LIST U SVIJETU TIŠINE, 6. BROJ

U B
I
svijetu L
tišine

T

E

IX. 2010. N

Dubrovnik, rUuSjaVnIJE2T0U10TI.ŠINE, broj 6 / 2010. BROJ 06
1

UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIH

DUBROVAČKO NERETVANSKE ŢUPANIJE
20 000 DUBROVNIK, JOSIPA KOSORA br. 30
e-mail: [email protected] www.udruga-gluhih-du.hr
tel./fax.: 020/332 – 690
matiĉni broj 3390993 OIB 91068961972
ţiro-raĉun kod OTP banke d.d. 2407000-1100022068

Predsjednik: dr. Ivo Jerković
Stručni suradnik: Stanka Grbić Vušić, ing.

Radno vrijeme Udruge:
od ponedjeljka do petka: 8:00 – 16:00 sati
Rad sa strankama od 8:30 – 13,30 sati
petkom u Općini Ţupa Dubrovaĉka
tel./fax.: 020/ 486 - 442

Glavna urednica:
Marijana Ĉanić

Suradnici:
Terezija Margaretić
Vedran Kastrapeli
Ivica Boci
Ani Liban
Damir Boras
Lucija Purin
Margarita Biskup

2 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

S A D R Ž A J:

1. Rijeĉ urednice…………………………………………………………………….str. 4.

2. Odnos socijalne sredine prema gluhim i nagluhim osobama....................................str. 5

3. Nova dogaĊanja u Udruzi
3.1. Poplutali prostori udruga.............................................……………..................str. 7.
3.2. Obavijesti iz Hrvatskog Saveza gluhih i nagluhih.........…………….......……str. 8.

4. Objektivni problemi prilikom školovanja i traţenja posla osobe oštećena sluha....str. 10.

5. Stvaralaštvo - iz pera naših ĉlanova
5.1. Posebna priĉa za posebnu osobu - Tebe, Margarita Biskup……................…str. 13.
5.2. San, Terezija Margaretić.................................................................................str. 15.

6. Zanimljivosti..............................................................................................................str. 16.

7. Gluhi ĉovjek meĊu „najboljim pjesnicima svih vremena“........................................str. 18.

8. Govorite li znakovni jezik?.........................................................................................str. 23.

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 3

1. R I J E Č U R E D N I C E

Nakon dugog toplog ljeta pred vama je
novi broj lista „U svijetu tišine“.

Razgovarali smo s našim ĉlanovima,
gluhim braĉnim parom sa Korĉule, Mirjanom i
Sandriem Ţuvela. Informiramo vas o pomagalima
za komunikaciju i signalizaciju, a nekoliko
stranica posvećeno je stvaralaštvu naših ĉlanova.
Vedran Kastrapeli nastavlja svoj feljton o
mogućnostima i poteškoćama prilikom zapošljavanja gluhih osoba, a vijest o poplavi u
Udruzi i nije tako nova s obzirom da se dogaĊa svake godine. MeĊu ostalim zanimljivostima,
moţete proĉitati i ţivotopis Sabe Bobaljevića, jednog od najpoznatijih dubrovaĉkih pjesnika
koji je uz to bio i gluh.

Uţivajte u ĉitanju, a podsjećam vas da nam moţete poslati svoje priĉe, pjesme,
fotografije te pripomogli stvaranju vašeg i našeg Lista.

Marijana Čanić

4 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

2. ODNOS SOCIJALNE SREDINE PREMA
GLUHIM I NAGLUHIM OSOBAMA

U ovom broju predstavljamo mladi braĉni par s Korĉule, Vela luka – Mirjana i Sandri Ţuvela.

1. UST: Drago nam je da ste pristali kazati nešto o sebi. Možete li nam
dati svoje osobne podatke? (mjesto i datum rođenja)

Ja sam Mirjana. Rođena sam u Zagrebu 31.01.1976. god. Moj muž, Sandri, rođen je u Splitu
11.03.1972. god.

2. UST: Zanima nas kako ste izgubili sluh?

Kad je moja mama bila trudna bilo je sve u redu. Do problema je došlo pri rođenju. Zbog doktorove
nepažnje došlo je do komplikacija i gubitka sluha. Što se tiče mog muža, Sandri se rodio zdrav,
dobrog sluha. Kasnije je stalno imao proljev. Doktori su ga liječili raznovrsnim lijekovima i na kraju je
primao lijek Streptomicin. Njegova mama je primijetila da ne čuje i zahtijevala je od doktora da ide na
ispitivanje sluha. U Zagreb u Suvag izvršili su ispitivanje sluha i ustanovili da je došlo do oštećenja
sluha zbog tog lijeka. On je od 18 mjeseci smješten u Suvag u Zagreb, gdje je išao i u vrtić i u školu.

3. UST: Jeste li imali sretno djetinjstvo, kako su o vama brinuli vaši
roditelji?

Ja sam živjela na selu i bilo mi je lijepo. Pošto je moj muž s 18 mjeseci premješten u Suvag majka ga
nije odgajala. Unatoč tomu bio je sretan.

4. UST: Išli ste u školu, gdje i koju?

Ja sam se školovala u Zagrebu u centru obrazovanja Slave Raškaj. Moj muž je od vrtića pa do 5.
Razreda bio u Suvag i tamo se školovao. A od 6. razreda pa do kraja srednje škole školovao se u
Splitu. Isto u centru obrazovanja Slave Raškaj.

5. UST: Jeste li imali problema sa zaposlenjem nakon školovanja? Kako
su se odnosili prema vama s obzirom da ste gluha osoba i koristite
znakovni jezik?

Ja sam se zaposlila u Vela Luci. U tome mi je pomogla svekrva, te sam se zaposlila u privatnoj firmi
kao krojačica. Nakon otprilike 2 godine ostala sam trudna, pa nisam radila do rođenja djeteta. Nakon
rođenja vratila sam se poslu i radila sljedećih nekoliko mjeseci dok nisam dobila otkaz, zbog
gospodarskih problema firme. Postala sam umirovljenica zahvaljujući svekrvi koja mi je pomogla i u
tome. Moj muž je lako dobio posao. Njegovi su roditelji već radili u firmi Greben, pa se i on tamo
zaposlio. I dan danas radi tamo. Nije mijenjao posao i već 19 god staža radi onamo. S ljudima smo se
sporazumijevali i bez znakovnog jezika.

6. UST: Gdje ste se upoznali? I kako ste se odlučili za život na Korčuli?

Ja sam s razredom išla na izlet u Split, gdje smo se upoznali ja i moj muž. Zbog njegovog posla
jednostavno smo odlučili živjeti na Korčuli.

7. UST: Imate dvije prekrasne curice, koliko im je godina?

Hvala! Starija kći Laura ima 13 godina, a mlađa kći Antea 2 godine. Obadvije su zdrave i dobrog
sluha.

8. UST: imate li kakav hobi, čime se bavite u slobodno vrijeme?

Volimo putovati s djecom preko zimskih praznika. Mi baš i nemamo neki posebni hobi.

9. UST: Koliko vam znači postojanje Udruge gluhih u Dubrovniku s
obzirom da ste s Korčule?

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 5

Drago nam je što postoji neka Udruga gluhih u ovoj županiji u Dubrovniku. Iako mi živimo na Korčuli
drago nam je što je to u Dubrovniku.

Hvala!

Obitelj Ţuvela

6 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

3. NOVA DOGAĐANJA U UDRUZI

3.1. Poplutali prostori udruga

iz „Dubrovačkog lista“ od 16.06.2010.

Prostori dviju udruga - Udruge gluhih i nagluhih i Udruge hrvatskih civilnih
stradalnika Domovinskog rata u ulici Josipa Kosora jutros su osvanule po vodom.
Razlog - kvar na pumpi koji je, kako nam je rekao direktor Domouprave
Dubrovnik Vjekoslav Vierda odmah otklonjen. No, ovo nije prvi put da neki od
podrumskih prostora u Josipa Kosora u kojima djeluju brojne dubrovačke udruge
popluta. Prema riječima Marije Lukšić, predsjednice Udruge hrvatskih civilnih
stradalnika Domovinskog rata Županije, barem jednom godišnje se dogodi da su
pojedini prostori pod vodom, najčešće uslijed obilnih kiša, dok je ovog puta to bio
tehnički kvar. No, udruge su ogorčene. Sada je pitanje što će nakon današnje
poplave biti s kompjuterima i opremom ovih dviju udruga, a kako nam je rekla
Marija Lukšić njihova je Udruga već jednom zbog poplave morala tražiti donaciju
za novi kompjuter.
Udruge su ogorčene ovakvima stanjem, a možda je pravo pitanje je li došlo
vrijeme da im se osiguraju neki novi prostori za njihovo djelovanje. Jer je već bilo
protivljenja protiv smještaja udruga u podrumskim dijelovima zgrade u ulici
Josipa Kosora

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 7

3.2. Obavijest iz Hrvatskog Saveza gluhih i nagluhih

POMAGALA ZA KOMUNIKACIJU

Mnogi gluhi nose slušne aparate, ali to nisu praktički gluhe osobe već oni s
ostacima sluha, nagluhi.

U Hrvatskoj se, zahvaljujući u prvom redu akciji Saveza gluhih i nagluhih,
koji je mnogo godina bio isključivi uvoznik i propagator tog pomagala,
proširila uporaba tog važnog pomagala.

Ipak smo vrlo daleko od zemalja zapadne Europe, i po broju slušnih
aparata, i po uvjetima pod kojima ih osiguranici dobivaju. Dok su u većini
europskih zemalja aparati besplatni, a pravo na sluh u rangu ustavnih
prava, kod nas visoka participacija i troškovi korištenja (baterije i dr.)
onemogućuju mnogima, osobito umirovljenicima da aparat nabave i
upotrebljavaju.

Telefon za gluhe je aparat s tipkovnicom na koje je dovoljno položiti
slušalicu običnog telefona da bi funkcionirao poput teleprintera, šaljući i
primajući tipkane poruke istom takvom telefonu na drugom kraju linije.
Poruke se ispisuju na zaslonu od tekućih kristala, a skuplji modeli imaju
ugrađen pisač koji slova otiskuje na papirnu vrpcu.

Daljinska komunikacija pismom također je moguća i kompjuterom ako
imaju modem. Ali pisaći telefoni za gluhe popularniji su zbog svoje
jednostavnosti i cijene. Ali ipak je i velika mana to što gluha osoba može
razgovarati samo s drugom gluhom osobom s telefonom za gluhe, dok se
spektar komuniciranja kompjuterom tj. preko modema puno širi.

Tu je i faks koji je za gluhe vrlo dobro rješenje, koje su gluhi u Hrvatskoj
svesrdno prihvatili, jer omogućuje širi krug veza nego pisaći telefon, a
komuniciranje je jednostavnije i jeftinije.

Ali najveći trenutni hit među gluhima uz faks je i komuniciranje putem
SMS poruka.

SIGNALIZACIJSKE SPRAVE

Postoje brojne sprave koje pretvaraju zvuk u svjetlosne signale. Sve su to
jednostavna i jeftina pomagala, a gluhi bez njih ne mogu. Evo najvažnijih:
- Budilica za gluhe: sat koji u određeno vrijeme pali svjetlo ili aktivira
vibrator da bi se gluh osoba probudila. Vrlo potrebno pomagalo svakoj
gluhoj osobi.

- Signalno svijetlo kućnog zvonca. Neophodno za stanove gdje žive
gluhi, kako bi znali kad je netko na vratima.

8 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

- - Signalizator zvukova. Sprava koja reagira na zvukove i pretvara ih
u svjetlosne signale. Posebno važna primjena takve sprave kad
upozorava gluhe roditelje na plač djeteta u drugoj prostoriji, ili zov
bolesnika i sl.

- - Svjetlosni signal telefonskog zvonca nužan uz telefon za gluhe.
- - Alarmne sprave koje upozoravaju na dim (požar) i druge

opasnosti, na način da to i gluhi primijete (svjetlom, vibracijama).
Kod nas nepoznato, u nekim zemljama obveza za hotele i druge
javne prostorije.
- Ima još mnogo pomagala ove vrste, iako su kod nas nepoznata.
Npr. signalno svjetlo u automobilu koje upozorava na zvuk policijske
zviždaljke ili sirenu vozila prve pomoći.
- Nastojanjem Saveza od nedavno gluhi osiguranici mogu dobiti
budilice za gluhe, ako i signalizator zvuka za plač djeteta. Za ostalu
svjetlosnu signalizaciju gluhi se pokušavaju snaći sami, katkad i
nestručnim, opasnim improvizacijama. Vrlo je slab, zapravo nikakav
izbor takvih pomagala za kupnju vlastitim sredstvima, iako Savez
nastoji informirati i posredovati.

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 9

4. Objektivni problemi prilikom školovanja i traženja

posla osobe oštećena sluha

piše: Vedran Kastrapeli

U prošlom broju pisao sam o motivaciji kao važnoj subjektivnoj
značajci u traženju zaposlenja, a sada ću napisati nešto o objektivnim
problemima s kojima se gluhi i nagluhi susreću prilikom školovanja i
pronalaženja posla i što društvo čini ili može učiniti za njih da bi se ti
problemi riješili.

Govoreći o problemima treba početi od doba školovanja gdje je velik
problem što nagluhe i gluhe osobe teže podnose neuspjehe u školi od
čujućih, jer su svjesne koliko je njima teže raditi na postizanju tog cilja
nego čujućim. Najbolji primjer za to je što većina čujućih gradivo nauči na
predavanjima, dok gluha osoba sve mora sama kod kuće i pri tom joj
trebaju roditelji objasniti o čemu se radi umjesto profesora koji su plaćeni
da nauče učenike. Također, zbog takve situacije roditelji moraju više
izdvajati sredstva za instrukcije iz nekih školskih predmeta, nerijetko
tražeći pomoć tumača i defektologa. Evo još jednog primjera iz škole.
Događalo bi se da unatoč dugom uloženom vremenu za učenje osoba
oštećena sluha ne može proći kontrolni ispit. Na testu jedan dio učenika je
uspjelo prepisati gradivo, drugi dio njih je čulo odgovore koje su im
šapnuli drugi, treći dio njih je naučilo gradivo sa predavanja, a ostali su
pali. Nije li ovo frustrirajuće, a pogotovo za tu osobu?
Sa moga osobnog aspekta gubici za nju su veliki:

1.materijalni (potrošena sredstva za lekcije)
2.vremenski (izgubljeno vrijeme za osobu i roditelje na ono što se moglo
savladati u školi)
3.psihološki (neuspjesi smanjuju motivaciju za radom i životom)
4.zdravstveni (frustracija i stres su štetni za organizam)
5.socijalni (bolji đaci izbjegavaju druženje sa lošijim, često su predmet
izrugivanja)

Ovo su problemi prilikom školovanja, a sada nekoliko riječi o problemu
zapošljavanja.

Danas u svijetu mobilnog tržišta rada, skoro svako zapošljavanje je
na određeno vrijeme i rijetko tko je u stalnom radnom odnosu i vezan
cijeli život za jednu djelatnost. Iznimke su još uvijek državne i javne
službe gdje skoro svi rade na neodređeno vrijeme. Isto tako, neke poslove
je jako teško naći. Ovdje treba uzeti u obzir činjenicu da nagluha osoba ne
može raditi poslove gdje se traže komunikacijske vještine i radno
iskustvo. U praksi osoba oštećena sluha razmišlja ovako: Gledam oglase i
traže se konobari, šalterski radnici, prodavači, komercijalisti, kuhari,
medicinske sestre, recepcionari itd. Jao meni, ovdje ili je komunikacija

10 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

prepreka ili neodgovarajuća struka. Sad promislim kako je lijepo bilo učiti,
puno lakše nego tražiti posao na tržištu rada koje samo traži nekakve
ugostiteljske i hotelijerske radnike. Želio sam biti neki znanstveni
istraživač ili kritičar, administrator računala, demograf ili raditi
administrativne poslove u nekoj javnoj ustanovi gdje nema puno
komunikacije sa drugim ljudima.
Nažalost treba reći da do ovakvih poslova teško se dolazi, a sad ćemo reći
zašto. Prema mom mišljenju neki bitni razlozi su:

-centralizirana država (ovi poslovi uglavnom se traže u gradu Zagrebu
gdje je središte administracije)
-nepotizam („porodično stablo sa beskonačnim brojem grana koje se
iznova regeneriraju“)
-gospodarski (nedostatak potrebe za tim poslovima i sezonski karakter
regije)
-interni natječaji (nepoznati javnosti, javno se objave samo dan-dva prije
prijavnog roka)

Pročitajte ovaj zanimljiv natječaj:

Tražim radnika u dobi između 20 i 25 godina sa 10 godina radnog
iskustva, poželjno znanje engleskog, njemačkog i još jednog stranog
jezika uz uvjet da je osoba spremna učiti i druge jezike. Osoba treba biti
komunikativna, susretljiva, lijepog izgleda, inteligentna i informatički
pismena.

Što mislite o tome, je li ovo realno? Ako mislite da nije onda ste se
prevarili. Ovo je tipičan oglas za neke poslodavce i dobro pokazuje što
poslodavci očekuju od radnika. Gdje se vi vidite tu? Siguran sam da
svakome od nas ovdje nešto nedostaje, pa samo zamislite da imate 23
godine i deset godina staža u struci, znači počeli ste raditi sa 13 godina.
Kako društvo može riješiti ovaj problem? Promislite pa mi javite! (šala)

Za druge institucije ne znam pa ću navesti kakvu pomoć Hrvatski
zavod za zapošljavanje nudi osobama s invaliditetom (uključeni i gluhi)
prilikom traženja zaposlenja.

Hrvatski zavod za zapošljavanje odlučuje o načinu ostvarivanja
prava na profesionalnu rehabilitaciju nezaposlenih osoba s invaliditetom.
Ako promatramo s aspekta pripreme za zapošljavanje i samog
zapošljavanja nezaposlenih osoba, profesionalna rehabilitacija uključuje
sljedeće aktivnosti:

-utvrđivanje preostalih radnih i općih sposobnosti za rad
-profesionalno informiranje, savjetovanje i procjenu profesionalnih
mogućnosti
-analizu tržišta rada, mogućnost zapošljavanja i uključivanja u rad
-procjenu mogućnosti izvođenja, razvoja i usavršavanja programa
profesionalnog osposobljavanja

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 11

-radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i programe za
održavanje i usavršavanje radnih i radno – socijalnih vještina i
sposobnosti u razdoblju do zapošljavanja.

U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje se u rješavanju problema
zapošljavanja osoba s invaliditetom naglasak stavlja na individualni
pristup nezaposlenoj osobi.

U svim područnim službama Zavoda rade savjetnici za posredovanje
pri zapošljavanju osoba s invaliditetom koji su posebno educirani u ovom
području. U suradnji sa savjetnicima za profesionalno usmjeravanje
obavlja se procjena radne sposobnosti nezaposlene osobe s invaliditetom
koja uključuje i psihološko – medicinsku obradu, čija je svrha upućivanje
u adekvatne oblike profesionalne rehabilitacije. Također, nezaposlenim
osobama s invaliditetom omogućeno je sudjelovanje i u različitim oblicima
grupnog savjetovanja prilagođenim s obzirom na vrstu invalidnosti, čiji je
cilj poticanje aktivnog pristupa traženju posla, te ostvarivanje socijalne i
psihološke potpore. Navedeni oblici rada prilagođeni su potrebama i
mogućnostima osoba s invaliditetom. Tako se, primjerice, u područnim
službama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje provode aktivnosti grupnog
profesionalnog informiranja i savjetovanja za osobe s oštećenjima sluha
uz prevođenje na znakovni jezik. Za HZZ-Područnu službu Dubrovnik
mene su imenovali za prevoditelja na znakovni jezik u slučaju potrebe od
strane nezaposlenih gluhih osoba.

12 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

5. STVARALAŠTVO - IZ PERA NAŠIH ČLANOVA

5.1. Posebna priča za posebnu osobu - TEBE

proslijedila: Margarita Biskup

Uzmi pola minute i pročitaj ovu priču jer je stvarno nešto posebno:

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je
svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih
pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima,
svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je
muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio
vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je
njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor
je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u
vodu.

Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće
je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na
drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz
jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom
umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutarnja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla
tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko
osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz
prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno
namjestio te ga ostavila samog.

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 13

Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski
svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor
i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo
opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije
mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti
vas?«
Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete.
Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš
osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je
dar, zato se zove sadašnjost«.
Izvorni pisac te priče ostaje nepoznat.

14 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

5.2. San

piše: Terezija Margaretić

Usnula je san o ljubavi koju moţda nikad neće dostići. Vjeĉno bi sanjala, putovala u oblake,
pribliţila se Suncu, izronila iz svijeta tišine. Ali ona će se vratiti na Zemlju, i udariti svom
silinom u grubu stvarnost. Gluhu stvarnost. Jer su njene uši usnule da se više nikada ne
probude.

Snovi kratko traju a unutarnji sat je budi i ne da dalje sanjati. Ali ona treba ljubav, ĉedo u
rukama i slušati rijeĉ mama.

Vidi rasute sunĉeve zrake, ali ne ĉuje praskavo lepršanje krila. Osjeća njeţni dodir ruke kad je
majka budi, vidi njene oĉi pune ljubavi, ali ona treba i onu drugu ljubav. Sigurnost osjeća
jedino u samoći. I tako se vraća u svoj svijet tišine razmišljati i budna sanjati.

Vjekoslav Majer je napisao: Oni koji u svijet gledaju kao u sliku, koja se ne može maknuti iz
okvira – njihov život pun je velikog mira.

I ona gleda u svijet kao u sliku, tihu sliku, sliku punu boja, ţivota, mirisa, ali bez zvukova i
ne moţe je maknuti iz okvira jer je njen ţivot postao svijet vjeĉnog i nepomućenog mira. A taj
veliki mir oslobaĊa u njoj veliku ljubav prema nedokuĉivom svijetu, svijetu ţivota u kojem
ona ne igra. Ona igra svoje igre svjetla i boja, igre ljubavi, ali ostaje u svom okviru zauvijek
zarobljena ko ptica u krletci. A tako je lijepa i mlada.

Svi mi koji ţivimo, patimo. Ono što proizlazi iz naše patnje, iz naših rana, najbolje mogu
razumjeti drugi ranjeni ljudi. Ako ih promatramo srcem sposobni smo ih cijeniti i pruţiti
utjehu.

Naš ţivot ovisi o kartama koje su nam podijeljene, ali još više kako igramo.
U nama postoje velike suprotnosti, jer smo sposobni biti i hrabri i kukavice, velikodušni i
sebiĉni, snaţni i ranjivi. Ţivot je jako sloţen upravo kao što smo i sami sloţeni.

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 15

6. Z A N I M LJ I V O S T I

1880. Održan je kongres u Milanu – međunarodna konferencija o obrazovanju gluhih osoba. Američku
delegaciju predstavljao je Alexander Graham Bell. Oralna metoda postala je preferirana metoda
edukacije gluhih osoba. Zabranjena je uporaba znakovnog jezik u učionicama. Gluhi učitelji se
otpuštaju u velikom broju - postotak gluhih učitelja spustio se na 22%. Osnovano je Nacionalno
udruženje gluhih (National Association of the Deaf, NAD) u Cincinnati, Ohio (kasnije se preselilo na
mjesto gdje se i danas nalazi - Silver Springs, MD) kako bi se borilo protiv porasta upotrebe oralne
metode i da se zaštiti ASL. NAD podržava NAD kampove za mlađe osobe i ASL udruženje učitelja. U
tom trenutku na mjestu izvršne direktorice je Nancy Bloch.

1880. Rođena je Helen Keller u mjestu Tuscumbia, Alabama. Kod kuće ju je podučavala njezina
prijateljica i učiteljica Annie Sullivan, a kasnije se školovala na Perkinsovom zavodu za slijepe u
Bostonu, Mass. Diplomirala je na Redcliffe koledžu. Izgubila je sluh i vid u dobi od 19 mjeseci no
ustrajala je u nakani da postane obrazovana osoba.

1918. - gluhi igrač baseballa Alexander Cartwright izumio je znakove rukama za baseballske udarce i
pravila.

20.-tih g. Na Gallaudet koledžu stvorili su specifičan krug (footbal huddle) kako bi spriječili da drugi
timovi s gluhim igračima vide znakove kojima su se služili da bi organizirali igru.

1941.-1945. Drugi svjetski rat nameće potrebu za radnicima. Gluhe osobe unajmljuju se u rekordnom
broju za rad u tvornicama koje rade u obrambene svrhe. Mnogi gluhi su se preselili kako bi mogli raditi
u tvornicama u Kaliforniji, Ohiu, New Yorku i Washingtonu. Mnogi poslodavci počeli su primjećivati
mogućnosti gluhih osoba po prvi puta.

1951. U Rimu je osnovana Svjetska federacija gluhih (WFD) Trenutačno funkciju predsjednice obavlja
Liisa Kauppinen, Finkinja.

1955. Svjetska federacija gluhih organizira svoj Drugi svjetski kongres gluhih u Zagrebu. Ovoj
veličanstvenoj manifestaciji gluhih prisustvovalo je oko 2000 gluhih i stručnjaka za gluhe iz cijelog
svijeta. Za predsjednika je izabran Dragoljub Vukotić i on je na toj funkciji ostao 30 godina, stekavši
velik ugled u svijetu. Imenovan je počasnim doktorom prava na Sveučilištu Gallaudet, i posebno
priznanje Ujedinjenih naroda. Umro je 1997.godine u Italiji kao osvjedočeni prijatelj hrvatskih gluhih.

1960. William Stokoe napisao je prvu knjigu o lingvistici ASL u kojoj je dokazao da je znakovni jezik
pravi jezik.

1964. Gluhi inženjer elektrotehnike Robert Weinbrecht razvio je pisaći telefon za gluhe (TTY) spravu
koja prenosi tipkana slova telefonskom linijom i u širokoj je uporabi među gluhima u svijetu..
Na Ball State University organizira se registar tumača za gluhe.

1975. Kongres donosi "Zakon o obrazovanju hendikepirane djece " (94-142). Integriranje gluhe djece
u redovite škole prihvaćeno je kao obrazovna filozofija. Broj gluhih učitelja pao je na najnižu stopu –
11%.

16 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

1978. Izglasan je član 504 zakona o rehabilitaciji iz 1973. Zakon traži da sve tvrtke, škole, organizacije
koje imaju federalne ugovore i primaju sredstva iz federalno fonda budu otvorene i dostupne svim
hendikepiranim osobama.

1984. Kohlearni implantat prvi put je dopušten u kliničkoj praksi kod osoba od 18 godina i starijih.
Neke su gluhe vođe to protumačile kao konspiraciju za uništenje kulture gluhih.

1986. Marlee Martin osvojila je Oskara za film "Djeca manjeg boga" ("Children of a Lesser God"),
kasnije je glumila gluhu odvjetnicu u TV seriji "Opravdana sumnje".

1994. Miss Amerike Heather Whitestone je gluha. Pobudila je divljenje svojim osobnim postignućima i
načinom poticanja ljudi kako treba postaviti visoke ciljeve u životu i raditi na tome da se ostvare.

1995. Raste uporaba kohlearnog implantata. Najnovija tehnološka dostignuća na području implantata
- sredstvo Nucleus 22 i SPEAK (sistem procesuiraranja govora razvijen na Sveučilištu u Melbourneu,
Australija). Kod 12.000 kandidata ugrađeni su implantati što je iznosilo u prosjeku $40,000 po
pacijentu. Kandidatima se smatraju djeca od dvije godine naviše i odrasli koji imaju jako ili potpuno
oštećen sluh. Mnogi roditelji izabrali su kohlearnu implantaciju i integrirano školovanje u redovitim
školama kao odgojni plan za svoju gluhu djecu.

1996. Snimljen je film s Richardom Dreyfusom kao učiteljem glazbe koji mora naučiti sporazumijevati
se sa svojim gluhim sinom - "Mr. Holland's Opus".

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 17

7. Gluhi čovjek meĎu „najboljima pjesnicima svih vremena“

SABO BOBALJEVIĆ GLUŠAC (1629/30 – 1585)

Prvi „bilingvist“ meĊu hrvatskim gluhima!

U širokom krugu knjiţevnika i pjesnika starog Dubrovnika nije bilo lako steći ugled i slavu. A
jedan potpuno gluhi ĉovjek, koji je sluh izgubio u mladosti, ne samo što je ušao meĊu
najizvrsnije dubrovaĉke pjesnike, već i nešto više!

Njegove su tri pjesme uvrštene u antologiju: „Izbor iz djela najboljih pjesnika svih vremena“
(Bologna 1717.) gdje je u društvu Tassa, Michelangela i drugih uglednih autora….. A te
njegove pjesme nisu na hrvatskom, već na talijanskom! Bio je, moţemo reći, prvi pravi
„bilingvist“ meĊu gluhima, i to u bilingvizmu mnogo zahtjevnijem od onog „znakovni jezik +
verbalni jezik“, kojim se danas gluhi diĉe,

Hrvatski i talijanski gluhi i nagluhi, naţalost, malo znaju o ovom pjesniku, a još manje gluhi i
nagluhi drugih zemalja.

Prognanik zbog vrele krvi!

Sabo se rodio 1529. ili 1530. godine u Dubrovniku, u obitelji dubrovaĉkog plemstva, koja
vuĉe podrijetlo iz Bosne. Bio je najstariji meĊu osmero braće. Kad mu je bilo 14 godina u
školi je jednom bio posaĊen „na konja“ (drvenu napravu za kaţnjavanje uĉenika) pod
optuţbom (nikad dokazanom) da je noţićem razrezao ogrtaĉe nekih suuĉenika.

Mnogo ozbiljnije probleme imao je kao 17-godišnjak. Malo je trebalo pa da bude kaţnjen
odsijecanjem desne ruke, jer je oruţjem nasrnuo i lakše ozlijedio jednog plemića koji je
isćuškao njegova oca i ogulio mu bradu. Na sreću, sud se smilovao pa kaznu zamijenio
globom od 800 dukata, zatvorom na 6 mjeseci i petogodišnjim progonstvom iz drţave.

Tri godine je Sabo kao prognanik lutao turskim carstvom, zna se da je 1547. – 1548. boravio
u Sofiji. Onda mu se Senat smilovao, oprostio mu dalju kaznu pa se 1550. mogao vratiti u
Dubrovnik. Tamo je uskoro postao ĉlanom Velikog vijeća Republike.

„Gluh sam kao panj u gori . . . .“

Nije Sabo dugo uţivao nakon povratka. Poput mnogih drugih dubrovaĉkih plemića i on je
doţivio posljedice neobuzdanog mladenaĉkog ţivota. Obolio je od „francuske bolesti“ i zatim
izgubio sluh!

Jedan je slavni lijeĉnik tog vremena, portugalski Ţidov Amatus de Lusitanus, sve uĉinio da ga
izlijeĉi, izmuĉio ga kojekakvim lijekovima, ali uzalud.

Njegova je gluhoća bila potpuna. U jednoj svojoj hrvatskoj pjesmi sam kaţe: „gluh sam kao
panj u gori . . . . „ ţaleći se što ga to ĉini i nijemim, jer se ne moţe ukljuĉiti u razgovore.

18 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

Gluhi kaštelan – u društvu Aristotela i Tassa

Iako gluh, Sabo Bobaljević postavljen je za zapovjednika kaštela Ston, na sjevernoj granici
drţave, i tamo ostao u sluţbi Republike mnogo godina, do svoje smrti. Uz posao sav se
posvetio knjigama i prijateljskom dopisivanju s brojnim prijateljima, Talijanima,
najuglednijim pjesnicima i knjiţevnicima svog vremena, te susretima s prijateljima,
knjiţevnicima Dubrovĉanima iz „Akademije sloţnih“.

Ĉitao je Aristotela, prevodio Tassa…. Koliko je cijenio knjige pokazuju rijeĉi njegovih
stihova, koje dajemo u slobodnom prijevodu s talijanskog:

„Ljudi ne shvaćaju . . . Oni se smiju i pitaju, može li se uopće smatrati živim bićem čovjek
koji ne čuje druge, koji je lišen ljudskih razgovora? Ne znaju oni da gluhi čovjek uživa u
ozbiljnim, plemenitim i radosnim raspravama, pa umjesto da se bavi glupostima i
obmanama poput njih, on razgovara s filozofima i pjesnicima, s povjesničarima starim i
novim, i nitko ga u tome ne ometa!“

Sabo je uţivao u posjetima svojih prijatelja iz Dubrovnika. U jednoj od svojih pjesama oštro
prigovara onima koji kaţu: „Što da te posjećujemo kad sam kaţeš da si gluh i nijem, pa nas ne
moţeš ĉuti ni sudjelovati u razgovoru?“ „Nesretnici, ĉemu jezik, papir, pero i crnilo, ĉime toli
milo razgovarat svaki ĉovjek?!“ On je oĉito uţivao u razgovoru pisanjem.

Sabo – petrarkist meĊunarodna ugleda

Bobaljević je poput mnogih europskih pjesnika onog vremena, bio veliki poštovatelj Dantea i
Petrarke. Talijanski jezik tada je bio jezik pjesnika pa nije ĉudo što je Sabo većinu svojih
lirskih pjesama, pisao na talijanskom, u stilu Petratke. A bio je u tome, kako svjedoĉe i
suvremeni talijanski knjiţevni kritiĉari, na razini tadašnjih talijanskih pjesnika, uz znaĉajne
elemente originalnosti.

Njegovi ljubavi soneti bili su posvećeni jednoj mladoj Dubrovĉanki, koja je nenadano umrla
godine 1564.

Talijanska lirska poezija Bobaljevićeva objavljena je ĉetiri godine nakon njegove smrti (Rime
amorose e pastorali e satire del Mag. Savino de Bobali, Sordo, Gentilhuomo Raguseo,
Venezia 1589.)

Otpjevao je i svoju gluhoću

Nama je posebno zanimljiv dio njegova pjesniĉkog stvaranja gdje se bavi svojom gluhoćom.

Iako se u nekim stihovima osjeća gorĉina, jad i pobuna, a i kajanje s molitvama Bogu, ipak je
Bobaljević uz sve bolesti i nesreće koje su ga u ţivotu pratile oĉuvao ţivotnu snagu i
muţevnost te se nikada nije prepustio beskorisnom naricanju nad svojom sudbinom. Evo
rijeĉi njegove talijanske pjesme:

„Znajte da sam ja gluhi koji sve čujem i goloruk stalno ratujem s Fortunom, pa uz sve
nevolje živim radosno i uživam.“

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 19

U velikom pismu u stihovima koje je uputio prijatelju, talijanskom knjiţevnom ugledniku
Amalteu, Bobaljević kaţe:

„. . . bez prenemaganja i okolišanja pokazat ću vam da je gluhi čovjek najsretniji među
smrtnicima . . . „

Tumaĉi dalje kakva je to sreća ne ĉuti zle i otrovne rijeĉi, ni sve tuĊe brige, ogovaranja, laţi, .
. . ne slušati o prijevarama, zatvorima, ratovima, mrtvima. . . .

Gluhoga svojim vikanjem neće izluditi lajava ţena. Neće ćuti uzdahe i plaĉ drugih, što se u
ovo pokvareno doba mnogo ĉešće ĉuje od smijeha i pjesme.

Neće mu smetati buka baĉvara ni lanara, kovaĉa i drugih zanatlija . . . ni pucanje topova i
pušaka.

Gluhi ţivi u miru i kad je sunce i kad grmi, kad je vruće i kad snijeţi . . . .

Kad gluhi gleda nekoga tko viĉe i galami moţe se samo smijati njegovim grimasama, a neće
mu smetati divlji glasovi . . .

Ljubio je svoj Dubrovnik

U svojim pjesmama zahvaljuje Bogu što je preţivio sve muke i nevolje ovog svijeta te
obećava da će doći u sveti hram u svojoj „slatkoj domovini“ te izvršiti sve svoje zavjete i
napisati ovo: “Ja GLUHI koji sam jedva ostao ţiv nakon tisuću ljutih boli koje su me
razdirale, sada ponizno svoja obećanja ispunjavam.“

A Dubrovnik se svom gluhom pjesniku oduţio. Suvremeni pjesnik Zlatarić veliĉanstvenim je
pohvalama obasuo Sabu Bobaljevića. Znaĉajno je što Dubrovnik u ona davna vremena, kad se
na ljude s tjelesnim nedostacima gledalo s prijezirom, nije odbacio gluhog Sabu Bobaljevića.
Dao mu je vaţnu drţavnu sluţbu, odao mu sve poĉasti u ţivotu i nakon smrti. To je samo po
sebi jedan dokaz o visokoj kulturnoj razini ţiteljstva ovog grada.

O gluhom pjesniku pisali su mnogi naši knjiţevni povjesniĉari. Ovaj naš ĉlanak napisan je na
temelju biografije u dvojeziĉnoj zbirci poezije Sabe Bobaljevića: „Pjesme talijanke“ koju je
priredio naš nedavno preminuli ugledni talijanist, prof. Frano Ĉale.

Stoljeće gluhih pjesnika?

Zanimljivo je primijetiti da su u istom 16. stoljeću ţivjela u Europi tri slavna gluha pjesnika.
Oni su ĉak roĊeni u istom desetljeću. Uz Bobaljevića to su bila dva prijatelja – Francuza:
Pierre de Ronsard (1524. – 1585.) i Joachim du Bellay (1522. – 1560.) utemeljitelji pjesniĉke
škole „Le Pleiadi“. Du Bellay napisao je „Himnu gluhoći“. Nije poznato jesu li sva trojica
znali jedni za druge, ali vjerojatno jesu, jer ih je povezivala ljubav prema talijanskim
knjiţevnicima, koji su svima bili uzorom. Bobaljević nikada nije imao priliku posjetiti
talijanski poluotok i sresti prijatelje s kojima se dopisivao, pa je to uvijek ţalio.

20 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

8. GOVORITE LI ZNAKOVNI JEZIK?

Malo vjetra
razveseli cvijet

bijeli! 21
U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

SAVJETOVALIŠTE – INFORMACIJSKI CENTAR

UDRUGE GLUHIH I NAGLUHIH
DUBROVAĈKO-NERETVANSKE ŢUPANIJE

Dubrovnik, Josipa Kosora br. 30

Voditeljica: dipl. defektolog Dušica Šutalo
Izvoditeljica: soc. radnik Darinka Jauković

č e t v r t k o m od 18,00 do 20,00 sati

 rana psihosocijalna podrška roditeljima i ĉlanovima obitelji
osoba sa invaliditetom,

 edukacija, potpora i osnaţivanje osoba sa oštećenim sluhom i
ĉlanova obitelji,

 upoznavanje sa mreţom specijaliziranih ustanova i institucija
koje provode rehabilitaciju i lijeĉenje, skrb, obrazovanje,.....i
struĉna pomoć u izboru,

 upoznavanje sa pravima svih sustava skrbi za osobe sa
oštećenim sluhom i osoba sa invaliditetom. Upoznavanje sa
povlasticama u mogućnostima poboljšanja kvalitete ţivota.

U S L U G E S U B E S P L A T N E!

22 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.

TEČAJ UČENJA
ZNAKOVNOG JEZIKA

svaki ponedjeljak i utorak u
prostoriji Udruge u 17,00 sati
voditeljica Projekta: Mirjana Juriša
izvoditelj Projekta: Ivica Boci

U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010. 23

PARTNERI U PROVOĐENJU PROGRAMA I
PROJEKATA UDRUGE

GRAD DUBROVNIK DUBROVAĈKO-NERETVANSKA ŢUPANIJA

GRAD KORĈULA GRAD METKOVIĆ OPĆINA ŢUPA DUBROVAĈKA

24 U SVIJETU TIŠINE, broj 6 / 2010.