LIST U SVIJETU TIŠINE, 15. BROJ

UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIH

DUBROVAČKO NERETVANSKE ŽUPANIJE
20 000 DUBROVNIK, JOSIPA KOSORA br. 30
e-mail: [email protected] www.udruga-gluhih-du.hr

Udruga Gluhih Dubrovnik IBAN: HR10 2407000 1100022068
tel./fax.: 020/332 – 690
matični broj 03390993 OIB 91068961972
žiro-račun kod OTP banke d.d. 2407000-1100022068

Predsjednik: dr. Ivo Jerković
Stručni suradnik: Stanka Grbić Vušić, ing.

Radno vrijeme Udruge:
Ponedjeljak, srijeda i petak 8:30 – 12:30 sati
tel./fax.: 020/ 332 - 690

Glavna urednica:
Marijana Mijoč

Suradnici:
Stanka Grbić Vušić
Vedran Kastrapeli
Terezija Margaretić
Darinka Jauković
Lucija Purin

2
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

S A D R Ž A J:

1. Riječ urednice str. 4.

2. Događanja u Udruzi str. 5.

2.1. Udruga u 2014. godini str. 5.

2.2. Izlet u Zavalu i posjet Vjetrenici str. 6.

2.3. Okrugli stol „Rezultati projekta Multidimenzionalna analiza socijalne

uključenosti djece s teškoćama i studenata s invaliditetom u obrazovnom

procesu“ str. 8.

2.4. Projekt „Drugo lice invalidnosti“......................................................................str. 9.

3. Prenosimo iz drugih medija str. 13.
3.1. Država gluhima dala prava, ali sebi nije nametnula obaveze str. 13.
3.2. Gluhi ljudi opet će moći čuti pomoću čipa povezano sa slušnim živcem str. 16.

4. Zanimljivosti str. 18.
4.1. Tehnološki napredak u službi gluhih i nagluhih str. 18.

5. Stvaralaštvo iz pera naših članova str. 20.
5.1. Ljubomorna Dama str. 20.
5.2. Kamena kolajna str. 23.
5.3. Male stvari str. 25.

6. Govorite li znakovni jezik? str. 27.

3
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

1. R I J E Č U R E D N I C E

15. broj našeg i vašeg Lista izlazi u sjeni političkih igara koje su
prouzročile određene teškoće u funkcioniranju naše udruge, kao i ostalih
udruga osoba s invaliditetom s područja grada Dubrovnika. Proračun za
2015. godinu nije donesen, pa su mnogi projekti udruga stavljeni na
čekanje, zbog čega je naša draga volonterka Ani Liban, koja inače na
znakovni jezik prevodi vijesti Dubrovačka televizije, završila na zavodu za
nezaposlene. Na čekanju je i hvalevrijedan projekt transportera za osobe u
invalidskim kolicima, a koji im je bio nužno potreban za svladavanje skalina
našeg grada. Autobusne karte smo dobili, ali na kapaljku. Uskoro se bira
novi gradonačelnik i Gradsko vijeće, pa se nadam da će se sve vratiti u
normalu, ali trebalo je skrenuti pažnju na to da politika nažalost često ne
vodi računa o potrebitima.

Koristim priliku da obavijestim sve članove koji imaju ugovor s VIP-om
za povoljniju tarifu (i one koji žele postati novi korisnici), da se ugovori neće
moći sklopiti ili produžiti bez kupona za povlasticu, a koji se mogu nabaviti
u Hrvatskom savezu gluhih i nagluhih, a uskoro i u Udruzi.

Nakon ovih obavijesti, prepuštam vas našem Listu u kojem ćete naći
obilje štiva. Uživajte u čitanju i pošaljite nam povratnu informaciju, bilo da
nas hvalite ili kudite. S veseljem iščekujemo i vaše priloge za idući broj Lista.

Marijana Mijoč

4
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

2. DOGAĐANJA U UDRUZI

2.1 Udruga u 2014. godini

Tijekom 2014. godine Udruga je vodila brigu o 330 članova na području
Dubrovačko-neretvanske županije. Sa područja grada Dubrovnika upisano je 239 članova,
Općina Župa dubrovačka 33, Općina Konavle 17, Slano 7, Ston 8, Pelješac 6, otoci Korčula 5
i Šipan 2, grad Ploče 4 te sa područja grada Metkovića 9 članova. Udruga uspješno surađuje
sa predstavnicima Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanskom županijom, Hrvatskim
Savezom gluhih i nagluhih, Centrom za socijalnu skrb Dubrovnik; Korčula, Ploče i Metković,
HZZ, HZZO i HZMO, kao i sa Odjelom za uho grlo nos, te sa serviserima slušnih aparata.
Udruga surađuje i sa ostalim udrugama gluhih i nagluhih na području Republike Hrvatske, te
sa udrugama osoba sa invaliditetom na području Grada i Županije.

Nastavilo se održavanje tečajeva učenja hrvatskog znakovnog jezika, kojeg od rujna vodi
dopredsjednik Udruge Vedran Kastrapeli. Tečaj se održava dva puta tjedno po dvije grupe.
Provodi se i projekt savjetovališta za roditelje gluhe i nagluhe djece, svaki četvrtak od
18,00 sati kojeg vode Dušica Šutalo i Darinka Jauković. Provodi se i projekt pružanja
pravnih usluga koji vodi Ljiljana Kosović. Usluge se pružaju temeljem narudžbi na telefon
Udruge. Udruga provodi i trogodišnji program tumača/prevoditelja hrvatskog znakovnog
jezika. Svi projekti i programi za članove Udruge su besplatni.

U mjesecu ožujku Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Županijskoj skupštini, tj. Odboru za
dodjelu javnih priznanja dostavljena su dva prijedloga za životno djelo. Udruga DEŠA
predložila je, a Udruga prihvatila, Antoniu Roszahegy Nikolić, predsjednicu Društva
distrofičara, cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Dubrovačko-neretvanske
županije koja je i dobila zaslužnu nagradu. Drugi prijedlog kojeg je Udruga također prihvatila
predložila je Udruga Eko omblići za Maria Bukvića za dodjelu javnih priznanja za 2013.
godinu za izvrsne TV emisije „Građani o gradu“.

Kroz mjesec travanj i svibanj u Udruzi se potpisivala peticija za pravo na besplatne baterije za
slušna pomagala za sve osobe oštećena sluha koje je provodio Savez gluhih grada Zagreba.
Skupljeno je oko 70ak potpisa. Odlukom HZZO-a, djeca do 18 godina i sve osobe do
završetka redovnog školovanja imaju pravo na besplatne baterije, ostali ih moraju plaćati.

Sudjelovalo se na Danima otvorenih vrata udruga, u organizaciji vijeća civilnog društva
Grada Dubrovnika. Udruga je predstavila svoj program rada i svoje projekte.

Udruga je imenovala svog predsjednika, dr. Iva Jerkovića za predstavnika Savjeta za socijalnu
skrb u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
.
Djelatnosti Udruge kroz 2014. godini podržali su: Ministarstvo socijalne politike i mladih,
Grad Dubrovnik, općina Župa dubrovačka, Dubrovačko-neretvanska županija i donacije
građana/članova. Udruga u 2014. bilježi pad prihoda i porast rashoda, ostvaren je prihod u

5
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

iznosu od 207.5166,37 kn dok su rashodi iznosili 209.771,34 kn. Na dan 31. prosinca stanje
na žiro-računu iznosi 222.245,81 kn dok je u blagajni 3.770,99 kn
Udruga je izvještavala medije o aktivnostima i obilježavanju značajnijih datuma. Rad Udruge
vidljiv je na internet i Facebook stranici Udruge.

2.2. Izlet u Zavalu i posjet Vjetrenici

U jesen 2014. godine Međunarodni dan gluhih proslavili smo poludnevnim izletom u
svijet tišine i mraka, špilju Vjetrenicu. Nakon dugog kišnog razdoblja, dan predviđen za izlet
osvanuo je topao i sunčan, pa smo se s osobitim entuzijazmom ujutro okupili na Pilama,
ukrcali u autobus i krenuli, predvođeni voditeljem izleta, gosparom Miljenkom Mračićem.

Vožnja nije dugo trajala. Kod Slanog smo započeli uspon prema Ravnom, i uz jedno
kraće zaustavljanje, začas se pred nama otvorila veličanstvena vizura Popovog polja. Dovezli
smo se do zapadnog ruba polja, do sela Zavale, i ostavili autobus pred gostionicom „Zavala“,
koja je nekoć bila željeznička stanica na trasi starog „Ćira“ sve do 1976. godine kada je tu
prošao posljednji vlak. Gostionica se nalazi na pola puta između dvije atrakcije zavale,
manastira u čijoj se crkvi nalaze vrlo vrijedne freske, i Vjetrenice, krunskog dragulja krša.

Od gostionice do ulaza u Vjetrenicu kratko smo prošetali, bez napora, jer je sada na
mjestu nekadašnje željezničke trase asfaltirana cesta, a ulaz u špilju je nekih 5-6 metara iznad
trase. Na ulazu nas je dočekala gospođa Helena, naš vodič kroz špilju. S obzirom da je u našoj
grupi bio veliki broj članova starije životne dobi, odlučili smo krenuti linijom manjeg otpora,
odnosno prijeći samo dvije trećine turističke staze. Uslijed dugotrajnih i obilnih kiša, sa
svodova špilje cijedila se voda na stazu, pa je bilo vrlo sklisko i zahtijevao se izniman oprez
pri kretanju. Na svu sreću, 2010. godine uz turističku stazu je postavljen rukohvat, što je svim
posjetiteljima, a ne samo nama, olakšalo kretanje unutar špilje, a već smo unaprijed bili
upozoreni da ponesemo odgovarajuću odjeću i obuću za špiljske uvjete. Na ulazu su nam
podijelili i šljemove kako bismo zaštitili glavu jer su mjestimice pri ulazu stropovi bili vrlo
niski.

6
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

Članovi Udruge unutar špilje

Prvih stotinjak metara prešli smo gotovo trčećim korakom, jer smo tu bili izloženi ne baš
ugodnom vjetru po kojem je Vjetrenica dobila ime, a koji je zapravo strujanje zraka izazvano
nastojanjem da se izjednači stalna unutarnja i promjenjiva vanjska temperatura. Vjetar zna
doseći brzinu i od 13-15 metara u sekundi. Turističkom stazom smo lagano šetali i
razgledavali špilju nekih sat vremena. Turistička staza duga 550 metara nastala je još prije
1940. godine, ali je tek 1964. opsežnije uređena i elektrificirana. Osvjetljenje u špilji je dosta
skromno, kako bi se sačuvao bujni životinjski svijet po kojem je Vjetrenica jedinstvena. Ono
što smo imali prilike vidjeti (Vilino guvno, Zlatna dvorana koja je ujedno i simbol Vjetrenice,
Pjati) samo je mali dio bogatstva ove špilje. Iako se, koliko je poznato, u zapisima spominje
još u prvom stoljeću nove ere, sustavna istraživanja špilje započela su tek u 19. stoljeću i
nastavljaju se još i dan danas. Najsustavnije istraživanje proveo je češki znanstvenik Karel
Absolon od 1912. – 1914. godine, po kojem je nazvan najveći sporedni kanal Vjetrenice i
potok koji njime teče. Dosada je otkriveno otprilike 7000 metara podzemnih kanala, s četiri
glavna vodena toka, te više desetaka manjih periodičnih tokova s podzemnim jezerima.
Najpoznatiji stanovnik špilje je čovječja ribica, uz više od 200 ostalih životinjskih vrsta od
kojih su mnoge endemi, što Vjetrenicu čini prvom po bioraznolikosti u svijetu. 1968. godine
ekspedicija velškog speleološkog kluba pronašla je u dnu jednog uskog kanala cjelovit kostur
leoparda koji je nekoliko desetljeća kasnije iskopan i prenesen u sarajevski Zemaljski muzej.
Vjetrenica je kandidirana za UNESCO-ov popis prirodne baštine, čiji je patronat neophodan
kako bi se zaštitio integritet špilje i sav njen živi svijet od utjecaja čovjeka.

Po povratku na blještavo danje svjetlo ponovo kratka šetnja do gostionice „Zavala“ u
kojoj smo i ručali, nakon čega smo u ranim poslijepodnevnim satima krenuli natrag prema
Dubrovniku. Ugodan dan zaokružili smo i kavom na slanskoj rivi okupanoj toplim suncem.

Na ulazu u špilju Marijana Mijoč

7
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

2.3 Okrugli stol „Rezultati projekta Multidimenzionalna analiza

socijalne uključenosti djece s teškoćama i studenata s invaliditetom u
obrazovnom procesu“

Dana 24. listopada 2014. na Sveučilišnom kampusu u Dubrovniku održan je okrugli
stol na temu: „Rezultati projekta Multidimenzionalna analiza socijalne uključenosti djece s
teškoćama i studenata s invaliditetom u obrazovnom procesu“ na kojem je sudjelovao Vedran
Kastrapeli, dopredsjednik Udruge gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske županije.

Projekt je istraživačkog tipa a nositelj je Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir.
Ciljna skupina su učenici s teškoćama u razvoju i studenti s invaliditetom, a cilj ovog
okruglog stola je prikazati rezultate istraživanja koji bi mogli poslužiti kao smjernice za
razvoj budućih inkluzivnih standarda u srednjoškolskom obrazovanju i modela potpore
studentima s invaliditetom. Osim rezultata projekta, predstavljene su i publikacije koje su
objavljene u sklopu projekta: „Izvješće o istraživanju“ i "Obrazovanje djece s teškoćama i
studenata s invaliditetom: Analiza policy okvira i njegove provedbe - I ja želim učiti" koji
predstavlja svojevrsno analitičko izvješće o regulatornom i policy okviru za uključivanje
djece s teškoćama i studenata s invaliditetom u obrazovni sustav Republike Hrvatske.
Analizom su obuhvaćeni nacionalni planovi, strategije, zakoni i podzakonski akti iz područja
obrazovanja i politike jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom. U izradi izvješća o
istraživanju sudjelovale su partnerske institucije u Projektu, prof.dr.sc Lelia Kiš - Glavaš i
prof.dr.sc. Zrinjka Stančić sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu te prof.dr.sc.
Kristina Urbanc sa Pravnog fakulteta, Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu koje su
pripremile tri zasebna izvješća:

1. Multidimenzionalna analiza socijalne uključenosti učenika s teškoćama u
srednjoškolskom obrazovanju

2. Multidimenzionalna analiza socijalne uključenosti studenata s invaliditetom u
visokoškolskom obrazovanju - kvalitativno istraživanje

3. Multidimenzionalna analiza socijalne uključenosti studenata s invaliditetom u
visokoškolskom obrazovanju – kvantitativno istraživanje.

Nakon svih izlaganja na kraju sjednice je dopredsjednik Vedran u ime Udruge gluhih i

nagluhih Dubrovačko-neretvanske županije pohvalio jednu ovakvu inicijativu gdje su bili

uključeni svi relevantni čimbenici, te je iznio svoja iskustva u istraživanjima gluhih i nagluhih

osoba u anketi koja se provodila prije dvije godine. Vedran Kastrapeli

8
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

2.4 Projekt „Drugo lice invalidnosti“

Protekle jeseni i zime u Hrvatskoj se odvijala zagovaračka kampanja važnog projekta za sve
osobe s invaliditetom, „Drugo lice invalidnosti“ kojeg su provodile Mreža udruga osoba s
invaliditetom Dalmacije i Udruga za rehabilitaciju i edukaciju Visoki jablani.
S ciljem unaprjeđenja mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom motiviranjem
poslodavaca za zapošljavanje i pružanje podrške osobama s invaliditetom na slobodnom
tržištu rada, projekt Drugo lice invalidnosti teži unaprijediti kapacitete samih osoba s
invaliditetom i njihovih udruga za promociju talenata, kompetencija i sposobnosti osoba s
invaliditetom da konkuriraju na slobodnom tržištu rada.
Osobe s invaliditetom svakodnevno prkose određenim izazovima koje im društvo nesavjesno
postavlja i, unatoč svim barijerama koje ih ograničavaju u nastojanjima da budu ravnopravni
aktivni građani ovog društva, svojom upornošću i svakodnevnom borbom dokazuju koliko
mogu koristiti zajednici.
Misija projekta je pokušati promijeniti javnu percepciju osoba s invaliditetom kao isključivo
socijalnih i medicinskih slučajeva omogućavanjem svim osobama s invaliditetom da se
predstave široj javnosti, a posebice poslodavcima, kao aktivni i odgovorni građani koji svojim
sposobnostima, radom i društvenim angažmanom doprinose kreiranju tolerantnog i
demokratskog društva, uključivog za sve građane i građanke.

Ante Raos, Mihaela Jović Karešin, Miho Katičić, Slavica Prkačin, Dženita Lazarević i Nina Skurić

Projekt je u Dubrovniku predstavljen dana 5. studenog 2014., u hotelu Valamar Lacroma.
Pozdravne govore održali su gospodin Željko Raguž, zamjenik gradonačelnika grada
9

U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

Dubrovnika, gospođa Marija Vučković, zamjenica župana Dubrovačko-neretvanske županije
i gospodin Ante Raos, predsjednik Mreže udruga osoba s invaliditetom Dalmacije. Gospođa
Dženita Lazarević, predsjednica udruge Poseban prijatelj uputila je sve prisutne u projekt, s
posebnim osvrtom na njegov utjecaj na lokalnoj razini. Gospođa Mihaela Jović Karešin,
predsjednica udruge Visoki jablani, prezentirala je komunikacijsku platformu projekta, Burzu
rada za osobe s invaliditetom i korisnički forum. Prikazani su i promotivni materijali, odnosno
kratki filmovi od kojih je svaki predstavio po jednu osobu s invaliditetom koja je nadvladala
sve prepreke i postala pobjednik.
Gospodin Miho Katičić, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i
civilno društvo grada Dubrovnika osvrnuo se na provedbu lokalne Strategije za
izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom u području zapošljavanja, informirao nas
o sadašnjim i budućim socijalnim mjerama za poboljšanje kvalitete života osoba s
invaliditetom, te najavio formiranje centra za radnu terapiju koji bi objedinio sve udruge
osoba s invaliditetom na području grada Dubrovnika.
Gospođa Nina Skurić, pročelnica Upravnog odjela za međugeneracijsku solidarnost, branitelje
i obitelj Dubrovačko–neretvanske županije i gospođa Slavica Prkačin, djelatnica Hrvatskog
zavoda za zapošljavanje u Dubrovniku, iznijele su statistiku po pitanju zapošljavanja osoba s
invaliditetom na području Grada i Županije.

Sudionici predstavljanja projekta „Drugo lice invalidnosti“

Uslijedila je javna rasprava i domjenak za sve prisutne, nakon čega se predstavljanje projekta
preselilo na Stradun, najljepšu ulicu na svijetu. Osim što su se na štandovima nudili
promotivni materijali, svi prisutni, kao i slučajni namjernici kojih je bio popriličan broj,
10

U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

uključujući i turiste, mogli su se družiti s našim poznatim paraolimpijcem Mihovilom
Španjom, vaterpolistima Juga, plivačem juga i članom naše Udruge Lukšom Backovićem, kao
i s gospođicom Ivanom Nikolac, jednoj od protagonista zagovaračke kampanje ovog projekta.
Ivana je nakon stravične prometne nesreće 2006.. godine ostala gotovo posve nepokretna no
to je nije spriječilo da nastavi živjeti i davati sve od sebe. Znanje koje je prije nesreće stekla
radeći kao glasnogovornica iskoristila je da pomogne drugima, angažiravši se u udruzi
„Prijatelj“ iz Metkovića i kao promotor projekta Drugo lice invalidnosti.
Građani su se mogli okušati u interaktivnim igrama, odnosno, stavljali su se u poziciju osoba
s invaliditetom i suočavali se s njihovim svakodnevnim preprekama, demonstrirana je i
upotreba transportera za svladavanje mnogobrojnih skalina u našem gradu, a predstavila su se
i mnogobrojne dubrovačke udruge osoba s invaliditetom: Poseban prijatelj, Rina Mašera,
Društvo multiple skleroze, Društvo distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih
tjelesnih invalida Dubrovačko-neretvanske županije , te Centar za rehabilitaciju Josipovac.
Program je maestralno i pomalo u maniri stand-up komičara vodio Frano Ridjan, HTV-ov
reporter i odnedavno voditelj emisije „Dobro jutro, Hrvatska“.

Frano Ridjan i Ivana Nikolac

Na web stranici www.drugo-lice-invalidnosti.org osobama s invaliditetom se pruža
mogućnost postavljanja poslovnog profila kako bi unaprijedili svoje mogućnosti za
zapošljavanje ili promjenu zanimanja, odnosno radnog mjesta. Poslodavci redovno objavljuju
11

U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

natječaje za otvorena radna mjesta na Burzi rada (drugo-lice-invalidnosti.org/oglasnik), te
prilikom zapošljavanja daju prednost osobama s invaliditetom.
Novost na ovim prostorima je i forum za osobe s invaliditetom, na kojem se mogu družiti, te
razmjenjivati svoja iskustva i mišljenja. Spoznat će da nisu sami, dobiti odgovore na sva svoja
pitanja, bilo da su pravne, osobne ili neke druge prirode, utješit će ih, bodriti i voditi kroz
život. Zato, ne oklijevajte, priključite se forumu i pomozite da se virtualna zajednica osoba s
invaliditetom što više proširi i ojača.

Marijana Mijoč

3. PRENOSIMO IZ DRUGIH MEDIJA

12
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

3.1 Država gluhima dala prava, ali sebi nije nametnula
obaveze

Nakon sedam godina pregovaranja i usuglašavanja, gluhe i gluhoslijepe osobe u
Hrvatskoj napokon će dobiti propis koji im jamči pravo da sami odaberu način
sporazumijevanja. Istim propisom, hrvatski znakovni jezik bit će priznat kao poseban jezik
potpuno neovisan od hrvatskog jezika kojim govore osobe koje čuju.

Sabor je prošlog tjedna (početkom veljače 2015.- op. M.M.) u prvom čitanju podržao
Prijedlog zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i
gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. S velikom većinom glasova – 109 "za" i samo
jednim "suzdržanim" glasom – Zakon je poslan u drugo čitanje, uz opću ocjenu da je riječ o
"dobrom, humanom i modernom zakonu". Nevelik propis od samo 17 članaka tako je jedan
od rijetkih dokumenata ove Vlade oko kojeg u sabornici nije bilo politiziranja i
međustranačkog nadmudrivanja. Prijedlog zakona ipak je daleko od idealnog. Osim
deklarativnog isticanja poštivanja prava gluhih na komunikaciju, informiranje i obrazovanje
na način koji sami odaberu, nema odredbi koje propisuju i obaveze nadležnih institucija da im
osiguraju tumača. I dalje nije riješeno pitanje obrazovanja i sustavnog financiranja
prevoditelja za osobe koje ne čuju.

U Hrvatskoj je oko 13.000 gluhih i nagluhih osoba te još njih 1400 gluhoslijepih, koji
imaju kombinaciju znatnog oštećenja i sluha i vida.

Sve naše sugovornice slažu se da je novi zakon velik korak za sve te osobe, za poštivanje
njihovih prava na izbor. Posebno važnim ističu priznavanje hrvatskog znakovnog jezika kao
posebnog jezika, s vlastitom sintaksom i gramatikom. O manjkavostima prijedloga
progovaraju tek na izravni upit, a i tada oprezno. Najoptimističnija je Mirjana Juriša, izvršna
direktorica Saveza gluhih i nagluhih osoba i predsjednica Društva tumača hrvatskog
znakovnog jezika.

"To je dobar zakon za gluhu populaciju. Jedan je od boljih i modernijih u Evropi, jer
obuhvaća i gluhoslijepe osobe. Dobro je što je tako širok. Daje nam vjetar u leđa za dalje",
kaže Juriša, ujedno i članica radne skupine za izradu zakona koja je djelovala u okviru
Ministarstva socijalne politike i mladih.

Svaka gluha i gluhoslijepa osoba, ovisno o svojim potrebama i navikama, moći će
izabrati za nju najbolji sustav komunikacije temeljen na hrvatskom znakovnom jeziku – to
može biti simultano znakovno-govorna komunikacija, ručna abeceda, titlovanje ili
daktilografija, čitanje govora s lica i usana, pisanje po dlanu ili tehničko pomagalo.

Nije, međutim, jasno kako će se tome prilagoditi sustav, kako će gluhe i gluhoslijepe
osobe to pravo na izbor svojeg načina komunikacije moći ostvariti u svakodnevnom životu.
Zakon ne propisuje obavezu ni jedne institucije da se prilagodi gluhima. Istina, načelno je
navedeno da svi gluhi, gluhoslijepi i osobe s drugim komunikacijskim poteškoćama "imaju
pravo na korištenje svih oblika komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u svim životnim
situacijama te pred državnim i lokalnim tijelima i tijelima s javnim ovlastima", ali bez ikakve
obaveze tih institucija da to i provedu. Ne postoje ni minimalni standardi koje moraju ispuniti
vrtići, škole, fakulteti, bolnice, zavodi za zapošljavanje i druge službe da budu na usluzi

13
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

gluhim i gluhoslijepim osobama. Odredbe o obavezama institucija da pruže pomoć i
podršku jednostavno – nema. Jednako tako nisu propisane ni sankcije. I dalje sve ostaje na
snalažljivosti gluhih osoba, da se same preko svojih udruga snađu za prevoditelja kada im je
potreban u nekoj životnoj situaciji.

Juriša vjeruje da će se to s vremenom ispraviti. Kao primjer navodi sudove gdje je
regulirana pomoć gluhim osobama u sudskim postupcima.

"Nadamo se da će se i za ostale situacije to morati zakonski regulirati", zaključuje Juriša.

Za Marinu Milković s Odsjeka za oštećenje sluha zagrebačkog
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta posebno je važno konačno priznavanje hrvatskog
znakovnog jezika. Suprotno općem uvjerenju da gluhe i nagluhe osobe bilo gdje u svijetu
imaju samo univerzalni znakovni jezik kojim se sporazumijevaju, mnoge države, sukladno
međunarodnim preporukama, potiču specifični nacionalni znakovni jezik. Tako u Švedskoj
postoji švedski znakovni jezik, u Austriji austrijski, a u Belgiji postoje čak dva – francuski
belgijski znakovni jezik i flamanski znakovni jezik. I Svjetski savez gluhih potiče razvoj
specifičnih, nacionalnih znakovnih jezika. Riječ je o pristupu da se jeziku gluhih priznaje
status svojevrsnog "manjinskog" jezika, nešto poput statusa jezika "etničkih zajednica".

"Jako je važno što se hrvatski znakovni jezik napokon priznaje kao potpuni, pravi,
prirodni jezik sa svojom posebnom strukturom i gramatikom. Do sada smo u šali znali reći da
se on na neki način koristi ilegalno. Zakon će biti prilika da on bude ne samo prepoznat nego i
priznat kao zasebna cjelina, posve odvojen od hrvatskog jezika koji govore čujuće osobe.
Razvijanje nacionalnog znakovnog jezika važno je za razvoj kulture gluhih osoba, sa svim
specifičnostima sredine u kojoj žive",  objašnjava Marina Milković, koja je također
sudjelovala u radnoj skupini za izradu zakona.

Priznaje ipak da Prijedlog zakona ima manjkavosti. Posebno je zanima status tumača,
odnosno prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji je sada samo polovično riješen. Jedina
novost je da se sadašnji tumači, odnosno prevoditelji po novom prijedlogu nazivaju "stručnim
komunikacijskim posrednicima". Tumači za znakovni jezik nisu priznati kao zanimanje, a to
neće biti riješeno ni novim zakonom.

"Nisam pravnica, ali se nadam da će to kasnije biti riješeno kroz pravilnike", kaže
Milković, koja na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu na preddiplomskom i diplomskom
studiju predaje upravo hrvatski znakovni jezik. Iako je za logopede on obavezan, a za druge
struke izborni, nitko tko sada završi taj fakultet nema diplomu tumača hrvatskog znakovnog
jezika. On se izučava samo kao sredstvo koje može koristiti u osnovnoj profesiji logopeda,
socijalnog pedagoga, rehabilitatora i slično.

Osnove znakovnog jezika mogu se naučiti i u udrugama gluhih osoba, ali ni ti tečajevi
nisu službeno verificirani. Ako ostane u ovakvom obliku, novi zakon neće riješiti ni problem
financiranja obrazovanja, ali ni rada tumača, odnosno "stručnih komunikacijskih posrednika".
Do sada je sve išlo preko projekta udruga, nije bilo sustavnog financiranja države, a tako će,
čini se, ostati i dalje.

Ministarstvo socijalne politike i mladih trenutno putem sredstava dobivenih od igara na
sreću osigurava oko 3,5 milijuna kuna na godinu za 52 tumača u suradnji s 27 udruga. To ni iz
daleka nije dovoljno da pokrije potrebe više od 14.000 korisnika. Najave su da će
14

U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

Ministarstvo pokušati aplicirati preko fondova EU-a, kako bi osigurao veći broj prevoditelja,
ali ni to ne jamči sustavnu brigu o tome da svaka gluha i gluhoslijepa osoba ima pravo na
stručnoga komunikacijskog posrednika koji će joj biti na raspolaganju u svim životnim
situacijama, a što je cilj zakona.

Pojednostavljeno, ostaje model koji ovisi isključivo o sposobnosti neke udruge da
namakne sredstva za prevoditelje, ni dalje nije planirana posebna stavka u državnom
proračunu. Može se dogoditi da gluhe osobe ostanu i bez ovo malo  prevoditelja, slično kao
što se ove školske godine dogodilo pomagačima u nastavi kada dio udruga nije prošao na
natječaju pa je i dio učenika ostao bez svojeg pomagača u školi. 

Apsurdno je i da u objašnjenju Prijedloga zakona stoji da za njegovo provođenje ne
trebaju dodatna sredstva, jer, kako je rekla Maja Sporiš, zamjenica ministrice Milanke Opačić,
na predstavljanju u Saboru "zakonom se osiguravaju samo prava, a ne i financijske obaveze".
Upravo takvo objašnjenje predlagatelja govori u prilog tezi da je više riječ o deklarativnom
dokumentu nego o zakonu koji će u bitnome poboljšati položaj gluhih osoba i tumača
znakovnog jezika.

Gorana Mueller, koja predaje hrvatski znakovni jezik kao izborni predmet na
Zdravstvenoj i veterinarskoj školi "Dr. Andrija Štampar" u Vinkovcima, ističe još jedan
nedostatak novog zakona – i dalje se gluhe osobe tretira kao osobe s invaliditetom.

"Ne bi ih trebalo tako definirati, nego kao posebnu kulturnu skupinu, sa svojim
posebnostima. Gluhe osobe ne treba gledati kroz njihovo 'oštećenje', iako je činjenica da
postoji medicinski problem. Riječ je posebnoj, samosvojnoj kulturi gluhih i to treba
njegovati", smatra Gorana Mueller. Posebno ističe njihovu zainteresiranost za svijet oko sebe,
prilagodljivost i želju da prošire svoje društvo, a ako im se pristupi na taj način smanjit će se i
predrasude kod čujuće većine. Upravo na taj način Mueller radi i sa svojim učenicima,
podučavajući ih hrvatskom znakovnom jeziku. Tako je lani bila mentorica videospota koji na
znakovnom jeziku prati riječi pjesme "Zbog tebe" grupe Pavel, a koji su snimili srednjoškolci
iz Vinkovaca i Osijeka.

Da je riječ o dobrom, ali i vrlo općenitom zakonu, složili su se i zastupnici opozicije u
Saboru, koji su ipak digli ruku za novi propis. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li do drugog
čitanja predložiti svoje amandmane te hoće li ministarstvo Milanke Opačić poraditi na
poboljšanju prijedloga.

Dvosatnu saborsku raspravu obilježio je i jedan gaf. Predstavnicima udruga gluhih i
gluhoslijepih osoba rečeno je da će rasprava o prijedlogu početi odmah ujutro, ali kada su
došli u Sabor da raspravu prate s galerije, bila je posve druga točka dnevnog reda, a nitko im
nije znao reći kad će „njihov“ zakon doći na red. Nakon nekoliko sati čekanja, odustali su. A i
da su ostali, pitanje je kako bi pratili sjednicu, jer se nitko - ni u Saboru ni u resornom
ministarstvu - nije sjetio da barem za tu točku dnevnog reda osigura  - prevoditelja na hrvatski
znakovni jezik.  

(Izvor: forum.tm)

3.2 Gluhi ljudi opet će moći čuti pomoću čipa povezanog sa
slušnim živcem

15
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

Međunarodna skupina znanstvenika pod vodstvom dr Damira Kovačića s Medicinskog
fakulteta (MF) u Splitu objavila je zapažen rad u Journal of Neural Engineering, jednom od
najznačajnijih znanstvenih časopisa specijaliziranih za medicinsku bioniku.

Riječ je o novom području tehnologije koje povezuje elektroniku i živčano tkivo s ciljem
vraćanja osjeta ljudima oštećenih osjetila, primjerice sluha i vida.

- U radu smo proveli preliminarna istraživanja novog koncepta za izravnu električnu
stimulaciju auditornog živca na staničnoj razini. Naime, naša istraživanja spadaju u
medicinsku bioniku, odnosno neuroelektroniku, koja može učinkovito povezivati elektroničke
sustave poput računalnog čipa sa živčanim sustavima. – pojasnio je dr Damir Kovačić,
voditelj laboratorija za istraživanje slušanja i govora Medicinskog fakulteta u Splitu.

- Najuspješniji primjer takvog sučelja je umjetna pužnica, odnosno kohlearni implantat, koja
izravnom električnom stimulacijom auditornog perifernog živčanog sustava omogućuje
djelomičnu čujnost u potpuno gluhih osoba. Unatoč tome, današnja fundamentalna
ograničenja dovode do velikih razlika u uspješnosti korištenja umjetnih pužnica koja još
uvijek šalju vrlo siromašan zvuk. – dodao je Kovačić.

Istaknuo je kako je njegova skupina primijenila novi pristup u istraživanjima.

- Ovo temeljno ograničenje smo „napali“ uz pomoć novog auditornog neuroelektroničkog
sučelja temeljenog na uzgoju auditornih neurona na poluvodičkim čipovima. Takvi sustavi
mogu predstavljati naša prva tehnološka rješenja za povrat oštećenih osjetilnih, motoričkih i
kognitivnih funkcija na staničnoj razini jer omogućuje izravnu stimulaciju pojedinačne
živčane stanice. – rekao je Kovačić.

Naš sugovornik istaknuo je i osobnu motivaciju koja ga potiče u istraživanjima.

- Činjenica da sam osoba oštećena sluha i korisnik umjetne pužnice svakako je pridonijela
mojoj motivaciji da se bavim ovim znanstvenim područjem. – rekao je Kovačić.

- Vrlo sam dobro upoznat s mogućnostima, ali i nedostacima današnjih uređaja za slušanje
poput slušnih pomagala te umjetnih pužnica. Kroz temeljna i primijenjena znanstvena
istraživanja želim pridonijeti, i kao fizičar i kao osoba oštećena sluha, da se današnja
tehnologija i znanstvene spoznaje što bolje iskoriste za gluhe osobe. – dodao je Kovačić.

Naglasio je da se njegov projekt sufinancira iz europskog strukturnog fonda za znanost i
inovacije, zatim FP7 projekta, te fonda za inovativne koncepte HA-MAG-BICRO.

- Također, vrlo nam je važna suradnja s našim belgijskim znanstvenicima iz IMEC-a,
najvećeg europskog istraživačkog centra za bioelektroniku i nanoelektroniku te tvrtkom
Mikroprojekt iz Zagreba. – rekao je Kovačić.

Rođen i odrastao u Zagrebu, gdje je diplomirao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu, Damir Kovačić niz godina se usavršavao u Italiji i Belgiji. Sada je docent

16
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

medicinske fizike i biofizike na Medicinskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u
Splitu.
- Iako sam najveći dio života proveo u Zagrebu, u Split sam se preselio zbog mogućnosti
pokretanja novog i neovisnog znanstvenog programa iz područja istraživanja slušanja i
govora, posebno medicinske neuroelektronike. To je bilo moguće uz veliku podršku
Medicinskog fakulteta koji predstavlja malu, ali jaku znanstvenu oazu za rad i istraživanja. A
uz to, mojoj obitelji i meni kao novopečenom „Kajmatincu“ uvjeti života, izvrsna klima,
vrhunska hrana, te srdačnost ljudi pružaju kvalitetan život. – rekao je Kovačić.
Naš sugovornik tvrdi da je, gledano prema broju objavljenih znanstvenih radova u bazi Web
of Science po glavi zaposlenika u punom radnom odnosu, Medicinski fakultet u Splitu
najproduktivnija znanstvena ustanova u Hrvatskoj.
- U Laboratoriju za istraživanje slušanja i govora, koji vodim, radi se na više projekata
financiranih iz europskih fondova, poput FP7 i IPA IIIC te strukturnog fonda. Uz ova
istraživanja u medicinskoj neuroelektronici, Laboratorij također radi na poboljšanju slušanja
putem umjetne pužnice i proučava nekoliko kliničkih patologija vezanih uz sluh, poput
tinitusa. – naglasio je Kovačić.

(Izvor: Jutarnji list)

4. ZANIMLJIVOSTI

17
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

4.1 Tehnološki napredak u službi gluhih i nagluhih

U današnje vrijeme tehnologija grabi naprijed tolikim koracima da je mi obični ljudi ni ne
uspijevamo sustići. U posljednje vrijeme većina toga je podređena komunikaciji i industriji
zabave i upravo odatle stižu noviteti koji gluhim i nagluhim ljudima mogu olakšati život i
interakciju s drugim ljudima, kao i omogućiti kvalitetnije praćenje TV programa ili gledanje
filma u kinu.

U Hrvatskoj su titlovi oduvijek sastavni dio stranih filmova u kinima i na televiziji, stoga nam
vijest o tome da je Sony nedavno plasirao naočale za osobe s oštećenim sluhom, na čijim će
se staklima prikazivati titlovi, isprva ne djeluje kao nešto posebno.

S druge strane, obzirom da se na našoj televiziji često prikazuju domaći filmovi, serije i druge
emisije, za koje gluhi nemaju mogućnost praćenja putem titlova, ovaj bi izum svoju primjenu
mogao naći posvuda.klima naočala titlovi će se ovako prikazivati.

Prema riječima stručnjaka iz Sonya, naočale s titlovima za gluhu kino publiku samo su prvi
korak u razvoju ove tehnologije. Njihova primjena će se u budućnosti naći i na televiziji,
internetu, kazalištu i drugim multimedijalnim sadržajima koje su gluhe osobe do sada teško
mogle pratiti.

Jedna od zanimljivih opcija je i sustav simultanog pisanja titlova u TV emisijama uživo, koje
su do sada bile potpuno onemogućene za praćenje osobama s oštećenim sluhom.

Nekome tko nikada nije čuo za Google Glass, ako takvi uopće postoje, ovaj bi gadget najlakše
bilo opisati kao smartphone koji se umjesto u džepu nosi na glavi, poput pravog para
dioptrijskih ili sunčanih naočala. Razlika u odnosu na takve naočale jest to što Glass mijenja
naše vidno polje samo ispred jednog oka (zato mu je vjerojatno Google dao ime u jednini),
odnosno sićušnim ekranom smještenim ispred tog oka naš vid obogaćuje informacijama
kakve su nam inače uglavnom dostupne na smartphoneu. Google Glass opremljen je
procesorom, kamerom, zvučnicima, mikrofonom, GPS-om te Wi-Fi i Bluetooth radijem, a
najvažniji mu je dio sitna staklena prizma u kojoj je smješten minijaturni projektor koji stvara
sliku na spomenutom ekranu. Projiciranu sliku, kada Google Glass imamo na glavi, vidimo u
perifernom vidnom polju pa nas – barem u teoriji – ne ometa u svakodnevnim aktivnostima.
Upravo to što ne odvlači pozornost od onoga čime se bavimo u nekom trenutku, a što
nedostaje smartphoneima, smisao je postojanja Google Glassa.

Što se ergonomije tiče, Glass je vrlo lagan uređaj i posve udobno sjeda na nos. S time nitko
neće imati problema, bez obzira na oblik i veličinu glave, s obzirom na fleksibilnost drške
ovih “naočala”. Iako je nesimetričan, Glass cijelo vrijeme leži vodoravno – očigledno je
Google pazio da smještanjem baterije i elektroničkih elemenata u pozadinu drške na čijoj se
prednjoj strani nalazi ekran ipak vrati horizontalno težište uređaja na njegovu fizičku sredinu
– povrh nosa. Rezolucija ekrana Google Glassa nije deklarirana (programerima je rečeno da
se orijentiraju na rad s rezolucijom 640 x 360 piksela), no kolika god da jest, trenutačna
18

U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

oskudnost korisničkog sučelja i ograničen set aplikacija čine je sasvim dovoljnom za ugodan
rad s onim što nudi. Na transparentnost se lako naviknuti već nakon nekoliko sekundi, osim
kad pregledavamo snimljene fotografije. Ovisno o tome što nam je u stvarnom vidokrugu i
gledamo li prema svjetlijoj ili tamnijoj pozadini, ista fotografija može izgledati sjajno, ali i
katastrofalno.

Dok se Glass dodirom aktivira iz stand-bya, na ekranu je ispisano samo koliko je sati, no
kažemo li “OK Glass” ili kimnemo glavom, pojavit će se i glavni izbornik. Glasovnom
naredbom moguće je snimiti onaj kadar koji vidimo kao fotografiju ili pak kao videozapis. Da
je slika (ili video) snimljena te pohranjena u memoriju, Google Glass nas obavještava
zvučnim signalom. Brzina mu nije vrlina pa zvučni signal stiže obično sekundu do dvije
nakon što smo zadali naredbu za snimanje, što donekle kvari doživljaj. Ipak, potencijal da
snima sve što vidimo gotovo odmah, bez potrebe da koristimo ruke – nevjerojatan je. Zasad
je, međutim, ponajprije zabavan. Slično vrijedi i za sam proces pretraživanja Googlea. Vrlo je
lako Glassu dati glasovnu naredbu da pretražuje zadani pojam na internetu, kao što to radimo
sa Siri na iPhoneu, odnosno svim mogućim klonovima Siri, pa i Googleovim, na Androidu.
Ne trebamo ništa držati u ruci, ne moramo odmaknuti pogled s onoga što i inače gledamo,
učas u gornjem desnom kutku vidnog polja možemo dobiti informacije o bilo čemu što nam u
tom trenutku treba. Ponovno, potrebna je sekunda-dvije da se naredba procesuira i da se
pojave rezultati pretrage. Otprilike isti dojam Google Glass ostavlja i kada pregledavamo
fotografije (listanjem prstom po drški naočala), kada ih dijelimo na društvenim mrežama ili
kada šaljemo e-mailove... Nije teško osjećati se kao da smo zakoračili u daleku budućnost
kada nam se upravo pristigli e-mail ili SMS pojavi ispred očiju i kada na isti taj e-mail
možemo odgovoriti a da ništa ne tipkamo ili odvraćamo pogled s onog što u tom trenutku
gledamo – jednostavno izdiktiramo odgovor. 

Da ćemo na konačnu verziju Google Glassa ipak morati pričekati, jasno je zbog brojnih
nedostataka koji u ovoj fazi uvelike ograničavaju korištenje ovog uređaja, a ponajprije je riječ
o bateriji. Njezina je autonomija vrlo mala – čak i uz pažljivo i štedljivo korištenje ispraznit će
se već za četiri sata. Smeta nam i nedostatak indikatora koji bi okolini davao do znanja
snimamo li ili fotografiramo u određenom trenutku Glassom, što bi donekle razriješilo
poznate kontroverze vezane za narušavanje privatnosti.

Ono što ih čini privlačnim za gluhe osobe jest postojanje aplikacije koja govor snimljen

smartphoneom pretvara u titlove. Sugovornik gluhe osobe govori u mobitel, koji odašilje

signal naočalama i govor ispisuje velikom preciznošću. (prikupljeno iz
različitih izvora)
nekoliko

19
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

5. STVARALAŠTVO - IZ PERA NAŠIH ČLANOVA

5.1. Ljubomorna Dama

Bilo je to 29. travnja 2006. godine. Dok sam duboko spavala iza ručka – umorna, suprug me
probudio i rekao mi da će moj sin i nevjesta doći po mene za 10 minuta i odvesti me na
Žarkovicu da vidim kučke u njihovom skloništu. K'o strijela sam se digla, navukla hlače i
teniske i otrčala na put da ih dočekam. Kupili su dosta hrane za njih, jer im svi posjetitelji i
ljubitelji životinja nose hranu.

Upozorili su me da će svi odjednom početi lajati i skakati po nama, da se ne prepadnem. Zašto
bi se prepala kad volim životinje i kad su one željne da ih netko pogladi. Nakon prvog
doživljaja kad je barem pet kučaka skočilo na mene i ja im dala ono što sam imala, otišla sam
dalje i ostala zatečena velikim brojem velikih i malih, svih boja i rasa (mješanaca uglavnom,
osim jednog velikog šnaucera), sasvim malih koje je netko ostavio i još jedne skupine tek
oštenjenih sa malom kujicom.

Tu smo našli ženu koja ih dobrovoljno čuva – svakako ženu velikog srca, što se moglo vidjeti
po njenim očima, jednostavno odjevenu. Znam samo da je bila u hlačama, da je imala lijepu
dugu kosu spletenu i lijepo složenu, s ugodnim smiješkom na licu i bojom koja kaže da dugo
boravi na čistom zraku i suncu. U nekoliko velikih kaveza smješteno je 129 pasa. Ljudi ih
jednostavno ostave, čak i stranci ih dovedu i kad odlaze više ne dođu po njih. Kakva sramota i
bešćutnost. Sigurno nikad ne bih ispričala ovu priču da nisam imala jedan poseban doživljaj s
kujicom (nisam odmah znala da je ženka), koja se zalijepila za mene i stalno bila sa šapama
na meni. Gladila sam je a ona se nije micala od mene. Okolo je bilo još dosta pasa koji su se
slobodno šetali, a druga polovica je bila u kavezima. Kako su i drugi psi po meni skakali, ja
sam htjela i drugima pokloniti malo pažnje. Ali gle čuda! Ta kujica se odmakla od mene,
povukla se na udaljenost od nekoliko metara i promatrala me nekako čudno, podvijena repa.
Odmah sam primijetila nešto čudno na toj kujici. Odmakla sam se od drugih pasa i pokušala
joj prići, ali ona se od mene odmicala. Sve sam moguće pokušala u puno navrata da mi priđe,
ali ona me stalno pratila pogledom i odmicala sa od mene, stalno je bila u mojoj blizini i na
određenoj udaljenosti.

Ostavila sam sve pse i stalno joj govorila :“Dođi, ja tebe volim, molim te dođi k meni i oprosti
ako sam te uvrijedila….“ i tako sam razgovarala s njom kao da je čeljade, jer te oči kao da su
bile ljudske. Nakon dužeg vremena počela sam obilaziti druge pse, a ona me stalno pratila
očima i išla za mnom na određenoj udaljenosti. Nije skidala pogleda s mene cijelo vrijeme, a
ja sam stalno pogledavala prema njoj. Bilo je to tako neobično da je na mene ostavilo dubok
dojam. Pitala sam čuvaricu o njoj i tada mi je rekla da je ženka, da nema imena, vrlo pametna
i ljubomorna i da mi više sigurno neće prići jer se uvrijedila. I stvarno, do kraja našeg posjeta,
nije mi više prišla, a ja sam otišla prilično tužna s odlukom da ću opet tamo otići i samo se
njoj obratiti. Iako je prošlo par dana, uvijek vidim tu kujicu i njene oči – vidljivo uvrijeđene.
Prozvala sam je Dama – jer nema imena.

Jedva čekam dan kad će me ponovo tamo odvesti. Divim se toj dobroj ženi koja brine o njima
zajedno sa svojom sestrom. Dolaze često tamo dobri ljudi koji vole životinje i donose im
hranu, a kada je ponestane daju im suhi kruh namočen u vodi. Svako veće puštaju svih iz
20

U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

kaveza i žena ih šeće, - kolona ide za njom. Onda preko noći svi idu u kaveze, jer imaju
pokriven prostor (osim onog vanjskog) i mogu se za nevremena skloniti u njega.
Za razliku od pasa, ove žene nemaju nikakvo sklonište. Idu tamo autobusom za Bosanku dok
traje škola koja vozi malobrojnu djecu, ali često i pješke, što baš i nije blizu. Drugu sestru
nisam upoznala. Ja im se svakako divim i poštujem ih. Veterinari kastriraju ženke.Ljudi
donesu mlade i ostave ih, ili ostave skotnu kujicu. Tako broj neprestano raste. Kažu da će se
graditi hotel za pse radi stranaca!?!? A što smo mi!?!? Tada će valjda i čuvarice imati neko
sklonište gdje se mogu skloniti za nevremena (sada mogu jedino s psima) i kad zapeče ljetno
sunce, kao i napraviti sebi topli napitak ili pripremiti topli obrok. Ne primaju nikakvu
naknadu, i sve skupa ostavlja mučan dojam. Pitala sam je ima li svog ljubimca i rekla mi je da
ima dva, dok joj je u naručju bio jedan psić koji joj je naslonio glavicu na rame. To joj nije bio
ljubimac. Pitam se dokad će trajati ovakvo stanje, jer je prava sramota da nitko ne brine o tim
životinjama kao i o tim ženama, osim dobrih ljudi. One jesu u mirovini, ali zaslužuju i nešto
više, jer im se ništa ne pruža. Možda one u društvu pasa osjećaju više ljubavi nego u društvu
ljudi, što je nesumnjivo istina. Nikad ti čovjek ne može pružiti toliko vidljive ljubavi i veselja
kad te ugleda koliko to može pas.
4. i 5. kolovoza 2007. godine oko Dubrovnika harao je nezapamćen požar, kao i ratne 1991.
godine. Gorila je i Žarkovica gdje su smješteni psi kojih je već oko 250. Mislili smo da će psi
izgorjeti i grozili se toj pomisli. Svakako je teže kad ljudima izgore kuće, ili kad su ljudi
ugroženi. Strašno je što su ljudi ostali bez svojih maslinika i vinograda, bez baština, što će
sada gledati samo goli sivi kamen oko sebe, što je izgorjela šuma. Kasnije smo čuli da su pse
spasili, netko im se smilovao, došao tamo i pustio ih iz kaveza. Oni su se vratili kad je minula
opasnost. Sada se mole ljudi dobre volje da donesu stare pokrivače, jer je sve sprženo.
Koliko je danas pasa, kako preživljavaju, da li će im se napraviti neki bolji smještaj, (čujemo
samo obećanja), nije mi poznato.

Terezija Margaretić

21
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

Ni danas na Žarkovici nije bolja situacija, štoviše, broj napuštenih životinja se i povećao, tako
da sada Udruga za zaštitu životinja Dubrovnik skrbi za više od 300 pasa na Žarkovici, te za
više od 100 mačaka koje se nalaze na hranilištima i u domovima volontera. Ni ostalim
životinjama ne okreću leđa, spašavaju se sove, galebovi, jastrebovi, magarci, kornjače,
činčile, ukratko, sve životinje koje su napuštene ili su nastradale, bilo zbog ljudske nebrige ili
zlobe, bilo nesretnim slučajem.

Nijedan život nije manje vrijedan, pa tako i životinje zaslužuju svoje mjesto pod suncem. A
kako je rekao veliki Mahatma Gandhi, veličina i moralni napredak jednog naroda može se
mjeriti po načinu na koji postupaju s životinjama. Nažalost, Hrvatska se baš i ne može
pohvaliti osobitom sućuti prema životinjama: mnogi ih drže u lošim uvjetima, ne vodeći
računa o njihovim potrebama, a zlostavljanje i napuštanje životinja rijetko se kažnjava, što
dodatno ohrabruje zle i frustrirane ljude da se iskaljuju na slabijima od sebe.

Prosječnom Hrvatu nedostaje i edukacije po pitanju sterilizacije i kastracije životinja, čime se
sprječava neželjeno potomstvo, a i neke se bolesti koje se javljaju u kasnijem životnom dobu
time svedu na manju mjeru. Većina odbija svoju životinju odvesti na takvu operaciju
izgovarajući se time da ne žele zadirati u prirodu, što je posve bezvezan razlog, jer priroda
kao takva više ne postoji za ljubimce, pogotovo pse i mačke. Oni su svoje postojanje podredili
čovjeku.

Nekoliko je načina na koje možete pomoći napuštenim životinjama našeg grada (i čitave
županije). Najbolji je svakako taj da udomite nekog psića ili mačku, ovisno o mogućnostima.
U jednom od prvih brojeva našeg Lista, pisala sam o psima koji pomažu gluhim osobama tako
što ih upozore na nečiji dolazak, na zvonjavu telefona i slično. Veliki broj pasa to može
odraditi bez posebne obuke, jer je pseća narav upravo takva: da budu uz ljude i upozore ih ako
se nešto neobično događa u njihovoj blizini. Ako bi vam dobro došao takav prilagodljivi
alarm, a imate želje i uvjete da uzmete psa, prošetajte se do Žarkovice i upoznajte se s psima
koji će osvojiti vaše srce. Volonteri Društva rado će vam izaći u susret i pomoći odabrati psa
prema vašim željama, uvjetima i mogućnostima. Nemate li uvjete za psa, a volite ih i htjeli
biste se družiti s njima, možete poći na Žarkovicu i poigrati se s mnogobrojnim psima, pa čak
ih i prošetati po okolici.

Na Žarkovici vrlo često vlada nestašica hrane. Ako ste u mogućnosti kupiti i odnijeti im koju
vreću (ili konzervu) pseće ili mačje hrane, bit će vam vrlo zahvalni. Za one koji nemaju
mogućnost prijevoza, hranu (i druge potrepštine) možete odnijeti u pet shop „Scooby“ u
Šipčinama. Možete i uplatiti koju kunu na račun, svaka kaplja oganj gasi.
Ako iz kuće bacate stare stvari, imajte na umu da na Žarkovici stalno potrebuju stare deke,
tapite, posteljinu i slično, kao i stare teće psima za vodu.

Pomoći životinjama ne znači zakidanje ljudskog roda. Često se povlače negativne kritike tipa:
zašto ne hraniš gladnu djecu u Africi i slično, ali budite sigurni da onaj koji pomaže
životinjama, pomaže i ljudima, jer ljubav prema jednima i drugima gotovo uvijek koegzistira.
Ljubav se ne dijeli, već množi.

Kontakt Društva za zaštitu životinja :tel. 091/591-8434 (Sandra), 091/881-5711 (Anica) adresa udruge: Dr.Ante

Starčevića 49, 20207 Mlini, Dubrovnik email:[email protected] e-mail:
[email protected] broj kunskog racuna:2407000-1100024932, OTP banka broj deviznog računa kod
OTP banke: SWIFT:OTPV HR 2X,IBAN: HR 88 2407000-1100024932
Marijana Mijoč

22
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

5.2 Kamena kolajna

Znaš li možda tajnu kamene kolajne
Koja vjekovima, kao i danas
Okružuje bisernu školjku
Okružuje moga prijatelja
S kulama, zidinama, kaštelima
I solilima od kamena u kojima svjetluca bijelo zlato.
Kolajna je čvrsto zakopčana
Da sačuva prošlost moju
Prošlost mog djetinjstva
Da sačuva uspomene meni dragih i milih osoba
Koje čuvaju svoje tajne u zvijezdama nebeskog
svoda
Kamenu kolajnu nosim u srcu
Uzalud tražeći milost prijatelja
Da ublaži moju sjetu i bol
Sakrivene duboko u zidinama i mirima moga Stona.

Uz pjesmu kamena kolajna želim da doživite Ston kroz priložene razglednice, koje, kao i
pjesme predstavljaju „moj“ Ston.

Darinka Jauković

23
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

24
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

5.3 Male stvari

Život nam je sazdan od malih stvari. Osmijeha, pogleda, zagrljaja, poljupca, okusa,
mirisa, sjećanja… I za sve to vrijedi živjeti i biti ponekad pregažen i uništen, pa se opet vinuti
iz pepela kao feniks. Moja su današnja sjećanja na ljeta u Rijeci dubrovačkoj, ljeta kakva su
nekoć bila, duga i nevina. Još uvijek ta vremena ponekad zažive u meni, dok nam još nisu
dolazile jedrilice, jahte i megajahte, dok je priroda bila još netaknuta, voda bistra, a brda
zelena i plodna, hraneći naša pluća kisikom. Čovjek je poštovao prirodu i živio u skladu s
njom, uzimajući samo koliko mu treba. Tako je u našoj baštini sav živi svijet dobivao svoje,
ptice, ježevi, kornjače, svi su se gostili slatkim plodovima, ostavljajući nam i više nego
dovoljno smokava, prasaka, šljiva, pomadora, svega… Dugi su ljetni dani započinjali još
snenim uspinjanjem u barku, dok se sunce tek dizalo s istoka i dok su tišinu jutra razbijali
razgovori ribara s druge strane rijeke: kanjon rijeke oduvijek je katedrala zvuka, pjesma,
razgovor, grmljavina, sve se to razliježe od obale do obale, nekad se razgovor s druge obale
bolje čuje nego sugovornik pokraj nas. Odlazili smo provjeravati balune, nono, dundo i ja.
Prvo je trebalo otići do samog izvora rijeke i nabrati voge, bogate alge koju su ribe obožavale
i njome smo punili balune. Nikad ne bih propustila priliku rukama zagrabiti ledeno hladnu
vodu na izvoru i kušati je, bješe to osebujan okus slatke vode pomiješane s tek mrvicu slane
morske vode. Kad bi saketi koje smo ponijeli bili puni voge, vraćali smo se, obilazeći svoje
pošte i podižući balune iz rijeke, teške i prepune srebrnastih cipola i sopa. Doma smo se
vraćali bremeniti od dragocjenog ulova. Nešto je ostajalo nama za ručak, nešto se prodalo čim
bi se po selu pročulo da smo se vratili puni ribe.

Rana ljetna popodneva, poslije objeda, bijahu namijenjena odmoru i spavanju. Nikad
nisam imala potrebu za tim, iako su me tjerali da spavam, pa bih, kad bi ostali pozaspali, sišla
s kreveta i s prozora saloče udisala vreli ljetni zrak, slušala pjesmu cvrčaka i vječito bila na
oprezu da me ne uhvati podne rogato, biće kojim su mi se prijetili da će me dohvatiti uhvati li
me vani za vrijeme obaveznog popodnevnog odmora. Nitko mi nije znao reći kako to podne
rogato izgleda, ali u mojoj je mašti to biće živjelo kao ogromna ptica s glavom ovna, na čijim
je leđima bio, čvrsto ukotvljen, mračan i tih jahač. Uzmicala sam s prozora kad god bih čula
lepet krila, sakrila bih se, ali tako da ipak mogu vidjeti prolijeće li baš podne rogato ili možda
galeb ili vrabac.

Nakon odmora, odlazilo se na kupanje na rijeku. Plivali smo kao mali dupini, uživajući
u bistroj vodi i tek se ponekad boreći protiv kurenata, koji su, kao i u svakoj rijeci, neizbježni.

25
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

Nekad se barkama odlazilo na "egzotičnija" mjesta, na uređene plaže i otoke, nekad i
nadomak Brsečina na malenu plažicu pod oborenim stablom, gdje smo u pijesku i šljunku
tražili Petrova uha i druge školjke.

Doma smo se vraćali u sumrak, umorni od plivanja i brčkanja, a rane noćne sate sam
također voljela provoditi na prozoru saloče, gledati treperenje zvijezda i ples krijesnica,
brojeći noćne leptirice i šišmiše. I usnula bih prekrasne snove, snove u kojima sam letjela
iznad svoje rijeke, iznad zelenih šuma i bistre zelene vode.

Već godinama nisam usnula takav san. Došli su požari i opustošili šume. Došao je rat i
opustošio ljude, ostavljajući mržnju i strah. Odrasli smo i podne rogato i ples krijesnica više
nisu bili ono najvažnije i najčarobnije u životu. Došao je stres i pripremio se za poduži
boravak u nama. I zaboravili smo živjeti i veseliti se malim stvarima. Kad smo s vremenom
počeli malo-pomalo dolaziti pameti, načinjena šteta je bila prevelika. Rijeka se zamutila. Ribe
više nema. Krijesnice se povukoše tamo gdje još ima tame. Htjeli smo da nam noć izgleda kao
dan i to nam oduze zvijezde, vidimo još samo one najjačeg sjaja, koje se odupiru zaboravu. I
mjesec sve češće od nas krije ranjeno lice, tek ponekad prospe srebrnu mjesečinu po mirnoj
rijeci. Ljetnikovci stare dubrovačke vlastele su odavno propali, jedva da stoji i kamen na
kamenu. Cestama se juri i žuri. Pale nas, gaze i ubijaju i postajemo svjesni da više nismo
mladi i besmrtni kao što smo nekad mislili da jesmo. Svatko od nas u svom će životu, prije ili
kasnije, doživjeti neku vrstu prosvjetljenja i shvatiti koliko su važne te izgubljene male stvari.
Ja sam, nadam se, shvatila. Kako je divno iz dana u dan odlaziti s psom u šetnje prirodom,
drhturiti na prvim zimskim hladnoćama i oštrim i prodornim burama, kušati kupine i maginje
kako koja tog dana dozri, pomirisati prvo proljetno cvijeće i ubrati zadnju jesensku miholjicu.
Kako je lijepo duga ljetna popodneva, sve dok sunce ne zađe, provoditi u ugodnom društvu na
muliću, kupati se u rijeci do besvijesti, uživati u svom prirodnom elementu, jer sve u nama je
voda i u vodi smo rasli, od puke nakupine stanica do novorođenčeta.

I kako je ispunjavajuće voljeti i biti voljen…

26
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

4. GOVORITE LI HRVATSKI ZNAKOVNI JEZIK?

Život se sastoji od

malih stvari.

Kaže se, što više jezika znaš, to više vrijediš. U Dubrovniku se mogu pohađati tečajevi

mnogih stranih jezika, odnedavno čak i kineskog, a Udruga vam već niz godina nudi

mogućnost pohađanja tečaja hrvatskog znakovnog jezika, koji je od velikog značaja onima

koji se njime služe. Nazovite nas na 332-690 i predbilježite se, postanite dio naše zajednice.
27

U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

SAVJETOVALIŠTE –
INFORMACIJSKI CENTAR

voditeljica: dipl. defektolog Dušica Šutalo
izvoditeljica: soc. radnik Darinka Jauković

č e t v r t k o m od 18,00 do 20,00 sati

● rana psihosocijalna podrška roditeljima i članovima obitelji
osoba sa invaliditetom,

● edukacija, potpora i osnaživanje osoba sa oštećenim sluhom i
članova obitelji,

● upoznavanje sa mrežom specijaliziranih ustanova i institucija
koje provode rehabilitaciju i liječenje, skrb, obrazovanje,.....i
stručna pomoć u izboru,

● upoznavanje sa pravima svih sustava skrbi za osobe sa
oštećenim sluhom i osoba sa invaliditetom. Upoznavanje sa
povlasticama u mogućnostima poboljšanja kvalitete života.

28
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

USLUGE SU BESPLATNE!

TEČAJ UČENJA HRVATSKOG
ZNAKOVNOG JEZIKA

svakog ponedjeljka i srijede u
prostoriji Udruge u 17,00 sati

voditeljica: Mirjana Juriša
izvoditelj: Vedran Kastrapeli

29
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

T E Č A J JE B E S P L A T A N !
USLUGE PRUŽANJA
PRAVNIH SAVJETA

Ponedjeljkom, srijedom i petkom u prostoriji
Udruge

od 8,30 do 12,30 sati
narudžbe na telefon 332 – 690

30
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

U S LU G E S U B E S PLATN E !

PARTNERI U PROVOĐENJU
PROGRAMA I PROJEKATA UDRUGE

u 2015. godini

MINISTARSTVO SOCIJALNE POLITIKE I MLADIH
www.mspm.hr

GRAD DUBROVNIK OPĆINA ŽUPA DUBROVAČKA DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA
www.dubrovnik.hr www.zupa-dubrovacka.hr www.edubrovnik.org

31
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.

donacije građana / članova Udruge

32
U SVIJETU TIŠINE, broj 15 / 2015.