The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.

Časopis Udruge mladih Ploče i Dračevca

Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search
Published by jakov.vezic, 2018-12-13 15:35:25

Naša mala mista 1(2018)

Časopis Udruge mladih Ploče i Dračevca

ČASOPIS UDRUGE MLADIH
PLOČE I DRAČEVACA

ISSN 2623-9116
Prosinac 2018.
Broj 1.



Udruga mladih Ploče i Dračevca SADRŽAJ
Bl. Marka Križevčanina 1
23000 Zadar Riječ urednika ���������������������������������������������������������������������������������� 2

IBAN AKTIVNOSTI UDRUGE
HR2324070001100464251 Tko smo? Što smo? �������������������������������������������������������������������������� 3
Kako je sve počelo ���������������������������������������������������������������������������� 6
IZDAVAČ Dalmatinske večeri ‘17 i ‘18. ���������������������������������������������������������� 10
Udruga mladih Ploče i Dračevca Božić na Ploči ‘17. �������������������������������������������������������������������������� 12
1. rođendan i obnova zoga na Dračevcu ��������������������������������������� 14
GLAVNI UREDNIK
Đani Adžić INTERVJU S MJEŠTANIMA
Intervju s Lalom ����������������������������������������������������������������������������� 16
GRAFIČKI UREDNIK I OBRADA Intervju s Ljubom ��������������������������������������������������������������������������� 19
Jakov M. Vežić Intervju s Ninom ���������������������������������������������������������������������������� 22

SURADNICI TEMA BROJA
Luka Perović, Ante Mičić, Lucija Fešta na Ploči ‘18. �������������������������������������������������������������������������� 24
Žorić, Mate Lenkić, Antonio
Milanović, Đana Čačić, Željko PLOČEVAC JUČER, DANAS, SUTRA
Gravić, Rafaela Čurković, Martina MNK Ploča ������������������������������������������������������������������������������������� 28
Stipčević Petani, don Zdenko DDK Ploča �������������������������������������������������������������������������������������� 30
Dundović, Davorka Stipčević, Karla 30 godina župnog zbora Sv. Petra na Ploči ������������������������������������ 34
Genda, Ivan Perović, Šime Perović, 4 Bitka za Zadar ‘91 – kako je uništen tenk �������������������������������������� 36
gardijska brigada - Pauci
POVIJEST
SLIKE Župa Dračevac Zadarski i Ploče u 19. st. ��������������������������������������� 39
Vlado Perović, Davor Strenja, Crtice iz života Ploče i Dračevca – tako je to nekad bilo... ������������� 44
privatne kolekcije mještana Ploče i
Dračevca DALMACIJA
Šijavica ‘oliti mura ������������������������������������������������������������������������� 50
LEKTURA
Jasminka Adžić Sikirić RAZBIBRIGA
Jeste li znali? ��������������������������������������������������������������������������������� 52
TISAK Magic trick ������������������������������������������������������������������������������������� 53
Stega tisak d.o.o. Osmosmjerka i sudoku ������������������������������������������������������������������ 54

NAKLADA
500 primjeraka

ISSN
2623-9116

PODACI UREDNIŠTVA
E-mail: [email protected]
Fb: facebook.com/umpdzd

RIJEČ UREDNIKA

osebujnih i zanimljivih ličnosti bilo je
teško izdvojiti pojedinca koji bi nam
ispričao svoju životnu priču te kako se
živilo i radilo prije. Tako u ovom broju
imamo jednog gosta podrijetlom s
Dračevca i jednog gosta s Ploče, a to
su baba Ljuba i barba „Lalo“. Ne smijem
zaboraviti našu mladu sportašicu,
državnu prvakinju u džudu. Upoznajte
se s njezinim uspjesima u jednom
zgodnom i zanimljivom intervjuu.

Đani Adžić, urednik Ploča i Dračevac bili su od velikog
Dragi mještani, povijesnog značaja ovom kraju i
podneblju, stoga postoji rubrika koja
to i opisuje. Upoznajte se s našom
župom kroz 19. st. te pročitajte kako se
živjelo u našim mistima u zanimljivom
i simpatičnom izvještaju.

Broj 1 · prosinac 2018. s ponosom vam predstavljam ovaj Za sve koji ne znaju zašto se oni
časopis Udruge mladih Ploče i tamo deru jedan na drugoga, bacaju
Dračevca - plod svih članova i naših ruke, viču šije, oto, nove, moja, i tako
mještana. u nedogled, pripremili smo vam
jedan članak o toj tradicionalnoj
Budući da na području na kojem dalmatinskoj igri. Mogli ste primijetiti
djeluje Udruga nema nikakvog kroz naš rad koliko Udruga štuje
tiskanog medija koji bi nas informirao Dalmaciju i dalmatinske običaje.
o svim aktivnostima, događajima i
prošlosti na Ploči i Dračevcu, mi smo Za kraj se opustite uz prigodnu
se dosjetili kako bi časopis malo više osmosmjerku i sudoku te saznajte neke
zbližio, nasmijao te informirao ljude, povijesne činjenice i dogodovštine u
što je ujedno i jedan od ciljeva Udruge. članku „Jeste li znali…“.

NAŠA MALA MISTA Za početak, upoznajte tko su ti ljudi Nakon laganog pregleda zahvalio bih
koji su u godinu dana organizirali se svim suradnicima na uloženom
prvu veliku feštu na Ploči, pokrenuli trudu da se pokrene i napiše ovaj
Dalmatinsku i Zimsku večer, obnovili časopis. Zahvaljujem svim sponzorima
zog na Dračevcu i upravo pokreću novi koji su prepoznali trud, želju i ambicije
časopis „Naša mala mista“. Prisjetite ove Udruge te nam pomogli u
se svih događanja i manifestacija koje ostvarenju ovog cilja.
smo vam sa zadovoljstvom pripremali,
a u prvom članku pročitajte kako se Nadam se da ćete se lipo zabaviti
jedna grupa dugogodišnjih prijatelja čitajući ove živopisne stranice te da
dosjetila i krenula u cijelu ovu priču. ćete nam i dalje biti podrška kao i do
sada na našim projektima. A sada –
Kako u našim mistima postoji mnoštvo uživajte!

2

TKO SMO?
ŠTO SMO?

Poštovani čitatelji sve Vas srdačno zasigurno, uspjeli smo, izdali smo
pozdravljam, časopis o našim mistima te ostavili
pisani trag o povijesti i kulturi zajednice
Za one koji me ne poznaju zovem se Ploče i Dračevca.
Luka Perović, predsjednik sam Udruge
mladih Ploče i Dračevca te jedan od Želimo i dalje biti vrijedni, kreativni
osnivača Udruge. te Našoj zajednici pružiti još mnogo
veselja i zabave kroz projekte Udruge.
Naša Udruga neprofitna je i apolitična
organizacija koja organizira osobe Zato, pozivam sve Vas koji osjećate
„mladog duha“ te kroz volonterski potrebu pridonositi lokalnoj zajednici
rad uslužuje programe kulturnog da nam se pridružite te da kroz vlastit
i zabavnog sadržaja pretežito na doprinos pomažete razvoju Naših
lokalnom području. mista!

Udruženi i mladi postigli smo puno toga: U narednih nekoliko stranica, dopustite
pokrenuli smo feštu na Ploči, osmislili da Vam prezentiram sve Aktivne članove
te dva puta proveli Dalmatinsku večer, Udruge.
prigodno ukrasili bunker za Božićne
blagdane te vratili stari sjaj zogu Zdravi i veseli bili!
na Dračevcu. Ako čitate ovaj tekst,

Broj 1 · prosinac 2018.

Luka Perović Ante Mičić Đani Adžić NAŠA MALA MISTA
predsjednik potpredsjednik tajnik

3

Jure Perović Jure Genda Lucija Žorić Marko Stipčević

Jure Marnika Mate Lenkić Antonio Petra Čvrljak
Milanović

Josip Mitrović Renee Grdović Luka Kapitanović Mattija Milanović

Mateo Mitrović Emilio Sikirić Antonio Perović Josip Kresović

Đana Čačić Roberto Rončević Josip Dundović

Podupirući čanovi: Broj 1 · prosinac 2018.
Stipan Matak
Toni Žorić NAŠA MALA MISTA
Marina Lenkić
Denis Perović
Mario Perović

Dominik Perović
Rafaela Čurković

Ivan Magaš
Roko Lenkić
Iva Perović
Ivan Perović
Davorka Stipčević

Počasni član:
Šime Perović

5

Broj 1 · prosinac 2018.Kako je sve počelo...

NAŠA MALA MISTA Autor teksta: Ante Mičić

P rije par godina se u društvu u razgovoru pojavila priča o fešti. Frustrirani činjenicom da je Ploča jed-
ini kvart u gradu, ili ako ćemo je svrstati ka misto, jedno od ritkih u županiji koje nema organiziranu
feštu na otvorenom. O fešti se pričalo puno puta, ali tad prvi put u kontekstu “tribamo mi napravit
feštu kad neće ni’ko”. Kako se već godinama družimo i držimo do tradicije maškara, ideja je bila da prik-
upljene novce iz maškara iskoristimo za organizaciju fešte. Sve je to zvučalo nekako nerealno, kroz zajeb-
anciju i maštu pa nije shvaćeno ozbiljno. Vjerojatno smo podsvjesno znali da još nismo spremni i da tribamo
pričekati da odrastemo i sazrijemo do kraja.

Par godina kasnije, jedne zimske večeri, možda misec-dva prije doba maškara, ponovno se u razgovoru po-
javila ista ideja. Ovoga puta, osobu koja ju je spomenila, nije dočeka smih nego odobravanje i ono najbitnije
od svega - entuzijazam. Odma se krenilo u razradu plana. Idemo u maškare, napravit ćemo javni proglas,
pozvati sve iz mista, objaviti da skupljamo za feštu i to je to. Pola posla je obavljeno. Kako smo samo glupi
bili... ili bolje reći, neiskusni. Sad kad razmišljam o tome, drago mi je, jer da smo znali koliko nas posla čeka,
pitanje je bi li se upuštali u to.

Uglavnom, sastavili smo proglas i sutradan ga objavili. Očekivali smo popriličan odaziv i da će misto diliti
naš entuzijazam. Ne možemo nikoga kriviti, bilo je teško na prvu povirovati da iz toga može nastati nešto
veliko. Mogli smo to sve skupa i bolje odraditi, ali eto... neiskustvo.

Skupili smo se, pridružilo nam se nešto mlađe generacije i krenili smo u maškare. Nismo odredili nikakvu
temu, svak je bija slobodan maškarati se u što god je tija. Iako smo možda malo, na prvu, bili razočarani
slabijim odazivom, ljudi su nas podržali i svoje velikodušne donacije pridodavali u “kasu” za feštu. Maškare
su same po sebi jedna vrsta fešte i ta su dva dana protekla u ludilu, pismi, zajebanciji i smihu.

Kad su završile maškare, dojmovi su bili odlični pa je entuzijazam porasta te smo se bacili u daljnju organi-

6

zaciju velikog događaja. U startu je dogovoreno da mora biti slobodan ulaz. Nismo imali pojma što i kako, Broj 1 · prosinac 2018.
krenuli smo od nule. Raspitivali smo se kod prijatelja i poznanika, kod bilo koga ko je sudjelova u nekakvoj
organizaciji nekakve fešte. Dogovor je pa’. Kuzma&Shaka Zulu. Idealan izvođač za privući mlade ljude. NAŠA MALA MISTA
Kontaktirali smo ih i vrlo brzo se dogovorili te održali sastanak s njima u bunkeru u Marnikama.

Nakon stavljanja svih troškova organizacije na papir, bilo je jasno da nas maškare neće moći isfinancirati.
Tribali smo dodatnu pomoć, i to veliku.

Grad Zadar, Mjesni odbor Ploče i lokalni sponzori su bili naše glavne uzdanice. Međutim, s Gradom
Zadrom se pojavila mala prepreka radi koje se počela pisati povijest. Kako Grad ne može isplatiti novce za
organizaciju fizičkoj osobi, morali smo osnovati udrugu koja će poslati dopis za odobravanje sredstava. Cili
novi spektar briga i obaveza se otvorija. Kako je već treći misec počea teći, sve manje i manje vrimena je bilo.
Morali smo požuriti sa svime. Toliko posla, a sve radimo prvi put. U hodu učimo što i kako.

Odluka o imenu pala je vrlo brzo. Za grb Udruge odlučili smo staviti ključeve svetog Petra te krunu Gospe
Ružarice. Ekspresno smo se dogovorili oko tih stvari te napisali statut. Počelo je prikupljanje dokumentacije
potrebne za osnivanje udruge. Obrazac ovaj, obrazac onaj, odluka o ovome, odluka o onome, raznorazni
zapisnici, potpisi, osobni podaci na sto papira i sve složiti po striktno određenim propisima.

Onda, nedilja 26.3. 2017. Povijesni dan. Osnivačka skupština Udruge mladih Ploče i Dračevca održana
je u prostorijama Mjesnog odbora Ploče. Osam osnivača je jednoglasno potvrdilo članove Upravnog odbora
te je izglasan Statut. Početkom radnog tjedna smo predali dokumentaciju. Naravno da ništa ne može ići ka
po loju pa je dokumentaciju tribalo popravljati još koji put, ali početkom svibnja je ovjeren statut te smo

7

Broj 1 · prosinac 2018.upisani u Registar neprofitnih organizacija. Postalo je službeno... Udruga mladih Ploče i Dračevca postoji!
Otvorili smo bankovni račun, upisani smo u Državni zavod za statistiku i sve snage smo usmjerili na orga-
NAŠA MALA MISTA nizaciju fešte.

Neke stvari smo već dogovorili, a neke je još tribalo odradit. Složen je to posa.
Triba dogovorit binu, DJ-a, osvjetljenje, ozvučenje, zaštitare, prodaju pića, sanitarne čvorove, ishodit doz-
vole Grada i policije za javno okupljanje i održavanje manifestacije te još sto manjih stvari. Kako se fešta
približavala, stvari su sidale na svoje misto.
Grad Zadar je odobrio novce i postao glavni pokrovitelj Fešte na Ploči ‘17, Mjesni odbor je pripomogao
kao i velika skupina lokalnih obrtnika koji su pristali sponzorirati događaj.
A onda je doša i taj dan... Četvrtak 29.6.2017. Fešta na Ploči. Sve je bilo ka u snu, doslovno. Događa-
lo se prid našim očima, a i dalje nismo mogli virovati da je to stvarnost. Ne znam kako opisati taj dan osim s
dvima ričima: srića i ponos. Po nekim procjenama, prisustvovalo je oko 600-tinjak ljudi. Feštalo se do ranih
jutarnjih sati i sve je prošlo u najboljem redu.
Nakon neprospavane noći krenija sam ujutro rano na posa. Trunke umora nisam osjeća i nije postojalo
ništa što je moglo izbrisati osmijeh s moga lica. Osjećaj je u meni bia ka da sam se zaljubia priko ušiju.
I dan-danas kad se sitin te fešte dođe mi toplo oko srca. Može ih biti još puno, nadam se da i oće, ali ovu
nikad neću zaboraviti. Jer je bila prva. I radi nje smo osnovali Udrugu koja je tad poslužila kao alat, a posli
se prometnula u nešto puno veće, nešto što će, nadamo se, ostati generacijama iza nas; promicati kulturu i
zabavu te držati na okupu žitelje Ploče i Dračevca.

8

Broj 1 · prosinac 2018. NAŠA MALA MISTA 9

Broj 1 · studeni 2018.Dalmatinske
večeri 2017. i 2018.
NAŠA MALA MISTA
„Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude”, riječi su pjesme velikog

dalmatinskog pjevača Tomislava Ivčića. Upravo ono što bi trebalo vezivati sve dalmatinske ljude,
sadržano je u viziji projekta dalmatinskih večeri na Ploči i Dračevcu. Dobra spiza tradicionalne
dalmatinske kužine, dalmatinska pisma i dalmatinske igre. Jedna večer u kojoj se mjesto pretvara
u konobu. Igraju se karte, igraju se buće, igra se šijavica, pjevaju se pjesme. Uživaju se običaji na
kojima su odrasli naši djedovi i njihovi djedovi prije njih. Staro i mlado, ujedinjeno u očuvanju svoje
kulture i svojih običaja.
Razvitak tehnologije, kao da je umrtvio naše ljude, pa i ono malo slobodnog vremena kojeg imamo,
robujemo mobitelima, televizorima, tabletima i ostalim tehnološkim čudima. Sve je manje i djece
i mladih i starih na igralištima, boćalištima i livadama. Nemoguće je vidjeti djecu kako primjerice
igraju frenje, lastik, ili neku već pomalo izgubljenu igru, koja se nekoć igrala na ovim prostorima.
Članovi naše Udruge mladih su htjeli obnoviti ta nekadašnja druženja koja su, nažalost, iščeznula u
ovom užurbanom tempu života stoljeća u kojem živimo. Za početak, obnovljeno je okupljanje ljudi,
organizirani su turniri u tradicionalnim kartaškim igrama, a na zadnjoj se večeri, u kolovozu ove
godine, čak i zapjevalo do dugo u noć. Ljudi dolaze u većem broju, ima djece i vlada jedna posebna
druželjubljiva atmosfera. Ljudi su prepoznali bit ovakvih druženja, što nam je uvelike dalo dodatnu
motivaciju. Svakim događajem smo iskusniji, bolji i okupimo sve više ljudi. To je samo početak;
Dalmatinske večeri će rasti, biti bolje, duže, veselije, sa više sadržaja i zabave za sve uzraste.
Autor: Mate Lenkić

10

Pobjednici turnira u kartama 2018.: Broj 1 · studeni 2018.
1. mjesto: Auz i Gefra (Nikola Brajnović i Marko Pilipović)
NAŠA MALA MISTA
2. mjesto: Milan Puzar i Branko Mičić (Stanko Lenkić)
3. Mirko Kresović i Joso Adžić

11

Broj 1 · prosinac 2018.Božić na Ploči i Dračevcu 2017.
Autor: Lucija Žorić
NAŠA MALA MISTA
Udruga mladih Ploče i Dračevca odlučila je
svoje mještane razveseliti raznim događajima i
radionicama povodom blagdana. U sklopu pro-
grama „Božić na Ploči i Dračevcu ‘17.“ održali
smo razna prigodna druženja za sve genera-
cije.

Program je započeo kreativnom radio-
nicom za naše mališane povodom blagdana
sv. Luce; u suradnji s Područnom Gradskom
knjižnicom Ploča. Izrada poklona zamišljena
je na način da svako dijete dobije jednak po-
klon kako bi se izbjegla razlika u materijal-
noj vrijednosti. Mališani, skupa s našim An-
tonijom, Đanom, Petrom i Lucijom umatali
su voće i orašaste plodove te svojim krea-
tivnim izričajem pokazali veliku zainteresi-
ranost i znanje o našoj mučenici i zaštitnici.

Darivanje se održalo na sam blagdan
sv. Luce u bunkeru u Stipčevićima koji smo
skromno uredili slamom i starim krpama i
vrećama kako bi djeci približili skromnost
života tog doba. Naš don Zdenko nam je
velikodušno posudio projektor i otvorio
sam program darivanja vrlo zanimljivom
pričom i projekcijom o sv. Luci. Nakon
toga u bunker je došla sv. Luce u pratnji
tovara Roka i razveselila djecu poklonima. Svi su redom izvlačili imena djeteta
kojeg će darovati te su na taj način, uz njenu pomoć, svi nekome nešto poklonili i bili darovani. Zatim je slijedila
tradicionalna sadnja pšenice koja im je svima bila najzanimljiviji dio druženja. Time su naučili vrijednosti darivanja i
poštivanja jedni drugih te prave vrijednosti starih i zaboravljenih običaja koji su iščeznuli unutar konzumerističkog
pristupa svetkovanja katoličkih svetaca. Svi su otišli doma s poklončićem, čašicom pšenice i velikim osmijehom koji
je bio i krajnji cilj našeg projekta.

Bližio nam se Badnjak, bunkeru je još samo nedostajalo drvce i jaslice. Zajedničkim snagama i voljom napravili
smo jaslice i odlučili pozvati sve mještane da skupa okitimo drvce. Svatko je iz svog doma donio po jedan ukras te
smo ga zajedno okitili i dali mu posebnu čar. Druženje se nastavilo ispred bunkera gdje smo zapalili badnjak oko
kojeg smo se skupili i ćakulali. Dodatno smo se zagrijali kojom čašicom, počastili domaćim kolačima i naravno uku-

12

snim Šiminim fritulama, a ugodno druženje dodatno je Broj 1 · prosinac 2018.
začinio župni zbor zajedno s ostalim mještanima koji
su se uz božićne pjesme zajedno uputili na sv. misu. NAŠA MALA MISTA

Nakon Božićne spize, blagdanskih druženja s obi-
telji i najmilijima, došao je red na kulturno -zabavni
dio. Zimska večer kao ekvivalent Dalmatinskoj večeri,
ali u zimskom izdanju bila je večer koju smo svi željno
iščekivali. Poznato nam mjesto, bunker u Stipčevićima
kojem smo dodali mali šank s pićem, miris Šiminog
fažola i večer kartanja i šijavice mogla je početi. Na
turnir u briškuli i trešeti prijavilo se 24 ekipe. Zado-
voljni žamor, glasan smijeh i pokoja psovka te spon-
tano pjevanje govorilo nam je kako još jedan u nizu
događaja ujedinjavanja ljudi iz mista prolazi i više
nego dobro. Po završetku turnira momci koji su osvo-
jili prva tri mjesta dobili su svoje nagrade, a druženje
uz piće i Šimin fažol za prste polizat potrajalo je do
kasno u noć.

Sa zadovoljstvom možemo zaključiti da su sve ge-
neracije nakon ovih događaja obogaćene za jedno divno
iskustvo i druženje te da smo upotpunili naše blagdane
sjedinjavanjem kulture, smijeha, zabave i onog na što
nikad ne smijemo zaboraviti - a to je tradicija.

13

Broj 1 · prosinac 2018. Autor: Antonio Milanović

NAŠA MALA MISTA Povodom godišnjice osnivanja UMPD
(Udruge mladih Ploče i Dračevca) koja je os-
novana 26. ožujka prošle godine, 7.4. 2018.
je svečano uređeno i otvoreno boćalište na
Dračevcu. U uređivanju su aktivno sudjelova-
li posebno juniori, članovi udruge, koji su
radili na uređenju boćališta puna 2 tjedna .
Projekt je osmišljen kao kulturno zabavna
manifestacija koja ima za cilj prezentirati
stare tradicionalne igre kao što su balote.
Upravo zbog toga je bilo važno urediti sta-
ro zapušteno boćalište. Uz predstavljanje
tradiocionalnih igara htjela se prezentirati
i mediteranska kuhinja pa se u tu svrhu
spremala velika fritaja sa šparogama za
čije je kuhanje bio zadužen kuhar Šime
Perović, koji je zbog svog nesebičnog
djelovanja u radu udruge, proglašen
počasnim članom udruge. Za pripremu
velike fritaje bila je potrebna posebno
velika tava koju je za ovu prigodu do-
premljena zahvaljujući Turističkoj za-
jednici općine Vir, dok je za šparoge bila
zadužena gđa Stoša koja je u nepunih dva
dana ubrala preko sedam kila šparoga.

14

Šime Perović

RIŽOT OD ŠPAROGA I KOZICA Broj 1 · prosinac 2018.

Namjernice: (za 10 osoba) NAŠA MALA MISTA
Šparoge 1,5 kg

Meso jadranske kozice 0,5 kg
Kapula (luk) 0,5 kg
Peršin 2 vezice
Češnjak 1 glavica
Maslinovo ulje 3 dcl
Riža bijela 0,8 kg
Maslac 10 dkg
Mrkva 30 dkg

Korijen celera 30 dkg
Sol, papar

Priprema temeljca:
Od tvrdog dijela šparoga uz dodatak mrkve, cel-
era, dvije kapule, vezice peršina, pola glavice
češnjaka skuhamo temeljac tako da sve sas-
tojke stavimo u hladnu vodu cca 3 L i stavimo
na laganu vatru da se kuha oko pola sata (pok-
lopljeno) te začinimo s malo soli. Kada je temel-

jac kuhan procijedimo ga kroz cjedilo.

Priprema rižota:
Očistiti šparoge. Na maslinovom ulju popržiti sit-
no sjeckane dvije glavice kapule do žute boje.
Na kapulu dodati očišćene šparoge i pirjati ne-
koliko minuta. Zatim dodati sitno kosani češnjak.
Još malo propirjati, nakon toga dodati rižu te
nastaviti pirjati. Kada se riža ugrije lagano podliti
vrućim temeljcem. Kuhati par minuta pa dodati
meso kozica. Nastaviti kuhati dok riža ne bude
napola gotova. Tada dodati maslac, sitno kosani
peršin i začiniti po želji. Rižot ugasiti i ostaviti ga
dvije minute da se stiša. Prilikom serviranja pod-

liti s malo maslinovog ulja.

Hvala i dobar tek.

15

ALDO PEROVIĆ LALO

INTERVJU

Snimio: Luka Perović
Ukomponirao: Mate Lenkić

Broj 1 · prosinac 2018. Aldo Perović, mještanima poznat 1943. Italija pala, na ove prostore
kao „Lalo”, prepoznatljiva je lič- su došli Nijemci, ili kako smo ih mi
NAŠA MALA MISTA nost na Ploči i Dračevcu. Druželju- zvali „Švabe”. Oni su tu bili nešto
bljiv i vedar, uvijek spreman za šalu više od godinu dana, a nakon njih
i razgovor. Društveno događanje na su ušli Partizani, i došla Jugoslavi-
Ploči ili Dračevcu teško može proći ja. Bija san mali pa se rata baš i ne
bez njega, pogotovo ako je uklju- sićan.
čeno kartanje i bućanje, koje, kako Kako ste se kao djeca igrali?
nam je rekao i sam, od mladih dana L: Lopta je uvik bila glavno sredstvo
voli. Naš dobri Lalo podržava i zabave, ali ne onakva s kakvon se
voli mlade, ima duh mladića u sebi današnja dica igraju. Mi smo sami
iako broji već velike godine, stoga radili lopte, od krpa koje bi našli ili
ga nije trebalo nagovarati na ovaj koje bi nam neko da. Igrali smo se
intervju, već je vrlo rado na njega po livadama i ovako na mistima di
pristao, a nama je drago što će nas je bila trava, imali smo i igralište.
obogatiti svojim velikim životnim Čuvali smo krave, ovce, konje, kako
iskustvom. Pozvao nas je u svoju je ko što ima, pa bi i u tome našli
kuću, te nakon ugodnog pozdrava, vrimena za zabavu. Uglavnom, pro-
započeli smo razgovor: vodilo se dosta vrimena u prirodi i
Kada ste rođeni? fizički smo bili jako aktivni.
L: 20.05.1936. Kako je bilo živjeti u to vrijeme?
Koja su vaša sjećanja iz ranog dje- Od čega se živilo, što se radilo?
tinjstva? L: Ploča je bila selo. Ljudi su najviše
L: Rodija san se u vrime kad je na živili od poljoprivrede. Kada je doš-
ovim prostorima bila Italija, a već la Jugoslavija, neki su radili, neki
u mojoj osmoj godini, Italija je nisu, i tako.
pala. Nakon što je devetom misecu

16

Znači počeli su se ljudi zapošljava- gatiji su bili Stipčevići, a posli njih u školi na Ploči. Još je s njima bija
ti u državnim firmama? bi reka Ćurkovići pa Perovići. Stari jedan, ne mogu ga se sitit, onaj Ta-
L: Je je, pojedinci jesu, ali ne svi, naj- Cinko Stipčević je ima daleko najviše linjin...
veću grupu ljudi su još uvik tvorili zemlje. M: Frane?
zemljoradnici. Kako ste upoznali svoju suprugu L: Tako je, on je svira harmoniku.
Koje je starosjedilačko pleme prvo Maru? (Oboje se nasmiju na po- Tko vam je bio najbolji prijatelj iz
došlo na Ploču, a koja plemena su stavljeno pitanje) djetinjstva?
slijedila nakon toga? L: Ženu svoju? Haha ja sam s njom L: Najbolji prijatelji su mi bili Be-
L: Na Ploču su doselili najprije Stip- bija ode stalno, u školu smo zajedno pino, on je sada u Australiji, Širela,
čevići, nakon njih Bulići, Marnike i išli. Znamo se cili život. Igrali smo Milijo, on je umra u Australiji, i po-
Perovići. Svako pleme se smistilo u na karte, družili se i tako... (Mara se kojni Ljubo, s njim sam bija najviše
svoj kutak Ploče, imali svoje blago, nastavlja slatko smijati) zadnjih godina prije nego je umra.
obrađivali svoju zemlju. Za plemena Jeste odmah znali da je to to, da ste Zajedno smo nas dvojica bili i u
koja su kasnije došla ne bi zna točno se zaljubili? Domovinskom ratu, dobar je bija i
koje je kada došlo, to me ne pitaj, ali L: A nisan nisan nisan, nisan zna ni- stvarno me je dobro sluša.
za starosjedilačka dobro znam. šta, nisan ima pojma dok već nisan Imate neku zgodu s pokojnim Lju-
Tko vam je od ljudi ostao najviše u bija ozbiljan. bom koju bi podijelili?
sjećanju iz doba vašeg djetinjstva? M: 23 godine si ima tada. L: Jednom sam mu reka da me krat-
L: Ufff, bilo je puno ljudi, ali bi iz- L: Koliko? ko zamini na straži kad smo bili, a
dvojia strica Mimu, on mi je najviše M: 23, a ja 20. vratija san se tek nakon što san po-
govorija o vrimenima kako su ljudi L: Je li? Uff kad je to bilo. pija dvi pive. Doduše znali smo i nas
prije živili i što su radili. Njega se Kakva je zabava bila u vašim mla- dvojica otić popit što u Veseljaka u
najbolje sićan. denačkim danima? Sukošanu. Ja san volija popit pivu,
(ulazi i pridružuje nam se i Lalova L: U školi su bili plesovi svaku nedi- on je više bija od kave. Mislin, vo-
supruga, Mara, koja spretno prati lju. Svira bi Jakov Marnika, Benito i lija san popit dvi tri pive, ali ne sada
naš razgovor i dodaje pokoji detalj njegov ćaća, Pere isto, i Niko i Šime da bi se opija. Ima san auto i vozija
kojeg se sjeća iz tog vremena) Bulić. san, tako da smo nas dvojica znali ići
U tim vremenima, bogatstvo poje- M: Je je, to je bilo tamo ‘52.,’53... okolo.
dinih obitelji se gledalo po broju Jesu oni imali neki svoj bend ili? Koliko vas je bilo u obitelji braće
grla stoke i zemlji. Koje je pleme L: Ma je, oni su svirali tako, minjali i sestara?
bilo najimućnije u to vrijeme? bi se, vježbali zajedno, jednu nedilju L: Petero braće i dvi sestre. Stariji od
L: On onoga što ja pamtim najbo- jedni, drugu drugi, svirali su samo mene su Mario, on je rođen ‘33., po-
kojni Toni se rodija ‘34., Pere i Nela

Broj 1 · prosinac 2018.

NAŠA MALA MISTA

17

su ‘38., Jelena ‘40., a Edo je ‘49. Ma- ja tuka. Po gradu i okolo, puno puno je ovdje zaporavio spomenuti. Želi-
rio je već bija spreman za ženidbu, puta. Jesan i dobija nekad po nosu, mo mu puno zdravlja i mira, i da u
a Edo se tek rodija, on je bija pozni moran priznat, ali ako ćeš se tući, njemu ostane mladenački duh, koji
(kroz smijeh će). moraš nekad i dobit (u šali će nam). ga, izgleda, nikada nije ni napustio.

Dolazite kod Bepa svaku nedjelju Što ste još u mladosti radili što da-
na buće iako više ne igrate? našnji mladi ne rade?
L: Igra san prije i na karte i na buće, L: Volija san vatati tice. Kuva bi sam
ali ostarija san i više to nije za mene, svoje ljepilo od sirove gume, nije
mada kad vidim vas mlade kako igra- toga bilo kupit ka sada, a jedanput
te, još bi ja moga bolje od sviju vas. mi je važ pa na mene i prolilo mi se
Ali neka, lipo mi vas je i gušt vidit, vruće ljepilo i speklo me, evo ode mi
i Đenko se ne bi triba onako derati se još to pozna (pokaže nam ranu).
na vas da vas ne obeshrabri, još ste Nisan iša kod doktora, mi smo bili
vi mladi. zdravi i jaki, a ne ka ovi sad gnjili,
što kod doktora za svaku sitnicu idu.
S kim ste najviše volili igrati na
karte? Jeste li koga od mlađih učili tome?
L: Najviše san igra s Ninom Stipče- L: A nisu ti baš bili mladi za to, jedi-
vićem, pokojnim Ivom, i ćaćom mo- no ti brat Šime (misli na Šimu Pero-
jim, i didom pokojnim, stvarno san vića), i Damir Marnika. Njih dvojica
igra s puno ljudi. Bez karata i buća u su to volila i svaka in čast.
to vrime nije išlo.
Koliko ste često išli prije iz Ploče u
Gdje ste sve radili kroz svoj radni centar grada?
vijek? L: Išli smo dosta. Na noge je tribalo
L: Ovako... Radija sam tri godine u oko 45 minuta, ali ja san moga doć i
Letrogovini *ovo triba provjerit*, pa za 30. Vrag je ima i biciklu, a kamoli
sam jednog bodula udrija i dobija auto u to vrime.
san onda otkaz. Onda sam radija dvi
godine u vinariji. Nakon toga san Kojim ste se sportom bavili?
radija s pokojnim Šandrom Stipče- L: Rekreativno se nekolicina nas ba-
vićem, Bog ga pomilova, bija mi je vila biciklizmom. Bija san u dosta
dobar ko ćaća, primija me kod sebe gradova bivše države na utrkama. U
u radionu, a radiona mu je bila kod Varaždinu, Zagrebu, Rijeci, Kninu,
Relje, blizu pošte kod nekadašnje Beogradu. Zadrani su uvik bili do-
male pijace. Zamalo san onda otiša bri, Bumba pokojni i Šimeto su uvik
u Italiju, već san bija napravija pa- bili najbolji. Nisu nam tribali treneri,
pire, ali na kraju nisan tija, osta san samo snaga.
sa svojom gospođom, koja isto nije
tila da iden, a da buden iskren, volin Kako se zvao tada klub u kojem ste
što nisan iša. Onda mi je došlo vrime bili?
za odslužit vojsku. Bija san u ratnoj L: 1. maj, i sada se tako zove ako se
mornarici kormilar, a brodon san ne varan.
obiša cili Jadran. Bija san u Pločama,
Broj 1 · prosinac 2018. na Lastovu, u Korčuli, Splitu, Puli, Jeste osvojili koju medalju?
Tivtu, Rovinju, Visu, ma nema kuda L: Nisan nijednu. Bija san prilično
nisan proša. Služija sam punih 27 dobar, ali bilo je puno boljih.
miseci, bila je tada redukcija, a inače
se služilo i po 3 godine. Kako ste došli do bicikla?
L: Dobili bi u klubu, nije bilo lako
Jeste stekli u vojsci kojeg prijatelja kupit.
kojeg se sjetite i danas?
L: Jesan, bija san dobar s jednim Što bi rekli nama mladima iz svog
Hvaraninom, ali puno je godina životnog iskustva?
prošlo, ne mogu mu se sitit imena. L: Družite se i čuvajte svoje običaje.
Dvojicu san i udrija. (svi smo se u Budite uporni i jaki i nemojte se bo-
ovom trenu nasmijali). Ribali smo jat svakog vraga.
NAŠA MALA MISTA pod jednog hodnika dok smo bili u
Puli, nas 5-6. Međutin naša se jedan U tren oka je prošlo otprilike pola sata
mudrac, ja mu kažen da riba, bija san našeg razgovora, i bilo je jako lijepo
stariji od njega, a on da neće. On me čuti odgovore na postavljena pitanja.
malo gurne, a ja ga šakon, puf. Sićan Uz Lala sve prođe uz dozu smijeha,
se da san i jednog na brodu, Ratkovi- pa je tako bilo i u ovom intervjuu.
ća iz Istre. Bacija mi je složenu robu s Lalo i njegova gospođa Mara su nas
kreveta na pod, a ja odma šakon. Krv ispratili i pozdravili, te nam zaželili
mu je istog trena krenila. sreće u daljnjem radu. Ne sumnjamo
da će nam naš Lalo i dalje biti dragi
Znači bili ste malo temperamentni gost na našim manifestacijama, da će
u mladosti? popit još koju pivu s nama i rado se
18 L: Tuči se? Ajme sinko koliko san se prisjetit možda i trenutaka koje nam

LJUBA PEROVIĆ

INTERVJU

Autor: Luka Perović

Ljuba Perović rođena je u mjestu Dračevac u kući stariji bi nas poveli da s njima idemo čuvati
Grge Lenkića. Ova skromna i vrijedna žena rado blago, računalo se da smo mi mlađi i brži te da
se odazvala kako bi nam kroz razgovor približila možemo lakše potrčati za blagom. Vodu smo
život na Dračevcu nakon Drugog svjetskog rata. morali donositi sa Stuble sve se radilo na ruke.
Vrlo razborita i razumna dočarala nam je obi- Na Dračevcu dvije obitelji su imali konje. Ni sa
čaje tog vremena, mukotrpnost i zajedništvo u konjima nisi bia siguran. Moj ujac imao je konje
radu te prehrambene i zdravstvene navike. Dje- isto se s cijelom obitelji iselia u Australiju. Imao
lić dočaranog prenosimo i vama dragi čitatelji. je osmero djece.

Kada ste rođeni gđo Perović? Pa je li bilo ikakve zabave onda? Broj 1 · prosinac 2018.
Meni se piše da sam rođena 26.05. u papirima, Kad smo bili mladi počeli smo se zabavljati, moja
ali meni su moji rekli da sam se rodila 25.05. je generacija bila prva. Izašli bi na zog, uhvatili
Otac Grga iako nepismen dobro je pamtio te mi bi se te igrali kolo. U sredini kola nalazila bi se
je tako prenio. U to vrijeme djeca se nisu prijav- djevojka i mladić, a onda bi oni mogli birati tko
ljivala odmah kada bi se rodila nego kada bi im će nakon njih ići u sredinu kola. Sićan se kako
roditelji otišli u grad. smo iako smo bili jako umorni jedva čekali kad
ćemo se družiti u kolu.
Koliko ste bili velika obitelj?
Odrasla sam u jako velikoj obitelji nas devetoro Kako su se u to vrijeme upoznavali cure i
braće i sestara koji su preživjeli, troje braće i dečki?
sestara nisu bili te sreće. Zajedno s ocem i maj- Upoznavali su se u kolu u i pismi. Nismo se šeta- NAŠA MALA MISTA
kom sve skupa jedanaest. li po gradu i upoznavali, više smo se upoznavali
u polju. Tada bi se vidilo ko najviše vridi. U moje
Koliko ste se igrali? vrime najviše se gleda
Pa sinko moj, nismo se mi rad. Cure koje su mogle
baš igrali, to je bia „žrtven“ Procesija za „Križem“ krenila bi raditi bile su traženije i
život. Još dok smo dica bili sa Dračevca na Crno pa priko poželjnije.
Vrila na Stipčeviće pa natrag
na Dračevac.

19

Jeli se u to vrime govorilo: Najvažnije prijevozno sredstvo, kroz skuvala kad bi se
„ Nije to bilo u naše vri- šalu kaže, bila je glava. Na glavi bi se vratila. Domaća
me“? pula kuvala se puno
Svaka generacija nosi nešto nosilo od žita, grožđa i masla. duže od današnjih
4 minute, čini mi
novo. A najčešće bi nam se da bi se nekad
govorili da se u naše vrime više zabavljalo jer kuvala do uru vrimena, a bila je puno oštirja i
oni nisu mogli to. Kada bi ostali duže s druš- grebala bi nepce.
tvom, majka bi uvijek prigovarala i govorila da
idemo leći jer će nas ujutro još ranije probuditi. Koliko su ljudi bili povezani u „muci“?
Mi smo si pomagali nevažno jesi li s Ploče i Dra-
Kakva je prehrana bila u to vrime? čevca postojali su dogovori koji su se poštovali
Broj 1 · prosinac 2018. Hranili smo se onim što smo imali, sve je to bila mi koji smo se smatrali siromašnijima u zamje-
domaća spiza, a bilo je važno dobro se okripiti nu za dane oranja s konjima nudili smo dane
jer bi se puno radilo pa bi se i potrošilo. Mi smo kopanja na ruke. Još se sićan da je moj otac ta-
doma imali, kako je moja majka bila mljekarica, kav dogovor imao sa starim Ribašom i Lakićima
uvijek svježeg mlika, sira i jaja, držali smo i janj- iz Crna. Ocu je bilo najvažnije da naša zemlja
ce pa bi ponekad ćaća zakla jedno janje za nas. bude spremna za sjetvu i sađenja, a onda bi
Gledali smo ga cilog iskori- moja braća išla kod
stit u što kraćem vrimenu drugih i kopala bi u
jer nije bilo u to vrime U to vrime sve je bilo ti meni ovo ja zamjenu .
frižidera pa se moralo isko- tebi ono, a niko nije „šolde“ broja.
ristiti prije nego propadne. Koja je bila najbo-
To nije bia problem jer nas gatija obitelj?
NAŠA MALA MISTA je bilo 11 pa bi u 4 puta cilo janje otišlo, a Grga Najbogatija obitelj je bila obitelj Stipe Mičića,
bi ponekad posolia i dimija kako bi duže ostalo smatra se najbogatijim jer je imao kar, konje,
jestivo. plug i puno zemlje.

Koji je u to vrijeme bio specijalitet? Koliko je surov život bio?
Specijalitet je bila pula s mlikom, žrvanj je bia u Jako! Moja mama je s 11 godina ostala bez
Perovića na Dračevcu, mene bi uvik mama slala roditelja. Did nas je rano napustija, a baba se
da idem samliti, imala sam jake ruke, a ona bi preudala u Kale i ostavila dicu. Dica su ostala ži-

20

Ljudi su prije znali po zvijezdama i Broj 1 · prosinac 2018.
misecu kakvo će biti vrime. Mi smo
prva generacija koja nismo naučili ta NAŠA MALA MISTA

znanja.

viti na imanju, a baba je otišla živiti u Kale. Tako
da je moja majka s 11 godina bila svojoj mlađoj
sestri i bratu i majka i sestra.
Kad je bilo najteže razdoblje života na Dračev-
cu?
Najteže je bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata
i nakon njega. Velika je glad bila u to vrijeme.
Je li netko u mjestu bio „doktor“?
Ljudi su bili priučeni, evo, moja majka znala je
krpati. Uz slabo svjetlo, kojeg bi sama učinila od
komada tkanine i petroleja, krpala je za mnoge
obitelji u Dračevcu. Tako je i bilo sa doktorom.
Ja se ne sićam da je baš netko u Dračevcu bia
doktor. Znam da bi slomljene kosti namještao
stric od dida, Ribaš.
Kada se vrijeme počelo mijenjati i ličiti na
današnjicu?
Promjene su došle kad su se ljudi počeli zapo-
šljavati u firmama i kada su se počeli završavati
zanati. S tim su započele i promjene. Život je
posta lakši, ljudi su radili te primali plaće, a ko-
načno su si mogli nešto priuštit.
Što bi za kraj rekli?
Dok sam ja odrastala bila je bijeda, ali mi smo
bili veseliji nego vi danas, više je nama vridilo
otići družiti se na zogu nego išta, a manje je bilo
opasnosti, nije bilo droge, a gotovo da smo svi
pješke išli pa nisi ima s čega ni poginuti.
Razgovarati s Ljubom bio je pravi doživljaj. Takvo
sjećanje, unatoč njenim godinama, svatko bi
poželio. Mnogo toga nam je ova skromna žena
prenijela, ali u njenom glasu osjećala se blaga
nostalgija za prošlim vremenima. Iako vidno
po njezinim odgovorima život u to vrijeme bio
je težak i surov, ali bili su osuđeni na suživot i
dijeljenje onoga što su imali. Upravo zbog toga
postojalo je zajedništvo u neimaštini, nitko se
posebno nije mogao isticati. Ako je netko imao
konje rado bi ih u zamjenu za rad podijelio s
onima koji nisu imali.

21

NINA KATUŠA

INTERVJU

Autor: Đana Čačić

Broj 1 · prosinac 2018. Znate li ijednog stanovnika Ploče koji je u sam provela najveći dio vremena, skoro svih 12
nečemu državni prvak? Možda se stariji i godina. Od nedavno me trenira njegov brat Ante
NAŠA MALA MISTA sjećaju nekog od prije, ali ja znam samo jednu – Zanki.Zadovoljna sam sa svim trenerima jer su
prvakinju u džudu Ninu Katušu. me toliko toga naučili i odgojili u ovom sportu.
Kako se postaje državnim prvakom? Vrijedi li Odmah na prvom natjecanju u Kinder judu
taj osjećaj svih odricanja zadnjih 12 godina? O sam osvojila brončanu medalju. Treninzi su
tome i još mnogočemu ispričala nam je Nina. mi svaki dan, a pred natjecanje i dva puta
Priča počinje ovako... dnevno. Ljeti sam često išla biciklom na
Od kad se baviš džudom i je li to jedini šport treninge, ali inače su me vozili mama ili tata.
koji si trenirala? Odnedavno sam položila pa se sad sama vozim.
Prvi put sam na trening otišla sa 6 godina i to Od većih uspjeha još pamtim 1. mjesto u Rijeci
samo kao pratnja rođaku Robiju koji je počeo za kadetkinje ispod 40 kg, dvije godine za
trenirati Kinder judo. Ipak, nikako nisam mogla redom, 2012. i 2013. godine.
mirno sjediti sa strane, nego sam potajno Koliko je bilo odricanja u tom svemu?
sudjelovala i gledala što sve oni rade. Tada me Bilo je dosta odricanja. Uz pomoć obitelji,
pozvao trener Stipe Grgas da im se pridružim njihove podrške u svemu pa i financijama za
i probam. Došla sam sljedeći put spremna natjecanja, uspjela sam sve stići te uskladiti
i obučena za trening i od tad sam ostala. treninge i školu. Druženja s prijateljima su bila
Kasnije, kad sam krenula u školu Arbanasi, sve smanjena jer sam svaki dan imala trening, pa
cure su počele s odbojkom pa sam htjela i ja bih im se kasnije pridružila. Jedno od većih
probati. Još su me zanimale i mažoretkinje, ali odricanja je kontroliranje kilaže. Uglavnom sam
mama me savjetovala da izaberem jedan sport morala skidati 3 kg pred natjecanja radi uzrasta
i odabrala sam džudo. To traje već 12 godina i u kojem bih se natjecala. Nije mi teško odreći se
nikad mi nije dosadilo. hrane, ali je bilo naporno toliko često to raditi
Kako je tekao tvoj put u JK Zadar? kroz sve ove godine. Ipak, nije mi žao nijednog
Nakon kratkog treniranja s trenerom Draganom odricanja jer sam skroz posvećena ovome što
Kneževićem, preuzeo me Jurica Zanki s kojim radim i znam da se isplati.

22

Tvoj najveći uspjeh je osvajanje državnog Kako je život u ovom kvartu utjecao na tebe i Broj 1 · prosinac 2018.
prvenstva u kategoriji seniorki do 52 kg ove bi li voljela živjeti negdje drugo?
godine. Reci nam nešto o tome? U djetinjstvu sam se puno igrala vani, na NAŠA MALA MISTA
To je definitivno bio moj najveći uspjeh stablima, u šumi,... Tako ni danas ne volim dugo
dosad, a ujedno i jako bitan za naš klub. biti u kući. Slobodno vrijeme uvijek provodim
Osvojiti državno prvenstvo za seniorke je vrh vani. Većinsko muško društvo me potaklo na više
natjecanja kod nas, a dodatni razlog je bio što aktivnosti i s njima sam se osjećala ravnopravno.
sam pobijedila dugogodišnju „suparnicu“ iz Mislim da smo imali sreće odrastati tu jer je
Zagreba, Mateu Brletić. Kažem „suparnicu“ pod kvart miran za djecu i njihove igre, a blizu je
navodnicima jer se inače dobro slažemo, ali s grad, more, sve što nam treba i nismo izolirani.
njom sam se toliko često susretala u finalima Nemam želju živjeti nigdje drugo.
i evo napokon pobijedila. Nakon te medalje Što misliš o Udruzi mladih Ploče i Dračevca i
oduševili su me svi moji prijatelji iz kluba, jesi bila na nekim našim aktivnostima?
koji su se okupili da bi mi priredili doček na Mislim da je pohvalno to što radite. Bila sam
treningu s buketom cvijeća. Inače smo svi kao na Dračevcu na otvorenju bućališta i na oba
mala obitelj, pa i ako se negdje posvađamo, na koncerta za feštu Sv. Petra. To mi je bilo najdraže
treningu se opet sve vrati na staro i slažemo se. jer sad i mi imamo feštu na koju mogu doći svi
Koji su tvoji ciljevi u sportu i životu općenito? iz Zadra i okolice, a dosad smo mi išli u posjete
Moj cilj je da završim Kineziološki fakultet i drugima.
vratim se u Zadar trenirati džudo u svom klubu. NAJ NAJ pitalica
Trenutno sam maturantica pa me čeka napeta
godina pred upis na fakultet. Bitni su mi rezultati - hrana: špageti bolognese
na maturi, prijemnom ispitu i u sportu, a sve to - piće: sok od naranče
treba uskladiti. Kategorizacija sportaša također - obuća: tenisice
nosi bodove i nju sam dobila nakon osvajanja - boja: crvena
državnog prvenstva, ali vrijedi do ožujka 2019. - film: akcijski
pa se nadam da ću opet ući u finale i dobiti - sportaš: Ilias Iliadis
kategoriju i za sljedeću godinu. - grad koji želiš posjetiti: Tokio

23

Broj 1 · prosinac 2018.FEŠTA NA PLOČI ‘18.

NAŠA MALA MISTA Nisi se ni okrenija, prošla je godina dana. Kad pogledaš unazad, vidiš da i nije toli-
ko kratko trajalo. Koliko lipih stvari se more dogodit u godini. Samo godinu dana
prije niko od nas nije ni sanja da ćemo ovako daleko dogurati. Od osnivanja Udruge
kao alat za organizaciju fešte, do postajanja jedne od najaktivnijih udruga mladih u
županiji. Nakon Fešte na Ploči i Dalmatinske večeri, broj članova se podupla zbog
uspješne regrutacije novih članova u deseton misecu. Malo smo se pomladili (haha) i
doveli nove snage na kojima počiva budućnost Udruge. Cilj je da se znanje i entuzija-
zam prinosi i bude ostavština nekim budućim generacijama. Nakon toga su slijedila tri
događaja u sklopu Božića na Ploči i Dračevcu te proslava rođendana Udruge i otva-
ranje obnovljenog zoga na Dračevcu. A onda je došlo vrime za razmišljanje o novoj
fešti. Ovoga puta smo bili pametniji, organiziraniji i ukratko, znali smo što tribamo radit.
Samo što je velika razlika u odnosu na godinu prije bila što nismo znali koga dovesti.
Za prvu feštu Kuzma & Shaka Zulu su bili jednostavan izbor, ali sada je tribalo napra-
vit korak dalje. Bilo je raznoraznih ideja, od boljih do lošijih, ali nijedna nije “zagolicala
maštu”.
Onda jedan dan, onako slučajno u razgovoru... Dalmatino. Idejom san bia odušev-
ljen. To je to što nam triba. Ipak, nakon početnog zanosa, odlučia san “spustit loptu
na zemlju”. Kroz glavu mi je prolazilo milijun pitanja. Koliko će to koštati? Kako ćemo
prikupit sredstva? Oćemo li biti sposobni to izvesti? To je bila razina više, jer nakon
uspješne prve godine, očekivali smo veći broj ljudi na fešti.
Kontaktirali smo grupu Dalmatino i dogovorili neslužbeni sastanak. Na Uskrs su ima-
li koncert na Viru. Nakon razgovora s njima, dojam je bia odličan, ali ponovno su mi
ona pitanja počela prolaziti kroz glavu. Odlučili smo sebi dati par dana da napravimo
nekakav plan i vidimo je li moguće to izvesti. Nakon realnog razmatranja, odlučili smo

24

probati. Ako bude prevelik zalogaj, imamo plan b. Broj 1 · prosinac 2018.
I tako jednog utorka ujutro, nazovem Zdravka Sunaru, bubnjara i menadžera benda,
NAŠA MALA MISTA
da mu potvrdim da smo spremni na suradnju i po završetku ugodnog razgovora pa-
lim auto, a na radiju Dalmatino, Mendula na cesti. Prvo što sam pomislija: “Bože, ovo
je znak.”

Krenili smo u detaljnu razradu plana i počeli djelovati, pritom držajući sve u tajnosti
kako se ne bi pokrenula priča pa na kraju ništa. Tili smo biti sigurni da ćemo uspiti u
svom naumu. Očekivali smo novčana sredstva naših lokalnih sponzora, Grada Zadra i
M.O. Ploče, ali kako nismo mogli ići u maškare, došli smo do zaključka da će nam je-
dan dio sredstava falit i da ga ne možemo nikako prikupit nego donacijama građana.
Krajem petog miseca objavili smo da će na fešti pivati Dalmatino. Vijest se munjevito
proširila. Zvonili su mobiteli, stizale su poruke: “Je li to istina???”

Tribalo je početi skupljati donacije pa smo podilili letke obavještavajući mještane
kad ćemo doći. Skupili smo hrabrosti za početak, jer nije lako ići od kuće do kuće, po-
nekad osjećajući se ka da prosiš. Mislili smo u tri dana obići sve. Tek tada smo skužili
koliki su zapravo Ploča i Dračevac i da je nemoguće sve proći u toliko malo vrimena.
Nema veze, nismo se obeshrabrili.

Odaziv mještana je tek posebna priča. Nešto neopisivo. Ljudi puni razumijevanja,
podrške i ohrabrivanja. Da ne ostane samo na ričima, pokazali su to i svojim veliko-
dušnim donacijama. Naša motiviranost je dodatno porasla te smo u narednih misec
dana odradili velik posa u organizaciji. Polipili smo plakate po cilom gradu, sastavili
šank i pripremili sve. Vijest o održavanju fešte je prinila većina lokalnih novina, portala
te radio stanica. Sve je bilo spremno.

25

Broj 1 · prosinac 2018.Kiša će

NAŠA MALA MISTA Vremensku prognozu smo pratili od početka šestog miseca i sve je izgledalo obe-
ćavajuće. Pravi lipi, sunčani dan za početak lita. Petrova se približavala, i dalje je bilo
lipo vrime, ali prognozirali su taj dan naoblaku s mogućnošću kiše. Ništa strašno, neće
valjda.
Petak, 29.6. kiša pada... sipi lagano, ne staje cili dan! Odma smo u problemu. Tribamo
završit neke sitnice, ne možemo, pada kiša. Cili dan je tema kiša. Kad će stati, oće li stati,
zašto baš danas pada... Prognoza se gleda svake dvi minute. Kroz zajebanciju pivamo
“nevrime i nesrića, neće na nas nikada...”
Dolaze ton majstori, a potom i grupa Damatino, ali ne mogu spojit ništa jer pada kiša.
Sušimo pozornicu svako malo i pokrivamo instrumente. U kratkim intervalima kad bi stala
kiša, uspjevamo malo po malo posložit sve. Nakon manjih tehničkih problema koji su brzo
otklonjeni, bend održava tonsku probu te se upućujemo na večeru. I dalje je tema kiša.
Zvone mobiteli, dolaze poruke, svi pitaju oće li biti fešte. Pitamo se i mi, ali ne gubimo
nadu, virujemo kako će stati, pustit nas da održimo feštu i da se svi skupa zabavimo kako
zaslužujemo. Po povratku s večere i dalje kiša pada. Jedan dio ljudi je otiša, misleći kako
neće bit fešte ili jednostavno nisu tili bit na kiši. Odjedanput - staje. Izletili smo svi iz kućica,
bend se popea na binu, odmotali su instrumente i počeli svirati. Fešta je počela!
Atmosfera se brzo podigla, feštalo se za dišpet vrimenu. Nakon nekih 45 minuta, možda
dvi, tri pisme prije kraja prvog seta, bend pravi pauzu jer kiša ponovno počinje, ali traje
samo kratko, dovoljno da potira još malo ljudi. Kad je stala, Bogu fala, pustila nas je na
miru. Konačno smo mogli zatvorit tu temu jer dosadila je više svima. Dalmatino se vraća
i maestralno održavaju drugi set. Kroz cilu večer su svirali nešto svojih pisama, a nešto i
raznoraznih dalmatinskih i zabavnih pisama kako bi svi mogli uživati. Zasvirali su i Bili cvi-
tak koja je bila želja članova Udruge. Iako su rekli da se zbog gustog rasporeda neće stići
pripremiti, odlučili su nam prirediti iznenađenje zasviravši je na opće oduševljenje članova
Udruge.
Prema procjenama, oko tisuću ljudi je feštalo na Ploči. Bakljade tijekom cile večeri i va-
tromet su dali dodatan doživljaj ciloj večeri. Po završetku koncerta i slikivanju obožavatelja
s članovima benda, proslava se nastavila sve do jutra. Unatoč lošem vrimenu, jedna pre-
divna večer koja nas je učinila ponosnima još jedan put i zauvik ćemo je pamtiti.

26

Broj 1 · prosinac 2018. NAŠA MALA MISTA 27

FITNESS FLEX STARI MOST ARBOREUS j.d.o.o.
P.O. ZELIĆ

AUTO CENTAR ELMONT - SERVIS,
PEROVIĆ CITROEN MONTAŽA I AKCIJSKA
PRODAJA KLIMA UREĐAJA

Broj 1 · prosinac 2018. Župa Sv. Petra

AUTO OBRT RETIS INFORMATIKA d.o.o.
HADRA
ILUZIJA D.O.O.
28
NAŠA MALA MISTA KLJUČ U RUKE D&A

STOMATOLOŠKA KELAVA D.O.O. DEKOR T.O. MARIN
ORDINACIJA MARICA

VUJANIĆ DŽEPINA

PRODAJA DRVA VOBISCUM D.O.O. KONOBA KARUBA
I PRIPREMNI
RADOVI ŠARIĆ PIZZERIA MRAK

SPORT LIVE d.o.o. ZADAR FRIGO FENESTRA ZADAR T.O. CITRUS Broj 1 · prosinac 2018.
D.O.O.

LUBAR KLESARSTVO OBRT NAŠA MALA MISTA
GRADNJA KATUŠA DINO ŽILIĆ
J.D.O.O.
VIDAČAK D.O.O.

“Grafička ilustracija informativnog je karaktera te ne predstavlja službena loga pojedinih tvrtki i obrta.”

29

Broj 1 · prosinac 2018.Autor: Željko Gravić

NAŠA MALA MISTA Malonogometni klub PLOČA osnovan je 30.07.2007. godine s ciljem promidžbe sporta prvenstveno
malog nogometa i našeg malog mista. U sezoni 2007/2008 krenuli smo na svoj malonogometni put u 3.
malonogometnoj ligi Zadarske županije. U sezoni 2010/2011 izborili smo ulazak u viši rang i naredne dvije
sezone smo proveli među drugoligašima u 2. malonogometnoj ligi. Na kraju sezone 2012/2013 osvoji-
li smo naslov prvaka 2. lige i od 2013. godine smo sudionici 1. malonogometne lige Zadarske županije
odnosno najelitnijeg razreda zadarskog futsala sve do danas.

U 11 godina postojanja kluba odi-
grali smo jako puno ligaških utakmica,
nastupali na mnogobrojnim turnirima
širom naše županije, nekoliko godina
u Jader ljetnoj ligi, a svih tih godina s
ponosom smo promovirali i naš kvart.
Bilo je i uspona i padova, osvojenih
turnira, izgubljenih utakmica, nezabora-
vnih trećih poluvremena i proslava.

Od osnutka do danas kroz klub je
prošlo dosta igrača, starijih i mlađih,
a veliko zadovoljstvo nam predstavlja
činjenica da smo od dosta mladih nada
stvorili vrlo dobre igrače futsala.

Ponosni smo što je dres MNK PLOČE
jednu sezonu nosio i Danijel Subašić
Suba koji je bio najbolji strijelac prvog
dijela sezone.

30

U dosadašnjih 11 godina na- Broj 1 · prosinac 2018.
kupilo se jako puno uspomena,
stvorili smo puno poznanstava i NAŠA MALA MISTA
prijateljstava, a u svim natjecan-
jima uz pozitivan rezultat jedan
od glavnih ciljeva nam je fair play, promocija futsala i
našeg kvarta, a što nam ostaju ciljevi i u budućnosti.

U budućnosti se nadamo da će na Ploči i Dračevcu biti dosta mladih igrača koje će privući mali
nogomet i općenito sport, a nama će biti zadovoljstvo da ih uključimo u naše redove i da postanu
dio našeg tima.

31

PRIČA O AKTIVU DOBROVOLJNIH DARIVATELJA KRVI
PLOČE I ZNAČAJU DOBROVOLJNOG DARIVANJA KRVI

ZA POJEDINCA I DRUŠTVO

Dugogodišnje ponosno djelovanje Aktiva
na načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i solidarnosti

Napisala: Rafaela Čurković

Broj 1 · prosinac 2018. POČECI DJELOVANJA AKTIVA zdravstvena organizacija zbog opasnosti širenja bole-
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je dari- sti posredstvom krvi koja se uzimala od plaćenih da-
vatelje krvi herojima, želeći pokazati od kolike su važ- vatelja krvi.
nosti darivatelji krvi za cjelokupno društvo, a ponaj-
više za uspješno funkcioniranje zdravstva, pozivajući Nakon preliminarnih kontakata s Brankom Kola-
se na izreku: „Tko spasi jedan život, kao da je spasio novićem iz Crvenoga križa Zadar, ključnom osobom
cijelo čovječanstvo!“. u tim početnim koracima, zaduženog za koordinaci-
Kad u mnoštvu raznih informacija čujete da se go- ju djelovanja gradskih aktiva i Odjela za transfuziju
dišnje u Republici Hrvatskoj napravi na tisuće opera- Opće bolnice Zadar, krenulo se u organizaciju prve
cija, a da iste ne bi mogle biti ostvarene da nema osi- akcije dobrovoljnog darivanja krvi na Pločama! Naša
guranih dostatnih zaliha sigurne krvi, onda možda na grupica entuzijasta koju su činili Ruža Knez, Rafaela
trenutak pomislite „Zar nemamo i mi ovdje na Ploči Čurković i Marin Knez, nije imala iskustva u sličnim
Aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi?“ djelovanjima, ali stalno se nailazilo na pozitivne i po-
Točno, 2004. godine počeo je s djelovanjem Aktiv ticajne reakcije sumještana i to je bila dodatna motiva-
dobrovoljnih darivatelja krvi Ploče. Te godine grupa cija. Trebalo je odlučiti gdje održati akciju, kako pro-
entuzijasta s Ploča odlučila je pokušati organizirati širiti obavijest, kako dodatno motivirati potencijalne
akciju dobrovoljnog darivanja krvi i to u svojem kvar- darivatelje i darivateljice. Tadašnji župnik pločanske
tu. Za realizaciju te ideje idealna je bila tadašnja prak- župe sv. Petra, don Gašpar Dodić, i sam darivatelj
sa Gradskog društva Crvenog križa Zadar kojom se krvi, na molbu za prostorom reagirao je vrlo susret-
učestalo pokušavalo pokrenuti aktive darivatelja krvi ljivo i s potpunim povjerenjem ustupio vjeronaučne
po gradskim kvartovima i tako motivirati građane, s dvorane u crkvi za mjesto održavanja akcije. Koliko je
obzirom da su se ugasili veliki aktivi darivatelja koji su bilo neizvjesno kakav će odaziv biti dovoljno govori
postojali u prijašnjim poduzećima i tvornicama. podatak da se za akcije darivanja krvi inače poštom
Prikupljanjem informacija naučili smo da organi- šalju personalizirani pozivi, što za prvu akciju nije
zaciju u većini zemalja svijeta provode humanitarne bilo moguće jer nije postojala baza podataka o dari-
organizacije poput Crvenog križa i Zelenog polumje- vateljima. Na vidljiva mjesta postavljeni su plakati s
seca, transfuzijske službe ili razni klubovi dobrovolj- obavijesti o akciji, usmeno se obaviještavalo susjede,
nih darivatelja krvi. U Hrvatskoj to provode Hrvatski prijatelje i rodbinu, ne samo po Pločama i Dračevcu,
Crveni križ i Transfuzijska služba Hrvatske na nače- već i po ostalim gradskim kvatovima te se dala obavi-
lima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i soli- jest u medije (radio, gradske novine).
darnosti. Navedena načela prva je objavila Liga dru-
štava Crvenog križa 1948. godine, a podržala Svjetska Povijest stvarnog djelovanja Aktiva DDK Ploče po-
činje s datumom 27. siječnja 2004. godine kada se, u
NAŠA MALA MISTA poslijepodnevnim satima, u trajanju od dva sata, odr-
žala prva akcija dobrovoljnog darivanja krvi na Ploči!

Sve strepnje su otklonjene i Aktiv je
počeo živjeti, odnosno počeo je biti dio
uglednog i časnog društva. Darivanju
krvi pristupilo je tada tridesetak osoba,
a 26 osoba je uspješno dalo krv (10 žena
i 16 muškaraca). Atmosfera je bila sko-
ro familijarna, a osobito poticajno bilo
je vidjeti da su mnogi tada prvi put pri-
stupili darivanju, a neki su se priključili
nakon što su već više puta darovali krv
ili na Odjelu za transfuziju ili u nekim
drugim aktivima, ali im se jako svidjelo
što im je ovdje bliže i ugodnije.

Okupila se šarena ekipa starijih i mla-
đih žena i muškaraca. Akciji su pristu-
pili i stanovnici drugih kvartova, osobi-
to su brojni bili stanovnici susjednoga
Dračevca, a bilo je osoba i iz Sinjore-

32

tova, Voštarnice, Poluotoka... Pod supruga Anica i sve tri kćeri (Lidija, Maja i Klara), ali Broj 1 · prosinac 2018.
pokroviteljstvom Gradskog društva možda je to u svim aktivima tako jer se radi o plemeni-
Crvenoga križa Zadar pripremljena tim ljudima? NAŠA MALA MISTA
je prigodna ukusna i bogata zaku-
ska. Dugogodišnji sponzor, u vidu Prema pravilima medicine, krv može darivati svaki
darovanih sokova, bila je tvornica čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja, u dobi od
„Maraska“ Zadar, a za nekoliko za- 18 do 65 godina, do 60 godina ako krv daje prvi put,
kuski, u prvih par godina djelovanja, odnosno, do 70 godina 1-2 godišnje nakon pregleda i
kruh nam je donirala Tvornica kru- odluke liječnika specijalista transfuzijske medicine, tje-
ha Zadar. lesne težine iznad 55 kg, (proporcionalno visini). Krv
se uzima samo kada je darivatelj zdrav i ima dovoljno
Velika zahvalnost ide i župnicima željeza. Zdrav organizam darivatelja krvi vrlo brzo u
župe sv. Petra Ploče, najprije don potpunosti nadoknađuje količinu i sve sastavne dijelove
Gašparu Dodiću na ustupanju pro- darovane krvi: već unutar 24 sata organizam nadoknadi
storija za održavanje akcija dariva- tekući dio krvi - plazmu i njene sastojke, broj tromboci-
nja krvi u crkvi, a od 2016. godine ta i leukocita. Tako da ona bogata zakuska i gutljaj vina
do 2018. njegovom nasljedniku, i piva nakon darivanja krvi svakako ima i svoje zdrav-
župniku don Zdenku Dundoviću, stveno opravdanje.
koji je, bez dodatnih upita i s pu-
nim povjerenjem, nastavio s istom ODdar2iv0a0n4j.egkordviinue AodkrtživauneDsDuK43Plaokčceijeudborborjokvaomljan:og
velikodušnom praksom. Nadamo darivanja krvi u kojima je prikupljeno sveukupno 935
se istoj takvoj suradnji sa sadašnjim doza krvi. Ukupan broj prikupljenih doza varira od go-
župnikom fra Žarkom Relotom. dine do godine i to od pedesetak do osamdesetak doza.
Djelovanje Aktiva je, s njihove stra- U pravilu se na ljetnu akciju u srpnju odazove manje
ne, u potpunosti podržano i čak ga osoba, što je i razumljivo s obzirom na vrućine, putova-
dodatno oglašavaju s oltara. Već na ja i ostale ljetne uvjete. Najaktivnija godina do sada bila
drugoj akciji darivanja krvi, darivateljima se pridružio i je 2012., kada je bilo prikupljeno ukupno 85 doza krvi.
don Gašpar te nekoliko puta uspješno darovao krv.
Druga ovogodišnja akcija, četrdesettreća po redu,
Naš Aktiv nailazi i na potporu i suradnju Mjesnih održana je 12. srpnja, a u studenome nas očekuje treća
odbora. Tako je Mjesni odbor Dračevac 2010. godine ovogodišnja akcija.
financijski potpomogao organiziranje izleta članova
Aktiva u Mariju Bistricu i Donju Stubicu. 2009. godine Kroz ovih četrnaest godina, a u akcijama Aktiva, 123
članovi aktiva samostalno, bez finaciranja, a radi dru- osobe su barem jednom darovale krv. Ako će netko pi-
ženja, išli su na izlet u Rastoke (Slunj) i Baračeve špilje. tati koja struktura ljudi u našem aktivu daruje krv, onda
Mjesni odbor Ploče, temeljem molbe voditeljice Aktiva, treba napomenuti da su krv darovali i liječnici i liječ-
odobrio je, u okvirima svojih mogućnosti, financijska nice, profesori i profesorice, medicinske sestre, privatni
sredstva za organizaciju izleta članova, ali, na žalost, poduzetnici, policajci, inžinjeri, umirovljenici i umirov-
ideja još nije realizirana. ljenice, studenti i studentice, prodavači i prodavačice,
radnici i radnice iz svih sektora, poljoprivrednici, među
STATISTIKA DJELOVANJA AKTIVA njima ima i branitelja, domaćice, mame i tate, djedovi i
Po početnoj formuli i po, uglavnom, istom protokolu bake… Naravno, netko svrati samo jednom pa ne po-
ustalio se dugogodišnji rad Aktiva DDK Ploče koji dje- stane stalni dio aktiva, neki se darivatelji moraju povući
luje, evo, već četrnaest punih godina. Ušao je Aktiv u radi, nažalost, zdravstvenih problema, neki radi strarije
svoju petnaestu! dobi iako imaju žarku želju još biti aktivni. Vodstvo Ak-
Već na prvoj akciji odlučeno je, u dogovoru s Bran- tiva uglavnom je isto kroz sve ove godine i sve se radi u
kom iz Crvenoga križa, a radi velikog broja ženskih da- suradnji i zajedništvu, a u užem organizacijskom odbo-
rivateljica, da se akcije održavaju svaka četiri mjeseca, ru Aktiva su Ruža Knez, bez čije pomoći se akcije skoro
odnosno tri puta godišnje. U Hrvatskoj, muškarci smiju
dati krv do 4 puta godišnje, s razmakom između da-
rivanja od 3 mjeseca, a žene smiju dati krv do 3 puta
godišnje, s razmakom između darivanja od 4 mjeseca.
U ovih četrnaest godina otkazana je samo jedna je-
dina akcija i to u ožujku 2010. godine, radi tadašnjih
velikih zaliha krvi u OB Zadar.
Kako je statistika neumoljiva, tako i statistika darova-
nih doza krvi u Aktivu DDK Ploče pokazuje nekad sla-
bija, a nekad uspješnija razdoblja, ali, kako se ovdje radi
o živi ljudima, o njihovim zdravstvenim, poslovnim i
obiteljskim situacijama, koje mogu varirati od mjeseca
do mjeseca, to je potpuno očekivano. Možda svaki aktiv
dobrovoljnih darivatelja krvi ima neku svoju osobnost?
Osobnost Aktiva DDK Ploče bi možda bilo to što više
nema one strepnje da se nitko neće odazvati, što će se
rado družiti uz zakusku i malo pročakulati, što će mir-
no i strpljivo čekati u redu za liječničku kontrolu bez
ometanja liječnice i medicinskih sestara, što su pristojni
kad doktorica ne dopusti da daju krv (jer se znalo čuti
priče da su po nekim mjestima napadane), što dođu či-
tave obitelji pa tako u obitelji Orkaš krv daruju Branko,

33

Broj 1 · prosinac 2018. ne bi uspjele ni realizirati, Marin Knez, naš počasni rivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za
član, Rafaela Čurković, Marina Ćurković, a članovi su davanje krvi.
NAŠA MALA MISTA bili i Željko Gravić, Klaudio Ćurković. Od 2004. do
2012. voditeljica aktiva je Rafaela Čurković, a 2012. Sam čin darivanja krvi traje maksimalno
voditeljstvo preuzima mlada i aktivna darivateljica desetak minuta.
krvi Marina Ćurković. Od 2016. godine, voditeljica je
ponovno Rafaela Čurković Darivatelj je u ugodnom poluležećem polo-
žaju dok laganim stiskanjem šake puni vreći-
Može se smatrati da Aktiv ima svoje stalne aktivne cu za krv koja je sterilnom iglom i sistemom
članice i članove. Darivatelji s četrdeset ili nešto više vezana za njegovu venu u lakatnoj jami.
darivanja krvi su: Emil Marnika, Mile Nimac, Branko
Orkaš, Damir Perović i Denis Perović. Trideset ili ne- Sav pribor i materijal koji se koriste pri ve-
što više doza krvi darovali su: Ivica Čurković , Klaudio nepunkciji su sterilni i za jednokratnu upora-
Čurković, Željko Gravić, Đenko Lenkić i Vice Mičić bu. Svaka osoba daruje 450 ml pune krvi. Iz
. Dvadeset ili nešto više doza krvi darovali su: Marina sistema se svaki put izdvajaju dvije epruvete i
Ćurković, Trpimir Knez, Anica Orkaš, Venci Mičić, to jedna za potvrđivanje krvne grupe, a druga
Goran Perović, Alen Stipčević i Željko Šamadan. Broj- za serološka testiranja.
ne su darivateljice i darivatelji s deset i nešto više dari-
vanja, a posebno je važan podatak da se aktivu na sko- Sveukupno, cjelokupni postupak darivanja
ro svakoj akciji pridruži nekoliko mladih osoba koje krvi može oduzeti oko 30 minuta vremena.
su svakako budućnost aktiva, ali i svih načela prema
kojima se akcije i održavaju. Tijekom darivanja krvi ne postoji moguć-
nost zaraze davatelja.
OPIS POSTUPKA DARIVANJA KRVI
Za neupućene, donosimo kratak opis postupka da- Sav pribor za uzimanje krvi - igle, plastič-
rivanja krvi koji je jednostavan i stručan: ni sistemi, plastične vrećice i ostali materijal
K• Ioddensvtiafkikoagcidjaardivaarnivjaatkerljvai potrebno je imati neki koji se koristi pri uzimanju krvi su sterilni i za
identifikacijski dokument sa slikom (najpoželjnije jednokratnu su uporabu.
osobna iskaznica). Evidenciju podataka o darivatelju Pribor je napravljen na način koji onemogućuje nje-
, od svibnja 2018. godine, vodi samo Transfuzijska govu ponovnu uporabu.
služba.
U Republici Hrvatskoj samo hrvatski državljani ZNAČAJ DARIVANJA KRVI ZA POJEDINCA I
smiju darivati krv. DRUŠTVO
S•tPerriolnvjoemralhanemceotogmlobteihnnaičar ubode darivatelja u ja-
godicu prsta i skida kap krvi koju trzajem lancete spu- Kad smo krenuli s organizacijom akcija darivanja
šta u posudu sa bakrenim sulfatom poznate koncen- krvi na Ploči temeljna je ideja bila ugraditi u ljudima
tracije. Kada kapljica tone, darivatelj može dati krv. osjećaj zajedništva kroz činjenje humanog djela. Motivi
•PoLdijreačznuimčkijiepvraegrlaezdgovor sa liječnikom, mjerenje pojedinca za darivanje krvi su sigurno najčešće humane
tlaka, provjeru rada srca i po potrebi tjelesne težine. prirode, želja da se učini dobro djelo i da se pomogne
Kroz postavljanje određenih pitanja liječnik odlučuje bolesniku.
da li osoba može darovati krv bez škodljivosti za svoje
zdravstveno stanje, te bez opasnosti za potencijalne Uz to, darivatelji krvi imaju sigurno jak osjećaj osob-
primatelje krvi. nog zadovoljstva i dostojanstva da su nekome pomogli,
I•sVkuensaenpuzndrkacvisjatveni tehničar ili tehničarka odabire čak možda spasili život, ali mogu dobiti i liječnički sa-
venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu. Da- vjet, provjeriti svoje temeljno zdravstveno stanje te se
ugodno družiti.

Osobe koje ne mogu dati krv, a žele podržati ideju
dobrovoljnog darivanja krvi, što je slučaj i s trenutnom
voditeljicom aktiva, Rafaelom, mogu u svojoj sredini
pomoći u organizaciji akcija.

U svrhu osiguravanja kvalitetne i sigurne krvi Svjet-
ska zdravstvena organizacija (WHO) i Međunarodna
federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumje-
seca (IFRC), čiji je član i Hrvatski Crveni križ, usvojile
su 1999. dokument kojim se obvezuju da će se osigura-
nje krvi i krvnih pripravaka temeljiti na dobrovoljnom i
neplaćenom davalaštvu krvi.

Svake godine u svijetu se prikupi 92 milijuna doza
krvi. Mnogi pacijenti kojima je potrebna transfuzija,
osobito u zemljama u razvoju, nažalost, nemaju pra-
vovremeni pristup sigurnoj krvi. Stoga je cilj Svjetske
zdravstvene organizacije (SZO) da se do 2020. godine u
svim zemljama sve zalihe krvi prikupe od dobrovoljnih
neplaćenih darivatelja krvi.

S ciljem podizanja javne svijesti o potrebi za sigur-
nom krvi i krvnim pripravcima te kao znak zahvalnosti
dobrovoljnim davateljima krvi na njihovom daru živo-
ta, 14. lipnja proglašen je Svjetskim danom darivatelja
krvi.

Dan dobrovoljnih davatelja krvi u Republici Hrvat-
skoj obilježava se 25. listopada. Na taj je dan 1953. u
Željezari Sisak provedena prva akcija dobrovoljnog da-
vanja krvi u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa.

U dokumentu „Strateški plan Hrvatskog Crvenog
križa za razdoblje od 2018. do 2022. godine“ Hrvatskog
Crvenog križa, posebnu stavku čine aktivnosti vezane
za dobrovoljno darivanje krvi. Prema navedenome po-

34

sebno će se raditi na promoviranju darivanja krvi među aktiv smatra sam da je to dobra stvar i priključija se. Prije
mlađom populacijom i ženama, na jedinstvenom kori- toga sam dava par puta u školi i jednom u ratu kao vojnik
štenju nacionalnog programa za evidentiranje i praćenje i to je to.. 42 puta i nastavit ću dok me zdravlje posluži.”
dobrovoljnih darivatelja krvi (DDK) u svim društvima “DLoubčraonjae čPienriotivdićob(1ro1!”d. Naraimvaantjoa)i:n“iDjernžiemki se one izreke
Hrvatskoga Crvenoga križa, na uređenju odnosa s Hr- me može spasiti život.” trud, a neko-
vatskim zavodom za transfuzijsku medicinu u suradnji i
raspodjeli zadaća oko DDK, zatim na osuvremenjivanju raVdiicuegoMdinčeića(t3m7odsfaerriev,aanjiad):ru“Ngiah darivanje krvi dođem
sustava nagrađivanja darivatelja gdje bi se zadržale po- darivatelja koji su mi
stojeće beneficije i priznanja po Pravilniku o priznanjima i prijatelji. Drago mi je napraviti taj humani čin, a usput
HCK, društveno vrednovali darivatelji krvi s naglaskom brzinski provjerim zdravstveno stanje. Bitno mi je i to što
na visoka državna priznanja od Predsjednika RH, te se darivanje krvi prepoznaje u društvu kao vrijednost te
osmislili alternativni načini nagrađivanja darivatelja krvi. neki poslodavci daju i poneki slobodni dan za to.”
rećĐi adnaimAidjžeijćak(1o ddraargivoašntojes)a: m“Ksaeopnriokvljiudčaiorivakatceiljji mogu
Darivateljima s velikim brojem darivanja uručuju se te kad
visoka državna priznanja i odlikovanja i to odličje Pred- učiniš ovaj čin malo više kužiš i poštuješ ovu hvalevrijed-
sjednika/ice Republike Hrvatske: Red Danice hrvatske s nu akciju.
likom Katarine Zrinske ženama koje su 75 puta dale krv
i muškarcima koji su 100 puta dali krv, a povodom Dana
darivatelja krvi u RH jubilarcima koji su dali krv te go-
dine 50, 75, 100, 125, 150, 200, 250, 300..i više puta, na
svečanostima koje organiziraju Hrvatski zavod za trans-
fuzijsku medicinu (HZTM) i Crveni križ uručuje se pri-
godan poklon.

MOTIVACIJA DARIVATELJICA I
DARIVATELJA KRVI

Donosimo par izjava naših članova o motivi-
ma koji su ih naveli da daruju krv.

daDvaatmi kirrvPjeerrtoavkioć p(o4m4 adžaermiviasnejbei),:a“nVaojbliimt-
niji mi je osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva
jer znam da sam nekome pomogao, možda,
spasiti život i to mi je glavna motivacija da
darujem svoju krv.”
bihNatitarleikŽlao,rijćed(n17osdtaavrnivoanvjoal)im: “Npeozmnoaćmi, što
ai
krvna grupa sam O, pa moju krv mogu svi
primiti..pa zašto ne!? Iz plemenitih razloga
jer krv je život i ako spasim jedan... napravila
sam punoooo!”
puKtalaguoddiiošnjĆe udrokđoevmić da(3ro1vadtiakrirvvaintjoe)u: “Tri
nadi
da će biti janjetine ! ..hahaha, i tako tridesetak Broj 1 · prosinac 2018.
i više puta, godinama, ali nikako to dočekati! ..
U nadi je spas!”
jemKokrrnveljiejar nSteiptrčaežviićne(1k7u dvealriikvuanžjrat)v:u“,Dsaamruo-
pola sata našeg vremena, a nekom može spasiti
život i svatko od nas može biti u situaciji da nu
transfuzija treba.”
seGdoarridvaanti Kkravtuisškalj(u8čdivaoridvaanpjoam):o“gOndelmučidorusagmima jer me
tome uči moja vjera. Tada se osjećam ispunjeno i kori-
sno.”
daMvaanrjienkarĆviusrakosvvioćji(h2217dagroidvainnaj.a)T:a“dOadmluičislea sam se na
to učinilo NAŠA MALA MISTA
kao plemenito djelo. Dobro sam se raspitala .. proučila
postupak i zaključila da je sigurno bezbolno. Čim sam
navršila 18-tu uputila sam se kod mojih najomiljenijih
DDKovaca Ploča i to je bilo to. Od tada su prošle 22 da-
rovane doze, a nakon svake se osjećam jednostavno ispu-
njeno, poletno... teškko je taj osjećaj opisati. Vođena rije-
čima “mala kap koja puno znači” pozvala bih i sve svoje
sumještane da se odazovu narednim akcijama. Nikad ne
znate kome možete spasiti život!”
Denis Perović (42 darivanja krvi): “Od kad se osnova

35

Broj 1 · prosinac 2018.30 GODINA ŽUPNOG
ZBORA SV. PETRA
NAŠA MALA MISTA NA PLOČI

Zbor župe sv. Petra na Ploči započeo je sa
radom još davne 1989. godine, iako se i ranije u
župi njegovalo liturgijsko pjevanje, doduše, ne u
organiziranom obliku. Zbor danas broji oko 20-
ak članova, uglavnom žena, dok se povremeno,
posebno u svečanijim prilikama (Veliki tjedan,
Uskrs, Božić, Sv. Petar, Gospa od Ružarija i dr.)
zboru pridružuju i muški članovi, župljani Ploče.

Priča je dakle započela pred gotovo 30 go-
dina, kada je zbor okupila, i za posvetu župne
crkve sv. Petra pripremila č.s. Krešimira Bralo,
koja je nesretno stradala pred blagdan Božića,
na Badnjak 1989. godine, ali je svakako ostavila
dubok trag među svim članicama zbora, koje se
često sjete početaka pod njezinim okriljem.

Nakon smrti č.s. Krešimire, vođenje zbora
preuzima č.s. Ljiljana Todorić, koja je po prvi put
uspjela oformiti mješoviti zbor. Nužno je spo-
menuti i č.s. Sofiju Vuković, koja je povremeno
surađivala sa zborom kao orguljašica, kao i č.s.
Dariju Bota, koja joj je bila podrška, i među žu-
pljanima ostala zapamćena po radu s mladima
u župi.

36

Čak i u najtežim vremenima, u razdoblju na Pavla II. u Zadar, u lipnju 2003. godine, u Broj 1 · prosinac 2018.
Domovinskog rata od 1991.-1995. godine, većem zboru sačinjenom od nekoliko stotina
zbor nije prestajao sa radom, unatoč stalnim pjevača iz raznih župnih zborova. NAŠA MALA MISTA
prijetnjama na prvoj liniji (što je Ploča bila u
to vrijeme). Pod vodstvom č.s. Jelene Mijić Kroz čitavo vrijeme djelovanja zbora, kako
u navedenom su razdoblju zbor ipak činile u mješovitom sastavu, tako i u samo ženskom
isključivo žene s obzirom na niz objektivnih sastavu, podršku zboru pružali su župnici
okolnosti (ratne prilike, i dr.). don Rozario Šutrin, don Mladen Kačan, don
Gašpar Dodić i don Zdenko Dundović, dok je
Nakon č.s. Jelene zbor preuzima č.s. Jasna zboru već od samog svog dolaska, u rujnu
Kasalo, koja je kao i č.s. Jelena, nastavila rad i 2018. godine, podršku pružio i novoimenova-
s mlađim župljanima Ploče (dječjim zborom), ni župnik fra Žarko Relota.
čiji su članovi kasnije postupno postajali čla-
novi župnog zbora i tako proširili pjevačku Naposljetku, zbor u idućem razdoblju,
‘’bazu’’ župnog zbora. osim redovitog pjevanja na misnim slavljima
nedjeljom i o blagdanima, u 2019. godini slavi
2001. godine, još kao 15-ogodišnja učenica 30. obljetnicu svoga postojanja, koju namje-
Glazbene škole Blagoje Bersa u Zadru, zbor rava obilježiti svečanim koncertom u župnoj
preuzima sadašnja voditeljica, prof. Martina crkvi, te u svom daljnjem djelovanju ustrajno
Stipčević Petani, koja zbor vodi kontinuirano veličati Boga pjesmom, pod geslom: ‘’Tko
do danas, uz kraći prekid 2012. godine, zbog pjeva, dvostruko moli’’.
porodiljnog dopusta za vrijeme kojeg je zbor
vodila Ana Kolanović, dok danas u pojedinim voditeljica zbora Martina Stipčević
prigodama zboru predvodi Lucija Stipčević.

Potrebno je svakako istaknuti da je niz
pjevača župe sv. Petra na Ploči bio među pr-
vim članovima Katedralnog zbora sv. Stošije
(Anka i Zdenko Stipčević, Edi Marnika, Anđela
Ćurković, i dr.), koji su zasigurno ostavili du-
boki trag, ne samo u pjevanju pri matičnoj žu-
pnoj crkvi, nego i u stolnoj crkvi sv. Stošije. Sa
župnim zborom je u određenim prigodama
surađivao (kao dirigent) i Žan Morović, sada
na čelu spomenutog Katedralnog zbora.

Župni zbor u svojoj povijesti posebno iz-
dvaja održani svečani koncert povodom
proslave 20. obljetnice rada župnog zbora u
prosincu 2009. godine, te ranije, sudjelovanje
u programu povodom dolaska pok. pape Iva-

37

Članak preuzet iz: Monografija vojno-redarstvenih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske iz
Domovinskog rata 1991-1996 „4. gardijska brigada Hrvatske vojske - PAUCI”, Ministarstvo obrane Republike

Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-193-110-6, str. 102.-107.

Krajem rujna i početkom listopada 1. bojna 4. Zahvaljujući dobroj organizaciji sustava veza i pri-
gardijske brigade – Pauci, trpi povremene, ali žesto- sluškivanja u Brigadi i u 1. bojni, zapovjednik Bojne
ke toničke udare po položajima. Zahvaljujući dobro Milan Perković u cijelosti je nadzirao stanje i mogao
uređenom sustavu obrane, s osloncem na bunke- predvidjeti sljedeće poteze neprijatelja. Pripadnici
re, nije bilo gubitaka osim lakših ranjavanja. Tije- Voda ED ubacuju se u sustav neprijatelja i povre-
kom napada na Crno iz pravca Babindub – Pucari meno ometaju napade. Prisluškivanjem veza nepri-
– Crno, pokušavajući pomoći braniteljima Crnog, jatelja utvrđeno je gdje se nalazi IZM po kojem se
zapovjednik Bojne upućuje jednu skupinu lovaca na uspješno otvara paljba i neutralizira zapovjednik pod
tenkove. Oni ne uspijevaju uništiti tenk, a jedan bra- kodnim imenom „Mesing”.
nitelj pogiba.
Oko podne neprijateljski tenkovi nadiru iz dva
Dana 4. listopada neprijatelj pokreće napad i na pravca, Babinduba i brda Križa, a iz pravca Crnog
pravcu Babindub – Dračevac –Ploča i Križ – Dra- bočnom paljbom neprekidno djeluje četiri do pet
čevac, koristeći se svim raspoloživim sredstvima. tenkova. Paljba neprijateljskih tenkova bila je sustav-
Ujutro 5. listopada kreće u odlučujući proboj prema na i temeljita po svim kućama na Ploči i Dračevcu.
gradu Zadru preko Ploče i Dračevca. Napad poči- Izbijanjem dvaju tenkovskih vodova na prilaz Dra-
nje u 7:00 naletom dvaju MiG-ova 21 koji izbacuju čevcu privremeno se povlači Druga satnija, a nepri-
napalm-bombe na područje Dračevca, uz istodob- jatelj jednim tenkom dolazi do crkve. Istodobno se,
nu topničku pripremu. Prilikom korištenja bunkera komunikacijom Zemunik – Zadar, trima tenkovima
i podzemnih skloništa nije bilo stradalih branitelja probija do prvog bunkera i barikade na ulazu u Plo-
osim nekoliko ranjavanja. ču.

Broj 1 · prosinac 2018.

NAŠA MALA MISTA

38

U kritičnoj situaciji dolazi pojačanje PO sred- listopada razminirati naša minska polja, postav- Broj 1 · prosinac 2018.
stvima maljutka, ali bez obučene posluge. Ne- ljena nakon napada. Skupina za razminiranje
majući izbora, zapovjednik Bojne zapovijeda is- koja je uočena na području groblja uspješno je
paljivanje raketa u smjeru tenkova kod barikade. neutralizirana i tom prilikom ubijena tri nepri-
Posluga ispaljuje tri rakete koje odlaze na razne jateljska vojnika, a dvojica su časnika zarobljena.
strane, a samo jedna prema tenkovima. To je bilo
dovoljno da u neprijatelja zavlada panika i da on Bojna je nakon žestokih borbi i dalje ostala na
počne povlačenje tenkova i pješaštva na polazne položajima, a u međuvremenu se pojačava vo-
položaje na području Babinduba. dovima koji pristižu i uključuju u njezin sastav.
Od 15. listopada obranu prostora postupno pre-
Uvidjevši problem i proboj neprijatelja na uzimaju zadarske postrojbe. Međutim, zapovije-
Dračevcu, Perković brzo prikuplja jednu skupi- danje i glavninu snaga koje su nastavile daljnje
nu dragovoljaca naoružanu bombama i PO sred- utvrđivanje drže Zapovjedništvo i pripadnici 1.
stvima te je pod žestokom tenkovskom paljbom bojne 4. brigade. Prilikom odlaska 1. bojne, za-
upućuje na područje Dračevca. Ovu je skupinu povjednik Milan Perković postrojio ju je, a mje-
od 18 boraca predvodio Zvonimir Batić. Zadaća štani Ploče i Dračevca ispratili su borce cvijećem
im je bila pod svaku cijenu odbaciti tenkove i i velikom zahvalnošću za učinjeno.
pješaštvo s Dračevca. U bunkeru kod crkve i žu-
pne kuće dočekuje ih dvadesetak boraca na čelu Za izniman doprinos u organizaciji obrane i
s Jozom Šerićem. Jedan od njih, gardist Željko borbenim djelovanjima u obrani Zadra, zapo-
Vujić, iz dva pokušaja uništava jedan tenk, a vjednik Brigade posebno je istaknuo načelnika
drugi privremeno onesposobljava, nakon čega se Stožera Brigade Ivana Benetu, iz 1. bojne zapo-
neprijatelj povlači na položaje prema brdu Križu. vjednika Milana Perkovića, Željka Jankovića,
Blaženka Zelića, Zvonka Batića, Andriju Bar-
Istodobno, skupina koju predvodi Andri- tulića, Jozu Šerića, Bogoslava Džaju, Marinka
ja Batulić kreće u protunapad kod repetitora Vuletića, Željka Vujića i Mladena Milića. Iz 3.
na Dračevcu. Slijedio je žestok pješački okršaj bojne istaknuo je zapovjednika Slavena Zdilara,
s neprijateljskim pješaštvom. Tom je prilikom Ivicu Tolića, Mirka Klarića, Matu Juroša, Vedra-
Bartulić teško ranjen, ali skupina u kojoj su bili na Ujevića, Ivana Mršića i Zdenka Bobana. Iz
Marinko Vuletić i pripadnici Voda PZO uspijeva ostalih postrojbi pohvalio je Vicka Mardešića,
u protunapadu vratiti položaje koje su to jutro Branka Crnova i Gorana Kliškića.
držali na području Dračevca. Nakon ovoga, kod
neprijatelja je zavladala panika, dijelom i nepo- U borbama tijekom obrane Zadra poginuli su
slušnost, a tenkovi se vraćaju na polazne polo- sljedeći pripadnici Brigade: Mile Bošnjak, Mat-
žaje na području Križa i Babinduba. Nažalost, ko Buljubašić, Josip Kvesić, Rajko Lozo, Stani-
u euforiji pobjede, nakon povlačenja tenkova, slav Matković i Mladen Šimundža.
ginu četvorica naših boraca priključenih 1. bojni
kao pojačanje iz zadarske pričuve. Uočivši ih u NAŠA MALA MISTA
bunkeru bez zaštite, neprijateljski su ih tenkovi s
Babinduba gađali izravnom paljbom.

Padom mraka, prisluškujući veze, naše snage
doznaju da neprijatelj nema više namjeru napa-
dati Ploči i Dračevac, gdje se, po njima, brani
više od tisuću „fanatičnih ustaša”. 1. bojna je 5.
listopada uspjela obraniti sve položaje i praktički
obraniti grad. Pritom je poginulo šest branite-
lja i dvoje civila, a ranjeno ukupno sedamdeset
pripadnika Bojne. Nakon ovih žestokih napada,
neprijatelj je pokušao na prostoru Dračevca 8.

39

Broj 1 · prosinac 2018.Tenk s prethodnih snimki; snimljen u popodnevnim satima nakon uništenja i protunapada 1. bojne i povra-
ta privremeno izgubljenih položaja; uništio ga je gardist Željko Vujić
NAŠA MALA MISTA (Dračevac, Zadar 5. listopada 1991.)

Radost nakon uspješno obranjenih položaja: zapovjednik Bojne Milan Perković sa suradnicima
Željkom Jankovićem, Blaženkom Zelićem i Antom Miočem
(Ploča, Zadar, 7. listopada 1991.)

40

Župa Dračevac zadarski i Ploče
u 19. stoljeću Autor: don Zdenko Dundović

D račevac se kao župa spominje u spisima iz 1594. godine. U 18. stoljeću župi Dračevac pripojena Broj 1 · prosinac 2018.
je župa Crno. S naslova župe Dračevac je 1849. godine sveden na izloženu kapelaniju (ekspo-
zituru) župe Gospe Loretske u Arbanasima. Godine 1856. kapelaniji je pridodano tada malo NAŠA MALA MISTA
naselje Ploče koje je do tada spadalo pod jurisdikciju arbanaških župnika s obzirom da je stanovništvo Ploča
dijelilo zajedničko etničko podrijetlo sa zadarskim Arbanasima.
Župna crkva u Dračevcu zadarskome podignuta je oko 1515. godine. Za Kandijskoga rata 1570. godine
Osmanlije su je porušile, a ponovno je obnovljena 1640. godine. Proširena je za vrijeme druge austrijske
uprave 1854. godine. Crkva je jednobrodna građevina, dužine 12 m i širine 6 m, a imala je tri oltara. Glavni
oltar bio je posvećen Uznesenju BDM, a pokrajnji oltari sv. Anti Padovanskome i apostolskim prvacima sv.
Petru i Pavlu. Imala je četvrtastu apsidu, a na pročelju zvonik-preslicu. Iza glavnoga oltara nalazila se oltarna
pala Uznesenja BDM, ulje na platnu u baroknom stilu, rad slikara Tomacellija.
Župna kuća gradila se iz temelja 1849. godine, a dovršena je 1851. godine. U Domovinskome ratu
1991. godine Dračevac je još jednom stajao na braniku grada Zadra, a tada su župna crkva i utvrda Kulina
najvećim dijelom porušeni. Novu župnu crkvu posvetio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa 6. svibnja 2001.
godine.
Danas se u Arhivu Zadarske nadbiskupije u Zadru čuva glagoljska matična knjiga umrlih od 1664. do
1739. godine pisana kurzivnom glagoljicom, glagoljska matica krštenih od 1705. do 1739. godine te pri-
jepisi matica i matične knjige župe Malpaga od 1825. godine. Demografski rast i konstantno naseljavanje
zadarskoga predgrađa Ploče u drugoj polovini 20. stoljeća rezultiralo je ustanovom župe sv. Petra i posvetom
nove župne crkve 1989. godine. Već nekoliko desetljeća župnik sv. Petra poslužuje i župu Uznesenja BDM
na Dračevcu zadarskom.

41

Godine 1849. župa je svedena na kapelaniju (ekspozituru) župe Gospe Loretske u Arbanasima. Nakon
revolucije 1848. – 1849. godine okupili su se u lipnju 1849. godine biskupi austrijske monarhije u Beču što
se uzima kao početak katoličke restauracije u 19. stoljeću. Nakon biskupske sinode 1849. godine započeo je
proces reduciranja župa u Zadarskoj nadbiskupiji koji je zahvatio i župu Malpaga.

Prema svjedočanstvima župnika Malpage u razmatranome razdoblju u narodu je vladala velika nepi-
smenost (Parocchia analfabeta). Stoga su župnici uz pastoralni rad služili i kao emisari crkvenih i državnih
propisa. Da je tomu tako svjedoči mnoštvo carskih kraljevskih patenata, okružnica, oznanjenja, obavijesti i
inih dokumenta crkvenih autoriteta u arhivskome gradivu župe za 19. stoljeće. Župnik je bio intelektualna
poveznica između središnjice vlasti i mjesnih seoskih glavara pri razmjenjivanju informacija i izvršavanja
odluka. Gotovo da se ne može izuzeti jedan segment života mještana u kojemu župnik nije imao posrednoga
ili neposrednoga upliva, bilo da je riječ o podjeli hrane siromašnim obiteljima u vrijeme gladi, odredbama
za poljska redarstva, dispenzama za rad na blagdane, novačenju, proglasima o punoljetnosti, upućivanju
u izborne zakone i način glasovanja, raznim svjedočanstvima i ugovorima, stradanjima austrijske fregate
Radetzki, odreknuću cara od krune, atentatu na cara i izgradnji Votivkirche u Beču, posjetu Franje Josipa I.
Dalmaciji 1875. godine, ratnim zbivanjima, ubojstvu carice Elizabete u Ženevi te nebrojenome mnoštvu
crkvenih odredaba i događaja na općemu i mjesnome planu.

Tablica 1. Popis župnika tijekom 19. stoljeća

Broj 1 · prosinac 2018. Godina Ime i prezime Opaske
službovanja
NAŠA MALA MISTA don Mihovil Šarin živio u Crnom
1810. don Toma Skorlić od 1828. župni vikar
1815. don Marko Bačić supplens ex B. Erizzo (1835. don Ivan Šarin)
1825. don Josip Letinić supplens ex B. Erizzo (1855. don Špiro Duka)
1830. don Juraj Veričak iz Kali
1848. don Ivan Rakvin  
1856. don Ivan Krstitelj Pelicarić 1862. don Ivan Fortini upravitelj
1860. don Josip Toth bio kapelan 4 mjeseca
1861. don Mihovil Levačić bio kapelan 18 mjeseci
1864. don Pavao Bukša supplens ex Murvica – Crno fra Oktavijan Ivanišić
1865. vacant rođ. 28. 12. 1811. u Siculiani (Sicilija)
1866. o. Vincenzo Basile SJ 1871. don Ivan Luka Balbi, bio župnik 10 dana!
1866. don Josip Toth posluživao o. Maksimilijan Budinić SJ
1869. vacant rođ. u Padovi 11. 4. 1845.
1871. don Ante Solitro rođ. u Faenzi 8. 7. 1849.
1871. don Franjo Bellenghi na ispomoći iz Bibinja
1875. don Ante Pavlović –
1882. don Ante Solitro ispomoć don Marko Sikirić iz Bibinja
1882. vacant iz Preka, rođ. 12. 2. 1847.
1890. don Šime Sorić iz Arbanasa, rođ. 1. 4. 1852.
1890. don Kristofor Stipčević
1896.

Prema zapisu iz 1850. godine župa Malpaga nije raspolagala nikakvim dobrima ni zemljištima. No, 7.
kolovoza 1864. godine posvjedočio je seoski glavar Jure Lenkić da crkva posjeduje neku zemlju koju je
unajmio Toma Perović za 3 fiorina. Isti je posvjedočio da kuća u kojoj živi Jakov Knežević pripada crkvi i da
je on u njoj u najmu za 6 fiorina godišnje. Očito je iz dokumenata da dotični nisu ispunjavali svoje obveze
glede najamnina. Stoga je gradska pretura naredila Peroviću ili njegovim nasljednicima plaćati najam crkvi
na Malpagi, a reagirao je i Ordinarijat jer kapelan 1896. godine nije upisao taj prihod pa se 1897. godine
u prihodima kapelanije bilježi uplata od 9 fiorina za tri godine najma. Godine 1900. posvjedočio je župnik
u upitniku poslanom od strane Nadbiskupijskoga ordinarijata u Zadru da župa posjeduje un livello d’annui
42

Broj 1 · prosinac 2018. NAŠA MALA MISTA 43

fior. 3 sopra un tereno sito in profinita al villagio.
Ivan Rotta, nastanjen na Babindubu, poklonio je kapelaniji komad zemljišta kojega je crkva dvije godine

obrađivala i sijala, ali je 1869. godine Rotta opozvao donaciju i prodao zemlju Roku Grdoviću. U kronici
župe stoji zapisano da su članovi plemićke (građanske) obitelji Rotta, podrijetlom iz Bergama, tijekom 18. i
19. stoljeća bili zemljoposjednici i stanovnici Malpage te da je župna crkva bila pod njihovim juspatronatom
vjerojatno i u vrijeme osmanlijske opsade 1570. godine. Vijest bi mogla biti vjerodostojna s obzirom da se
u 16. stoljeću nazočnost obitelji Rotta bilježi uzduž istočne jadranske obale. Uz to, Rotte su imali grobnicu
na Malpagi u koju su tijekom 19. stoljeća pokopani spomenuti Ivan (1872.) i Jakov Calvi (1867.), otac za-
darskoga kanonika i arhiprezbitera Josipa Calvija, čija je supruga bila Katarina Rotta, kći Inocenta i Marije
r. Petricioli.

Župna crkva bila je u teškom materijalnom stanju. Primjerice svijeće, ulje, hostije i drugo za crkvu često
se pribavljalo na dug. Naknada za vjenčanje iznosila je 1 fiorin i 33 solda, za sprovod 1 fiorin, a za sprovod
djece 50 soldi. Milostinja se kupila samo nedjeljom i kretala se između ¼ i 1 karantana po osobi. Prihodi su
se temeljili na vuni, žitaricama i vinu. Podavalo se na godišnjoj razini 18 litara (1 polučak) ječma i 10 litara
(1 sić) vina po osobi. Siromašne obitelji, ako su mogle, davale bi po dva polučaka kukuruza ili mješinu vina
(mošta). Narod je živio u velikoj oskudici te nerijetko trpio glad. Od obveze su bili izuzeti siromasi, a pre-
ma okružnici carske kraljevske Vlade od 1848. godine siromahom se smatrao onaj tko od svojih prihoda ne
može pokriti dnevnicu određenu u mjestu prebivališta. Svjedočanstvo o siromaštvu davao je župnik na jasan,
precizan i detaljan način što bi konačno potvrdile političke vlasti. Dio prihoda vina za poreštinu kapelanu na
Malpagi davao je župnik Arbanasa, ali je nerijetko dolazilo do nesporazuma zbog načina podjele. Kapelanu
su podavali dio i mještani Preka, Kali i Kukljice koji su većinom bili vlasnici zemlje u polju podno Crnoga.
Ostatak prihoda trebali su podmiriti župljani. Godišnja plaća župnika na Malpagi iznosila je polovinom 18.
stoljeća 200 fiorina što je bilo relativno malo. Kapelan je tada dobivao 3 kvarte ječma i 5 barila vina od ko-
jega bi častio župljane jednim barilom na dan sv. Marka i jednim na svetkovinu Uznesenja BDM. Jednako
je župljanima nudio rakiju na prvi dan nove godine (Sveta Marija Bogorodica). Manje siromašne obitelji na
Ploči davale su poreštinu isključivo u novcu po 1 fiorin i 50 soldi godišnje, a prigodimice i mješinu (ludro)
vina. O božićnome blagoslovu obitelji na Badnji dan kapelanu se davao ili slatki kolač (bossola) ili 10 soldi
po obitelji, a na Cvjetnicu najmanje 2 kokošja jaja.

Kapelanija je bila podijeljena u dva dijela (Malpaga-Crno), međusobno udaljena nekoliko kilometara, a
mještani su nevoljko obrađivali zemlju i bilo je teško prikupiti poreštinu. Zbog velike udaljenosti između
dva mjesta česti su zapisi o potrebi premošćivanja jaruge između Ploče i Crnoga. Primjerice, 1862. godine
raspitivao se kapelan o gradnji mosta kod čatrnje između Ploče i Crnoga koji i danas stoji.

Broj 1 · prosinac 2018. Tablica 2. Popis obitelji na Ploči i poreština 1896. i 1897. godine.

Doprinos u fiorinima i soldima

Ime i prezime glavara obitelji Fiorina Soldi 5/10 Opaske

NAŠA MALA MISTA Bulić Krsto 1 48 5/10 1896. siromah
Bulić Tomica ud. p. Joke - - - siromasi
Bulić Šimica - - - siromasi
Bulić Pere 1 48 5/10
Čurković Krsto 1 48 5/10
Marnika Mate 1 48 5/10
Marnika Tome 1 48 5/10
Perović Joso 1 48 5/10
Perović Mate 1 48 5/10
Perović Matija ud. p. Šime 1 48 5/10
Stipčević Ante 1 48 5/10
Stipčević Šime 1 48 5/10

44

Neke spoznaje o stanovništvu i svakodnevici župe Malpaga u 19. stoljeću Broj 1 · prosinac 2018.

Z a austrijske uprave sastav općine činilo je više naselja, a naselja od 25 obitelji i više imale su NAŠA MALA MISTA
seoskoga glavara (capovilla). Po potrebi je seoski glavar imao jednoga pristava (aggiunto) i čauša
(kurira). Služba im je trajala 3 godine, a mogla se i ponoviti. Imenovalo ih je Okružno poglavar-
stvo, a od srpnja 1864. godine Općinsko vijeće na prijedlog seoskoga zbora. U razmatranome razdoblju u
toj se službi u spisima župskoga arhiva spominju seoski glavar Ivica Grgurović (1850.), Stipe Mičić (aggiun-
to), Mate Vidaić (čauš), seoski glavar Mate Vidaić (1859.-1862.), seoski glavar Jure Lenkić (1862.-1889.),
seoski glavar Ante Stipčević p. Šime (1889.), Mate Vidaić p. Jakova (aggiunto). Seoski glavari bili su dužni
predočiti župniku sve službene dopise Okružnoga poglavarstva ili Općinskoga vijeća. Osim redovitih seo-
skih zaduženja predstavljali su selo ili naselje kod svečanih događaja, primjerice dolaska novoga nadbiskupa
u Zadar. Jedna od zadaća seoskoga glavara bila je briga o seoskim stražama i poljskim redarstvima.
U razmatranome razdoblju bilježi se znatan broj odmetništva i hajdučije u Dalmaciji. U srpnju 1851.
godine poslala je vlada okružnicu o hajdučiji u pokrajini i rigoroznim kaznama Prikoga suda koje čekaju
odmetnike. Zbog učestalih napada i razbojstava te nesigurnosti prometovanja cestom koja iz Zadra vodi
prema Zemuniku i dalje prema Obrovcu Okružno poglavarstvo uvelo je 1852. godine izvanredne seoske
straže (Ronde villiche) mještana Dračevca, Crnoga i Bibinja na cesti od Ploča do Babinduba sve do postaje 5.
stražarskoga korpusa u blizini Zemunika. U kronici župe Malpaga spominje se da je u Zemuniku haralo (kao
i ovđe i u svim Kotarima) krvoločno hajduštvo, te i jedan redar bio po bielom danu ubien (ima mali spomenik na
mjestu u pijaci). U razmatranome razdoblju dogodila su se dva ubojstva na području Malpage.
Domicilno stanovništvo uglavnom je bilo katoličke vjeroispovijesti. Mještani Ploča podrijetlo su vukli
od doseljenih Arbanasa. Manji dio pravoslavnoga stanovništva naseljavao je Crno i Babindub. Pravoslavni
vjernici u Crnom 1853. godine nisu bili unijati (u zajedništvu s Katoličkom Crkvom; grkokatolici), ali su
činili domicilno stanovništvo mjesta. Nije bilo pravoslavne crkve ni paroha, a pastoralnu jurisdikciju imao
je paroh iz Smokovića.
Kuće su bile neugledne, a u njima smješteno po nekoliko obitelji. Bavilo se uglavnom poljoprivredom
(vinogradi), od stočarstva uzgajale su se ovce domaćih pasmina, rijetko krupna stoka, a bilo je malo konja.
Svaka je kuća imala po jednoga do dva magarca. Zbog slabe ispaše proizvodilo se mlijeko slabije kvalitete,
a prodavalo se u gradu po visokim cijenama. Sira i ostalih mliječnih proizvoda bilo je u izrazito malim ko-
ličinama.
Zbog gladi, loših higijenskih uvjeta i izbjegavanja cijepljenja nerijetko je umirao znatan broj djece na
području Dračevca, Ploča i Crnoga. Iz svega navedenoga može se zaključiti da je život stanovnika na tom
prostoru bio iznimno težak i mukotrpan, ali se unatoč svemu održao.

45

Crtice iz života Ploče i Dračevca od
50-ih do 90-ih godina 20. stoljeća

Sjećala se i napisala Davorka Stipčević
Fotografije: iz privatnih kolekcija

„Selo Ploča na dva, na tri reda
iz daleka kaj gradić izgleda..“

T a kratka versa je sličica Plo-
če koju su u duši ponili svi
naši sumještani što su se od
davnih 50-ih do sridine 60-ih godina
prošlog stolića rasuli po svitu. Bile su to
grube, teške i mižerjaste poratne godine
u kojin su po cile familje iz lozâ Pero-
vića, Stipčevića, Čurkovića, Marnika,
Mičića, Bulića .. partile u svit u potrazi
za boljin životon.

Stotinjak duša je u tom malom selu
„na dva, na tri reda“ 1954. godine ko-
načno dočekalo dolazak letrike, doduše za one škrte žmirkave
žaruljice ispod bili pjata od majolike, ali ipak letriku. Susjednom Dračevcu nije pomoglo ni to što je
samo dva kilometra daleko od Ploče, čekali su letriku sve do 1959. godine. Svi su mještani, naravno,
marljivo sudjelovali u kopanju kanala i buža za stupove, a za žuntu se i radnicima tadašnje Elek-
tro-Dalmacije paričala svaki dan marenda.

Broj 1 · prosinac 2018. Tih se pedeseti godina pomalo minja i način života tih ma-
lešnih težačkih mista. Težaci iz polja su postajali radnici u fa-
brikama oli građevinskim poduzećima, a poljen su se bavili
posli posla.

NAŠA MALA MISTA Polja su nan parila Mali rječnik uz tekst:
veliki đardini, zelenili versa – stih
su se vinogradi, sijalo mižerjaste – sirotinjske
se kukuruz za blago i letrika – struja
imalo se svoju verduru, za žuntu – za dodatak
žela se žuta šenica. Vri- paričala – učinila, napravila
me trganja i vrime že- parila – činila se
tve je bilo veliko veselje verdura – povrće
za dicu, a veliki posa i banj – kupatilo
muka za odrasle. Na konduti – zahodi
u fili – u redu, čekajući
guvnu, oko stožine, marangun – stolar
u karu bi se vrtila sva zeman – sezona
varoška dica dok se šterika – svijeća
guvno ne bi zbilo za šunprešavati – peglati
moći površit šenicu. šunpreš – pegla
Za te je velike i važne arija – zrak

46

poslove tribalo puno ruku i svi su bili Broj 1 · prosinac 2018.
upućeni jedni na druge i nije bilo bes-
poslenih. Muški su se oko stožine vr- NAŠA MALA MISTA
tili s konjima, žene su bacale snopove
i usput kuvale obid, a dica su nosila
vodu žednin konjima. Prva je vršilica
Zemuničke zadruge, za koju se triba-
lo zabilježiti, bila veliko olakšanje, a
do prvih kombajna u polju se čekalo
još desetak godina.

Ovako ili onako bili su to napor-
ni prašnjavi dani, a banj, naravno,
niko nije jema u kući, a i konduti su
nan bili drvene baračice sa bužicon
za ariju na vratima, ali su nam zato
„šinjorine“ vrčine imale svoj tajni
kantunić u svakom dvoru. I tako bi

47

Broj 1 · prosinac 2018.se dvor pritvorija u banj. Muški-
ćima to nije bija problem, svukli
NAŠA MALA MISTA bi se u mudantine i lipo oluštrali,
a bidne žene bi čekale da svi po-
jdu leć pa one u konobu pranje
na peci-bokune.

Voda je bila dragocjena i nije
se besmisleno prolivala kako to
danas činimo. Voda za napojit
blago u velikim se bačvama ka-
ron i konjima dovozila sa buna-
ra na Stublu. To je bija muški
posa, a i tadašnji „Facebook“.
Dok se čekalo u fili, lipo se
čakulalo u ladu sa susidima.
Samo što, nažalost, nije bilo
„selfija“. Vridne su nan babe i
matere po vodu išle na bunar
na Čatrnju. Kako smo već re-
kli, besposlenih nije bilo, pa
su po vodu išla i dica, magarčićen natovarenin s dvi dr-
vene vučije pa put pod noge. Od prvi jesenji kišâ pod svakon je gurlon bila bačva u koju skupljala
dragocjena kišnica. Prve smo gusterne jemali krajen šezdesetih godina, a i prve makine za prat robu,
sa rezervarom naravno. Naliješ 150 litara vode pa tek onda mo’š uštekat makinu. Veliki je to bija
napredak s obzirom da su do tad svaku subotu prale robu na ruke u velikoj lavaduri, nasađene na
drvenu dasku, kuvajući robu u lušiji! Kad bi se oprala roba, obruškinali bi se banci i stol što ga je
marangun urdina od daske za u kužinu. Tribalo je sa što manje vode obavit što više posla.

Tako je varoš dočekala kraj sedamdesetih pa da konačno voda poteče iz špinâ. Teško je virovati,
ali prije svih tih poslova te su naše vridne žene u ranu zoru najprin pomuzle krave, petnaestak litara
mlika u teči digle na glavu pa 4 kilometra nizbrdo, 4 kilometra uzbrdo. Još toliko, oli i više kilome-

48


Click to View FlipBook Version
Previous Book
12/14/2018 ISSUE 50
Next Book
Westchester Wellness October