Vrbnicki vidici 2013 42

Broj 42 - Godina XXII. - Božić 2013. - Cijena 10 kn

Riječ urednika

Dragi naši čitatelji!

Evo još jednog broja Vrbničkih vidika. To je naš blag- nijskom natjecanju u poznavanju zavičajne povijesti Ča
danski poklon vama u koji je utrošeno mnogo vremena, je ča? četveročlana ekipa vrbničkih sedmaša izborila je
truda i entuzijazma. Ovo je list koji bi trebao zadovolji- 1. mjesto. Vlada li u našim medijima medijska kultura ili
ti različite generacije i čitatelje različitih interesa. Nije medijska stihija pita se Jasminka Gršković, a što je fame-
uvijek lako stvarati takav list, ali nadamo da će vam se ja i je li fameja uvijek i prava fameja pita se uvijek aktu-
svidjeti. alni stric Ive. U rubrici Kamo putuju naši čitatelji? Ljupka
nas je odvela u Nepal, a na drugi kraj svijeta, u Kanadu
Započeli smo i ovaj put sa stalnim rubrikama koje vodi nas David. Vrbnik je još jednom bio inspiracija, ovaj
popunjavaju župnik, načelnica i direktorica TZ-a. Na- put fotografu Srđanu Hulaku koji je od svojih fotografija
stavljamo s obljetnicama. 120 godina tamburaštva složio Vrbnički kolaž, ali i Marinki Matanić Polonijo koja
proslavljeno je zaista vrhunskom svirkom, pjesmom i u mu je posvetila neke od pjesama u novoj zbirci Bokuniće
odličnom raspoloženju, 50 godina misništva proslavio
je i fra Rafael Lukarić, a kako je biti mojih dnevi. I Dan iseljenika obilježio
60 godina u braku znaju slavljenici se ove godine u Vrbniku, a u listopadu
dijamantnog pira. Ovo je bila žalosna je otvorena Mala slobodna knjižnica
godina, napustila nas je Marija Kraljić pod geslom Uzmi, čitaj, vrati! Bavulić
prva urednica Vidika i predsjednica je ovaj put otvoren za sve mesoljupce
VKD Frankopan, spiritus movens mno- s prisjećanjem na kolinje koje je ne-
gobrojnih kulturnih i društvenih doga- kada bilo sastavni dio života, a danas
đanja, neka nađe svoj mir na onome djeluje poprilično brutalno. Po prvi
svijetu. O njezinom radu i životu više u put u Vidicima imamo tematiku koja
sljedećem broju. Dragim pokojnicima bi se mogla svidjeti onima koji slušaju
svoje riječi posvetili su Marica Stašić alternativnu glazbu, ljeto je bilo boga-
Milić i nećaci Marije Baldigare, a zna- to raznoraznim događanjima no MBB
menitog biskupa Franje Anijana Fere- festival bio je nešto potpuno drugačije
tić prisjetila se Klara Volarić. Tragom i neuobičajeno. I članovi vrbničke Ar-
prošlosti na važnim krčkim brodovima made poželjeli su svoje retke, pa su
brodio je dr. Anton Bozanić, a traga- nam pisali kuda su sve od ulaska NK
nju za transcedentnim kroz poteze kista teži kanadska Rijeke u europsku ligu navijali za pobjedu. U ovom ko-
slikarica Božica Gršković. O njoj možete više doznati u lažu različitih tema, morate se složiti, svatko bi trebao
intervjuu. Žlahtina se ove jeseni pila i prezentirala čak pronaći nešto za sebe. Oni koji ne uspiju neka se ulove
u Kini, ali i na već tradicionalnim Danima vina i Danima pisanja i proslijede koji tekst uredništvu, jer ovo je list
otvorenih podruma u Vrbniku. Djeca i mladi bili su jako koji zajedno stvaramo vi i mi.
aktivni, pokazali su svoje znanje i talente. Kako djeca ba- I za kraj, neka vam nova godina donese sve ono ne-
štine vrijednu glagoljsku baštinu pročitajte u tekstu uči- ostvareno što ste priželjkivali u staroj, a dani blagdana
teljice koja je poželjela ponovo biti učenica, a kako uče neka vas ispune mirom, radošću, ljubavlju i nadom.
engleski u Engleskoj u tekstu jedne od polaznica, i mu-
zicirali su po drugi put u Glazbenom tečaju, a na župa- Dina Valković

Ovim se putem zahvaljujemo svima koji su prido- Svi koji žele postati aktivni članovi VKD Frankopan
nijeli izlasku još jednog broja. Pozivamo i dalje one koji ili samo podržati naš rad mogu to učiniti uplatom čla-
žele surađivati s Vrbničkim vidicima, imaju ideje, pri- narine na broj žiro računa: 2402006 – 1100124933 ili
jedloge, možda i konstruktivne kritike, neka nam pišu članovima Izvršnog odbora. Godišnja članarina izno-
na e-mail adresu [email protected] ili neka si 30 kn, a uplatom se dobiva i besplatan primjerak
se jave Uredništvu. Što više različitih suradnika, što Vrbničkih vidika. I Vi dosadašnji članovi možete upla-
različitije teme, to bolji, otvoreniji i širi Vrbnički vidici. titi godišnju članarinu ako još niste. Hvala!

Rad VKD Frankopana možete pratiti na Facebooku

IMPRESSUM: Vrbnički vidici – Godina XXII. – Broj 42 – Božić 2013. – Cijena 10 kn – Naklada 400 primjeraka – ISSN 1332-4624; Uredništvo:
Mira Katunar, Mirela Sparožić, Dina Valković – Glavna i odgovorna urednica: Dina Valković – Lektura: Mira Katunar i Dina Valković; Priprema i tisak:
Tiskara „Šuljić“, Rijeka – E-mail: [email protected] – Fotografije: Petar Trinajstić (korice), autori tekstova, privatne zbirke, arhiva uredništva.

Tiskanje ovog broja omogućile su Općina Vrbnik i Primorsko-goranska županija, na čemu im najljepše zahvaljujemo.

2

SADRŽAJ: Riječ župnika

Riječ urednika........................... 2 Božić se slavi srcem
Riječ župnika............................ 3
Općina ..................................... 4 Dragi župljani!
Turistička zajednica ........... 5 - 6 Pred nama je Božić, blagdan Kristova rođenja. U tom božićnom vre-
Vinarske teme ......................... 7 menu pozvani smo na radost dolaska Sina Božjega na ovaj svijet. Kao
Obljetnica .......................... 8 - 9 kršćani, dužni smo se za to i dostojno pripraviti. I ovog došašća odjeki-
Intervju ........................... 10 - 11 vao je glas Ivana Krstitelja: “Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu
Obljetnica ....................... 12 - 13 staze!” Taj poziv na obraćenje upravljen je svima nama. A obraćenje
Angunija ................................ 14 je nemoguće bez pomirenja s Bogom kroz Sakramenat ispovijedi. To je
Tragom prošlosti ............. 15 - 17 “ravnanje naših krivih staza i pripravljanje puta Gospodinu”. Tek pomi-
Vinarske teme ................. 18 -19 reni s Gospodinom možemo onda i očekivati radosno Njegov dolazak u
Baština ............................ 20 - 21 naše srce, obitelji i društvo. Tek tada se doživljava istinska radost Boži-
Mladi (o) mladima .......... 22 - 24 ća. Tada Božić nije samo izvanjsko tradicionalno slavlje i pun obiteljski
Djeca i mediji ......................... 25 stol, nego mnogo više: radost koja se širi oko nas.
Božić koji se ne kupuje u trgovinama i ne mjeri prema ukrasima
ili blagdanskome stolu, onaj je pravi blagdan - koji se slavi srcem. Taj
se Božić ne može nabaviti, ali ga se može dozvati i doživjeti. Nemojmo,
zahvaćeni duhom nabave i duhom ugođaja, zaboraviti na događaj koji
na Božić slavimo. Nemojmo u žaru darivanja zaboraviti na najveći dar
koji smo primili, u liku djeteta Isusa. Taj dar ljubavi primili smo nezaslu-
ženo, besplatno, a isto ga tako trebamo dijeliti i s drugima. Jer tek kad
ga od srca dijelimo i sami ga primamo. Pa ako ste ovih dana razmišljali
o darivanju i u glavi sastavljali popise kome što i zašto - sjetite se da je
najdragocjeniji dar onaj koji se ne može kupiti. Dar koji imamo u sebi,
samo ga trebamo uvijek ponovno otkrivati. U tom duhu želim svim čla-
novima naše župne zajednice kao i svim ljudima dobre volje sretan i
čestit Božić te blagoslovljenu i uspješnu Novu Godinu 2014.

Vaš Plovan Tomislav Crnović

Od broja do broja ........... 26 - 28

Bavulić ................................... 29

Kamo putuju
naši čitatelji? .................. 30 - 32

Alternativa ...................... 33 - 34

Navijačke ........................ 34 - 35

Iz života naše župe ......... 36 - 37

Čestitka ................................. 38

Stric Ive .................................. 39 Love Triumphant VIII - Božica Gršković

3

Općina Vrbnik

Ostvarenja i planovi

Godina iza nas obilježena je teškom gospodarskom Uslijed olujnog nevremena uništeno je kupalište
situacijom, vojskom nezaposlenih, materijalnom pa i Zgribnica koje će biti nužno sanirati u prvoj polovici idu-
moralnom krizom. U našem otočkom okruženju i lokal- će godine. Dio financijskih sredstava očekujemo osigu-
noj zajednici refleksija krize ipak je ublažena s obzirom rati od osiguravajućeg društva s obzirom da je kupalište
na još uvijek povoljna kretanja u poljoprivredi i turizmu. pokriveno policom osiguranja. Započete izmjene pro-
Općinski proračun realizirat će se na nivou lanjske go- stornog plana usklađuju se sa županijskim prostornim
dine. Uvođenje reda u financijskom poslovanju (fiska- planom, ponovljena javna rasprava planira se održati
lizacija) i prostornom planiranju (legalizacija bespravne početkom 2014. g. nakon čega se očekuje njegovo usva-
gradnje) pridonijelo je boljem punjenju proračunskih janje. Za potrebe crkve donirano je 50.000,00 kuna.
prihoda općine. Međutim, izostale su investicije koje
se financiraju iz tvrtki u vlasništvu države, posebno Hr- I u narednoj godini općina će se financijski uključi-
vatkih voda, zbog čega je usporena i dinamika izgradnje ti u organiziranje manifestacija i pokroviteljstva (Popi’ i
objekata vodoopskrbe i kanalizacije. pojedi, Ljetna glazbena škola, Mala škola glagoljice i sl.)
s time da će se raditi na njihovom obogaćivanju; zbog
Radovi u Vinogradskoj ulici privremeno su obustav- velikog interesa formirat će još jedna grupa škole gla-
ljeni zbog sezone i ponovno su započeti u studenom. goljice, ljetna glazbena škola poprimit će međunarodni
Dinamika ovih radova je usporena s obzirom da se na karakter uključivanjem profesora iz inozemstva, a orga-
ovom dijelu nalazi optički kabel te je potrebno pažljivo nizirat će se i Škola hrvatskog jezika.
vršiti iskope. Izvršen je tehnički prijem za mrtvačnicu, a
radovi na uređenju okoliša primiču se kraju. U uvali Sv. Ovo je prilika da se zahvalim obitelji Sparožić-Medić
Marak sanirana je jedna obaloutvrdica, a radovi na ure- koja je donirala kip Bogorodice koji se pridružio stal-
đenju „školjere“ su izostali s obzirom da PGŽ nije odo- nom izložbenom postavu u zvoniku. Općina će financi-
brila dostatna sredstva. Definiranjem ove luke u PPU rati restauraciju posvetnih križeva u kući donatora, a s
kao luke otvorene za javni promet otvorit će se moguć- obzirom da se isti nalaze u poslovnom prostoru biti će
nosti financiranja sanacije iz sredstava Lučke uprave. Na dostupni i širem krugu posjetitelja.
Garici je uređen prostor za dječje igralište, a u 2014. g.
planira se nabava igrala. Zahvaljujući dijelu općinskih vi- U cilju pripreme projekata za korištenje sredstava
jećnika koji su se odrekli naknade za rad u Vijeću, naba- EU fondova naručen je projekt ukupnog razvoja Općine
vit će se i nova igrala za dječji vrtić i donirana su sredstva koji će valorizacijom autohtonih, kulturnih i prirodnih
za nabavku didaktičkog materijala. U planu proračuna posebnosti definirati viziju i ciljeve razvoja. Pozivamo
za 2014. g. predviđena je sanacija i proširenje ulica Re- sve pojedince, udruge i gospodarstvenike da se sa svo-
tec, Namori i asfaltiranje ulica u Garici i Risiki. U izradi jim prijedlozima i sugestijama uključe u rad stručnog
je projekt vodoopskrbe više zone Vrbnika (Sv. Nedija- tima i time doprinesu cjelovitom i sveobuhvatnom defi-
Kotojini-Grohot). Kada se ishode dozvole, prišlo bi se niranju programa.
izgradnji i time bi se omogućila odgovarajuća opskrba
vodom viših dijelova Načelnica Marija Dujmović-Pavan, dipl.oec.
naselja. Uz financijsku
pomoć Hrvatskih voda
izgrađeni su upojni
bunari za prikupljanje
oborinskih voda na
cesti Bočina-Javna-Sv.
Marak (vrijednost ra-
dova 500.000,00 kn).
Nakon izrade idejne
skice dječjeg vrtića,
pristupilo se rješava-
nju imovinsko-pravnih
odnosa na parceli ško-
le, a zatim će se na-
ručiti izrada projektne
dokumentacije.

4

Turistička zajednica

Osvrt na turističku sezonu 2013.

Ljetna događanja započela su pred Ivanju i to Da- Matanić Polonijo predstavila nam je svoju knjigu Boku-
nom morskog pjenušca Valomet i Danom Općine Vrbnik, nići moga dana, održan je 13. po redu međunarodni pli-
a istog dana u sklopu Svjetskog dana glazbe na Ribarnici vački maraton između Vrbnika i Sv. Marka, a imali smo
je nastupila jazz pjevačica Lela Kaplowitz. U nedjelju je priliku uživati u glazbi orkestra mladih muzičke škole iz
u Domu na Škujici otvorena izložba fotografija Srđana njemačkog grada Langenargena.
Hulaka pod nazivom Vrbnički kolaž. Blagdan Sv. Ivana
Krstitelja kao i svake godine započeo je svečanom pje- Dani šurlica započeli su degustacijom šurlica, pre-
vanom misom na staroslavenskom jeziku u župnoj crkvi zentacijom njihove izrade, malim sajmom autohtonih
i nastavio se nastupom mlađe folklorne skupine VKD proizvoda, a preko tjedna šurlice na bezbroj način i po
Frankopan na Placi Vrbničkog statuta. Za dobar ugođaj povoljnim cijenama nudili su se u vrbničkim restorani-
na večer na Škujici zaslužna je bila grupa Fortunal. ma i konobama. U sklopu Dana šurlica održan je neza-
boravan koncert polaznika glazbene škole.
Zadnjeg vikenda u lipnju u sklopu Festivala žlahtine
proslavili smo blagdan Sv. Petra i Pavla na Garici sveča- Članovi VKD Frankopan i mnogobrojni Vrbenčani
nom misom i večernjom feštom uz grupu Berekini, a predstavili su nam zadnjeg dana Dana šurlica Vrbenske
vrbnički vinari otvorili su vrata svojih podruma. U ne- užance, uprizorenje starih običaja kroz pjesmu, ples,
djelju na Razgon organizirana je radionica filcanja vune, igru i svakodnevne poslove. Cjelokupna izvedba i po-
mali sajam autohtonih proizvoda, nastup folklorne sku- stavljena scena mogli su parirati bilo kojem kazalištu i
pine VKD Frankopan, a u večernjim satima uz zabavni profesionalnim glumcima. Svaka čast organizatoricama,
program klape Iskon iz Splita i grupu Insula proslavili koje su dale truda kako bi sve ispalo na najbolji mogući
smo i ulazak Hrvatske u EU. način. Nadamo se da će nam i dogodine uprizoriti ugo-
đaj starinskih običaja i načina života.
U srpnju u prepunom Domu na Škujici glumačka
skupina Histrion izvela je predstavu Mjehur od sapunice, U kolovozu je Udruga Parapet iz Risike organizirala
a na dvodnevnom Mud, Blood & Bear Festivalu u vrb- feštu povodom održanog maratona, a Udruga Vrbenski
ničkoj luci nastupili su domaći i strani bendovi, Marinka dešpet pobrinula se za ribarsku feštu Namori i pose-

STATISTIKA

Do kraja rujna na području TZO Vrbnik ukupno je ostvareno 3% više dolazaka i 6% više noćenja u odnosu na
2012. U privatnom smještaju ostvareno je također 3% više dolazaka i 6% više noćenja u odnosu na prošlu godi-
nu, a u hotelu je bilo 13% više dolazaka, i 7% više noćenja. Najveći broj gostiju, u kategoriziranom smještaju, do-
lazi nam iz Njemačke 45%, Austrije 10%, Italije 8%, Mađarske 6% i Poljske 4%, a najviše noćenja ostvaruju gosti
iz Njemačke 35%, a onda slijede Austrija 11%, Italija 10%, Mađarska 8% i Češka 5%. Do kraja rujna u privatnom
smještaju na našem je području bilo registrirano 152 pružatelja usluge smještaja (Vrbnik 106, Risika 36, Garica
8, Kampelje 2) koji ukupno raspolažu s 281 smještanom jednicom odnosno sa 1.064 kreveta. Osnovnih ima 800,
a pomoćnih 264. Popunjenost kapaciteta u privatnom smještaju na osnovnim krevetima iznosila je u Vrbniku 76
dana, u Risiki 66, u Garici 95, a u Kampeljama 65 dana. Na području cijele TZO Vrbnik popunjenost kapaciteta
u privatnom smještaju iznosila je 74 dana. Osim u Garici gdje se je prosječna popunjenost u danima povećala u
odnosu na 2012. za 33 dana, u ostalim mjestima, kao i na nivou općine se je smanjila, i to u Vrbniku za 6 dana,
Risiki i Kampeljama za 3, i ukupno na nivou općine za 4 dana. U odnosu na prošlu godinu imamo 13 novih pruža-
telja usluge smještaja i 122 registrirana nova kreveta (84 osnovna i 38 pomoćna).

5

Turistička zajednica

ban kulturni program Gradec na misečini u istoimenom Tijekom godine bilo je zaista mnogo događanja, ne
frankopanskom dvorcu nedaleko Vrbnika. Ove godine moramo, ali ipak spominjemo i od srca zahvaljujemo svi-
imali smo i Retro Party sa DJ-em i uživali u muzici 70-tih ma koji su tome pridonijeli. Počevši od Općine Vrbnik,
i 80-tih godina. TZO Vrbnik, vrbničkih vinara i ugostitelja, naših udruga
i društava, škole, vrtića te ostalih lokalnih poduzetnika i
zaslužnih pojedinaca.

Što se projekata tiče dovršen je 10-to minutni film,
koji predstavlja kulturno-povijesne sadržaje i cjeloku-
pnu turističko-ugostiteljsku ponudu Vrbnika. Produkciju
filma potpisuje Kanal RI, a muzičku podlogu Miljenko
Valković. Film se može pogledati na web stranicama TZ
www.vrbnik.hr, a oni koji žele, film mogu nabaviti u ure-
du TZO Vrbnik.

Mjesec kolovoz uvijek završava Danima vina otoka Do kraja godine ili zavisno od vremenskih uvjeta naj-
Krka, dvodnevnom manifestacijom s osnovnom temom kasnije do početka proljeća, postavit će se na lokalitetu
vina kojoj su posvećene izložbe vinogradarske i vinar- Kuka jednostrana reklamna tabela dimenzija 3 x 2 m,
ske opreme, stručna predavanja za vinogradare te sa- kojom želimo skrenuti pažnju mnogobrojnim otočkim
jam vina, rakija, likera i ostalih autohtonih proizvoda za turistima i gostima da za svog boravka posjete i Vrbnik.
posjetitelje. Uz goste iz Osječko-baranjske županije na Ista takva tabela postavit će se u 2014. godini i na zaobi-
ovogodišnjim 10-tim po redu Danima vina predstavila laznici kod Malinske.
nam se i Bratovština hrvatskih vinskih vitezova člano-
va Europskog reda vitezova vina čiji članovi su i neki od Članovi PD Obzova otok Krk redovito se brinu za
vrbničkih vinara. naše obilježene pješačke staze, a lokalno stanovništvo
ovim putemo pozivamo da se odazove eko akciji čišće-
U nedjelju 06.10. u prepunom Domu na Škujici obi- nja okoliša i prirodnih morskih plaža koju organiziramo
lježila se 120. obljetnica tamburaštva u Vrbniku, uz pri- svakog proljeća.
godni program i koncert Tamburaškog orkestra HRT-a
pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda.

Blagoslovljeni i veseli blagdani!

Direktorica TU TZO Vrbnik
Sanja Polonijo, dipl.oec.

6

Vinarske teme

Dani vina

Prije deset godina proizvođači žlahtine željeli su pre-
zentirati svoj rad pa su, uz Općinu Vrbnik i TZ Vrbnik,
organizirali prve Dane vina s namjerom da svake godi-
ne domaći vinari ugoste i vinare iz neke druge župani-
je. Ideja se realizirala i Dani vina postali su jedna od
boljih fešta u Vrbniku. Domaći vinari u tome vide na-
čin da izađu sa svojim vinima pred sud ljubitelja vina, a
šira zajednica morala bi u tome vidjeti način da Vrbnik
osim kulturne, postane i eno-gastronomska destinacija
tj. mjesto u kojem je lijepo provesti svoj odmor. Nakon
deset godina stečena su neka iskustva, uočeni su i nedo-
staci koje će se nastojati promijeniti, ali pritom zadržati

osnovnu ideju da Dani vina okupe ljubitelje vina i pilce županiju koji su članovi Europskog reda vitezova vina.
koji će na jednom mjestu moći degustirati, usporediti i Među njima su bili i članovi iz Vrbnika. Članovi Udru-
uživati u svim vrbničkim vinima. ge Žlahtina i drugim vinskim aktivnostima pokušavaju
Vrbnik učiniti mjestom interesantnim za posjetitelje ra-
Dvodnevna zbivanja na Škujici i Placi i ove godine zličitih profila. Vrbnik je jedna od najinteresantnijih de-
pratio je bogat kulturno-zabavni program u kojem su stinacija izletničkog turizma. Trebalo bi činiti ne samo
sudjelovali članovi VKD Frankopan, članovi tamburaš- pojedinačne iskorake da to Vrbnik i ostane, nego uložiti
kog sastava Valpovački šokci i Folklorna grupa Zajednice i dodatne napore i osmisliti ideje, pronaći sredstva za
Talijana iz Vodnjana koje su ugostili članovi VKD Fran- prezentaciju Vrbnika na više razina. Po uzoru na druge
kopan. Ove desete godine posebni gosti bili su i članovi vinske destinacije vrbnički vinari pokrenuli su i Dane
Bratovštine Hrvatskih vinskih vitezova i Viteškog stola otvorenih podruma (Festival žlahtine), a sudjeluju i na
za Primorsko-goransku županiju, Istarsku i Ličko-senjsku Danima šurlica u sklopu Popi’ i pojedi. Da bi se nešto
promijenilo, u aktivnosti se mora uključiti šira zajednica,
iznajmljivači, vinogradari, mladi, djeca... i svi koji žive i
privređuju u Vrbniku. Vrijedan je i ovogodišnji pokušaj
Vrbenskih užanci VKD Frankopan u prezentiranju bašti-
ne.

Želimo li da Vrbnik (p)ostane mjesto po mjeri čo-
vjeka u kojem je lijepo živjeti i ostati, svi moramo uložiti
trud, a i svoje slobodno vrijeme u zajedničkom interesu
ili ćemo za koju godinu postati mjesto u kojem se ne živi,
nego samo dolazi na godišnji odmor ili u mirovinu.

Mira Katunar

7

120 godina tamburaštva u Vrbniku

6. listopada ove godine Vrbnikom su odzvanjali zvuci tambura. Tamburaški
orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda počastio nas je
koncertom povodom 120 godina tamburaštva u Vrbniku. Možda vam se
taj podatak čini neobičan s obzirom da tambure nisu tradicijsko glazbalo
otoka Krka i da Vrbenčani tako ljubomorno čuvaju i njeguju svoj tanec,
kanet i sopeli. Neki su komentirali ma tambure da nisu naše, ipak tambure
se sviraju u Vrbniku još od 1893. godine. Činjenice govore same za sebe, pa
sada zaključite jesu li ili nisu naše ?! Uostalom je li uopće bitno dok god se
ljudi glazbom povezuju i vesele.

A te nedjelje, unatoč lošem vremenu, u Domu na je Vrbnik koja je nastupala u sljedećem sastavu: Ivan
Škujici svi su se veselili i izvođači i publika, dobre vibra- Čubranić (1. bisernica), Dean Volarić (2. bisernica), To-
cije zatitrale su žicama i pjesmom. Kako je to inače i mislav Božić (1. bas prim), Ive Parčić (2. bas prim), Mi-
običaj u Vrbniku, svečani događaji poput ove obljetni- ljenko Parčić (3. bas prim), Marijan Čubranić (bugarija),
ce, otvaraju se pjesmom Vrbniče nad morem, ovaj put Tomislav Petričec (čelović) i Nikola Parčić (čelo), Dubrav-
u nesvakidašnjoj izvedbi Dječje ženske klape Rarohujice ko Fugošić (berda). A onda na scenu dolazi osamnaest
koju vodi profesorica Ana Jagić-Aljić i pratnji Tamburaš- članova Tamburaškog orkestra HRT-a. Svirali su veoma
ke kumpanije Vrbnik. Potom je sve prisutne pozdravila raznolik repertoar od tradicijskih i klasičnih skladbi do
načelnica Općine Vrbnik Marija Dujmović Pavan nagla- dionica iz popularnih mjuzikala, obrada popularnih pje-
sivši koliko je XIX. st. bilo plodno na svim planovima sama i skladbi nastalih posebno za njihov orkestar. U
političkom, gospodarskom i kulturnom, stoga u tom pratnji Tamburaškog orkestra HRT-a nastupili su i doma-
kontekstu nije ni čudo što se osniva i jedno tamburaško ći solisti: Jasna Kamenar, Marta Trinajstić, Ivica Hriljac,
društvo s ciljem njegova-
nja hrvatskog identiteta
u vremenima kada se
budi hrvatska nacionalna
svijest. Potom smo čuli
o povijesti tamburaštva
u Vrbniku kroz proteklih
120 godina.

Koncert je nastav-
ljen primorskim spletom
pjesama koji su izveli Ivi-
ca Hriljac, Davor Magaš
i Ivan Lukarić u pratnji
Tamburaške kumpani-

8

Davor Magaš, Ivan Lukarić, te na violini Antun Stašić.
Maestro Siniša Leopold komentirao je skladbe, komuni-
cirao s publikom, koja nije krila oduševljenje, a Domom
se širilo pozitivno ozračje. Dvosatni koncert završio je
zajedničkom izvedbom svih izvođača, prigodnom pje-
smom uoči Dana neovisnosti. Publika je zvala na bis i
zapjevala zajedno sa izvođačima Vivat Croatia.

Publika i izvođači počašćeni su domjenkom i žlahti-
nom, a u ostatku večeri zabavljao ih je Tamburaški sa-
stav Fontana iz Rijeke, kojima su se pridružili i vrbnički
tamburaši, Siniša Leopold i violinist Antun Stašić. Bila je
to večer dobre glazbe, dobre volje i pozitivne energije
koja se pretakala između izvođača i publike. Organizaci-
ju 120 obljetnice tamburaštva u Vrbniku potpisuju Tam-
buraška kumpanija Vrbnik i Vrbničko kulturno društvo
Frankopan, a pokrovitelj je bila Općina Vrbnik.

Dina Valković
(ulomak članka objavljenog u Krčkom valu,

godina II. - br 11 - studeni 2013)
Fotografije: Petar Trinajstić

9

Intervju

Slikarstvo kao
izražavanje
čovjekove nutrine

Slikarica Božica Gršković, mnogim našim čitatelji-
ma nedovoljno poznata, od ranih sedamdesetih godina
prošloga stoljeća sa svojom obitelji živi u Kanadi. Ro-
dom je iz Risike, a nakon udaje za Vrbničanina Josipa
Grškovića za svojih redovitih godišnjih posjeta rodnom
kraju, po nekoliko mjeseci boravi u Vrbniku. Njezina
sklonost i ljubav za slikanjem urodile su plodnim stvara-
lački radom jer je do sada imala četrnaest samostalnih
i devetnaest skupnih izložbi u Kanadi, a 2009. godine
samostalnu izložbu u Zagrebu. Autorica ovoga teksta i
slikarica znaju se još iz predškolske dobi. Međutim, ne-
posredni povod ovom razgovoru je Božičina izrada i do-
nacija četrnaest postaja Križnoga puta župnoj crkvi sv.
Jeronima u Risiki koje 20. rujna 2013. godine blagoslo-
vio krčki biskup mons. Valter Župan.

Božica, sjećaš li se kada si postala svjesna svoje sklono- U većini mojih radova to je čovjek, njegova nutrina.
sti prema slikanju? Radim u ciklusima, od barem šest do dvadeset slika. Ako
ti radovi nisu specifični, kao što je to bio npr. Križni put,
Spoznaja i uvjerenje da je slikanje neodvojivi dio onda oni proizlaze iz mojih dojmova, spoznaja, razma-
moga života rastao je u meni još od prvog razreda tranja, doživljaja, intuitivnosti…oni sazrijevaju kroz ne-
osnovne škole. određeni prostor u vremenu da bi izašli u obliku slike.

Kada si odlučila svoju sklonost usavršiti? Ima li među tvojim motivima vjerskih i duhovnih, od-
Stjecajem životnih okolnosti i mojega preseljenja nosno onih koji posebno odražavaju odnos s Bogom?

u Kanadu nije mi bilo moguće studirati u uobičajenom Moj cilj je u svakom radu vizualizirati dubinu koja se
vremenu. Tek sam u dvadeset i sedmoj godini života može doživjeti samo u Bogu. To je razvidno iz mojih ci-
upisala i pohađala kao izvanredni student Kwantlen Co- klusa: Unutarnja razmatranja, Ivanovo otkrivenje, Muze
llege u Surreyu, Britanskoj provinciji u Kanadi i završila i Dopusti da blagujem Tvoj mir. Ali imam i drugih ciklusa
1985. godine diplomom umjetničkog kolegija. kao što su Era i Modicum, koji na prvi pogled ne izgleda-
ju duhovno sažeti, ali u biti jesu.
Koje tehnike najčešće koristiš u svom radu?
Gotovo redovito koristim akrilik i miješanu tehniku Sjećam se iz ranijih razgovora s tobom da si slikala i na
temu Domovinskog rata?
na platnu. Volim teksturu, tako da su moji radovi izgra-
đeni, opipni. Taj dodir mi je neophodan da bih mogla Da, 1993. godine dovršila sam ciklus radova na temi
dublje ući u događaj stvaranja i postati dio tog procesa. koja specifično dotiče ugroženo pučanstvo. Zove se Ele-
To je teško opisati riječima jer iako je slikarstvo vizualno, vations što znači Uzdizanje (u molitvi) jer sam vjerovala
sam proces stvaranja je fizički doživljaj. i još uvijek vjerujem da je molitva pravi lijek za sve naše
nevolje.
Koji motivi su najzastupljeniji na tvojim slikama?

“Njena platna ukazuju na stalna likovna i konceptualna ispitivanja, koja onda dovode do ideološki
složenih radova. Ona nije slikarica avangardnih ambicija. Njeni kreativni postupci imaju tradicionalne

sadržaje, ali su prožeti modernim pristupima što im daje istinitost i stvarnost u našem dobu.”
Inge Kordić, Kontura, zima 97/98

10

Intervju Intervju

Osim aktivnog bavljenja slikarstvom nih slika za popravak u Domovinskom
baviš se i uređenjem crkvenih interije- ratu oštećenog Dječjeg odjela Karlo-
ra. vačke bolnice u organizaciji mladeži
Hrvatske Paneuropske unije, čiji je
Da, dosta sam radila i taj posao bu- tadašnji predsjednik bio dr. Joško Pa-
dući da se tu pretežito radi o koordina- van. Rado sam se uključila u tu akciju
ciji boja što je vrlo blisko mojemu radu. sa slikom Simfonija noći.
Tako sam u vancouverskoj katedrali
1995. godine po prvi put koordinirala Reci nam nešto o tvojoj prvoj
boje, a u vremenu od 1995. - 1997. u izložbi u Domovini - onoj u Zagrebu!
istoj katedrali radila sam na restaurira-
nju postaja Križnog puta i nekih kipova. Na tu izložbu potaknuo me je
Zimi 2011. opet sam radila koordinaciju dr. Marijan Pavan i upravo njegovim
boja i restauriranje ornamentalnih relje- zalaganjem pružila mi se prigoda da
fa na stupovima njene unutrašnjosti. u Zagrebu, u prostorijama Hrvatske
Paneuropske unije imam samostalnu
U rujnu ove godine, kao što smo već izložbu. Izložba pod nazivom Otkri-
spomenuli, dovršila si Križni put za svo- venja bila je otvorena koncem rujna
ju rodnu župu. Kako je došlo do te ide- 2009. godine pod stručnim vodstvom
je? prof. Nevenke Nekić.

Godine 2010. sa župnim upraviteljem preč. Niko- Mišljenja sam da je došlo vrijeme da i u Vrbniku imaš
lom Radićem sudjelovala sam u preuređenju crkve sv. izložbu. Što ti misliš?
Jeronima u Risiki. U tom procesu ustanovilo se da su
postojeće slike - postaje dotrajale i neuporabljive i da Da, svakako, zainteresirana sam za postavljanje
su potrebne nove. Tada sam se ja prihvatila toga posla. izložbe u Vrbniku.

Kako je tekla priprema za izradu Križnog puta? I na kraju, koji su ti planovi za budućnost?
Čitala sam duhovnu literaturu Sv. Pismo, Evanđelja. Imam radni prostor u Vrbniku i u Vancouveru, nasta-

Najviše su me se ipak dojmili i imali najjači utjecaj na vit ću s radom.
konačni izgled slika, opisi Isusove Muke blažene Anne
Katharine Emmerrick. Inspirirao me i film Pasija. Želje- Svojoj sugovornici, slikarici Božici Gršković želim u
la sam što dublje prodrijeti u taj proces, jer Križni put i ime ljubitelja likovne umjetnosti i svoje osobno, puno
Isusova muka mora se slikati iz nutrine, inače će ostati uspjeha u daljnjem stvaralačkom radu i još novih izlož-
samo površinski. Tu mi je pomogla blažena Anna Em- bi u Vrbniku i širom svijeta.
merrick ili bolje rečeno Isus preko njezinih opisa dubi-
ne Muke koja nadilazi tjelesnu bol i ulazi u neizrecive Razgovarala: Marija Božić
strahote duše preopterećene težinom grijeha. Isus je
trpio i umro kao čovjek, nošen snagom Božanske lju-
bavi. Stoga, tek kada uđemo s Isusom u njegovu Muku
u Getsemanskom vrtu gdje On prima na sebe grijehe
prošloga i budućega čovječanstva iz ljubavi prema čo-
vjeku, naše praćenje njegovog Križnog puta dobiva pravi
smisao ozračen u Vjeri. Isus je znao Puninu života koja
slijedi nakon Muke i njegov se pogled nikada ne odvaja
od te Istine. Moj je cilj bio naslikati Kristovu nutarnju si-
gurnost i smirenost, čak i u teškim kalvarijskim mukama.
Ono što On zna u biti, nama je darovano u Vjeri.
Koju tehniku si koristila?

Koristila sam akrilik na teksturnoj pozadini i klasič-
nom stilu, veličine 40 x 50 cm.

Ovo nije tvoja jedina donacija?
Skoro svaka župa čiji smo mi do sada bili članovi, a

isto tako i katoličke škole koje su pohađala naša djeca,
imaju neki moj rad namijenjen specifično toj župi od-
nosno školi. U Hrvatskoj sam 1994. godine preko gosp.
Bora Mihaljevića saznala za održavanje dražbe donira-

11

Obljetnica

Hvala ti Bože što me tvoja ruka vodila!
Zlatni jubilej misništva fra RAFAELA LUKARIĆA (1963. - 2013.)

Prije nešto više od pedeset godina, 29. i 30. lipnja 1963. cijele proslave pozdravio je slavljenika, rodbinu i sve prisutne
bili su svečani dani za obitelj Marije i Ivana Lukarića iz Vrb- u crkvi. U misnom slavlju aktivno su sudjelovali slavljenikove
nika, jer je tada njihov sin Ivan - Rafael Lukarić u Samosta- nećakinje, nećaci, pranećakinje i pranećaci u svim dijelovima
nu na Ksaveru u Zagrebu bio zaređen za svećenika i prikazao mise: nedjeljnim misnim čitanjima, molitvi vjernika, donoše-
svoju prvu Sv. misu. Radost svih nas u obitelji, a posebno nju prikaznih darova, kao i u predaji prigodnih darova i čestitki
naših roditelja, bila je prevelika kada smo zajedno s bližom u ime cijele obitelji uz pjesmu Krist na žalu praćenu gitarom.
rodbinom prisustvovali tom svečanom činu. Utisci i sjećanja
na taj dan uvijek su prisutni i u meni probude neku posebnu Na kraju mise, prije svečanog blagoslova slavljenik se za-
radost. Nakon pedeset godina službe vjernicima u Domovini hvalio Bogu riječima „Hvala ti Bože što me tvoja ruka vodila!“,
i inozemstvu, jer je u misijama proveo 25 godina, fra Rafael kao i sestrama i njihovim obiteljima, subraći i svima koji su ga
Lukarić u Samostanu Sv. Marije na Glavotoku 30. lipnja 2013. na svećeničkom putu kroz ovih pedeset godina pratili svojim
godine proslavio je svoj ZLATNI JUBILEJ – 50 godina misništva molitvama, žrtvama, darovima i mislima.
i zahvalio Gospodinu Isusu koji ga je izabrao i pozvao za svog
glasnika i službenika oltara. Iza mise na Trgu ispred Crkve uz prekrasan pogled na Cres
i miris mora nastavljeno je druženje uz piće i kolače sa svim
Svečano misno slavlje u Crkvici Majke Božje Glavotočke s vjernicima prisutnima na ovoj svečanoj misi. Nastavak druže-
početkomu u 11 sati predvodio je slavljenik okružen sestrama nja obitelji, subraće, rodbine i prijatelja odvijao se za stolom
i njihovim obiteljima, rodbinom, subraćom fratrima iz Krka i u blagovalištu Samostana, uz zdravice, pjesmu i prigodna
Glavotoka, te prijateljima i prisutnim vjernicima. Prilikom sjećanja subraće na proteklih pedeset godina provedenih s
ulaska u crkvu prema oltaru, ulaznom pjesmom svečanost fra Rafom. I na kraju našeg druženja u ime svih iz obiteljskog
je svojim pjevanjem uveličao muški pjevački zbor Samostana stabla Marije i Ivana Lukarić zaželjela sam svom dragu bra-
sv. Franje iz Krka na čelu sa gospodinom Nikicom Frletom, koji tu Rafu da i dalje kao i do sada, uz Božju pomoć, dok mu to
je vodio pjevanje i tijekom cijele mise. Na samom početku zdravlje dopusti, služi oltaru i bude dobar pastir duša prožet
misnog slavlja fra Anto iz Glavotoka organizator i animator molitvom i ljubavlju prema nama i cijeloj Božjoj zajednici.

Marica Vasilić rođ. Lukarić

12

Obljetnica

Dijamantni pir Dinki Sparožić i Antona Mahulja

Povodom 60 godina zajedničkog života - 11. VII. 1953.

Zlatne niti

Zlatne niti konca ke su vas zapleli,
prekinut se nete, ne bite oteli!
Va luku jubavi vi ste uplovili
i dičicu svoju lipo ste zgojili.

Deržte se za ruki kako muž i žena,
jubav da vas prati još čudo vrimena!

Marica Stašić Milić

Vridne ruki verbenske crikve In memoriam

MARIJA BALDIGARA 24.09.1916. – 15.10.2003.

Na 15. oktobra ovoga leta pasalo je deset let da naša ćapala, govorela je da je sve
teta Bandigarica ni s nami. U onoga je, komu se molila, to kušnja Božja.
koga je volela i komu je svin sercen želela poć, u našega
je Gospodina. Para mi se da ju svi Verbenčani poznivaju, Na Ivanju 1995. leta za
više stariji nego mlaji i to po tomu da je delala po crikvi, vrime popa Osipa Kosića
a njoj je crikva bila glavni dom. Pozabjivalo se na kuću, dobila je i jednu velu pohva-
obedi, južini, spani, samo je serce bilo pelno jubavi da lu, denes bi rekli nagradu
dom Gospodnji bude lip i koti da mu je tako blizu. za životno delo. Bila je to
zahvala za 50 let služenja
Od mladih dan svoj je život zavećala Spasitelju na- crikvi od samoga Svetoga
šemu, pe je tako i živela, skromno, skrušeno, ponizno, Oca Pape Ivana Pavla II. Ma
bez oholije, vavik va delu i va molitvi. Z ranoga je počela ni to baš ni otela aš njoj ne
delat po crikvi. Najprije je prala i sušila robu ze dru- tribi zahvala od nikoga, to če
gimi ženskami va zvoniku, a peglala svete Marije. Potla je delala delala je ze jubavi
je teta Bandigarica robu – rubi, albi, rupčiće prala, per- prema Svevišnjen i judimi,
linala, kolivala i peglala doma. Zašila i našila je albi za a ne da ju niki hvali, pe je
svih verbenskih mladomisniki, to je bil nje dar njin za tako i nastavila delat. Naša
mladu mašu. Svi popi, bilo fureški ili domaći nisu raz- teta Bandigarica pasala je
bijali glavu od robi za mašu, znali su da Marica Bandi- celi svoj život tiho, vridno,
garica ima pronto sve za svih i to po veličini, ni mogel va molitvi, veri i jubavi za
niki mali dobit velu albu i misnicu, ali obrnuto, pe su svi Bogon, a na kraju svoga ži-
bili kuntetnti. Ni rubi se nisu davali tek tako, znalo se ki vjenja rekla je da je prišlo
rub gre na ki oltar i če je za segden i blagden. Ma ni ona vrime i da je poć Doma i bila
samo porejivala crikvu ze robun i rožicami ona je znala je srićna. Dala nan je i urdin
i lipo kantat, bila je va zboru celi svoj život. Nan je ona da kada umre neće se va cri-
bila verbenska Edith Piaf. I sve je to ona delala potiho, kvi kantat: U raj priveli me
nikada se ni hvalila, nikada se ni tužila, nikada ni rekla anjeli nego se mora zakantat Bliže o Bože moj, pe nan je
proti nikomu ni besedi, nikada ni delala za plaću. Sveka to i sama zakantala. Kako je rekla tako je i udelano.
njena molitva, delo, bilo je za mrtve, za duše va čistilištu
i na slavu Božju… Naučila nas je da se moramo molit Teta Bandigarica sad sigurno kanta va zboru Kralje-
za duše va čistilištu aš njimi samo mi moremo pomoć stva Božjega spred lica Boga Oca našega zač je živela i
svojimi molitvami, a one će za nas molit. Naučila nas je čemu se nadala verujuć va Isusove besedi Svetoga Pe-
molitvi ke mi i denes sveki dan molimo, a stalno nan je tra: „ Što god svežeš na Zemlji bit će svezano i na nebe-
govorela neka mučimo i neka potrpimo nevoju ka nas je sima“.

Nećaci

13

Angunija Put va vičnost

More va kervi Život teče i tako bit mora,
a ti brodiš put nebeskog dvora,
Va more si pervin korakon kročil, nogi umočil
celi žitek mu posvetil. oblaki te kako dite zibju,
Anjeli te ke nebu uzdižu!
Život si mu svoj podaril, položil! Zaperla si ti za vavik oči
Kad na oblaki gori prideš sve si znala, bilo ti je pojti,
hodela si kako da si zdrava,
va kjonki od vali ke te zibju, tiho, sjetno put vječnoga raja.
neka svi tvoji na nebu ontrat tebi pridu. Jena se je zvezda zagasila
ka je sjala kad si se rodila,
Neka te prepejaju va rajski dvor ma tvoje te besedi ostati
neka ti duša ondi najde dom, mi ćemo jih ze sjetun čitat.
zasluženi spokoj. Spi Marija i mirno počivaj
sad nebeske ti tajni otkrivaj,
Dobromu i dragomu susedu Antonu Milovčiću lehka neka ti zemjica bude
13.III.1949. - 2.VII.2013. ter Anjeli neka te probude!

Marica Stašić Milić z famejun Milić i Stašić Mariji Ivošić Kraljić, dragoj prijatelici
ka je šla va vičnost 21. VII. 2013.
Zglbin za lastavicu
Marica Stašić Milić

Oče naš koji jesi Bože moj pomozi, Bože moj pomozi,
ki ćeš bit i živit. Bože moj odriši, Bože moj odriši,
Meni je umrit… zemi me zlomjenih kril, na kušinu smerti,
Sedaj kada more da zletin ze zmučenoga tela, va selzah moje dice,
blišći bisernu modrinu, da sprid Tebe dan svoja dela, ka na času smerti
kada je sence pogača od zlata, da Te pogedan v oči, ze menun mole i plaču,
kada su mi dica prišli na vrata, da pokjeknen pred Tobun,
i kada mi se pari ozgora oblaki i senca, da ne vidin.
da bi na zemji za mene bil raj. Svin ostavjan kanet,
Pozdravjan Roč i Malu Placu, delboko doli, niman zlata ni slebra,
grad od kamika, do zemje.. svojin ostavjan znamen
tesneki i kotigi, da sen bila i da ću bit Tvoja.
kuš i magriž, Zemi me va agoniji Svojin ostavjan Blagoslov
i sve crikvi va Vrbniku, umirućoj, vapeć ze dna duše za njin,
napose Velu crikvu,
Blagdeni i segdeni, va koj va Te verujen Bože moj pomozi,
verun oca i matere, Bože moj odriši.
svih judi, Ostavjan njin i
jošće Placu, va koj Ti šepjen dvi zarašćene maslini
goruće molitvi,
i život besedu po besedu, na Krasini,
ki sen volela živit. bišivu starinu i sliki svete,
oče naš…
onda nestanen, ufani da su lastavice
anjeli
oče naš….,
amen…. ki svon jatu lete…

Marina Valković

14

Tragom prošlosti

FRANJO ANIJAN
FERETIĆ (1816. – 1893.)

Ove godine obilježava se sto dvadeset godina smrti
krčkog biskupa Franje Anijana Feretića, još jednog u
dugačkom nizu znamenitih Vrbenčana 19-og stoljeća.

Rođen je 3. prosinca 1816. u Vrb- su se u tim uvjetima s talijansko-talija- 000 forinta, međutim zbog talijansko-
niku i bio je nećak još jednog poznatog naškom saborskom većinom morali bo- talijanaškog opiranja Beč nije dozvo-
Vrbenčana Ivana Feretića. Zaređen je riti za ranopravnost hrvatskog jezika koji, lio otvaranje škole. Kasnije se taj iznos
1839. u Krku gdje je obnašao razne duž- usprkos činjenici da su Hrvati bili većina preusmjerio, pod biskupom Mahnićem,
nosti, uključujući i onu kanoničku (od še- u pokrajini, nije bio službeni jezik već je na gradnju Đačkog konvikta, kasnijeg Bi-
stero krčkih kanonika u tom stoljeću čak to bio talijanski i njemački (u Vrbnik je skupskog sjemeništa u Pazinu. Osim za-
su petorica bili Vrbenčani). Kao i drugi primjerice jednom bio poslan učitelj koji kladi, Feretić je određeni iznos donirao
ugledni Vrbenčani toga doba i Feretić je je govorio samo talijanski). U tom kon- i Vrbniku pa je tako zahvaljujući njemu
sudjelovao u hrvatskom narodnom po- tekstu djelovao je dakle i Franjo Anijan glavni (drveni) oltar u župnoj crkvi za-
kretu te je dvaput, 1861. i 1867. biran Feretić. Iako je u porečki sabor dvaput mijenjen novim mramornim. Umro je u
kao narodni zastupnik pokrajinskog sa- ušao kao narodni zastupnik, kasnije se Krku 18. ožujka 1893., a pokopan je na
bora u Poreču. Tamo se uglavnom bavio priključio kao virilist. Naime u sabor su Košljunu u franjevačkoj crkvi. Prigodom
hrvatskim pitanjem i ekonomskim pro- direktno ulazila 3 područna biskupa: njegova imenovanja krčkim biskupom,
blemima. krčki, porečki i tršćanski (takozvani virli- čak su mu dva Vrbenčana spjevala pje-
sti) dok su se ostali birali pa je nakon što smu: dobro poznati Dragutin Parčić i
Iako su nakon Napoleonskih ratova je imenovan krčkim biskupom i Feretić pučki pjesnik Ivan Gršković Rošo. Poto-
1814. sve hrvatske zemlje (Istra, Dalma- direktno ušao u njega: na prijedlog cara nji se u svojoj Pisma na radost malomu
cija, Vojna Krajina, Slavonija i Banska Hr- Franje Josipa I., a imenovanjem bulom gradiću Vrbniku dotakao vrbničkog fe-
vatska) završile u jednoj državi, u ovom pape Lava XIII. postao je biskupom 23. nomena 19-og stoljeća kada je došlo do
slučaju Habsburškoj Monarhiji, one nisu svibnja 1880. svojevrsne eksplozije vrbničkog intelek-
bile ujedinjene. Od našeg primorskog ta i pojave svestranih vrbničkih učenjaka
dijela nakon niza eskperimenata Beč je Tokom svog biskupovanja i on se, i ljudi od akcije. Jedan od tih je, kao što
stvorio pokrajinu Istru pa su tako hrvat- kao i prethodna dva krčka biskupa (ta- se dalo (nadam se) zaključiti, bio i Franjo
ski narodni zastupnici iz novostvorene kođer Vrbenčana) Bartola Bozanića i Anijan Feretić.
pokrajine Istre birani u sabor u Poreču. U Ivana Josipa Vitezića, zalagao za otvara-
Poreču su zbog nekorektno uređenog iz- nje hrvatske gimnazije u Krku. U tu svr- Klara Volarić
bornog zakona redovito bili u manjini pa hu otvorio je zakladu 1889. i uložio 50

Ča je ča? literaturi koja se bavi kulturno-povijesnom baštinom Rijeke
kako se bi se što bolje snašli u terenskom istraživanju lokalite-
Ča je ča? u riječkoj kulturno-povijesnoj baštini najbo- ta po središtu grada koje su morali obići u 140 min rješavajući
lje znaju sedmaši iz Vrbnika: Eric Kamenar, Anamarija Papić, zadane zadatke. Vrbnička se ekipa odlično snašla na terenu,
Miriam Katunar i Matea Prebeg. Vođeni učiteljicom povijesti oboružana znanjem i dobrim timskim radom izborila je bodo-
Ivom Dujmović na Županijskom natjecanju u poznavanju zavi- ve za 1. mjesto. Čestitamo!
čajne povijesti izborili su prvo mjesto od čak 24 četveročlane
ekipe iz cijele županije.

Natjecanje se održalo 13. listopada 2012. po 1o put, sva-
ki put se održava u nekom drugom mjestu, lani se održalo u
gradu Krku ove godine u gradu Rijeci. Organizirali su ga Žu-
panijsko stručno vijeće učitelja povijesti Primorsko-goranske
županije i Udruga nastavnika povijesti RICLIO. Natjecanje je
zahtijevalo od sudionika prethodnu pripremu prema stručnoj

15

Tragom prošlosti

IME DINKA VITEZIĆA
NA BRODOVIMA

I BRODOVI NAŠEG SJEĆANJA

Povodom 110. godišnjice smrti dr. Dinka Vitezića 1822. – 1904.
i pola stoljeća odlaska u rezališta brodova našeg sjećanja

Prije 110 godina umro je dr. Dinko Vitezić (1822 – 1904), najjači politički djelatnik i narodni zastupnik
što ga je Vrbnik ikada imao. Povijest ga je upamtila, pa je sasvim razumljivo da se o njemu piše, govori,
održavaju znanstveni skupovi u raznim prigodama na kojima se iznose svježe spoznaje i otkrivaju novi
izazovi. Ovom se prigodom želimo prisjetiti kako su brodovi – koji su život značili otocima – pronijeli ime
Dinka Vitezića. Naime, neposredno nakon njegove smrti osnovano je na Krku prvo krčko parobrodarsko
društvo, i to ne u samom Vrbniku, već u Šilu. Osnivači su se odmah složili da se prvi brod novoosnovanog
društva prozove njegovim imenom. Očito je su prepoznali i cijenili djelo velikog narodnog zastupnika. Ali
ne samo prvi brod, već je i drugi obilježen Vitezićevim imenom; tako da je prvi imao u nazivu njegovo ime
i prezime, a drugi samo prezime. Uslijedilo je osnivanje i drugoga parobrodarskog društva sa sjedištem u
Puntu. Njegovi su brodovi dugo plovili, sa promjenom političkih sustava mijenjali imena i zastave, potapali
su ih i opet izvlačili iz mora, a prije pola stoljeća nestali su u rezalištima. Svakako je vrijedno zaustaviti se
malo na brodovima znakovitih imena iz naše otočke bliske prošlosti.

Prvo krčko parobrodarsko društvo parobrodarskim društvom u Šilu 1905. godine otvorena
i brod „Dinko Vitezić“ i Lučka ispostava koja radi i danas. Ovo prvo krčko pa-
robrodarsko društvo bilo je kratkoga vijeka, jer se već
Narodni zastupnik dr. Dinko Vitezić umro je na Božić 1911. godine spojilo sa drugim, jačim društvom sa sje-
1904. godine. U to se vrijeme među otočanima osjećala dištem u Puntu.
potreba za boljom organizacijom morskog prijevoza,
posebice u mjestima uz more. Tako je na poticaj Parobrodarsko društvo sa sjedištem u Puntu
četvorice poduzetnih Kiraca: crikveničkog ljekarnika i brod „Vitezić“
Ivana Polića, liječnika Roka Jakovića, zatim Nike
Veljačića i Hermana Cortellija, osnovano već početkom Nakon prvog parobrodarskog društva krenulo je i
1905. godine prvo krčko parobrodarsko društvo sa drugo. Budući da je postojeće brodarsko društvo Unga-
sjedištem u Šilu sa službenim nazivom: Austro-hrvatsko ro-Croata sa sjedištem izvan Krka već uspostavilo neke
parobrodarsko društvo na dionice. Dionice su otkupili brodske linije sa Krkom, ali nije vodilo puno brige o sva-
zainteresirani iz Crikvenice, Selaca, Šila, Polja, Dobrinja i kidašnjim potrebama otočana, odlučilo se – na poticaj
Vrbnika. Društvo je te iste godine nabavilo u Trstu manji krčkoga biskupa Mahnića - pristupiti osnivanju novog,
čelični brod, koji je sagrađen u Napulju 1903. godine, i jačeg društva, koje bi trebalo zadovoljiti potrebe Krčana
odredilo ime brodu po zaslužnom nedavno preminulom i povezati ih sa susjednim Kvarnerskim otocima. Pred-
narodnom zastupniku: Dinko Vitezić. Bio je to željezni stavnici većih mjesta na Krku, te Cresa i Lošinja, okupili
parobrod s drvenom palubom, dužine 15,60 metara, su se i već 1906. godine osnovali Austro-hrvatsko paro-
širine 3,14 i visine 1,86 metara, te 20 brt, a mogao pre- brodarsko društvo na dionice u Puntu. Društvo je ozbilj-
voziti do 70 putnika. Odbor, sastavljen od predstavnika no prihvatilo posla, raspisalo dionice i odmah naručilo
Crikveničara, Šilara i Vrbničana dogovorio je plovni red gradnju dvaju novih brodova u lošinjskom brodogradi-
na relaciji: Vrbnik – Šilo – Crikvenica, s mogućnošću lišu Marka Martinolića. Tako je 1908. godine stigao prvi
produžetka plovidbe za Rijeku. Redovita parobrodarska brod, imenom Frankopan, dužine 37 metara, a mogao
linija je otvorena 1. lipnja 1905. kad je brod Dinko je prevoziti 282 putnika i mnogo tereta. Već iduće 1909.
Vitezić iz šilarske matične luke isplovio prema Vrbniku, godine stigao je iz škvera lošinjskog brodograditelja dru-
a zatim zaplovio u Crikvenicu. Ondašnji tisak popratio gi gotovo isti brod i dobio ime Kvarner. Prije polaska
je s izuzetnim oduševljenjem otvaranje prve pomorske blagoslovio ga je sam biskup Mahnić. Ova su dva broda
linije s istočne strane otoka Krka. Istodobno je s veoma uspješno održavala redovite linije i povezivala
sva zapadna krčka mjesta sa Rijekom, Cresom, Lošinjem

16

Tragom prošlosti

i Rabom. Zahvaljujući dobrom poslovanju izgrađen je
1911. godine i treći, najveći brod krčkog parobrodarskoj
društva Slavija, dužine 39,20 metara, širine 6,20 meta-
ra, te 234 brt, koji je uz obilni teret mogao primiti 362
putnika. Tri broda puntarskog parobrodarskog društva
veoma su dobro poslovala i povezivala s Rijekom sve za-
padne krčke luke, kao i otoke Cres, Lošinj i Rab, te omo-
gućavala svakodnevni prijevoz osoba i tereta.

U puntarsko parobrodarsko društvo fuzioniralo se
prvo parobrodarsko društvo sa sjedištem u Šilu. Za bolje
poslovanje kupljen je 1913. godine u Hamburgu novi,
nešto veći brod i dobio ime Vitezić, dužine 22 metra,
širine 4 metra, te 33 brt, koji je od tada preuzeo liniju na
istočnoj strani Krka: Vrbnik – Šilo – Crikvenica – Rijeka,
te zamijenio prethodni brod Dinko Vitezić.

Nestanak krčkog parobrodarskog društva i brodova s Uz ove brodove u Vrbnik su dolazili i drugi: Poreč, Pot-
Vitezićevim imenom hum, Gradac, Trogir, Tuzla, Ugljan, Pašman, Nazor, Can-
kar i drugi.
Prvi svjetski rat zaustavio je uspostavljene brodske
linije. Brodovi Frankopan, Kvarner i Slavija dobili su ratni Nove prilike sa uspostavljenim trajektnim vezama
raspored. Srećom, ostali su čitavi. U Puntu su privezani istisnule su brodske linije. Brod Pothum je dana 1. listo-
dočekali odlazak talijanske poratne okupacijske arma- pada 1962., prilikom isplovljavanja iz vrbničke luke, tro-
de, a brodovi s imenom Vitezić stajali su u Vrbniku. Kraj strukim oglašavanjem brodske sirene označio oproštaj
Prvog svjetskog rata označio je kraj krčkim parobro- od 57 godina održavanja linije Vrbnik – Rijeka. Nešto
darskim društvima. Više nije bilo uvjeta za samostalno slično se događalo s drugim linijama.
djelovanje, pa je utrnulo i puntarsko društvo, a brodovi
su 1921. godine ušli u sastav Jadranske plovidbe d.d. sa A postojeći brodovi su postupno starjeli, bili sve
sjedištem u Sušaku. Tri velika broda nastavila su ploviti sporiji, neudobniji i privodili kraju svoju morsku pluta-
u međuratnom razdoblju. Manji brod Dinko Vitezić stav- nju. Brod Krk, nekadašnji Frankopan, prvi je 1962. go-
ljen je izvan stalne plovidbe i ostao privezan. Tridesetih dine upućen u rezalište. Sljedeće godine je isto čekalo
se godina u naletu orkanske bure nasukao u vrbničkoj Cres, nekadašnji Kvarner, zajedno sa Porečom, Uglja-
luci, gdje je potonuo, a njegovi su ostaci otegljeni u re- nom i Pašmanom. A posljednji među „parnjacima“ na-
zalište. U Vitezićevom rodnom mjestu započeo je svoju šao se u društvu sa Pothumom prije pola stoljeća, 1964.
plovidbu i završio. Drugi brod Vitezić, sada vlasnika Ja- godine kultni brod Rovinj, nekadašnja Slavija. Birokrat-
dranske plovidbe, prodan je 1926. godine u Albaniju i ski činovnik samo je upisao na požutjeloj stranici knjige
od tada mu se gubi trag. Liniju s Vrbnikom preuzeli su Upisnika brodova za 1964. godinu ...rashodovan u pro-
drugi brodovi. dan u staro željezo (Brodospas). Plovila starog krčkog
Austro-hrvarskog parobrodarskog društva sa sjedištem
Ratno i poratno doba: mijenjanje imena i u Puntu završila su svoju morsku plutanju.
odlazak u rezalište
Brod ima ime
Početkom Drugoga svjetskog rata u vrijeme talijan- A brod je kao i čovjek; on ne stoji, pokreće se, živi,
ske okupacije brodovlasnik je nekim brodovima otvorio plovi; ima svoje ime po kojem se poznaje. O njemu se
ventile i namjerno ih potopio u uvali Klimno. Virili su im govori. Nikad se ne može zaboraviti.
samo dimnjaci. Međutim, Talijani su ih izvukli, odredili
ratne zadatke i promijenili imena: Frankopan u Frangi- Dr. Anton Bozanić
pane, Kvarner u Quarnero a Slavija u Giuseppe Fontana.
Došao je ipak kraj Italije i njihovim imenima na našim
brodovima. Vratili su se natrag.

Poslije Drugoga svjetskog rata Slaviju je trebalo
1945. godine najprije dignuti iz podmorja senjske luke
i ponovo osposobiti. U novom društvenom sustavu za-
smetala su vlastima stara imena. Brod Frankopan je do-
bio ime Krk, Kvarner je postao Cres, a najvećem brodu
Slaviji novo je ime određeno Rovinj. Brodovi su održava-
li linije i svakodnevno vozili, a ložači na njima lopatama
ubacivali ugljen da se podigne toplima parnih kotlova.

17

Vinarske teme

Hrvatske vrijednosti kao mali biser
u velikoj školjki Kine

Bil si va Kini? Kako je tamo? Ste čegod i prodali? – najčešća su pitanja koje su mi postavili Vrbenčani
i brojni prijatelji koji su na bilo koji način saznali za moj boravak u Kini.

Organizator događanja u Kini bila je udruga Putevi- Marko Polo, a sve
ma Marka Pola, a glavni događaji odvijali su se u Orien- uz klapsku pje-
tal Pearl Tower – TV tornju, na najprestižnijoj lokaciji u smu Šibenske kla-
Šangaju, koji simbolizira moć i snagu nove Kine. U sa- pe Barone. Ima li
mom tornju na ulazu postavljena je izložba nemateri- originalnijeg pića
jalne baštine Hrvatske pod zaštitom UNESCO-a kao što dobrodošlice za
su Sinjska alka, Rapska fijera, klapsko pjevanje itd. Ma- jednu mediteran-
nifestaciju je uz uzvanike Gradske uprave Šangaja otvo- sku zemlju, kako
rio gosp. Stjepan Mesić. Slika o Hrvatskoj obišla je cijelu su mnogi komen-
Kinu, ali i svijet jer samo na dan svečanog otvaranja kroz tirali, od morskog
galeriju Oriental Pearl Towera prošlo je 8000 posjetitelja pjenušca Valomet. Boca obrasla školjkama uzvanike je
koji se liftom dižu na vrh tornja kako bi razgledali grad ostavljala bez daha. Tim restorana Bevanda iz Opatije i
Šangaj. Slijedio je ručak za uzvanike u restoranu tornja kuhar restorana Gospoja iz Vrbnika pripremali su hranu
koji se okreće te se doživljava pogled na okolni dio gra- koja je posluživana na otvaranju kao i u sljedećih osam
da. Na ručku kao i sljedećih dana u restoranu uzvanike dana.
su dočekivali predstavnici Kravat pukovnije iz Zagreba
u svojim atraktivnim odorama, rapski samostreličar, te Uz spomenuti pjenušac Valomet prezentirana su
i servirana vina Zlatna vrbnička žlahtina – PZ Vrbnik,

Žlahtina i Misno vino – PZ Gospoja,
vina i pjenušac vinarije Petrač, te
vina vinarije Matuško s Pelješca. Pre-
zentirana su također maslinova ulja
i suhomesnati proizvodi. Na manife-
staciji smo se družili s Hrvatima koji
rade u Šangaju kao uvoznici i izvozni-
ci na relaciji Hrvatska – Kina. Oni su
nas uputili na stvari koje su bitne za
ponašanje u Kini kao i mogućnosti
koje imamo kod sklapanja poslova s
Kinom. Organiziran je susret s gosp.
Mayerom, Austrijancem koji u Kini
ima marketinšku agenciju i promo-
vira austrijska vina i slovenske soko-
ve. Dragocjen nam je bio taj susret i
komunikacija s gosp. Mayerom koji
je odvojio više od sat vremena kako
bi nam pojasnio funkcioniranje kine-

18

Vinarske teme

skog tržišta. Najkorisniji susret koji smo realizirali preko ca u plave trenirke, a ženska u narančaste. Ujutro nas
predstavnice zajedničke firme Badela i kineske tvrtke je budila glazba iz dvorišta škole uz koju su svi vježbali.
Tadee Holding Group bio je s predsjednikom te kineske Promet je gust iako Šangaj ima puno novih prometnica
tvrtke Zgang Zhubenom koji nas je srdačno primio, od- na više nivoa. Voze izuzetno brzo, prestrojavaju se na-
vojio dosta vremena za naš susret te nas počastio tra- glo i stalno trube kako bi skrenuli pažnju na sebe. Mali
dicionalnim kineskim ručkom. Na ručku nam je rekao skuteri voze po posebnoj traci uz pločnik, a ima ih i po
kako on dosta godina dolazi u Hrvatsku, voli Hrvatsku i pločniku. Voze ko muhe, bez svjetla i kacige. Preko pje-
želi nam pomoći. Oduševljen je bio Toljanićevim misnim šačkog prelaza sa semaforom mora se dobro paziti na
vinom, a posebno ga je zaintrigirao morski Valomet gdje vozila koja dolaze iz bočnih ulica, a kad nema semafora,
sam mu potanko morao ispričati kompletnu priču o ideji na pješačkom prelazu prijeći cestu sa četiri trake u sva-
i nastajanju tog našeg proizvoda jedinstvenog u svije- kom smjeru jednako je ruskom ruletu. Metro koji smo
tu. Na sastanku je uz mene sudjelovao Franjo Toljanić, koristili je dobar, brz i jeftin (za 4 kn vozi se 30-40 min).
Branislav Mrakovčić i nekoliko managera te glavna taj- Taxi je jako povoljan (40-50 min za 30-50 kn). Problem
nica tvrtke. Ovaj susret realiziran je je u sjedištu tvrtke je što Kinezi vrlo slabo govore engleski pa morate u ho-
u jednom „manjem“ gradiću Hangzhou 200 km udalje- telu objasniti kamo želite ići kako bi oni objasnili taksistu
nom od Šangaja. Tamo smo se vozili njhovim redovnim kamo da vas vozi, inače morate adresu odredišta imati
brzim vlakom koji uz tri stanice taj put prevali u 50 mi-
nuta. Gosp. Zgang nas je počastio razgledavanjem ovog napisanu na kineskom pismu. Šangaj je skup grad, bute-
inače turističkog gradića s umjetnim jezerom, starim lja vina u hotelu ili restoranu je 260 kn, malo pivo 30-60
budističkim hramovima i bogatom kulturnom prošlošću kn, kava 50 kn. Bili smo upućeni u trgovački centar gdje
s kineskom vodičkinjom i prevodi- se može jeftino kupiti odjeću i suvenire, ali uz obavezno
ocem. Ovaj „manji“ gradić ima oko cjenkanje. Od cijene koju vam trgovac kaže treba platiti
9 milijuna stanovnika, a Šangaj 23 30 max 50%. Računa nema (ni papira, ni Linića). Ljudi su
milijuna.
vrlo simpatični, žele pomoći, ali
Ovo je „drugi svit“ koji treba vi- sporazumjevanje je teško. Teško
djeti i doživjeti. Možda mi nismo vi- je procjeniti koliko godina imaju,
djeli Kinu u pravom svjetlu, jer smo sa 15 ili 40 godina ljudi izgledaju
bili u velikoj svjetskoj metropoli skoro isto, a poslije naglo stare.
Šangaju za kojeg kažu da je puno Na početku su nam bili svi isti, ali
impresivniji od američkih grado- nakon par dana smo zamjetili ra-
va. Nismo vidjeli puno djece jer je zlike. Samo da ne zaboravim, put
država dosad ograničavala obitelji- je bio doista dug i naporan. Tra-
ma imati više od jednog djeteta, za jao je preko 20 sati, a sam let avi-
drugo su morali platiti državi veći onom oko 17 sati. Hrana u avio-
iznos. Prema novoj reformi moći će nu „ni ki zna kakova, a va Šangaju
imati dvoje djece jer se boje da kao smo se snalazili“ (ki nas pozniva
nacija ne postanu jako stari. Lijepo neće sumnjat).
je vidjeti velike škole, jedna nam je
bila do hotela, gdje su svi učenici Bome sam se raspisao, a mo-
ujednačeno obučeni, muška dje- glo bi se još puno toga reći jer su
dojmovi bili zaista upečatljivi. Da,
zaboravio sam reći da ih ima jako
puno, ima ih ko Kineza.

Slavko Zahija

19

Baština

Ljetna škola glagoljice

Suradnja VKD Frankopan, Općine Vrbnik i Katedre Čakavskog sabora Kornić ove godine urodila
je plodom. Dogovoreno je održavanje Ljetne škole glagoljice u Vrbniku. Odmah sam poželjela
postati polaznica na veliko čuđenje mojih učenika koji su smatrali da to moram znati i nije im bilo
jasno zašto jedna učiteljica želi postati ponovo učenica.

Znala sam glagoljicu, ali razlozima njezina učenja, na-
priznajem, zaboravila sam ju stanku te najpoznatijim gla-
jer ju dugo nisam koristila. Ako goljskim spomenicima na oto-
godinama ne vozimo bicikl, ku Krku. Potom smo krenuli s
automobil, ne govorimo tali- učenjem pisanja glagoljaških
janski jezik, ili bilo što što smo slova od az do slova đerv. Mo-
nekada davno učili i uspješno ram priznati da sam se osjeća-
položili ispit, vrlo vjerojatno la kao uzbuđeni prvašić, sve
to više nećemo znati nakon mi je bilo čudno i nepoznato.
toliko godina. Ja sam odlučila Vježbali smo pisanje slova u
obnoviti svoje znanje i sjesti svojim bilježnicama, na ploči,
ponovo u školsku klupu. U a dobili smo i domaću zadaću.
Školu su se upisala 42 učeni- Drugoga dana nastavili smo s
ka pa smo tako postali najveći učenjem glagoljice od slova
razred koji je Škola ikada imala na otoku Krku. Većina kako do slova uk. Toga smo dana naučili pisati i brojeve.
upisanih učenika bili su učenici Osnovne škole u Vrbni- Treći smo dan naučili slova od slova frt do slova ju. Tako-
ku, djeca koja već godinama ljetuju ovdje te nekolicina đer, naučili smo i kako se pišu i čitaju složenice i kratice.
odraslih. Zbog velikog broja polaznika, podijelili smo se E, pa sad smo već postali pravi znalci uglate glagoljice.
u dva razreda. Zahvaljujem Župnom uredu Vrbnik i OŠ Znali smo sva slova i glagoljsku azbuku. Znali smo napi-
„Fran Krsto Frankopan“ što su nam ustupili svoje prosto- sati svoja imena, nadnevak ili pročitati pjesmu napisanu
rije za održavanje nastave. glagoljicom. Bili smo jako ponosni na svoje znanje. Če-
tvrtog smo dana izrađivali svoje diplomske radove koji
Evo kako je to izgledalo ove godine u Vrbniku. Škola su ujedno bili i naši umjetnički radovi. Pisali smo svoju
se održavala od 22. do 27. srpnja od 9 do 12 sati. Prvoga najdražu molitvu glagoljicom te smo ukrasili svoje naj-
dana gospodin Damir Kremenić i njegov suradnik Lovro draže glagoljsko slovo.
Krsnik održali su nam uvodno predavanje o glagoljici,

Baština

Sljedeći dan otišli smo na izlet. To je bio vrlo vrući bavljali, ali i učili. Škola glagoljice obuhvaća pet razre-
petak, no naša volja da vidimo glagoljaške spomenike da, odnosno pet zasebnih tečajeva koji su prilagođeni
je bila jača od visokih temperatura. Prvo odredište bio predznanju samih polaznika. Oni koji kreću iz početka,
je Jurandvor. U tom mjestu pronađena je Bašćanska bez znanja, kao što smo bili mi ove godine, rade po po-
ploča, prvi dokument hrvatske državnosti uklesan gla- četničkom programu. U početničkom programu uči se
goljicom u kamenu. Ovdje se stoljećima koristilo glago- uglata glagoljica, dok se u sljedećim razredima uči obla
ljičko pismo koje su Hrvati smatrali svojim sve dok ga glagoljica, kurzivna glagoljica, trokutasta glagoljica te
nije istisnulo današnje latinično pismo. Tu smo započeli transliteracija. Svakog ljeta se može naučiti nešto novo
i razgledavanje Bašćanske staze glagoljice koja ukazuje te time doprinjeti da glagoljaška baština i pismo ne pad-
na značaj glagoljice, glagoljaštva i Bašćanske ploče za nu u zaborav. Dakle, dragi Vrbenčani i furešti, vidimo se
hrvatsku povijest i kulturu. Staza sadrži čak 34 kamene i sljedećeg ljeta u još većem broju.
skulpture s uklesanim glagoljskim slovima te sve posje-
tioce bašćanskog područja vodi kroz povijesno-kulturne Kristina Koščić
značajke i vrijednosti toga kraja. Nakon Baške uputili Fotografije: Tomislav Božić
smo se u Gabonjin. 2010. godine, u tom je mjestu otvo-
ren Park glagoljice. Park je odraz aktivne brige mještana LJETNA ŠKOLA GLAGOLJICE
Gabonjina da se glagoljica i vrijeme iz kojeg ona datira, U ljeto 1992. godine stvorila se ideja za osniva-
istovremeno sačuva, ali i propagira. Park glagoljice čini
16 kamenih znamena koji podsjećaju na važne povije- nje i održavanje prve Ljetne škole glagoljice u Korni-
sne trenutke glagoljice, ali i na pojedince koji su ostavili ću. Pokretač te ideje bio je gospodin Damir Kreme-
trag u glagoljaškoj tradiciji. nić čija je želja bila potaknuti malu seosku sredinu
u kojoj nije bilo nikakvih kulturnih sadržaja na spo-
Zadnjega dana naše Škole glagoljice, još vidno opča- znavanje svojih vrijednosti i mogućnosti. Nažalost,
rani izletom, uputili smo se u potragu glagoljaških spo- prve godine ideja nije bila dobro prihvaćena te je
menika u Vrbniku. Posjetili smo crkvicu Sv. Ivana, župnu plan škole u potpunosti propao. Ljetna škole glago-
crkvu Uznesenja B. D. Marije, park Gospoju te crkvicu ljice u Korniću ponovno je započela 1993. godine,
Gospe od Zdravlja. Naravno, spomenika glagoljice ima u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Braće
još, no mi smo svoje druženje trebali privesti kraju. U 11 Radića, središnjice iz Zagreba i Ogranka Kornić. Od
sati održala se i svečana podijela diploma svim polazni- ljeta 2004. godine Ljetnu školu glagoljice organizira
cima Škole glagoljice. Diplome nam je uručila načelnica i provodi novoosnovana Katedra Čakavskog sabora
općine Vrbnik, gospođa Marija Dujmović-Pavan. Kornić. Uz stalnu ekipu koja predaje, škola ugošću-
je i predavače s Likovne akademije, s Filozofskog
Ovo je bilo vrlo zabavno i poučno iskustvo. Nitko od fakulteta te Fakulteta elektrotehnike i računarstva.
polaznika nije imao osjećaj da je u školi, a naučili smo Osnovna zadaće Ljetne škole glagoljice je opismenji-
mnogo o uglatoj glagoljici. Svaki dan smo se družili i za- vanje zainteresiranih polaznika, od predškolaca do
umirovljenika. Uz učenje slova, nastoji se približiti i
razjasniti razne pojmove iz glagoljice i glagoljaštva.
Posebna pažnja posvećuje se posjetu svim značajni-
jim glagoljskim lokalitetima na području otoka Krka.
U dva desetljeća, kroz školu je prošlo više od 1700
učenika. Najmlađa polaznica Ljetne škole glagoljice
imala je 6 godina, a najstariji polaznik 92 godine.
Glagoljaško znanje prošireno je i na mnoge susjedne
zemlje, Nizozemsku, Slovačku, Italiju i Francusku.

21

Mladi (o) mladima

Do you
speak english?

U srpnju 2013. tridesetdvoje polaznika škole
stranih jezika iz Punta, u pratnji profesorice
Nikice Linardić, Irene Žic-Orlić i Luke Žica,
odletjelo je put Londona radi usavršavanja
engleskog jezika. Među njima bilo je devetero
polaznika iz Vrbnika: Petra Avzec, Ana Toljanić,
Margareta Crnčić, Laura Čubranić, Nikolina
Butković, Luka i Nikola Vladić, Jakov Mihovilić
i Ivan Valković.

Iz zračne luke Heathrow krenuli smo u Tiverton, a program našeg boravka u Tivertonu sastojao se od 60
putem smo se zaustavili u najvećem magalitičkom spo- sati nastave, od čega smo 20 sati proveli u učionici, a
meniku Stonhengu, građenom od ogromnih kamenih 40 sati je uključivalo jezične aktivnosti i stručno vođene
blokova najvjerojatnije radi vjerskih obreda štovanja izlete. Tako smo posjetili srednovjekovni dvorac Dun-
sunca. U Tiverton smo stigli veoma uzbuđeni, jer nas je ster sa prekrasnim vrtovima, zabavni park Milky Way,
čekao smještaj u njihove obitelji. Tiverton duguje svoj kupali smo se u oceanu u Woolacombeu, raju za sur-
rani rast i prosperitet trgovini vunom, a ubrzano se ra- fere i turističkom odredištu mnogih Engleza. Bili smo u
zvijao u 16. i 17. stoljeću. Danas je to grad pun kulturno gradićima Lyntonu, na brdu, i Lynmouthu, na moru, po-
povijesne baštine, prepun zelenila i ugodan za život. Im- vezanim zanimljivom uspinjačom na vodeni pogon. Bili
presivno je koliko se polaže pozornosti dobrotvornom smo i na jugu Engleske u regiji Torbay, takozvanoj engle-
radu i pomoći hendikepiranima. U školi koju smo i mi skoj rivijeri. Posjetili smo Torquey, glavni grad i Brixham,
pohađali - Old Heathcoat School organiziraju se radioni- slikovit ribarski gradić. Prisustvovali smo i festivalu zašti-
ce za sve skupine stanovništva i za sve moguće interesne te okoliša i brige za prirodu Green Man u Barnstapleu.
skupine – likovna radionica za umirovljenike, umjetnič- Nakon održane nastave, odradili smo ankete među sta-
ka radionica za mentalno hendikepirane, ples za djecu, novništvom Tivertona, te smo prikazali rezultate putem
debeatne skupine za roditelje te još mnogo toga... Sam prezentacija u učionici. Dobili smo zaslužene diplome,
a neki i nagrade, te krenuli put Londona glavnog grada
Engleske i Ujedinjenog kraljevstva.

U Londonu smo bili smješteni u hostelu The Pride of
Paddigton, koji je ujedno i pub, tj. tipična engleska go-
stionica, tako da smo uživali i u atmosferi večernjeg dru-
ženja Engleza uz čašu-dvije piva. Naš četverodnevni bo-
ravak u Londonu započeli smo posjetom Tower Bridgu i

22

Tower of London, a onda
su se nizale posjete: St.
Paul s Cathedral, muzej
voštanih figura Madame
Tussaud, Hyde Park...
Pred Buckingham pala-
čom smo gledali smje-
nu straže, stisnuti među
stotinama ljudi. Bili smo
i na Wembleyu gdje smo
imali organizirano vođe-
nje kroz dvorane, svlači-
onice, prostorije za pre-
ss konferencije, tribine.
Bili smo, naravno, i na
terenu! Prošetali smo i
vidjeli premijerov dom
u Downing Street 10,
Westminster Abbey, Ho-
uses of Parliament, Big
Ben, Westminster Hall, provozali smo se na panoramskom „kotaču“ London Eye i uživali u pogledu na London. Bili
smo na Trafalger Squareu gdje smo posjetili National Portait Gallery, šopingirali smo u Oxford Streetu. Posjetili smo
i neizostavni Piccadilly Circus, Covent Garden i Leicester Square, te drugi najveći hinduistički hram u svijetu, odmah
nakon Taj Mahala i još mnogo toga. Četvrtog dana napustili smo London i poletjeli prema Hrvatskoj.
Što na kraju ovog puta reći? Svih ovih 12 dana jedno je prekrasno iskustvo za cijeli život. Bili smo bez svoje
obitelji, daleko od svih, ali okruženi prekrasnim ljudima. Bili smo umorni, neki i bolesni, ali vrijedilo je. Možda to
nekom prilikom i ponovimo.

Nikolina Butković

23

Mladi (o) mladima

Glazbom obilježeno ljeto

Po drugi put u Vrbniku se od 6. do 14. srpnja 2013.
održavao glazbeni tečaj. Djeca i mladi pokazali su po-
novno velik interes tako da smo imali čak osamnaest
polaznika u kategorijama: gitara, pjevanje, klavir, har-
monika, bas gitara. To su bili: Ana Toljanić, Andrija Mla-
cović, Antonela Juranić, Bartol Čubranić, David Sabljić,
Dina Antić, Doroteo Dobrinčić, Filip Crnčić, Iris Magaš,
Ivan Brusić, Lea Crnčić, Lucija Ivanović, Ljubica Toljanić,
Matija Magaš, Nikola Vladić, Nora Mihajić, Petar Jurina,
Stjepan Toljanić.

Profesori predavači bili su: Damjan Grbac – bas gi-
tara/kontrabas, solfegio, harmonija, zajedničko muzi-
ciranje; Spartaco Črnjarić – gitara, solfegio, harmonija,
zajedničko muziciranje; Lela Kaplowitz – pjevanje, solfe-
gio, harmonija, zajedničko muziciranje; Dina Rizvić – kla-
vir, solfegio, harmonija, zajedničko muziciranje; Mihalj
Ivković – harmonika i Tonči Grabušić – gost bubnjar na
završnom koncertu.

U 9 dana polaznici su dobili 45 sati programa tečaja
koji je uključivao individualne satove, teoriju i povijest
glazbe, solfegio i zajedničko muziciranje. Poučavanje
se odvijalo na tri lokacije, a organizaciju je podržala
Općina Vrbnik i TZ Vrbnik. Završni koncert koji je odr-
žan nakon tečaja zaokružio je sve satove i polaznici su
imali priliku pokazati što znaju. Kompozicije koje su se
izvodile prilagodili smo polaznicima i njihovim željama.
Završni koncert na Škujici bio je vrlo dobro posjećen.
Uz profesionalnu opremu i ovacije publike polaznici su
mogli osjetiti pravu atmosferu koncerta. Na koncertu
su podijeljene diplome svim polaznicima, a naknadno
su im uručeni DVD-i s video snimkom koncerta za dugo
sjećanje.

Za kraj moram reći da su i profesori i polaznici bili
zadovoljni. Izuzetno mi je drago da smo po drugi put
uspješno organizirali tečaj u Vrbniku, a u planu je orga-
nizacija i trećeg tečaja. Imamo želju da nam se pridruži
što više polaznika s ostatka otoka i šire, još uvaženih
glazbenika predavača te da sve podignemo na još višu
razinu na zadovoljstvo svih.

Damjan Grbac, voditelj tečaja
Fotografije: Petar Trinajstić

24

Djeca i mediji

MEDIJSKA KULTURA
ILI MEDIJSKA STIHIJA

Svaki dan stišnjena sam kao u nekoj krletci u ovoj rječici “ili” iz naslova. Svaki dan moram donijeti
odluku za sebe pa onda i za djecu, naravno zajedno sa suprugom, koliko će tko koristiti medije,
kada, te kako ili prepustiti se pa što bude.

S pojmom "medijska kultura" susrela sam se još na lika zabluda. Svaki pojedinac doprinosi općoj slici. Zato
fakultetu. Bio je to naziv jednog kolegija iz kojeg sam trudite se ispravno odnositi prema medijima te svojim
odabrala i diplomsku radnju. Profesor mentor Žarko je primjerom odgajajte vlastitu djecu. Nemojte čekati dr-
želio da u diplomskoj radnji pišem kako je prikazan lik žavnu strategiju jer će onda za mnoge generacije biti
Isusa u filmovima, a kao drugu opciju ponudio mi je da prekasno. A možete i morate u ime budućih generacija
mogu napraviti istraživanje o primjeni medija u vjer- poslati svoju poruku kako je odgoj za medije sastavni dio
skom odgoju djece predškolske dobi. Stjecajem okolno- života i obrazovanja te vas stoga upućujem na stranicu
sti prevagnula je ova druga tema. Moj profesor je već
tada, prije 14 godina isticao kako je važno da odgajamo www.vlada.hr/hr/dodatno/javna_rasprava_strate-
djecu kako da se koriste medijima. A znate kako stvari gija_obrazovanja_znanosti_i_tehnologije.
stoje? Upravo sam saznala da je na državnoj razini tek
nedavno predstavljena prva hrvatska Strategija obra- Bez ikakve dvojbe mediji su, uključujući i Internet,
zovanja znanosti i tehnologije. Tragedija ove strategije od dobrobit za sve nas. No sve ima i svoju "drugu stranu
je da se na niti jednoj od 180 stranica ne spominju ni medalje". Stvaraju ovisnost, udaljuju nas od stvarnog
mediji ni odgoj za medije. Izgleda da naši političari ne svijeta i postajemo socijalno izolirano društvo. Današnja
shvaćaju važnost odgoja za medije u životu naše djece djeca i mladi većinu slobodnog vremena provode slu-
i mladih. Sve ove okolnosti ostavljaju na nas dojam da žeći se računalom. Internet preuzima funkciju odgoja i
smo bespomoćni u mijenjanju ovakvih situacija koje od obrazovanja novih naraštaja. Nemojmo se zavaravati da
samog Vrha nisu postavljene kako treba. Sami mediji je to takvo vrijeme. To je samo isprika da se ne uhvatimo
kao da upravo vrište: "Ma hajde, suprotstavite nam se ukoštac odgojiti vlastitu djecu jer je uistinu teško, ali ne i
ako možete!". Ne dajmo se zavarati i dozvoliti da nas taj nemoguće. Nije li nam prvotna zadaća odgajati kad smo
dojam obuzme. već odlučili imati djecu?! Više puta je teško, ponekad
ne uspijevamo, ali nikad ne smijemo odustati. Nemoj-
Mi možemo mijenjati situaciju i to vrlo jednostav- mo se prepustiti medijskoj stihiji već hrabro i odvažno
no. A znate kako? Jednostavno, svatko za sebe i u svo- učimo djecu kako da koriste sve ono najbolje od medija,
joj kući. Odlučimo mijenjati situaciju, svatko svoju, i eto da biraju sadržaje, a ne da im se nekritično prepuštaju
ubrzo imamo cijelo mjesto s ispravnim odnosom prema te da budu svjesni svih zloupotreba i negativnih strana
medijima. Međutim nešto ili netko stalno nam nameće medija.
uvjerenje da kao pojedinci ne možemo uspjeti. I to je ve-
Jasminka Gršković

25

Od broja do broja

Vrbnički kolaž
inspiriran vrbničkim
labirintom

Izložba fotografija Srđana Hulaka

Žive li, dakle, ljudi u Vrbniku? Ili je grad iseljen u polje? Zašto? Da bi se naglasila kamenitost i drevnost Vrbnika?
Ljupkost otočne arhitekture? Je li ovako pusto izgledala Atena svake sedme godine na dan kada bi Krećani dolazili u
osvetničku otmicu? Je li Atena tada bila baš ovako obavijena nekom tajanstvenom pustoši, ispražnjena od igre dje-
ce na ulicama? Jesu li vrata i škure bile baš ovako čvrsto zatvorene? Nikog na vidiku. Je li labirint u Knososu izgledao
poput labirinta vrbničkih ulica? Je li to Dedalova zamisao? Gdje je Minotaur? Jesu li Dedalova voštana krila u ovom
slučaju izdržala let preblizak suncu? Je li se baš tako spasio bježeći baš odavde, iz Vrbnika?

Srđan Hulak fasciniran je vrbničkim labirintom. To je S druge strane, Vrbnik u boji vraća nas u stvarnost.
jasno izrekao na svakoj crnobijeloj fotografiji noćnoga Boja nam oduzima mogućnosti brojnosti dimenzija i
Vrbnika. Svojim se pogledom kroz objektiv poklonio nje- svodi nas na plošno sada i ovdje. Bez euforije. Bez var-
govim drevnim graditeljima koji su znali kako do jedno- ljivih kaleidoskopskih pojavnosti i tumačenja. Srđano-
stavnosti treba narasti. Srđan je crnobijeli Vrbnik zavio u ve fotografije sele ljude iz grada u polje. Međutim, i u
nekoliko tajanstava koja u promatraču zavrte mitološku ovom ambijentu privlače napose one fotografije na koji-
priču s raznolikim mogućnostima sadržaja. I, s obzirom ma ih nema. Zastajemo pred čistim pejzažem koji se do-
da je Srđan već izlagao svoje fotografije, čistoća kompo- ima poput bogate tapiserije kojoj je pridodan element
zicije, pravilnost kojom posprema prizor u svoj objek- ritmične produhovljenosti postignut redanjem okomitih
tiv, proporcionalnost kadrova, nisu iznenađenje. To je i vodoravnih skupina koje se ponavljaju. Trsovi su uzdrh-
sklad na koji nas je navikao i koji od njega očekujemo. tali od čulnosti. Kao Klimtovi pejzaži gdje nas perspek-
Međutim, to nikako nije poziv da s fotografi- tiva navodi na preispitivanje: jesu li to nizovi stabala ili
jom u ruci krenemo tražiti baš te konkretne nizovi žena? Tako i ovdje: je li to loza ili krhkost nogu ple-
pojedinosti u spletu Vrbnika. Nećemo ih naći. sačica? S prizorima težaka u polju nestaju mogućnosti
One ne postoje izvan Srđanove interpretacije ovakve igre. U fotografije se naseljuje rad. Rad. I radost
Vrbnika. Vide ih samo njegove oči. I, može- zbog ubiranja plodova.
mo samo nagađati je li atmosfera davnine na
fotografijama tek isprovocirana ili je stvarna. Crnobijeli i obojani, izmaštani i stvarni Vrbnik zao-
Ni to nije važno. Treba je uzeti i pohraniti je u kružuje noćna duga ekspozicija s mora koja obuhvaća
sebe. Hraniti se njome. U tome je bit gledanja jedno i drugo: obris prošlosti i svjetla sadašnjosti – svje-
ovih fotografija. tla prošlosti i obris sadašnjosti. Srđan nas izaziva na igru
tumačenja. Prihvatimo je!

Milica Žužić

26

Od broja do broja

Bokuniće mojih dnevi

Va sekon čoviku je nič dobro, seki čovik ima dušu, to su stihovi pjesme Sledić duše autorice Marinke Matanić Polo-
nijo. Ona već duže vrijeme piše pjesme na vrbničkoj čakavštini. 2008. godine napisala je svoju prvu pjesničku zbirku
namijenjenu djeci, Letrat našega Macana. Djeca rado čitaju i slušaju Marinkine pjesme, ne znajući da time ne uče
samo čitati, pisati i sastavljati, nego i uče svoj vrbnički govor. Ovo je njezina druga zbirka pjesama.

26. srpnja 2013. godine, na vrbničkoj Placi, Marinka ja i sve su prožete duhovnom notom. Čitajući
je predstavila zbirku pjesama Bokuniće mojih dnevi koja ovu zbirku, mogu reći da nam je pjesnikinja
nije namijenjena djeci već odraslima. Nakladnik i ured- poklonila dio sebe, stihovima nam je opisala
nik ove zbirke pjesama je dr. Robert Hajszan s Panon- svoju svakodnevnicu, sve ono što je vidjela,
skog Instituta. Zbirka je postala i dio biblioteke Suvre- čula, doživjela, i lijepo i ružno. Ova zbirka ima
meno hrvatsko dijalektalno pjesništvo na Panonskom 49 pjesama, a napisane su od 1996. do 2012.
Institutu u Pinkovcu-Güttenbachu. Recenzentice knjige godine. Marinka nam je pisala o svom rodnom
su prof. dr. sc. Sanja Vulić i prof. dr. sc. Gordana Laco, a gradiću Vrbniku, o ljubavi prema tom gradiću,
lektorica je Marija Trinajstić Božić. o Vrbniku nekada i Vrbniku danas, o svom
djetinjstvu i svojoj mladosti, o svojoj djeci i
Poeziju su slušali i stari i mladi, i stranci i domaći. svojim unucima, o ljubavi prema suprugu i o
U predivnom ambijentu koji pruža Placa, u tom neo- današnjem vremenu u kojem živimo. Marinka
bičnom spoju svijetla, mira i vjetra, čitala se Marinkina Matanić Polonijo vrlo je aktivna u svojoj vjeri
poezija. Program je vodila profesorica Dina Valković, po- i to se može osjetiti u svakoj njezinoj pjesmi.
eziju je čitala sama pjesnikinja, ali i recezentica i lekto- Marinkini stihovi puni su vjere u Boga i u svakog čovjeka.
rica knjige. Promocija je bila spoj riječi i glazbe. Pjevale Svaki je čovjek stvoren na sliku Božju i zato u svakom
su i kanturice u narodnim nošnjama, vrbnička pjevačica čovjeku možemo pronaći nešto dobro. U stihovima ove
Marta Trinajstić te pjevačica duhovnih pjesama Maja Ta-
dić iz Rijeke. Pjesme koje smo slušali na Placi različitih zbirke može se pronaći svaka ljudska duša. Uz vjersku
su tematika, jednostavne su, neposredne, bez alegori- notu, neke pjesme imaju i dozu humora u sebi. Rekla
bih da su vjera, osmijeh i lijepe uspomene Marinkin re-
cept za sretnu i ispunjenu dušu.

Pjesme ove zbirke pune su lijepih, starih vrbničkih
riječi. Neke od tih riječi smo zaboravili ili se jako rijetko
mogu čuti. Marinka je oživjela te riječi kroz svoje stiho-
ve. Učitelj Tomislav Božić je napisao tumač vrbničkih ri-
ječi koje se nalaze u knjizi kako bi ljudi koji nisu iz Vrbni-
ka mogli čitati i razumijeti ove Marinkine stihove.

Želja same pjesnikinje je bila da tu divnu večer na
Placi zatvore vrbnički sopci, pa je tako i bilo. Oni koji su
bili željni još Marinkinih stihova ostali su na Placi družiti
se uz čašu žlahtine i komad pogače.

Kristina Koščić
Fotografije: Petar Trinajstić

27

Od broja do broja

Uzmi, čitaj, vrati!
Mala slobodna knjižnica Inana

Pokret malih slobodnih knjižnica, svjetski je pokret. Prvu je 2009. posta-
vio Todd Bol (Wisconsin) u spomen preminuloj majci učiteljici, dajući na
korištenje susjedima njezinu knjižnu ostavštinu. I iako je danas, zahvaljuju-
ći elektroničkim medijima, knjiga dostupnija no ikad, pokret postavljanja
malih slobodnih knjižnica počeo se nevjerojatno širiti.

Moja namjera postavljanja jedne takve u Vrbniku čitanje knjige iz osobne biblioteke. Želim poticati čita-
tinjala je dugo, ali realizacija je potrajala. Najprije sam nje i ljubav prema knjizi u sredini koja je oduvijek bila
obilazila konobe i sufite u potrazi za odgovaraju-
ćim komadom namještaja, bezuspješno. Nije kulturno osviještena i dala brojna imena hrvat-
bilo druge nego namjenski izraditi ormarić, skoj kulturnoj baštini i današnjici. Želim ispi-
ali pribaviti i donaciju za tu namjenu. U tati interes i pokazateljima poduprijeti ideju
slučajnom razgovoru, oduševljena idejom, osnivanja javne knjižnice u Vrbniku. Ili tek,
Jadranka Widgren nije oklijevala i ormarić novim sadržajem oplemeniti život naše
je izrađen. Pribavila sam i dopuštenje op- male društvene zajednice. I, posvetom
ćinske načelnice za postavljanje knjižnice pokazati koliko mi nedostaje prijateljica,
na zid Kneževog dvora, općinske zgrade u učiteljica od koje sam o Vrbniku najviše na-
kojoj je smješten Turistički ured i Knjižnica obi- učila, izvanredna osoba koja nas je prerano
telji Vitezić. napustila, a imale smo još toliko planova... Ma-

U subotu, 19. listopada Mala slobodna knjižnica Ina- riji Kraljić u spomen postavila sam Malu slobodnu
na, napunjena mojim knjigama te naslovima koje sam knjižnicu Inana.
pribavila donacijom Naklade “Kvarner”, postavljena je i
puštena u život. Prva na otoku, jedna od malobrojnih u Mala slobodna knjižnica ima samo jedno pravilo:
Hrvatskoj (tada druga), a dio svjetskoga pokreta. Zašto? uzmi, čitaj, vrati. O njoj brinemo svi. Vidim, čita se, a
Vrbnik nema javnu knjižnicu. Mnogima posuđujem na dopunjuje se i novim naslovima. I time je njezino po-
stavljanje opravdano.

Ivana Vladilo

Dan iseljenika u Vrbniku

vlč. Anton Bozanić, a koncelebrirali su vlč. Robert Zubo-

vić, vlč. Andrija Depikolozvane, vlč. Ivan Katunar, vlč.

Saša Ilijić i vrbnički plovan vlč. Tomislav Crnović. Sveča-

no misno slavlje uveličao je crkveni zbor pjevajući misu

na staroslavenskom jeziku. Nakon mise razgledali smo

zvonik i muzej u Desetincu gdje nas je srdačno pozdravi-

la gradonačelnica Vrbnika gđa. Marija Dujmović-Pavan i

svakome uručila DVD o Vrbniku. Na Trgu škujica razve-

selili smo se uz dječji folklor i mlade sopce koji su nas

dopratili do restorana Gospoja na zajedničku večeru.

Zahvaljujemo im se na gostoprimstvu i buteljkama koje

su nam svima poklonili. Uz kapljicu žlahtine, domaće

Ovog ljeta, na tradicionalnom dvanaestom susre- šurlice i ugodnu glazbu družili smo se do kasno u noć.
tu iseljenika okupili smo se u Vrbniku. Osim naših ise-
ljenika iz New Yorka prisutni su bili i iseljenici iz osta- Na kraju ovog susreta, predsjednici i predstavnica nju-
lih gradova SAD-a, Europe, Kanade i daleke Australije.
Naše smo druženje započeli Sv. misom u Župnoj crkvi jorških klubova, gosp. Ivan Žgombić, gđa. Bosiljka Rad-
Uznesenja Blažene Djevice Marije. Misu je predvodio
man i gđa. Tonica Tehomilić poklonili su Općini Vrbnik

sliku New Yorka, a predstavnik Matice iseljenika i krčki

načelnici srdačno su nas pozdravili i zaželjeli još mnogo

ovakvih susreta. Blanka Bernic

28

Bavulić verbenskih besed

Prašći pir

Tergadba je pasala, vino pretočeno zrije va bečvah i kolur veškova i želt...kako god ga je ki zamišjal. Ajtroke
rakija je veće skuhana. Jedenajsti misec je, šenpre dežji
i zahladilo je. Oci doma pejaju na mulcih derva z dermu- seke sorti baloni na denešnjih rojendanih!!
na. A moral se je prenest i magriž - aš vaje na - je Katari-
nina i počnu se ubijat prašce. Mi dica smo ta dan i voleli Berzo je prišlo polne, mat je počela parićivat pervo
i bali ga se dokli smo zdrehnjeni
čekali na Maloj placi da otec pre- jetra i ondat kašu, a kiseli kapuz je bil napol pront. Za
peja prašca zavezanoga za jed-
nu nogu ze koca va dvor. Ondat vičeru je bivala pečena praščevina. Propiju kako na piru
smo pek sranjeni i začepjenih
ušuj sčekivali da ga sused Paović – pek najzada, ter je i bil prašći
ubije aš tutu je bivalo i kverlena,
a i tekel je potočić kerve ke se je pir. Drugi dan se je va jednoj ve-
vavik malo ćapalo va lapižić. Za
malo bi sve zamelknulo, muži su loj padelini talilo zrizano salo i
šli kuću na bićerin rakije, a mi
smo prašca još vavik odnikuda delala mast. Cela kuća je vonjala
špijali, aš da se je nikomu bil stal
i bome ušel z dvora ća. Kada bi po smočini, al žurka su bili jako
ga se počelo palit, veće je bilo le-
gje. Ležal je na terbuhu pokriven dobri i od njih su se po zimi de-
ze slamun ku se je pervu vežigalo
i ondat deje ga se je palilo z ma- lali galetice. Lipše je kuća
grižen. Bival je sve černiji. Onako
černoga bi ga malo premeknu- vonjala kada su se za par dan fri-
li i počeli prat va teploj vodi ze
škertačun al kvadrelun. Černilo je popušćalo, nožični su gali lunbul i pečenjice i kada mat
zmeknuli, pek su se pačenki znimali i hitali va nu černu
vodičnu. I dopotanto ležal je on lip i bel ze svimi četiri- baš ni bacilala za seki bukunić ki
mi vajer, vaje pol dver va konobi. Više ga se nismo bali
i koštivali smo se bliže aš nan je sedaj nič drugo pre- se je fuknul v usta. Bival je peln
milo. Pogajate forši?! Otvorili su mu terbuh i pokazali
su se jetra, pluća, čriva, olita i...mihir. Sčekivali smo ga okrut fino spečenih landic ke su
„kako duša raj“ i kada bi ga otec malo kešnje napuhnul,
bil nan je makare onako slinjav i smerdjiv - lip, čevjen, se polivali z mastun i po zimi bili

ocu za marendu, a kadagodar

svin za vičeru lunbul ze odrun i

kunpiron na salatu. Lipo je bilo i

kada su se nadivali kurbasice ke

su kešnje skroz zimu bivali čegod

kunpanadig kaši. Dici je menje

dobro bilo zeli na mesi. A deboto

sen pozabila najglavnije - peršu-

ti. One su se dobro posolili i davali va derveni čebrić

pod pretisk, a kešnje sušit na buru. Lipota jih je bilo vi-

dit, a još boje jist.

Ivan Žic va svojoj knjigi Narodni život i običaji u Vrb-

niku potenko pravja kako se je va njegovo vrime prašca

ubijalo i potli spravjalo meso, pek ki želi znat više odo-

toga, more proštat na str. 121 - 124.

Marija Trinajstić Božić

K L Z Ž I R G AME OSMOSMJERKA
E U L R I H I MP I
CNNNAAK K R Ć 1. KUNPANADIG 9. PAČENKI
I B I PMB NOA I 2. KURBASICE 10. KONOBA
SUR EAOE T Š Ž 3. PRAŠĆI PIR 11. KOTEC
AL ERTNČEĆ I 4. LAPIŽIĆ 12. OLITA
B E Ć Š I OAC I P 5. LUNBUL 13. MIHIR
RS I ULKPDPA 6. PERŠUTI 14. MAGRIŽ
U I BTOLAS I L 7. BIĆERIN 15. SALO
KKS I T ERPRG 8. PRETISK

RJEŠENJE: _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Sastavila Bernardica Polonijo

29

Kamo putuju naši čitatelji?

Nepal

Neka vas mjesta jednostavno opčine, toliko da vječno ostanu u srcu.
Sjećanja su još uvijek svježa, kao da su stvarnost ili posljedica intenzivno
proživljenog sna.

Na trenutak kao da čujem odjeke svojih koraka kroz sebi svojstveno. Nekad
drevne ulice Kathmandua, vidim prizore živopisnih trgo- popularna destinacija
va nad kojima u zanosnom letu preletava jato golubova. 70-ih godina, Kath-
Na njima kao tihi svjedok stoje hramovi, pod zaštitom mandu kao da je odlučio imidž slobod-
neobičnih božanstava, ljudskog tijela i životinjske gla- noumnog i zabavnog grada zadržati do dan danas. Stoga
ve, pričaju priču o nekim davnim vre- ne čudi da je omiljena destinacija današnjih hippija, ali
menima. Dok mi sa svih strana nude i fantastična relaksacija alpinista i planinara nakon us-
suvenire, hranu ili prijevoz za rukav pona po Himalajama. Tamo ništa nije stereotipno, pa
me vuku siromašna djeca, napuštena omiljeni kafić nađete u dućanu simpatičnog sredovječ-
i sama, lišena dostojanstvenog života. nog para, ili pak kupnju suvenira u obližnjem dućanu
Čini se kao da sam još uvijek u središtu završite tako što vam taj isti trgovac proriče budućnost
događaja, u tom kaosu i neredu isto- iz dlana.
vremeno okružena radošću i veseljem,
bijedom i neimaštinom. U Nepalu su nevidljivom niti spojeni različiti ljudi
i religije, jezici i kulture, krajolici i klimatska područja
Na prvi pogled Kathmandu se doi- u jednu jedinstvenu cjelinu. Ovdje je dom pronašlo 10
ma kao tipični grad-selo zemlje trećeg 000 Tibetanaca koji su nastavili njegovati svoju tradiciju
svijeta. Rijeka automobila i motora, i običaje. U samom Kathmanduu i nedaleko u njegovoj
mladež odjevena u pomodnu odjeću, dolini, postoji nekolicina divnih budističkih zdanja. Od
trgovine i kafići sa svim čudesima ovo- tud vas sa vrha kupolaste pagode budnim okom sa svi-
ga svijeta. Ipak, ovaj grad ima nešto ju strana prate zagonetne i ćudljive Budine oči. Tu sam

kao tihi promatrač brojala krugove
koje vjernici, u smjeru kazaljke na satu,
rade oko pagoda, istovremeno okreta-
jući molitvene kotače čiji jedan okret,
vrijedi više nego izgovorena molitva.
Uvijek me se najviše dojme hodoča-
snička odredišta. Imaju tu posebnu
energiju i odaju dojam da smo bar na
tren, bez obzira na religijsku opredje-
ljenost i fizičke udaljenosti, jedinstveni
u svojim molitvama.

Život ovdašnjih ljudi čini se težak,
posebno onih nastanjenih u planin-
skim prostranstvima. Svakodnevica

30

uglavnom prolazi bez struje i tople vode. Veliki dio sta- Zastala sam i podigla pogled. Na suncu poput poput
novništva nema nikakve prihode nego žive isključivo od golemih divova uzdizali su se veličanstveni najviši vrho-
svoje zemlje, u potpunosti ovisni o godišnjem urodu. vi svijeta, zarobljeni u vječnom snijegu i ledu. Na oštrom
Smireni i optimistični kao da su pomireni sa sudbinom povjetarcu vijorile su se molitvene zastavice šaljući mir
svojih malih života spram majke prirode, ćudljive i pre- po svom svijetu. To je Nepal kakvog ja pamtim. Znam da
vrtljive. S druge strane, živjeti ovdje činilo mi se poput nam to nije posljednji susret. Čula sam da se u Himalaja-
raja na zemlji, u kućicama sa slamnatim krovovima, ma kriju izgubljena kraljevstva koja moje oči nestrpljivo
smještenih po padinama terasastih rižinih polja i cvjet- čekaju da vide.
nih livada.
Ljupka Čubranić

Moja kanadska avantura

Diplomirao sam na studiju farmacije, mogao sam odmah početi stažirati i raditi u struci, no odlučio
sam se za put u nepoznato, u Kanadu. Zašto sam se odlučio na ovu avanturu? Odgovor se krio u
želji da iskusim nešto novo, do tada neisprobano, život na drugom kraju planete, u drugoj kulturi.

Taman negdje pred diplomu prije ljeta 2011. naletio barem dok se ne snađem. Bio sam spreman raditi bilo
sam na članak na internetu u kojem sam pročitao da je što za početak, što je redovito nailazilo na podsmjehe
otvoren Working Holiday - program za mlade ljude izme- jer sam namjerno karikirao situaciju i govorio kako ću
đu osamnaest i tridesetpet godina koji nam omogućava u Kanadi okretati pljeskavice. Tek nakon što sam došao
da odemo u Kanadu na godinu dana s otvorenom rad- tamo vidio sam da je to zapravo i realnost za više manje
nom dozvolom, radimo, putujemo i usavršavamo jezik. sve imigrante koji se nađu u takvoj situaciji. Ne treba se
Pošto za vrijeme studiranja nisam iskoristio gotovo ništa zavaravati pričama o Kanadi ili bilo kojoj drugoj zemlji
što se nudilo od svih programa i stipendija u inozem- kao zemlji meda i mlijeka. Jer nije tako, pogotovo ne na
stvu, odlučio sam da moram nešto poduzeti, nešto me početku. Imigranti su u bilo kojoj zemlji građani drugog
počelo vući u ovu veliku avanturu, i eto, od 01.II.2012. reda, barem dok se ne dokažu. Bio sam spreman raditi
moje novo, privremeno boravište bilo je Vancouver. bilo što i u skladu s time tražio sam bilo kakve poslove.
U početku sam radio u jednom restoranu, a kasnije na
Za Vancouver sam se odlučio jer tamo imam rođake građevini. Iako su to bili poslovi koje nikada dotada ni-
koji su mi ponudili besplatan krov nad glavom i hranu

31

Kamo putuju naši čitatelji?

sam radio, trudio sam se i prilično dobro snašao. Posao kao u Hrvatskoj. Neke stvari su nešto jeftinije, neke su
u struci nisam uspio naći, čak ni na razini volontiranja, nešto skuplje, no s obzirom na standard, sve je puno
hrvatska diploma tamo mi nije bila od koristi. prihvatljivije. Od hrane, tehnike, kućanskih potrepština
i svega ostalog. Jedino što je osjetno skuplje su cijene
Radio sam i upoznavao kanadski način života. Kana- stanovanja i nekretnina. Ali tamo je potrošačka kultura
đani imaju potpuno drugačiji mentalitet od našeg, od- potpuno drugačija. Sve je megalomansko, kupuje se u
mah po stupanju na kanadsko tlo doživi se pozitivni kul-
turni šok, ljudi su puno pristojniji i uslužniji i službenici velikim pakiranjima i stalno su pri-
i vozači autobusa, ljudi koji dolaze u restoran nepoznati sutna nekakva sniženja, ispada da
prolaznici... U autobus se obavezno ulazi na prva vrata, se stvari skoro uopće ne kupuju po
pozdravlja se vozača, na izlasku iz autobusa se zahva- regularnim cijenama.
ljuje na vožnji, službenicima po raznim šalterima se ne
može dogoditi da otresito odgovaraju i prenose nervozu 5 mjeseci prilagođavao sam se
na kupca. Vancouver je grad u kojem žive sve kulture na Kanadu i izrazito naporno radio
i nacionalnosti svijeta, a najviše ima ljudi azijskog po- pa sam odlučio otputovati u Ame-
rijekla. Ponekad mi se činilo kao da šetam po nekom riku na desetak dana na zasluženi
kineskom gradu. Hrane također ima iz svih dijelova svi- odmor i skupljanje sjećanja za cijeli
jeta, pravi miks svega i svačega, naravno s neizostavnim život. U Americi sam posjetio San
dalekoistočnim kuhinjama na svakom koraku. Sushi, ki- Francisco i Las Vegas. Gradovi pot-
neska hrana, tajlandski, malezijski puno nespojivi s bilo kojim našim
i indonezijski restorani, korejanski gradom, a usudio bih se reći i eu-
roštilj, indijska hrana, ima dosta ropskim gradovima. Nakon povrat-
grčkih restorana i naravno tipičnih ka u Vancouver, bacio sam se po-
sjeverno-američkih restorana brze novo u traženje posla i opet uspio
hrane. Ljudi koji su rođeni tamo naći posao kao konobar u drugom
puno lakše žive, ne zamaraju se restoranu. Pred Božić sam se odlu-
egzistencijalnim pitanjima golog čio vratiti doma.
preživljavanja, vodi se život s puno Ovako na prvu, reklo bi se da je sve super i krasno,
manje stresa, politika se uopće ne međutim tek kada se počne živjeti u drugoj državi, shva-
spominje. Učinilo mi se da ih naj- ti se koliko je zapravo velik i težak korak odlučiti se na
više zamara biranje odredišta za preseljenje i živjeti u emigraciji, naviknuti se na drugu
zimovanje i ljetovanje. Što se tiče kulturu i mentalitet. Ja zapravo nikada nisam ni otišao s
vremena, u Vancouveru nije kao iz ciljem preseljenja, vratio sam se u Hrvatsku, trenutačno
one priče o Muji i grtalici. Klima je živim i radim u Rijeci i što se tiče posla ne mogu se poža-
blaža nego kod nas, zime su toplije, liti. Ipak je teško živjeti negdje, daleko od obitelji, prija-
a ljeta hladnija, ali nikako se nisam telja i svega onoga što život u Hrvatskoj i u Vrbniku čini
mogao naviknuti na kišu. Vancou- lijepim. Naravno, uvijek ima i negativnijih stvari i priča,
ver je jedan od najkišovitijih grado- ali o tome nekom drugom prilikom.
va na svijetu. Ali zato se zeleni na sve strane. Grad je Ova moja avantura bila je za mene dragocjeno isku-
vrlo ugodan za život i već se godinama nalazi vrlo visoko stvo, usavršio sam engleski jezik, upoznao mnogo zani-
na ljestvici najboljih gradova svijeta. Naravno, situacija mljivih ljudi, ali i promijenio i proširio pogled na svijet,
se mijenja u drugim provincijama u unutrašnjosti i na a bome i na posao. Tek kad kreneš od najniže stepenice
istočnoj obali Kanade, kako po vremenu tako i po zako- možeš više cijeniti ljude i stvari koje često uzimaš zdravo
nima, porezima i svemu ostalome. Cijene su vrlo slične za gotovo.

David Volarić

32

Alternativa

MUD & BLOOD & BEER festival
ili kako je Nuluk plesao rock

U nevjerojatno prikladno, mjesečinom obasjanom ambijentu, svima nam dobro poznatog Kelka, poznatijeg kao
mjesta održavanja svih mjesnih manjaža, skupili smo se jedne (a zatim i još jedne) tople ljetne srpanjske večeri kako
bi čuli što nam to imaju za reći nešto žešći i življi glazbenici od onih koje obično slušamo po ljetnim feštama na Šku-
jici i inim mjestima. A mora im se priznati, imali su itekako puno toga za reći ...

Bilo je tu stvarno svega – od sme izvode na mađarskom jezi-
rock’n’rolla, surf rocka, rockabi- ku, što je njihov nastup učinilo
llyja, preko punka do psychobill- potpuno drugačijim i na neki na-
yja. I mada osobno nisam pozna- čin veselijim od ostalih, a tome
vatelj svih spomenutih žanrova, je svakako pridonijela i žena za
a još se manje mogu pohvaliti bubnjevima, iz čije se svirke ni
poznavanjem viđenih bendova, na trenutak nije dalo naslutiti da
jako sam se dobro snašla u zvuku pripada tzv. nježnijem spolu! Nji-
koji je te dvije večeri dopirao do hova je glazba bila i prva zaista
mene. Jer, ako išta volim, onda je plesna, što je dokazalo i nekoliko
to žestoki, glasni zvuk električne veselih parova koji su pokazali
gitare, veselo i uživljeno sviranje pravo plesno umijeće, vrativši
i osjećaj da se to radi iz gušta i nas na trenutak u zlatno doba
čistog užitka. A kada je riječ o rock’n’rolla, kratkih suknjica i
kvaliteti, tada su ovi bendovi ap- tada još zabranjenih ritmova.
solutno zaslužili svaku riječ po-
hvale! Nakon ovih relativno lagani-
jih ritmova, na scenu su stupile
Tako smo prvu večer imali Kurve, zagrebački punk bend,
priliku čuti četveročlani bend Pi- postava koja je nekada svirala
stolrays, po meni zvukom najbli- u garažnom punk’n’roll bendu
ži sisačkim The Bambi Molester- Roadkill egzotix. Prema njiho-
sima. Bend je inspiriran kalifornijskim surf-rockom ‘60 vim vlastitim riječima: „Kurve se bave refleksivnom
-ih, ili prema riječima jednog portala: „Proizvode zapr- poezijom, sviraju rokenrol, d-beat i sjetni pank.“ Meni
ljani garažni zvuk u kombinaciji sa melodijama inspirira- osobno malo prebrzi i prežestoki, ali u svakom slučaju
nim prvim i drugim valom surf rock glazbe iz 60-tih go- itekako dobro prihvaćeni od ostatka publike okupljene
dina, a začinjavaju ga grmljavinom reverb unita.“ (izvor: na Nuluku.
arteist.hr). Ugodna glazba, koja nas, baš kako to sa surf Subota je bila rezervirana za preostala 3 benda, od
glazbom inače i biva, potiče da, makar pojma nemali o kojih je prvi nastupio garažni punk-rock bend Dykmann
surfanju, uhvatimo prvi sljedeći veliki val! Family, na čelu s Goranom Lautarom, frontmenom ne-
kadašnje zagrebačko - vinkovačke grupe Babies. Zvukom
Uslijedio je mađarski neo-rockabilly trio, Iron Cats, su me podsjetili na neku vrstu mješavine punka, garage
čija je različitost i zanimljivost upravo u činjenici da pje-

33

Alternativa

rocka i surfa, ma koliko začu- zauzeo genijalni zeleni kon-
đujuća ta kombinacija bila. No, trabas, glavna zvijezda svih
ono što me zapravo najviše, ali i fotografa i snimatelja te ve-
ugodno iznenadilo je koliko ima čeri. A možda baš zato što
žena u bendovima ovako žesto- se u njihovoj svirci najviše
kog izričaja, pa je tako i u ovom osjećala primjesa dobrih
bendu žice gitare odlučno ču- starih countryja i i bluesa,
pala jedna ženska ruka. Pokraj ovi su dečki zadobili sve
nje je basist zavidne kondicije, moje simpatije, ali i simpa-
u kratkim hlačicama, maraton- tije onih prije spomenutih
ski pretrčavao pozornicu uzduž i plesnih parova pa su njiho-
poprijeko i time me neodoljivo ve uglancane plesne cipeli-
podsjetio na Younga iz kultnog ce napokon došle na svoje.
AC/ DC – ja.
I dok su ovi veseli deč-
Nakon ove vesele ekipe, na ki i cure udarali svoj žestoki
pozornicu su se popeli Clockwork Psycho, ljubljanski ritam, pod sjajem mjesečine, na nikad manjem Nuluku,
punk/psychobilly bend. Ovdje me najviše oduševio zvuk svi smo mi diskretno (ili manje diskretno) skakutali i sa
kontrabasa, po čijim je žicama velikim žarom prebira- smješkom na licu u sebi razmišljali kako je i ove godi-
la još jedna žena, ujedno i frontwoman (bolje rečeno ne Festival blata, krvi i piva ponovo donio malo dobre
- Wonderwoman) benda. Vrlo energičan i zanimljiv na- glazbe u naše malo misto zahvaljujući članovima udruge
stup, za one željne plesa možda ipak nešto teže uhvat- Domaći iz vatre.
ljivog ritma. U iščekivanju nekog sljedećeg Mud & Blood& Beera,
dragi moji, pozdrav i – keep on rockin!
Posljednji, a meni osobno i najsimpatičniji, bili su
dečki iz talijanskog psychobilly/ punk benda Green Moon Lea Damašek
Sparks, čije je središnje mjesto na pozornici definitivno Fotografije: Petar Trinajstić

GDJE JE RIJEKA TU SMO MI!

Reče se da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svitu, a kako je HNK RIJEKA del našega života, kamo
god da Rijeka igra, mi ako moremo, gremo. Tako je bilo i ovo leto kad je Rijeka igrala po Evropi.

Prva štacija je bila Wales. Mala država va sklopu Vele smo priko Zadra partili z avionon za Liverpool, kadi smo
Britanije, ka je smještena na jugozapadnon delu toga bili smješteni nikoliko dan prije partidi. Liverpool je lučki
veloga škoja (boda). Bit će da su i oni ondat boduli. Igrali grad od 200 hijad judi, a poznat je celon svitu je po 7
smo protiv nikih amateri ze Prestatyn Towna. Z Vrbnika velih porti, slavnimi Beatelsi i velon nogometnon riva-

litetu Evertona i Liverpoola. Drugi
dan smo videli da je Manchester
samo uru za vozit se od Liverpoola
pek smo partili tamo i obehajali ga
celi dan.

Nakon če smo Velšane pasali,
fortuna od ždrijeba nan je prene-
sla slovačku Žilinu. Pobjeda v Rikvi i
dobra igra dala nan je još više kura-
ja da gremo va Žilinu. Zbog sezone
i dela, va Slovačku nas je šlo samo
par. Celu noć se putovalo, a kad
smo arivali va Žilinu, centar je bil
naš. Ves va belon. Pasali smo deje,
a ondat, je rabelo „samo“ pasat
Stuttgart.

Svi su se bali, da ne rečemo,
da je bilo i onistih „klase pesimist“.
Inšoma onistih ki su misleli da ne-

34

Navijačke

ćemo pasat, al Rijeka je pobjedila Stuttgart v Rikvi i dala tili va Lyon. Ti grad va Francuskoj bil nan je „samo“ tri
nan nadu. Va Stuttgart je partilo oko dvi i pol hiljade ure deje za vozit, nego do Stuttgarta, znači 13 ur smo
judi i nas 10 z Vrbnika. Partili smo dan prija, ze dva auta, se vozili. Partili smo prvu večer z Vrbnika, nas devet ze
a do Stuttgarta nan je rabelo deset ur, aš smo se čudo kombićen, dobro armani ze pohanin meson, žlahtinun
frmivali. Kad smo prišli va hostel oko 4 ure v jutron, do- i ku god birun. Celu noć smo se vozili, al i stajali skoro
čekal nas je jeden starčić, čudno nas je gjedal, koda smo na svekoj benzinskoj skupa ze hijadu i pol judi z Rikve i
ev čas ze Marsa pali, aš smo bili malo inbambinani. Dru- ovoga našega kraja ki su partili za Lyon. Kad smo arivali
gi dan imeli smo silnu voju poć razgjedat grad i va muzej va Lyon i parkirali se pol stadiona, partili smo onako še-
od Mercedesa, al kad smo videli tih naših judi ki su ze ćuć pomalo prema centru grada kadi smo se rabeli nać
svih banad prihivali va
Stuttgrat, niki va beloj ze svimi drugimi. Kako
majici, niki va dresu, nas je bilo više seki je
niki ze šalon oko vrata, i mislel da je do centra
kad je partila ta kanco- onako 10 minuti hodeć,
na, ni bilo druge nego ko da smo na Korzu, pe
ze svimi njimi partit je sve tu, a ne va gradu
prema centru grada. od 470 hiljad judi, kadi
Ondat smo opet oku- se svi voze ze metroon,
pirali glavni trg (Mari- pek smo hodeli nikoli-
eplatz) i tu kantali, pili ko kilometar dok smo
i zabavjali se. Baš su i arivali na trg Bellecour
va Stuttgartu taj dan kadi smo se svi našli. Na
bili Dani vina. Trg je bil trgu je bilo lipo i vese-
peln sekakovih štandi i lo. Al če je je, nagjedali
uz te štandi su bili stoli smo se lipih Francuzic
za jist i pit i muštrivat vino. Al nan z Vrbnika to se baš ni ko nikad va životu, sve
pjažalo pek smo mi dali nasredu 50 litar žlahtini, ku smo jedna lipja od druge. Ze kun litrun pod bokon i ze Fran-
prenesli od domi, onako kako se reče: „da se najde“. Par cuzicami po pameti partili smo po srid Lyona na stadion,
ur prije partidi partili smo prema stadionu kroz grad ze opet ko da je niki iskal najdeji put konatilo je nas hijadu
metroon, pelni kuraja i ufanja i ze kin maliganon va telu, i pol skupa ze pulicijun oko dvi ure do stadiona. Nakon
da će RIJEKA pasat. I to se i dogodilo Rijeka je za inat partidi već pomalo štufi i nenaspani partili smo doma,
svin onin ki va to nisu verovali i ze silnun voju i kurajen opet vozeć se trinaest do četrnaest ur do domi. Dok smo
pasala Švabe i dala i nan priliki da još malo putujemo š putovali, već smo pomalo pirikulali kamo ćemo poć dru-
njun po Evropi. gi put, aš još moramo poć do Seville, i ki zna još kamo, aš
ako naša RIJEKA dočeka mareč misec va Evropi, eto nas
Va toj fortuni od balic kadi pišu imena onistih ki će još kadigod. Če se reče: „Nikad ne reci nikad“, jer „gdje
igrat tu evropsku ligu, Rijeka je zvelkla Lyon, Betis i Vic- je RIJEKA tu smo mi, pe i na Mars bimo šli“.
toriu. Kako je perva utakmica bila va Potrugalu, a štajun
je bil od tradbi, na to nismo arivali poć, al smo zato kad Krepat ma ne molat! ARMADA VRBNIK
smo lipo trgadbu poredili, vino udelali i pretočili, par- Fotografije: Silvano Ježina i Luka Pavan

35

Iz života naše župe

Kršteni:

Rita Lukarić Ivan Mihalić

Zara Volarić Lucija Lipovac

36

Iz života naše župe

Veronika Dminić Ana Kamenar

Matea Lukarić

Vjenčani:

Iva Jurica i Matej Polinijo

Umrli: Franjo Volarić Marija Polonijo
Dinka Volarić Ivan Toljanić
Anton Milovčić Jelena Hodanić
Marija Kraljić Ivan Toljanić
Ivan Parčić Ivan Bozanić.

37

ALU KRK
PZ VRBNIK
MARE TOURS
KONOBA LUCE
MARKET DRAGA
PEKARA VRBNIK
VINARSTVO ŠIPUN
BUFFET PRIMOREC
FRIZERSKI SALON IVANA
FRIZERSKI SALON DONNA
KUĆA VINA IVAN KATUNAR
VRBNIČE NAD MOREM d.o.o.
ELEKTROSERVIS - VALKOVIĆ
RESTORAN – VINARIJA NADA
NEKRETNINE MARAČIĆ - VITUS
BOLONIĆ - zemljani i komunalni radovi
VRBNIK COLOR soboslikarski - ličilački obrt

VKD Frankopan

OPĆINA VRBNIK

Neka nas Božić na našem životnom putu ispuni dobrim
namjerama, čistim, velikim i toplim srcem, a u Novoj

godini poželimo si puno dobrih želja jer one nas potiču da
živimo bolje, da rastemo, da se razvijamo i da sanjamo;
zacrtajmo si uvijek jedan novi san kako bismo se jednog
dana našli u njemu!

38

Stric Ive

Božić - blagden fameje!

Od Ivanje na ovamo finila je sezona, pobrali smo puti rekla hćeri da se ne pusti mužu, ma ni rekla da ga
grozdovi. Spravili smo šoldi va takujin od sezoni, a od tr- poterpi: «Zač bi mu ona služila, kad je i ona finila školi?»
gadbi ćemo čekat leto dan, a u koga god i više. Va našen Prominili smo se i mi i dica. Koliko puti bimo se i mi bili
mestu se je rogoborilo kuntra stupić zgorun Placun, niki pustili? Koliko puti kad smo bili mlaji je va kući bil muk?
je jenoga i razbil (pe sad imamo kamere i na Placi), ma Sve smo to nikako zdurali.
istešo su tutu. Gradari nisu niš udelali. Ja istešo mislin
da na nike mesta se ne more va sveku doba prit z auton Demokracija?! Drugo vrime va kon svi imaju prava, a
i da niki red mora bit, nasvalito v leti. Kamik nima ni šest obavez onoliko koliko njin se oće. Druge su evo vrimena,
miseci, a masen je od starih trahtori ki pasivaju zgorun va ničen gora, a va ničen boja. Meni se čini da je čudo
Placun; posran i zipišan od pesi. Pesi imamo, ma vrićice gorega, ma tako govore svi stari judi. Vavik mislimo da je
za pobrat govna nimamo. Nigda su po mestu bila lajna, prija bilo boje. Va Vrbniku nas je malo, a vavik smo imeli
a denes su pesje govna i moraš pazit da jih ne zagaziš. i sedaj imamo svega. Teško je bit pameten dok to nimaš
Oni mlaji lehko ni ne znaju če su lajna? Govna od mulci. doma. Ja bin istešo pomogel svomu ditetu, ma kakov
A če su mulca? Pitajte deda i babu! Njih su zaminili Vin- god bil. Lehko je ćakulat o drugomu ili o tujoj nevoji.
kovići, Goldoni, Karari, Holderi i oni mali ki samo roštaju, Sveki razumi samo sebe. Rabi razumit i onoga pol sebe.
a gredu pomalo i od njih cidi uli. Kamik bi se moral i ze Neće spasit naše fameje ni referendum ni glasovanje,
ničin oprat. Če će ti lipi kamik, ako je čern ko asfalt? Pro- već to da govorimo dici da se žene, a ne da živu neože-
minil se je mesar. Prominili su se butigiri...Niki ih špota- njeni; da imaju dicu i potrpe jeden drugoga. Aš poč smo
ju. Komu ni dobro, blizu je Veja, a va Veji je velih butig ze onda mi hodeli va Dom? Samol smo potrošili šoldi kih
sekakovun robun i za sekakove šoldi. nimamo, a nismo udelali niš. Sveki je kakov je. Tutu se
ne more niš, sveki će živit kako oće, samo mi ne bimo
I makare niki misle da rabi pisat samo od vrbenskih znali če je zada tujih vrati. A i Vrbnik se je prominil aš
debulec, ja mislin da rabi pisat i o onomu če ni lokalno. trećina već misli drugačije. Već nan je svin dosta i ovih
Živemo lokalno, ma moramo mislit globalno. Na početku ćakul. Mažemo jeden drugomu oči, a čudo judi nima po-
leta pisalo se od legalizacij, a od trgadbi na ovamo najvi- sla ni plaću. To bi rabelo prominit i za to ću poć dat svoj
še se je ćakulalo o tomu če je to fameja i če ćemo zvat - glas.
brak. Sul to muž i žena ili su to dva muški ili dvi ženske??
I ja sen mislel da smo fameja moja žena i ja i moja hći z I na kraju napisat ću van čestitku kako ju pišen sve
mužen... ma niki misle i drugačije. Za njih je fameja i kad božje leta:
se sprave dvi matere ke goje dite, bilo to od jedne dite ili
ne. Njih ni briga kako će se zvat to da se ožene dva muški Sretan Božić i čudo zdravja va novon letu,
oli ženske. Va našoj kući je bila vela karba oko ovoga
referenduma. Vnučja su rekli da ako se va njih niki ne želi Van stric Ive i njegova fameja
pača, oni va ton ne vide nikakovo zlo. Moja žena i ja smo [email protected]
pek va tomu videli velo zlo. Ja sen jih habal i mislel: «Ćel
moja pravnučja imit mater i oca ili roditelja 1 i roditelja Net III - Božica Gršković
2 ?? Kolikin od mojih kumpanj se je rodila vnuka, a z vri-
menon će postat vnuk?? Za delat niki posel moraju se fi-
nit školi, ma za bit otec ili mati ne rabi niš. Pročital sen da
se va Hrvatskoj rasuje skoro pol oženjenih pari, a od one
druge polovice trećina žive va jubavi, trećina se barufa i
pešta i ne živu nikakor, a trećina bi se rastavila ma nima-
ju šoldi ili uz ženu imaju ljubavnicu ili ljubavnika. Ni sve-
ka fameja, ni Fameja. Od zvena gladac, a od nutra jadac.
Ki nan rasuva fameje? Televizija, novini ke svega pišu,
internet kad se na njemu gubi vrime...? Pogjedajmo va
njedra i vidimo kako živemo, koliko se doma pogovara-
mo z dicun, koliki od nas varaju muža ili ženu… Koliki se
ne rastave radi toga če će judi reć, a ne živu nikakore.
Jako je malo pravih famej. Ono zač mi nismo imeli kura-
ja, aš smo se bali Boga i imeli veru... naša dica udelaju
bez mislit i još njin mi deržimo bandu. Moja žena je više

39

40