Maksić

Krenuli smo u 1. razred puni velikih očekivanja. Naporno smo učili (ponekad i ležeći). Stvarali smo plakate...

...slikali, crtali, rezali, lijepili... ...malo pekli i kuhali. Taman smo se ufurali...

...čak smo i zavoljeli školu! Odjednom...nevidljiv netko...poslao A doma, opet škola, ali nema prijatelja...

I još čitanja i pisanja. Srećom da poslije kiše... 51...dolazi sunce. Ljepše je u društvu i školi biti.

52

U Muzeju vlakića

Veselo u Muzeju vlakića Upoznajemo svoje mjesto: posjet Općini
i načelniku Josipu Beljaku

Škola u šumi—poučavanje šumara Gorislava Međugeneracijska solidarnost na djelu—posjet
Djanješića, predsjednika Lovačke udruge Domu za starije Pintar uz božićni program i
Jazavac Stanislava Vrbana i lovca - tate Zrinskog darivanje korisnika

Očaravajući na Božićnoj priredbi za roditelje

53

Intervju s Robertom Sedlarom, vlasnikom projekta

Razgovarala: Nikolina Gmaz
Fotografirala: Ema Herak

54

Prošla su tri mjeseca otka- Dakle, reakcije obitelji, sus-

U našem je susjedstvu sredi- ko ste šokirali susjedstvo jeda, prolaznika i mještana
nom jeseni „osvanuo“ pravi avionom u dvorištu. Kako su pozitivne?
pravcati avion te postao at- je to utjecalo na Vaš život?
Ljudi su oduševljeni, prihva-

rakcijom. Sa zadovoljstvom Inače živim ubrzano, posebno tili su ovu neobičnu i senzaci-

smo intervjuirali vlasnika a- otkako na zemljištu vikendice onalnu ideju. Moja supruga je

viona, bivšeg učenika naše u Strmcu Stubičkom radim na u početku bila protiv, ali sad

škole i zaljubljenika u Hrvat- projektu aviona za proslave. je apsolutno za. Uspio sam je

sko zagorje, i to u samome Ideja je proizašla iz moga ho- uvjeriti u dobru ideju. Djeca

avionu. Robert Sedlar otkrio bija. Već sada imamo jako su od prvog dana bila za. Kod

nam je kako je uspio ostvariti puno upita za različite prosla- susjeda sam morao malo lobi-

dječački san i zašto moramo ve. Istovremeno i dalje sva- rati da prihvate moju ideju.

vjerovati u svoje ciljeve. kodnevno putujem na posao Sad je stvarno svi podržava-

između Zaboka i Zagreba. Ni ju.

u jednom trenutku nisam po-

žalio na svojoj odluci.

Biografija:
Datum i mjesto rođenja: 8. 3. 1969., Zabok
Mjesto stanovanja: Stubičke Toplice i Zabok
Školovanje: OŠ Stubičke Toplice od 1. do 4. razreda, OŠ Donja Stubica od
5. do 8. razreda, SŠ Oroslavje 1. i 2. razred, SŠ Bedekovčina za građevin-
skog tehničara 3. i 4. razred, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Radno mjesto: Dalekovod d.d., voditelj velikih projekata, najponosniji na
dalekovod između Makedonije i Grčke
Bračni status: oženjen, troje djece; Filip, Lucija i Klara, osvajači medalja na
svjetskim prvenstvima u kuglanju

55

Odakle uopće ideja?

Ideja je iz djetinjstva. Moja

najdraža igračka bio je avion

koji sam dobio od strica iz

Pariza i već tada sam počeo

razmišljati o nekom malom

aviončiću za letenje, ali, na-

žalost, nisam došao do toga.

Puno sam letio – radio sam

pet godina u Dubrovniku i

dvije godine u Makedoniji. A

dok si u avionu, praktički ni-

šta drugo ne radiš osim što
razmišljaš. Razmišljao sam Kako to da ste ga postavili u Znači li ovaj Vaš poduhvat
kako avion smjestiti na svoju Strmec Stubički, a ne Za- da svatko može kupiti avion
parcelu i da u njemu napravim greb ili neki drugi veći grad? i da bi moglo biti još ovakvih
rođendaonicu. Pored rođenda- Veliki sam zaljubljenik u Hr- slučajeva?

onice u Zaboku, ova u avionu vatsko zagorje, jako volim o- Nije jednostavno doći do avio-

bit će naša druga rođendaoni- vaj kraj, posebno Stubičke To- na, koristio sam sva svoja poz-

ca, i nadam se, ne posljednja. plice gdje sam odrastao kod nanstva. Imao sam i jako puno

Čini se složenim prevesti ta- svoje bake na 100 metara od sreće. Ne očekujem da će net-

ko velik avion. Je li bilo pro- aviona. Svaki slobodan trenu- ko uskoro ući u ovakav pro-

blema u prijevozu i smješta- tak provodim u Stubičkim To- jekt. Nije toliki problem kupiti

nju? plicama. avion koliko preseliti ga, ras-

Najveći problem imali smo LAJK taviti i sastaviti. Sve je to veli-
kod rastavljanja aviona jer ni- Matematika ki poduhvat u koji sam se usu-
smo imali nacrte koji su tajna Zagorski specijaliteti dio ući. Sad smo pri kraju i
tvrtki za proizvodnju aviona. Crno dalmatinsko vino nadamo se dobrom financij-
Sami smo morali otkrivati sve Trubači iz Bitove skom aspektu, ali nam je bitno
skrivene vijke i na kraju smo i da naša djeca u Zagorju ima-
ga rastavili na šest dijelova da ju gdje slaviti rođendane. Da
bismo ga mogli prevesti iz O- biste privukli goste, morate
sijeka u Stubičke Toplice u tri imati dobar proizvod.

specijalne labudice. Sve je bi- Kuglanje

56 lo izvan gabarita.

Može li se dogoditi da Vam
se planovi ne ostvare? Što
ćete onda s avionom u dvo-
rištu?

U životu uvijek morate biti

spremni na pozitivno i na ne-

gativno. Ja sam se cijeli život

bavio sportom – u srednjoj

sam školi bio prvak Jugosla-

vije u voznoj spretnosti s mo-

torom i 12. na svjetskom pr-

venstvu u Lisabonu. Naučio

Koji su Vam planovi? doživljajem podizanja, spuš- sam pobjeđivati i gubiti. U

U postupku je uređenje avio- tanja i padanja, uz vjerni pri- poslu se događa da projekti
na sa staklenim podom i zvu- kaz svih letova u Europi. O- propadaju, ali ovdje čvrsto
čnom izolacijom. On je prije vaj ekskluzivni simulator naj- vjerujem da će naš projekt
svega namijenjen za dječje skuplji je dio opreme u avio- uspjeti! Da biste uspjeli u ži-
rođendane, ali i za druge pro- nu. Postavit ćemo PlayStati- votu, uvijek morate vjerovati
slave, manje svadbe, moma- on, mini biljar, mini električ- u ono što radite.

čke i djevojačke večeri. Po- ni hokej i stolni nogomet, a u Što Vam je dosad bilo naj-

red aviona će biti bazen u ko- repu aviona mini apartman. ljepše u projektu?

ji će se moći spustiti s tobo- U proljeće počinjemo s rezer- Najviše sam uživao u koncer-

gana smještenog na krilu. U vacijama. Cijene ćemo prila- tu Tomislava Golubana odr-

dvorištu će biti postavljena goditi našem kraju tako da si žanom u avionu u sklopu ma-

mini karting staza. Prava sen- svatko može priuštiti prosla- nifestacije „Advent u Stuba-

zacija bit će u kokpitu: profe- vu po želji. kima“. Kad ima puno ljudi,

sionalni simulator vožnje s avion ima posebnu akustiku,

BRZOPOTEZNA prostor je topao i ugodan.
S kojom osobom biste se mijenjali samo na jedan dan? Luka Modrić Bio sam izuzetno sretan i po-
Životni uzor: Dražen Petrović nosan kad su nam došli novi-
Najbolji komentar na avion u dvorištu: Poznati televizijski novinar nari iz France Pressa, jedne
Robert Knjaz stavio nas je u špicu finala svoje emisije „Ti ludi provo- od najjačih izvještajnih agen-

di“. A stvoren je već i lokalni vic: „Prolaze Štef i Jura pored grunta, cija u Europi. Pokazali su in-
gledaju avion, trljaju oči i veselo vele: Vi'š, nisme se mi včera napili, teres za moj projekt i bili
avion je ipak v dvorišću!“ smo vijest na svim njihovim

portalima. 57

Sigurno ste imali i teških Želite li nešto poručiti nama Zrakoplov Fokker F 100
Umirovljeni linijski putnički avion le-
trenutaka u cijelom ovom učenicima – imate li neki tio je od 1991. do 2015., zadnje za
Trade Air odakle je i otkupljen.
projektu. savjet za sretan i uspješan dužina: 35,53 m
raspon krila: 28,08 m
To si dobro prepoznala, bilo život? Trebamo li slijediti površina krila: 93,5 m2
ih je mnogo. Šest vikenda pu- svoje snove? visina: 8,5 m
širina trupa: 3,30 m
tovao sam u Osijek s prijate- Uvijek u životu morate imati masa zrakoplova: 24.593 kg
najveća brzina: 856 km/h
ljima i rodbinom. Prvi vikend svoj cilj. Trebate vjerovati da dolet: 2.390 km
najveća visina leta: 10.670 m
razmišljao sam o odustajanju ćete uspjeti, jedino vjera vam

od cijelog projekta jer je ras- daje uspjeh u svim vašim ak-

tavljanje aviona teklo iznim- tivnostima u životu – u školi,

no problematično. Moj bratić na fakultetu, a kasnije i u po-

bio mi je velika podrška i nije slovnim zadacima. Slijedite

dopustio da izgubim vjeru. snove i ideje!

Zašto su igra i zabava važne
za ljude?

Svi mi imamo često probleme
na poslu, u školi, nesporazu-
me s roditeljima i drugim čla-
novima obitelji. Da bismo se
opustili i opet mogli dobro
funkcionirati, potrebna nam
je igra i zabava. Iako imam
50 godina, još uvijek sam zai-
gran. I za ovaj projekt neki
kažu da je
igra.

58

59

GLAZBA FILMOVI I SERIJE LAJKAMO BY MIRKA
AVA MAX
Gospodin Pip:
So am I http://www.discoveryfilm.hr/
https://www.youtube.com/watch? hr/film/info/979
v=SxGLPVvNjvY
Alone ŠKORPION (serija humoris-
https://www.youtube.com/watch? tična i napeta):
v=HhjHYkPQ8F0 https://
(predivna pjesma) www.tehix.hr/
scorpion-tv-serija/
QUEEN

Spread your little wings:
https://www.youtube.com/watch?
v=uyd6OLyhPJo
There must be more to live than
this:

https://www.youtube.com/watch?
v=mgKSv0gK_NA

Is this the world that we created:

https://www.youtube.com/watch?
v=wllXY322K7Q

KNJIGE

Dnevnik Anne Frank: Nikadgrad: Kušnje Morrigan Crow

https://www.annefrank.org/en/ https://znanje.hr/product/nikadgrad-
downloads/filer_public/7a/ kusnje-morrigan-crow/274567
b3/7ab3fbe4-7109-44dd-a5db-
ed0c8da1493c/toolkit_1-3_cro-
v05.pdf (predivna knjiga)

60

Esperel – grad malih čuda LAJKAMO BY LUCIJA I TONI

Ako volite pustolovine i neobične priče onda
je knjiga Esperel – grad
malih čuda autorice Sanje Lovrenčić prava
knjiga za vas. Knjga je to u kojoj
se nalazi deset kratkih, ali smiješnih priča sa
sretnim završetkom i pokojom
čarolijom. Čitajući knjigu poželite sudjelova-
ti u pustolovinama koje se
dogaĎaju u malenom gradu Esperelu. Tako
na primjer u jednom trenutku
možete biti čovječuljak koji boja rijeku u žu-
to ili možda nevidljivi poštar koji
mora dostaviti paket. Svakom čitatelju knjige
smijeh je zagarantiran.

Lucija Mlinarić, 5. a

Roman Junaci Pavlove ulice mi se sviđa jer je u njemu opisano
veliko prijateljstvo među djecom, njihova borba, požrtvovnost,
hrabrost i ljubav za komad zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili
zajedno. Na slikovit način je opisan grund kao i osjećaji koji su ta
djeca osjećala prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i
grunda slomio je mala srca djece tako da me taj roman na kraju
rastužio.

Toni Oreb, 5. b

61

HA HA HA

UGOVOR

Tata, ti si nogometaš pa ćeš razumjeti. Produžio
sam ugovor s trećim razredom za još jednu sezonu!

SAVJETI

2019.
Drži se dalje od negativnih ljudi!

2020.
Drži se podalje od pozitivnih ljudi!

U KAFIĆU

Dajte mi kavu pet u jedan.
Kako mislite?

Šećer, mlijeko, kolačić, šifru za WI-FI i punjač
za mobitel

62

FIT
Izgubila sam 1000 kalorija za sa-

mo dvije sekunde.
Ma daj, nemoguće! Kako?

Lako, ispao mi burek!

10. dan karantene

KRIVI BROJ

Halo, dobar dan. S kim razgovaram?
Dobar dan, ovo je prodavaonica obuće.

Oprostite, dobio sam pogrešan broj.

Izvor: www.vicevi.hr

63

64

B U I KR EAT I VN
A
D

Literarno—likovni kutak učenika OŠ Vladimir Bosnar Stubičke Toplice šk. god. 2019./2020.

Bernarda Grabušić, 3. a

Lucija Domitrek, 3. a

65

Beskrajni dan bez sunca, vjetra i ljubavi Lana Kapusta, 3. b
Umoran ležim u krevetu, bez obzira što sam spavao David Kralj, 2. a
poštenih 7 sati. Pogledam u sat “06:34”, ustajem,
doručkujem, operem zube, odijevam se, sjednem za
svoj stol u polumračnoj sobi. Otvaram laptop i pregle-
dam nove zadatke u google classroomu; rješavam za-
datke, čitam, pišem, predajem. Gledam kroz prozor u
malu šumu žaleći za danima kad sam slobodno mogao
šetati u prirodi dok mi je hladan vjetar prolazio kroz
kosu, ali se ubrzo vraćam na zadatak. Kad sam
konačno gotov radim što god mogu samo da barem
malo zaboravim na situaciju, sve dok mrak ne obgrli
moju kuću, tad legnem u krevet i zatvorim svoje
umorne oči, odlazim u drugi svijet gdje još sunce sja,
vjetar puše i ljubav diše.
Umoran ležim u krevetu, bez obzira što sam spavao
čak 5 sati. Pogledam u sat “05:13”, ne ustajem, možda
nešto radim na mobitelu, čekam da sunce obasja moju
kuću, perem zube, odijevam se, zatim sjednem za svoj
stol u polumračnoj sobi. Otvaram laptop i pregledam
nove zadatke u google classroomu, rješavam zadatke,
čitam, pišem, predajem. Gledam kroz prozor u pustu
ulicu žaleći za danima kad sam mogao s prijateljima
hodati po ulici, šaliti se, razgovarati i zabavljati, ali se
ubrzo vraćam na zadatak. Kad sam konačno gotov
radim što god mogu samo da barem malo zaboravim
na situaciju, sve dok mrak ne obgrli moju kuću, tad
legnem u krevet i zatvorim svoje umorne oči, odlazim
u drugi svijet gdje još sunce sja, vjetar puše i ljubav
diše.
Umoran ležim u krevetu, ali ništa čudno, mislim da
sam spavao, ne znam koliko, ali znam da jesam. Pogle-
dam u sat “04:03”, ne ustajem, možda nešto radim na
mobitelu, čekam da sunce obasja moju kuću, perem
zube, odijevam se, zatim sjednem za svoj stol u polum-
račnoj sobi. Otvaram laptop i pregledam nove zadatke
u google classroomu, ne rješavam zadatke, ne čitam,
ne pišem, ne predajem. Gledam u popunjenu bilježnicu
žaleći za danima kad sam imao volje raditi i nisam sa-
mo žalio i žalio i žalio i ža… Kad konačno dobijem
trunčicu volje za rad, radim što god mogu samo da
barem malo smanjim količinu nerješenih zadataka sve
dok mrak ne obgrli moju kuću, tad legnem u krevet i
zatvorim svoje umorne oči i odlazim u drugi svijet gdje
još sunce sja, vjetar puše i ljubav diše.
Umoran ležim u krevetu…
Gabrijel Mlinarić, 8. a

66

Priča o rođenju

Dobar dan. Ja se zovem Tin, a prezivam se Špoljar. Danas ću vam priča-
ti o svojem rođenju.

Ja sam se rodio 7.3.2008. u 07:22. Kada sam se rodio bio sam smežu-
ran, crven i imao sam malu crnu kosicu. Odmah kad sam se rodio su me sta-
vili mami u naručje. Mama je bila jako sretna što me dobila. Čim sam se ro-
dio mama je znala da ću se zvati Tin. Dok sam sa mamom bio u bolnici došli
su me posjetiti tata, teta i baka Božica. Tata mi je kupio bijelog medvjeda koji
je bio veći od mene. Doma sam došao 9.3 i vani je bio snijeg. Nakon 3 dana
je bilo štrajenje, ako ne znate što je to objasnit ću vam. To je tradicija kod
nas, kada se rodi beba ljudi uzmu traktore i prikolice i unutra stave slame, wc
papir i svašta drugo. Onda idu po selu i bacaju slamu i drugo, i to sve do kuće
gdje se rodila beba. Ja sam jako sretan što sam nastao i što mi se nije ništa
dogodilo dok sam bio beba. Jako sam sretan sa svojim životom i taj život ne
bih mijenjao s niti jednim drugim životom.

Tin Špoljar, 6. a

Zvonimir Benger, 4. Leon Kapusta, 2. a

67

Nastava na daljinu ne može se uspoređivati s
pravom školom

Kad je započela nastava na daljinu u glavi mi je bilo
puno pitanja. Kako ću se snaći? Kako će nas ocje-
njivati? Hoću li uspjeti na vrijeme rješavati zadat-

ke? I još mnogo drugih.

U početku je doista bilo teško i imali smo mnogo
problema s internetom jer se puno ljudi njime služi-
lo odjednom, ali zajedno smo uspjeli napraviti taj
prvi korak naše virtualne učionice. Kako je vrijeme
polako prolazilo sve nam je lakše bilo slati zadaće i
služiti se virtualnim sadržajem, ali ipak ima jedna
stvar bez koje nam je svaki dan sve teže - druženje.
Nedostaju nam prijatelji, zabavljanje pod odmori-
ma, smijanje na satovima, pa čak i došaptavanje za
vrijeme ispita. Virtualna škola možda ima sve, ali
nikada se neće moći uspoređivati s pravom školom.

Tara Pihač, 8. a

Toto Šipek Glavač, 3. a

Ema Herak, 7.b

68

Zagorje moje Mamin klaruž

Najlepše mi je kad me hjutro Moja je mati
ftičeki svojom popevkom budiju. meni dala,
gda sem bila mala,
Osečam se kak h raju, klaruž zlatni.
h svojem dragom kraju.
Na njem
Čez oblok gledim križec blešči,
kak potok teče čez trnac, Isusek me gledi,
kak živina na ledine zemlje svoj plac. navek na me pazi.

Jabuka kak bogica, Kam god hodim
golih vejki h zrak strši. i on z menu ide.
Jesen je došla stiha Na vratu se ziblje
i popeva da se zaspi. i vu sviet gledi.

Zagorje moje Za njega je
najlepši je kraj, k vuhu teške ona delala.
mi zvoni moj dragi kaj. Z muku za njeg
peneze pribirala.
Nicoll Krajna, 5. b Z svojih zubije trgala.
XIV. Literarno-likovni natječaj „Poj riči materinske“
To je spomen dragi
Mentorica: Danijela Miklec na detinjstvo, sreču,
na ljubav največu.

I se kaj mi je
dati znala.

Za se, mati, fala!

I ja bum
kad bum mati,
klaruž zlatni,
svojemu detetu dala.

Karla Mirt, 7. b
Rad pohvaljen na XIV. Literarno-likovnom

natječaju „Poj riči materinske“
Mentorica: Danijela Miklec

69

Sve će biti u redu Stela Androšević, 3. b
Ti možeš reći da je krizno vrijeme, Iva Aščić, 3. a
I da nikad više neću ić' van.
Al' ova kriza ne utječe na mene.
Ja sam pozitivan!
Ja sam pozitivan!
Ti možda misliš da će strop na te pasti
I da ćeš imat' nemiran san,
Al' potres neće moje misli krasti.
Ja sam pozitivan!
Sve će biti u redu!
Opusti se i nemoj da te crne misli smetu!
Budi pozitivan!
Sve će biti u redu!
Opusti se, i dalje možeš u šetnju!
Budi pozitivan!
Budi pozitivan!
Budi pozitivan!
Budi pozitivan!
Ti misliš da sam lud i ne pazim na sebe,
Al' za mene ovo nije kraj!
Perem ruke i pazim na tebe.
Ja sam pozitivan!
Ti možda misliš da ćeš u sobi odrasti
I da više nećeš udahnut' friški zrak,
Al' ovo će stat' i pod zemlju će pasti!
Budi pozitivan!
Sve će biti u redu!
Zanemari sve i uživaj u životu!
Budi pozitivan!
Budi pozitivan!
Budi pozitivan!
Al' na koronu negativan!
I tako cijeli dan
Budi pozitivan!
Sve će biti u redu!
Opusti se i nemoj da te crne misli smetu!
Sve će biti u redu!
Sve će biti u redu!
Sve će biti u redu!
Sve će biti u redu!
Sve će biti u redu!
Sve će biti u redu!
Sve će biti u redu!
Sve će biti u redu!
Budi poziti-vaaaaaan!

Nikola Mučnjak, 7. a

70

Jesu li nas virus i potres udaljili od drugih?
Prije svega još uvijek ne mogu vjerovati da nema klasične nastave i da ne moram u ponedje-
ljak razmišljati imam li školu ujutro ili popodne. Budim se svako jutro oko 7 i 30 h bez budi-
lice. Nezamislivo! Mama je u šoku jer nisam jutarnji tip i volim spavati. Žalosti me virtualna
škola jer mi nedostaje normalna nastava i društvo iz razreda. Pošto vlada epidemija u našim
životima se događa mnogo. Kretanje mi je ograničeno na kuća – dvorište – kuća. Na ovaj
način provodim puno vremena na laptopu, što inače ne radim. Prednost je jedino to što me
nitko ne ometa dok radim osim mog psa. Nema bacanja papirića, posuđivanja šiljila, špica za
tehničku olovku, gumica, brbljanja i žamora. Iznad glave mi lete upitnici kakav je to virus
koji se igra skrivača. Dok sam pokušavala naći odgovore o epidemiji iz sna me je probudila
nova katastrofa. Potres! Pa dobro je li može gore? Naravno da može. Osim što imaš nevidlji-
vi virus sad i nepredvidivi potres. Sva sreća da je naša kuća čvrsto sagrađena pa je ostala ci-
jela. Jesu li nas virus i potres udaljili od drugih? Možda, ali sigurno su nas natjerali da zasta-
nemo i razmislimo koliko smo krhka bića. Pomogli su nam da shvatimo kako je zdravlje naj-
veće bogatstvo koje čovjek može imati, a i da nesebičnost, dobrota i požrtvovnost trebaju biti
vrlina svakog čovjeka. Zaključak je taj da ću imati drugačiji redoslijed prioriteta. Jedni će
neki nakon ove situacije biti bolji ljudi, a drugi sigurno neće. Ja sigurno hoću.
Ema Hercigonja, 8. a

Svi izvršavaju zadatke, bez obzira na ocjene
Trenutno živimo u svijetu koji je stao. Svijetu u kojemu naši roditelji više ne mogu ići na posao,
a mi ne možemo u školu. To što ne mogu u školu nije toliko loše - mogu spavati dulje, imam
više vremena za sebe, ali ne viđam više svoje prijatelje, a to je nešto najgore. Tu i tamo je teško
„pohvatati“ gradivo, ali zahvaljujući tehnologiji i povezanosti možemo si međusobno pomagati.
Trenutno u školi nema ocjenjivanja, ali svi učenici rade i izvršavaju svoje zadatke kako bi nado-
knadili što nismo u školskim klupama.
Lana Sviben, 8. a

Iva Žlabur, 8. a

71

Knjižnica - najtoplije mjesto u školi
Bila jednom jedna veoma neobična knjižnica. U njoj su se knjige same
zaduživale i razduživale, pronalazile pa čak i pospremale. Bilo je to vrlo in-
teresantno mjesto. No, jednoj djevojčici to baš i nije bilo drago zato što ni-
kada nije mogla pitati koju knjigu da posudi, a bila je jako, jako neodlučna!
Primijetila je da i druga djeca ponekad trebaju savjet i pomoć. Dugo je, du-
go razmišljala i dosjetila se: „Mogla bih ja postati nova školska knjižničarka!
No prije toga treba obaviti puno stvari, recimo, isključiti sustav neobične
knjižnice.“
Okupila je sve svoje prijatelje i tako su svaki dan na kraju nastave,
umjesto da idu kući, potajno tražili tajni sustav knjižnice. Bilo je teško svaki
dan smisliti izgovor za mamu i tatu, ali nisu odustajali. Tražili su i tražili, no
uzalud. Ipak, jednoga dana dosjetili su se da nisu pogledali na još jedno
mjesto, a to je bilo… Pokušajte pogoditi! Nevjerojatno, ali to je bila knjižni-
ca! Tako su krenuli u svoju knjižničarsku pustolovinu i pretražili cijelu knjiž-
nicu. Tražili su satima, ali ni traga tajnom sustavu. No, sjetili su se da posto-
ji još mnogo stvari koje nisu potražili u knjižnici, a to su bile knjige. Međutim,
pravo pitanje bilo je koja je to knjiga. Djevojčica se napokon dosjetila:
„Naravno, o tome mora pisati u Enciklopediji o tajnim sustavima!“ Potražili
su knjigu i ubrzo pronašli sve o neobičnim knjižnicama. Bili su neopisivo
sretni, a osobito djevojčica. Isključili su sustav. Tako je ona postala nova
školska knjižničarka. Kako je djevojčica bila jako dobrog srca, nije zanema-
rila svoje dobre prijatelje pa je i njih proglasila novim školskim knjižničarima.
Knjižnica je postala najljepše i najtoplije mjesto u školi.

Alma Beljak, 2. a
Mentorica: Davorka Maček
LiDraNo 2020.

72

Dobitak na lotu
Dogodilo mi se nešto super. Ne mogu ni sama u to povjerovati. Dobitni listić je
moj!!! Osvojila sam toliko novaca da taj broj ne znam niti pročitati. Sad mogu kupovati što
god hoću i kad god hoću. Više mi roditelji neće govoriti da nešto ne mogu dobiti jer je pre-
više skupo.
Idem si napraviti listu svega što želim. Ja želim, ja želim, ja želim… A, da, ja želim
kupiti sve najljepše i najdragocjenije kristale na cijelom svijetu. To nije dovoljno. Još želim
kupiti svu najskuplju i najljepšu odjeću, obuću i sportsku opremu. Želim sve najskuplje na-
kite i šminke samo za mene, iako ih često ne koristim. Nema veze, imam love. Želim kupiti
najljepšeg psa, kojeg mi roditelji nikada nisu dali. Moglo bi se tu naći svakakvih životinjica
i kućnih ljubimaca od malenih do onih malo većih. Svakako bih nabavila konja. Sada mi
moji doma ne mogu reći, tko će se brinuti za životinje kad nas ne bude kod kuće. Kad imaš
para, lako je unajmiti radnike. I eto, nove ideje. Svakako mi je potrebna pomoć u kući, ba-
rem jedna vrhunska kuharica, jedan konobar, dvije spremačice i osobna frizerka, svakako.
Da, kad već govorim o kući, tu bih željela i ostati. Naravno, uz mnogo poboljšanja, nado-
gradnje i malo luksuza. Dane bih provodila slažući svoje kolekcije kristala, igrajući se sa
životinjama i naravno zabavljajući se s prijateljima. Kad smo već kod zabave, svakako bih
trebala popriličnu svoticu novaca namijeniti beskrajnom trošenju na lunapark za vrijeme
trajanja Dana grada Oroslavja. Znam da si sada mogu priuštiti mnogo luksuznije lunaparke
od ovog, ali ovaj mi je srcu najdraži. Moram malo misliti i na svoju obitelj. Sada bi svi zaje-
dno mogli na neko prekrasno putovanje. Toliko toga ima lijepog na ovom svijetu za posjetiti
i vidjeti, samo da se riješimo ovog napornog koronavirusa, pa onda na put. Taman se vrati-
mo do Dana grada Oroslavja.
Ajme meni, nisam stigla niti do sredine svojeg popisa želja, a čini mi se da sam sko-
ro svu lovu spiskala. Malo sam se previše zanijela. Sva moja skromnost u trenu je nestala.
Stvarno stoji uzrečica da novac kvari ljude. Ne znam u što bih se ja pretvorila da imam toli-
ke silne novce. Sva sreća da ih nemam, već sam se samo pretvarala radi ove školske zadaće.

Ema Herak, 7. b

Tara Pihač, 8. a

73

Setim se Leon Zrinski, 3. b
Luka Vuksan, 7. a
Setim se
kad sam s dedekom išla kleti.
Tam sme se smejali i gledeli v trsje
i poslušali cvrčka kaj cvrči po leti,
a v polju na vetru se njihale klasje.

Setim se
kak su me vučili
kajkavske popevke
dok su se v trsju mučili.
Nije im bile lefke.

Setim se
babice svoje
koja je navek teste mešala
i dala ga v ruke moje.
Kuhati me vučila i rad me kraj sebe držala.

Setim se
kak smo pod brajdom sedeli

i slušali dedekove zgode
dok su tičeki popevali,
a mi se hladili z kupicu mrzle vode.

Setim se
da me babica vučila biti dekla

i slušati sam morala
da se ne bi opekla
i muža odrekla.

Setim se kak sme svi bili skupa.

Jedine kaj mi je ostale je da se setim.

Natalija Kucelj, 7. a

74

Moj maček

Pred vrati sedi i v tuđe dvorišče gledi.
Z repom maše i po tiho mrnjače.
Šapu si liže i okemi miže.

Zagledal je sosedovog pesa,
pa gledi e se odprla lesa,

da more pobeči i živu glavu zvleči!

Mu je pes jake zameril kaj z njim ni kost podelil.
Gde je videl da pes nemre pobeči,
odlučil si je male prileči.

I zdaj pred vrati lepe spi,
al sejene z jenim okem ke tiger gledi,
ak treba da more brže noge zvleči i pobeči.

Ema Hercigonja, 8. a
Mentorica: Danijela Miklec
XIV. Literarno-likovni natječaj „Poj riči materinske“

Odustati na vrijeme

Bilo je to u subotu, 12.kolovoza 2007., na proslavi mog drugog
rođendana. Cijela obitelj se je skupila u djedovoj kljeti.

Kao beba, bio sam vrlo napredan. Vrlo brzo sam naučio hodati
bez većih problema. Bio sam težak za svoje godine, ali sam i
dalje ciljao visoko. Djedova kljet je bila raskošna, dobar pogled,
terasa, stolovi, puno alkohola i lovačkih trofeja. Djed je imao i
psa, Dalmatinera, ali njegovog se imena ne sjećam. U to me vri-
jeme cijela obitelj ohrabrivala pljeskom za svaki uspješni korak.
Vjerojatno sam zato bio motiviran iskazati se i krenuo sam pre-
ma stepenicama. Obitelj je prestala gledati mene jer je bila zadiv-
ljena bakinom tortom. Polako sam se motiviran počeo penjati i
po stepenicama. Kada me je obitelj primijetila, već sam krenuo
silaziti jer ta aktivnost nije davala rezultate. Neiskusan u načini-
ma penjanja prema dolje, spotaknuo sam se i otkotrljao niz stepe-
nice. Nije to dugo trajalo, desetak stepenica. Prvi je do mene dot-
rčao pas, a onda mama. Nije bilo krvi, ali je baka uplašeno zapla-
kala jer ja nisam plakao. Nisam to planirao ponavljati jer mi se
pljesak više sviđao.

To je jedna od mojih najboljih uspomena, ali i pouka da ipak
nekada treba odustati. Ja sam odustao na vrijeme.

Dorian Levak, 8. a

75

Posebna sam
Često se osjećam drugačije, jer jesam drugačija. Naravno, svi su različiti,
smiju i moraju biti različiti na bilo koji način. To svi znamo i tako je. Svatko
je poseban na svoj način.
Ja jako volim knjige. To me prilično razlikuje od ostatka razreda i prijate-
lja, jer nitko ne čita koliko ja čitam, niti čita knjige kakve ja čitam. I, koliko
ja znam, nitko kod kuće nema policu ormara do vrha punu debelih knjižuri-
na. To me razlikuje od mojih sestara jer njih ne zanimaju knjige i imaju
drukčije hobije. Do nedavno mi je bilo čak malo neugodno zbog toga, ali sad
me više ne zanima što će itko misliti o mojim knjigama. Svi su u mojoj obi-
telji već navikli da moje čitanje, te zbog toga za svaki rođendan dobijem ba-
rem tri do osam knjiga ukupno. U zadnje mi je vrijeme najdraže čitati stare,
debele knjige, sa požutjelim stranicama, staromodnim slovima i debelim ko-
ricama koje mi ja dala baka. Zbog njih se osjećam posebno, jer ih dugo nitko
nije čitao, na neki način su zaboravljene, a sada ih ja čitam i time kao da nji-
hova priča ponovo oživi. Zato volim i pisanje, jer će jednoga dana netko mo-
žda moje priče i pročitati, a ako imam sreće, možda se to čak i nekome svidi.
Uz to volim i crtanje, jer je jako zabavno. Često mi samo padnu na pamet
neka izmišljena stvorenja, svakakvi ljudi… A ako ne nešto za nacrtati, onda
mi čak i padne na pamet stvari za napisati, svakakve lude priče ili pjesme. I
ako sve to nije bilo dosta, prije godinu dana sam otkrila veliku ljubav za gi-
mnastiku. To je vjerojatno bio svima najveći šok, jer inače nisam sportski tip
osobe i nikad se prije nisam bavila sportom. Gimnastika je teška, o tome ne-
ma rasprave, ali uživam na svakom treningu.
Ne znam koja je moja svrha među ljudima, ali to ne znači da je neću otkri-
ti. Mislim da je svatko malo „lud“ na svoj način, a ja planiram takva i ostati.
Teško je i dosadno biti baš stalno ozbiljan i „normalan“ i brinuti se o svemu.
Bilo bi lijepo pokazati ljudima da ne motaju biti definicija „normalnog“ čo-
vjeka. Nadam se da ću u budućnosti imati dovoljno samopouzdanja da to
nastavim misliti. Zato sam posebna.
Nikolina Gmaz, 7. b

Nikola Mučnjak, 7. a

76

Kakav gazda, takav pas

„Hoće li mi ostati ožiljak?“ upita mama. Tata i ja stojimo na vratima kupao-
nice i klimamo glavom gledajući je kako se zabrinuto gleda u ogledalo. „Ma
ne! To će proć', ajd', što je to!?“ reče tata. „Slažem se! Ništa ti neće ostati!“
govorim ja. Cezar se iza nas u hodniku igra sa svojom teniskom lopticom i
veselo dahće. Skroz bezbrižno. No onda i on nakosi glavu, uđe u kupaonicu,
pogleda mamino lice i tužno zalaje te zatim zacvili. Skoro kao da se ispriča-
va. U redu, da pojasnim malo situaciju. Sve se dogodilo tjedan dana prije
početka škole. Odlučili smo zadnji put ove godine vidjeti more te smo krenu-
li u Pulu. Poveli smo i našeg psa, Cezara. To je bila avantura! On nikad prije
nije s nama tako daleko putovao u našem automobilu. Dapače, njemu se niti
nije pretjerano sviđalo putovati autom. No na našem izletu je bio dobar ko'
bubica! Sjeo je na sjedalo i promatrao kroz prozor. Meni je bilo dva puta
muka, ali preživio sam. U Pulu smo došli kasno. Ugostio nas je jedan tatin
prijatelj koji živi na petom katu stambene zgrade. On je imao i staru majku
koja je imala dva srčana udara i ne bi joj se svidjelo da vidi slinavog, blesa-
vog psa kako joj hoda po stanu. Kako smo samo uspjeli prokrijumčariti Ce-
zara na tri dana bez da baka sazna, te kako smo ga rano ujutro vodili u šetnje
kad bi cvilio da mora na WC, i kako se ipak jedanput popiškio na pod… to je
priča za neki drugi puta.

Nego, vratimo se na temu. Dakle, išli smo se kupati na plažu zvanu Lungo
Mare i bilo nam je divno! Tata i ja smo ronili, mama je daleko plivala, a po-
kušavali smo navesti i Cezara da uđe u more (on nije nikad prije volio vodu).
Cezar je našao neki drugi mladi par koji ga nije pokušavao nagovoriti da uđe
u more i odabrao ih je za nove vlasnike. Nakon nekog je vremena uslijedila
oštra svađa s pudlicom pa se na kraju ipak vratio nama. Drugog smo dana
pokušali ispočetka. Čim smo došli na plažu nagovarali smo Cezara da skoči
u vodu, spremni da nas opet napusti i onda se dogodilo nešto neočekivano!
Dok smo ga nagovarali gurkajući ga prema rubu mola, on se odjednom po-
skliznuo i upao u vodu. Tada smo se mi prestrašili vode. U akciji spašavanja
u kojoj je sudjelovala mama kao glavna plivačica, naš je Cezar izvučen na
obalu. Kako se spasitelja ne dočeka uvijek otvorenih ruku, u ovom slučaju
pandži, tako je mama dobila po nosu, ali zaista. Tada smo akciju prebacili
na spašavanje prestravljene mame.

Pomogli smo joj i na kraju priče ja ovdje pišem sastavak, a mama maže oži-
ljak kremom od gaveza.

Jan Kristijan Prosenik, 7. b

77

Malo drugačija Crvenkapica

Nekada davno, u blizini velike šume, živjela je mala djevojčica
Crvenkapica. Ona je jako voljela svoju baku te ju je često posjećivala.
Bakina kuća nalazila se na obližnjem brdu okruženom šumom.

Jednom ju je majka poslala u posjet k baki jer je bila bolesna. Maj-
ka joj je dala košaricu s kolačima i sokom da ju odnese baki. Krenula
je ona tako prema baki, pa putem sretne jednog veselog vuka koji se
jako volio zezati i igrati. Vuk odjednom skoči pred Crvenkapicu, do-
takne ju i kaže: „Ti loviš!“ Ona se uplašila te je potrčala dalje, a vuk
bijaše tužan što je pobjegla. Crvenkapica je odlučila sve reći baki.
Kada je stigla pokucala je na vrata, a baka je pitala: „Crvenkapice,
jesi li to ti?“ Crvenkapica odgovori: „Jesam bako, to sam ja!“ Uđe
ona u kuću, zatvori vrata, a nije primijetila da ju je vuk pratio. Vuk se
došuljao iza kuće i zavijao na sav glas. Baka i Crvenkapica su se up-
lašile, a Crvenkapica se sjetila neobičnog vuka i rekla baki da ju je
uplašio na putu k njoj. Vuk se htio igrati, a Crvenkapica se sakrila i
rekla da igraju skrivača. Brojao je do 20, pa ju je počeo tražiti. Crven-
kapica se zapravo nije sakrila nego je otišla s bakom igrati Monopol.
Vuk ju je tražio i tražio i tražio, ali ju nije našao. Kada se vratio kod
bake vidio je da se one igraju. Otrčao je njezinoj majci i požalio joj se
što se nije htjela igrati s njime.

Kada se vuk vratio baki, rekao je Crvenkapici da je njezina majka
rekla da pođe kući jer se nije htjela igrati s njim. Crvenkapica se ras-
tužila što mora ići kući i obećala vuku da će se sljedeći put igrati.
Luka Smetko, 5. b

Ivan Mišić, 3. b

78

Babica

Navek sem volel
iti k babice.

Race, krave, pajceki i pes
skakali su po dvorišču.
V kuhnje je navek

bila fina duha bakina obeda.

Fali mi ta duha.

Fali mi babica.

Domagoj Kraljić, 7. a
Mentorica: Romina Gorički Mihaljinec
Rad pohvaljen i objavljen u Zborniku sa Smotre dječjega
kajkavskoga pjesništva „Dragutin Domjanić“

Jan Bos, 3.a

79

Čela Borna Kapusta, 4.a
Iva Aščić, 3. a
Žuta čela hude leti,
gruntam si, kam se žuri?
Poglejem gore v nebe,
oblaki su grdi i črni.

Pak normalne da se čela žuri.
Im vane polake dešč curi.
Na livade ima svakakvoga cvieča,
žutega, crvenega, belega, to je za nju prava sreča.

Čele marljivo delaju saki dan,
za nas čoveke to je same san.
Delati morame na tom svietu mi,
jer bez dela hmrli bi svi.

Čelin med još od postanka svieta
najpoznatija je apoteka.
Med lieči bolesti se,
Od kašlja, grlobolje i gripe te.

Zato samo naj nam čelice letiju
i znami se skupa veseliju.
Bez dobrega sača i meda,
nema ni života – to rekel je moj stari deda.

Marljive čele, same nam letite
i sve rože i cvieče nam oprašite.
Vriedna stvorenja na tom svietu ste vi,
kapa do poda i slobodno letite mi.

Nikola Mučnjak, 7. a

80

Dedekov ormarič
Kre babičinog kreveta smestil se mali ormarič, smeđi, stari, zguljeni i rđavi. Al puni
je starih uspomena koje nigdar neju zbliedile.
Verujem da v tem ormariču babica čuva se blage uspomena kaj joj je dedek pružil.
Saki put kad vujdem v tu sobu, vidim ormarič kre kreveta. Na tem ormariču nalazi se lam-
pa koja svietli babici kad ide spat v tu sobu. Svietli pored nje i osvietljava je uspomene na
dedeka. Ormarič, makar je stari, još čuva uspomene na dedekovu i babičinu mladost. Si-
gurne je pun slik, pisma, znački koj je dedek dobil kud je putuval.
Znam da je babica pisala pisma dedeku dok su bili zaljubljeni. Pisala mu je pisma i
dok je bil na putovanjima, zdizala je paniku i bila je prestrašena, makar je je dedek govo-
ril kak bu se v redu. Dok je dedek bil v ratu, babica se tak bojala za njega, a opet, i vero-
vala je v njega. Ona je verovala da se bu vrnul, da bu došel. Jemput kad sam zašla v sobu,
vužgala sam tu liepu svetiljku na ormariču i zvadila jene pismo. Kak sam ga čitala, vidla
sam da su se zbiljam voleli. V tem pismu je pisale:

„Dragi moj Nikola,
kak da ti velim da mi fališ više nek bile doj drugi. Zabrinuta sam za te, kaj te nema
po ciele dane. Znam da si v ratu, al molim te, vrni se, ne znam kaj bi bez tebe. Oču
da se vrneš i verujem v to. Oču pak videti tvoj osmieh na licu. Tolike mi fališ. Kad
bi bar mogla biti s tobu, al nemrem. Mislim na te dan i noč, nemrem ni spati kak
spada…
Same da znam, nis te pozabila i volim te.

Tvoja Marica“
Zbiljam su se voleli, više nek bile doj denes. Oni su bili složni i zbrinjavali su moju-
ga tateka i tetu. On i babica su znali i putovati skup, smejali su se i zabavljali. Sad su te
uspomene v tem malem, smeđem, starem, zguljenem i rđavem ormariču na terem je lam-
pa. Tak stari ormarič sigurne mnogem niš ne znači, al meni, mojemu tate i babice, znači
jake pune. Nadam se, makar je več dedek prešel, da ga bum s toga ormariča bolj upozna-
la.
Zate i morem reči da je dedek v tem ormariču i v te lampe koja svietli, i tate i mene.
Kak same jena sekunda v životu more nanesti bol… a kak same jen predmet more vrnuti
v život.
Margareta Frgec, 7. a
Mentorica: Romina Gorički Mihaljinec
LiDraNo 2020.

Manuela Klenkar, 2.a

81

Zvetrile sme se h kupinju
Bile ti je to jene popoldan. Išle sme ti Marica i ja na Sleme h nade da si popijeme
jenu dobru kavicu gore na Vidikovcu. Bila sam ziher da Marica zna put do gore, al onda...
sam se grde prevarila.
Išle sme mi gore z autem i kad sme došle do Puntijarke, veli meni Marica da ne
zna z autem dojti do Vidikovca. Dobre da me nije neke priele onda! Same nek si zahvali
Bogu kaj je znala put čes šumu. Al se onda zmislim da sam ja sim došla h japanka i još v
terima se skliže, a dobre znate kolke tam ima bregi. Kak sme išle čes šumu, velim ja njoj
nek pamti put kud ideme da se zname vrnuti kesnieše. Al kak da drievu govorim. Bile je
čist lahke dojti do gore. Eh, kad sme si napokon popile kavicu, krenule sme mi prema au-
tu. Još si mislim, tek je pol osem vur, bume nas dvije došle prije mraka, al to sam si same
ja tak liepe mislila.
I tak sme mi hodile po šume dok nisme došle do dva puta i sad – e lieve il desne
iti? Marica se pametna delala i uporne je tvrdila da morame iti lieve. Je, išla sam ja po tem
putu kak je ona rekla pa sme završile pri nekakve kapelice. Opće pitaj Boga de sme mi
završile?! Dobre, vračame se mi do onoga drugoga puta i se je bile h redu dok nisem sku-
žila da sam dobila žulje na noga radi onih japanki kaj sam na placu kupila. Pa točne da me
neke prime! Em ovaj tudum od Marice ne zna z autem dojti do Vidikovca, pritem sme se
još zgubile, a GPS ne dela h šume i još najboljše, žulje sam dobila na obodve noge. I kaj
da ja sad napravim? Nič! Velim ja lepe Marice: „Em nemrem hoditi, od tud se nemrem
meknuti, sad me buš ti na pleča nosila jer si nas zgubila!“ I tak je ona mene nosila na
pleča dok sam ja lampu držala h ruka. Liepe nas je bile za videti, dobre da nikoga ni bile
na kilometre. Zmučene i hude kak kače, zbrajale sme o te kavice dok sme se vlekle čes
kupinje. Fala Bogu, na kraju sme našle auto i nigdar više nisme imele takve fiksne ideje h
glave. Nekak su nam se zvetrile na Slemenu h kupinju.

Lana Merlin, 8. a
Mentorica: Danijela Miklec
LiDraNo 2020.

82

Otok ljubavi Iva Ašćić, 3. a

Suze lijem jače no što kiša pada Iva Miklaušić, 1. a
jer ja sam najdalji otok,
a ti obala 83
što ju voda prekriva da joj početak ne vidim.

Nijedan most ne postoji
da bi taj otok i tu obalu spojio.
Samo srce moje koje za tobom lupa kao lu-
do,
pa kamen po kamen ga gradi.

Ja sam običan otok,
a ti jedinstvena obala,
ne puna kamenja ili šljunka, pijeska ili beto-
na.
Ti si obala s cvatom ruža bez trnja.

Moram reći, pokušah k tebi doći,
no svaki čamac i svaki čelični brod
mahom se prvim valom pretvore u Titanik.

Sada shvaćam kako su Romeo i Julija
samo obično djelo Shakespeareovo,
a opet, tako stvarno mi se čini
jer ću i ja, jednom, o tebi prestati sanjati
kada utonem u san bez sna,
kada će me jednom vjetar neuzvraćene lju-
bavi potopiti
i moj otok ti nikad nećeš vidjeti.

Mirka Matuša Popović, 7. a

Poseban sam
Kad mi je učiteljica zadala ovu temu za zadaćnicu baš sam se našao u problemu. Ja
pojma nemam u čemu sam poseban. Stalno o sebi mislim da sam prosječan, ali baš u
svemu što radim. Ali zadaćnica se mora napisati. Nakon duljeg mudrovanja, pitao sam
svoju mamu što ona misli u čemu sam ja poseban. Mislio sam sad će ona krenuti u duga
razmišljanja baš kao i ja. A kad ono krene cijela paleta mojih posebnosti. Ne znam samo
od kud ih je izvukla. Baš sam se iznenadio jer sve što je nabrojala je bilo istinito. Nisam
do sada nikada o tome razmišljao na taj način. Uvijek sam nabrajao o sebi ono što mi ne
ide dobro. Mislim da je svima lakše nabrojiti u čemu smo lošiji nego u čemu smo poseb-
ni.
Probajte i Vi pa ćete vidjeti da je tako.
Kako me je mama podsjetila na moje posebnosti onda je vrijeme da ih ovdje podijelim.
Dakle, ja sam dobar u crtanju povijesnih karata. Naime, ne ide mi baš likovni (ali likov-
ni nije tema ove zadaćnice), ali karte crtam odlično. Naime, ja zamislim neku državu,
nacrtam je, pa krenem crtati slijedeću i tako začas nastanu povijesne karte onako kako
sam ih ja zamislio. Sve ih lijepo obojam i onda se moja braća i ja igramo po tim kartama
zamišljenih događaja. Ta igra zna trajati unedogled, a slijedeći dan nacrtam novu. Stvar-
no je zabavno. Poseban sam po tome što me povijest stvarno interesira ( iako je moji u
razredu ne vole) meni je baš zanimljiva. Jedva čekam osmi razred jer me jako interesira
gradivo povijesti koje ćemo tada učiti. Jednom sam priželjkivao da je neki osmaš izgu-
bio udžbenik iz povijesti i da sam ga ja našao kako bi ga prelistao da vidim što me čeka.
Poseban sam po tome što kad se naljutim, ja se stvarno brzo odljutim i još brže zabora-
vim zašto sam se naljutio. Mislim da je to stvarno dobra osobina. Poseban sam po tome
što stvarno volim glumiti, baš se uživim u taj tekst ( možda nekad i previše) ali ja to baš
volim i nije mi teško naučiti tekst i biti na pozornici jer se ne bojim publike koja gleda u
mene. Mislim da to ne može svatko jer poznam puno djece koja imaju tremu pred publi-
kom.
Eto to su neke moje posebnosti. Ne znam točno koja je moja svrha među ljudima, ali bih
volio jednog dana baviti se poviješću, djecu poučavati na zabavan i humorističan način
kako bi je možda i zavoljela, a u slobodno vrijeme glumiti u predstavama. To mi je za
sada neki plan, a mislim da je ta svrha dobra jer nema ništa bolje od malo učenja i puno
zabave.
Filip Erdelja, 7. b

Vanessa Županić, 1. a

84

ŠKOLSKI NATJEČAJ „HAIKU ZA 5“

Nagrađeni u razrednoj i predmetnoj nastavi

moja mama je Pohvaljeni
topla i nježna

sunčana obala i ruka prelijepe majke
pjev i šum ptice dira mi lice
Juraj Pilarić, 3. b

Matej Erdelja, 3. b Mentorica: Mirna Domitrek Avirović
Mentorica: Mirna Domitrek Avirović
vjetar grane njiše
vršci topole cvrčak cvrči—
nad krovom moje kuće breskva zrije
miluju sunce Jan Bos, 3. a

Mentorica: Monika Barić

Matija Pasanec, 3. b

Mentorica: Mirna Domitrek Avirović

danju i noću
jedna naranča leži
sama u zdjeli

Patricija Pasanec, 5. a Juli Kišur Novak, 5. a
Mentorica: Romina Gorički Mihaljinec
Duga Nastava.
trokut, krug, kocka Šarena duga. Tiha, daleka.
oblici jednostavni – Blješte kapljice kiše. Tipkam, mozgam, umaram se.
ali ne za svakog Čudo prirode. Čeznem za glasnim razredom.
Virtualnost.
Lara Pihač, 6. a Crno nebo
Mentorica: Monika Grabušić Na crnom nebu
tisuću zvijezda
i taj velik mjesec žut.

Sloboda
Gore visoko
Na nebu vidim ptica
Lijep njihov let.

85

Školski panoi timski su rad učenika i učitelja te uvijek
pružaju dodatan sadržaj i estetiku.