S P E C I JAL NA NAG RADA ZA O R I G I NAL N O S T NATAŠA AR S E N I J E V I Ć ( S R EMS KA MI T R O V I CA) WWW.HANAMI.RS
WWW.HANAMI.RS Očekivanje ( Ate) Dok vetar niz kogen nežno klizi, Ona mirno kleči ispod egave. Iznad glave joj furin tiho zvoni i zle kami goni, Dok cuki crnim nebom mirno plovi. Nežnom belom rukom kuši kroz kosu provlači, Šinzo tugu želi da pobedi i crninu sa sebe svlači. Želi da ga vidi kroz juan kako stiže, Duž gecumei no mići sve bliže i bliže. Ali tobi iši I dalje je prazna, O veliki Budo Da li je to njena kazna?! U daljini samisen se čuje bom bori kroz noć jezdi, Utišala je svoje kokju suru i nada u tužnom šinzou se gnezdi. „Sumimaze... “ reče on „...pismo za gospodaricu Juki!“ , Bela koverta u njenoj ruci ko plašljiva ptica drhti. Na koverti kamon u njenoj reči Koje oči preleću tražeći lepu reč i sreću. Dugo očekivana ljubav uskoro stiže, Od sreće suzu za suzom niže. Ljubica Kovijanić I mesto Vršac
WWW.HANAMI.RS Balkanska sakura Daljina. Meridijani ćute Nepomični. Paralele obrasle cvetom Rađaju Sunce. Donose zrak. Plodne godine - ko obgrljene linije - Kriju razdaljine. U šumi dana vidim planinu. Kao na dlanu leži Svetionik slobode. Zove... Procvale trešnje Putuju tragom sudbine, Kalemljene crvenim koncem. Japan gleda ka zapadu... Proleća nas počinju. Ogleda se Istočni zrak u Rekama šaranoj mapi. Vene Balkana žubore. U brdima prošlost, U nedrima život. U životu kucaju Ratničke boje - Preko čela, Preko imena i preko svih ljudi. Zvuci iz daljine... Čujem samuraje! Pa gledam naše ljude. Ime kaže hrabrost. Čovečnost tu sudi, Sila iz dubina. Tradicija... snaga... Vri u srži kostiju Porodičnog stabla. Nasleđe se čuva. Daljinom smo spojeni, Mi, razuđeni ljudi. Ratnici pod tlom Istim vetrom hode, Istu pesmu sriču, Istu snagu nude. „Ponos, nikad poraz!“ Naši preci gude.. Zeleni se srce. Mača prah Raste venama. Šunja se u nozdrve Miris toplog čaja. Pluća Kaveze od rebra Šire Da prime daljine. 9000 kilometara Vri u željama i Izniče u snovima. Ne govorim te, Ali te razumem. Crveni krug i u njemu Misao O dalekom svetu, Gde spavaju nam snovi. Jedan monarh drugome, U tišini istorije (u blagosti hartije) Misao za nameru veže. Reč za reč, Redak za vekove. Od kralja do cara, Od cara do kralja, Od istorije za potomke... Zove ruka prijatelja, Odaziva se srce. Puls... 140... Nikolina Grković II mesto Požega
WWW.HANAMI.RS Most Misao o novom svetu koji dolazi brzinom puža, a ipak stiže da ostavi sjajni trag po kome klizimo u nepoznato. I opali list ginka na zlatastoj travi kao pravi savršen zaklon još nesnađenom mravu. Talas slobode novorođenčeta. Veličanstvena ljubav majke dok doji, tiha sreća oca i nemo zaklinjanje da će ih čuvati do kraja vremena. Spaja nas poljubac u zoru pre odlaska na posao, dežmekaste ruke oko vrata po dolasku iz vrtića, pogled majke sa zajedničke fotografije. Radost psa pri svakom dolasku u stan, njegova vlažna njuška na hladnoj ruci dok traži nadoknadu češkanja. Tiho cviljenje i nestrpljenje za bačenom lopticom u parku. Kvrgavi prsti na šaci, težak korak do groblja, osmeh uspomene što navire i ostaje dugo. Žudnja za laticom koja se budi. Žalost za onom koja pada. Isčekivanje savršenog jutra, tuga, suton. Tamara Damljanović Iii mesto Beograd
WWW.HANAMI.RS Japan Tražim reč koja će otvoriti vrata iza kojih ću pronaći tajnu života objasniti lepotu trešnjinog cveta a ne reći ništa, jer treba otputovati u izlazak sunca u samo jednom danu i videti zašto su ptice zaljubljene u nebo. Mora se biti hrabar i bez lađe sa vetrom u leđima preplivati nepostojeće more, ispisati nečije ime na površini vode u srcu ga svom pronaći i usuditi se ukrasti mu vatru. Treba reći zvezdama zaljubljenim u stih Da je srećan onaj koji luta kroz svetlost njihovu i da je njihov šapat neka nova pesma prerušena u reku. Moraš da znaš, onaj koji se skrio u tišini osluškujući smeh daljina, onaj koji je uznemorio vetrove okamenjen do straha da te ne izgubi, taj koji je zalutao samo jednom pod prozore tvoje, poklonio ti svoj sam, pretvorivši te u večnost. (Posvećeno susretu srpskih i japanskih vojnika, 1918. godine) Tara Stanković I mesto Beograd
WWW.HANAMI.RS Požuda I u ovoj noći bez sna ja sake ispijam i o tebi razmišljam, Tvoj mi dodir fali da mi kao žar telo raspali. Moje šizno kuca samo za tebe, Pa zbog toga što si mi daleko ja ne znam za sebe. Željna sam te, pa noću šetam po gecumei no mići, Dok smišljam na koji ću način do tebe stići. Da me ljubiš dok habutae cepaš sa mene, Da vatra umesto krvi poteče kroz moje vene. Samo cuki da nam bude svedok koliko smo željni jedno drugo, Jer ti si onaj što mi u životu treba i ne želim nikog drugog. Dolazim ti moja dušo što pre, Želim da sa tobom budem i da ostvariš mi sne. Tonić Ivana II MESTO Vršac
WWW.HANAMI.RS Srbija i Japan 140 godina prijateljstva: Šta nas spaja?: Japan i Srbiju duga istorija, bogata tradicija, poštovanje monarhije kao simbola države i jedinstva naroda. Naša prošlost je duga, ponekad teška, često slavna. Narode obe zemlje spaja ljubav prema istim vrednostima: pravednost, zahvalnost, lepota, izdržljivost. Ja sam osoba oštećenog sluha, rođena sam 6. avgusta u Beogradu. Ovaj dan se u Hirošimi obeležava kao Dan mira i sećanja na devojčicu Sadako Sasaki. Sadako je izuzetna devojčica koja je imala samo jednu želju: da pobedi bolest – da živi. Japanska tradicija čuva legendu koja kaže da će onome ko uspe da napravi hiljadu papirnih ždralova ova divna ptica doneti sreću i ispuniti jednu želju. Ležeći u bolničkom krevetu, Sadako je počela praviti hiljadu papirnih ždralova kako bi joj se želja da živi ispunila. Sadako nije uspela. Deca iz celog sveta 6. avgusta šalju papirne ždralove koji će biti položeni na njen spomenik sa porukom: „Ovo je naša molitva – mir u svetu. “ I ja kao i Sadako želim da budem zdrava, da mogu da čujem, da živim. Napraviću hiljadu ždralova u nadi da će se moja želja ispuniti. Tradicija pravljenja ždralova je takođe jedna vrsta molitve za mir u vremenima velikih izazova. Neka ždral izabere koju od ove dve želje će mi ispuniti. Mnogo toga spaja Japan i Srbiju najviše želja za mirom i zdravom budućnošću. Zdravu budućnost zajedno čine zdrava priroda i zdrava nacija a iznad svega zdrava deca, jer su deca budućnost Japana, budućnost Srbije, budućnost celog sveta. Anđela Radosavljević Iii mesto Beograd
WWW.HANAMI.RS JAPAN U MOJIM OČIMA IAKO NIKAD NISAM BILA U JAPANU, MOJ OSEĆAJ JE DA 9000 I NEKOLIKO STOTINA METARA, BAŠ I NIJE NEKA DALJINA KADA JE LJUBAV PREČICA, TE TAKO BIH MOGLA REĆI DA SU OVE DVE ZEMLJE KAO NAJBLIŽE KOMŠIJE. JAPAN I SRBIJA SU DVE ZEMLJE KOJE PRVENSTVENO IMAJU BURNU ISTORIJU I TRADICIJU KOJU SU IM NJIHOVI PRECI OSTAVILI. ONE NISU SAMO DVE TERITORIJE OKRUŽENE GRANICAMA I NISU SAMO PARČE ZEMLJE, U NJIMA SU LJUDI KOJI IMAJU DUŠU, KOJI SVOJIM DELIMA SVAKODNEVNO DONOSE DOBROBIT SVOJOJ ZEMLJI, NARODI KOJI PONOSNI NEGUJU SVOJU TRADICIJU I OBIČAJE, DVE POTPUNO RAZLIČITE DRŽAVE, A IPAK TOLIKO SLIČNE. SRBIJA JE PUNA OČARAVAJUĆIH PLANINA BAŠ KAO I JAPAN, LJUDI NE SAMO ŠTO REKREATIVNO OBILAZE PLANINE, VEĆ I ČUVAJU I POŠTUJU NJIHOVU LEPOTU. ZA OVA DVA NARODA PLANINE NISU SAMO MESTA, VEĆ PONOS. TURISTE PRIVLAČE PRIČE O TIM PLANINAMA I RADO ODLAZE DA SE ODMORE I PROVEDU NEZABORAVNE TRENUTKE NA TIM DESTINACIJAMA. SVAKA PLANINA JE PRIČA ZA SEBE I SVAKA JE POSEBNA PO NEČEMU. U JAPANU NA PLANINU FUDŽI SMATRAJU SVETIM SIMBOLOM, A U NARODU JE POZNATA JOŠ I KAO SAVRŠENI VULKAN. JAPANCI SU SE POBRINULI DA TURISTI KOJI POĐU U OBILAZAK OVE ČUDESNE PLANINE, IMAJU NEZABORAVNI UŽITAK I OSEĆAJ NJENE LEPOTE. POSEBNOST OVE PLANINE JE ŠTO PRUŽA MIR BLAGOSTANJE. PORED OVE PLANINE U JAPANU POSTOJE JOŠ TRI SVETE PLANINE. PLANINA KOYASAN KOJA JE NAJSPIRITUALNIJE ŠINTO – BUDISTIČKO MESTO U JAPANU GDE SU PODIGNUTI BROJNI HRAMOVI I MANASTIRI IZ KOJIH SE NEPRESTANO ČUJU MOLITVE BIDISTIČKIH SVEŠTENIKA. UPRAVO MANASTIRI JESU NIT KOJA POVEZUJE OVA DVA NARODA. SRBI, BAŠ KAO I JAPANCI, IMAJU VELIKI BORJ MANASTIRA I SVETIH MESTA NA KOJE ODLAZE DA SE MOLE I ZAHVALJUJU BOGU ZA SVE ŠTO IMAJU, A NEKE OD NJIH SU STUDENICA, DEČANI, RAVANICA, MANASIJA... SRBIJA, IAKO MALA DRŽAVA MOŽE DA SE POHVALI NEVEROVATNIM, GOTOVO NESTVARNIM PRIRODNIM I ISTORIJSKIM BOGATSTVOM. PLANINE U SRBIJA ZAUZIMAJU NAJVEĆI DEO TERITORIJE. NA VEĆINI PLANINA SE NALAZE I NAŠA KRISTALNO BISTRA JEZERA KAO ŠTO SU SREBRNO JEZERO, PERUĆAČKO, BUKULJSKO I ZLATARSKO JEZERO. PLANINE OBILUJU SVEŽIM I ČISTIM VAZDUHOM TE IH ČESTO PROGLAŠAVAJU I VAZDUŠNIM BANJAMA, PRIVLAČEĆI ZNATIŽELJNE TURISTE. POJEDINE PLANINE SU ZAŠTIĆENE RADI OČUVANJA ŽIVOTINJSKOG I BILJNOG SVETA, PA SU PROGLAŠENE KAO NACIJONALNI PARKOVI KOJI SE NALAZE POD STROGOM ZAŠTITOM DRŽAVE. PLANINA TARA JE UPRAVO JEDNA OD TAKVIH. OVA PLANINA OBILUJE ČARIMA NETAKNUTE PRIRODE, A JEZERO ZAOVINE I PRIRODNI REZERVAT CRVENI POTOK SU NJENI DRAGULJI KOJI SJAJE I DAJU POSEBNU LEPOTU. NAJVIŠA SNEŽNA KRALJICA NEŠE ZEMLJE JE PLANINA KOPAONIK, KOJA JE OBASIJANA SUNČEVIM ZRACIMA OKO 200 DANA GODIŠNJE I PO TOME JE NAZVANA „PLANINOM SUNCA“. LETI JE TURISTI POSEĆUJU ZBOG NJENIH PRIRODNIH LEPOTA, A U HLADNIJIM MESECIMA JE PRAVI RAJ ZA OBOŽAVAOCE ZIMSKIH SPORTOVA. PLANINE ZEMLJE SRBIJE IMAJU DUŠU, VEDRINU, PLAVETNILO, ŽIVAHNOST I OSEĆAJ SLOBODE. TAJ OSEĆAJ JE VELIČINA OVA DVA NARODA I DAR PRIRODE KOJA JE ULEPŠALA ZEMLJU I TAKO POSTAVILA ZADATAK OBA NARODA DA ČUVAJU I NEGUJU. I NIJE SAMO TO ZAJEDNIČKO ZA OVA DVA NARODA SRBIJE I JAPANA VEĆ I NJIHOVA TRADICIONALNA KUHINJA KOJA SE VEĆ DECENIJAMA PRENOSILA SA KOLENA NA KOLENO. NAJČEŠĆE LJUDI, KADA DOLAZE U OBILAZAK, ODLAZE U RESTORANE TRADICIONALNE HRANE GDE MOGU DA OKUSE NAJVEĆE SPECIJALITETE. MOJ OSEĆAJ JE DA JE HRANA ZA JAPAN NEŠTO POSEBNO. SAMO UZGAJANJE PIRINČA, KORIŠĆENJE ŠTAPIĆA, UPOTREBA SOJA SOSA I TOFUA U ISHRANI POKAZATELJ JE DA TU POSTOJI ISTORIJSKI ZNAČAJ I LJUBAV JEDNOG NARODA KOJI POŽRTVOVANO ULAŽE SVOJU SNAGU DO DOBIJANJA PROIZVODA ODNOSNO UŽITKA. KROZ ISTORIJU, BITAN JE UTICAJ BUDIZMA JER JE NJEGOVO ŠIRENJE DOVELO DO ZABRANE MESA U ISHRANI ŠTO JE DOVELO DO NAJPOPULARNIJEG JAPANSKOG OBROKA ZVANOG SUSHI. IAKO NIKAD PROBALA NISAM, KAD POMISLIM NA JAPANSKU HRANU REKLA BIH DA JE TO „MIRIS KOJI OSVAJA SVA ČULA“, OSEĆAJ KOJI BUDI HARMONIJU. TAKVU HARMONIJU I BUĐENJE ČULA OSETIM KADA DOMAĆI SRPSKI HLEB IZLAZI IZ PEKARE LOŽENE SUVIM BUKOVIM DRVIMA, KAO I KADA OSETIM MIRIS PEČENJA, SARME, AJVARA. U TOME SMO GOSPODARI SVOJE TRADICIJE KAO ŠTO JE I JAPAN GOSPODAR SVOJE. IAKO SU BURNA ISTORIJSKA DEŠAVANJA UTICALA NA ISHRANU KAO I NA PRIPREMANJE HRANE, SRBIJA JE IPAK USPELA DA ZADRŽI SVOJ TRADICIONALNI UKUS DOMOVINE. U SVAKOM KRAJU SRBIJE MOŽETE NAČI RAZLIČITA JELA SPREMLJENA PO DOMAĆIM RECEPTIMA, KAO ŠTO SU SARMA, PROJA, AJVAR, GIBANICA, ČVARCI... ALI BEZ OBZIRA NA NAČIN NA KOJI JE OVA HRANA PRIPREMLJENA, AUTENTIČNOST UVEK OSTAJE I SRPSKA TRPEZA JE SIMBOL TRADICIJE NAŠE ZEMLJE. ONAKO KAKO JA TO VIDIM SVOJIM OČIMA, SRBIJA I JAPAN SU ZEMLJE SA ISTIM PRIORITETIMA, A TO JE BITI DOBAR DOMAĆIN, BITI POŽRTVOVAN ZA SEBE I SVOJ NAROD; BITI VREDAN I POSVEĆEN U RADU; POKAZIVANJE SRDAČNOSTI, NEGOVANJE PRIRODNIH I KULTURNIH DOBARA I OČUVANJE STARIH OBIČAJA DA NIKADA NE IZBLEDE I NE ODU U ZABORAV. JAPAN IMA SVOJE DANE NA KOJIM OBELEŽAVA I SLAVI, TO SU; DAN DECE, DAN PLANINE, DAN ZELENILA, DAN MORA, I DAN SPORTA. CAREV ROĐENDAN SLAVI KAO NACIONALNI PRAZNIK. SRBIJA IMA NAJVIŠE VERSKIH PRAZNIKA GDE SE SKORO SVAKOG DANA SLAVI NEKI SVETAC A NAJVAŽNIJI SU SRETENJE, BOŽIĆ, USKRS, VIDOVDAN, ĐURĐEVDAN... TO SU NAŠE SLIČNOSTI KOJE NAS SPAJAJU! OVE DVE ZEMLJE SU JAKE, STABILNE A PRE SVEGA SU PUNE LJUBAVI, PODRŠKE I RAZUMEVANJA NE SAMO PREMA SVOM NARODU, VEĆ SU OTVORENOG SRCA I ZA SVE DRUGE. KULTURA JE NEŠTO ŠTO SVAKI NAROD ČINI POSEBNIM. SRBIJA IMA MNOŠTVO PISACA, UMETNIKA BAŠ KAO I JAPAN. JAPAN IMA SVOJE TRADICIONALNE METODE UMETNIČKOG PISANJA, CRTANJA, PLESA PA ČAK I PREKLAPANJA OBIČNOG PAPIRA. NARAVNO SVAKA OD NJIH IMA SVOJ POSEBAN NAZIV A EVO NEKIH OD NJIH: IKEBANA, ORIGAMI, HAIKU I SHODO. U SRBIJI IMAMO KULTURNO UMETNIČKA DRUŠTVA, FOLKLOR JE KULTURNA BAŠTINA SAČUVANA U USMENOM PREDANJU. TO JE SPLET IGARA U KOJIMA SE PRIKAZUJU LJUBAV, TRADICIJA, VERA, NADA, OBIČAJ I KARAKTERISTIKE NARODA ZA SVAKO SPECIFIČNO PODRUČIJE. OVE IGRE KRASE ČUVENE NARODNE NOŠNJE GDE MOMCI I DEVOJKE OBLAČE ŠAJKAČE, UTARKE, PRSLUKE, ČAKŠIRE, VUNENE ILI PLETENE ČARAPE, OPANKE I IGRAJU POSEBNU KOREOGRAFIJU UZ NARODNU TRADICIONALNU MUZIKU. JAPAN TAKOĐE IMA SVOJU NARODNU NOŠNJI KOJA POTIČE IZ DAVNINA I ZOVE SE KIMONO. OVA NOŠNJA JE SAČINJENA OD JENOG MATERIJALA – SVILE ILI PAMUKLA. IMA SVOJ KARAKTERISTIČNI OBLIK KOJI PODSEĆA NA SLOVO T. KIMONO JE DRUGAČIJI U ZAVISNOSTI OD PRILIKE ZA KOJU SE KORISTI. DRUGAČIJI JE DIZAJN I ŠARE U ZAVISNOSTI DA LI JE OSOBA U BRAKU ILI NE, DA LI JE ZA SVADBU ILI SAHRANU, DA LI JE LETO ILI ZIMA... TREBA IMATI VIŠE UJEDINJENIH ZEMALJA KAO ŠTO SU JAPAN I SRBIJA. TO JE PRAVI PRIMER ŠIRENJA LJUBAVI I PODRŠKE DVEJU ZEMALJA. I TO JE SREĆA, BOGATSTVO I PRILIKA DA DAJEMO JEDNI DRUGIMA NESEBIČNO ONO ŠTO IMAMO, A UČIMO KAKO DA STVORIMO ONO ŠTO NEMAMO. ZAJEDNIČKE VREDNOSTI SRPSKOG I JAPANSKOG NARODA SU LJUBAV, PONOS I TRADICIJA, JER TO JE U MOJIM OČIMA NEŠTO ŠTO SPAJA SRBIJU I JAPAN. SREĆANA SAM I PONOSNA ŠTO NAŠ IZGRAĐEN MOST PRIJATELJSTVA TRAJE I DANAS I SVIM SRCEM BIH VOLELA DA TAKO OSTANE. NEVENA PAVLOVIĆ I MESTO PARAĆIN
WWW.HANAMI.RS Š TA NAS S PAJA? ZAŠ T O N I J E I S T O KADA SMO SA N E K IM I KADA SMO SAMI ? K O J I B I B I O RAZ L O G S TAL N E L J U D S K E T E Ž N J E DA SMO V O L J E N I , T E Ž N J E B E K S T VA O D O S E ĆAN JA U SAML J E N O S T I ? S V IMA NAM J E P O T R E BAN N E K O T O L I K O D RAG , N E K O DA MU S E P O V E R IMO , DA MU KAŽ EMO NAJ V E Ć E TAJ N E , TAJ N E K O J E SAMO MI Z NAMO . P O T R E B N I S U NAM O N I K O J I Ć E U V E K B I T I NA NAŠ O J S T RAN I , V O L E T I NAS BAŠ TAK V E KAK V I SMO I C E N I T I S V E Š T O RAD IMO ZA N J I H . L J U D I B I T O NAZ VAL I P R I JAT E L J S T V OM, B I L O DA J E N E K O U K L U P I P O R E D NAS , NA D R U G O J S T RAN I P LAN E T E , Ž I V I SA NAMA U K U Ć I , P R E K R I V E N L I J E MO Ž DA K R Z N OM I L I NAS SAMO R O D I T E L J S K I V O L I . KAŽ E DA S E P RAV I P R I JAT E L J U N E V O L J I P O Z NAJ E , KAO Z LAT O U VAT R I . NA O V IM P R O S T O R IMA MN O G O T O GA R U Ž N O G NAM S E U P R O Š L O S T I D E ŠAVAL O . T O K OM D E V E D E S E T I H , KAO I P O Č E T K OM O V O G V E KA, P R E T R P E L I SMO G O D I N E RAZARAN JA, B OMBAR D O VAN JA, P O L I T I Č K I H S U K O BA. N E D O S TATAK N O V CA, S I R OMAŠ T V O , SAN K C I J E , S V E NAS J E T O S NAŠ L O . J E D NA O D Z EMAL JA K O JA NAM J E TADA Č E S T O P OMAGALA J E JAPAN . D O N I RAN I S U NAM Z NAT N I N O V ČAI I Z N O S I , O P R EMAL E S U S E B O L N I C E , Š K O L E , V O Z N I PAR K O V I . IAK O SMO MALA D R ŽAVA, SA N E T O L I K O D O B R OM E K O N OMI J OM, IMAMO V E L I K O S R C E , U V E K SMO S P R EMN I DA N E K OME P R U Ž IMO R U K U I U Z V RAT IMO D O B R O T OM. TAK O SMO JAPAN U P O S LAL I O N O L I K O N O V ČAN E P OMO Ć I K O L I K O SMO U T OM T R E N U T K U MO G L I , KAD J E 2 0 1 1 . G O D I N E B I O P O G O Đ E N RAZ O R N IM Z EML J O T R E S OM. P O S LAL I SMO IM I T IM S P E C I JAL I Z O VAN ZA S PAŠAVAN J E L J U D I U O VAK V IM O K O L N O S T IMA. D E L I L E S U S E SAD N I C E JAPAN S K I H T R E ŠAN JA NA U L I CAMA NAŠ I H G RAD O VA KAO S IMB O L P O D R Š K E O V OM P R I JAT E L J S K OM NAR O D U . KAO L J U D I K O J I Z NAJ U KAK O J E P R O LAZ I T I K R O Z T E Š K E S I T UAC I J E , PA I KATAS T R O F E , T O J Z EML J I Ž E L E L I SMO DA P OMO G N EMO I Z RAŽAVAN J EM S O L I DAR N O S T I I ZAH VAL N O S T I . „ NAĐ I V R EME NA ZA P R I JAT E L J S T V O , T O J E P U T S R E Ć E “ , KAŽ E J E D NA L E PA I Z R E KA. S R E ĆA S E MO Ž E O S E T I T I NA MN O G O NAČ I NA, A J E DAN O D S I G U R N I H J E DA J E N E K O U Z NAS . V R EME P R O V E D E N O U Z N E K O GA J E D RAG O C E N O , TAK O S E G RAD I P U T RAZ UME VAN JA I B L I S K O S T I . L J U BAV I P O Š T O VAN J E ZA ME N E S U U N E RAS K I D I V O J V E Z I . N J IMA U S R E Ć U J EMO I S E B E I D R U G E . P R I JAT E L J N I J E T U SAMO KADA J E L O Š E , KAD N E I D E , O N J E T U I DA S E SA N J IM SME J E Š , DA S E RAD U J E Š S VAK O D N E V N IM, MAL IM S T VAR IMA. VAŽ N O J E N E KAD I SAMO DA SMO T U , DA RAZ UMEMO T U Đ U Ž I V O T N U S I T UAC I J U , T U Đ E MI S L I I P O S T U P K E , B E Z O S U Đ I VAN JA. N I SMO U V E K D O V O L J N O MO Ć N I DA S V IMA P OMO G N EMO , AL I J E B I T N O DA Z NAJ U DA N I S U SAMI , DA U Z S E B E IMAJ U NAS . MN O G I O D NAS IMAJ U Ž E L J U DA Ž I V IMO S L O Ž N O , DA D I Š EMO KAO J E DAN . P LAN E TA J E S V E U G R O Ž E N I JA, B O L E S T I S U S V E O PAS N I J E , B R O J Ž I V O T I N J S K I H V R S TA O PADA I VAŽ N O J E DA Z NAMO Š TA NAS S PAJA. AK O S E U J E D I N IMO , MO Ž EMO ZAJ E D N O ZAO B I Ć I S V E P R E P R E K E , J E R SMO TAK O JAČ I I Č I N IMO O VAJ S V E T P O T P U N IM I N E U S T RAŠ I V IM. O L GA RAJ K O V I Ć I I ME S T O V R ŠAC
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja? Prijateljstvo je najveće bogatstvo. Ono se ne može kupiti novcem, a da bismo našli pravog prijatelja potrebno je dosta truda. Čovek uživa kada je u blizini bliskih osoba, a čovek bez prijatelja je, na neki način, čovek bez sreće. Mi u životu ne možemo sve sami da uradimo, kada nam treba pomoć, pomoći će nam naš prijatelj, osoba od poverenja., osoba sa dobrom namerom. Prijatelji su neko ko će biti uz nas i kada je najteže, neko ko nas nikada neće izdati i pružiti nam svu svoju podršku. Svima je lakše kada je uz nas osoba koja nam nesebično pruža svoju pažnju, koja nam ne želi zlo. To ne može baš svako. Pravi prijatelji su retki, ali su tu za ceo život. Srbija i Japan su prijatelji i partneri već dugo. Davno, nakon što je na Berlinskom kongresu 1878. godine Srbija priznata kao nezavisna država, došlo je do prvih veza između Srbije i Japana. Japan je priznao Srbiju kao nezavisnu državu, tada su bili uspostavljeni prvi odnosi te dve monarhije. Od prvih razmenjenih pisama Srbije i Japana prošlo je sto trideset pet godina. Od najranijih dana, ova dva naroda su gradila prijateljstvo, saradnju i uzajamnu solidarnost. Japan je danas jedan od najznačajnijih donatora u našoj zemlji, vrlo je razvijena saradnja u oblasti politike i ekonomije. Zahvalni smo im i što je Japan od 2011. godine ukinuo obavezno dobijanje vize za kratak boravak od 90 dana za državjane Republike Srbije. Tokom poslednjih decenija veze između Japana i Srbije su se učvrstile. Naš politički vrh je doveo mnogo poslovnih ljudi iz Japana i to je oživelo saradnju. Srbima je bliska japanska kultura stripa, hrane, tehnologije, džudo. . . Japanski premijer Šinzo Abe je posetio Srbiju u januaru 2018. godine. O prijateljstvu svedoči Park japansko – srpskog prijateljstva koji se nalazi u Beogradu. Pravi prijatelj je tu uz nas da nam pomogne, sasluša nas i podigne. Sa prijateljima se razumemo i kada ćutimo. Ponekad i ne primetimo kada se neko prijateljstvo rodilo. Neki ljudi nisu svesni šta imaju sve dok ne izgube, tako je i sa prijateljstvom, treba ga čuvati da bi što duže trajalo. Maša Žajski IIi mesto Vršac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Japan i Srbija, države dve, treba ih upoznati, videti sve. Spaja ih ljubav, poezija hrana. Zaštitni znak Tokia – Nebesko drvo, a kod nas Đerdap hidrocentrala. Origami i ptice napravljene od listova papira, Žabe, pande, zmajevi, brodovi i čamci, po ceo dan deca se igraju sa njima I ne daju im mira. Zemlja sporta u kojoj žive Japanci, karatisti, nindža ratnici. To je zemlja izlazećeg Sunca U kojoj su trešnje, cveće, ikebane, Od papira se prave pokloni Za buduće dane! Đorđe Veličković I mesto Knjaževac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja? Čujem ja za ovaj konkurs I reših da na temu istražim malo. Hvala na ideji, Svašta sam novo saznao. Još te davne 1882. godine prepiska je pala Između našeg kralja Milana i japanskoga Meiđija cara. Ta je prepiska važna i danas, Kako za Japan, tako i za nas. Osim te prepiske, spaja nas svašta, sport, zdravlje, politika i dečija mašta. Ideje i iskustva svakodnevno razmenjujemo, Kroz razne aktivnosti se povezujemo. Ceo svet to odlično zna. Japanu je razvoj tehnologije jača strana. Cilj nam je svima Dobra saradnja i razvijanje prijateljstva sa njima. Pozivam na druženje, mir i saradnju, na japanske osmehe u Srbiji i srpske u Japanu. Spaja nas želja da smo uspešni i srećni, Japan i Srbija da su prijatelji večni. Darko Ljubić II mesto Selo Vlase, Vranje
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Japanska trešnja ponosno se šepuri I pleni lepotom, Povezuje dva naroda svojim mirisom Kao što su povezana i njihovom dobrotom. Razgrana, nakićena cvetovima raznih boja, Obučena u haljinu najlepšega kroja. U obe zemlje priroda podseća na raj, Oči se napune lepotom u koji god dođu kraj. Po karakteru Srbi Na japanske samuraje liče, I s herojstvom svog naroda I jedni i drugi se diče. Dva slična naroda Srbije i Japana Svoju bliskost i prijateljstvo Povećavaju svakoga dana. Nađa Pajkić II mesto Beograd
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Šta nas to spaja, šta nas to veže, da l’iskra iz očiju sjaja, ili pak društvene mreže? Ono što ljude, decu spoji jesu osmesi, moji, tvoji, ljubazne, nežne reči rukovanje, zagrljaj što problem svaki izleči. I još nas vezuju spone, osećajnosti, ljudskosti i poštenja, što među ljudima grade most, sigurnosti i poverenja. Svako razume oka sjaj, Iskren osmeh i zagrljaj. Crveno srce, ljubav! Simbol je čitavog sveta, rukovanjei pozdrav, poznaje naša planeta. To su vrednosti koje gajimo, drugarstvo i jedinstvo, branimo i slavimo! I proslavićemo ovih dana 140 godina prijateljstva između Srbije i Japana. Marija Marinković I mesto Negotin
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Kad nevolje krenu tad drugom pomaži, u svakome zlu ruka ruku traži. Ruka koju pružiš jača je od leka, prijateljstvo takvo ostaje do veka. I dve zemlje male našle su se tako, prijateljstvo naše sad je mnogo jako. Među nama stalno bratsko sunce sija, prijateljski mašu Japan i Srbija. Tara i Iskra Radulović Iii mesto Jagodina
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Spaja nas hrabrost kroz istoriju, To što volimo i poštujemo tradiciju, Kroz ponos, upornost i rad Spoznajemo sličnosti tad. Daleka Zemlja zalazećeg sunca, Gde tradicija i moderno ispune srca, Tamo gde žive dugovečni ljudi, Da bude častan svako se trudi. Mnogo je lepih ostva i boja, Mnogo nepreglednih polja, Odsjaja sunca na kosim krovovima I mirisa trešnjinog cveta u snovima. Japanci vole sake, a Srbi rakiju, Japanci prave suši, a mi pršutu. Japanska je trešnja, a naša šljiva, Zajednička je duša što pravdu sniva. Hrabri su nekada bili samuraji borci Kao i moji preci – slobode tvorci. I sa kuburom i sa mačem su znali, Uz pesmu i sablju nikad nisu pali. Sekli su svoje suparnike mačem I viteški nazdravljali i s ratnikom i s kovačem. Sve su to hrabri i jaki ljudi Sa srcem velikim što kuca iz grudi. Vera Vučićević Iii mesto Beograd
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Moja zamišljena drugarica Asuko. Naših četrnaest godina. Vršac i Tokio. Naše detinjstvo obojeno porodičnim vrednostima. Evropa i Azija. Naša putovanja pod istim suncem što nas greje. Hrišćanstvo i budizam. Naša vera i svetost. Fudbal i sumo rvanje. Naši sportovi i takmičenja. Papirne lutke i origami. Naše slobodno vreme i mašta. Kusuo i Luka. Naše prve ljubavi. 20 časova i 4 časa. Naša vremenska razlika. Put i vazduh. Naša velika udaljenost u kilometrima. I onaj kraj beskraja gde stanuju naših četrnaest godina. Kaja Veljković II mesto Vršac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Tamo gde oblaci dodiruju more, tamo gde sa nebom spajaju se gore, I svakog jutra Sunce prvo izlazi, u srcu horizonta Japan se nalazi. Japan od Srbije danima daleko, možda se ne poznaju, pomisliće neko. Ko tako misli, grdno se vara, njihova bliskost baš je stara. Japan i Srbija nisu stranci, jedno su drugom davni znanci. Prijatelji dobri više od veka, još jača bliskost samo se čeka. Japan i Srbija, šta ih spaja? Možda buhač na početku maja. Koren mu u Srbiji, u Japanu cveta, vezao je čvrsto ta dva naša sveta. Il’ autobus, onaj žuti, gradski, što krstari ulicama beogradskim. Vozi ljude i po noći i po danu i govori puno o Srbiji i Japanu. Ili trešnjin cvet, nakon zimskih dana, kad miriše zanosno, do samog Japana. Možda žarko sunce kad odande stigne, udahne nam život, na noge nas digne. Lepe stvari: knjige, lopte, sportske mreže, dobra priča, lepa pesma, to je ono što nas veže. Široka i topla duša i dobrota do beskraja, iskrenost i poštovanje, to je ono što nas spaja. Da pomene i sačuva, da udahne svetlo tami, prijateljstvo da učvrsti, tu su Vršac i „Hanami“. Da produbi, obogati, tradiciju da nastavi, da nas spoji i poveže, i osmehe da izmami. Andrej Jović I mesto Vranje
WWW.HANAMI.RS Različiti a isti Ima ljudi viših, nižih ima daljih, ima bližih ima i crnih ima i belih svi smo isti, a različiti. Svi imamo srce jedno, ruke, noge, glavu, trup i na ruci po pet prsta mi smo ljudska vrsta. Nekome je kosa plava, nekome smeđa, nekome riđa neko voli što je takav nekome se to ne sviđa. Svi dišemo vazduh ovaj, pod nebom smo jednim svi. Toliko smo isti, a mnogo različiti. Selena Pitik Iii mesto Vršac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Šta nas to spaja? Miris sakura trešnje što sreću deli. Ili čitanje haiku poezije – tako veseli. Umetnost je ta koja daje slobodu, ljubav pevuši. Zejedno kad smo pesma u nama sve te razlike ruši. Trag što ostaje u nama i za nama jača te niti. U očima se prijateljstvo i ljubav ne može kriti. I šta to Japan i Srbiju sad spaja. Šta srce budi? Iskre u oku, srce kad srećno je, tad vežu nas ljudi. Jovana Čarkić Iii mesto Vršac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja? Šta nas spaja sa Japanom, zemljom izlazećeg sunca? Zemljom prepunom vulkana U kojoj su vozovi brzi bez premca. Daleka zemlja na četiri ostrva, od Srbije veća nekoliko puta, po broju zemljotresa na svetu skoro prva, maloj stopi nepismenosti a zima im nije ljuta. Spajaju nas ikebane i japanski vrtovi, vekovno prijateljstvo dva divna naroda I trešnje prolećni cvetovi. Oni su imali samuraje a mi borce za slobodu, svako je deo svoje istorije i donosio je slavu svome narodu. Svi pravimo origami i čitamo haiku poeziju, pozivamo ih da igraju kolo i da posete našu gostoljubivu Srbiju. Filip Adžić Iii mesto Kraljevo
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja? Ove godine obeležavamo sto četrdeset godina od uspostavljanja prijateljskih odnosa Srbije i Japana. Iako su ove dve države geografski udaljene hiljadama kilometara, veoma su bliske i prijateljske. Japan je veoma tradicionalna zemlja koja poštuje svačiju kulturu i porodicu, baš kao i Srbija. Japanci imaju poznati tradicionalni praznik Sakura, Dan cvetanja stabla trešnje. Za njih cvetanje trešnje predstavlja simbol sreće i označava dolazak proleća. Trešnja je u Srbiji voće koje prvo cveta i rađa plodove u proleće. Kod nas postoji poznata igra „papir – kamen – makaze“ , koja je poznata u Japanu pod nazivom „jan – ken – pan“. Iz Japana nam dolazi i den - den bubanj, igračka za decu, kao i papirne lepeze. Iz Japana smo preuzeli i reči ikebana i bonsai, dva načina aranžiranja cveća koja su potekla iz ove zemlje. U Srbiji ima mnogo japanskih restorana u kojima se služi poznati japanski suši i pije sake, dok u Japanu ima dosta restorana sa našom nacionalnom hranom. Srbi i Japanci, bez obzira na udaljenost, neguju međusobno poštovanje, simpatije i interes za upoznavanja nasleđa i tradicije. Uvek su bili jedni uz druge u teškim trenucima. Voleo bih jednog dana da posetim ovu zemlju. Petar Miljković Iii mesto Knjaževac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Na televiziji sam čula da se proslavlja 140 godina prijateljstva Japana i Srbije. Nije mi bilo jasno pa sam pitala dedu da mi ispriča kako je sve počelo. Deda me je pogledao svojim velikim očima i ispričao ovu priču. U jednom malom selu, u srcu zelene Šumadije, živeo je jedan seljak Gavrilo koji je sanjao da vidi ceo svet. Jednog nedeljnog jutra obukao je svoje najbolje odelo: kožne opanke, ručno štrikane čarape, zelene pantalone, belu košulju sa vezom i jelek. Za rever jeleka okačio je nežni cvet buhač za tera insekte, stavio šajkaču na glavu, pozdravio se sa prasetom Mićom i uputio se u nepoznato. Gavrilo je tokom ovog putovanja posetio mnoge države i video razna čudesa: krivi toranj u Pizi, veliku pustinju Saharu, veliki kineski zid, bele snegove na Mont Everestu... posle jedne duge godine putovanja Gavrilo je stigao do Zemlje Izlazećeg Sunca, Japana. U Japanu su cvetale trešnje, a belo – ružičasti cvetići su opojno mirisali. Predivni miris koji se širio drvoredima trešanja je privukao mnoštvo insekata. Bilo je mnogo sveta koji se u svojim tradicionalnim nošnjama, kimonima, šetao i divio tom prizoru. Gavrilo je bio očaran tom lepotom prirode. Dok se šetao primetio je jednu prelepu palatu i jednog samuraja iza zatvorenog prozora kako pokušava da vidi cvetanje trešnje, ali nije uspevao. Radoznali Gavrilo je prišao da se upoznaju i ponudio mu da se zajedno prošetaju i uživaju u proleću. Tada mu je Murakami San, veliki hrabri ratnik samuraj, rekao da je alergičan na ujed komarca i da ne može da izađe iz palate. U tom momentu se Gavrilo setio cveta na reveru svog jeleka koji ga je spasao od raznih insekata tokom njegovog putovanja po svetu. Otkinuo je pola cveta i zakačio ga na svileni kimono Murakami Sana koji mu je bio više nego zahvalan. Ubrzo se po celom Japanu proširila priča o maloj zemlji Srbiji i njenom čudesnom cvetu buhaču koji tera insekte. Mali cvet belih latica je tako spojio dve udaljene zemlje sa različitim kulturama i posejao klicu velikog prijateljstva. Nekada je dovoljno nešto tako malo i nežno kao cvet da poveže ljude i da pokrene u nama ono najlepše – prijateljstvo koje nas spaja. Kalina Radonić I mesto Vršac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja? Ponekad pomislim kako bi izgledalo da su svi ljudi na svetu isti. Iste boje kože, kose, očiju...sa istim željama i snovima. Kada bi slikar slikao zemljinu kuglu, tada bi nacrtao ljude kao sitne bele tačkice, koje bezživotno plutaju po svetu. Ali, svi se mi razlikujemo u neverovatnim nijansama svih mogućih boja. Te razlike su toliko male, da bi možda slikar proveo ceo svoj život prikazujući tonove samo jedne boje. Zato kad pomislim kako izgleda naš svet, zamišljam kuglu u kojoj se boje prelivaju jedna u drugu neprestano se mešajući. Moj drug Vladik živi u Rusiji, on neverovatno lepo crta. Ako nešto ne može da mi objasni rečima, on izvuče blok i za par sekundi sve što želi nacrta na papiru. Ide u japansku školu, voli njihov jezik i kulturu, i sanja da će jednog dana živeti u Japanu. Ako bi trebala jednom rečiju da opišem Lusi iz Hongkonga, to bi bilo njeno pravo kinesko ime, Đuen – što znači lepa. Ona ne samo što je lepa, već savršeno govori engleski jezik, uči po deset sati dnevno, jer želi da upiše koledž u Americi. Prvi put kada me je posetila, na poklon mi je donela beli kamen prijateljstva . Jesper iz Švedske, ima samo sedamnaest godina, a već je posetio dvadeset i šest država. Kaže da će jednog dana da nestanu granice i da prestanu svađe i ratovi. Da će ljudi putovati brzo i da će biti nebitno u kom delu planete živiš. Aiko živi u Tokiju. Na računaru osmišljava i crta manga stripove i sanja kako će ih čitati ljudi širom sveta onoga dana kad postane poznata. Ima gavran crnu kosu i prelepe oči koje upijaju svet oko sebe i prenose ga u strip. Vladik, Lusi, Aiko i Jesper su u moj život donele žutu, zelenu, plavu i crvenu boju. Te boje sad prave prelepe nijanse u mojoj glavi. Dokazali su mi da je svet mali, ukoliko postoji želja da se upozna. Pa šta nas onda spaja? Prijateljstvo, želja da učimo jedan od drugog, želja da putujemo i živimo bez straha da će nam jednog dana to zabraniti. Zamislite svet u bojama. Uživajte u njegovj lepoti, bez želje da bilo šta promenite već, samo da učite i istražujete. Sofija Đan II mesto Vršac
WWW.HANAMI.RS Šta nas spaja Na prvi pogled, između Srbije i Japana nema mnogo sličnosti. Međutim, kako mi je tata objasnio, ipak ima. U ovoj godini obeležavamo sto četrdeset godina prijateljstva Japana i Srbije, to je datum uspostavljanja diplomatskih odnosa između kralja Srbije, Milana Obrenovića i japanskog cara, Meiđija. U to vreme su se obe države, međusobno udaljene hiljadama kilometara, borile da izađu iz višegodišnje izolacije. Interesantno je da su za borbu protiv komaraca, Japanci uvozili iz Srbije jednu vrstu kamilice koja se kod nas koristila u istu svrhu. Ustvari, najveća sličnost je u veoma hrabrim i požrtvovanim ljudima. To možda najbolje pokazuje značenje japanskih reči u srpskom jeziku. Na primer, reč za neustrašivog ratnika samuraja, kada se razdvoji na slogove znači „sam – u – rai“ , što baš predstavlja način smrti ovih ratnika. Na kraju znam da Japanci veoma vole da posmatraju trešnje kad cvetaju, verujte mi - trešnje lepo cvetaju i u Japanu i u Srbiji. Iva Živić Iii mesto Knjaževac
WWW.HANAMI.RS O V O J E B I O KATAL O G NAG RAĐ E N I H RAD O VA. U S K O R O I Z LAZ I KATAL O G 4 0 0 NAJ B O L J E O C E N J E N I H L I K O V N I H RAD O VA P O I Z B O R U Ž I R I JA, K O J I NA S L I K O V I T NAČ I N P R I KAZ U J U P R I JAT E L J S K E O D N O S E JAPANA I S R B I J E . U D R U Ž E N J E S R P S K O - JAPAN S K O G P R I JAT E L J S T VA " HANAMI "