STARI ZANATI

IMPRESSUM

Nakladnik:

Osnovna škola Vladimira Gortana, Žminj

Za nakladnika:

Miranda Damijaniæ Roce

Uredništvo:

Viviana Celija, Enica Zohil, Iva Puciæ Fekter, Suzana Deltin, Sanda
Turèinoviæ, Bojana Rojniæ, Gordana Otoèan, Dolores Otoèan, Sara Janiæ
Nina Ricci, Diana Rojniæ, Danijela Rojniæ, Dorijana Anèiæ, Slavica
Marèac, Marijana Starèiæ, Sanja Milanoviæ, Kristina Staver, Davorka
Prusiæ, Suzana Ujèiæ, Gordana Mazzi, Sanja Maružin, Roberta Ðurkiæ,
Karin Milotiæ, Dario Garbin, Elvira Kaèan Vozila, Gordana Peteh, Anðela
Damijaniæ, Martina Milutinoviæ Zohil, Miranda Damijaniæ Roce

Suradnici na projektu:

Uèenici prvog, drugog, treæeg i èetvrtog razreda matiène škole, uèenici PŠ
Cere, uèenici PŠ Sutivanac, uèenici polaznici produženog boravka u sve tri
skupine odnosi se na školsku godinu 2019./2020. U školskoj godini
2020./2021. projekt je proširen i ukljuèeni su uèenici prvih razreda u
postojeæe procese pripreme i edukacije.
Uèenici 5 A i 5 B razreda, uèenici 6 A i 6 B razreda, uèenici polaznici
dodatne nastave iz povijesti i geografije u školskoj godini 2019./2020.
Uèenici polaznici dodatne nastave iz talijanskog i engleskog jezika u
školskoj godini 2020./2021.

Lektura:

Za hrvatski jezik: Gordana Peteh
Za talijanski jezik: Dario Garbin
Za engleski jezik: Elvira Kaèan Vozila

Grafièko oblikovanje:

Gordana Mazzi

Tisak:

GRAFIKA Režanci

Naklada:

400 primjeraka

Zavièajni projekt
Istarske županije

STARI ZANATI

Osnovna škola Vladimira Gortana, Žminj
2020.

PROJEKT ZAVIÈAJNE NASTAVE,
STARI ZANATI

Žminjci su oduvijek bili poznati kao dobri, marljivi i vrijedni ljudi. Baštineæi bogato nasljeðe
materijalne i nematerijalne kulture, živimo u ozraèju obrtnièkog i gospodarskog procvatu Žminja i
Žminjštine. Uz bogatu tradiciju i uspješne gospodarstvenike današnjice vrlo je lako pouèavati mlade
naraštaje. Svakoga dana svjedoèimo gospodarskom napretku kraja kojega æe, vjerujemo smjer zadržati i
naši uèenici, buduæi obrtnici i poduzetnici, uèeæi iz iskustava svojih bližnjih.

No, što je bilo i kako je bilo nekada? Èime su se Žminjci bavili i što su sve radili? To je bio naš zadatak
u ovogodišnjem projektu zavièajne nastave.

Naši vrijedni uèenici s njihovim uèiteljicama i uèiteljima ove su godine „otputovali” u prošlost i
otkrili kako su nekada radili kaligari, maranguoni, kalci, žnjidari, kolari, kovaèi, baèvari, èime su se bavili
ljudi na selu i što se još od toga danas može pronaæi. Nije bilo teško istražiti. Bilo je dovoljno pitati roditelje,
noniæe i susjede koji još uvijek pamte kako se živjelo i radilo nekada na Žminjštini. Zahvaljujemo svima
koji su nam s veseljem isprièali, pokazali i prenijeli sve što znaju o tome.

Prvašiæi su istraživali što se nekad radilo od metlara, bekvi i karšina, biljaka koje su rasle na njivama i
u vrtovima. Uèenici drugog razreda nauèili su kako se nekada izraðivala obuæa koja se svakodnevno
koristila a to su cavati/covati i cokuli. Uèenici treæih razreda istraživali su i nauèili tko su bili maranguoni i
što su sve izraðivali. Èetvrtaši su se bavili odjeæom koja se nekada nosila a nju su izraðivali žnjidari i
žnjidarice. Uèenici iz Sutivanca upoznali su se s baèvaraom i njegovim radom, a uèenici iz Cera sa svime što
je radio ceranski težak. U produženom boravku uèenici su upoznali kako je nekada izgledao namještaj za
kuæu i kakvim su se ruènim radom bavile žene. Petaši su prouèavali voz (zaprežna kola), sve njegove
dijelove te su nauèili tko je sve uèestvovao u njegovoj izradi. Temeljna misao im je bila: Koliko je
matematiki rabilo za storit uoz? Uèenici šestih razreda su nauèili sve o tehnikama izrade kažuna. U okviru
rada na dodatnoj nastavi iz geografije provedeno je istraživanje: Èa još moremo naæ va žminjsken sele.
Mladi su se povjesnièari okušali u izradi Žminjskega riæina.

Sve što smo doznali i nauèili o vrijednim ljudima u našoj maloj sredini; sakupili smo, prikazali i
zapisali u ovoj knjižici koju imate pred sobom. Nadamo se da æe vam biti zanimljivo listati njezine stranice i
uroniti u marljiv svijet žminjskih težaka, gledano oèima djeteta.

Suzana Deltin i Iva Puciæ Fekter

1

2. A I 2. B

COKULI I POSTOLI

U sklopu razrednog projekta 2.a i 2.b razreda „Cokuli i postoli“ istraživali smo vrstu obuæe koja se
nekada nosila u našem zavièaju. Tijekom školske godine uèenici su istraživali naèin izrade obuæe u
prošlosti i njihovu namjenu. Dobili su zadatak da istraže zanimljivosti o cokulima i postolima koje su
postojale na Žminjštini. Od prikupljenog materijala kojeg su donijeli izraðivali su edukativne plakate.
Na satu likovne kulture crtali cu cokule olovkom i modelirali ih od glinamola. U sklopu projekta
održane su dvije radionice. Na radionicama je uèenicima i roditeljima bila prezentirana izrada cavata i
cokula. Upoznali su se s alatima, materijalima i detaljnim postupcima izrade. Neki su se i sami okušali u
šivanju cavata i rezbarenju drva prilikom izrade cokula.
Probali su nositi cokuli i na taj su naèin usporedili udobnost obuæe nekad i danas.
Uèenici su stekli puno znanja o naèinu izrade i svrsi te skromne obuæe. Shvatili su da je naèin izrade
mukotrpan i dugotrajan proces. Radionice i znanje koje su tamo stekli, zauvijek æe im ostati u lijepom
sjeæanju.

1

2

3. A I 3. B

MARANGUON

OPIS PROJEKTA:
U sklopu projekta Stari zanati 3a. i 3b. razred su istraživali rad stolara (maranguona).
Upoznali smo i posjetili maranguona Renca Otoèana koji nas je upoznao s poslovima
maranguona u prošlosti.
Njegov je otac bio jedan od poznatijih maranguona na Žminjštini, te je ljubav prema tom poslu
prenio na njega.
U radioni (marangoniji) nam je pokazao sav stolarski alat i objasnio nam èemu služi.
Uèenici su isprobavali rad s razlièitim alatom.
U školi smo imali likovnu, literarnu i kreativnu radionicu.
Crtali smo alate razlièitim likovnim tehnikama, izraðivali i oslikavali drvene podloške,
stolove i klupice, literarno se izražavali na temu stolar (maranguon), te pisali imena
stolarskog alata na književnom i zavièajnom jeziku.
S tim radovima smo uredili naše razredne panoe i priredili male izložbe.

Uèiteljice: Suzana Deltin i Iva Puciæ Fekter

3

MARANGUONI NA ŽMINJŠTINE SO BILI VRIEDNI TEŽAKI.
IMELI SO SAKI SVOJO MARANGONIJO VA KEJSTE SO DELALI ÈUDA LIEPEH STVARI.
DELALI SO PO CIELI DANI I DO KUS NOÆI. NEKAT SO SE I ŠTUFALI, MA STEŠI SO
VAJKA BILI VESELI I KUNTIENTI.
DELALI SO MIRAKUL TEGA: ARMARUONI, ŠKABELI, PUSTELJI, VETRINI,
STOLI,KANDRIEGI, ZIKVI, MAŠTELI, PATLJUNAÈI,KUHARNICE…
GLAVNO ORDENJE IN JE BILO: PILA, BLANJA, RAŠPA, SVEDAR, NUOŽAC, BATIÆ,
METAR I DLIETO.
VA MARANGONIJO SO H NJIN PRIHAJALI LJUDI NA DEC I MALO ÆAKULI, AŠ SO
MARANGUONI ZNALI, NE SAMO KAKO ÈA NAPRAVIT OT DRIEVA, NEGO I ÈUDA
TEGA ÈA SE KADE I KIEMU DOGODILO.
MI TREÆI RAZREDI SMO HODILI VIDET MARONGONIJO OD RENCETA OTOÈANA
(SINA ZVANIÆA OTOÈANA, POKUOJENEGA ŽMINJSKEGA MARANGUONA) KI NAN
JE POKAZA ÈA SVE MUORA IMET DOBAR I ŠTABEL MARANGUON.

4

4. A I 4. B

ŽNJIDARI

Èetvrtaši su ove godine imali za projekt nauèiti nešto više o veæ zaboravljenom zanimanju
„žnjidarice“. Poèeli smo od upoznavanja s naèinom dolaska do tkanine, slušajuæi prièe naših nona.
Gošæa razreda bila nam je i jedna nona koja je i pokazala minijaturni tkalaèki stan. Nakon upoznavanja
s moguænostima dolaska do tkanine mame krojaèice su nam iskrojile lutke i napravile krojeve muške i
ženske nošnje koju smo mi šivali.
Uživali smo upoznajuæi se sa veæ zaboravljenim naèinom života, te na tu temu zapisali i po neku
pjesmicu i prièu.

Žnjidarica

Kapaca, vrijedna, prava
nasmiješena teta stoji ,
znanja joj je puna glava,
dok ona spretno kroji.

S iglom dela brzo ko od šale,
bluze naranèaste,

brgeše vele, srednje i male,
kotule, veštalje ljubièaste.

Žnjidarica meri, meri
žnjidarica šij, šije ,
da ona dobro izmeri,
da ona dobro zašije.

Kako su naši stari dolazili do tkanine?

Ja sam sa svojom bakom prièala kako se nekad dolazilo do tkanine. Nekada davno nisu postojale
trgovine kao i danas koje su nudile veliki izbor odjeæe. Odjeæa se nekada izraðivala od konoplje.
Konoplju je trebalo prvo posijati negdje oko travnja, a oko kolovoza bila zrela za branje. Baka se
prisjeæa da su svi susjedi zajedno sudjelovali u branju konoplje. Nakon branja konoplja se moèila u
obližnjoj lokvi. Nakon što se dobro namoèila onda se morala i sušiti na suncu. Nakon nekog vremena
stabljika se odvajala od vlakna, a ta vlakna namakala su se u pepelu s toplom vodom kako bi vlakno
što više omekšalo. Od tog vlakna izraðivalo se platno na tkalaèkom stanu.

5

Žnjidarica
Žnjidarica je ona,
ku rabi èa zašit
da æe liepo i na meste bit.
Bargeši, maji ma anke
kanotijeri i budanti.
Da žnjidarice ni
i da se ne zna šit

nebimo imeli
èa nosit.

Dobro da je ona i da se zna šit,
tako po sviete drugašlji
moremo bit.

Dan danas ne moreš baš sagdere naæ žnjidare. Ali prvo, pred forši jeno pedesiet liet bilo hi je va
svakemu selu. U jenemu selu, jena žnjidarica. Ljudi su vajk puli nje hojevali, a ne kao danas, kad
samo kupiš u budiegi ili preko Interneta robu kujstu rabiš. U stara si se vremena rabi/rabila da
dobiješ lijepu bluzu, brgeše, kotulu, veštalju.
Prvo si mora/la znat matematiku. Zaè? Da moreš znat koliko ti materijala rabi! Ako se u to neki
nebi kapi, moga bi i pitat žnjidaricu. Nakon tega se hojevalo kupit taj materijal . Nona mi je rekla
da je butiega za materijal za robu bila lievo od criekve. U njoj je bilo i platna i pamuka i svili! I to
sveh moguæih kolora! Baš je bilo lijepo!
Kada se kupi materijal, odneslo bi ga se žnjidarici i reklo kujstu vrstu robi bi ki tie. Žnjidarica bi
mušterijama zmerila ramena, ruoki, struk, bokovi, nogi, pa im stavila robo. I èa pensate? Je bilo
laglje naæ robo sad ili pred pedesiet liet? Je li bit žnjidarica bi lahko pasal? Puno tega se
promijenilo, ali to nije razlog da ono od prvo ne zapoštamo, èa ne?

6

1. A I 1. B

METLAR, BEKVA I KRŠIN

Jedanput se ni moglo kupit sve kako danas. Pa tako ni metli, ni košiæi, a ni škrtaèi. To se je
jedanput delalo od unega èa bi se posejalo, ili našlo kako raste na kampanje. Metli se je storilo ot
metlara. Košiæi, nosulji i košari za sieno so bili ot bekvi. A škrtaèi ot kršina kiega se je našlo na
kampanje. Ljudi so si to delali saki za se, a neki so hi storili malo veæ, pak prodavali ku bi dobili
kakof šoldin za si èa kupit. Za uno èa je bilo sila.
Školani 5. razreda so pasano školsko leto va 4. razrede delali na projekte Metlar, bekva i kršin.
Crtali so z laviranen tušen metlar kako raste i liela se na vetre.

Posejali so metlar va minji školski vrt.

Za Božiæ so storili božiæne jaslice od bekvi i metlara.

Neki so storili prezentacijo.

7

Neki so storili prezentacijo. Iva Leana Orbaniæ je zamolila nuoneta da je pokaže kako se delajo
metli od metlara i bekvi. Pomogla mu je delat i pomalo sve snimila. Ovo so kadrovi.

A OVAKO SO DELALI PRVAŠIÆI …
Školani 1. razreda so ovo leto pogledali ta film i navadili se kako se delajo metli. Ni moglo pasat
da i sami ne storijo kakovo metlo.

Pokle so crtali i slikali s kombiniranon tehnikon tuš i vodene boji.

Va škuolo so donesli metlara i bekvi.

Neki so donesli pokazat nuonino metlo
ili košiæ. Nešto so našli i va konobe,
pak so litratali i donesli sliki va škuolo.

8

Pogledali so film kako se delajo košari od bekvi. Provali so kalat bekvi, ples hi i vežievat.

Pokle so z lapešon crtali košari, metli i škrtaèi. Aš i škrtaèi se more storit od biljki, i to ot korena kršina
ki raste na kampanje.

Školani 1. razreda so pitali nuoneti i nuoni da in povijo. Èuda tega so se navadili, pak so nešto i
zapisali.

Kako se dela metli Kako se izraðuje metle

Skupi se metlar, Metla Najprije se metlar suši. Metlar se
kroz škuljo se provuèe bekva, slaže. Bekva se kala i odvoji na dva
se vieže Metlar se slaže. dijela. S kacavidom se napravi rupu.
i evo naše metle. Bekva se kala i okolo veže. Kroz nju se provuèe bekva. Veže se
Vrh metle se šiljasto odreže. okolo metlara. Metla je gotova.
Alex Pamiæ
Noel Zohil

Mia Modrušan

Kako napravit metlo Kako smo delali z metlaron i
venkon
Najprvo se uzme metlara. Onda se
zareže bekvu i odvoji na pola. Provuèe Va škole smo delali metli. Delali smo
se bekvu kroz metlar. Kad je metla ih od metlara i venki. Gledali smo o
gotova, izreže se vrh. temu kratki film. Sa venkon smo delali
još krune i narukvice.
Aurora Krajcar
Leon Živiæ

9

Mekla Kršin
Kršin je biljka.
Mekla se dela od meklara. Od žila kršina su se delale
Mekla se veživa s bekvon. Kršin je dobar za èistit
škrtaèe.
Mekla od meklara dobro mete. Bartol Orbaniæ i Teo Roža
postoli.

Mauro Ujèiæ

U školi smo delali metle od metlara.
Delali smo i krune i narukvice. Gledali
smo film kako se dela metla. Kad smo
pogledali film, onda smo poèeli delat
stvari. Nešto od metlara, a nešto smo
delali od bekve.

Mia Modrušan

Neki so o semu temu storili i minji libriæi va keh so crtali i pisali.

Va današnje vrieme, va butiege kupimo sve èa nan rabi.
Ali bilo bi liepo da se domislimo kako je nekad rabilo malo više truda i vremena da bi se od metlara,
bekvi i kršina storilo metlo, košiæ, košaro i škrtaèo, a bez keh ni kuæa ni baladuor, ali ni roba za ubuæ,
ne bi bili ni regulani ni èisti kako rabi.

Uèenici 1.a i 1.b razreda s uèiteljicama Gordanom Otoèan i Dolores Otoèan

10

PODRUÈNA ŠKOLA CERE

CERANSKI TEŽAK

Ceranski težak tema je projekta koji smo ostvarili u podruènoj školi Cere. Kroz projekt istraživali smo
i upoznavali zavièajne vrijednosti i osobitosti lokalne kulturne baštine. Posjetili smo gospodina
Toneta Benèiæa iz obližnjeg sela, Benèiæi, koji nam je pokazao stare alate (matiku, badilj, pikun, kosu,
sikiru, srp, šiget...) i stare tradicijske zanate. Pozorno smo pratili izradu drvene drške, maniga, za
sjekiru i ostale alate. Postavljali smo brojna pitanja o svemu što nas je dodatno zanimalo te smo imali
priliku izražavati se na zavièajnom govoru.
Samostalno smo istraživali, prikupljali nazive za alat i poljoprivredne radove na zavièajnom govoru i
pismeno se izražavali, èime su nastali zanimljivi literarni radovi.

Uèenici PŠ Cere

KOSA

Kosa je ruèni poljoprivredni alat koji se koristi za košnju trave ili žitarica. Sastoji se od drvene drške i
dvije ruèke. Na vrh drške nasaðen je metalni dio. Duljina kose je izmeðu 40 cm i 120 cm. Kosaè kosu
uzima u obje ruke, zanosi je na desnu stranu, radi boljeh zamaha, a onda naglo spušta u travu. Što je
kosa oštrija i zamah jaèi i brži time kosa bolje kosi.

SRP

Srp je ruèni poljoprivredni alat koji je napravljen od komada èelika kojeg se je uz pomoæ ugljene vatre
užarilo, a potom udarcima èelika oblikovalo u željeni oblik srpa. Ruèka srpa se je napravila od komada
drva. Srp ima oblik polumjeseca, a služio je za žetvu pšenice i žita.

STARINSKA RUÈNA PILA

Ruèna pila bila je alat za ruèno piljenje drva. List pile bio je metalan sa zubima u obliku slova V. Njega
se je prièvrstilo za dva rukohvata napravljena od drva. Pili se povlaèenjem pile u jednom pa u drugom
smjeru, zubi pile ulaze u drvo, odvajaju piljevinu i izbacuju je na površinu.

11

Ceranski težak

Ceranski težak je èuda dela. Od jutra do veèeri vajk je bi va delu.
U jutro je regula blago, a kašnije je ša u kampanju. U polne je bila južina. Jenu uru bi južina, a
potle je do noæi dela. Ni mu bila laka. Ruke je ima trde i pune žulji od motike, grablji, kose, srpa... Po
najveæe tepline je poša grabit seno. A ženske? Ženske su kuhale i prale. Robu su prale jedanput na
šetimanu. Vodu nisu imale. Vodu bi pošle uzet na kal jer ni bilo vodovoda ni šterne. Za južinu se je
kuhala veæinon maneštra, a za veèeru je bi kakov kumpir i èa na salatu.
Težak je bi život težaka, ali je steši bija kuntenat i vesel. Kad god je moga je kanta.

Ceranski težak

Svako jutro rano se je zbudi dok je još škuro bilo vani. Prvo delo mu je bilo poæ u štalu, blago regulat.
On je vajk ima ništo za delati, ili je poša orati, ili kositi, ili driva spraviti. Kada je prišlo polne on je poša
i malo poèinuti. Život mu ni bi lak, njegove ruke su bile stare i hrapave, a oèi trudne, ali bizere.
Najlipše mu je bilo kada se je našla kumpanija poli ognjišæa, kada je harmonika zasvirila i kad je bilo
èa dobrega za pojisti i popiti. Svi znaju za starega dobrega èovika, Ceranskega težaka.

Tina Žufiæ, 4. r

Orat

Orat je tribalo poæ,
s kravami na njivu doæ.
Rano se je rabilo stat,
magari kob iš još bi rada spat.

Kravan smo is dali,
spone i plug in prontali

i orat hi poslali.
Cili su dan njivu orale
i vero su je lipo zorale.

12

PODRUÈNA ŠKOLA SUTIVANAC

SUTIVANSKI BAÈVAR

Baèvarstvo je djelatnost kojom se Sutivanac ponosi dugi niz godina. Baèvar Dalibor Franèula je
svoju ljubav prema izradi i popravku baèava naslijedio od djeda. Baève se u njihovoj obitelji
izraðuju više od sto godina. Osim njegove obitelji, u Sutivancu se u prošlosti baèvarstvom bavila
još jedan obitelj. Danas je Dalibor jedini baèvar u Istri koji baève izraðuje veæinom za istarske
vinare.
Sutivanskog smo baèvara Dalibora Franèulu ugostili u našoj školi. Upoznao nas je s procesom i
alatom koji je potreban za izradu baèava i njihovim nazivima na zavièajnom govoru. Svoju su
spretnost uèenici okušali u uporabi pojedinih alata, a prenijeli su je i na izradu baèava od
glinamola. Likovno su prikazali tijek izrade jedne baève i zavièajne nazive alata. Pjesmama na
zavièajnom govoru opisali su život baèvara koji je prikazan na starim fotografijama.

Baèva Sutivanjski baèvar

Svakega jutra baèva jena, Sutivanjski baèvar
Dojde u ruke baèvara škrbna. dela baève, a ne naève.
Baèvar sutivanjski ne zna stat,
Pak je baèvar z baton tuèe, ali ne znan ko zna kantat.
Veselo njoj nabija želizne obruèe! On dela po suncu i snigu,
Sutivancon se njigov švikut èuje, nikad ne gre na odmor u Barbarigu.
Dok se baèva prontiva i za vino kuje! Pili, struže, drivo savija
i obruèe na baève nabija.
Eko, pronta nan je baèva, On dela baève velike i male,
A za baèvara more mižoliæ vina. da bi naše vino u baève stalo.

Lana Juran, 4. razred Renata Šugar, 4. razred

Baèvar

U Staregovin kortu
èut je pobièaj i bat.
To se baève delaju,

stari je to zanat.
Baèvar se je dela ulovija
po cile dane po baèvih nabija.

Dokle baève tuèe,
oko mu se smije.
Obruèi se koli baève vrte
kako kotule na plesu lete.
Baèvar je pravi èovièina,
aš dokle je baèvi bit æe i vina.

Marija Roce, 4. Razred

David Roce, 4. razred Tesa Medanèiæ, 4. razred

Marija Roce, 3. razred Renata Šugar, 3. razred
Lana Juran, 3. razred

Gost razrednog odjela Dalibor Franèula, baèvar.

Uèenici 1. razreda

PRODUŽENI BORAVAK 1. I 2.

MOBILIJA ZA KUÆO

OŠ VLADIMIRA GORTANA ŽMINJ
ŠKOLSKI PROJEKT: Tradicijski zanati
RAZREDNI PROJEKT: Mobilija va kuæe (Namještaj u kuæi)
SUDIONICI PROJEKTA: Produženi boravak, 1. i 3. razredi
MENTORI: Sanja Milanoviæ i Kristina Staver, uèiteljice

Namještaj (mobilija) u seoskom istarskom domaæinstvu saèinjavali su drveni predmeti u sobi i
kuhinji koja je ujedno bila i središnja prostorija u kuæi.
Uz kuhinjsko ognjišæe stajala je velika klupa s naslonom (škanj) te manja klupa (škanjiæ). Uz stol
(stuol) stajale su stolice (kandrijege) na èetiri noge s povišenim naslonom. Na zidu visi drvena
posuda (škancija) za odlaganje posuda i zdjela.
U sobi (kamari) osim kreveta (pustelje) bila je drvena škrinja (kasela) u kojoj se spremala odjeæa i
posteljina te ponekad i kolijevka za dijete (zikva). Nešto kasnije, kasele su polako zamijenile
komode s ogledalom (špekijere) i ormari (armaruoni) a svoje je mjesto tu još našao i noæni
ormariæ (škabiel).
Namještaj (mobilija) izraðivao se obradom (tesanjem) greda i dasaka koje su se meðusobno
spajale žljebovima i drvenim klinovima a izraðivali su ga stolari (maranguni / maranguoni).
U prvoj etapi našeg razrednog projekta upoznali smo uèenike s tradicijskim zanatom i vrijednim
rukama naših stolara (maranguona) koji su stoljeæima izraðivali namještaj mobiliju za kuæe. Uz
video materijal razgovarali smo o teškom i mukotrpnom naèinu nekadašnje izrade namještaja te
smo posebnu pažnju obratili stolarskom alatu kao poveznici vrijednih ruku maranguona i gotovog
„proizvoda“ mobilije u našim kamenim istarskim kuæama. U toj fazi nastali su uèenièki radovi u
tehnici ugljenom.
U sljedeæem koraku odvažili smo se u pokušaju izrade mobilije u tehnici karton i tempera. Uz
virtualni posjet muzeju promatrali smo nekadašnju zbirku predmeta. Zamišljajuæi da se nalazimo u
stolarskoj radionici izradili nekoliko komada namještaja te mu omiljenim bojama unijeli dašak
radosti i vedrine.

Hiža ni tisna, ko fameja ni bisna.
Brižna hiža ka nima miša.
Ko je pasala kasela, neka gre i kljuè.
Èa bolje naèiniš postelju, to bolje spiš.

Drago Orliæ

Literatura:
Francetiæ, Mira (1989): Tradicionalna obrada drva u Istri, Centar za kulturu i obrazovanje, Pazin
Orliæ, Drago (2005): Istarske narodne poslovice, Errata corrige, Poreè
Zaborski Kockoviæ, Tanja (2015): Zbirka, arhitektura i oprema kuæe, Etnografski muzej Istre,
Pazin

13

14

PRODUŽENI BORAVAK 3. I 4.

GOBLEN

Jednog dana došla je uèiteljica Davorka i rekla da æemo crtati crtež u kvadratiæima. Pitali smo
za što æe nam to, a ona nam nije htjela reæi. Poèeli smo crtati, ali neki nisu stigli jer su išli rano
kuæi. Ja sam ostajala do 16 h, pa sam uspjela dovršiti crtež. I Franka i Luna su nekoliko puta
ostajale do kasnije, pa su i one završile crteže. Onda nam je uèiteljica rekla da æemo to trebati
sašiti na platno. Mi smo poèele jaukati da mi to ne znamo i ne možemo, ali smo ipak pristale. Ni
jedan deèko nije ostajao do kasnije, pa oni to nisu radili. Uèiteljica je pokazala kako se izraðuje
goblen. Kada smo nauèile raditi goblen, krenule smo na svoj. Ja sam ga prva krenula raditi, a one
su ranije išle kuæi. Ja sam svoj goblen završila, a one nisu stigle. Meni se jako svidjelo raditi
goblen. Bilo mi je zanimljivo kako možemo napraviti sliku na platnu s iglom i koncem. Mislim
da je to lijepa uspomena i da æe mi biti drago kad narastem da imam takvu uspomenu koja æe me
podsjeæati na uèiteljicu Davorku i na 2. razred. Mislim da æu nastaviti raditi goblene. Lucija
Žufiæ, 2. b (šk. god. 2020. / 2021.)

15

5. A I 5. B MATEMATIKA

KOLIKO MATEMATIKI RABI ZA STORIT UOS

ÈA JE TO UOZ?
Uoz je starinsko sredstvo z kolima,
kega su vukli boškarini, tovari ili krave.

-Rabi je za peljat intrado doma
z kampanji.
-Danas ga ima malo ki.
-Mi smo šli videt kakuof je danas
i zmerili smo se èa smo mogli.

Kusi od uoza:
Timun
Škale
Pod
Ruèice
Škariæ
Oplen
Žlajf (fren)
Kuolo
Palediga

TIMUN
Timun: duljina 105 cm
širina 11 cm
visina 7 cm
Timun je služi za peljat uoz

ŠKALE
Kusi škala su: manavele(škalnice), tresa i bažion.
Duljina škala: 336 cm
Širina škala: 55 cm
Manavela je duga koliko i škale.
Duljina bažiona: 63 cm
Na sakoj od škal ima 18 bažiuoni, na razmaku od 16 cm.
Na sakoj škali su po tri trese.
Duljina trese: 55 cm
Širina trese: 5 cm

16

POD RUÈICE
Storen je od dasak Duljina :66 cm
Širina:48cm Ima ih èetiri.
Duljina:300cm Stavljene su u oplen i drže škale.
Stoji na prven i zadnjen
oplenu OPLEN (PAR)
Ima dva para oplena, prednji i zadnji.
ŠKARIÆ Svaki par oplena se sastoji od dolenjega i
Škariæ:duljina 139 cm gorenjega oplena.
visina 9 cm Na dolenje oplene su spojene gume ili kolo.
Na gorenje oplene se spajaju škale i ruèice.
Škariæ služi za obraæat z vuozon
Kut:30°

ŽLAJF
-Žlajf je fren
-Frena zadnja kola
-Ruèica žlajfa je železna,zavidana je na paledigi
-Z rukami se je vrtilo ruèicu žlajfa,a drveni cokuleti su frenali

Železo KOLO

Glavina Podjele, platnice(5)
Palci Obruè

17

PALEDIGA
Duljina: 295 cm
Na paledigu dojde oplen
Drži skupa prvi i zadnji
kraj od uoza

MI PENSAMO
uoz se je jedan put èuda koristi
ki je imie štabel uoz je bi bogat i moga prehranit famejo
nami se uoz propijo piježa
mi paramo da je uoz srce NARODNE BAŠTINI i SAMEGA ÈOVIKA
a rada bimo se i na njemu peljali
prez marematiki nanke oza nebi bilo

Èuda je matematike rabilo za storit uoz. Ovo su van prontali naši vriedni školani ki su
bili u peten razredu!
Projekt uèenika 5.a i 5.b razreda s uèiteljicom/mentoricom Suzanom Ujèiæ, šk. leta
2019./20.
Benèiæi, 25.10.2019.

18

7. A I 7. B TEHNIÈKA KULTURA

MEŠTRI OD KAŽUONA

Uèenici 7. a i 7. b razreda ugostili su Branka Orbaniæa koji je u našu školu došao održati
predavanje na temu kažuni i suhozidi. Uèenike je poduèio kako se kažun gradi, od temelja do
vrha. Objasnio je tehnike slaganja kamena te je opæenito govorio o povijesti i tradiciji kažuna u
Istri.

Uèenici su nakon toga na papiru crtali suhozid. Crtajuæi kamen do kamena uèili su o naèinu
gradnje suhozida i kažuna. Naši meštri od kažuona gradili su i prave male kažune od škriljevca.
Kamen su lomili služeæi se kliještima i slagali su ga u krug, red po red.

Uz mnogo uloženog truda i strpljena izgradili su lijepe, kamene modele kažuna.
Uèiteljica tehnièke kulture Gordana Mazzi i uèenici 7. a i 7. B

19

20

DODATNA POVIJEST

ŽMINJSKI RIÆIN

Uèenici Povijesne skupine (5.a i 5.b razreda) ove godine su se bavili prouèavanjem vrlo vrijednog
izvora materijalne ostavštine - Žminjskim riæinom.
Žminjski riæin nam je bio izuzetno zanimljiv za prouèavanje jer ne samo da je to vrlo rijedak
autohtoni primjerak žminjske povijesti veæ je to, zahvaljujuæi vrlo vrijednim pojedincima žminjske
zajednice, postao i popularan modni dodatak i gotovo isto tako, vrlo vrijedan suvenir.
Žminjski riæin su uèenici Povijesne skupine vrlo temeljito istražili kroz graðu koja se nalazi u našoj
školskoj knjižnici, a koju nam je pripremila naša vrijedna školska knjižnièarka, te kroz dostupne
izvore na internetu. Žminjiski rièin je, kako smo istražili u povijesnim izvorima, naðen na
starohrvatskom groblju sredinom prošlog stoljeæa u Žminju. Na ranosrednjovjekovnom groblju
pronaðeno je ukupno 227 grobova, a od grobnih priloga pronaðeno je i dvadesetak prstena, a
naušnice su najzastupljeniji nalaz. Naušnica naðena u nekropoli pripadala je nošnji starohrvatskog
stanovništva na Žminjštini, za vrijevme franaèke lasti u 9. i 10. Naušnica je izraðivana od srebra i
bronce ili je bila posrebrena. Zbog toga su uèenici izradili replike riæina od srebrne žice. Uz
prouèavanje povijesne graðe uèenici su i na razne naèine pokušali realizirati spomenuti simbol
žminjske povijesti kroz više kreativnih tehnika i rukotvorina.
Ovaj vrlo vrijedni simbol žminjske povijesti, èiji se originalni primjerci èuvaju u Arheološkom
Muzeju Istre i koji je zaštiæen upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, uèenike je
zaintrigirao na više naèina te su se oni posvetili vrlo predano izraðivanju raznih replika istog. Neki
su pokušali uklesati riæin u kamen, neki uèenici su oslikavali staklo, drugi su riæin izraðivali od žice,
a uèenice su se dosjetile i riæin uvezle koncem na tkaninu.
Uèenici su zadovoljno pozdravili ovakav istraživaèki pristup i rad na danas oživljenom simbolu
žminjske povijesti.
Prof. povijesti i hrv.jezika Roberta Ðurkiæ

21

22

DODATNA GEOGRAFIJA

ÈA JOŠ MOREMO NAÆ VA ŽMINJSKEN SELE

Èa nan je bilo namisle?

Steli smo videt èa je zustalo od starini va jenemu sele va žminjsken komune i to stavet na harto.
Zaè smo to delali?
Kako bimo dobili sliko èa još moremo naæ va žminjsken sele, kakovo starino od jadan put i kako bimo
bolje kapili kakove so bile užanci našeg krajaa.

Èa smo i kako smo delali?

Najprvo smo na hartu zapisali popis starinskega ordenja i stvari koje se držiju va kuæe. Pokle tega smo
se juštali va kojo æemo selo puoæ. Si skupa smo se složili da to bude selo Zieci kade stava naša pretelica
Antea Zec. Ona je šla poli skoro svake fameje va sele i šenjala èa sve držijo i imaju doma. Kada smo
doznali sve èa nas je interešalo smo šenjali na harte i pobrojili èa se sve more naæ va ten sele. Pokle tega
smo va škuole nacrtali tlocrt sela Zieci, popensali kako da oznaèimo saku stvar i naèineli jednu
tematsku hartu. Jedan bruoj školani je stori anke tabelo kade je šenjana saka stvar za kojo su nan ljudi
rekli.

Kada smo to delali?
Na poèijetke dva miljara i dvajsetega lita.

Eko èa smo doznali:
U selu Zieci si imaju trahtor,
karijolo, matiko, grablji,
sapunaèo, vile, a imaju anke
ugnjišæe. Skori si imaju i
jaram, stare baèvi, kosu, kosir i
æerepnju. Tri fameji doma
imaju voz, a jena i krušnu peæ.
Samo dvi hiže drže životinji, a
najviše kokoši.

22

Sl. Starina i blago va selu Zieci 2020.

23

INA TALIJANSKI JEZIK

PRIJEVODI

24

DODATNA NASTAVA IZ ENGLESKOG JEZIKA

PRIJEVODI NA ENGLEDKI JEZIK

25

PROGRAM PREZENTACIJE

Žminjske štuorice: Lonac

Marija: Hvaljen Isus i Marija, botra Ana!
Ana: Vazda budi, botra Marija! Pasajte napred! Æete pojes pijat maneštri, jušto je pruonta.
Marija: Ne bin, hvala, botra moja! Nu, eko ti lonac èa si mi ga posudila.
Ana: Ma ni to muoj lonac! Tajsti je naprof manji.
Marija: Ja, ma tuoj veæi lonac je rodi tega manjega. Muoran puoæ aš mi je sila.
Ana: Bi reæ da smo se botra Marija i ja stale na krivo štofnjo. Sad grien jas puli njie.
Marija: Botra moja, ma kamo ste se tako rano rastekla?
Ana: Boh daj zdravlje! Ma imaš kakuov lonac da ti ne rabi? Niman va èien poteplit

Juožetu veèero.
Marija: A siromašæina…eko tajsti æe ti naprof služit.
Ana: Hvala liepa, botra, æu ti ga jutre tornat.
Marija: (sama sobon) Ma kade je ta botra Ana? Ni njie ni lonca. Grien jas ponjega!

Botra, san prišla po suoj lonac!
Ana: Ja ma ne moren ti ga tornat…aš je umra!
Marija: Ma kako je umra?
Ana: Èa kako je umra? Vero kat lonac more rodit, valja more i umriet.

Autorica prièe: Milica Kranjèiæ
Dramaturška obrada: Martina Milutinoviæ Zohil

Sanja Milanoviæ
Izvedba uèenica: Mia Rovis i Hana Kmet

26

SADRŽAJ

1. A i 1. B COKULI I POSTOLI...................................................................................
2. A i 2. B MARANGUON........................................................................................
3. A i 3. B ŽNJIDARI.............................................................................................
4. A i 4. B METLAR, BEKVA I KRŠIN..................................................................
PODRUNA ŠKOLA CERE CERANSKI TEŽAK.......................................................
PODRUÈNA ŠKOLA SUTIVANAC SUTIVANSKI BAÈVAR..................................
PRODUŽENI BORAVAK 1. i 2. MOBILIJA ZA KUÆO...........................................
PRODUŽENI BORAVAK 3. i 4. - GOBLEN..........................................................
5. A i 5. B MATEMATIKA: KOLIKO MATEMATIKI RABI ZA STORIT UOS........
6. A i 6. B MEŠTRI OD KAŽUONA.........................................................................
DODATNA POVIJEST ŽMINJSKI RIÆIN.................................................................
DODATNA GEOGRAFIJA ÈA JOŠ MOREMO NAÆ VA ŽMINJSKEN SELE................
INA TALIJANSKI JEZIK - PRIJEVODI.......................................................................
PROGRAM PREZENTACIJE....................................................................................