/
Zrinko Šimunić / Pustalovina
BIBLIOTEKA SUVREMENOG PJESNIŠTVA Knjiga 7 Nakladnik: Književni krug “Reči rieč” Međimurske županije Uredio: Zrinko Šimunić Recenzenti: Aleksandar Roža Ljubica Šego Likovna oprema: Jagoda Marenić CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 886.2-1 ŠIMUNIĆ, ZRINKO Pustalovina: kradljivac pjesme/ Zrinko Šimunić:<ilustracije Jagoda Marenić, Čakovec: Književni krug “Reči (Biblioteka suvremenog pjesništva; knj. 7) ISBN 953-6468-11-2 981026047 rieč”, 1998. - 79 str. : ilustr. ; 21 cm. ISBN 953-6468-11-2
Zrinko Šimunić PUSTALOVINA kradljivac pjesme
pustalovina pustalovina Pustalovina Moje je dijete pusta lovina Nigdar ne znaš kaj buš vlovil Moje je dijete ... tepam pjesmi I već vidim se na rubu šume, kosina gustiš u bijelim omrazama Sumrak je hajka tek što počela nije Al’ sve tako je mrtvo cijedi se magla na granama, u potocima vrvi Gle ... a ja zapravo čekam da proviri balerina smisla iz zlatne škrinje mog nemira Kud me pjesma vodi Na poljupcima prstiju vrti vrti Al’ ja joj, zapravo ne znam nit’ kraj ni tijek 7
pustalovina pustalovina a još manje kud misao krivuda vrluda ... na proplancima gorskim Moje je dijete Pustalovina U grlu je lovim 8
pustalovina pustalovina Kradljivac pjesme Često, kad moja draga uspije ispjevat vrludave riječi, grabim ih žurno ko pastrve Bljesnem! Kradljivac pjesme, satkan od zrike jogunastih snova, stihove glačam, u zaslon stupam i suzna vlakna sučem, skelet pup tajanstva Tražim mu hvatište ko ledolomac rezište u staklu valova. Škripi grč božanstva 9
pustalovina pustalovina Zavodnička šuma Eeeeh ... da mi je sklopiti pjesmaricu koja plače urnebesno plače u nekom šaljivom šuškavom papiru s kraja svijeta satkanom od recikliranih suza udjenuta u špagu vonj tutkala i rezbariju rumenog pečatnog voska Volio bih da je smišna Ma kakva plastifikacija promocije katalogizacija u publikaciji CIP E - NES - BE Otmjena piratska zbirka - onako baš za prijatelja koji kao i ti trabunja uz čašu i poljupce kestenova cvijeta o uzburkanoj čarobnoj vrevi zavodljivog pjesničkog leta u toplom kašastom srcu bitka Tiha neka pregnuća, trbušasti plamen cvijeća 10
pustalovina pustalovina Oktavijan Nije svaka pjesma pjevna al’ nit zvonka strofa sočna U glavi je miso noćna pjena, vapaj smisla revna Kad se stvorim pljoštimice u proplancima soneta pobožna me rima šeta zauzla me ludimice pa kad u tercini krenem u otplitanje zapleta poruke za pas zadjenem Kušam ih pjevati žurno u sapunici raspleta sve dok stih ne svrši burno 11
pustalovina pustalovina Skica Pjesma je samo nadahnuti govor U biseru smijeha, u sroku od pjene u nutrini katrene sve jarosti postaju slatke sve tuge su odjednom lijepe Pjesma je samo običan običan govor u plesnim okretima uma, u glazbi uvrnute šutnje Zrikavac Nažvrljao bih žvrljotinu najljepšu i dao joj pečat moga mojstva Ispjevao bih stih zrikavi i utisnuo Tvoj glas u pjesmu 12
pustalovina pustalovina Znakovi orošeni mamuzama Ima tako negdje nekih riječi koje hlape opojnim žarom čarobnih rima Kaloper, naprimjer upregnut u čulna kola šestopera dlakavi miris brnistre i tapira Ima tako negdje nekih riječi koje se svlače u krljušti od šimšira E, a tek što su opojne i mirisne ako još niti ne znamo što zapravo znače Na primjer: Govoriti nekome nešto od milja Pa to je krema od čokolade zakovitlana u dubokom viru, mljaskavom cilju (Dječja je misao, doduše čista od primisli svakog zemaljskog smisla) Ima negdje tako nekih riječi koje se hvastaju pa se pale u uljanici stiha Pjesnici ih rabe 13
pustalovina pustalovina da zadaju osobni udar, zveket prežganoj misli da ju zapamte klinci u lektiri, odrasli u osobnoj žgaravici Žarki ilinštak - naprimjer 14
pustalovina pustalovina Scherzo Kakav li sam to pjesnik pitam se pitam se Ogledalce!? Krleža bi me, vjerojatno smrvio u vlasulji svoje razularene ironije cičavog uma Vonjalo bi na očinsku dobrohotnost tatine enciklopedije izdanje ’57-e O, crljeni bi vihor planuo na sve moje nestašne laži, scherzo u kolomazu Bio bi ranjeno pseto tihi cvilež i spori lizaj rane E, a tek Antun Branko ... Pa, on bi me otmjeno zaobišo kapucinski skromno u čistoći stila - čisto Ta zašto da se troši na tu Gloriju neobuzdanih riječi: Ta, zna li taj o čemu uopće pjeva, guguče il’ mijauče kad ne pozna floru i faunu 15
pustalovina pustalovina hrvatskih voda šuma ... Puknut će od muklih prispodoba 16
pustalovina pustalovina Kako se nekad lijepo pisalo U žaru borbe pero je cvililo, psikalo mastilo se razlijevalo kapalo kapalo ruka nije stizala hvatati misao Al’ zatim ... su došli fontovi A šarenica se oka ne zalijepi na zaslon kompjutora ona lebdi, lebdi u očnim dupljama Boli glava Misao je negdje otkopčana u oblaku ispod tjemena, ona fruli kruli otkinuta od prstometa Eeeee ... a kako se nekad lijepo drapalo kad ruka je tetošila misao zaoblila mu svaku zapetljanciju u kolopletu vitičastih slova Prsti su plesali smisao Kažiprst i mozak On sjedi u zuri u svoj zaslon pa prevrće riječi po ekranu 17
pustalovina pustalovina bijahu vjenčani Jagodice su izranjale gustu medenu riječ 18
pustalovina pustalovina San o poetesi Kad sam te pitao: Hoćeš li mi napisati pjesmu? Rekla si: Smjesta Ma, ne ne nisam to mislio Samo me zanimalo stvaraš li tek kad ti naiđe nadahnuće, ili pak kopaš kopaš u riznici snova, uvijaš kovrče i laštiš prepukla zvona Veliš: Pisanje pjesme to je mala svadba Sjedam na hasuru i mirisne štapiće žarim svijeću palim, uvlačim stopala i tiho se smješkam meškoljim bedra Ukapčam moj mali lap-top I čim napišem prvu strofu lagano se svlačim Želim biti naga pod vjeđama golih zvijezda 19
pustalovina pustalovina Pred zastorom svečanim žamorom drhtavih ptica Stihovi me gledaju Gle, grudi mi ulaze u pjesmu bućnu u zaslon kolobari gojnih gnijezda I tekući kristal zatreperi, blista Pjesnikinjo stopala ti ljubim na oblim obroncima, grlim leđa na ključnim kostima Tvoje su ruke proključale na tipkama Sve vrvi ! 20
pustalovina aquama Suton1 Slika koja stiže, stiže, klizi sa zapada malinovac je Sunca u brazdama rijeka snova krabulja zvijezda ko omama dječje igre prije zalaza Nebo je pečatni vosak, obale zastiru dvore boje uviru u zanose zamišljena svijeta Hoću li ovako idući ... idući odškrinuti vrata nekog drugačije ostrašćena grada svjetlo drugo i okus drugi urastanje u ozračjima neproživljena leta Ali svjetlo ovo uvire u daljine poznate, porozne sahnu sokovi dječjih čarolija, snoviđenja ljepljivih slika Svjetlo ovo stiže, stiže, klizi sa zapada 23 1 Osijek, svibanj 1996.
pustalovina aquama Ex ponto ’962 Projektirao sam u snu rasvjetu visećeg mosta ulijevao svjetlo u kanalice gibljivih traka čeličnih zmija zatezao sjaj usukanih zraka I sve bijaše čisto lako žitka mazalica svjetla u mlaznici mraka Ali puno umjetnika sviralo je sa mnom kontrapunkt gipkih ideja vodoskok blistavih strijela I ne vjerovahu mi ne mišljahu da sve je to tek tako TIK - TAK A ja nastavio sam razmazivati ulje podatnog svjetla u ustavi spiralnog tijela I vrtio sam, pekao algoritam jasni do kloparanja jutarnjeg svijeta 24 2 Osijek, svibanj 1996.
pustalovina aquama Slap I Huk buka je grozd zvuka, tren u knedli pjene najtiša okamina mijene Ispeglano vrijeme Slap II Huk buka je grozd zvuka, svila kamene pjene u drhtaju koprene Na tren zaustavljeno vrijeme Slap III Huk buka je grozd svjetla, svila kamene pjene u drhtaju koprene Na tren zaustavljeno vrijeme 25
pustalovina aquama Slapići Čupavi slap brušenje svjetla grozd huka skrivaju perle na ivici zvuka, cilik stakalca ispod zelenog smočenog žbuna 26
pustalovina aquama Slunjske Rastoke Posjetili smo te slapiće i slapove tek poslije rata hitajući kroz sobe i kuhinju nečijeg probušenog stana na huku razuzdanog slapa I tad na balkonu iznad orljave, u kotlu sunčeve pjene jasno vidjeh ljepotu i rugobu ko sestre koje vabe se, uviru jedna drugoj u leđa, smiješe se hihotom kobi suprotna zrcala svijeta Stara kineska mudrost prosijavala je u kamenoj pjeni, u zjeni sunčanog jutra Sve što je srušio rat mamilo je krhotinama sna od gorskog stakla 27
pustalovina aquama Ljetna bura3 Da li to more priča priče s vjetrom s kamenim šiljkom, poroznom krijestom ili su to glasovi ljudi radiofonija romor Evo baš barka je pristala zaklopio netko vrata, cijuče prokrom More se ljulja huči pljuska (ili šapuće nekom) Kaleži tišine nestvarni Cvrčak spava (čudan neki zvizdan) Ali netko je već zagrabio plavu brazdu huji gonik, treperi vodeni rotor 28 3 Silba, 1996.
pustalovina aquama Morska pjesma Predajem se valima svjetlucavog mora ko oblutak Bijele njihove krijeste oplakuju, toče misli moje koje im se ulaguju, valjaju se s njima ko vjetar grleć’ jednu neiskazivu misao, tišinu s onu stranu smisla samo uskovitlani oblik, oblutak ono o čemu upravo snivam Bog vjetra Eol puše u jedra O, kako su samo lijepa ova jedra bedra napunjena smolom zraka palucanjem svjetla sokovima neba usoljena natopljena suncem u perlanju srebra 29
pustalovina aquama Cvrčak rave party Ma ... bila bi to jedna bijesno dobra pjesma o pjeni zvuka, cilik sunčeva struka zagrljen kljunom mora, škojić na žalu u košulji bora Bila bi to zvonjelica o njemu koji je prosuo tišinu u tisuće struna, iskri čegrtaljka, blista tirkizna kruna E ... a daj zamisli, za nas golaće morske grobna je to tišina, mir ... mir nebeski vir Zvizdan pripeka! A tamo, u Gradu od cvrčka udara vrije u damaru tijela nebo se smije šaman se ljulja klopoću perle u njiski ždrijela A ritam je tijesan, prasak u besvijesti žudnje monotoni krik u krilu slutnje kojom se raduju djeca, u valovima uskovitlanog mesa orošena suknom udaraca uvijek istih ... istih a na nebu bliskih ... bistrih 30
pustalovina aquama glazbom bez gabule, igrom bez fabule A ovdje, u Gradu od Svijeta to je ... tišina Mir ... mir Zvizdan pripeka! 31
pustalovina aquama San Plivali smo nagi u plavoj vedrini bukvi, jela čakovečki park s prozorom na zapad. Veslamo hitro Bujica okreta Nježna pliskavica ta djevojka djevojak ja vrtim je na dlanu, uzmiče smije se kolibri nožnih prstiju njenih, kolutići ljube me Ljubi me kristal oka, gutljaj sokova Kako ... kako da pijem njen osmijeh tihu vatru san usana u sedefu krvi ? Gdje gdje da joj ljubim nogu bijelu obrijanu slatkim vodenim suzama, stopala pas pupasti bubanj-trbuh, brzake u slanoj slatkoj međi među zvonom bistrih butina ? Gle, preokrenula se i očima me zaronila ko kiša u blistavi vir cjelov istočila, laticama zrelih usana brazdila je sjetni, raspucali osmijeh 32
pustalovina aquama Vatreni mir u vrevi moga oka 33
pustalovina aquama Prima primavera Počeci su mi uvijek najljepši kad propucaju prve vatre, pište i zemlja krotko zamiriše, titra oslađena zalogajima svjetla Trudna, mokra glina, rahli srsi izliječenog, prvi pokret ugažene vlati, mlačni ćuh na razbojištu oštrih zima. Zeleni mirisi vjetra Najslađi su tihi izbojci, pupovi u povojima svježeg zrenja, baš kao vreteno djevojčice u plesu u bubrenju dojki, vreloj klopci nestašnih mjesečnih mijena, u ciki vedrog, bosog trenja 34
pustalovina aquama Metoda Silva je u tišini vjetra, grohotu ptica šuštaju kiša stoga u šume hojmo u glazbu sjena krosnu svjetla, krparu zvijezda gdje gljive mirišu mahovina i zelenilo debla Jer kako ćeš osjetiti sebe, uroniti u zagrljaj vlastitog Svjetla ako ne u osami osinjeg gnijezda jer šuma je simbol, ma više od simbola metoda je šumska razdrljena u pupanju blistanju šuma u biglisanju glasova, u glagolu tišine bez bruma O tišini je riječ o mirisu zvijezda Ne o tišini bez huka nego odsustvu umjetnih glasova u koži betona bez smrada pritajenih vibratora u krletki pospanih zdanja Ma koliko god tih bio zvuk je buka ako je od strojnog tkanja 35
pustalovina aquama Stoga, u dubrave hojmo u tišinu gozbe 36
pustalovina res publica Coloseum 4 Bili su za nas bogovi glazbe nešto ukusno i sočno, prepun složenac mirisa i boja, harpun grimiznih riba u tišini gozbe Točila se svila u krletki soka pali nabori u šuštaju leptira izvijala se žena niz grlo satira mazila truba u vodenici sroka Bijaše to molitva, svečani krik u prašumi snova. Prosijali dah sunca u pučini krošnji, cilik mitova u mlinu smijeha. Pasli smo uši i kupali mozak, uzdah prosuli u zlatnom kotlu srasli 39 4 Legendarna jazz-rock grupa
pustalovina res publica Tai chi chuan5 Slušam tu glazbu punu soka razgaljujem grudi nadimljem dimove svjetla u pećini mesa smirujem duhove udišem san Slušam to kovitlanje, sapunicu kovanog tijesta loptanje zuba u žuboru leptira drhtavu frulu u kolobarima vodeni zvjezdan 40 5 Slušajući jednu kinesku kasetu, cvrkut ptica na njoj ...
pustalovina res publica Radio Sljeme6 Baš volim kad kiša šušti u carstvu pliša baršunasto, usred nosa jorgovan diše A na radiju pljušti country benevolentno za njim se prelije blues, kolokvijalno naposlijetku sve zagrije chanson-a, narašpani francuski poj napukli alt zarominja slatko Bobočka I opet prostruji kiša raskošna u crnom pocupkivanju pliša u lokvi kraj ulične lampe Jorgovan diše A na radiju svira blues udara dur 41 6 Podsjećaj na kasnu ljubav Filipa Latinovitza
pustalovina res publica Ujak Vanja7 I kad se plaha glumica svukla pred ogledalom srce mi je lupalo ko kretenu Ona je vikala da je ružna - pravila scenu a jagoda bradavice njene pupčala se u zaljevu zjene Onako iskosa gledano na vrhu bijelog ko od kruškine kriške lizak cjelov 42 7 Radi se o režiji Paola Magellija, 1997. g. – izvedba ZKM
pustalovina res publica Kralj Lear Bilo je nekog tihog sjaja u glasu hrvatskog Leara kad je zaiskao zemljovid Riječ se otkinula igrokazu i propjevala puno bujnije od ikoje vojne ili kraljske mape Svečana skladba smijeha zaglavinja u zubima probuđene nacije E, baš su smišne te tavne stopljene riječi 43
pustalovina res publica Nocturno Volio bih noćas napisati stihove stihove ni o čemu Ime je lijepo samo kad se čuje i ne kaže ništa Tijana8 Volio bih ... lepet leptirovih krila s tvojih usana nestašan i tih, prpošan i mek kao pjesma kao san u dnu noći stvoren lik zamišljaj na vrhu vlati trave netom otkriven Volio bih noćas napisati stihove stihove ni o čemu 44 8 Tijana – lik iz “Tvrđave” Meše Selimovića
pustalovina res publica Radost pisanja9 To je jedna od onih knjiga ... hej kako miriše Listam je poput slikovnice (tata kupio) polako požudno Treperim ... Samo da joj sva slova ne pojedem prije svitanja ! I rosi mi se silueta Szymborske u šaci U poljupcima prstiju kupam korice Pliva pot Tko zna ... gle, zašto je ova knjiga tako jako pobožna ? 45 9 Pjesme Wislave Szymborske u prijevodu Zdravka Malića
pustalovina res publica U izlogu preko puta šanka Imao je Henry Miller pravo ove su lutke žive ko vratovi obešenih praznina10, ko guske bijele u zaljevu trske Razmiču se sa svojim otpalim životima vretenu golih gipsanih tijela Nehajno pogledom bludeći Čekaju na mrtvozornika11 kleknutog sa pribadačom u zubima On će ih odjenuti zihericom pritegnuti Ali ja bi ih obukao u zrelo voće, trešnje objesio na bodlju slijepe dojke i među noge vlasulju tutnuo kovrče kukuruznog klipa Svukao sa njih ćelavu igru tkanja pomadio obraze brašnom ružičastom krinkom i mirisom sanja I one bi se podale 46 strasno 10 prispodoba – Vasko Popa, 11 prispodoba – Henry Miller
pustalovina res publica pjesmi u gugutki smijeha, klokotu slapastih strofa, u pjeni nasmijanih zima, u grlenoj klopci zakovitlanih parodija 47
pustalovina res publica Sexy magazin Hej, ne volim ja one blještave časopise, naslovnice gdje cure usmine rastežu si ko pedoće, rumene ko napudrana dječja guza kamilicom smočenom u gazi Cura je cmoknula stožac svojih gumastih grudi licka paluca jezikom, kruži bradavicu zebe Zagledan u jutarnji felatio na kioska oknu žvačem krafnu A ona se očima smješka ko da pirošku sniježi Papala maca hapala nježno Al’ meni se hoće jutro neuzibalo tiho bez sline i strasti šapat rose miris 48
pustalovina res publica žemlji E, da mi je čuti kloparanje kola i pekarskih klompi. Tišinu slome tamo negdje u ulici Filipa Latinovitza, ulici izmaštanoj kad zorom se budim i šunjam smutljivac tamo gdje sokovi grada mire u halapljivoj krošnji 49
pustalovina res publica Forica morica fora ti s mora Jednu, samo jednu kuglu sladoleda tražih Straciatellu Al’ tebi je bilo blesavo baš čudno natočiti kuglu jednu ko nijednu pa si mi utrapila korneta dva tuljac u tuljac štosa radi I rekla mi da lisnicu s pulta sklonim da mami ... Ah, ne znate Vi kakve sve cure u sladoled grabe I mame Pjesnikinje tihe glas im vjetrom rošen prhko tijelo glazbeni je lik A sladoled se okretao oko osi svoje, usidren u stožac u žiži stošca drugog Polizao mi nos 50
pustalovina res publica Kućna srećica Moj tata je tihi bonvivan Gle kako je malo potrebno za sreću krigla orošena piva, Vjesnik u šaci i nema te ovdje, ne stanuješ više Potpuno svoj kao i sin tvoj kad potone u pjesmi 51
pustalovina res publica Gea12 R, ti znaš ... Život nije torta sa šlagom s kremom od badema i jagodama u razbludnom krugu Zapravo - kolač od neljuštene pšenice integralne riže infinitezimalna okusa s kriškama marelice nekaramelizirane Samo to 52 12 Dućan zdrave hrane u Domjanićevoj, u Zagrebu
pustalovina res publica Pjerestrojka Sanjao sam Vas, susjede u škrtom sanjivom baru Samo šank i glazba boja škuro svjetlo, huk duhana Stan ste, djelomice doduše u kafić preudesili, vijugavu priliku za vinske kolokvije bez stolica barskih uresili Ali, zapravo, i čemu stolci ljepše se plovi bujicom misli kad grabiš slike i pipaš tlo Lijepo je bilo u Vas, toliko da bih i sebe pozvao u goste i jelovim kormilario šankom 53