Krbava 4

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
žrtve ostat će trajno jer „duše su pravednika u ruci Božjoj", rekao je propovjednik, te
nastavio „današnjim blagdanom hrvatskih mučenika, osobito slavimo mučenike u stro-
gom smislu riječi. To su oni koji su od Crkve službeno proglašeni svetima i blaženima;
zatim oni čiji su postupci za kanonizaciju ili beatifikaciju u tijeku, te konačno mnoštvo
onih čija su nam imena nepoznata ali zapisana su u Božjem srcu". Pojašnjavajući kršćan-
skome poimanje mučeništva, rekao je kako su do sada mučenicima iz hrvatskoga naroda
proglašeni sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Drinske
Mučenice i bl. Miroslav Bulešić. Njima možemo pridodati gradišćanskoga Hrvata bl.
Antuna Durkovića koji je kao biskup rumunjskoga grada Iasi-ja uhapšen 1949. godi-

ne. U zatvoru su ga mučili te je tamo i umro
1951. godine. Tom zboru hrvatskih mučeni-
ka ubrzo će se pribrojiti i fra Serafin Kodić
Glasnović, Hrvat rodom iz Janjeva, koji je
djelovao u franjevačkoj provinciji u Albaniji.
Godine 1947. bio je uhapšen i okrutno mu-
čen te je zbog zadobivenih teških rana pre-
minuo, a blaženim će biti proglašen u Ska-
dru 5. studenoga ove godine zajedno s još 37
albanskih mučenika, ubijenih između 1945.
i 1974. godine.Ponosni smo što imena hrvatskih mučenika blistaju na slavu Božju u Do-
movini i izvan nje, gdjegod su ostavili svjedočki trag. Dakako, da će se ovima pribrojiti
i mnogi drugi iz hrvatskoga naroda, poglavito iz razdoblja II. svjetskoga rata i nakon
njega do danas, kad se iz mnoštva hrvatskih žrtava, prouče pojedinačno i minuciozno,
život i smrt onih koji prema vrlo strogim propisima Katoličke Crkve zadovoljavaju sve
povijesne i teološke kriterije kršćanskog mučenika, i kad ih Crkva uzdigne na čast oltara.
Njihova nevino prolivena krv traži od nas veliki rad i napor da se ništa ne zaboravi i ne
izgubi od onoga što su oni živjeli
i kršćanski svjedočili, naglasio je
propovjednik.
Nadalje, biskup Bogdan je po-
svijestio, kako „mi kao Crkva u Hr-
vata snosimo osobitu odgovornost
za širenje istine o onim mučenici-
ma koji su nikli na hrvatskom tlu".
U tom je vidu podsjetio na poziv
pape Ivana Pavla II. koji je u Apo-
stolskom pismu Tertio millennio
adveniente pozvao mjesne Crkve
da očuvaju spomen na mučenike XX. stoljeća.Hrvatski martirologij, na kojemu radimo,
bit će naš doprinos onoj sveopćoj, katoličkoj pismohrani Istine. Čvrsto smo uvjereni da
su najsvjetlije stranice hrvatske povijesti ispisane upravo imenima mučenika, a među
njima istaknuto mjesto zauzima zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, rekao je pro-
povjednik, te podsjetio kako su mučenici svih vremena dobro razumjeli Isusove riječi:
„Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom." „Neka se odrekne samoga sebe, neka uzme
svoj križ i neka ide za mnom." „Tko ide Isusovim putem, ide putem života. Tim su putem
išli sveti mučenici".

51

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
Svi su kršćani pozvani posta-

ti ono pšenično zrno koje donosi
obilat rod. Svi su pozvani postati
mučenici u izvornom značenju:
martyres – svjedoci. U braku, obi-
telji, na radnom mjestu, u društvu,
proživljavamo i žalosti i radosti,
suočeni smo sa situacijama koje
nalikuju križu, ali susrećemo i tre-
nutke radosti koji nas ispunjaju
nadom. Kao kršćani pozvani smo
svjedočiti Evanđelje i vršiti Božju volju u onim životnim okolnostima u kojima se nalazi-
mo, ali to ne znači da smo prepušteni nekoj slijepoj sudbini koja se poigrava našim živo-
tima. Sveti mučenici pružaju nam primjer da kršćanin i u naoko bezizlaznim situacijama
može postati pšenično zrno koje u očima svijeta propada, ali zaštićeno Božjom rukom
donosi obilat rod. Svaki je kršćanin stoga pozvan na svoj način proći Isusovu školu križa
kako bi s Isusom i uskrsnuo, podsjetio je biskup Bogdan. Također je naglasio, kako su
nam hrvatski mučenici u zalog ostavili „svjedočanstvo svoje krvi, svoju ljubav, predanje
i vjernost Bogu i Domovini. Dar koji smo primili, ujedno je i obveza da svakodnevno
živimo one vrjednote za koje su mučenici dali svjedočanstvo života".

Propovijed je biskup Bogdan zaključio riječima „na po-
četku XXI. stoljeća i mi kažemo: Ništa nam ne koristi što su
naši predci ginuli za krst časni i slobodu zlatnu ako ne vo-
dimo čestit kršćanski život, ako ne poštujemo dostojanstvo
braka i obitelji, temeljne jezgre društva, i ako na svim druš-
tvenim razinama, od malih zajednica do središnjih državnih
ustanova, Vlade, Sabora i predsjedničkog ureda, s ljubavlju
ne radimo na čast i izgradnju, svoga roda hrvatskoga, boljitak
svih građana lijepe naše Domovine! Svi sveti hrvatski muče-
nici – molite za nas! A ti, bezgrješna Djevice Marijo, kraljice
mučenika i odvjetnice Hrvatske, svrni svoj pogled na nas".
Nakon popričesne molitve, riječ zahvale svima koji su dali
doprinos za crkvu Hrvatskih mučenika izrekao je idejni za-
četnik izgradnje biskup Bogović, a potom su on, prof. Ante Bežen i Ivan Mance predali
dar-knjigu „Crkva hrvatskih mučenika - Od ideje do ostvarenja" predvoditelju slavlja
biskupu Bogdanu, te donedavnom ud-
binskom župniku, a sada šibenskom bi-
skupu Tomislavu Rogiću.

Pjevanje su predvodili združeni
zborovi Gospićko-senjske biskupije uz
orguljsku pratnju Karle Tripalo, a rav-
nao je Ivan Prpić Špika.

Misi je prethodio Križni put od cr-
kve Sv. Marka, a nakon mise klape iz
Šibenika održale su koncert duhovnih i
domoljubnih pjesama.
52

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Prvo vojno hodočašće Hrvatske kopnene vojske

Vojarna "Josip Jović" u Udbini u rano je
sunčano jutro 9. rujna bila glavno mjesto oku-
pljanja s kojeg će na svoje prvo vojno hodočašće
krenuti oko 500 pripadnika Hrvatske kopne-
ne vojske OSRH prema nacionalnom svetištu
crkvi hrvatskih mučenika u Udbini. Svečano
i uz izvođenje hrvatskih koračnica Orkestra
OSRH, procesija je krenula iz vojarne prema
crkvi svetog Marka Groba. Hodočašće je zapo-
čelo pobožnošću križnog puta koji je predvo-
dio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić do
crkve hrvatskih mučenika gdje je služena misa
za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje
u Domovinskom ratu koju je predvodio vojni
ordinarij mons. Jure Bogdan u koncelebraciji
s biskupom gospićko-senjskim u miru mons.
Milom Bogovićem, biskupom gospićko-senj-
skim mons. Zdenkom Križićem i biskupom ši-
benskim mons. Tomislavom Rogićem.Uz voj-
ne uzvanike, biskupe i svećenike, hodočasnici
su bili pripadnici postrojbi Hrvatske kopnene

vojske, a u postroju je uz zastavu RH i zastavu Vojnog
ordinarijata, bilo 15 zastava HKoV-a te sedam zastava
bojni, nositeljica tradicije i imena gardijskih brigada
iz Domovinskog rata. Riječ dobrodošlice uputio je bi-
skup domaćin mons. Križić, nakon koje je zapovjed-
nik Hrvatske kopnene vojske general-pukovnik Mate
Ostović zapalio zavjetnu svijeću.

Mons. Jure Bogdan u crkvi je rekao kako su se ho-
dočasnici okupili na molitvu u crkvi hrvatskih muče-
nika u Udbini kao kršćanski vjernici, pripadnici Oru-
žanih snaga RH, na dan Krbavske bitke kad je izginulo

oko 13 000 naših vojnika u strašnoj
tragediji hrvatskog naroda. "A prije 23
godine bio je Medački džep koji je ulio
nadu ovom kraju i našoj domovini, a
posebnost ove svete mise molitva je
za domovinu što je organiziramo po-
vodom hodočašća HKoV-a u Udbinu.
Svjesni smo da nam svako dobro do-
lazi od Boga i stoga danas upravljamo
naše molitve dobrom Bogu za našu
domovinu i za sve njezine stanovnike,
za opće dobro, posebice za pripadnike

53

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
hrvatskih Oružanih snaga, za vas ovdje i za vaše obitelji. U našim molitvama spominje-
mo se onih koji su domovini dali vlastiti život i molimo za pokojne hrvatske branitelje,"
rekao je vojni ordinarij Bogdan.

General Ostović rekao je kako su se ovom prigodom okupili vjernici iz svih postroj-
bi Hrvatske kopnene vojske. "Ovdje smo kako bismo u svetištu hrvatskih mučenika vra-
tili uspomenu na sve one koji su pridonijeli samostalnoj, slobodnoj i suverenoj Republici
Hrvatskoj, a i prigoda da se na ovom
mjestu pomolimo i zahvalimo našim
prijateljima, svim hrvatskim branitelji-
ma iz Domovinskog rata," zaključio je
general Ostović.

Na misi je pjevao katedralni zbor
iz Gospića pod vodstvom vlč. Josipa
Šimatovića, čuvara svetišta u Udbini, a
Orkestar Oružanih snaga svirao je dr-
žavnu himnu i završnu pjesmu.

ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU –
hodočašće članova Marijine Legije

Članovi katoličke laič-
ke udruge „Marijina legi-
ja“ iz cijele Hrvatske, te iz
Bosne Hercegovine održali
su godišnji susret u sveti-
štu hrvatskih mučenika na
Udbini, u subotu, 1.listo-
pada ove godine. Bio je to
srdačan susret oko osamsto
Marijinih legionara koji su
tijekom jutra ispunili pro-
stranu crkvu, pravo arhi-
tektonsko i vjerničko čudo: od ideje tadašnjeg biskupa Gospićko-senjske biskupije Mile
Bogovića da se na spomen svima koji su na prostorima gdje su Hrvati ginuli „za krst
časni i slobodu zlatnu“ sagradi svetište na Krbavskom polju 2005., do realizacije, prošlo
je samo pet godina. 2005. postavljen je kamen temeljac, a već 2010. crkva je posvećena.
Danas je to lijepo uređeni kompleks, u koji su uključene prostorije potrebne za suvreme-
ni pastoral i  memorijalni prostor,  svih stradanja Hrvata tijekom cijele svoje povijesti,
te kršćana iz prvih stoljeća Crkve na ovim prostorima. Ova crkva i prostor oko nje, s
kojega se vidi prostrano Krbavsko polje na kojem je, kako je rečeno, tijekom jednog sata
život izgubilo 10.000 hrvatskih branitelja tijekom bitke s Osmanlijama 1493.Udbina je,
stoga, pravo mjesto za ozračje molitve, meditacije, susreta i druženja vjernika iz svih hr-
vatskih krajeva, te razmjene iskustava i međusobnog duhovnog obogaćivanja. Od ranih
jutarnjih sati dolazili su Marijini legionari i legionarke iz svih krajeva Hrvatske, kao i
54

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Marijini legionari iz Sarajeva s kojima je došao o. Krešimir Dijaković, hrvatski isusovac,
duhovnik prezidija „Kraljica Obitelji“ s Grbavice.

Svečanost Susreta počela je molitvom Katene kojom počinje svaki susret Marijine
legije, a nastavila se sv.misom. Ovo misno slavlje predslavio je senjsko gospićki biskup
u miru mons. Mile Bogović. Uz njega su koncelebrirali duhovni voditelj Marijine Legije
za Hrvatsku o. Ivan Cindori, isusovac, o. Krešimir Dijaković, don Šime Perić iz Zadra, o.
Ignacije Čižmešija, voditelj Marijine legije s područja Rijeke i Opatije, te vlč. Josip Šima-
tović, upravitelj Svetišta. Marijini legionari pristizali su autobusima cijelo jutro, tako da
se pred veličanstvenom novom crkvom Hrvatskih mučenika našlo petnaestak autobusa
s Gospinim likom kao „znakom raspoznavanja“ i „zaštitnim znakom“. Po registarskim
pločicama vidjelo se da su stigli Marijini hodočasnici  iz Zagreba, Rijeke, Opatije, Zadra,
Splita i ostalih mjesta južne Hrvatske, te s istoka Hrvatske – iz Osijeka, Vukovara i okoli-
ce. Brojni legionari došli su iz mjesta koja su tijekom Domovinskog rata bila okupirana, a
stanovništvo protjerano ili izginulo – „za krst časni i slobodu zlatnu“. Povijest se, na neki
način, na ovim prostorima, vraćala u ciklusima: jednako opasno bilo je ovdje živjeti svo-
ju kršćansku vjeru vjernicima iz prvih kršćanskih vremena, kao u prva stoljeća kršćan-
stva i tijekom gotovo dva stoljeća (1493.-1689.) pod otomanskom okupacijom. Marijini
legionari iz Sarajeva također nose u osobnim ili obiteljskim sjećanjima istinu – kako je
biti Hrvat i katolik u svakom vremenu teško, i kako je to ginuti „za krst časni i slobodu
zlatnu“. Marijine legionare iz Osijeka posebno je obradovao susret s o. Ignacijem Či-
žmešijom, koji je bio njihov dugogodišnji duhovnik… On je svojim životom pokazao
što je svećeništvo i što je spremnost biti u službi svoje mučeničke Crkve. Sve godine
Domovinskog rata proveo je uz o. Stjepana Kuzmića u Osijeku. Rezidencija i crkva Srca
Isusova bila je mjesto okupljanja vjernika iz Osijeka, kao i utjehe prognanicima oku-
piranih hrvatskih sela pogotovo Erduta, Aljmaša i Dalja, s kojima su došle Male sestre

Isusove, te vlč. Ante Markić, aljmaš-
ki župnik.Crkva na Udbini posve-
ćena hrvatskim mučenicima, rekli
bismo „od početka kršćanstva do
sada“ je novi dragulj hrvatske kul-
turne i sakralne baštine, i odgovor
je pozivu da se kulturna baština ne
samo sačuva, nego da se, kao izraz

55

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

našeg vremena, stvara nova i tako stvori bogatstvo koje ćemo predati budućim genera-
cijama.

Ove subote su svi prostori – sama crkva, Pastoralni centar, izložbeni prostor, vrvje-
li od hodočasnika. Predslavitelj misnog slavlja, gospićko-senjski biskup u miru, mons.
Mile Bogović je zahvalio svim Marijinim legionarima što su za svoj godišnji susret iza-
brali baš Udbinu i Crkvu hrvatskih mučenika. Istaknuo je da se susret održava na blag-
dan sv. Male Terezije, koju je krasila poniznost i malenost, a nakon nekoliko dana Crkva
4. listopada slavi sv. Franju Asiškoga. Ovaj jednostavni, ponizni svetac, uzor je Crkve,
čija karizma sjaji nama danas kako je sjala prije više od osam stoljeća, kad je Svetac dobio
zadatak od samoga Isusa: “Popravi moju Crkvu.“ Biskup Bogović je, potom naglasio po-
trebu da sa svecima koje Crkva slavi kao ponizne i jednostavne, slavimo i sakupimo svu
potrebnu dokumentaciju o mučenicima za vjeru u svom narodu kako tijekom, povijesti
tako i danas, kao putokaz u budućnost. Podsjetio je da je to bila želja i sv. Ivana Pavla II.,
koji je u svom apostolskom pismu: „Tertio millenio adventiente“, pripravljajući Crkvu
za treće tisućljeće istaknuo mučenike kao one koji donose životnost i plodnost Crkvi.
Biskup Bogović je u svojoj propovijedi  naglasio da Ivan Pavao II. u tom apostolskom
pismu potiče mjesne Crkve da ne zaborave svoje svece i mučenike, nego da im imena
upišu u martirologije, kako bi bili uzori i zagovornici naraštajima novoga tisućlje-
ća,  da Crkva u svakom narodu zabilježi svoje mučenike i predloži ih kao uzore, i
svoje zagovornike pred Bogom u suvremenom svijetu. „Hrvatski narod je, naglasio
je biskup Bogović, prihvatio njegov prijedlog i ova crkva je upravo tome dokaz.“

Poslije kratkog predaha za objed „iz tor-
be“, te radosnih susreta legionara iz razli-
čitih mjesta, slijedila je zajednička molitva
Križnog puta. Početak ove molitve bio je
uz ostatke franjevačke crkve na Krbavskom
polju, a završetak ispred nove crkve Hrvat-
skih mučenika. Tijekom molitve ovog vrlo
meditativnog Križnog puta koji se prostire
na oko 1,5 kilometra puta uzbrdo, vidjeli
smo koliko je Marijinih legionara željelo u
ovoj pobožnosti sudjelovati. Procesija onih
koji su molili Križni put bila je veoma duga, i
stvarala lijep, gotovo biblijski prizor. Nakon ove pobožnosti, u kojoj su sudjelovali sveće-
nici koncelebranti svete mise, hodočasnici su upoznati s činjenicom da je taj Križni put
izgradila Hrvatska vojska, te da je nedavno ovdje, na vojnom hodočašći bilo oko sedam
stotina pripadnika HV.

Nakon molitve Križnog puta i povratka u crkvu, Marijini legionari izmolili su završ-
ne pobožnosti i kratko vrijeme ostali u klanjanju pred Presvetim. Poslije 17 sati sav je
predviđeni program završen. Na povratku svojim kućama, predmnijevamo, program je
bio sličan u svim autobusima: zahvalna molitva, svjedočanstva o dobivenim milostima
po zagovoru BDM, susretima s dragim osobama tijekom programa, te obećanjima da
će u svojim sredinama s još više žara i oduševljenja raditi na programu Marijine legije,
obogaćeni iskustvima drugih. I u autobusima se pjevalo mnoge Marijanske pjesme i,
konačno zahvaljivalo Majci na sretnom i sigurnom povratku svojim mjestima i svojim
obiteljima.

56

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Replika Višeslavova križa

U subotu, 17. rujna, Crkvu hrvatskih mučenika u
pratnji unuke Maruške i gospodina Matije posjetio je gos-
podin Mirko Mrčela. Crkvi je darovao vlastiti umjetnički
rad, kopiju Višeslavova križa. Mirko već duži niz godina
živi u Sloveniji, u Kamniku, a za Hrvatsku ga veže nje-
govo mjesto rođenja (Koprno, župa Unešić) i školovanja
(sjemenište u Šibeniku). S velikom pažnjom i radošću ra-
zgledao je čitav kompleks Svetišta zahvaljujući Bogu da je doživio izgradnju i mogao
posjetiti Crkvu hrvatskih mučenika.

U razgovoru je napomenuo: „Kao ljubitelja hrvatske povijest, a naročito umjetničke,
ponukalo me je još prije četrdesetak godina da se bavim izradama naše najstarije likovne
umjetnosti, pa i izradi kopija radova genija Ivana Meštrovića. Nekoliko radova iz drveta
napravio sam ponajviše za crkve a na desetine za rodbinu i prijatelje.

Zahvaljujem dragom Bogu da mi je pružio priliku da ovaj križ (unikatan, američka
trešnja, 180 cm) darujem meni dragoj Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Ovom prili-
kom zahvaljujem i Crkvi u Šibeniku koja mi je u teškim poratnim vremenima omogućila
školovanje. Moji radovi za Domovinu i tuđinu nisu dovoljni da se odužim našoj Crkvi.
U duševnom miru gledam u mojoj 84. godini na svoj prijeđeni put, imajući na umu na-
putke prefekta u Šibeniku, don Arnerića, koji nam je rekao: „Budite dobri ljudi i Hrvati!“.

Zahvaljujemo gospodinu Mirku na vrijednom daru koji će u vjerničkom i umjetnič-
kom smislu zasigurno oplemeniti prostor našeg Svetišta.

"Dolazak" Ivane Jovanović Trostmann u kripti Svetišta

Posredovanjem gopođe Marije Lučić od studenog ove godine
zid kripte Svetišta krasi slika akademske slikarice Ivane Jovanović
Trostmann. Slika je dio projekta „Dolazak“ kojim slikarica pred li-
kom Krista stoji zagledana u njegovu svjetlost propitujući vječna
i sveprisutna pitanja naših svakidašnjih strahova i egzistencijalnih
dvojbi i svojim već osvjedočenim optimizmom i prepoznatljivom
radošću stvaranja slika Krista koji donosi nadu i objavljuje ljubav.

O darovanoj slici autorica je izjavila:„Slika se zove „Ljubav“ i
rađena je u sklopu projekta „Dolazak“ Isusa Krista koji je bio pred-
stavljen u palači Sponza u Dubrovniku. Sve slike prikazuju našeg
Gospodina u atmosferi Dolaska kada se ruše sve barijere i istina
izlazi na vidjelo. Svi zastori padaju i naš
Gospodin dolazi otvoreno bez zagra-
da i ograda i mi u tom susretu stojimo
pred njim i njegovom ljubavlju...pitanje
je naše iskrenosti u vjeri i naše otvore-
nosti pred Gospodinom i nama samima
unutar sebe.“ Zahvaljujemo akademskoj
slikarici Ivani Jovanović Trostmann na
daru.

57

OBITELJSKA STRANICA

Božićni pohod i blagoslov obitelji

Uvodno razmišljanje mo se Isusove prispodobe o gradnji kuće na
stijeni i na pijesku.
Svake godine u našoj domovini svećeni-
ci za Božićnih blagdana obilaze naše obitelji Božićni pohod i blagoslov obitelji
i blagoslivljaju kuće, stanove i njihove sta-
novnike. Možda se nikad nismo ni upitali Ukoliko gradimo svoj život, svoju obi-
zašto svećenik svake godine dolazi, odno- telj na pijesku, tj. na temelju koji nije Božji,
sno, zašto je potrebno baš svake godine bla- onda se sve to ruši i nastane velika ruševi-
goslivljati obitelj i kuću? Zar nije dovoljno na. Ukoliko gradimo svoju kuću i obitelj na
jednom? Zar blagoslov izblijedi? Možda u čvrstoj stijeni koja je Krist, nikakva bura ni
tom obredu ni ne vidimo nekakav dublji oluja ne može je srušiti jer utemeljena je na
smisao, ali iz običaja primamo svećenika u stijeni, tj. na Bogu. Oduvijek čovjek nastoji
kuću. Ako pogledamo zapadno europsko svoju obitelj, ali i gradnju kuće utemeljiti na
društvo, pogotovo gradski užurbani život, božanskom temelju, odnosno nastoji suz-
onda možemo zamijetiti kako je religiozni biti sile zla kako ne bi bile trajna opasnost
osjećaj gradskih populacija jako osiroma- obitelji koja će živjeti u toj kući. Tako npr.
šen. Vjera je postala privatna stvar. Spasenje „primitivni“ narodi prije gradnje kuće po-
čovjeka više nije u odnosu prema kršćan- svećuju to mjesto zabijajući kolac u temelj,

skoj zajednici ili nekoj drugoj zajednici, u središte gdje će iz-
nego se rješava u odnosu ja-Bog, pojedinac graditi kuću smatra-
i njegov bog. U takvom odnosu svijet i čo- jući da na taj način
vjek više se ne promatraju kao Božje djelo. dovode u red (koz-
Suvremeni se čovjek uvelike trudi razdvojiti mos) to mjesto koje
i jasno razlikovati ono što je sveto, ono što je prije bilo u nere-
pripada Bogu, vjeri (religiji) i ono što je pro- du (kaos).I danas se
fano, ono što pripada samo svijetu i nema u temelje postavlja
nikakvog odnosa sa svetim, sa religijom. kamen temeljac pri
Takva se jasna podjela nastoji postići i odr- čemu postavljanje
žati. Međutim, može li čovjek živjeti odije- tog kamena prati
ljen od svetoga, može li čovjek preživjeti u blagoslov: molitva
svijetu bez Boga? Može li čovjek izgraditi za uspješnu gradnju,
svoj život utemeljen samo na profanom, bez molitva da se to mjesto iz kaosa (nepogod-
dubljeg smisla darovanog od Boga? Prisjeti- nog za život) dovede u kozmos (uređeni i
58 kultivirani prostor). Na drugom mjestu Sve-
to pismo veli da se uzalud graditelji muče
ako Gospodin (Bog) kuće ne gradi. Može-
mo uložiti sve svoje snage, ali ako Bog nije
u temelju, ako Bog nije u našim obiteljima,
vrlo se lako može dogoditi da se sve raspad-
ne. Zbog čega se vrlo lako naše obitelji ras-
padaju, pogotovo mladi brakovi? Usuđujem
se kazati da je glavni uzrok upravo u ovom
nedostatku pravog i čvrstog temelja koji je-
dino Bog daje. Gdje je središte svijeta? Može
li se otkriti? Za religioznog čovjeka u svije-
tu postoji mjesto koje je najsvetije. To naj-

OBITELJSKA STRANICA

svetije mjesto središte je svijeta. Tako je za ta. Jedino ovaj ljudski život u ovom svijetu
izraelsku tradiciju središte svijeta Palestina: ima smisla i u ovom ga svijetu može i mora
ona nije bila potopljena u Općem potopu pronaći. Nema smisla izvan ovog svijeta,
na početku svijeta o kojem nam pripovije- nema boga koji bi ga mogao dati.
da Biblija. Za nas kršćane središte je svijeta
Golgota, koja se nalazi na vrh gore. Sve ove Nova godina i sveto vrijeme
vjerske predodžbe izražavaju isti duboko
religiozan osjećaj da je „naš svijet“ sveta Svake se godine slavi Nova godina. To je
zemlja jer je u najvećoj blizini neba, jer se prvi dan nove godine u kojem svojim najbli-
odatle može dosegnuti nebo. Upravo u ovoj žima, članovima obitelji, prijateljima i osta-
perspektivi možemo promatrati i vjerska lima želimo da im nova godina bude sretni-
hodočašća. Vjernik hodočasti u neko sve- ja od prethodne, da budu zdravi i uspješni,
to mjesto, u neko svetište, tamo gdje može da im se ispune njihove želje. Nova je go-
uspostaviti bolji kontakt s Bogom, jer je na dina oduvijek bila za čovjeka poseban dan,
tom mjestu Bog „bliže“ vjerniku i može ga sveti dan. Naravno da je dan Nove godine
lakše čuti. Za vjernika svijet postoji jer ga duboko ukorijenjen i u kršćansku tradiciju,
je Bog stvorio i samo postojanje svijeta čo- odnosno u svijest vjernika. Zanimljivo je da
vjeku vjerniku govori da svijet nije nijem, gdje postoji vjerovanje u uskrsnuće tijela,
da nije neka neživa stvar, da nije bez cilja vjeruje se da će do tog uskrsnuća doći s po-
i značenja. Vjerniku svijet i svemir govore četkom godine. Takvo vjerovanje postoji i
da Bog postoji jer ih je on stvorio. Budući kod semitskih naroda, ali i kod nas kršćana.
da je vjernik dio toga stvorenog svijeta, i on Tako npr. Efrem Sirijski piše kako Svemo-
predstavlja dio božanskog stvorenja, tj. sam gući budi tijela isto kad i duše na dan Bogo-
u sebi pronalazi svetost koja dolazi od ono- javljenja. Budući da nova godina predstavlja
ga koji je sve stvorio. Zar nas Sveto pismo ne čin stvaranja svijeta, smatra se da dvanaest
uči da smo hramovi Duha Svetoga, tj. da je dana koji dijele Božić od Bogojavljenja una-
naše tijelo sveto i samo po sebi vrijedno te prijed određuju dvanaest mjeseci u godini.
ga se ne smije uništavati jer u njemu boravi Nova je godina sveto vrijeme. To je vrijeme
Duh Sveti? Čovjek preko ovoga stvorenog u kojem čovjek doživljava novi početak.
svijeta stupa u dodir s Bogom, s božanskim Međutim, nije samo nova godina sveto vri-
životom, stupa u odnos sa Svetim u punom jeme. Sveto je vrijeme i onda kad Bog dolazi
smislu riječi. Ovaj je svijet sakrament jer u susret čovjeku, kad mu se objavljuje. Mi
preko njega čovjek stupa u odnos s Bogom. kršćani vjerujemo da se Bog utjelovio, po-
Preko stvorenog i jedino preko njega čovjek stao čovjekom, što je učinilo svetim vrijeme
može uspostaviti odnos sa svojim Stvori- tog događaja. To je vrijeme kad je Bog „bli-
teljem bilo da se on sam objavljuje, bilo da že“ zemlji, odnosno kad je došao i otkrio
čovjek preko obreda, sakramenata dolazi nam svoje božansko lice: dan kad je postao
do Boga koji mu se već objavio i darovao jedan od nas. Budući da se taj božanski ži-
mu svoju riječ. Religiozni čovjek (čovjek vot odvijao u vremenu, ovo naše vrijeme i
vjernik) vjeruje da postoji jedna apsolutna povijest postaju dio svete povijesti, odnosno
stvarnost, Bog, koji nadilazi naš svijet, ali postaju povijest spasenja za čovjeka.
koji se u njemu očituje i time ga posvećuje.
Upravo zato vjernik živi svoj život polaze- Pohod svećenika našim obiteljima u
ći uvijek od ovog odnosa prema Bogu te je božićnom vremenu
zato u ovom svijetu prepoznatljiv kao vjer-
nik. Isto je tako život nevjernika vrlo lako Tko je svećenik? Koja je njegova uloga?
prepoznatljiv. On sebe vidi kao glavnog po- Jednostavno rečeno svećenik je onaj koji se
kretača svega, bilo povijesti, bilo svog živo- nalazi između čovjeka (zajednice vjernika)
i Boga. On je posrednik, onaj koji iznosi
Bogu potrebe svoje zajednice i onaj koji toj

59

OBITELJSKA STRANICA

zajednici prenosi Božju volju, koji tumači Cijela obitelj prima blagoslov
Božju riječ i objavu u povijesti. Zanimljivo
je uočiti da je jedan od latinskih naziva za Ako imamo u vidu sve što smo malo
svećenika pontifex, što na hrvatskom zna- prije rekli, onda je jasno da na molitvi za
či graditelj mosta. Svećenik je, dakle, gra- blagoslov obitelji treba biti cijela obitelj,
ditelj mosta između Boga i ljudi. Svećenik ukoliko je moguće, tj. svi članovi koji se u
kao most između Boga i čovjeka za vjerni- tome trenutku nalaze u kući, u stanu. Ras-
ka ima vrlo važnu ulogu u njegovu životu. pored blagoslova, koji se napravi nekoliko
Svećenik kao posrednik čovjeku vjerniku tjedana prije početka blagoslova obitelji u
nosi od Boga blagoslov bez kojega vjernik župi, služi zato da se svi zajedno pripravimo
ne može „živjeti“, odnosno svećenik donosi i budemo na okupu u tom važnom trenut-
Božji mir, radost i blagostanje u obitelj. To ku za našu obitelj. Vrlo je važno da i djeca
je najvažniji čin koji svećenik može učini- budu nazočna jer se vjera ne prenosi samo
ti za vjernika: donijeti mu Božji blagoslov. učenjem na vjeronauku, nego živim svjedo-
Svaka sveta misa završava Božjim blagoslo- čanstvom roditelja i cijele obitelji. Djeca od
vom koji se na nas vjernike spušta po sve- malena trebaju naučiti da je blagoslov obite-
ćenikovim rukama. To je trenutak u kojem lji za njihove roditelje nešto sveto, odnosno
mi kao vjernici primamo blagoslov Boga da je to nešto do čega njihova obitelj drži.
svemogućega, tj. njegovu zaštitu i pomoć na Ukoliko dijete još ne zna koje značenje ima
ovozemaljskom putu. Nekad je bio običaj u pohod svećenika njihovoj obitelji, roditelji
našim obiteljima da roditelji, prije nego dje- mu trebaju objasniti i poučiti ga. Nije dobro
ca pođu na noćni počinak, djecu blagoslove da, kad svećenik dođe u obitelj, ako djeca
i na taj ih način stave pod Božju zaštitu ti- spavaju, da ih roditelji ne bude jer su kasno
jekom noći jer je noć oduvijek bila simbol išli spavati. Ili ako su vani, na igralištu, pa ih
zloga, tame i razaranja (kaos). Možda smo roditelji ne žele ometati jer ionako blagoslov
zaboravili na važnost blagoslova u našem kratko traje. Prisjetimo se da je Isus poseb-
vjerničkom životu ili se previše uzdamo u no blagoslivljao djecu polažući ruke na njih
sebe i mislimo kako sami možemo sve uči- i tražio je od svojih učenika da im ne prije-
niti? Prisjetimo se što Sveto pismo kaže o če da mu priđu da ih blagoslovi. Nemojmo
Božjem blagoslovu: Gospodin reče Mojsiju: onda ni mi biti prepreka djeci da dođu Bogu
"Reci Aronu i njegovim sinovima: "Ovako i da ih on blagoslovi po svećenikovim ru-
blagoslivljajte Izraelce govoreći im: Neka te kama.
blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka
te Gospodin licem svojim obasja,milostiv ti Zašto svake godine?
bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na
te i mir ti donese!" Tako neka stavljaju moje Vjerujem da se mnogi vjernici pitaju
ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blago- zašto svećenik mora dolaziti svake godine.
slivljati." (Br 6,22-26) Možemo jasno vidjeti Zar blagoslov izblijedi? Ili je u pozadini
da Bog blagoslivlja tek nakon što svećenik neki drugi, dublji razlog? Da bismo ovo ra-
blagoslovi i da je to zapravo uvjet Božjeg zumjeli, treba nešto reći o našem poimanju
blagoslova. Zato pohod svećenika o Božiću, vremena. Vrijeme kako ga mi gledamo pro-
odnosno o Novoj godini ima za cilj da on teže se linearno tj., ima svoj početak i kraj.
kao posrednik donese u naše obitelji Božji Svijet je jednom stvoren i ide prema svom
blagoslov, odnosno da zazove Božji blago- kraju. Čovjek je stvoren. Danom začeća za-
slov na sve ono što mi želimo jedni drugima počinje njegov ovozemaljski život koji tre-
i sve naše planove za novu godinu koja je nutkom smrt završava. Čovjek živi između
pred nama. te dvije stvarnosti: začeća (rođenja) i smrti
60 (odlaska). To je naše poimanje vremena.
Međutim, postoji i sveto vrijeme, tj. vrijeme
na koje mi gledamo kao vjernici, vrijeme

OBITELJSKA STRANICA

u kojem slavimo otajstva naše vjere. To je kazuju prekid kontinuiteta prostora te su
vrijeme kružno, odnosno povratno. Upra- ujedno simboli i sredstva prelaska. Prisje-
vo zbog toga mi kao vjernici svake godine timo se kad je Bog poslao anđela da pobi-
iznova slavimo otajstva naše vjere: Utjelov- je egipatske prvorođence. Zar nije rečeno
ljenje, Uskrsnuće, Uzašašće... To je vrijeme Izraelcima da dovratnike kuće označe krv-
povratno, stalno se ponavlja. Za nas kršćane lju kako bi ih anđeo smrti zaobišao? Zar i
spasenje se događa u vremenu, tj. vrijeme je mi ne stavljamo na vrata naljepnice, koje
posvećeno dolaskom Sina Božjega i u tom simboliziraju da smo kuću stavili pod Božji
vremenu mi pronalazimo put prema Bogu, blagoslov? Primati Božji blagoslov u našem
tj. spasenje. Upravo u tom vremenu mi sla- domu svake godine znači uvijek iznova naš
vimo najsvetije događaje naše vjere koji se životni prostor i našu obitelj u svetom bo-
svake godine ponavljaju. Vjernici imaju po- žićnom vremenu „osigurati“ od sila Zloga,
trebu za svetim, jakim vremenima u godini tj. staviti pod Božju zaštitu. Ne znači to da je
jer su to dani kad skupljaju snagu, odnosno Božji blagoslov od prošle godine izblijedio i
sveti im dani omogućavaju da prežive osta- da više ne vrijedi, nego mi kao vjernici sva-
lo vrijeme u godini koje se razlikuje od tih ke godine želimo svoj dom i svoju obitelj u
svetih dana. U blagdanima vjernik uvijek svetom vremenu ponovno staviti pod Božju
iznova pronalazi utemeljenje i jakost za svoj zaštitu. Dolazak svećenika u naš dom kao
život. U blagdanima čovjek može iskusiti čovjeka koji nosi Božji blagoslov za obitelj
Božju svetost koja se onda proteže i na naš treba predstavljati dan radosti (blagdan) jer
život. Za nas kršćane blagdani nisu samo primanje Božjeg blagoslova znači biti iz-
slavljenje nekog otajstva naše vjere koje se dvojen od profanog i uveden u nešto sveto,
dogodilo na početku, nego je to opetovanje, odnosno imati uvijek Božju zaštitu u svom
odnosno ponovno slavljenje koje se odra- životu i u svom domu.
žava i na naš život. Slavljenje Isusova rođe-
nja za vjernika nije samo prisjećanje da se Zaključak
Bog utjelovio prije 2000 godina, nego je to
slavljenje otajstva koje ima itekako utjeca- Možda bismo u ovom božićnom vreme-
ja na njegov vjerski život, odnosno ono ga nu trebali malo dublje promisliti o blago-
treba mijenjati. Zašto trebamo kao obitelj slovu. Možda ga olako primamo, odnosno
svake godine primiti svećenika u naše do- možda nema za nas nekog dubljeg značenja.
move i primiti Božji blagoslov po njegovim Biti ili ne biti pod Božjim blagoslovom za
rukama? Zidovi kuće ili stana omeđuju naš vjernika nije ista stvarnost. Upravo zato,
životni prostor, odnosno odvajaju ga od dok budemo molili zajedno sa svećenikom
ostalog prostora koji se nalazi izvan toga. u našim domovina da se Bog smiluje i poša-
U tom prostoru odvija se život obitelji. Taj lje svoj blagoslov na obitelj i u životni pro-
prostor koji je odijeljen želimo blagoslovi- stor, prisjetimo se važnosti Božje prisutnost
ti, odnosno iz „nereda“ (stanje bez Boga), u životu svakog vjernika i važnosti Božjeg
dovesti u „red“ (mjesto u kojem je prisutan blagoslova u našim životima. Jer ondje gdje
Božji blagoslov). Moliti za Božji blagoslov i je Božji blagoslov, tu je mir, radost, blago-
primiti ga znači naš životni prostor staviti stanje i sreća. Zar to nije ono za čim svi
pod Božju zaštitu, a izagnati sile Zloga, od- težimo? Stoga neka Gospodin u ovom bo-
nosno sile kaosa i nereda. Mjesto koje dijeli žićnom vremenu sve obitelji naše župe i sve
naš životni prostor od ostalog prostora jest obitelji u našoj domovini blagoslovi svojim
kućni prag. Prag je granica koja razdvaja i obilnim blagoslovom: “Neka te blagoslovi
suprotstavlja dva svijeta i ujedno mjesto Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin
gdje ti svjetovi međusobno komuniciraju, licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka
gdje se događa prelazak. Prag i vrata po- pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti
donese!”
Fra Ivan Macut

61





OBITELJSKA STRANICA / MLADI

može upasti u Matrix, nakon što se poveže s njegova majka je još budna i ostaje pozitivna
hipnotičkim ekranom i doživi ovisnički i proaktivna sila u njegovom korištenju teh-
efekt. Napokon, jedan od 10 ljudi ima pre- nologije zato što, kao i sa svakom ovisnošću,
dispoziciju za ovisničke tendencije.ČETIRI povratak vreba u momentima slabosti. Vodi-
GODINE KASNIJE,  nakon puno podrške i ti računa da dijete ima zdravo okruženje,
jačanja, John izgleda puno bolje. Naučio je nema računalo u spavaćoj sobi i večera bez
koristiti stolno računalo puno zdravije i po- tehnologije na stolu – to je sve dio rješenja.
vratio je ravnotežu u svoj život. Igra bejzbol i
ima nekoliko bliskih prijatelja u školi. No, Preuzeto sa web portala Školski portal

Deset savjeta za mlade katolike koji
se osjećaju osamljeni u svojoj vjeri

Postoje trenuci u kojima se kao mladi ti se pritom učini kao da svatko želi znati
katolik možeš osjetiti pomalo zapostavlje- čime se baviš, odakle si i ZAŠTO si tu, te
no, posebice ako si jedini mladi katolik u „razmišljaš li o svećeništvu ili o redovniš-
svojoj okolini. To za tebe može biti vrlo tvu?!” Osjećaš se kao da nosiš teret cijele
teško, a da ne govorimo o usamljenosti generacije na svojim ramenima. Posebice
koju pritom osjećaš… Ali ne očajavaj! Bez kada te netko pokušava upariti, jer oni
obzira na to kako se osjećaš, postoje mi- imaju nećakinju/nećaka/unuku za koje bi
lijuni mladih katolika diljem svijeta. Nisi bilo “sjajno da ih upoznaš”. Pritisak može
sam. Mnogi se trude živjeti svoju vjeru. biti ogroman. U svakom slučaju, razmotri
Ne budi obeshrabren. “Istina je da danas, ove dvije stvari. Prvo, nikome se ne mo-
u izvjesnoj mjeri, sve, pa i naše mlade ljude raš se opravdavati, niti govoriti o svojim
privlače mnogi idoli koji zamjenjuju Boga privatnim stvarima. Samo budi ljubazan i
i naizgled nude nadu: novac, uspjeh, moć, pristojan. Drugo, znaj da si simbol NADE.
zadovoljstvo. Često sve veći osjećaj usamlje- Što je poprilično dobro.  Tolika si suprot-
nosti i praznine u srcima mnoge ljude tjera nost kulturi i znak si nade da Crkva ne
da potraže zadovoljstvo u prolaznim ido- umire. Zato su stariji ljudi tako uzbuđeni
lima. Draga braćo i sestre, budimo svjetlo kad te vide da dolaziš na sv. misu, a jedini
nade!” (papa Franjo na misi u bazilici Gos- si mlađi od 40 godina. Ne boj se. Prihvati
pe od Aparecide, Brazil,  24. srpnja 2013.) to!
Kad se u svojoj vjeri počneš osjećati usa-
mljeno, pročitaj ovih “deset savjeta za pre- 2. Prihvati nova prijateljstva, bez
življavanje mladih katolika”: obzira na razlike u godinama

1. Prigrli svoj status rock zvijezde Možda bi volio imati prijatelje katoli-
ke svoje dobi, ali to trenutno nije moguće.
Ponekad, kada kao mladi katolik odeš Međutim, nemoj podcjenjivati starije ge-
na nedjeljnu ili tjednu misu, ljudi se za- neracije katolika koji mogu biti ljubazni,
gledaju u tebe. Izdvajaš se jer si najmlađi, brižni i samilosni prema tebi. Možda si
za barem 30 godina. Znam da ti se ovo ne novi u župi, prvi put živiš sam ili započi-
događa u svakoj crkvi, ali možda si novi u nješ posao na novoj lokaciji. Netko će te
župi u kojoj nema mnogo obitelji. Možda sigurno uzeti pod svoje okrilje. Možda su
64

MLADI

njihov sin ili kći upravo otišli na fakultet, gurno ćeš naći nešto na internetu što će ti
pa te počnu tražiti svaki vikend i poziva- pružiti podršku u vjeri. Ako imaš prijatelje
ti na kavu. I prije nego što se snađeš, imat katolike koji žive daleko od tebe, sjeti se da
ćeš razvijeno predivno i neobično prijatelj- se možete moliti i povezati preko Skypea,
stvo, koje je dar i tebi i njima. WhatsAppa i drugih sličnih aplikacija.
Tada se nećeš osjećati tako usamljeno u
3. Primaj sakramente što češće vjeri, a vi ćete, unatoč udaljenosti, nastaviti
moliti jedni za druge.
Ako biti mladi katolik nekad nalikuje
na lutanje kroz divljinu, onda su sakra- 6.  Ako već ne postoji, pokreni
menti tvoja oprema za preživljavanje. U vlastitu grupu mladih
njima se zaista možeš susresti s Kristom
lice u lice. Zato primaj euharistiju što če- U svojim sam ranim tinejdžerskim
šće možeš, idi na ispovijed barem jednom godinama izbjegavao kao kugu katoličke
mjesečno i znaj da u tome leži tvoja snaga! grupe za mlade, jer nisam htio biti luzer i
nisam htio da me vide s njima. Nisam vje-
4. Ne napuštaj svoje prijatelje! rovao da mi nešto mogu ponuditi. U ka-
snijim tinejdžerskim i ranijim dvadesetim
Možda si se nedavno obratio ili si se godinama očajnički sam tražio podršku
vratio svojoj vjeri nakon dugo vremena. grupe mladih. I znate što?! One nisu po-
Možda si čak postao ozbiljniji u svojoj vje- stojale ni u jednoj od župa u koju sam išao!
ri. Možda se nalaziš u situaciji gdje te tvoji Zbog toga sam odlučio pokrenuti vlastitu
prijatelji više ne razumiju i jedini u svom grupu, što je za mene bilo zastrašujuće.
društvu vjeruješ u Boga. Nemoj se otuđi- Nisam znao hoće li itko doći, ali jest. Zato
ti od svojih prijatelja. Definitivno mogu se ne boj pokušati. Razgovaraj sa svojim
postojati neka prijateljstva koja trebaš pre- svećenikom ili župnikom. Bila to molitve-
ispitati i odmaknuti se ako nemaju dobar na grupa, grupa za pizzu nakon mise ili
utjecaj na tebe, ali ti i dalje trebaš svoje pri- sportska grupa (npr. grupa za planinare-
jatelje nekatolike. Sva dobra prijateljstva nje), samo ju pokreni, pokušaj i vidi. Čak
pomažu ti postati ono što zaista jesi i ako i ako privučeš samo nekoliko ljudi, to bi
su to dobri prijatelji, poštovat će te i podr- moglo biti sve što trebaš.
žavati čak i ako te ne razumiju. Ne moraš
ih obratiti niti im pričati samo o Bogu. Jed- 7. Potraži katoličke konferencije,
nostavno budi svoj, teži da rasteš u svetosti duhovne vježbe i festivale,
i obećavam ti, nadahnut ćeš ih na načine hodočašća…
na koje i ne očekuješ.
Ponavljam, isprva nisam htio ići na
5. Svi blogovi! Sve web-stranice! ove događaje, trošiti svoje dragocjene slo-
bodne vikende i plaće na takva putovanja
Odlična stvar kad si katolik je ta da je i kupovinu ulaznica. Ali nisam imao poj-
naša vjera univerzalna (to je i značenje ri- ma  što sam sve propuštao i koliko bi mi
ječi “katolička”). Ta univerzalnost vrijedi i oni mogli pomoći! Za svakoga postoji ne-
za katoličke web-stranice. Toliko je sjajnih što, zato samo nastavi pretraživati internet,
katoličkih web-stranica, videa, Facebook stranice svoje biskupije, ili provjeri glasi-
grupa koje te mogu podržati u vjeri i po- lo svoje župe. Bilo da želiš intelektualnu
moći ti da shvatiš da nisi sam. Bez obzira konferenciju o katoličkoj teologiji, festival
na tvoj stil, interese ili razumijevanje vla-
stite vjere, uz dovoljno pretraživanja si- 65

MLADI

zvanja, duhovnu obnovu za mlade ili ka- se osjećaš ili prepiši dio Pisma kojim ti se
rizmatsko kampiranje, to sve već postoji On obraća. Nacrtaj nešto ako si umjetnički
unutar Katoličke Crkve. Ja sam shvatio tip. Svi ovi načini olakšat će ti komunika-
da su takva događanja apsolutno vrijed- ciju s Bogom. I upamti: On je zainteresiran
na vremena i truda, a na njima sam našao za tebe!
doživotne prijatelje, dobio toliko puno da-
rova i zaista uživao. Upamti, za veći broj 9. Volontiranjem pomaži svojoj Crkvi
događanja postoji popust na ulaznicu, ili
je događaj pod pokroviteljstvom ili se ulaz U službu s mladima isprva sam ušao
plaća samo donacijom; stoga ako je novac jer sam želio raditi s drugim mladim kato-
problem, neka te to ne odbije! licima i jer sam želio biti manje usamljen
u svojoj vjeri, te biti u okruženju s više po-
8. Iskoristi ovo razdoblje za izgradnju drške. Srećom, Bog me naučio kako biti
čvrstog molitvenog života dobar pomoćnik i zaista sam s vremenom
uvidio vrijednost našeg rada. Ako stvarno
Možda si usamljen, zaista usamljen želiš upoznati mlade katolike svojih godi-
i možda se trenutno zaista nemaš kome na koji će te nadahnuti u vjeri i u isto vri-
obratiti za potporu u svojoj vjeri. To je jeme raditi odličan posao, onda razmisli o
užasno. Ali promijeni perspektivu i gledaj volontiranju za Crkvu. To mogu biti razne
na to kao na dar da bolje upoznaš Boga. stvari, od tjednog volontiranja u pučkoj
Odluči kakav molitveni život želiš imati kuhinji do pomaganja u pripremi vjero-
– pokušaj provesti malo vremena ujutro nauka za krizmanike… Rast ćeš u vjeri,
i navečer u molitvi. Dobro upoznaj svoju doživjeti nove horizonte i pomoći drugim
Bibliju – ne boj se podcrtavati ju marke- ljudima da bolje upoznaju Krista. To je
rom, obojiti i učiniti vlastitom, tako da win-win situacija!
stvarno možeš vidjeti i upamtiti što ti Bog
govori. Vodi dnevnik molitve – nitko ga ne 10. Znaj da ova osamljenost neće
mora vidjeti, nitko te neće osuđivati, pa se trajati zauvijek
ne moraš brinuti ako misliš da ne znaš do-
bro pisati. Samo piši Bogu i reci mu kako Znaj da su i drugi mladi katolici neg-
dje oko tebe – samo ih trebaš pronaći, a to

može zahtijevati malo
truda. U svakom slu-
čaju, čak i kad si naju-
samljeniji, kad moraš
donijeti odluke koje te
ostavljaju samoga ili
odlučiti se za nešto teš-
ko kako bi ostao vjeran
onome što ti zaista jesi,
znaj da nikad nisi istin-
ski sam. Imaš Krista,
koji je rekao “Ja sam
s vama u sve dane, do
svršetka svijeta.” (Mt
28,20)

66

Most na Krbavici

Duhovna obnova za djevojke kod Sestara Srca Isusova

Radost mons. Jerneića. Prvi zvuci orgulja na Udbini

Prvopričesnici sa roditeljima
Dopremanje orgulja u dijelovima

Tijelovo u Svetištu hrvatskih mučenika

Proslava župnog zaštitnika sv. Jurja u Podlapači