Tehnička škola, Rijeka - Ljetopis

…

Dan oslobođenja Rijeke obilježen prigodnom
izložbom

P ovodom obilježavanja Dana oslobođenja
Rijeke nekoliko učenika 2.m i 1.be razreda
osmislilo je izložbu "Rijeka - nekad i sad". Svečano
otvorenje izložbe u našoj školi održano je u petak 3.
svibnja. Izložba je otvorena za javnost do 21.
svibnja. Ovo je bila prilika da naši učenici i djelatnici
bolje upoznaju grad Rijeku sudjelujući u
osmišljavanju i realizaciji ove izložbe.

Daniela Čubrić, prof.

Naši učenici na 13. Akciji za 5!

Š est učenika završnih razreda naše škole Edin kroz pripremu projektnih prijedloga na zadanu
Horozović, Marko Ilić, Dominik Omerović, temu medijske pismenosti, rasprave, javno
Vinko Terlević, Marko Zelenika i Roberta Zuber, izlaganje i, zaključno, glasovanje za najbolji
proteklog je tjedna sudjelovalo u 13. Akciji za 5! u predloženi projekt.
organizaciji Udruge Delta.

Riječ je o obliku izvaninstitucionalne edukacije Učenik Edin Horozović iz 4.br član je pobjedničkog
mladih u području građanskog djelovanja, ove tima. Njihov je projektni prijedlog časopis «Hajde
godine s temom medijske pismenosti. Za učenike iz zaviri», na čijem će ostvarivanju zajedno raditi
12 riječkih škola sudjelovanje je podrazumijevalo sljedećih tjedana. Zahvaljujemo Udruzi Delta na
pripremnu radionicu, a zatim i sam Dan akcije ustrajnosti u organizaciji još jedne Akcije za 5!
tijekom kojega se simuliralo rad Gradskog vijeća
Sara Meszaros, dipl. sociolog

49

…

Primjena kreativnih tehnika u integriranoj nastavi

S uvremeno obrazovanje podrazumijeva Prikazali su izabrani pokus koji je uz mala sredstva
osposobljavanje učenika, potičući njihovo moguće napraviti i kući te ga fizikalno objasnili.
stvaralaštvo, razvijanje interesa, vještina,
sposobnosti i kreativni pristup rješavanju različitih
ideja.
U sklopu integrirane nastave računalstva i fizike,
učenici 1.r razreda su u računalnom programu
Windows Movie Maker snimali edukativne filmove
na temu jednostavnih fizikalnih pokusa.

Time su povezali znanja i vještine stečene na
računalstvu s fizikalnim znanjima i spoznajama.
Filmovi, osim što su bili zabavni, bili i edukativni pa
se mogu koristiti u nastavi fizike pri opisu
određenih fizikalnih pojava.

Smiljka Lerga, prof.

Tjelesni na klizalištu

U mjesto u dvorani, tjelesni odgoj na klizalištu!
Tijekom prosinca nastava Tjelesne i
zdravstvene kulture u našoj je školi promijenila
lokaciju.

Naime, učenici su imali prilike uživati i zabavljati se
na riječkom klizalištu Morska pahuljica. Neki su se
na ledu snalazili odlično, a neki malo lošije, ali zato
su se svi dobro zabavili.

Tijana Pavičić, prof.

50

…

Obilježen dan sjećanja na žrtvu Vukovara

U našoj školi obilježili smo Dan sjećanja na Goran je, unatoč svemu, postao uspješan
žrtvu Vukovara. poduzetnik i izvrstan primjer našim učenicima.
U četvrtak 15. studenog ugostili smo bivšeg učenika Učenici kažu da je Goranovo svjedočanstvo bilo
prognanika Gorana Ratkajca. Uvodno predavanje o dirljivo i potresno.
društveno-političkom ozračju neposredno prije i za U petak 16. studenog tijekom 7. sata ravnatelj
vrijeme rata 1991. g. predočila nam je profesorica Serđo Jadrić okupio je sve učenike i djelatnike Škole
Edita Bukša.

Goran je podijelio s nama svoja sjećanja na u sportskoj dvorani i kratkim govorom obratio se
djetinjstvo u Belom Manastiru te progon iz prisutnima i ukazao na važnost obilježavanja Dana
obiteljskog doma u opatijski hotel. sjećanja. Nakon održanog govora učenici su u tišini
postavili svijeće duž Vukovarske ulice.

Sara Meszaros, dipl. sociolog

Predavanje docentice Puljar D’Alessio

D a brodogradilište može biti predmetom Ova antrolopologinja i etnologinja godinu je dana
zanimanja i društveno-humanističkih provela u Brodogradilištu 3. maj kao mjestu svog
znanosti u utorak 19. veljače 2019. uputila nas je terenskog istraživanja, da bi prošle godine objavila
dr. sc. Sanja Puljar D’Alessio, docentica pri Odsjeku knjigu “Mi gradimo brod, a brod gradi nas:
za Kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. etnografija organizacije Brodogradilišta 3. maj”.

51

…

O svom istraživanju održala je zanimljivo i poučno Pritom je osobit naglasak stavljen na organizacijsku
predavanje za učenike naše škole - s nama zajedno stranu brodogradilišta, a mi ćemo zasigurno
probijajući se kroz zavrzlame nekih posve ponijeti sa sobom važnu opasku o poteškoćama
nepoznatih nam područja znanja, ali sa svrhom informatizacije sustava koji sami po sebi nisu
traženja rješenja za gospodarsku granu koja je dovoljno organizirani - što je izdvojeno kao jedna
trenutno jedno od najznačajnijih pitanja hrvatskog od točaka koja je najviše kočila daljnji razvoj
društva. Brodogradilišta 3. maj.

Sara Meszaros, dipl. sociolog

Posljednji dječak iz Auschwitza

U utorak 11. prosinca povodom Dana ljudskih Naši su učenici puno naučili o holokaustu te
prava u našoj školskoj knjižnici u sklopu pohranili trajno riječi čovjeka koji je proživio nešto
nastave povijesti 2.m razred ugostio je gospodina najgore, ali je, uvijek okrenut budućnosti, uspio
Olega Mandića, preživjelog iz najgoreg logora ostvariti predivan život.
Drugog svjetskog rata. Susret smo započeli
dokumentarnim filmom "Godine kobnih iskustava
obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom".

Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Mandiću na
jedinstvenoj prilici.

Nakon filma učenici su postavljali pitanja te čuli Ervin Grujić, prof.
iskustvo dječaka i njegove obitelji prije, za vrijeme i Sara Meszaros, dipl. sociolog
nakon Drugog svjetskog rata.

52

…

Živa knjižnica

U utorak 27. studenog tijekom 6. i 7. sata naša učenike 4.m i 4.es razreda, kojima je događaj bio
školska knjižnica postala je «živa knjižnica». namijenjen, ovo je bilo prvo takvo iskustvo, a
Pod krilaticom ne sudi knjige po koricama ona pridružilo se i nekoliko nastavnika.
djeluje kao i svaka druga knjižnica, uz jedinu razliku
što su knjige ljudi.

Neposrednim, otvorenim i prijateljskim Živa knjižnica ostvarena je kao povezivanje
razgovorom između čitatelja i živih knjiga na djelatnosti školske knjižnice, nastave predmeta
životan se način mijenjaju stavovi, umanjuju Politika i gospodarstvo te Sata razrednika, a u
netrpeljivosti te osnažuje razumijevanje i suradnji s riječkom Udrugom za ljudska prava i
suosjećanje prema drugima i drugačijima. Za građansku participaciju PaRiter.

Sara Meszaros, dipl. sociolog

Obilježili smo Europski dan jezika

U rujnu 2018. godine u prostoru školske
knjižnice obilježili smo Europski dan jezika.
Europski se dan jezika temelji na inicijativi Vijeća
Europe. Cilj akcijskog dana je vrjednovanje svih
jezika i kultura kao i doprinos osoba koje posjeduju
prednosti višejezičnosti, povećanju individualne
višejezičnosti i motivaciji ljudi u Europi o
doživotnom učenju jezika.

Pri tome je povećana pozornost na očuvanje
bogate baštine 200 europskih jezika.
Europski dan jezika prvi put je predstavljen 2001.
godine tijekom Europske godine jezika.

Ervin Grujić, prof.

53

…

Skoro pa kompići

N akon 18 godina provedenih u našoj školi, nas, već da razmišljaju na svoj način. Malo je onih
profesor Branko Stilin otišao je u zasluženu učenika koji imaju, rekao bih, neku filozofiju.
mirovinu. Iskoristili smo priliku i razgovarali s Razlika je i u kućnom odgoju. To se primijeti već na
profesorom u želji da još nešto naučimo. Profesor prvom satu.
Stilin omiljen je profesor naše škole, odličan na
nogometnom terenu. Odgajao je i obrazovao Kako motivirati današnje generacije da odrade
mnoge generacije, učio ih o tehničkoj mehanici, ono što moraju?
hidraulici, pneumatici, tehničkom crtanju... U razredu ima 15 do 20 % učenika. Ostalo su turisti,
kako ih ja zovem. Oni dolaze u školu zato jer
Kako biste se opisali u nekoliko riječi? moraju. Kako zapravo njih motivirati? Motivacija bi
Ne bih želio biti lažno skroman, ali smatram da mi trebala biti nešto na stručnom planu, ne motivacija
je skromnost vrlina. Nisam od onih koji će se baviti kroz igru. Tako recimo znam onu igru selo-grad-
tuđim životima. Jednostavnost je možda najbolja država prilagoditi tako da popunjavaju tablicu
karakteristika koja me opisuje. Rekao bih da je
jednostavnost konstanta otkad sam krenuo u
životne vode. Dakle, dvije riječi kojima bih se opisao
su jednostavnost i skromnost.

Koliko ste godina proveli u školstvu?
Ovo je, kako ja kažem, 18./19. sezona. Prije toga
sam radio u nekoliko firmi, manje-više u realnom
sektoru. Ovaj poziv nije bio moj odabir. Dogodio se
igrom slučaja. Od prvih sati nije bilo bojazni od
javnih nastupa, nekako je sve išlo.

Kako biste usporedili nekadašnje generacije i ove pojmovima iz pojedinih predmeta. Time su se
današnje? učenici zainteresirali. Ovo nije neka inovacija, ali je
Znam učenicima reći: „U bolja vremena je sve bilo drugačiji pogled na stvari. Tako su malo razmišljali
drugačije.“ Pozdravljam sve promjene koje nisu na temu predmeta.
radi promjena, nego koje su u nekom pozitivnom
smislu promjene. Nekadašnje generacije su sve Imate li neku generaciju koju posebno pamtite?
klasično odrađivale, dok današnje generacije ne Prva i posljednja generacija razredništva. Tehničari
koriste mobitel ili medij na adekvatan način. Njima za računalstvo. Prvo razredništvo mi je bilo
je to igračka, a ne alat. To je najvažnija razlika. poseban izazov. Dečki su bili korektni i „bilo je
Nažalost, danas energiju trošimo sa slabijim ugodno raditi s njima“. I nakon školovanja smo se
učenicima, a onima koji žele i mogu za njih nemamo nalazili.
vremena, ali ne da ne bismo htjeli. To je motiv na
kojemu bismo trebali više raditi. Mi bismo dali
sebe, ali ne možemo mi povlačiti učenike da ih
pridobijemo na neki način, ne da razmišljaju poput

54

…

Zadnja generacija je ostavila još malo veći utisak jer u smislu da smo razbili onaj strah, oni su prišli meni,
su imali više specifičnih učenika koji su na mene ja sam prišao njima. U poslu mi možemo distancu
ostavili i više nego pozitivne utiske. Mislim da ni s povećavati ili smanjivati, ali učeniku i razredu
jednom generacijom, ni razredom nisam došao u moramo staviti do znanja da je distanca tu. Tu
konflikt jer sam uvijek nastojao naći zajednički granicu postavljamo sami.
jezik. Možda je i bilo nekih ispada u razredu, ali ako
učenici sami korigiraju neke ispade, onda je to moj Koju biste poruku uputili trenutnim učenicima i
utjecaj na to kako sat treba izgledati. Želio sam budućim generacijama?
korektnost prenijeti i na njih, i međusobno i prema Poruka je uglavnom kod mene izrečena na prvom
predmetnim nastavnicima. satu, bez obzira kada se susrećemo. Ne znam koliko
tu poruku učenici prvi put čuju, ali oni koji ju čuju
Neke anegdote? treći put shvate. Od cijelog razreda tražim
Bila je jedna smiješna priča. Naime, u drugom korektnost. Ako učenik shvati korektnost, ali ne
razredu brodogradnje na satu vrijeme prolazi i korektnost samo u odnosu nastavnik – učenik,
jedan učenik kaže: Profesore, moram vam nešto nego i u odnosu prema roditelju i svom kolegi u
priznati, ali tiče se cijelog razreda. Znate u prvom razredu. Učenicima ističem važnost radnih navika i
razredu svojim stavom i korektnošću malo smo vas onoga što su usvojili i onoga što je ostalo u njima,
se bojali. Ja sam odgovorio: Ok, i što sada? Učenik ono što će im trebati u daljnjem obrazovanju.
je na to odgovorio: Pa sada je u drugom razredu Poručim im neka te dvije komponente nikada ne
strah nestao, a sada smo skoro pa kompići. Kompići zaborave, odnosno da o njima vode računa.
Smatram da s te dvije komponente imaju veću
šansu za uspjeh. Radio sam i sa studentima i našim
bivšim učenicima, i iz razgovora sam primijetio
kako naš odnos nakon što izađu iz škole nije
prekinut. Kontakt i ne bi trebao biti prekinut.
Primjerice, učenik u prvom razredu ne zna kako se
ponašati kada me vidi na Korzu, hoće li pozdraviti ili
ne, odvraća glavu, ali to mogu razumjeti. Za razliku
od toga, stariji učenici pozdravljaju i to je nešto što
ostaje kao trajna vrijednost.

Zahvaljujemo se profesoru Stilinu.

Ervin Grujić, prof.

55

…

N eki se ljudi nikad ne prepoznaju i ne zavole, bez obzira koliko vremena
proveli zajedno, a nekima je dovoljan jedan susret - i prijateljstvo traje
zauvijek. Takva je bila Edita. Jedna od onih osoba koje zavolite odmah i nikada

ih ne prestajete voljeti.

Nekako smo istovremeno počele raditi u Tehničkoj školi. Bile smo

istih godina, predavale slične predmete, ali nije nas to povezalo.

Povezao nas je sličan smisao za humor, slični svjetonazori i interesi, slične

obitelji iz kojih smo dolazile, slično poimanje dobrog i lošeg, pravde i

nepravde.

Povezale su nas tajne koje smo dijelile, planovi koje smo imale,

povezao nas je rad s djecom kojem smo pristupale na sličan način. EDITA BUKŠA, prof.

Povezala nas je i naša različitost. Edita je bila moja tableta za smirenje. (13.07.1968. - 29.01.2019.)

Kada bih planula, Edita je uvijek bila tu negdje da me smiri. Svojim toplim, mirnim, staloženim glasom

umirila bi sugovornika i bez dizanja tona rekla svakome ono što mu ide. Nismo uvijek dijelile jednake

stavove o svemu, ali svaki put kada je trebalo odabrati stranu, kada je trebalo stati i podržati onu drugu,

Edita je bila tu.

Uvijek smo se šalile oko njezine e mail adrese; šetačica et gmail com. Jer neprekidno je hodala i šetala.

Kako se i drukčije mogla nazvati nego Šetačica? Naši odlasci na maturalna putovanja, značili su beskrajno

hodanje, obilaženje svakog spomenika u gradu, a kada bi navečer umorne došle u sobu, ona bi puna poleta

rekla: Ajmo napraviti još jedan đir do grada.

Stalno se smijala mom računanju koraka, ona je napamet znala koliko je koraka taj dan prohodala

i nije joj trebao sat za mjerenje koraka kao meni. Znala je koliko je dug molo longo, koliko je koraka od

naše škole do umjetničke i kladim se da je radila u te dvije škole samo zato da bi mogla hodati. Neka bliža

škola – jednostavno, bila je preblizu.

Edita je često znala govoriti: Tamara, nas se dvije nikad nismo posvađale. Ipak jesmo. Samo jednom.

Uvijek smo bile razrednice paralelnim razredima. Njezin i moj razred.

Prije dvije godine, više se ne sjećam razloga, podijelila sam neke negativne ocjene u njezinom IV. SB

razredu. Edita je pokucala na moja vrata i očitala mi, onim svojim mirnim glasom - bukvicu.

Prvi put u životu nije bila na mojoj strani. Bila je na strani svojih učenika. Došla je, rekla što ima, oprala me

i otišla. I bila je potpuno u pravu. Tada sam znala da sam pogriješila jer Edita nikad ne bi izabrala pogrešnu

stranu. Ipak, jednom je i to učinila. Jedne je nedjelje – izabrala pogrešnu stranu ulice po kojoj je toliko puta

hodala. Izabrala je sunčanu stranu ulice i tamo zastala.

A sada će napokon, u miru, još jednom odslušati sve koncerte U2-a na kojima je bila i sve one koje

je željela vidjeti. Sakrivena u Bonovim stihovima i glazbi koju je toliko voljela.

Jednom mi je rekla: ako umrem prije tebe, napiši par riječi o meni. Ja bih joj odgovarala: baš neću,

ti ćeš meni prva pisati. Izgleda da je opet bila u pravu. Ne znam koje bi Bonove stihove u ovom trenutku

željela čuti, ali meni samo ovi padaju na pamet: Ostavila si moje srce prazno, poput napuštene kuće, koju

sada svaki duh može proganjati....

Prijateljice moja, mirno spavaj.

Tamara Šoić, prof.

56

…

…