LIST U SVIJETU TIŠINE, 2. broj

BESPLATAN PRIMJERAK! 1

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIH
DUBROVAĈKO NERETVANSKE ŢUPANIJE
20 000 DUBROVNIK, JOSIPA KOSORA br. 30
e-mail: [email protected]
tel./fax.: 020/332 – 690
matični broj 3390993
ţiro-račun kod OTP banke d.d. 2407000-1100022068

Predsjednik: dr. Ivo Jerković
Struĉni suradnik: Stanka Grbić,ing

Radno vrijeme Udruge:
od ponedjeljka do petka : 8:00 – 16:00 sati
Rad sa strankama od 8:30 – 13,30 sati
petkom i u Općini Ţupa Dubrovačka
tel./fax.: 020/486 - 442

Izvršni urednici ĉasopisa "Tišina":
Volonteri: Romana Beatović, dipl. oec

Katija Grbić, dipl. ing

Suradnici:
Teica Margaretić
Irmela Čustović
Marijana Čanić
Vedran Kastrapeli
Ivana Lazo

2 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

S A D R Ž A J:

1. RIJEČ PREDSJEDNIKA…..................................................………………………str. 4.

2. DJELATNOSTI UDRUGE…………………...............................................………str. 5.
2.1. PROGRAMI I PROJEKTI ………………..............................................……..str. 8.

3. ODNOS SOCIJALNE SREDINE PREMA GLUHIM I NAGLUHIM OSOBAMA
3.1. Razgovor sa članicama Udruge Teica i Toni Margaretić………………...…….str. 11.

4. NOVA DOGAĐANJA U UDRUZI……………………...………………………..str. 15.
4.1. Suradnja sa drugim udrugama …………………………...…………………str. 16.
4.1.1. Šećerna bolest ………………………………………………………..str. 18.

5. VAŠI ČLANCI..……………………………………………………………..……str. 19.

6. KAKO RAZGOVARATI SA GLUHOM OSOBOM …………………………..….str. 21.

7. PITANJA I ODGOVORI ……………………………………………………..….str. 22.

8. GOVORITE LI ZNAKOVNI?? ……………………………………………..……str. 25.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 3

RIJEČ PREDSJEDNIKA

Dragi članovi i prijatelji,

Pred vama je drugi broj našeg lista „U svijetu tišine“.
U prvom broju pisali smo o samim počecima Udruge,
njezinim djelatnostima i aktivnostima u zadnjih par godina.

Drugi broj donosi aktivnosti u posljednjih šest mjeseci,
članke članova: dnevnik člana Udruge sa druţenjem mladih
članova na regati u mjestu Nerezine gdje su osvojili zavidno
treće mjesto i članak 'psi kao pomoć gluhim osobama'.
U ovom broju donosimo i suradnju sa Hrvatskom Udrugom medicinskih sestara podruţnica
Dubrovnik, koji će na MeĎunarodni dan gluhih odrţati predavanje na temu šećerna bolest kao
i mjerenje šećera za naše članove, članak Irmele Čustović, vms.

Zahvaljujemo na doprinosu i suradnji na ovome broju. Nismo 'debeli', ali idemo dalje
malim koracima.

S poštovanjem,

predsjednik Udruge
dr. Ivo Jerković

4 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

DJELATNOSTI UDRUGE

  I ove godine od 10. do 13. travnja održan je godišnji seminar za

tajnike, predsjednike i aktiviste temeljnih organizacija Hrvatskog Saveza gluhih
i nagluhih u Crikvenici gdje su predstavljene aktivnosti Udruga. Sudjelovala je
Neda Stipanović Meter.

  Redovna godišnja Skupština Hrvatskog Saveza gluhih i nagluhih održana je

13. travnja u Selcu na kojoj je sudjelovao predsjednik Udruge.

  Zajedničko druženje članova Udruge i njihovih obitelji održalo se

jednodnevnim izletom 17. 05. 2008. Organiziran je posjet Metkoviću, arheološki
muzej Narona, Međugorje i Mostar.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 5

  U organizaciji mreže zdravih gradova i Grada Dubrovnika u Uvali Lapad

24. svibnja održan je „Sajam zdravlja“.

Na poziv direktora OTO-ART-a gosp. Damira Ćuka, predstavnici Udruge
sudjelovali su na prezentaciji nove linije slušnih pomagala švicarske marke
Phonak. Prezentaciju su vodili Dieter von Hassel i Barbara Michaela Münc iz
sjedišta firme.
Predstavljene su nove linije aparata marke EXÉLIA, NAIDA i INSPIRO. Od
kojih se ističe Naida zbog vodootpornih aparata.
Na prezentaciji primijetili smo da se izbjegava riječ 'slušni aparat' već se koristi
'osobni komunikacijski asistent'. Aparati su posebno prilagođeni za
prepoznavanje okoline, što uvelike olakšava upotrebu.

6 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

  24. travnja 2008. godine ţupanica Mira Buconić potpisala je sa predstavnicima udruga

i ustanova iz područja zdravstva i socijalne skrbi Ugovore o financiranju programa javnih
potreba iz ova dva područja za 2008. godinu. Od 35 prijavljenih programa, Povjerenstvo za
odabir programa i projekata iz područja zdravstva i socijalne skrbi odabralo je 20, za koje je
ukupno u Proračunu Dubrovačko-neretvanske ţupanije izdvojeno 330 000 kuna.

Predsjednici udruga i ustanova iz područja socijalne skrbi sa Ţupanicom Mirom Buconić,
doţupanom Mišem Galjufom, pročelnicom Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i
branitelje Ankica Dţono – Boban i sa Vesnom Babarević

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 7

2.1. PROGRAMI I PROJEKTI

  I ove godine odrţala se tradicionalna regata na Malom Lošinju, u mjestu Nerezine.
Prenosimo dnevnik člana Udruge, Vedrana Kastrapelia.

“S vjetrom kroz tišinu”

Misija, cilj i povijest projekta
U veljači 2002. godine suradnjom Udruge skipera Jadrana i Udruge gluhih i nagluhih osoba
Primorsko-goranske ţupanije započet je projekt „S vjetrom kroz tišinu”. Projekt je osmišljen
kao jedriličarsko druţenje za gluhe i nagluhe osobe sa ciljem da se kreira novi znakovni jezik,
koji bi omogućio osobama oštećena sluha aktivno sudjelovanje u rekreativnom ali i
zahtjevnom, regatnom jedrenju. Ovim projektom takoĎer se pokušava senzibilizirati javnost o
prisutnosti gluhih osoba u društvu te kroz njega se ostvaruju kontakti meĎu gluhim i čujućim
osobama i na taj način razbijaju postojeće barijere izmeĎu ovih skupina.

sudionici regate

Početno razdoblje projekta je kulminiralo jedriličarskim druţenjem s gluhim i nagluhim
osobama u uvali Čikat na Lošinju 2003. godine. Slijedeće 2004. godine, jedriličarsko druţenje
je organizirano u mjestu Nerezine na otoku Lošinju te se tamo manifestacija odrţava
posljednjih 5 godina. Prošle, 2007. godine, jedriličarsko druţenje “S vjetrom kroz tišinu”
privuklo je rekordan broj od 190 sudionika meĎu kojima je bilo i 9 posada gluhih i nagluhih
osoba iz cijele Hrvatske, medijski je bilo dobro popraćeno. Prvi put se te godine uključila u
sudjelovanje i Udruga gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske ţupanije.

8 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

Putovanje na otok Lošinj

U travnju 2008. godine takoĎer je organizirana ova manifestacija na kojoj su prisustovali
članovi Udruge gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske ţupanije. Unajmljena je jedna
jedrilica iz Kaštela tipa Bavaria sa 4 kabine, 2 WC-a, dnevnim boravkom i kuhinjom.
Naš dragi prijatelj i skiper Josip Salečić zvan od milja Kerum u srijedu 16. travnja se uputio
sa jedrilicom iz Kašelanskog zaljeva prema Biogradu gdje je dogovoren ukrcaj naših članova
koji su krenuli kombijem iz Dubrovnika. Na prijedlog našeg vozača, dopredsjednika Udruge
Miljenka Mračića, putovali smo starim putovima Dalmatinske zagore i vidjeli neka mjesta u
koja vjerojatno nikad ne bi ni pošli za ţivota. Voţnja je bila udobna i zabavna a u večernjim
satima smo stigli u Biograd gdje smo prenoćili. Oduševio sam se veličinom, komodom i
luksuzom jedrilice.

U četvrtak 17. travnja smo isplovili i krenuli za otok Lošinj u mjesto Nerezine gdje je
organizirano jedriličarsko druţenje.
Navegavanje je trajalo desetak sati a u Nerezinsku marinu smo uplovili u popodnevnim
satima. Organizatori su još pripremali šator, šank i kamion-bar. U Nerezinama smo upoznali
jednu ekipu Riječana i studentice riječke likovne akademije koje su napravile izloţbu na temu
“S vjetrom kroz tišinu”.

Slijedeći dan u petak 18. travnja ispred hotela Televrin započeo je sluţbeni početak
jedriličarskog druţenja i pozdravljanje svih sudionika od strane lokalnih predstavnika i
pokrovitelja. U ime Udruge skipera Jadrana učesnike je pozdravio izvršni direktor Slobodan
Banašin, a u ime Saveza gluhih i nagluhih Primorsko-goranske ţupanije nekoliko riječi je
rekao i tajnik Damir Herega koji je prevodio govor na znakovni jezik. Nakon otvaranja je bila
organizirana večera za sve sudionike projekta u šatoru na Nerezinskoj rivi. Ostatak večeri smo
se druţili i zabavljali do sitne sate.

U subotu 19. travnja je odrţan sastanak skipera u vezi upoznavanja rute regate. Početak regate
je kasnio zbog velikih valova i jakog vjetra. Nakon regate je bilo proglašenje pobjednika
regate i dodjela prigodnih nagrada. Mi smo zauzeli treće mjesto dok su gosti iz Italije bili
prvi. Nakon večere oko 21 sat na Nerezinskom glavnom trgu je bio odrţan koncert grupe
Belfast Food. Ludovalo se cijelu noć, a u nedjelju ujutro smo morali ići natrag jedrilicom za
Biograd gdje nas je dočekao kombi za Dubrovnik.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 9

Svim članovima naše Udruge koji su išli na ovaj izlet, bio je ovo nezaboravan doţivljaj i
provod kakav nisu mogli ni zamisliti.
Ţivjeli, budite veseli i zdravi pa se vidimo i dogodine!

sudionici regate sa skiperom

10 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

3. ODNOS SOCIJALNE SREDINE PREMA
GLUHIM I NAGLUHIM OSOBAMA

RAZGOVOR S ČLANOVIMA:

Terezija i
Antun Margaretić

1. Moţete li nam opisati Vaš prvi susret dolaska u Udrugu? Tko je bio prvi ĉlan, Vi
ili Vaš suprug?

Moj prvi susret u Udruzi bio je u prostorijama bivšeg suda s Mirom Majstorović, koja me

je vrlo ljubazno primila i upoznala s radom Udruge. Mira je izuzetno dobra osoba koja je
dala nemjeriv doprinos Udruzi i bila naša prva tajnica. Uvijek je bila spremna pomoći
svakom članu i brinula se da se ukaţe paţnja svakoj obitelji umrlog člana, svakoj ţenidbi i
roĎenju djeteta naših članova. Poticaj da se upišem u Udrugu dala mi je Jadranka Grbić –
medicinska sestra koja u bolnici radi na ispitivanju sluha. Miri je pomagala Ivana Pionić,

vrlo draga djevojka.
Postala sam član Udruge prije mog supruga, jer je kasnije postao nagluh, i moţe se

sporazumijevati, za razliku od mene, koja bez slušnog pomagala ništa ne čujem.

2. Što je za Vas znaĉilo uĉlanjenje u Udrugu? Kako se osjećate kao ĉlan Udruge?
Učlanjenje u Udrugu bitno je izmijenilo moj ţivot na bolje. Našla sam sebe u humanitarnom
radu, kao i mnoge nove prijatelje. Slikari Maja Jug, Toni, Nino Dubčić i Izeta Sabljić
poklonili su svoje radove za pomoć Udruzi. Svaki dolazak u Udrugu bio je za mene vrlo
ugodan. Kao član osjećam da su naša prijateljstva iskrena i svako druţenje je predivno, a
naročito na izletima koja Udruga organizira za svoje članove.
Toni sudjeluje u radu Udruge kao član Izvršnog odbora.

3. Vi ste svojim angaţiranosti u radu Udruge puno pomogli, pogotovo na društvenoj
i kulturnoj razini, ĉime i kako je Udruga Vama pomogla?

Mislim da je Udruga meni puno više pomogla nego ja njoj. Moţda se nikad ne bih odlučila
izdati svoje zbirke poezije (ovdje moram spomenuti Mata Jerinića koji mi je dao zeleno svjetlo

za izdavanje knjiga) da mi Udruga nije ponudila financiranje knjige. To je bila upravo Mira
Majstorović. Meni je bilo neugodno, ali sam prihvatila s tim da sav novac od prodaje ide u

korist Udruge.
Dogodilo se da mi je prve dvije knjige financirao Hrvatski Savez gluhih i nagluhih, a treću

naša Udruga. Organizirali su mi promocije knjiga koje je vodio Mato Jerinić, a imala sam

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 11

pomoć Ivane Pionić za prve dvije knjige, i naše nove tajnice Stanke za treću knjigu. Moram
spomenuti i Maju Jug-Pecarić i Pina Trostmana koji su mi oslikali naslovnice i vinjete, a
treću je oslikao moj suprug. Svi oni koji su mi pomagali raditi i sudjelovati u promociji radili
su bez ikakve naknade. To su bili glazbenici i recitatori. Ne sjećam se imena gimnazijalaca,
ali znam da su mi u trećoj promociji recitirali članovi kazališta Zorica Kolić i Hrvoje
Sebastijan. Gitaristi su bili Toni Čaleta i Mario Nadilo. Svima i ovom prilikom velika hvala.
U trećoj promociji knjige „Darovi ţivota“ koja se odrţala u kazalištu, prvi put u Hrvatskoj
prevodilo se gestovnim jezikom a sudjelovalo je osam djevojaka. Bila je prisutna i Mirjana
Juriša, upraviteljica Hrvatskog Saveza koja je često s nama i puno nam u svemu pomaţe.

4. Kada ste poĉeli gubiti sluh i kako ste to primijetili?
Dok sam još radila, jedna kolegica mi je rekla:“Ti si gluha“. Onda sam otišla na ispitivanje
sluha i doktorica Mlinarić je ustanovila da sam gluha 30%. To je napredovalo sve brţe i
morala sam 1989. godine otići u prijevremenu mirovinu sa 60% gluhoće, što je za mene bilo
veoma bolno. Slušni ţivac mi je oštetio garamicin poslije operacije koja je nesavjesno
izvršena. Bilo je to 1981. godine.

5. Kako je gubitak sluha utjecao na Vas i Vašu okolinu?
Danas gubitak sluha za mene znači pravu tragediju. Ne mogu razgovarati telefonom, ne
mogu slušati ništa na TV što nije titlovano, čujem, ali ne razumijem što se govori i jako mi je
teško. O mom problemu napisala sam priču, koju ćete moţda naći u ovom ili slijedećem
prilogu. Ima i smiješnih trenutaka, ali oni su rijetki. Naravno da to ni mojoj obitelji nije
svejedno.

6. Da li ste naišli na razumijevanje, osobito kod lijeĉnika i da li ste zadovoljni
njihovim radom s obzirom na nagluhe osobe?

Bila jednom divna doktorica Mlinarić i danas Jadranka Grbić, koji razumiju što znači biti
gluh i izgubiti vezu s ljudima. Slijepi gube vezu sa stvarima. Ni jedan liječnik u Dubrovniku se
ne bavi gluhim osobama koliko je meni poznato. Inače kad upozorim liječnike koji me liječe
da sam teško nagluha, potrude se da ih razumijem, ali često moram traţiti da mi napišu bitno,
jer nisam razumjela, ili vodim nekoga sobom da mi pomogne, jer se sama u nekim
situacijama ne snalazim.

7. Koliko ste zadovoljni pravima koja ostvarujete preko zdravstvenog osiguranja, a
kako pravima koja ostvarujete kroz našu Udrugu?

Zdravstveno osiguranje mi ne odobrava nošenje dva aparata, ali baterije dobivam. Kroz
Udrugu ostvarujem sve ono što je Udruzi moguće dati.

8. Koliko ste zadovoljni slušnim aparatima i koliko Vam aparat pomaţe u
svakodnevnoj komunikaciji?

Aparat mi pomaţe da čujem, mogu komunicirati s većinom osoba ako nema galame i ako
komuniciram samo s jednom osobom. S pojedinim osobama teško komuniciram, jer im je
govor nejasan i govore prebrzo.

9. Kako ste se navikli na nagluhost s obzirom da ste oboje nagluhe osobe postale
kasno?

Morali smo se naviknuti. Što nam je drugo preostalo? Činjenica je da mnogo manje
razgovaramo.

10. Što mislite koje su potrebe nagluhih i gluhih osoba Vaše ţivotne dobi i koji bi bio
najbolji naĉin njihove realizacije?

Naše potrebe su malo više razumijevanja, moţda se jednom situacija i popravi, ali ne
vjerujem da ćemo mi stariji to doţivjeti!

12 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

11. S obzirom na to da ste radili u školstvu mislite li da je danas bolje s obzirom na
djecu koja bez obzira na oštećenje sluha pohaĊaju redovnu školu?

Ne znam odgovoriti na ovo pitanje. Jedino što znam je da sam imala samo jednu učenicu
koja je bila gluha i ja sam uvijek govorila gledajući nju i govorila polagano.
Inače imam jako dobru dikciju, i nisam ništa izgubila na jasnoći govora. Mnoge osobe koje su
manje gluhe od mene govore prilično nerazgovijetno.

12. Gosp. Toni imao je niz samostalnih i skupnih izloţbi, kada moţemo oĉekivati još
jednu?

On kaţe: “ Moţda, kad budem imao dovoljno novih eksponata“.

13. Imate li koju svoju knjigu doma ili su se sve podijelile?
Normalo je da imam još malo knjiga, ali prve samo par komada, a druge i treće oko

desetak.

14. O ĉemu najviše volite pisati?
Volim pisati poeziju, haiku poeziju, male priče, sjećanja, dogaĎanja, voditi dnevnik i

opaţanja u prirodi i o ljudima, o ţivotinjama. Jednostavno, volim pisati. Valjda zato što sam
hendikepirana osoba, ali i ranije sam voljela ponekad nešto zapisati. Moje ozbiljnije bavljenje
pisanjem je nesumnjivo uvjetovala gluhoća. Nečime se treba baviti. Zar ne?

15. Da li je u pripremi novo štivo? Ako jest: O ĉemu će biti rijeĉ?
Napisala sam priču za djecu, ali i za odrasle „Martin upoznaje ljepote Hrvatske“.
Opisala sam sve prirodne znamenitosti Hrvatske kroz priču da bi djeci bilo zanimljivo,
a i njihovi roditelji bi se mogli bolje upoznati s našim prirodnim ljepotama. Crteţe je nacrtao
Toni, Mato je napravio lekturu i rekao da je priča poučna i humana. Ima još nekih poslova
oko završetka knjige. Kada će to biti objavljeno zaista ne bih znala reći.

16. S obzirom na Vaše godine jako se dobro sluţite raĉunalom i internetom. Odakle
toliko zanimanje i interes i da li Vam olakšava komunikaciju?

Nisam razmišljala o kompjuteru i vjerojatno ga nikad ne bih kupila, da mi Udruga nije
poklonila svoj stari kompjuter. Moja tajnica Stanka je dva puta došla k meni i naučila me
ono najbitnije, onda sam sama vjeţbala. Kad je moj sin vidio koliko sam se zainteresirala,
kupio mi je novi moderni kompjuter i pomogao da naučim što mi je bilo potrebno. Prije dvije
godine sam se uključila na Internet i njega nije bilo teško savladati kad se zna raditi s
kompjuterom. Surfanje Internetom za mene predstavlja veliku razonodu. Mnogo sam naučila,
dopisujem se, dobivam prekrasne priloge i šaljem ih dalje, često se moţe pomoći ljudima u
nevolji slanjem poruka. Velika hvala Udruzi što mi je priuštila to veliko zadovoljstvo. Sada je
puno lakše pisati nego tipkati na mašini.

17. Imate li koji prijedlog za Udrugu kako bi se mogli poboljšati i kako bi mogli više
pomoći svojim ĉlanovima?

Mislim da Udruga radi dobro i čini maksimum za svoje članove u okviru svojih mogućnosti.
Novi prostor koji smo dobili je malen i skučen, pa moramo traţiti drugi prostor za odrţavanje
većih skupova. Prostor je podrumski, a sve stranke su dobile prostore u prizemlju i puno veće
iako se rijetko sastaju. Ovdje ne mislim na dvije vodeće stranke koje imaju velike i lijepe
prostore. Udruga radi svaki dan cijelo radno vrijeme i sigurno su nam trebali dati veći i bolji

prostor. Toliko o razumijevanju sredine za nas.

18. Da li imate što iz rada Udruge pohvaliti ili pokuditi?
Nemam nikakve zamjerke, tajnica Stanka je vrlo ljubazna osoba. Naš predsjednik dr. Ivo
Jerković je izvanredan čovjek i imamo dosta ljudi koji su spremni pomagati na dobrovoljnoj
osnovi. I naš dopredsjednik Miljenko je vrlo vrijedan i maksimalno angaţiran. Mlade snage

zamijenile su nas starije i to je jako dobro.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 13

19. Kako gledate na mlade s istim problemom i imate li neki savjet za njih?
Neizmjerno ih ţalim, savjetujem da misle pozitivno, rade ono što vole. Poručila sam im u
jednoj pjesmi „Hodajte uspravno“. U jednoj priči sam dosta napisala o nama i sebi, i dala
neke savjete. Moţda je objavite. Naslov je „Zapis o teško nagluhoj osobi“.
Napisala sam i jednu malu pjesmicu „Invalidi“ uz neke komentare:

Pokušajte njihovim očima gledati,
njihovim ušima slušati,
njihovom pameću misliti,
njihovim srcem voljeti!
Jedan poznati pisac piše koliko su nemoćnici jednostavni ljudi. Iako su hendikepirani, oni
su ispred nas. To je njihova karizma. U svojoj nemoći i predanju razvijaju, poput Isusa,
energiju koja ljude potiče na razmišljanje i osvješćuje.
Završit ću jednim budističkim zapisom: “Budite svoj vlastiti plamen, svoje vlastito utočište.
Uzmite istinu kao plamen, kao utočište. Ne traţite utočište ni u čemu drugom do u samome
sebi. „

14 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

4. NOVA DOGAĐANJA U UDRUZI

  Na traţenje od Športskog tenis kluba Dubrovnik, organizatora Davis cupa 2008.
Udruga je dobila 30-ak besplatnih paket ulaznica za članove. Susretu izmeĎu Hrvatske i Italije
sudjelovali su većinom mladi članovi. Svečano otvaranje, kako i ostala dva dana, bili su
prevedeni na znakovni jezik.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 15

4.1. SURADNJA SA DRUGIM UDRUGAMA

HRVATSKA UDRUGA
MEDICINSKIH SESTARA

www.hums.hr

Pribliţavanjem Europskoj uniji svakim smo danom svjesniji činjenice da su medicinske sestre
i tehničari snaga i pokretač promjena u ukupnoj organizaciji pruţanja zdravstvene zaštite.
Upravo zbog toga najveći dio rada podruţnice bazira se na kvalitetnoj edukaciji članova.
Osim edukacija u vlastitoj ustanovi podruţnica iz članarine podmiruje troškove edukacije
članova u drugim gradovima gdje sudjeluju u radu raznih stručnih skupova, a sve u cilju
unapreĎivanja kvalitete skrbi za pacijenta.

Djelatnosti HUMS-a:
• promicanje ostvarivanja pretvorbe studija sestrinstva iz stručnog u znanstveni studij,
• promicanje provoĎenja zdravstvene njege po standardima prakse, provedba edukacije svojih
članova i ostalih zainteresiranih grupacija,
• djelovanje na profesionalizaciju zanimanja medicinskih sestara, organiziranje stručnih
skupova u svrhu trajnog usavršavanja na načelu dostupnosti svim članovima uz slobodu
izbora,
• poticanje, organiziranje i financiranje znanstvenih i stručnih istraţivanja iz djelokruga
sestrinstva i zdravstvene njege,
• aktivno sudjelovanje na meĎunarodnim stručnim skupovima i kongresima, udruţivanje u
meĎunarodne asocijacije koje su od interesa hrvatskog sestrinstva,
• osiguravanje efikasne komunikacije izmeĎu medicinskih sestara u RH i na meĎunarodnoj
razini suradnja s bliskim domaćim i meĎunarodnim udrugama i asocijacijama,
• suradnja sa svim institucijama koje su od interesa za sestrinstvo,
• definiranje i promicanje Etičkog kodeksa HUMS-a,
• provoĎenje stručnog nadzora nad provoĎenjem donesenih stručnih, etičkih i moralnih načela
sestrinstva,
• izdavanje sluţbenog glasila Sestrinski glasnik, znanstvenih časopisa, knjiga, priručnika i
stručnih članaka,
• prikupljanje humanitarne pomoći za umirovljene, bolesne i nezaposlene medicinske sestre.

16 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

Ciljevi HUMS-a su:

 zastupanje stručnih interesa medicinskih sestara pred Ministarstvom zdravstva,
 zastupanje stručnih interesa medicinskih sestara u drugim sustavima gdje medicinske

sestre djeluju (socijalna skrb, školstvo, znanost),
 zastupanje stručnih interesa medicinskih sestara RH u zemlji i izvan nje,
 suradnja s Ministarstvom prosvjete i športa radi modernizacije školovanja, trajnog

usavršavanja, ciljanog usavršavanja (programa specijalizacije),
 suradnja s Ministarstvom znanosti radi prilagoĎavanja visokog obrazovanja

medicinskih sestara svjetskim trendovima, trenutačnim i stalnim potrebama
zdravstvenog sustava RH, prijedlozima koje donese Skupština HUMS-a,

 briga za medicinske sestre u situacijama kada im je potrebna materijalna, socijalna ili
stručna potpora,

 suradnja s ICN-om i sličnim meĎunarodnim institucijama u interesu struke,

 oblikovanje i definiranje pojma medicinska sestra kao naziva za zvanje i pojma

sestrinstva kao naziva za djelatnost,
 koordinacija izmeĎu djelatnosti sestrinstva i problema školovanja, trajnog

usavršavanja i specijalizacija unutar sestrinske profesije,
 suradnja s nadleţnim tijelima drţavne uprave oko provoĎenja djelokruga rada sestara,

odreĎivanje kompetencija odgovornosti.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 17

4.1.1. ŠEĆERNA BOLEST

piše: Irmela Čustović, vms.

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je kronično stanje apsolutnog ili relativnog
manjka inzulina a kao posljedica toga nastaje povišenje glukoze (šećera) u krvi.
To je kronična bolest u kojoj se liječenjem uz dobru regulaciju može poboljšati
kvaliteta života i produljiti očekivano trajanje života.
Ignoriranje i nebriga dovode do brojnih i ozbiljnih komplikacija i bolesti bubrega, oči,
srca, krvnih žila, kože i živaca.
Šećerna bolest nastaje zbog nedostatka hormona inzulina kojeg luči žlijezda
gušterača.
U Hrvatskoj na 1000 stanovnika čak 32-je osobe imaju šećernu bolest.

PODJELA :

 Tip 1 (neophodno potreban inzulin)
 Tip 2 (starački dijabetes, inzulin neovisan)
 Gestacijska šećerna bolest ( u trudnoći)
 Poremećena regulacija glukoze(šećera)

SIMPTOMI (KLINIČKI ZNAKOVI) :
---Polidipsija - pojačana žeĎ
---Poliurija - pojačano mokrenje
---Polifagija - pojačana glad zajedno sa

nespecifičnim simptomima kao što su: umor, zamućen vid, svrbež kože i sluznica,
crvenilo lica, gubitak na težini...

DIJAGNOZA :
-Klinički znakovi
-OdreĎivanje glukoze u krvi (GUK-a)-ako dva

odvojena mjerenja premašuju 7,8 mmol/l
-Test oralnog opterećenja glukozom(OGTT)-

glukoza u krvi veća od 11,1 mmol/l nakon oralnog
opterećenja(sa 75 grama glukoze u prahu)

LIJEČENJE :

 Edukacija-dobro znanje o šećerne bolesti

 Dijeta-pravilna prehrana

 Lijekovi
 Fizička aktivnost

18 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

5. VAŠI ČLANCI

- PSI KAO POMOĆ GLUHIM OSOBAMA -

piše: Marijana Čanić

Svatko od vas zna da se psi lako obučavaju za
pomoć čovjeku, za traţenje droge i eksploziva,
traţenje nestalih osoba i leševa, kao policijski psi
čiji je zadatak uhvatiti bjegunca i zaustaviti ga, a
jedna od najplemenitijih duţnosti koje psi
obavljaju je vodič slijepih osoba. No, vjerujem da
je malo tko čuo da se psi koriste i kao pomoć
gluhim osobama, tim više što takva praksa nije
još zaţivjela na našim prostorima.

Psima je reagiranje na različite zvukove uroĎeno,
pa ne postoji specifična pasmina koja se koristi u
ovom slučaju, za razliku od pasa vodiča slijepih,

koji su uglavnom pripadnici lako odgojenih

pasmina labrador retriver i zlatni retriver. Psi za
pomoć gluhim osobama u Velikoj Britaniji,

Australiji, Novom Zelandu, Sjedinjenim
drţavama i drugim zemljama najčešće su
mješanci i regrutiraju se u azilima, a da bi bili

pomagači gluhim osobama moraju zadovoljiti tri osnovna uvjeta: dobar temperament,
reagiranje na zvukove i ţelja za radom i učenjem. Obuka traje od 3 mjeseca do godine dana, s
tim da kasnije korisnik psa moţe, uz pomoć trenera, proširiti raspon zvukova na koje će pas
reagirati i obavještavati.

Tako obučen pas reagirat će na slijedeće zvukove: zvono i kucanje na vratima,
zvonjavu telefona, raznorazne alarme, budilicu, djetetov plač, a van kuće i na sirene, na
nepoznate ljude koji se obraćaju korisniku psa kao i na one koji ga poznaju i zovu ga imenom.
U svim ovim slučajevima, osim, naravno, vani na ulici, gdje je reakcija ipak malčice drugačija
i ovisi o situaciji i prometu, pas će doći do svog vlasnika, dotaknuti ga šapom ili njuškom da
skrene paţnju na sebe i odvesti ga do izvora zvuka, dok u nekim slučajevima, kod poţarnog
alarma, pas moţe biti istreniran da čovjeka odvede dalje od zvuka. Kao i psima vodičima
slijepih, takvim je psima, ako su propisno označeni, pristup dopušten svugdje.

Moj Rex je pas kojem je čuvarska duţnost sve na svijetu i naravno da reagira
uglavnom na svaki zvuk. Reakcija nije uvijek ista i prema njoj se ravnam i istraţujem što je u
pitanju. Ne dolazi do mene da bi me upozorio, ali u kući je ionako moja sjena, uvijek uz
mene, i tako ga mogu dobro čuti. Istina, laje tako gromoglasno da bi probudio i mrtve, ali
lajanje nije toliko često, umjesto toga, sluţi se gunĎanjem i cviljenjem, što je meni znak ili da
me netko zove iz dvorišta, ili s gornjeg ili donjeg kata, ili zvoni telefon, ili je moţda došao
poštar, ili će uskoro cestom proći vatrogasci, hitna ili policija, ukoliko su im uključene sirene.
Kad šetamo putem iznad naselja kojom zna povremeno proći auto, ako nam dolazi iza leĎa,
okrene se da bi upozorio na dolazak i skloni se sa strane. U biti, ništa toliko specifično, ali
dobro čitam njegove znakove, pa lako zaključim što je u pitanju i to mi je velika pomoć,
osjećam se dosta sigurnije i ne toliko izolirana, kao što su gluhe i nagluhe osobe obično

pomalo izvan svega, u svom svijetu.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 19

- I TO NAM SE DOGAĐA!! -

Teica Margaretić, 1998. godina

Već drugu godinu radim kao volonter u „Udruzi gluhih i nagluhih“ u nadi da
ću uspjet okupiti članove i pomoći im u druženju i komunikaciji.
Znam kako smo u većini slučajeva osamljeni i izbjegavamo društvo, pogotovo
mjesta gdje je mnogo ljudi.
Željela sam upoznati članove i privući ih u naše male prostorije, da nam
svima bude lakše kad spoznamo da nismo sami u našoj nevolji.
Jednom kad sam ulazila u prostorije naše Udruge, izlazio je visok stariji
muškarac, naočit i lijepo odjeven. Vidjela sam da ima slušno pomagalo.
Pozvala sam ga da uđe u prostorije Udruge da se upoznamo i rekla mu da tu
radim kao volonter. Vjerojatno nije sve razumio što sam mu rekla, jer se
inače ne bi dogodilo to što se dogodilo.
Žena sam 60-ih godina, prosječnog izgleda, normalnog u mojim godinama.
Muškarac je imao sigurno više od 75 godina.
U prvi mah odbio je poziv i rekao da nema vremena. Ja sam mu još jednom
ponudila da uđe, a on je tada ljutito odgovorio i mahnuo rukama te
odlepršao riječima: „Pustite me, imam ja ženu doma. Ima vam puno mlađih
od mene pa se s njima upoznajte.“ Nisam mu uspjela reći da i ja imam muža
doma, jer sam se jedva suzdržala od smijeha. Ušla sam u sobu smijući se,
suze su mi od smijeha curile, a oni u sobi su me u čudu gledali.
Kad sam ispričala ovu zgodu svi smo se od srca nasmijali i često je
spominjemo.
Nikad više nisam srela tog čovjeka i ne znam kako se zove, jer nisam pitala
tko je jer je upravo izašao iz sobe.
Eto što se događa nama teško nagluhima, kada ne možemo dobro druge
razumjeti pa krivo protumačimo tuđe riječi. Ima i smješnijih zgoda, ali nije
sve za pričanje. Ovo za nas baš i nije tako smiješno, više žalosno, ali
ponekad se rugamo na svoj račun i pravimo se da nam je smiješno, a duša
nam plače.

20 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 21

7. PITANJA I ODGOVORI

1. Budući da sam ĉlan Udruge imam li popusta na kupnju baterija i slušnog
aparata?

Sve osobe oštećena sluha, koje koriste slušno pomagalo, imaju pravo kupnje slušnog
pribora (filteri, dudice i baterije) u Udruzi po nabavnoj cijeni (bez plaćanja poreza) – bez
obzira bili članovi Udruge ili ne. Za slušni aparat potrebno se obratiti u servis slušnih
pomagala.

2. Koliko servisa ima u našem Gradu i koje su im adrese?
U Gradu su otvorena dva servisa slušnog pribora. Splitska podruţnica BONTECH, Gabra
Rajčevića 2b (iza Doma zdravlja); telefon 312 – 376 i Zagrebačka OTO-ART, Josipa
Kosora 32; telefon 333 408.

3. Kao ĉlan Udruge imam li pravo na besplatnu autobusnu kartu ako ţivim u
Gradu a radim u Ţupi?

Pravo na besplatnu godišnju autobusnu kartu imaju članovi Udruge koji imaju
prebivalište u Općini Grad Dubrovnik i mogu je koristiti samo za navedeno područje.
TakoĎer članovi koji imaju prebivalište u Općini Ţupa dubrovačka imaju pravo na
sufinanciranje autobusne karte, 75% snosi Općina dok član plaća autobusnu kartu u
iznosu od 25 % od cjelokupnog iznosa karte i ta karta vrijedi za Općinu Grad Dubrovnik i
Općinu Ţupa dubrovačka.

4. Što treba napraviti za dobiti novi slušni aparat?
Potrebno je:
- naručiti se na pregled kod specijaliste ORL (telefon za narudţbe > 431 – 790)
- naručiti se na snimanje sluha – audiometrija
- uzeti kod dr. opće prakse uputnicu za specijalistu i za snimanje sluha
- naručiti se u servis slušnih aparata za odabir aparata

22 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

5. Kako dobiti dva slušna pomagala?
- prosjek nagluhosti treba minimalno biti 60 dB na oba uha
- potrebno je snimiti govornu audiometriju u Općoj bolnici Dubrovnik

6. Gdje se sve mogu nabaviti telefax i budilice koje gluhe osobe imaju pravo preko
socijalnog osiguranja i svako koliko se moţe dobiti novi?

Telefaksni ureĎaj i budilice mogu se nabavi na slijedećim adresama: Elton d.o.o., Lj.
Posavskog 33-35, 10 000 Zagreb, AudioMed d.o.o., I. Meštrovića 2, 42 000 Varaţdin.
Svako 5 godina ima se pravo na novi telefaks i budilicu.

7. Koliko ĉesto Udruga organizira zajedniĉka druţenja i izlete?
Udruga jednom u godini organizira jednodnevni izlet koji je besplatan za članove
Udruge. Pokušalo se organizirati i izlet koji traju više od jednog dana, ali se odustalo
zbog nedovoljnog broja prijava. Budući Udruga nema veći prostor, tako nema ni klub
gdje bi se gluhe osobe mogle druţiti pa se članovi okupljaju na raznim dogaĎajima koja
Udruga organizira.

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 23

SMIJEŠAK, MOLIM 

RUĉAK

Pita Fata Muju:
- „Mujo, jesi li gladan? Hoćeš li jesti grad od jučer?“

Mujo:
- „Da!“

Fata:
- „Dobro, onda doĎi sutra.“

PAUK

Pričaju dvije plavuše, kaže prva:
- „Kako da spriječim pauka, uzet će mi auto?!“

Na to druga kaže:
- „Zgnječi ga nogom!“

ISPIT

Došao Ivicin tata na informacije i kaže njemu nastavnica:
- „Vaš sin je cijeli test prepisao od najbolje učenice u razredu!“

Pita nju tata:
- „A kako znate da je Ivica od nje prepisao test, a ne ona od njega?“
- „Znam tako što su im prva tri odgovora jednaka, a u četvrtom je ona
napisala ne znam, a Ivica je napisao ni ja!“

UTAKMICA

Dolazi Perica kući sa utakmice i sav veseo urla:
- „Jupiiii, tata dao sam dva gola!!!!“

- „Bravo sine, a koji je bio konačni rezultat????“
- „1 : 1“

AERO PROSTOR

Pilot iz aviona zove slovensku kontrolu leta i kaže:
- „Ovdje let ABC 123, tražimo dopuštenje za korištenje zračnog
prostora.“

Slovenska kontrola leta odgovara:
- „Dobro došli u Slov.....DoviĎenja!“

24 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.

8. Govorite li znakovni??

Uključite se, učite s

nama znakovni

jezik i komunicirajmo!!

U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008. 25

IN MEMORIAM

dr. SLAVICA OMRĈEN MLINARIĆ

(1925. – 2008.)

RoĎena je 12. listopada 1925. godine u Dubrovniku. Završava medicinski fakultet i 01.
studenog 1962. godine počinje raditi u Općoj bolnici Dubrovnik gdje je radila do svoje
mirovine tj. do 26. lipnja 1989. godine.
Otvorila je audiološku ambulantu sa Jadrankom Grbić, ms 1979. godine u podrumu Stare
bolnice koja djeluje i danas. 1981. godine osnovala je Općinsku organizaciju osoba oštećena
sluha koja je tad imala 45 članova.

26 U SVIJETU TIŠINE, broj 2 / 2008.