"Voliš nositi kapu, je li?" rekao je. "Nisam dovoljno bogata da češljam i ukrašavam kosu i hodam bez
kape", otresla sam se. "Niti sam ..." Nisam završila. Nisam mu morala govoriti kakva vrst ţena hoda
uokolo gologlava. "Ali kapa ti pokriva svu kosu. Zašto? Ţene većinom kapu nose tako da se vidi bar
malo kose." Nisam odgovorila. ? "Koje ti je boje kosa?" •* "Smeđa." ? "Svijetlo ili tamnosmeda?" *
"Tamnosmeda." Pieter se nasmiješio kao da ugađa djetetu u igri. "Ravna lU '"Nijedno ni drugo. I jedno
i drugo", s nelagodom sam petljala. "Duga ili kratka?" Oklijevala sam. "Do ispod ramena." I dalje mi se
smiješio, a onda me još jednom poljubio i krenuo prema trţnici. Oklijevala sam jer nisam ţeljela lagati,
ali nisam htjela ni da on sazna kakva mi je kosa. Kosa mi je bila duga i neukrotiva. Kad je nisam
sputavala kapom, izgledala je kao da pripada nekoj drugoj Griet Griet koja bi stajala u uličici sama s
muškarcem, Griet koja nije tako tiha, povučena i uredna. Griet nalik onim ţenama koje se drznu hodati
uokolo nepokrivene glave. Zato sam potpuno skrivala kosu da ne bude ni traga toj Griet. Završio je
sliku pekareve kćeri. Ovaj put na to me nešto upozorilo - prestao me traţiti da mu usitnim i isperem
boje. Više nije rabio mnogo boje niti je pred kraj naglo mijenjao sliku kao što je radio kod ţene s
bisernom ogrlicom. Već je ranije unio promjene, uklonio je jedan od stolaca sa slike i preselio zemljovid
na drugi kraj zida. Te me promjene nisu 0 iko iznenadile jer sam imala prilike o njima i sama raz15 iti i
znala sam da je na taj način poboljšao sliku. onovno je od van Leeuwenhoeka posudio cameru scuru da
posljednji put pogleda prizor koji je slikao. Kad lak*6 ?°vStavio> Dopustio mi je da i ja pogledam kroz
nju. Još nisam shvaćala kako radi, morala sam se diviti rir na što ih je kamera slikala u sebi, minijaturnim
128 129izokrenutim preslikama predmeta u prostoriji. Boje obi" \ stvari pojačale su se - stolnjak je
postao tamnije crv zemljovid na zidu sjajio se smeđ poput čaše tamnog D; kad se gleda prema suncu.
Nisam točno znala kako mu k mera pomaţe slikati, ali sve sam više pristajala uz Marii Thins - ako je
zbog nje slikao bolje, nisam više ništa pitala Ali brţe nije slikao. Pet je mjeseci radio sliku djevojke vrčem
za vodu. često sam se brinula da će me Maria Thins ukoriti kako mu dovoljno ne pomaţem da slika brţe
i reći mi neka pokupim stvari i nosim se. Nije mi to rekla. Znala je da je te zime imao posla preko glave
u Cehu kao i u Mechelenu. Moţda je odlučila pričekati da vidi hoće li se što promijeniti nabolje na ljeto.
A moţda joj je mrsko bilo prigovarati mu jer joj se slika silno sviđala. "Šteta što tako dobra slika ide
običnom pekaru", rekla je jedan dan. "Mogli smo više naplatiti da je za van Ruijvena." Dok je on
izrađivao slike, poslove je očito pogađala ona. I pekaru se slika sviđala. Dan kad ju je došao vidjeti
uvelike se razlikovao od sluţbena posjeta van Ruijvena i njegove ţene koji su došli razgledati svoju sliku
prije nekoliko mjeseci. Pekar je doveo cijelu obitelj uključivši i nekoliko djece i jednu ili dvije sestre. Bio
je to veseljak lica neprestano zajapurena od vrućine pećnica i kose koju kao daje zaronio u brašno.
Odbio je vino koje mu je ponudila Maria Thins jer mu je draţi bio vrč piva. Volio je djecu i zahtijevao je
da četiri djevojčice i Johannes također smiju u radionicu, djeca su voljela njega - svaki put kad je dolazio
donosio im je novu školjku za njihovu zbirku. Ovaj put donio je škorjKu veliku poput mojeg dlana,
grubu, bodljikavu, izvana bij«u s blijedoţutim uzorkom, iznutra ulaštenu, ruţičastu i narafl častu.
Djevojčice su razdragano potrčale po ostale školjk • 130
su ih na kat te su se one i pekareva djeca igrali u vi dok smo Tanneke i ja dvorile goste u radionici, pekar
je objavio kako mu je slika po volji. "Moja kći lijepo izeleda i za mene je to dovoljno", rekao je. Poslije je
Maria Thins lamentirala kako pekar nije onako omno razgledao sliku kao što bi je sigurno razgledao van
Ruijven, da su mu sva osjetila ionako otupjela od piva što nije i nereda u kojem ţivi. Nisam se slagala,
premda nisam to rekla naglas. činilo mi se da je pekar iskreno odgovorio na sliku. Van Ruijven sa svojim
slatkim riječima i namještenim izrazom u gledanje je slika ulagao preveliki napor. Odviše je bio svjestan
publike pred kojom mora ispasti kao čovjek istančana ukusa, dok je pekar jednostavno govorio što mu
je na pameti. Prigledala sam djecu u ostavi. Igrali su se na podu gdje su poslagali školjke i posvuda rasuli
pijesak. Komode, knjige, posuđe i jastuci, koje smo tamo drţali, nisu ih zanimali. U taj čas Cornelia se
spustila Ijestvama s tavana. Skočila je na tlo s treće prečke prije kraja i pobjedonosno kliknula kad se uz
tresak dočekala na noge. Nakratko me pogledala, a u °čima joj je zaiskrio izazov. Jedan od pekarevih
sinova, negdje Alevdisin vršnjak, popeo se do pola Ijestava pa i on skočio. Onda se popela Alevdis, za
njom još jedno dijete pa Još jedno. Nikad nisam saznala kako se Cornelia uspjela ušuljati an l ukrasti
broć koji mi je crveno umrljao pregaču. Prirodi je bila podmukla, znala je izvesti psinu dok nitko a. Ni
Mariji Thins ni njemu nisam ništa rekla o krađi. si urna sam H S da bi mi vjerovali. Umjesto toga pazila
°je budu zaključane kad god on i ja nismo tamo. 131Zato joj sad nisam ništa rekla dok se ispruţila n kraj
Maertge. Ali prije počinka sam pregledala sve stvari. Sve je bilo na mjestu - slomljena pločica, moj č^f
od kornjačevine, molitvenik, izvezeni rupčići, potkošulje, pregače i kape. Prebrajala sam ih, ponovno
sloţila. A onda sam provjerila boje, da budem sigurna I tamo' sve bilo u redu, a po komodi, koliko se
činilo, je nitko nif vršljao. Moţda se ipak samo ponašala djetinjasto i na ljestve se penjala da skoči s njih,
u potrazi za igrom a ne da mi napakosti. Pekar je svoju sliku odnio u svibnju, ali moj se gospodar nije
počeo pripremati za sljedeću sliku sve do srpnja. Obuzimala me tjeskoba zbog tog otezanja, bojala sam
se da će Maria Thins okriviti mene, premda smo obje znale da nisam ja kriva. A onda sam jednog dana
slučajno čula Mariju Thins kako govori Catharini da je neki van Ruijvenov prijatelj vidio sliku njegove
ţene s bisernom ogrlicom i zaključio kako bi ţena morala gledati prema van, a ne u zrcalo. Van Ruijven
je stoga odlučio da ţeli i sliku na kojoj je ţena licem okrenuta prema slikaru. "On ne slika često tu pozu",
primijetila je. Nisam čula što joj je Catharina odgovorila. Na trenutak sam prestala mesti pod u sobi
djevojčica. "Sjećaš se one posljednje", podsjetila ju je Maria Thins-"One sluškinje. Sjećaš se van
Ruijvena i sluškinje u crveno) haljini?" Catharina se zagrcnula od prigušenog smijeha. -TO je posljednji
put da je netko gledao prema van s slike", nastavila je Maria Thins, "a kakav je tad "ifndal izbio! Bila
sam sigurna da će otkloniti kad mu je vanRuijven to predloţio, ali pristao je slikati." Va Nisam mogla
ništa pitati Mariju Thins jer bi odmah znala da sam prisluškivala. Nisam mogla pitati Tanneke koja sa
mnom više nije htjela povjerljivo pretresati priče i glasine. Tako sam jedan dan, kad kod štanda nije bilo
mnogo ljudi, upitala mladog Pietera je li što čuo o sluškinji u crvenoj haljini. "Nego što, o tome se
pričalo u cijeloj mesnici", nasmijao se. Prignuo se i stao preslagivati izloţene goveđe jezike. "Prošlo je od
toga nekoliko godina. Bit će da je van Ruijven htio da jedna od njegovih sluškinja iz kuhinje pozira s
njim za sliku. Odjenuli su joj haljinu njegove gospode, crvenu haljinu, a van Ruijven je traţio da na slici
bude i vrč vina tako da joj, svaki put kad poziraju, moţe natočiti da pije. I ne lezi vraţe, još slika nije bila
ni dovršena, ona je već nosila van Ruijvenovo dijete." "Što je bilo s njom?" Pieter je slegnuo ramenima.
"A što već biva s takvim djevojkama." Od njegovih mi se riječi sledila krv. Dakako da sam i Pnje čula
takve priče, ali nikad o nekom iz neposredne blie - Metila sam se snova u kojima nosim Catharinine
haljine> van R uijvena kako me hvata za bradu u predvorju, kako govori mojem gospodaru, "Nju bi
trebao slikati".
!eter je zastao u poslu i namrštio se. "Zašto te zanima sto)e s njom?" ai; ..na*° ' nehajno sam rekla.
"Nešto sam slučajno čula, allni)e vaţno."
132
133
l
•iNisam bila nazočna dok je postavljao prizor za sliku kareve kćeri - tad mu još nisam pomagala. Sad
sam se, m dutim, našla na tavanu kad je van Ruijvenova ţena došl pozirati i čula sam što joj govori. Bila
je šutljiva i tiha ţen Bez glasa je radila što joj je rekao. čak ni potpetice njezinih otmjenih cipela nisu
kuckale po popločanom podu. Rekao joj je da stane kraj otvorena prozora, potom da sjedne u jedan od
dva stolca s lavljim glavama postavljena uz stol čula sam ga kako zatvara kapke. "Ova će slika biti
tamnija od prošle", objavio je. Nije odgovorila. Kao da on govori sam sa sobom. Trenutak kasnije me
zazvao. Kad sam sišla, rekao mi je: "Griet, ţuti ogrtač moje ţene i njezinu bisernu ogrlicu i naušnice."
Catharina je to poslijepodne otišla u posjet prijateljima pa je nisam mogla pitati za nakit. Ionako bih se
bojala. Umjesto toga otišla sam Mariji Thins u komoru s raspećem i ona mi je otključala Catharininu
kutiju za nakit i dala mi ogrlicu i naušnice. Onda sam izvadila ogrtač iz ormara u velikoj odaji, protresla
ga i paţljivo ga presavila preko ruke. Nikad ga prije nisam dotaknula. Zavukla sam nos u krzno - bilo je
vrlo mekano, poput krzna mladog kunića. Dok sam hodnikom išla prema stubama, odjednom me
obuzela ţelja da izletim kroz vrata s tim blagom u rukama. Mogla bih otrčati do zvijezde usred trţnice,
odabrati smjer kojim ću krenuti i nikad se više ne vratiti. Umjesto toga, vratila sam se van Ruijvenovoj
ţeni i p°~ mogla joj da navuče ogrtač. Pristajao joj je poput vlastite koţe. Zataknula je naušnice u rupice
u usnim resicama a potom omotala nisku bisera oko vrata. Baš sam uhvatila vrpce da joj zaveţem
ogrlicu kad je on rekao: "Nernoj nositi ogrlicu. Ostavite je tu na stolu." 134 n a je ponovno sjela. Sjedio
je u stolcu i proučavao je. • o očito nije smetalo - zurila je u prazno, gledajući ni Njto kao što je od mene
svojedobno traţio. US "Pogledajte me", rekao je. Pogledala je u njega. Oči su joj bile krupne i tamne,
gotovo crne. ... Prekrio je stol preknvacem, onda ga maknuo i stavio modri stolnjak. Razvukao je bisere
po stolu u ravnu liniju, onda ih nagurao na hrpicu, onda ih ponovno razvukao. Rekao joj je da ustane,
da sjedne, da se nasloni na naslon, da se nagne prema naprijed. Mislila sam da je zaboravio da ja gledam
iz kuta dok nije rekao: "Griet, donesi mi Catharinin jastučić za puder." Rekao joj je da napraši lice,
odloţi jastučić na stol i dalje ga drţeći, da ga ostavi po strani. Naposljetku mi ga je dodao. "Odnesi ga
natrag."
Kad sam se vratila, dao joj je pero i papir. Sjedila je na stolcu, nagnuvši se naprijed, i pisala, umačući
pero u tin-tarnicu što joj je stajala s desna. Otvorio je gornje prozorske kapke i zatvorio donje. Soba je
utonula u polumrak, ali svjetlo joj je palo na visoko, zaobljeno čelo, na nadlakticu oslonjenu o stol, na
rukav ţutog ogrtača. "Pomaknite lijevu ruku malko naprijed", rekao je. "Tako." I dalje je pisala.
"Pogledajte u mene", rekao je. Pogledala ga je. onio je iz ostave zemljovid i objesio ga na zid iza nje. ...
^a Je ponovno skinuo. Potom je iskušao mali krajolik, u broda, prazan zid. Onda je nestao u prizemlju. ,
ga nije bilo, paţljivo sam promatrala van Ruijvenovu ozda nepristojno s moje strane, ali htjela sam
vidjeti
135
što će napraviti. Nije se ni pomaknula. Kao da se još ud bnije smjestila u pozu za slikanje. Kad se vratio
noseći rnrtv prirodu s glazbalima, djelovala je kao da oduvijek sjedi za stolom i piše pismo. čula sam da
ju je slikao još jedno prije slike s ogrlicom, kako svira lutnju. Mora da je dosad shvatila što on traţi od
modela. Moţda je ona baš bila to što je traţio.
Objesio je sliku na zid iza nje i onda ponovno sjeo i nastavio je proučavati. Dok su piljili jedno u drugo,
osjećala sam se kao da me nema. Htjela sam otići, vratiti se svojim bojama, ali nisam se usudila
poremetiti taj trenutak. "Sljedeći put kad dođete, stavite bijele vrpce u kosu umjesto ruţičastih, a ona
kojom vezujete kosu na potiljku neka bude ţuta." Kimnula je tako lagano da joj se glava gotovo nije ni
pomaknula. "Moţete se opustiti." Kad ju je otpustio, napokon sam smjela otići. Sutradan je privukao još
jedan stolac k stolu. Dan nakon toga donio je Catharininu kutiju za nakit i postavio je na stol. Brave na
ladičicama bile su optočene biserima. Van Leeuvvenhoek je stigao sa svojom camerom obscu-rom dok
sam radila na tavanu. "Prije ili kasnije morat ćeš nabaviti svoju napravu" čula sam ga kako govori onim
svojim dubokim glasom. "Ali priznajem da mi je ovo prilika da vidim što slikaš. A gdje je model?" "Nije
mogla doći." "To je problem." "Nije. Griet", zazvao me. 136 m niz ljestve. Kad sam ušla u radionicu
van Leeuhoek se zaprepašteno zapiljio u mene. Imao je jasno de oči, s teškim kapcima zbog kojih je
djelovao pospano. Travo, nije uopće bio pospan, nego vrlo budan i očito . ' tak0 da su mu se usta napela
u kutovima. Iako se Lnenadio što me vidi, djelovao je kao ljubazan čovjek i kad se pribrao, čak mi se i
naklonio. Nikad mi se još neki gospodin nije naklonio. Morala sam se nasmiješiti. Van Leeuvvenhoek se
nasmijao. "A što si ti tamo gore radila, dušo?" "Mljela sam boje, gospodine." Okrenuo se prema mojem
gospodaru. "Pomoćnica! čime me još misliš iznenaditi? Još malo pa ćeš je učiti da slika tvoje ţene
umjesto tebe." Mojem gospodaru to nije bilo ni najmanje zabavno. "Griet", rekao mi je, "sjedni kao što
si neki dan vidjela da sjedi van Ruijvenova ţena." U neprilici sam prišla stolcu i sjela, nagnuvši se
naprijed kao i ona. "Uzmi pero u ruku." Prihvatila sam pero dok mi je ruka drhtala tako da se pero
treslo, i poloţila ruke onako kako sam pamtila da je ona drţala. Molila sam se u sebi da me ne zatraţi da
nešto napišem, kao što je traţio od van Ruijvenove ţene. Otac me UC1 na ° Pisati moje ime, ali gotovo
ništa osim toga. Barem umjela drţati pero. Bacila sam pogled na listove papira ° u i upitala se što je
napisala van Ruijvenova ţena. sam malo čitati, iz poznatih stvari kao što je molitve-n*. ah ne i damski
rukopis. p°gledaj me." 137Pogledala sam ga. Pokušala sam biti van Ruijvenova ţe Pročistio je grlo.
"Nosit će ţuti ogrtač", rekao je v Leeuwenhoeku, koji je kimnuo glavom. Moj je gospodar ustao i
postavili su cameru obscuru tak da bude okrenuta prema meni. Onda su naizmjence gledali u nju. Kad
su se sagnuli nad kutiju i prekrili glavu crnom tkaninom, bilo mi je lakše sjediti i ne misliti ni o čemu kao
što sam znala da on hoće. Zamolio je van Leeuvvenhoeka da nekoliko puta pomakne sliku što je visjela
na zidu prije no što je odobrio njezin smještaj, a onda da otvara i zatvara kapke dok je on drţao glavu
pod tkaninom. Naposljetku je bio zadovoljan. Uspravio se, prebacio tkaninu preko naslona stolca,
potom prišao pisaćem stolu, uzeo neku ispravu i dodao ga van Leeuwen-hoeku. Počeli su razgovarati o
sadrţaju isprave - nekom cehovskom poslu o kojem je htio od van Leeuwenhoeka savjet. Dugo su
razgovarali. Van Leeuwenhoek je podigao pogled. "Za Boga miloga, čovječe, pa pusti djevojku da se
vrati svojem poslu." Moj me gospodar pogledao kao da je iznenađen što ja još sjedim za stolom s
perom u ruci. "Moţeš ići, Griet." Dok sam odlazila, učinilo mi se da vidim izraz saţaljenja na van
Leeuvvenhoekovu licu.
Camera obscura ostala je u radionici nekoliko dana. Uspjela sam vise puta naviriti sama kroz nju,
zadrţavajući pogled na predmetima na stolu. Nešto me smetalo u prizoru što ga je pripravio za slikanje.
Kao da gledam sliku koja visi nakoso. Htjela sam nešto promijeniti, ali nisam znala što. Kutija mi nije
dala odgovore.
138
dan ponovno je došla van Ruijvenova ţena i on ju eledao kroz kameru. Prolazila sam kroz radionicu je
elavu prekrivala crna tkanina i hodala sam što t'še mogla da ga ne uznemirim. Na čas sam stala iza a da
pogledam prizor kad je ona u njemu. Mora da me idjela, ali nije to ničim pokazala, samo je i dalje piljila
u njega tamnim očima. Tad mi je sinulo da je prizor preuredan. Premda sam red cijenila više od gotovo
svega, znala sam po njegovim drugim slikama da bi na stolu moralo nešto odskakati, da privuče oko.
Razgledala sam svaki predmet - kutiju za nakit, plavi prekrivač na stolu, bisere, pismo, tintarnicu - i
odlučila što bih promijenila. Tiho sam se vratila na tavan, iznenađena vlastitom smjelošću. Otkako mi je
postalo jasno što treba preurediti u prizoru, čekala sam da on to i promijeni. Ali on nije ništa micao na
stolu. Malko je podesio prozorske kapke, nagib njezine glave, kut pod kojim drţi pero. Ali nije
promijenio ono što sam očekivala da će promijeniti. Razmišljala sam o tome dok sam izaţimala plahte,
dok sam okretala roštilj za Tanneke, dok sam brisala kuhinjske pločice, dok sam ispirala boje. Dok sam
leţala navečer u krevetu, razmišljala sam o tome. Katkad sam ustajala da Ponovno pogledam. Ne, nisam
se prevarila. Vratio je kameru van Leeuwenhoeku. aa god sam pogledala prizor, u prsima me stezalo kao
da me nešto pritišće. avi e 1 kre L.. ° J platno na stalak i premazao ga slojem olovno de pomiješane s
pečenom sienom i r ţutim okerom. P sima me još ţešće stezalo dok sam čekala. 139Lagano je
crvenkastosmedom bojom izvukao obrise ţ i svakog predmeta. Kad je počeo nanositi velike površine
laţnih boja, mislil sam da će mi grudi prsnuti poput vreće napunjene s previš brašna. Dok sam jednu
večer leţala u postelji, odlučila sam da moram sama poduzeti promjenu. Sutradan, dok sam čistila,
paţljivo sam stavila kutiju za nakit na mjesto, nanovo razvukla nisku bisera, vratila pismo gdje je bilo te
ulaštila i ponovno namjestila tintarnicu. Duboko sam udahnula da olakšam pritisak u grudima. Tad sam
jednim brzim pokretom povukla prednji dio plave tkanine preko stola tako da se pomalja iz tamnih
sjena ispod stola i pada ukoso sa stola ispred kutije za nakit. Namjestila sam linije nabora, a onda
zakoračila unatrag. Nabori kao da su ponavljali oblik ruke van Ruijvenove ţene dok je drţala pero. Da,
pomislila sam i stisnula usnice. Moţda će me otjerati zato što sam to promijenila, ali sad je bolje. To
poslijepodne nisam se uspinjala na tavan premda me tamo čekalo mnogo posla. Sjedila sam pred kućom
na klupi s Tanneke i krpala košulje. On to jutro nije otišao u radionicu nego u Ceh i ručao je kod van
Leeuwenhoeka. Još nije vidio moju promjenu. čekala sam na klupi strepeći. čak je i Tanneke, koja se
ovih dana trudila ne primjećivati me, zapazila da sam čudno raspoloţena. "Što je s tobom, djevojko?"
upitala me. Počela me zvati djevojkom, kao i njezina gazdarica. "Drţiš se KO pile koje ide na klanje."
"Ništa mi nije", rekla sam. "Pričaj mi što se dogodilo kad je Catharinin brat zadnji put bio ovdje. čula
sam o tom « • ' Još te spominju", dodala sam, nadajući se da ću 03 r kanjem odvratiti pozornost te tako
zataškati nespretnu promjenu teme. Tanneke je na čas podigla glavu, ali onda se sjetila s kim ovara. "Ne
tiče te se", odrezala je. "To su obiteljske stvari, nisu to tvoja posla." Samo nekoliko mjeseci ranije uţivala
bi da mi moţe ispričati nešto što je prikazuje u najboljem svjetlu. Ali sad sam ja pitala, a meni nije bilo
za vjerovati niti mi treba ugađati niti na me trošiti riječi, iako joj je zacijelo teško palo što propušta
priliku da se pohvali.
Onda sam ga ugledala - dolazio je prema nama uz Oude Langendijck, nakrivljena šešira da zaštiti lice od
proljetnog sunca, s tamnim plastom zabačenim iza ramena. Kad nam je prišao, nisam ga mogla ni
pogledati. "Dobar dan, gospodine", zapjevala je Tanneke posve drukčijim glasom. "Zdravo, Tanneke.
Uţivaš na suncu?" "Da, gospodine. Volim sunce na licu." Nisam micala očiju sa svela. Osjećala sam da
me gleda. Kad je ušao u kuću, Tanneke prosikće: "Ta pozdravi gos-Podara kad ti se obraća, djevojko.
Ponašaš se budi Bog s nama." "pa tebi se obratio." ! red je da se meni obrati. Ali ti ne budi tako
bezobrazna )er ceš ^vršiti na cesti, na prosjačkom štapu." a e J sigurno već gore, mislila sam. Sigurno je
već vidio sto sam napravila. čekala točno sam, jedva drţeći iglu u ruci. Nisam znala što očekujem. Hoće
li me izgrditi pred Tanneke? Hoće li
140
141podići glas prvi put otkako sam došla ţivjeti u ovu ku' Hoće li reći da je slika uništena?
Moţda će jednostavno povući plavu tkaninu tako da v' ' kao i prije. Moţda mi ništa neće reći. Kasnije te
večeri vidjela sam ga nakratko kad je sišao na večeru. Nije djelovao ni ovako ni onako, ni sretan ni ljut,
nj bezbriţan ni tjeskoban. Nije me izbjegavao, ali nije me ni gledao. Kad sam pošla na spavanje,
provjerila sam je li povukao tkaninu da bude onako kako je bilo prije moje promjene. Nije. Podigla sam
svijeću pred platnom - crvenosmedom je bojom ucrtao i nabore plave tkanine. Unio je moju promjenu.
Te sam noći leţala u postelji i smiješila se u tami. Sljedeće je jutro ušao dok sam čistila oko kutije za
nakit. Nikad me još nije vidio kako odmjeravam oko stvari. Poloţila sam ruku uz rub stola i pomakla
kutiju da obrišem prašinu ispod i oko nje. Kad sam pogledala iza sebe, vidjela sam da me promatra.
Ništa nije rekao. Nisam ni ja - bila sam zaokupljena time da kutiju vratim točno tamo gdje je bila.
Potom sam prešla preko plave tkanine vlaţnom krpom, osobito pazeći na nove nabore koje sam ja
namjestila. Dok sam brisala, ruke su mi malo drhtale. Kad sam završila, podigla sam pogled prema
njemu. "Reci mi, Griet, zašto si preudesila stolnjak?" Ton mu je bio isti kao i kad mu pitao o povrću u
kući mojih roditelja. Na trenutak sam razmislila. "Mora biti nekog nereda u prizoru da se suprotstavi
njezinom spokoju", objasnila sam-"Nešto što će nadraţiti oko. A opet mora to biti nešto oku ugodno, a
jest jer su i tkanina i njezina ruka u sličnom pol°" ţaju." 142 , je dugi tajac. On je zurio u stol. čekala
sam, hrišući ruke o pregaču. "Nisam mislio da ću nešto naučiti od sluškinje", naposljetku je rekao. U
nedjelju, dok sam ocu opisivala novu sliku, pridruţila nam se i majka. Pieter je bio s nama i nije micao
pogleda s komadića sunčeva svjetla na podu. Kad god smo razgovarali o slikama mojeg gospodara,
uvijek je šutio. Nisam im rekla o promjeni koju sam napravila, a moj ju je gospodar odobrio. "Mislim da
njegove slike nisu dobre za dušu", odjednom je izjavila majka. Mrštila se. Nikad prije nije ni riječ rekla o
njegovu radu. Otac je začuđeno okrenuo lice prema njoj. "Dobre su za novčanik, bit će", dometnuo je
Frans. Bila je to jedna od onih rijetkih nedjelja kad je i on došao u posjet. U posljednje gaje vrijeme
opsjedao novac. Ispitivao me koliko vrijede stvari u kući na Oude Langendijck, o bisernoj ogrlici i
ogrtaču na slici, o biserima optočenoj kutiji za nakit i onome što je u njoj, o broju i veličini slika što vise
na zidovima. Nisam mu mnogo rekla. Ţao mi je bilo što tako mislim o rođenom bratu, ali strahovala
sam da traţi S1 način zarade od nauka u tvornici pločica. Vjerojatno samo sanjao, ali nisam htjela
potpirivati tejinove pričama pocjenim predmetima koji su njemu - ili njegovoj sestn- nadohvat ruke.
ako to misliš, majko?" upitala sam je, praveći se da ne C 143"Ima nečeg opasnog u tvojem opisu tih
slika" obja • ona. "Kako ti o tome govoriš, to kao da su svete slike K da je ţena koju si opisala Djevica
Marija dok je samo običn ţena koja piše pismo. Daješ slici značenje koje niti nem niti ga zasluţuje. U
Delftu ima na tisuće slika. Posvuda su vise u krčmama jednako kao u bogataškim kućama. S nadnicom
sluškinje za dva tjedna moţeš si priuštiti sliku na trţnici." "Da kupim sliku", odgovorila sam, "ti i otac ne
biste dva tjedna jeli i umrli biste a da ne vidite što sam kupila." Otac se trgnuo u nelagodi. Frans, koji je
dotad vezivao čvorove na nekom uţetu, potpuno se umirio. Pieter me pogledao. Majka je ostala
pribrana. Nije često govorila što misli. Njezine su riječi zlata vrijedile. "Oprosti, majko", zamucala sam.
"Nisam mislila ..." "Rad kod njih zavrtio ti je glavom", prekinula me. "Zbog toga si zaboravila tko si i
odakle dolaziš. Mi smo čestita protestantska obitelj i našim potrebama ne upravlja ni novac ni moda."
Spustila sam pogled jer su me zapekle njezine riječi. Govorila je kao majka, kako bih i ja govorila
vlastitoj kćeri da sam za nju zabrinuta. Iako sam joj zamjerala što mi to govori, kao što sam joj
zamjerala da sumnja u vrijednost njegovih slika, znala sam da govori istinu. Pieter se te nedjelje nije tako
dugo zadržao sa mnom u uličici. Sljedeće me jutro, kad sam pogledala sliku, zapeklo u duši. Polja laţnih
boja bila su obojana i već joj je izradio oči, visoko, izbečeno čelo i dio nabora na rukavu ogrtača-Bogata
ţuta posebno me ispunjavala zabranjenom 'ka osuđivala. Pokušala sam zamisliti završenu °JU kako visi
na štandu starog Pietera i prodaje se za deset Viđena, obična slika ţene koja piše pismo. gU Nisam to
mogla zamisliti. To je poslijepodne bio dobre volje, inače ga ne bih ništa 'tala Naučila sam razaznavati
njegova raspoloţenja, ne iz ono malo riječi što je govorio niti iz izraza lica - lice mu je malo pokazivalo -
nego po tome kako se kretao po radionici i tavanu. Kad je bio sretan, kad mu je dobro išlo, koračao je
gore dolje odrešito, bez oklijevanja, bez suvišnih pokreta. Da je bio muzikalan, vjerojatno bi pjevušio ili
pjevao ili zviţdao ispod glasa. Kad mu je išlo loše, zastajkivao je, zurio kroz prozor, naglo se okretao,
penjao se Ijestvama na tavan i prije no što bi došao do pola, sišao bi opet dolje. "Gospodine", počela
sam kad se popeo u potkrovlje da pomiješa laneno ulje s bijelim olovom koje sam usitnila. Radio je na
krznenu obrubu rukava. Ona taj dan nije došla, ali otkrila sam da on moţe slikati neke dijelove i dok je
nema. Podigao je obrve. "Da, Griet?" Od svih ukućana, samo su me on i Maertge uvijek zvali imenom,
"Slikate li vi katoličke slike?" Zastao je s bočicom lanena ulja iznad školjke s bijelim olovom. "Katoličke
slike", ponovio je. Spustio je ruku tako da Je boca kucnula o stol. "Kako to misliš, katoličke slike?"
itanje mi je izletjelo prije no što sam promislila. Sad msam Znala što da kaţem. Pokušala sam drukčije.
"Zašto su u katoličkim crkvama slike?" fe« U ikad bila u katoličkoj crkvi, Griet?" Ne> gospodine." 144
145
"Znači, nisi vidjela slike u crkvi, ni kipove ni oslikan staklo?" ° "Ne." "Slike si vidjela samo u kućama,
prodavaonicama ilj u krčmama?" "I na trţnici." "Da, i na trţnici. Voliš gledati slike?" "Da, gospodine."
Počelo mi se činiti da mi uopće neće odgovoriti, da će mi samo u beskraj postavljati pitanja. "Što vidiš
kad gledaš sliku?" "Pa ono što je slikar naslikao, gospodine." Iako je kimnuo, osjetila sam da nisam
odgovorila onako kako je ţelio.
"Znači, kad gledaš sliku dolje u radionici, što vidiš?" "Ne vidim Djevicu Mariju, to je sigurno." Rekla
sam to više iz prkosa majci nego da mu odgovorim. Iznenađeno me pogledao. "Jesi li očekivala Djevicu
Mariju?" "Oh ne, gospodine", uzmucala sam. "Misliš li da je slika katolička?" "Ne znam gospodine.
Moja majka je rekla ...." "Tvoja majka nije vidjela sliku, je li?" "Ne." "Pa onda ti ne moţe reći što vidiš u
njoj ili ne vidiš." "Ne." Premda je bio u pravu, smetalo me što kritizira moju majku. "Katolička ili
protestantska nije slika", rekao je, "nego ljudi koji je gledaju i ono što očekuju vidjeti. Slika u crkvi je
kao svijeća u mračnoj komori - rabimo je da bismo bolje vidjeli. To je most između nas i Boga. Ali to
nije ni protestantska ni katolička svijeća. Jednostavno je svijeća." 146 «Me trebaju nam takve stvari da
nam pomognu vidjeti a" usprotivila sam se. "Imamo Njegovu Riječ i to je dovoljno." Nasmiješio se.
"Jesi li znala, Griet, da sam odgojen kao otestant? Preobratio sam se kad sam se oţenio. Tako da mi ne
moraš propovijedati. Već sam sve to čuo ranije." Gledala sam ga raširenih očiju. Nikad nisam srela
nekoga tko je odlučio više ne biti protestant. Nisam vjerovala da se doista moţe prijeći na drugu vjeru.
A opet, on je prešao. Kao da je čekao da progovorim. "Iako nikad nisam ušla u katoličku crkvu", polako
sam rekla, "mislim da bi slike koje bih unutra vidjela bile nalik vašoj. Premda ne slikate prizore iz Biblije,
ni Djevicu s Djetetom ni Raspeće", zadrhtala sam, sjetivši se slike što mi je visjela nad krevetom u
podrumu. Ponovno je uzeo bočicu i paţljivo izlio nekoliko kapi ulja u školjku. Noţem je stao miješati
smjesu dok boja nije postala meka poput maslaca što je predugo stajao vani u toploj kuhinji. Opčinilo
me kruţenje srebrnasta noţa u boji bijeloj poput vrhnja. "Razlikuju se katolički i protestantski stav
prema slikama", objasnio mi je dok je radio, "ali ne tako silno kao što ti se moţda čini. Slike moţda sluţe
katolicima u duhovne svrhe, ali sjeti se da protestanti vide Boga posvuda, u svemu. Slikajući
svakodnevne stvari, stolce i stolove, zdjele i vrčeve, vojnike i sluškinje, ne slave li i oni Boţje stvaranje?"
Da ga bar majka moţe čuti. čak bi i ona razumjela da joj on istumači. 147Catharina nije voljela da joj
kutija za nakit preko noći ostaje l u radionici gdje nije mogla do nje. U mene nije imala povjerenja,
dijelom zato što me nije voljela, ali i zbog utjecaja priča kakvih smo se svi naslušali o sluškinjama koje
potkradaju srebrninu gazdaricama. Da kradu i da dovode gospodara u napast - to su gazdarice uvijek
očekivale od sluškinja. Kao što sam ustanovila s van Ruijvenom, međutim, obično je muškarac trčao za
sluškinjom, a ne obratno. Sluškinja je za njega bila besplatna. Iako se rijetko s njim savjetovala oko
kućanskih stvari, Catharina se obratila muţu traţeći od njega da nešto poduzme. Nisam čula kako o
tome razgovaraju - Maertge mi je rekla jedno jutro. U to smo se vrijeme Maertge i ja lijepo slagale.
Odjednom je odrasla, prestala su je zanimati druga djeca i radije je jutra provodila sa mnom, prateći me
dok sam obavljala svoje duţnosti. Od mene je naučila poškropiti rubeninu vodom da se bolje izbijeli na
suncu, izvaditi masne mrlje mješavinom soli i vina, izribati glačalo grubom solju tako da se ne lijepi i ne
pali. Ali ruke su joj bile odviše fine da ih namače u vodi - mogla me gledati, ali nisam joj dala močiti ih.
Moje su ruke već bile uništene - ogrubjele, crvene i ispucane, unatoč pomadama koje mi je majka davala
da ih omekšam. Imala sam izrađene ruke, a nije mi još bilo ni osamnaest godina. Maertge je u
mnogočemu nalikovala mojoj sestri Agnes - bila je ţivahna, radoznala, brza na odluci. Ali bila je i
najstarija, s ozbiljnošću koju to donosi. Brinula se za sestre kao što sam ja čuvala svojeg brata i sestru.
Od toga su djevojčice postajale oprezne i nesklone promjenama.
148
"Mama hoće natrag svoju kutiju za nakit", objavila je Maertge dok smo prolazili oko zvijezde na trgu
prema trţnici. "Govorila je o tome s tatom." "Što je rekla?" Trsila sam se zvučati ravnodušno dok sam
gledala vrške krakova zvijezde. Nedavno sam primijetila da Catharina, kad mi ujutro otključava vrata
radionice, prvo naviruje prema stolu gdje stoji njezin nakit. Maertge je oklijevala. "Mami nije drago što
si ti zaključana s nakitom preko noći" naposljetku je rekla. Nije dodala što muči Catharinu, da bih mogla
pokupiti nakit sa stola, sakriti kutiju pod mišku i iskrasti se kroz prozor na ulicu, pobjeći u drugi grad i
drugi ţivot. Na svoj me način Maertge pokušavala upozoriti. "Hoće da ponovno spavaš dolje", nastavila
je. "Dojilja ubrzo odlazi i nema razloga da ostaneš u potkrovlju. Rekla je da ideš ili ti ili kutija za nakit."
"A što je rekao tvoj otac?" "Ništa nije rekao. Razmislit će o tome." Srce mi je oteţalo u grudima poput
kamena. Catharina je od njega zatraţila da izabere između mene i kutije za nakit. Oboje ne moţe imati.
Ali znala sam da neće ukloniti kutiju i bisere iz slike samo zato da mene zadrţi na potkrovlju. Više mu
neću pomagati. Usporila sam korak. Godine teglenja vode, izaţimanja rublja, ribanja podova, praţnjenja
noćnih posuda, bez ikakvog izgleda da doţivim ljepotu, boja ili svjetlo, protezale su se predamnom kao
ravni krajolik gdje se negdje u daljini nazire more, ali do njega se nikad ne moţe stići. Ako ne mogu
raditi s bojama, ako ne mogu biti kraj njega, nisam vidjela kako mogu uopće dalje raditi u toj kući.
149Kad smo stigli do mesareva štanda i nismo tamo zateki-mladog Pietera, na oči su mi odjednom
navrle suze. Nisa ni znala koliko ţelim vidjeti njegovo prijazno, lijepo Uc Koliko god zbrkani bili moji
osjećaji prema njemu, on m' je pruţao izlaz, podsjećao me da postoji i drugi svijet kojem bih mogla
pripadati. Moţda se nisam razlikovala od svojih roditelja koji su od njega očekivali da ih spasi, da irn
lonac napuni mesom. Starog Pietera moje su suze razdragale. "Reći ću sinu da si plakala kad si vidjela da
ga nema", objavio je, ribajući krv s daske za rezanje. "Ni slučajno mu takvo što nećete reći",
promrmljala sam. "Maertge, što nam danas treba?" "Govedina za pirjanje", smjesta je odgovorila. "četiri
funte." Obrisala sam oči rubom pregače. "Ušla mi je mušica u oko", otresla sam se. "Moţda biste morali
malko bolje čistiti. Muhe se lijepe na prljavštinu." Stariji Pieter od srca se nasmijao. "Mušica u oku, kaţe
ona! Da prljavština! Pa naravno da ima muha, one dolaze na krv, a ne na prljavštinu. Najbolje meso je i
najkrvavije pa privlači i najviše muha. To ćeš i sama jednom otkriti. Ne moraš se pred nama tako
prenavljati, milostiva." Namignuo je Maertge. "Sto vi mislite, gospođice? Smije li mlada Griet tako
prezirno govoriti o nama kad će za nekoliko godina i sama ovdje posluţivati?" Maertge se trudila ne
pokazati zaprepaštenje, ali njegov nagovještaj da moţda neću dovijeka raditi za obitelj očito ju je vrlo
iznenadio. Mudro je izbjegla odgovor i umjesto toga silno se stala zanimati za dijete što ga je držala,
žena na susjednom štandu. 150 ,- „«" tiho sam rekla starom Pietera, nemojte "Molim vas , " ...1-11 • u-.,
r- - i • • ' takve stvari, ni njoj niti bilo kome iz obitelji, čak m ^MHa sam im sluškinja. To jesam. Govoriti
da bi moglo bit'drukčije, ne dolikuje." ..... Stari se Pieter zagledao u mene. Oči su mu mijenjale boju sa
svakom promjenom svjetla. čak ni moj gospodar ne bi ih mogao uhvatiti na slici. "Moţda imaš pravo",
priznao je. "Vidim da ću morati biti na oprezu kad se budem htio s tobom našaliti. Ali jedno ću ti reći,
dušo moja: počni se privikavati na muhe." Nije uklonio kutiju za nakit niti mi naredio da se odselim.
Umjesto toga, svake je večeri nosio čatharini kutiju, bisere i naušnice, a ona ih je zaključavala u komodu
u velikoj odaji gdje je drţala i ţuti ogrtač. Ujutro, kad je otključavala vrata radionice da me pusti van,
davala mi je kutiju i nakit. Moj je prvi zadatak u radionici tad bio da postavim kutiju i nisku bisera na
stol te pripremim naušnice ako van Ruijvenova ţena dolazi pozirati. Catharina je s vrata promatrala kako
ja mjerim podlakticama i
dlanovima. Svatko bi se začudio "m pokretima, ali ona me nikad nije pitala što radim. Nije se usuđivala.
Cornelia mora da je znala za poteškoće s kutijom za nait. Moţda je, kao i Maertge, slučajno čula kako
roditelji o tome razgovaraju. Moţda je vidjela kako Catharina svako Jutro nosi kutiju uz stube ili kako je
on svake večeri nosi 0 e ) pa je naslutila da nešto nije u redu. Što god da je vidjela vatila, odlučila je kako
je kucnuo čas da još jednom zakuhakašu.
151
Bez ikakvog pravog povoda osim nejasnog nepovjerenja, nije me voljela. U tome je bila vrlo nalik majci.
Kao i s poderanim ovratnikom i crvenom bojom na mojoj pregači, počela je s molbom. Jedno je kišno
jutro Catha-rina češljala kosu, a Cornelia se razvlačila kraj nje i promatrala. Škrobila sam rubeninu u
praonici tako da ih nisam čula. Ali vjerojatno je Cornelia predloţila majci da zatakne češalj od
kornjačevine u kosu. Nekoliko minuta kasnije, Catharina se pojavila na vratima između kuhinje i
praonice i objavila: "Jedan od mojih češljeva nedostaje. Je li ga koja od vas vidjela?" Iako se obraćala i
meni i Tanneke, zurila je ravno u mene. "Ne, gospojo", svečano je odgovorila Tanneke i izašla iz
kuhinje te stala kraj dovratka tako da i ona moţe piljiti u mene. "Ne, gospojo", ponovila sam kao jeka.
Kad sam ugledala Corneliju kako se naviruje iz predvorja, s njoj svojstvenim pakosnim izrazom, znala
sam da je ponovno pokrenula nešto što će na kraju dovesti do mene. To će raditi sve dok me ne otjera,
pomislila sam. "Netko mora znati gdje je", rekla je Catharina. "Da vam pomognem ponovno pretraţiti
komodu, gospojo", upita Tanneke. "Ili da traţimo drugdje?" napadno je dodala. "Moţda je u vašoj kutiji
za nakit", predloţila sam. "Moţda." Catharina je pošla u predvorje, Cornelia se okrenula i pošla za njom.
Mislila sam da neće obraćati pozornost na moj prijedlog, jer sam to ja rekla. Ali kad sam čula njezin
korak na stubama, shvatila sam da ide u radionicu i poţurila za njom - trebat 152 će me. Bijesno me
čekala na vratima radionice, dok joj se Cornelia plela oko skuta. "Donesi mi kutiju", tiho je zapovjedila
Catharina, a poniţenje što ga je osjećala jer ne smije ući u prostoriju, dalo joj je glasu reskost koju do
tada nisam čula. Cesto je znala galamiti. Tihi i suzdrţani ton kojim mi se sad obratila mnogo me više
plašio. Ćula sam njega na tavanu. Znala sam što radi - mljeo je lapis za boju stolnjaka. Uzela sam kutiju
za nakit i odnijela je Catharini, ostavivši bisere na stolu. Bez riječi ju je ponijela niz stube, dok ju je
Cornelia ponovno slijedila poput mačke koja se nada da će dobiti hranu. Otići će u veliku odaju i
pregledati sav nakit da vidi nedostaje li još štogod. Moţda je i nedostajalo - tko zna što je sve u stanju
izvesti sedmogodišnja djevojčica koja je naumila napakostiti. Neće naći češalj u kutiji. Točno sam znala
gdje je. Nisam pošla za njom, nego stubama na tavan. Iznenadio se kad me vidio tako da mu je ruka s
tučkom zastala iznad zdjele, ali nije me pitao zašto sam se popela gore. Ponovno je nastavio tucati.
Otvorila sam komodu u kojoj sam drţala svoje stvari i odmotala češalj iz rupčića. Rijetko sam ga
razmatala - u toj kući nisam ga imala zašto nositi niti ga razgledati s divljenjem. Odviše me podsjećao na
ţivot kakvim nikako nisam mogla ţivjeti kao sluškinja. Sad, budući da sam znala da ga moram paţljivo
pogledati, odmah sam vidjela da to nije češalj moje bake, premda mu je bio vrlo sličan. Školjkasti gornji
dio bio je duţi i zaobljeniji, a svaki su dio ukrašavali sitni nazubljeni zarezi. Bio je finiji od bakina češlja,
ali ne mnogo finiji. • 153Pitala sam se hoću li ikad više vidjeti bakin češalj. Tako sam dugo sjedila na
krevetu s češljem u krilu da je on ponovno prestao tucati boju.
"Griet, što nije u redu?" Glas mu je bio blag. Stoga mi je bilo lakše izustiti ono što sam jednostavno
morala reći. "Gospodine", naposljetku sam rekla, "trebam vašu pomoć." Ostala sam u tavanskoj izbici
sjedeći na postelji, ruku u krilu, dok je on govorio s Catharinom i Marijom Thins, dok su pretraţivali
Corneliju i dok su medu stvarima djevojčica traţili češalj moje bake. Maertge ga je napokon našla
skrivenog u velikoj školjki koju im je darovao pekar kad je došao vidjeti sliku. Tad je Cornelia vjerojatno
i zamijenila češljeve. Dok su se sva djeca igrala u ostavi, ona je sišla s tavana i sakrila moj češalj u prvo
što joj je došlo pod ruku. Mariju Thins zapalo je da istuče Corneliju - on je jasno dao do znanja svima
da to nije njegova duţnost, a Catharina je nije htjela kaţnjavati premda je vrlo dobro znala da je zasluţila
batine. Maertge mije kasnije rekla da Cornelia nije pod šibom plakala nego se samo prezirno cerila.
Maria Thins došla je i k meni na tavan. "Dakle, djevojko", rekla je i oslonila se na stol za tucanje boje,
"sad si pustila lisicu u kokošinjac." "Nisam ništa učinila", prosvjedovala sam. "Ne, ali si uspjela stvoriti
nekoliko neprijatelja. Zašto? Nikad nismo imali toliko neprilika s poslugom." Zacerekala se, ali iza
smijeha bila je ozbiljna. "Ali on te podupro, na svoj način", nastavila je, "a to je jače od svega što
Catharina, Cornelia ili Tanneke pa čak i ja kaţemo protiv tebe."
154
Bacila mi je bakin češalj u krilo. Zamotala sam ga u rupčić i spremila u komodu. Onda sam se okrenula
Mariji Thins. Ako je ne pitam sada, nikad neću znati. Ovo je valjda jedini trenutak kad će mi pristati
odgovoriti. "Molim vas, gospodo, što je rekao? O meni?" Maria Thins značajno me pogledala. "Ne
umišljaj si, djevojko. O tebi nije rekao gotovo ništa. Ali bilo je jasno. čim je uopće sišao dolje i pokazao
brigu, moja kći je odmah shvatila da ti drţi stranu. Ne, nije govorio o tebi, nego je nju optuţio da nije
propisno odgojila djecu. Vidiš, mnogo je lukavije prigovarati njoj nego hvaliti tebe." "Je li objasnio da
mu ja ... pomaţem?" "Ne." Trudila sam se svim silama da ne pokaţem na licu kako se osjećam, ali sve
mora da je bilo jasno već iz samog mog pitanja. "Ali ja sam joj rekla, kad je on otišao", dodala je Maria
Thins. "Kakve su to gluposti, kriti se i tajiti nešto pred njom u njezinoj vlastitoj kući." Zvučala je kao da
me optuţuju, ali onda je promrmljala: "Boljem bih se od njega nadala." Zaustavila se, drţeći se kao da joj
je ţao što je pokazala što misli. "Što je rekla kad ste joj kazali?" "Nije presretna, naravno, ali više se boji
njegove ljutnje." Maria Thins je oklijevala. "Ima još nešto zbog čega joj nije toliko do tebe stalo.
Najbolje da ti odmah kaţem. Ponovno čeka dijete." "Još jedno?" izletjelo mi je. Začudila sam se što
Catharina ţeli još jedno dijete kad su u takvoj novčanoj oskudici. Maria Thins se namrštila. "Pazi što
govoriš, djevojko." 155"Oprostite, gospodo", odmah sam poţalila što sam išta rekla. Nije moje bilo
govoriti kolika treba biti njihova obitelj. "Je li već bio liječnik?" upitala sam ne bih li malko popravila
dojam. "Ne treba joj liječnik. Zna već prepoznati znakove, dovoljno je puta kroz to prošla." Na
trenutak je lice Marije Thins jasno pokazalo što misli - i ona se pitala čemu tolika djeca. Onda je
ponovno poprimila strog izraz. "Bavi se svojim poslom, drţi se podalje od nje i pomaţi mu, ali nemoj to
svima stavljati pod nos. Tvoje mjesto ovdje nije baš tako sigurno." Kimnula sam i spustila pogled na
njezine kvrgave ruke koje su petljale oko lule. Pripalila je i trenutak puckala. Onda se zacerekala. "Nikad
još nismo imali toliko neprilika s nekom sluškinjom, Bog će znati." U nedjelju sam odnijela češalj majci.
Nisam joj ispričala što se dogodilo - samo sam rekla daje češalj odviše otmjen za sluškinju. Nakon guţve
s češljem neke su se stvari u kući promijenile, što se mene tiče. Najviše me iznenadilo kako se Catharina
ponaša prema meni. Očekivala sam da će postati još teţa no ranije -
davati mi više posla, koriti me za svaku sitnicu, kinjiti me gdje stigne. Ali umjesto toga ona kao da me se
bojala. Skinula je ključ radionice sa dragocjena sveţnja što ga je nosila o pasu, predala ga natrag Mariji
Thins i više nikad nije ni zaključala ni otključala ta vrata. Kutiju za nakit ostavljala je u radionici, a kad je
štogod iz nje zatrebala, slala je po to majku. Izbjegavala me koliko je god mogla. Kad sam to shvatila, i
ja sam joj se počela uklanjati s puta. 156 Ni riječ nije rekla o mojem poslijepodnevnom poslu na tavanu.
Maria Thins mora da ju je uvjerila kako će on, budem li mu ja pomagala, više slikati i tako uzdrţavati
čedo što ga je nosila kao i djecu koju je već imala. Primila je srcu ono što joj je rekao o odgoju djece
koja su, napokon, njoj bila glavna briga, i otada im se posvećivala mnogo zdušnije no prije. Uz potporu
Marije Thins, čak je počela podučavati Maertge i Lisbeth čitanju i pisanju. Maria Thins radila je to
istančanije, ali i ona se promijenila prema meni i iskazivala mi mnogo više poštovanja. Očito sam i dalje
bila sluškinja, ali nije me onako bezobzirno otpravljala ili gledala kroz mene kao što je radila Tanneke.
Nije me pitala za mišljenje, tako daleko ipak nije išla, ali svejedno se više nisam osjećala kao da su me svi
u kući odbacili. Začudilo me i što se Tanneke smekšala prema meni. Mislila sam da uţiva u tome da se
ljuti i iskaljuje na meni, ali moţda joj je to ipak dodijalo. Ili je moţda, kad je postalo jasno da je on na
mojoj strani, odlučila kako je bolje ne protiviti mi se. Moţda su svi tako mislili. Štogod bio razlog,
prestala je koješta prolijevati samo da me optereti dodatnim poslom, prestala je gunđati protiv mene
ispod glasa i prijeteći me gledati postrance. Nismo se sprijateljile, ali od tada mi je bilo mnogo lakše s
njom raditi. Moţda je to bilo okrutno, ali iz bitke s njom ja sam, izgleda, izašla kao pobjednica. Bila je
starija i dio kućanstva mnogo duţe od mene, ali njegova je naklonost prema meni očito imala više teţine
od njezine odanosti i iskustva. To ju je poniţenje moţda duboko boljelo, ali poraz je prihvatila lakše no
što sam očekivala. Tanneke je u duši bila jednostav157no čeljade i od svega je najviše priţeljkivala da je
puste na miru. A to je bilo najlakše postići ako mene prihvati. Iako ju je majka mnogo briţnije pazila,
Cornelia se nije promijenila. Bila je Catharinina miljenica, valjda zato što se najviše na nju uvrgla i
Catharina se libila krotiti je. Katkad me znala pogledati svijetlosmedim očima, glave nagnute tako da joj
crvene kovrče padaju oko lica i sjetila bih se kako mi je Maertge opisala prezir što se zrcalio na
Cornelijinom licu dok su je tukli. I ponovno sam, kao i prvi put kad sam stupila u kuću, pomislila: ova
će nam zadati glavobolje. Premda to nisam odviše pokazivala, izbjegavala sam Cor-neliju baš koliko i
njezinu majku. Nisam je htjela navoditi na zloću. Sakrila sam slomljenu pločicu, svoj najbolji čipkasti
ovratnik koji mi je majka izradila i najfiniji izvezeni rupčić tako da ih ne moţe upotrijebiti protiv mene.
Nakon slučaja s češljem on nimalo nije promijenio svoje ponašanje prema meni. Kad sam mu zahvalila
što se zauzeo za mene, zatresao je glavom kao da tjera muhu koja zuji oko njega. Ali ja sam se
promijenila prema njemu. Osjećala sam da sam mu duţna. Osjećala sam da, bude li nešto od mene
zatraţio, neću moći odbiti. Nisam znala što bi mogao traţiti, a što bih ja htjela odbiti, ali ipak mi se nije
sviđao poloţaj u kojem sam se našla. A i razočarao me, iako nisam voljela o tome ni misliti. Htjela sam
da on sam kaţe Catharini kako mu ja pomaţem, da pokaţe kako joj se ne boji reći da je uz mene. To sam
ja htjela. 158 Maria Thins došla je u radionicu jedno poslijepodne usred listopada, kad se slika van
Ruijvenove ţene već gotovo primakla kraju. Znala je sigurno da ja radim na tavanu i da sve čujem, ali
ipak se obratila ravno njemu. Upitala ga je što je naumio sljedeće slikati. Kad nije odgovorio, rekla je:
"Moraš naslikati veće platno, s više likova, kao što si nekad slikao. A ne ponovno samu ţenu koja se
zanijela u svoje misli. Kad van Ruijven dođe vidjeti sliku, moraš mu predloţiti još jednu sliku. Moţda da
pristaje uz nešto što si mu već ranije naslikao. Sloţit će se, obično se sloţi. I platit će više." On i dalje nije
odgovarao.
"Još smo se više zaduţili", neuvijeno je rekla Maria Thins. "Treba nam novac." "Mogao bi traţiti da ona
bude na slici", rekao je. Glas mu je bio tih ali razabrala sam što govori, premda sam tek kasnije shvatila
što je time mislio. "I onda?" "Ne. To ne dolazi u obzir." "S tim ćemo glavu razbijati kad se dogodi, ali
ne prije." Nekoliko dana kasnije van Ruijven i ţena došli su pogledati zgotovljenu sliku. Ujutro smo moj
gospodar i ja pripremili prostoriju za njihov posjet. Odnio je bisere i kutiju za nakit dolje Catharini dok
sam ja pospremila sve ostalo i postavila stolce. Tad je premjestio stalak i platno na mjesto gdje je bio
postavljen prizor koji je slikao i rekao mi neka otvorim sve kapke. To sam jutro pomogla Tanneke
pripraviti poseban objed za njih. Nisam mislila da ću ih uopće vidjeti i, kad su došli u podne, Tanneke
im je odnijela vino dok su se okupljali u radionici. Kad se vratila, međutim, obavijestila me da joj ja
159moram pomagati posluţivati objed, a ne Maertge koja je već dovoljno velika da im se pridruţi za
stolom. "Tako je odlučila moja gazdarica", dodala je. Iznenadila sam se - posljednji put kad su došli
gledati sliku, Maria Thins trudila se drţati me podalje od van Ruijvena. Ali, to nisam rekla Tanneke. "Je li
i van Leeuwen-hoek tu?" upitala sam umjesto toga. "činilo mi se da mu čujem glas u predvorju."
Tanneke je odsutno kimnula. Kušala je pečenog fazana. "Nije loše", promrmljala je. "Bome ako se ne
mogu mjeriti sa svakom kuharicom van Ruijvenovih." Dok je bila gore u radionici, podlila sam fazana i
posula ga solju s kojom je Tanneke škrtarila. Kad su svi sišli i sjeli oko stola za objed, Tanneke i ja
počele smo donositi jela. Catharina je zapanjeno uprla oči u mene. Nevična prikrivanju osjećaja, očito se
uţasnula kad me vidjela da posluţujem. I moj je gospodar izgledao kao da je okrhnuo zub zagrizavši
tvrdu košticu. Ledeno je zurio u Mariju Thins koja se gradila nevjesta iza čaše vina. Van Ruijven se pak
nacerio od uha do uha. "Aha, sluškinja velikih očiju!" povikao je. "Baš sam se pitao kamo si umakla. I
kako si mi ti, curo?" "Dobro, gospodine, hvala", promrmljala sam, spustila mu komad fazana na tanjur i
odmakla se što sam brţe mogla. Ne dovoljno brzo, ipak - uspio mi je pogladiti rukom bedro. Još
nekoliko minuta iza toga pekao me dodir te ruke. Dok van Ruijvenova ţena i Maertge nisu ništa
primjećivale, van Leeuwenhoeku pak ništa nije promaklo - ni Catha-rinin bijes, ni ljutnja mojeg
gospodara, ravnodušno slijeganje ramenima Marije Thins, ni van Ruijvenova preslo160 bodna ruka.
Dok sam ga posluţivala, upro mi je pogled u lice kao da tamo hoće otkriti kako to da jedna priprosta
sluškinja moţe izazvati toliko neprilika. Bila sam mu zahvalna - njegov me pogled nije krivio. I Tanneke
je primijetila kako su se svi uzvrpoljili i, bar ovaj put, priskočila mi u pomoć. Iako u kuhinji nismo o
tome govorile, ona je preuzela na se da nosi do stola umak, puni boce vina, posluţuje još hrane, dok
sam ja nadzirala stvari u kuhinji. Samo sam jednom morala ponovno do stola, kad smo odnosile tanjure
i posude. Tanneke se zaputila ravno do van Ruijvenova mjesta dok sam ja skupljala tanjure s drugog
kraja stola. Van Ruijven ove su me oči posvuda pratile. A pratile su me i oči mojeg gospodara. Nisam na
njih htjela obraćati pozornost, umjesto toga slušala sam Mariju Thins. Razglabala je o sljedećoj slici.
"Svidjela vam se slika sata glazbene poduke, nije li tako?" rekla je. "Kud ćete ljepše nego pridruţiti toj
slici još jednu s glazbenim motivom? Poslije poduke, moţda kakav koncert, moţda s nešto više likova, tri
ili četiri svirača, slušatelji..." "Nikakvi slušatelji", presjekao ju je moj gospodar. "Ne slikam ja slušatelje."
Maria Thins sumnjičavo ga je promatrala. "Hajde, hajde", srdačno se umiješao van Leeuwenhoek,
"slušatelji sigurno nisu tako zanimljivi kao svirači." Drago mi je bilo što brani mojeg gospodara. "Ne
marim za slušatelje", objavi van Ruijven, "ali ja bih volio biti na slici. Svirat ću lutnju." Zastao je, a onda
dometnuo: "Ţelim i nju na slici." Nisam ga morala pogledati da znam kako je upro prst u mene.
161Tanneke je lagano trznula glavom prema kuhinji i pobjegla sam s ono malo posuda što sam ga
pokupila, ostavivši njoj da skupi ostalo. Htjela sam pogledati u svojeg gospodara, ali nisam se usudila.
Dok sam izlazila, čula sam kako Catharina kaţe vedrim glasom: "Izvrsna zamisao! Kao ona slika na
kojoj ste bili vi i sluškinja u crvenoj haljini? Sjećate se?" U nedjelju mi se majka obratila nasamo u
kuhinji. Otac je sjedio pred kućom na zubatu listopadskom suncu dok smo mi pripremale objed. "Znaš
da ne slušam što se priča po trţnici", počela je, "ali teško je ne čuti kad ti spominju kćer." Odmah sam
pomislila na mladog Pietera. Što god da smo radili u toj uličici, nije zavrijedilo da se o tome priča. Na to
sam dobro pazila. "Ne znam o čemu govoriš, majko", iskreno sam joj odgovorila. Majka je uvukla
kutove usana. "Govore da će te tvoj gospodar slikati." Kao da su joj se od samih tih riječi stiskala' usta.
Prestala sam miješati jelo u loncu. "Tko to kaţe?" Majka je uzdahnula, jer je nevoljko prenosila rekla-
kazala. "Neke babe koje prodaju jabuke." Kako nisam odgovarala, zaključila je da moja šutnja znači ono
najgore. "Zašto mi nisi rekla, Griet?" "Majko, ta ni sama toga nisam čula. Nitko meni ništa nije rekao!"
Nije mi vjerovala. "Istina je", uporno sam ponavljala. "Moj gospodar mi ništa nije rekao, Maria Thins
mi ništa nije rekla. Ja mu samo čistim radionicu. Toliko ja veze imam s njegovim slikama." 162 Nikad joj
nisam rekla o poslu što ga obavljam na tavanu. "Kako moţeš vjerovati babama koje prodaju jabuke, a ne
meni?" "Kad nekog na trţnici jezici razvlače, obično za to postoji razlog, premda moţda nije ono što
govore." Majka je izašla iz kuhinje da zazove oca. Taj dan više nije to spominjala, ali obuzeo me strah da
je moţda u pravu - posljednja ću saznati. Sutradan u mesnici odlučila sam pitati starog Pietera o
glasinama. Nisam se o tome usudila govoriti s mladim Pieterom. Ako je majka čula glasine, čuo ih je i
on. Znala sam da mu neće biti drago. Iako mi to nikad nije rekao, očito je bio ljubomoran na mojeg
gospodara. Mladi Pieter nije bio na štandu. Nisam dugo morala čekati da stari Pieter sam navede
razgovor na to. "Što ja to čujem?" podrugnuo se kad sam prišla. "Slikat će te, je li? Još malo pa ćeš biti
predobra za mojeg sina. Eno je pobjegao na trţnicu divljači, sav je jadan zbog tebe." "Recite mi što ste
čuli." "Što je, hoćeš ponovno to čuti?" Podigao je glas. "Da tu krasnu priču i drugi slušaju?" "Tiho",
siknula sam. Osjetila sam kako se ispod tog junačenja ljuti na mene. "Samo mi recite što ste čuli." Stari
Pieter spustio je glas. "Samo da van Ruijvenova kuharica priča kako ćete pozirati s njezinim gazdom za
sliku." "Ništa ne znam o tome", odrješito sam izjavila, ali svjesna da moje riječi, kao i kad sam to rekla
majci, gotovo nemaju učinka. Stari Pieter zagrabio je šakom po svinjskim bubrezima. "Nisam ja taj s
kim trebaš o tome razgovarati", rekao je, odvagujući ih u ruci. 163Pričekala sam nekoliko dana i tek sam
se onda obratila Mariji Thins. čekala sam da vidim hoće li mi bilo tko nešto reći. Pronašla sam je u sobi
s raspećem jedno poslijepodne dok je Catharina spavala, a Maertge odvela djevojčice na trg divljači.
Tanneke je u kuhinji šivala i pazila na Johannesa i Franciscusa. "Mogu li govoriti s vama, gospodo?" tiho
sam rekla. "Što je, djevojko?" Pripalila je lulu i zagledala se u mene kroz dim. "Ponovno nevolje?"
Zvučala je umorno. "Ne znam, gospodo. Ali čula sam nešto čudno." "Svi smo mi čuli štošta čudno. "
"čula sam .... da ću biti na slici. S van Ruijvenom." Maria Thins se zacereka. "Bogme jest čudno. Zli
jezici rade na trţnici, ha?" Kimnula sam glavom. Zavalila se u stolcu i zapućkala lulu. "Reci mi, što bi ti
mislila o tome da si na slici?"
Nisam znala kako odgovoriti. "Što bih mislila, gospodo?" tupo sam ponovila. "Ne bih sa svakim gubila
vrijeme tim pitanjem. S Tanneke, primjerice. Dok ju je slikao, stajala je i mjesecima blaţeno nalijevala
mlijeko, a da joj kroz glavu nije proletjela ni jedna jedincata misao. Ali ti... no, svašta ti u sebi misliš, ali o
tome ne govoriš. Pitam se, što ti zbilja misliš?" Izgovorila sam onaj jedan razboriti prigovor za koji sam
znala da- će shvatiti. "Ne ţelim pozirati s van Ruijvenom, gospodo. Mislim da mu namjere nisu časne."
Riječi su mi zvučale ukočeno. "Njegove namjere nikad nisu časne kad su posrijedi mlade ţene." U
nelagodi sam otrla dlanove o pregaču. 164 "Ali ti izgleda imaš viteza koji će ti braniti čast", nastavila je.
"Moj zet se jednako opire tome da te slika s van Ruijvenom kao što se ti opireš poziranju s njim."
Nisam ni pokušala sakriti olakšanje. "Ali", upozori me Maria Thins, "van Ruijven je njegov mecena,
bogat i moćan čovjek. Ne moţemo sebi dopustiti da ga uvrijedimo." "Što ćete mu reći, gospodo?" "Još
nisam odlučila. U međuvremenu moraš trpjeti glasine. Ne odgovaraj na njih, ne ţelimo da van Ruijven s
trţnice dočuje kako nećeš s njim pozirati." Bilo mi je neugodno. "Ne brini, djevojko", zarežala je Maria
Thins i zalupkala lulom po stolu da istrese pepeo. "Sve ćemo mi to riješiti. Ti samo pogni glavu, radi
svoj posao i nikome ni riječi." "Da, gospodo." Ipak sam nekome rekla. činilo mi se da moram. Lako je
bilo izbjegavati mladog Pietera - cijeli taj tjedan trajale su draţbe na stočnom trgu, prodavalo se blago
koje se cijelo ljeto i jesen tovilo na seoskim gospodarstvima i sad ga je valjalo klati prije no što zazimi.
Pieter je svaki dan odlazio kupovati. To poslijepodne, nakon razgovora s Marijom Thins, šmugnula sam
iz kuće potraţiti ga na trţnici, odmah iza ugla kanala Oude Langendijck. Poslijepodne je tamo bilo
mnogo mirnije nego ujutro dok su se odrţavale draţbe. Do tad su novi vlasnici već otjerali mnogo stoke
i muškarci su stajali uokolo pod platanama što su obrubljivale trg, brojali novac i pretresali poslove koje
su uglavili. Poţutjelo lišće 165padalo je s drveća na tlo gdje se miješalo s izmetom i mokraćom čiji se
vonj širio nadaleko. Mladi Pieter sjedio je s nekim čovjekom pred jednom od krčmi na trgu, s vrčem
piva pred sobom. Zadubljen u razgovor, nije me vidio kad sam prišla i tiho stala kraj njegova stola.
Njegov je drug podigao pogled pa podbo Pietera laktom. "Htjela bih s tobom na čas govoriti", brzo
sam rekla, prije no što se Pieter stigne iznenaditi. Njegov je drug smjesta skočio na noge i ponudio mi
stolac. "Moţemo li prošetati?" mahnula sam rukom prema trgu. "Dakako", rekao je Pieter. Kimnuo je
prijatelju i pošao J za mnom preko ulice. S lica mu nisam mogla razabrati je li | mu drago ili nije što me
vidi. "Kako si danas trţio na draţbama?" nespretno sam upitala. Nikad mi nije išlo svakodnevno
brbljanje. Pieter slegne ramenima. Prihvatio mi j'e lakat da me provede oko gomile izmeta, onda
odmaknuo ruku. Odustala sam. "O meni se šire glasine po trţnici", izlanula sam. "Prije ili kasnije o
svakom se priča koješta", neodređeno je rekao. "To što govore nije istina. Neću biti na slici s van Ruij-
venom." "Van Ruijvenu se sviđaš. Rekao mi je otac." "Ali neću biti na slici s njim." "On je moćan
čovjek." "Pieter, moraš mi vjerovati." "Moćan je", ponovio je, "a ti si samo sluškinja. Tko misliš da će u
tom nadmetanju pobijediti?" 166 "Misliš da ću završiti kao sluškinja u crvenoj haljini." "Samo ako
budeš pila vino kojim će te nutkati", Pieter me pogledao ravno u oči. "Moj gospodar me ne ţeli slikati s
van Ruijvenom", rekla sam nakon kratkog oklijevanja. Nisam ga mislila spominjati. "Dobro. Ni ja ne
ţelim da te slika." Zastala sam i sklopila oči. Od opora me ţivotinjskog Vonja hvatala nesvjestica.
"Upetljala si se gdje ti nije mjesto, Griet", rekao je Pieter . -iaešto ljubaznije. "Njihov svijet nije tvoj." '
Otvorila sam oči i odmakla se od njega. "Došla sam ti reći da su glasine koje o meni šire laţ, a ne slušati
kako me ti optuţuješ. Sad mi je ţao što sam se trudila." "Neka ti ne bude ţao. Doista ti vjerujem."
Uzdahnuo je. "Ali ti jedva da moţeš utjecati na ono što ti se događa. To valjda i sama vidiš." Kako
nisam ništa na to rekla, dometnuo je: "Kad bi tvoj gospodar htio slikati tebe i van Ruijvena zajedno,
misliš da bi zbilja mogla reći ne?" To sam isto pitanje i sama mnogo puta sebi postavila, ali nisam znala
odgovora. "Hvala ti što si me podsjetio koliko sam bespomoćna", trpko sam mu odrezala. "Sa mnom
ne bi bila bespomoćna. Imali bismo vlastiti posao, zarađivali vlastiti novac, upravljali vlastitim ţivotom.
Nije li to ono što ţeliš?" Pogledala sam ga, njegove jasne modre oči, plave uvojke, dobrodušno, vedro
lice. Bila sam glupa što uopće oklijevam. "Nisam došla ovamo o tome govoriti. Još sam premlada."
Posluţila sam se starom izlikom. Jednog ću dana biti za nju prestara. 167"Nikad ne znam što misliš,
Griet", ponovno je krenuo u napad. "Tako si tiha i mirna, nikad ništa ne govoriš. Ali u tebi se mnogo
toga krije, to ti katkad čitam u očima." Pogladila sam kapu i prstima namjestila neposlušne vlasi. "Samo
sam ti došla reći da neće biti nikakve slike", izjavila sam hineći da nisam čula što je rekao. "Maria Thins
mi je obećala. Ali ne smiješ nikome reći. Ako ti budu o meni govorili na trţnici, samo šuti. Nemoj me
braniti. Inače bi van Ruijven mogao nešto načuti i tvoje će nam riječi naškoditi." Pieter je snuţdeno
kimno i šutnuo gvalju blatne slame. Neće uvijek biti ovako razborit, pomislila sam. Jednog će dana
odustati. Da ga nagradim za razboritost, dopustila sam mu da me odvede u prolaz između dvije kuće
kraj stočnog trga i prelazi mi rukama po tijelu, zaustavljajući se dlanovima na oblinama. Pokušala sam
uţivati, ali još mi je bilo zlo od ţivotinjskog vonja. Koliko god sam uvjeravala mladog Pietera, sama se
nisam posve pouzdavala u obećanje Marije Thins da neću biti na slici. Ţena koja ulijeva strah u kosti,
prodorna u poslu i svjesna svojeg poloţaja, ipak se nije mogla mjeriti s van Ruijvenom. Nisam znala
kako bi mu mogli odbiti što hoće. Htio je sliku svoje ţene koja gleda ravno u slikara i moj ju je gospodar
naslikao. Htio je sliku sluškinje u crvenoj haljini i dobio ju je. Da hoće mene, što će ga spriječiti da i
mene dobije? Tri su muškarca koja nikad prije nisam vidjela jedan dan dovezla čembalo, čvrsto privezan
za kola. Iza njih se vukao dječak koji je naprtio bas violu veću od sebe. Glazbala nisu
168
pripadala van Ruijvenu, već nekom njegovom rođaku koji voli glazbu. Cijela se kuća okupila da gleda
kako tegle čembalo uz strme stube. Cornelia se postavila točno na dno stuba - da ga ispuste, čembalo bi
pao ravno na nju. Ruka mi je poletjela da \ je povučem unazad i, s bilo kojim drugim djetetom, ne bih
ni časka oklijevala. Ali ovako sam ostala prikovana na mjestu. Naposljetku joj je Catharina naredila da
stane na sigurnije , mjesto. čembalo su dovukli uz stube i odnijeli u radionicu, sve pod nadzorom mojeg
gospodara. Kad su ljudi otišli, pozvao je Catharinu. Maria Thins je pošla za njom na kat. Trenutak -
kasnije začula se svirka čembala. Djevojčice su sjele na stube dok smo Tanneke i ja stajale u predvorju i
slušale. "Svira li to mlada gazdarica? Ili tvoja gazdarica?" upitala sam Tanneke. Nije mi to pristajalo ni uz
jednu ni uz drugu, čak mi je na pamet palo da on svira i samo hoće da ga Catharina sluša. "Mlada
gazdarica, jakako", procijedila je Tanneke. "Zašto bi je inače pozivao gore? Mlada gazdarica umije
svirati. Učila je kao djevojka. Ali njezin je otac zadržao čembalo kad se rastao od moje gazdarice. Ta nisi
čula mlade gazdarice ţaliti se kako je šteta što si ne moţe priuštiti glazbalo?" "Ne." Na trenutak sam se
zamislila. "Misliš da će nju slikati? Na ovoj slici s van Ruijvenom?" I Tanneke je sigurno čula što se priča
na trţnici, ali nije mi to nikad spominjala.
"Ma gdje bi, gospodar nju nikad ne slika. Ne moţe ona sjedit mirno!" Sljedećih nekoliko dana u prizor
je uselio stol i podigao poklopac čembala, oslikan krajolikom sa stijenjem, drvećem i nebom. Na stol
koji je stajao ispred prostro je prekrivač, a ispod stola stavio violu. 169Jedan me dan Maria Thins
pozvala u sobu s raspećem. "Slušaj me, djevojko", rekla mi je, "moraš mi danas poslijepodne koješta
obaviti. U ljekarni mi kupi bazgova cvijeta i veleduha, Franciscus ponovno kašlje otkako je zahladilo. A
onda pođi staroj predilji Mariji po pregršt vune, koliko treba Alevdis za ovratnik. Jesi li primijetila da se
njezin oparao?" Zastala je kao da računa koliko mi treba da stignem s jednog mjesta na drugo. "A onda
navrati kod Jana Mavera da pitaš kad mu brata ponovno očekuju u Delftu. On stanuje kod kule
Rietveld. To je blizu tvojih, je li? Moţeš putem i do njih svratiti u posjet." Maria Thins nikad mi nije
dopustila posjetiti roditelje osim nedjeljom. Onda mi je sinulo. "Dolazi li danas van Ruijven, gospodo?"
"Nemoj da te vidi", mrko otpovrne ona. "Najbolje je da te uopće nema. Ako pita za tebe, moţemo reći
da si izašla." Na trenutak mi je došlo da se nasmijem. Van Ruijven je sve nas, čak i Mariju Thins,
natjerao u trk kao zečeve pred psima. Majka se iznenadila što me vidi to poslijepodne. Srećom, susjeda
joj je bila u posjetu pa me nije mogla odviše potanko ispitivati. Otac nije pokazao zanimanje. Silno se
promijenio otkako sam ja otišla, otkako je Agnes umrla. Znatiţelja za vanjski svijet mu je splasnula,
rijetko me pitao što se događa u Oude Langendijck ili na trţnici. Jedino su ga još zanimale slike.
"Majko", objavila sam dok smo sjedile kraj ognjišta, "moj gospodar počinje raditi na slici za koju si me
pitala. Van Ruijven je došao i sad se u radionici namješta sve za slikanje. Svi koji će biti na slici sad su
tamo." 170 'A Susjeda, starica ţivahnih očiju koja je voljela ogovarati, uprla je pogled u mene kao da sam
pred nju iznijela pečena kopuna. Majka se namrštila - znala je što radim. Eto, mislila sam. To će
zaustaviti jezike. Te večeri nije bio svoj. čula sam ga gdje se za objedom otresa na Mariju Thins, a
kasnije je izašao i vratio se vonjajući na krčmu. Uspinjala sam se stubama na počinak kad je ušao.
Podigao je pogled prema meni, a lice mu je bilo umorno i crveno. Nije djelovao ljuto nego
obeshrabreno, kao čovjek koji je upravo vidio kakvu gomilu drva mora nacijepati, ili sluškinja pred
brdom rublja za pranje. Sljedeće jutro u radionici nisam našla nikakvih znakova koji bi upućivali što se
tamo dogodilo dan ranije. Postavljena su dva stolca, jedan kraj čembala, drugi leđima prema stalku. Na
stolcu je stajala lutnja, a na stolu slijeva kutija za violinu. ' Bas viola i dalje je leţala u polumraku pod
stolom. Iz postavljena prizora teško je bilo pogoditi koliko će osoba biti na slici. i Kasnije mi je Maertge
rekla da je van Ruijven došao sa Isestrom i jednom kćeri. •l "Koliko je godina kćeri?" nisam mogla a da
ne upitam. l "Mislim sedamnaest." J Mojih godina. < Nekoliko dana kasnije ponovno su došli. Maria
Thins me ponovno poslala koješta obavljati i rekla mi da jutro provedem podalje od kuće, kako znam i
umijem. Htjela sam je podsjetiti da ne mogu izaći svaki put kad dođu pozirati -odviše je zahladjelo da
bih se šetala ulicama, a imala sam i pune ruke posla. Ali ništa nisam rekla. Nisam to unijela 171objasniti,
ali osjećala sam da će se nešto ubrzo promijeniti. Samo nisam znala kako. Ponovno posjetiti svoje nisam
mogla - pomislit će da nešto nije u redu, a počnem li objašnjavati, samo ću ih navesti na još crnje misli.
Umjesto njima, otišla sam Fransu u tvornicu. Nisam ga vidjela otkako me pitao za dragocjenosti u kući.
Njegova su me pitanja naljutila i nisam se ni trudila potraţiti ga. Ţena na ulazu nije me prepoznala. Kad
sam upitala za Fransa, slegnula je ramenima i odmakla se te nestala, a da mi nije ni pokazala kamo da
idem. Ušla sam u onisku zgradu gdje su momci Fransovih godina sjedili na klupama za dugim
stolovima i oslikavali pločice. Radili su jednostavne slikarije ni nalik skladu i otmjenosti očevih pločica.
Mnogi čak nisu ni slikali glavne likove nego samo ukrase u kutovima pločica, listove i zavijutke,
ostavljajući prazninu u sredini koju će popuniti vještiji majstor.
Kad su me vidjeli, zaorio se takav zbor prodornih zviţduka da sam poţeljela začepiti uši. Prišla sam
najbliţem momku i upitala ga gdje mi je brat. Porumenio je i prignuo glavu. Dobro sam im došla kao
razonoda, ali na pitanje mi nitko nije htio odgovoriti. Pronašla sam još jednu zgradu, manju i još topliju
jer je u njoj bila peć. Tamo je bio Frans, sam, gol do pasa, obliven znojem i mrka lica. Ruke i pleća su
mu se razjačale. Pretvarao se u muškarca. Šake i podlaktice omotao je prošivenom tkaninom zbog čega
je djelovao nezgrapno, ali dok je gurao i vadio pladnje-ve s pločicama u peć, vješto je baratao plosnatim
limovima da se ne opeče. Bojala sam se zažvali ga da se ne uplaši i ne ispusti pladanj. Ali primijetio me
prije no što sam progo172
vorila i smjesta odloţio limeni pladanj što ga je drţao u rukama. "Griet, što radiš ovdje? Je li se nešto
dogodilo majci ili ocu?" "Ne, ne, dobro su. Samo sam svratila u posjet." "Aha." Frans je odmotao
tkaninu s ruku, obrisao lice krpom i potegao gutljaj piva iz vrča. Naslonio se na zid i zavrtio ramenima
kako rade muškarci koji su upravo istovarili teret s riječnog broda pa sa opuštaju i proteţu mišiće. Nikad
ga još nisam vidjela da to radi. "Još radiš kod peći? Nisu te premjestili na nešto drugo? Da stavljaš
glazuru ili da slikaš, kao oni momci u drugoj zgradi?" Frans je slegnuo ramenima. "Ali ti su momci
tvojih godina. Ne bi li i ti morao ..." Nisam završila rečenicu jer sam vidjela izraz na njegovu licu. "To je
kazna", tiho je rekao. "Zašto? Kazna za što?" Frans nije odgovorio. "Frans, moraš mi reći ili ću javiti
roditeljima da si u velikoj neprilici." "Nisam u neprilici", brzo je rekao. "Razljutio sam vlasnika, to je
sve." "Kako?" "Napravio sam nešto što se nije svidjelo njegovoj ţeni." "Što si napravio?" Frans je
oklijevao. "Ona je prva počela", rekao je ispod glasa. "čuj, pokazala mi je da je zanimam. Ali kad sam ja
njoj pokazao da i ona zanima mene, tuţila me muţu. Nije me najurio jer je očev prijatelj. Tako sad radim
na peći sve dok se on ne odobrovolji." 173"Frans! Kako si mogao biti tako glup! Sto ti imaš traţiti s
takvom ţenom? I zbog takve gluposti ugroziti mjesto ovdje?" "Ne razumiješ kako je to", promrmljao je
Frans. "Raditi ovdje je naporno, dosadno. Tako sam imao o čemu razmišljati, to je sve. Ti nemaš
nikakvo pravo suditi mi, ti sa svojim mesarom za kojeg ćeš se udati i gospodski ţivjeti. Lako je tebi
govoriti kako bih ja morao ţivjeti, ali osuđen sam na beskrajne pločice i u nedogled duge dane. Zašto ne
bih pogledao lijepo lice kad mi je pod nosom?" Htjela sam prosvjedovati, reći mu da razumijem. Noću
sam katkad sanjala hrpe prljavog rublja koje se nikako nisu smanjivale koliko god da sam trljala i
prokuhavala i glačala. "Je li to ţena na ulazu?" upitala sam umjesto toga. Frans je slegnuo ramenima i
otpio još piva. Sjetila sam se njezina mrzovoljna izraza, i upitala se kako ga je takvo lice moglo dovesti u
napast. "Zašto si zapravo došla?" upitao me. "Ne bi li sad morala biti na Papskom uglu?" Pripremila
sam izliku za posjet, mislila sam mu reći kako sam morala nešto obaviti u tom dijelu Delfta. Ali tako mi
se smilio brat da sam mu odjednom i nehotice počela pričati sve o van Ruijvenu i slici. Osjetila sam
olakšanje dok sam rnu se povjeravala. Paţljivo me slušao. Kad sam završila, izjavio je: "Vidiš, nismo mi
baš tako različiti, i na tebe i na mene oko su bacili oni koji su poloţajem iznad nas." "Ali ja nisam
uzvratila paţnjom van Ruijvenu, niti imam ! namjeru uzvratiti mu." "Nisam mislio na van Ruijvena",
rekao je Frans, a pogled mu je odjednom postao prepreden. "Ne, ne njega. Mislio sam na tvojeg
gospodara." 174
"Što je s mojim gospodarem?" povikala sam. Frans se nasmiješio. "Daj, Griet, nemoj se sad pjeniti."
"Prestani! Pa što ti to govoriš? On nikad nije ni..." "Niti ne mora. To je jasno kao dan na tvojem licu.
Ţeliš ga. Moţeš to skrivati od roditelja i od tvojeg mesara, ali ne moţeš sakriti od mene. Ja te dobro
poznajem." Točno. Doista me dobro poznavao. Otvorila sam usta, ali riječi nisu izlazile. Iako je bio
prosinac i studen stisla, hodala sam tako brzo i toliko se grizla zbog Fransa da sam stigla natrag na
Papski ugao mnogo prije no što sam trebala. Ugrijala sam se i počela odmatati šalove da ohladim lice.
Dok sam išla uz Oude Langendijck, vidjela sam kako mi ususret dolaze van Ruijven i moj gospodar.
Pognula sam glavu i prešla ulicu da bar prođem kraj njih onom stranom na kojoj je moj gospodar, a ne
van Ruijvenovom stranom, ali tako sam samo privukla van Ruijvenovu pozornost. Stao je i natjerao
mojeg gospodara da i on stane. "Ti, curo s krupnim očima", zazvao me i okrenuo se prema meni. "Rekli
su mi da si izašla. Meni se čini da me izbjegavaš. Kako se zoveš, curo?" "Griet, gospodine." Pogled sam
prikovala za cipele svojeg gospodara. Bile su crne i sjajne - Maertge ih je po mojim savjetima jutros
ulaštila. "Onda, Griet, izbjegavaš li ti mene?" "Oh, ne, gospodine. Morala sam štošta obaviti po gradu."
Podigla sam košaricu sa stvarima što sam ih kupila za Mariju Thins prije no što sam posjetila Fransa.
"Nadam se da ćemo se češće viđati." 175"Da, gospodine." Iza muškaraca stajale su dvije ţene. Virnula
sam im u lica i zaključila da su to kći i sestra koje poziraju za sliku. Kći je zurila u mene. "Nadam se da
nisi zaboravio što si mi obećao", rekao je van Ruijven mojem gospodaru. Moj gospodar trznuo je
glavom poput lutke na koncu. "Nisam", rekao je, nakon trenutka šutnje. "Dobro. Očekujem da ćeš s
time krenuti prije nego što nas ponovno pozoveš da poziramo." Od van Ruijvenovog smiješka prošla
me jeza. Nastupio je dugi tajac. Pogledala sam svojeg gospodara. Trudio se zadrţati miran izraz, ali znala
sam da je bijesan. "Da" napokon je procijedio, pogleda uprta u kuću preko puta. Mene nije gledao.
Nisam razumjela taj razgovor na ulici, ali znala sam da ima veze sa mnom. Sutradan sam otkrila i kako.
Ujutro mi je rekao neka poslijepodne dođem gore. Mislila sam da mu treba pripremiti boje jer počinje
slikati koncert. Kad sam se popela u radionicu, nije bio tamo. Uspela sam se ravno na tavan. Stol za
pripremu boje bio je prazan - ništa mi nije priredio. Sišla sam niz ljestve, osjećajući se glupo. On je u
međuvremenu došao u radionicu i sad je stajao kraj prozora i gledao van. "Sjedni, molim te, Griet",
rekao mi je okrenut leđima. Sjela sam na stolac kraj čembala. Nisam ga dotakla -nikad nisam dodirnula
neko glazbalo osim da ga očistim. Dok sam čekala, proučavala sam slike na zidu koji će posta-tio dio
prizora koncerta. Lijevo je visio krajolik, a desno slika troje ljudi - ţena koja svira lutnju, u haljini koja joj
otkriva dobar dio grudi, gospodin koji ju je zagrlio i jedna 176 starica. Muškarac kupuje usluge mlade
ţene, starica posiţe za novčićem koji on daje. Slika je pripadala Mariji Thins koja mi je rekla da se zove
"Podvodačica". "Ne u taj stolac." Okrenuo se od prozora. "Tu sjedi van Ruijvenova kći." Tu bih ja
sjedila, pomislila sam, da sam na slici. Dovukao je jedan od stolaca s lavljim glavama i postavio ga uz
stalak, ali postrance, tako da gleda prema prozoru. "Sjedni tu." "Što ţelite, gospodine?" upitala sam ga
sjedajući. Bila sam zbunjena - nikad nismo zajedno sjedili. Zadrhtala sam iako nije bilo hladno. "Ne
govori." Otvorio je kapke tako da mi je svjetlo palo ravno na lice. "Gledaj kroz prozor." Sjeo je na svoj
stolac pred stalkom. Zagledala sam se u zvonik Nove crkve i gutnula. Osjetila sam kako mi se vilica
steţe, a oči šire. "Sad me pogledaj." Okrenula sam glavu i pogledala ga preko lijevog ramena. Oči su mu
se spojile s mojima. Nisam mogla misliti ni o čemu osim kako su sive poput unutrašnjosti kamenice.
Kao da je nešto čekao. Lice mi se napelo od straha da mu ne dajem što hoće.
"Griet", blago je rekao. Samo je to morao reći. Na oči su mi navrle suze, ali nisu potekle. Znala sam.
"Da. Ne miči se." Slikat će me. 1771666. "Mirišeš na laneno ulje." Očev je glas zvučao zbunjeno. Nije
vjerovao da mi se vonj moţe tako uvući u odjeću, kosu, koţu, ako samo čistim slikarevu radionicu. Bio
je u pravu. Kao da je pogodio da sad spavam s lanenim uljem u sobi, da satima sjedim dok me on slika i
upijam miris. Pogodio'je, a opet nije to mogao reći. Sljepoća mu je oduzela samopouzdanje pa nije
vjerovao vlastitim mislima. Samo godinu dana ranije moţda bih mu priskočila u pomoć, ponukala ga
izreći ono što mu je na pameti, ohrabrila ga da kaţe što misli. Ali sad sam ga samo promatrala kako se
nijemo muči, kao ţohar koji se prevrnuo na leda i bespomoćno se koprca. Majka je također nagađala,
premda nije znala što nagađa. Katkad joj nisam mogla pogledati u oči. Kad jesam, u očima sam joj
razabirala nerazumijevanje pomiješano sa suspre-gnutom ljutnjom, znatiţeljom, povrijeđenosti.
Pokušavala je shvatiti što joj se to događa s kćeri. Ja sam svikla na miris lanena ulja. čak sam kraj
postelje drţala nešto ulja u bočici. Ujutro, dok sam se odijevala, prinosila sam bočicu prozoru da se
divim boji nalik limunovu soku s primiješanom kapljicom olovnog ţutila.
178
Sad nosim tu boju, htjela sam reći. On me slika u toj boji. Umjesto toga, da skrenem očevu pozornost s
mirisa, opisala sam mu drugo platno na kojem je moj gospodar radio. "Mlada ţena sjedi za čembalom i
svira. Utegnuta je u ţuto-crni steznik, isti onaj što ga je nosila pekareva kći na svojoj slici, ima bijelu
satensku suknju i bijele vrpce u kosi. U udubini čembala stoji ţena koja drţi note i pjeva. Na sebi ima
zeleni, krznom obrubljeni kućni haljetak i plavu haljinu. Između ţena je muškarac koji sjedi okrenut
leđima prema nama... "Van Ruijven", prekine me otac. "Da, van Ruijven. Vide mu se samo leda, kosa i
jedna ruka na vratu lutnje." "On slabo svira lutnju", zlobno se umiješa otac. "Očajno. Zato je i okrenut
leđima ljudima koji gledaju sliku, da nitko ne primijeti kako ne umije ni propisno drţati lutnju." Otac se
zacerekao, odobrovoljen. Uvijek mu je godilo čuti da i bogataš moţe oskudijevati, bar u glazbenom
daru. Nije ga uvijek bilo lako oraspoloţiti. Nedjelje s roditeljima počele su mi tako teško padati da sam
se radovala danima kad je mladi Pieter objedovao s nama. Mora da je primijetio kako me majka
zabrinuto pogledava, kako otac sva-dljivo podbada, kako medu nama sve češće zjapi nelagodan tajac,
neočekivan medu roditeljima i djecom. Ali nikad ništa nije rekao, nikad se nije ni lecnuo ni zurio niti
sam u neprilici zašutio. Umjesto toga blago je zadirkivao oca, laskao majci, meni se smiješio. Pieter nije
pitao zašto mirišem na laneno ulje. Kao da ga nije brinulo što moţda nešto tajim. Odlučio mi je
vjerovati. 179Bio je on dobar čovjek. Ali ja si nisam mogla pomoći - uvijek sam provjeravala nema li
krvi pod noktima. Mora ih natapati u slanoj vodi, mislila sam. Jedan dan ću mu to i reći. Dobar je on
bio čovjek, ali polako je gubio strpljenje Nije to rekao, ali katkad sam nedjeljom u uličici kraj kanala
Rietveld osjetila ţurbu u njegovim rukama. Stezao mi je bokove snaţnije no što je bilo potrebno,
utiskivao mi dlan u leda i prikivao me uz svoja bedra tako da bih osjetila kako je krut, čak i pod
slojevima odjeće. Studen je tako stiskala da nikad nismo jedan drugom dodirnuli koţu - samo hrapavu
gromuljičavu vunu, grube obrise udova. Pieterov mi dodir nije bio uvijek odbojan. Katkad, dok sam
preko njegova ramena pogledala u nebo i pronašla u oblaku još boja osim bijele ili pomislila na to kako
mrvim olovno bijelu ili
masikot, grudi i trbuh bi mi zabridjeli i čvršće sam se privijala uz njega. Uvijek mu je bilo drago kad sam
mu uzvraćala njeţnost. Nije primjećivao kako mu izbjegavam pogledati lice i ruke. One nedjelje s
lanenim uljem, kad su i majka i otac djelovali tako zbunjeno i nesretno, Pieter me kasnije odveo u
uličicu. Počeo mi je stezati grudi i navlačiti bradavice kroz tkaninu haljine. Onda je odjednom stao,
prepredeno me pogledao i prošao mi rukama po ramenima i vratu. Prije no što sam ga stigla spriječiti,
zavukao mi je ruke pod kapu i zapleo mi ih u kosu. Navukla sam kapu objema rukama. "Ne!" Pieter mi
se nasmiješio, a oči su mu se caklile, omamljene kao da je predugo gledao u sunce. Uspio mi je ispod
kape izvući uvojak kose i stao ga namatati oko prstiju. "Uskoro 180 , ,0(ij <jan, Griet, kad ću sve vidjeti.
Nećeš mi zauvijek tati tajnom." Poloţio mi je ruku na zaobljeni donji dio trbuha i stisnuo se uz mene.
"Sljedeći ćeš mjesec napuniti osamnaest. Onda ću govoriti s tvojim ocem." Odmakla sam se od njega -
činilo mi se kao da sam u vrućoj, mračnoj izbi i da ne mogu disati. "Još sam mlada. Premlada sam za
takve stvari." Pieter je slegnuo ramenima. "Ne čekaju svi do ozbiljnijih godina. A tvoja me obitelj
treba." Tad je prvi put spomenuo siromaštvo mojih roditelja i kako o njemu ovise - oni pa stoga i ja.
Zbog toga su se pomirili s tim da dobivaju darove u rnesu i da me puštaju da s njim nedjeljom stojim u
pokrajnjoj uličici. Namrštila sam se. Nije mi bilo drago da me podsjeća na svoju moć nad nama. Pieter
je osjetio da je trebao šutjeti. Da popravi stvari, namjestio mi je uvojak kose pod kapu, a onda mi
dotaknuo obraz. "Usrećit ću te, Griet", rekao je. "Doista hoću." Kad je otišao, uputila sam se pješke niz
kanal, unatoč studeni. Led su razbili tako da brodovi mogu proći, ali već se na površini hvatala nova,
tanka ledena kora. Kad smo bili djeca, Frans i Agnes i ja bacali smo kamenčiće da razbijemo tanak led
sve dok i posljednja krhotina ne potone pod vodu. činilo mi se kao da je to bilo davno, davno. Mjesec
dana ranije pozvao me da dođem u radionicu. "Bit ću na tavanu", objavila sam svima to poslijepodne.
Tanneke nije podigla pogled sa šivanja. "Baci još drva na vatru prije neg odeš", zapovjedila mi je.
181Djevojčice su kačkale čipku pod nadzorom Maertge i Marije Thins. Lisbeth je imala strpljenja i
gipke prste, i lijepo je čipkala, ali Alevdis je bila još premala da svlada tajne finog ručnog rada, a
Cornelia odviše nestrpljiva. Kraj Cornelijinih je nogu uz vatru sjedila mačka i djevojčica se svako malo
saginjala i draţila je koncem tako da ga ţivotinja stane hvatati šapom. Valjda se nadala da če mačka
napokon zariti kandţe u njezin ručni rad i rasparati ga. Kad sam potpirila vatru, zaobišla sam Johannesa
koji se igrao zvrkom na hladnim kuhinjskim pločicama. Upravo kad sam izlazila, snaţno ga je zavrtio i
zvrk je odskočio ravno u plamen. Johannes je udario u plač dok je Cornelia vriskala od smijeha, a
Maertge hvataljkama pokušala izvaditi igračku iz vatre. "Tiho, probudit ćete Catharinu i Franciscusa",
opominjala je Maria Thins djecu. Nitko je nije čuo. Iskrala sam se iz kuhinje odahnuvši od olakšanja što
bjeţim iz buke, ma kako ledeno bilo u radionici. Vrata radionice bila su zatvorena. Dok sam im prilazila,
stisnula sam usnice, poravnala obrve i prošla prstima niz obraze sve do brade kao da provjeravam
čvrstoću jabuke. Zastala sam pred teškim drvenim vratima, a onda tiho pokucala. Nije bilo odgovora, ali
znala sam da je on unutra -čekao me. Bio je to prvi dan nove godine. Podlogu na moju sliku nanio je još
prije gotovo mjesec dana, ali odonda ništa - ni crvenkastih oznaka da naznače obrise, ni laţnih boja, ni
premaza ni svijetlih točaka. Platno je bilo prazno, ţućkasto-bijelo. Gledala sam ga svako jutro dok sam
čistila. Glasnije sam pokucala.
182 Kad je otvorio vrata, mrštio se i nije me gledao u oči. "Ne kucaj, Griet, samo uđi bez puno buke",
procijedio je i okrenuo se ponovno prema stalku gdje je prazno platno čekalo boje.
Tiho sam zatvorila vrata za sobom, prigušivši tako dječju ciku iz prizemlja, i zakoračila u sredinu sobe.
Sad, kad je napokon nastupio taj čas, bila sam začudno mirna. "Zvali ste me, gospodine." "Da. Stani
ondje." Pokazao je kut u kojem je slikao i druge ţene. Stol koji mu je sluţio za prizor muziciranja i dalje
je stajao tamo, ali uklonio je sva glazbala. Dodao mi je pismo. "čitaj ovo", rekao mi je. Razmotala sam
list papira i prignula nad njim glavu, u strepnji da će primijetiti kako samo hinim da čitam nerazgo-vjetni
rukopis. Na papiru ništa nije pisalo. Podigla sam pogled prema njemu i zaustila da mu to kaţem, ali
predomislila sam se. S njim je često bolje bilo šutjeti. Ponovno sam prignula glavu nad listom. "Pokušaj
s ovim", predloţio je i pruţio mi knjigu. Bila je ukoričena u izlizanu koţu, a hrbat na nekoliko mjesta
slomljen. Nasumce sam je otvorila i pogledala stranicu. Nisam prepoznavala niti jednu jedincatu riječ.
Namjestio me da sjedim s knjigom, potom da stojim i drţim knjigu, a gledam prema njemu. Uzeo mi je
knjigu, dao mi bijeli krčag s kositrenim poklopcem i rekao mi da se pretvaram kao da nalijevam čašu
vina. Traţio me da stojim i samo gledam kroz prozor. Cijelo vrijeme djelovao mi je kao da je u
nedoumici, kao da mu je netko ispričao priču i sad se ne moţe sjetiti svršetka. 183"To je zbog odjeće",
napokon je promrmljao. "U tome je problem." Shvatila sam. Tjerao me da radim što priliči dami, ali
odjevena sam bila poput sluškinje. Pomislila sam na ţuti ogrtač i ţutocrni steznik i upitala se što će mi
od toga dati da odjenem. Ali, umjesto da me to razveseli, smela sam se. Ne samo zbog toga što bi bilo
nemoguće sakriti od Catha-rine da nosim njezino ruho. Nisam se dobro osjećala drţeći knjige i pisma,
natačući si vino u čašu, radeći ono što nikad nisam radila. Koliko god da sam ţeljela osjetiti meko krzno
ogrtača oko vrata, nije to ruho kakvo sam navikla nositi. "Gospodine", naposljetku sam rekla, "moţda
biste mi trebali dati da radim druge stvari. Ono što rade sluškinje." "A što rade sluškinje?" blago me
upitao, prekriţivši ruke i podigavši obrve. Morala sam se na trenutak sabrati prije nego mu odgovorim
jer mije vilica podrhtavala. Pomislila sam na Pietera i sebe u pokrajnjoj uličici i progutala slinu. "Šiju ",
odgovorila sam. "Ribaju i metu podove. Nose vodu. Peru plahte. Reţu kruh. Peru prozore." "Htjela bi
da te naslikam s metlom?" "Nije na meni da vam to kaţem, gospodine. Nije to moja slika." Namrštio se.
"Ne, tvoja nije." Zvučao je kao da govori sam sebi. "Ne ţelim da me naslikate s metlom", izletjelo mi je;
nisam ni znala da ću to reći. "Ne. Ne, imaš pravo, Griet. Neću te slikati s metlom u ruci. "Ali ne mogu
nositi odjeću vaše ţene." 184 Dugo je šutio. "Ne, po svoj prilici ne moţeš", rekao je. "Ali neću te
naslikati kao sluškinju." "Nego kao što, gospodine?" "Naslikat ću te onako kakvu sam te prvi put vidio,
Griet. Tebe samu." Postavio je stolac kraj stalka, okrenuo ga prema srednjem prozoru i ja sam sjela.
Znala sam da će to biti moje mjesto. Traţio je poloţaj u koji me namjestio prije mjesec dana kad je bio
odlučio da će me slikati. "Gledaj kroz prozor", rekao je. Pogledala sam u sivi zimski dan i, sjetivši se
kako sam zamjenjivala pekarevu kćer, pokušala ništa ne vidjeti već unijeti spokoj u misli. Teško mi je to
polazilo za rukom jer sam mislila na njega i na to kako sjedim pred njim. Zvona na Novoj crkvi odbila
su dva puta. "Sad vrlo polako okreni glavu prema meni. Ne, ne ramena. Neka ti tijelo ostane okrenuto
prema prozoru. Miči samo glavu. Polako, polako. Stani. Još ribalo, tako da... stani. Sad sjedi mirno."
Sjedila sam mirno. Isprva mu nisam mogla pogledati u oči. Kad sam ga napokon pogledala, bilo mi je
kao da sjedim preblizu vatre koja se naglo rasplamsala. Umjesto da ga gledam u oči, proučavala sam
njegovu čvrstu bradu, tanke usnice. "Griet, ne gledaš me."
Prisilila sam se da ga pogledam u oči. Ponovno sam osjetila kako gorim, ali otrpjela sam, jer je on tako
htio. Ubrzo mi je postalo lakše drţati oči prikovane uz njegove. Gledao me kao da ne vidi mene nego
nekog drugoga ili nešto drugo - kao da gleda sliku. 185Gleda svjetlo koje mi pada na lice, mislila sam, a
ne lice. U tome je razlika. Gotovo kao da nisam postojala. Kad sam to shvatila, malko sam se opustila.
Budući da on ne vidi mene, nisam vidjela ni ja njega. Misli su mi stale lutati - od zeca na divlje što smo
ga jeli za objed do čipkastog ovratnika što mi ga je Lisbeth darovala i priče koju mi je mladi Pieter neki
dan ispričao. Poslije toga nisam više mislila ni o čemu. Dvaput je ustao da podesi jedan od prozorskih
kapaka. Nekoliko je puta iz ormara izabirao različite kistove i boje. Promatrala sam njegove kretnje kao
da stojim na ulici i gledam unutra kroz prozor. Crkveno je zvono odbilo tri puta. Trepnula sam. Nisam
osjetila da je prošlo toliko vremena. Kao da sam začarana. Pogledala sam ga - oči su mu sad bile na
meni. Mene je gledao. Dok smo zurili jedno u drugo, tijelo mi je oblio val vreline. Ipak, nisam micala
očiju s njegovih, sve dok on naposljetku nije oborio pogled i pročistio grlo. "To je sve, Griet. Imaš gore
neke kosti koje valja usitniti." Kimnula sam i šmugnula iz radionice, a srce mi je udaralo. On me slika.
"Makni malo kapu s lica", rekao mi je jedan dan. "Da je maknem s lica, gospodine?" ponovila sam tupo
i odmah poţalila. Draţe mu je bilo da ne govorim nego da radim što mi kaţe. Ako sam već progovorila,
moralo je to biti vrijedno riječi. Nije mi odgovorio. Odmakla sam kapu s njemu okrenuta obraza.
Uškrobljeni vrh zagrebao me po vratu. "Još" rekao je. "Ţelim ti vidjeti liniju obraza." 186 Malo sam se
krzmala, a onda još povukla kapu. Pogledom mi je klizio niz obraz. "Pokaţi mi uho." * Nisam htjela. Ali
nisam imala izbora. Zavukla sam prste pod kapu da provjerim je li mi kosa začešljana i namjestila
nekoliko neposlušnih pramenova iza uha. Onda sam povukla kapu unatrag tako da su mi izvirile usne
resice. Na licu mu se ocrtao uzdah, iako nije pustio ni glasa. I ja sam uhvatila mukli zvuk u vlastitu grlu i
potisnula ga da mi ne pobjegne. "Kapa", rekao je. "Skini je." "Ne, gospodine." "Ne?" "Molim vas,
nemojte to traţiti od mene, gospodine." Navukla sam kapu tako da mi je ponovno pokrila uho i obraz.
Pogled sam spustila na pod gdje su se sive i bijele pločice širile od mene, čiste i uredne. "Ne ţeliš
razgolititi glavu?" "Ne." "Nećeš da te slikam kao sluškinju, s metlom i kapom, a ni kao damu, u satenu,
krznu i s počešljanom kosom." Nisam mu odgovorila. Nisam mu mogla pokazati kosu. Nisam bila od
onih djevojaka što hodaju uokolo otkrivene glave. Promeškoljio se u stolcu, onda ustao. čula sam ga
kako odlazi u komoru. Vratio se s naramkom tkanina koje mi je bacio u krilo. "Hajde, Griet, vidi što
moţeš s tim. Nadi nešto što moţeš omotati oko glave, tako da ne budeš ni sluškinja ni dama." Nisam
mogla odrediti je li ljut ili ga to zabavlja. Izašao je iz radionice i za sobom zatvorio vrata. 87Probrala
sam po tkaninama. Pronašla sam tri kape Sv tri odviše otmjene za mene i premale da mi potpuno pokrii
glavu. Bilo je tu i komada tkanine preostalih od oprava ' haljetaka koje je Catharina sašila, ţutih i smeđih,
plavih i sivih. Nisam znala što ću. Ogledala sam se oko sebe kao da ću odgovor pronaći negdje u
radionici. Pogled mi je zapeo za sliku "Podvodačice" - mlada je ţena bila gologlava, kosu je vezala samo
vrpcama, ali starica je oko glave omotala nekoliko puta presavinut komad tkanine. Moţda on hoće takvo
što, pomislila sam. Moţda to ţene koje nisu ni dame ni sluškinje ni ono treće rade s kosom.
Odabrala sam komad smeđe tkanine i odnijela ga u komoru gdje je visjelo zrcalo. Skinula sam kapu i
omotala tkaninu oko glave što sam bolje umjela, povremeno pogledavajući sliku kako bih točno
oponašala staricu. Izgledala sam vrlo neobično. Trebala sam ga pustiti da me slika s metlom, pomislila
sam. Ponos me nagnao da budem tašta. Kad se vratio i vidio me, nasmijao se. Nisam ga često čula
smijati se - katkad s djecom, jednom s van Leeuwen-hoekom. Namrštila sam se. Nije mi se sviđalo da
mi se smiju. "Samo sam napravila što ste traţili, gospodine", promr-mljala sam. Prestao se smijuljiti.
"Imaš pravo, Griet. Oprosti. A lice ti je, sad kad ga ipak donekle vidim, lice ti je ..." Prekinuo se, ne
završivši rečenicu. Uvijek sam se pitala što bi rekao da jest. Okrenuo se prema gomili tkanina koje sam
ostavila na stolcu. "Zašto si odabrala smeđu", upitao me, "kad ima i drugih boja?"
188
Nisam ponovno htjela raspredati o damama i sluškinjaNisam ga htjela podsjećati kako su plava i ţuta
boje koje priliče damama. "Obično nosim smeđu", jednostavno sam rekla. On kao da je pogodio što
mislim. "Tanneke je nosila plavo i ţuto kad sam je prije nekoliko godina slikao", usprotivio mise. "Ja
nisam Tanneke, gospodine." "Ne, to sigurno nisi." Izvukao je dugu, usku traku plave tkanine. "Ipak,
htio bih da probaš ovo." Razgledala sam je. "Nije dovoljno velika da mi pokrije glavu." "Onda uzmi i
ovo. " Uzeo je komad ţute krpe s rubom iste plave boje i dodao mi ga. Nevoljko sam ponijela dva
komada tkanine u komoru i ponovno ih iskušala pred ogledalom. Zavezala sam plavu tkaninu preko
čela, a ţutu omotala oko glave nekoliko puta tako da mi je posve pokrila tjeme. Krajeve sam zataknula u
preklop sa strane, poravnala nabore, zagladila plavu tkaninu oko glave i vratila se u radionicu. Listao je
neku knjigu i nije me primijetio kad sam tiho kliznula natrag na svoj stolac. Namjestila sam se onako
kako sam i prije sjedila. Kad sam okrenula glavu da pogledam preko lijevog ramena, on je podigao
pogled. Taj se tren kraj ţute tkanine odmotao i kliznuo niz rame. Oh", uzdahnula sam u strahu da će mi
tkanina spuznuti s glave i otkriti mi kosu. Ali nije pala samo mi se kraj ţute tkanine spustio niz rame.
Kosa mi je ostala pokrivena. "Da", tad je rekao. "To je to, Griet. Da." 189--Nije mi dao da vidim sliku.
Postavio ju je na drugi stalak okrenut od vrata i rekao mi neka ne gledam. Obećala sani da neću, ali
noću, dok sam leţala u postelji, znalo mi je pasti na pamet da se ogrnem pokrivačem i kradom siđem u
radionicu da je vidim. On ionako neće znati. Ali pogodio bi. Znala sam da ne bih mogla sjediti pred
njim dan za danom, a da on ne pogodi kako sam pogledala sliku. Nisam od njega mogla ništa sakriti.
Nisam htjela ništa skrivati. Osim toga, nisam bila sasvim sigurna da ţelim saznati kako me on vidi. Bolje
da to ostane tajnom. Boje koje je traţio da mu smiješam nisu mi ništa govorile 0 onome što radi. Crna,
oker, olovno bijela, olovno ţuta, ultramarin, cinober- sve su to boje s kojima sam već radila 1 mogao ih
je isto tako upotrijebiti i za sliku koncerta. Obično nije radio na dvije slike istodobno. Ali koliko god da
mu je mrsko bilo prebacivati se s jedne na drugu, tako je lakše skrivao od ostalih da slika mene. Samo je
šačica ljudi to znala. Van Ruijven je znao - bila sam sigurna da na njegov zahtjev moj gospodar i radi tu
sliku. Moj gospodar mora da je pristao slikati me samu kako me ne bi morao slikati s van Ruijvenom.
Van Ruijven će posjedovati moju sliku. Nije mi se milila ta pomisao. A ni mom gospodaru, bila sam
uvjerena. Maria Thins je također znala za sliku. Zacijelo je ona i uglavila dogovor s van Ruijvenom.
Osim toga, ona je u radionicu dolazila i odlazila kako je htjela pa je mogla razgledati sliku, što ja nisam
smjela. Katkad me promatrala postrance, s čudnovatim izrazom koji nije uspijevala prikriti.
190 Naslućivala sam da i Cornelia zna za sliku. Zatekla sam • iedan dan tamo gdje nije smjela biti, na
stubama što vode ma radionici. Nije mi htjela reći kako se tamo našla kad sam je pitala, i pustila sam je
da ode umjesto da je odvedem Mariji Thins ili Catharini. Nisam se usuđivala podizati prašinu, ne dok
me on slika. Van Leeuwenhoek je znao za sliku. Jedan je dan donio svoju cameru obscuru i postavio je
tako da me mogu gledati. Nije se uopće iznenadio kad me vidio kako sjedim na stolcu - moj ga je
gospodar valjda upozorio. Odmjerio je moje neobično pokrivalo za glavu, ali nije ništa rekao.
Izmjenjivali su se gledajući kroz leće. Naučila sam sjediti bez pokreta, bez misli, i da me ne smeta njegov
pogled. Ali steglo me oko srca kad su u mene uperili crnu kutiju. Prema meni nisu bile okrenute ni oči,
ni lice ni tijelo, nego samo kutija i crno platno prebačeno preko pogrbljenih leda, i obuzela me
nelagoda. Nisam više znala kako me gledaju. Ne mogu ipak zanijekati da mi je bilo uzbudljivo što me
dva gospodina tako pozorno promatraju, čak i ako im nisam vidjela lica. Moj je gospodar izašao iz sobe
da nade meku krpu kojom će uglačati leću. Van Leeuwenhoek je sačekao dok mu nije čuo korake na
stubama, a onda tiho rekao: "Pazi na sebe, dušo." "Kako to mislite, gospodine?" Sigurno znaš da te on
slika kako bi ugodio van Ruijvenu. ^•bog toga što se van Ruijven zanima za tebe, tvoj se gospodar
postavio prema tebi zaštitnički." Kimnula sam, u sebi sretna da čujem ono što sam i naslućivala. Ne
miješaj se u njihovu bitku. Mogla bi nastradati." 191Još sam sjedila u poloţaju koji sam zauzela za sliku s
su mi se ramena trznula sama od sebe, kao da zbacujem šal "Mislim da me on nikad ne bi povrijedio,
gospodine." "Reci mi, dušo, koliko ti dobro poznaješ muškarce?" Lice mi se zaţarilo od rumenila i
okrenula sam glavu Sjetila sam se odlazaka u pokrajnju uličicu s mladim Pie-terom. "Vidiš, suparništvo
tjera muške da budu sebični. Zanimaš ga dijelom zato što zanimaš van Ruijvena." Nisam ništa
odgovorila. "On je izniman čovjek", nastavio je van Leeuwenhoek. "Njegove oči vrijede komoru zlata.
Ali katkad vidi svijet samo kakav ţeli da bude, a ne kakav jest. Ne shvaća posljedice svojeg idealizma za
druge. Misli samo na sebe i svoj rad, a ne na tebe. Moraš stoga paziti da ...." Zašutio je. Sa stuba su
odjeknuli koraci mojeg gospodara. "Paziti što, gospodine?"šapnula sam. "Pazi da ostaneš svoja." Podigla
sam bradu prema njemu. "Da ostanem sluškinja, gospodine?" "Nisam to mislio. Ţene na njegovim
slikama ... on ih uvlači u svoj svijet. Tamo se moţeš i izgubiti." Moj je gospodar ušao u sobu. "Griet,
pomaknula si se", rekao je. "Oprostite, gospodine." Ponovno sam zauzela svoj poloţaj. Kad me počeo
slikati, Catharina je bila u šestom mjesecu trudnoće. Već je okrupnjala i kretala se polako, oslanjala se na
zidove, pridrţavala za naslone stolaca i sjedala teško i uz 192 . , čudilo me što joj je tako naporno nositi
dijete s hzirom da je to već nekoliko puta prošla. Iako se nije naglas yalila, onako krupna drţala se kao
da joj je svaki pokret kazna koju mora podnijeti. Nisam to zapazila dok je čekala Franciscusa, kad sam
još bila nova u kući i jedva da sam išta vidjela do gomile rublja koja me svako jutro čekala. Kako je
teţala, Catharina se sve više okretala sebi. I dalje se brinula za djecu uz Maertgeinu pomoć. I dalje je
vodila kućanstvo i naređivala Tanneki i meni. I dalje je kupovala s Marijom Thins. Ali dio nje bio je
negdje drugdje, s čedom u njoj. Osorna je bila rjeđe i nekako nehotično. Usporila se i, premda je i dalje
bila nespretna, manje je razbijala. Brinula sam se da ne otkrije moju sliku. Srećom, jedva da se mogla
više penjati stubama pa su izgledi da će naglo otvoriti vrata radionice i zateći mene u stolcu a njega za
platnom bili neznatni.
Kako je bila zima, radije je sjedila kraj vatre s djecom, Tanneke i Marijom Thins ili drijemala pod hrpom
pokrivača i krzna. Prava je opasnost prijetila od van Ruijvena. Od svih ljudi koji su znali za sliku, on je
najgore čuvao tajnu. Redovito je zalazio u kuću da pozira za sliku koncerta. Marija Thins vise me nije
slala obavljati poslove izvan kuće niti mi govorila da se izgubim kad je dolazio. Postalo je to teško izvod-
Ijivo - uzmanjkalo je poslova koje sam mogla obavljati. A valjda je mislila i kako ga je obećanje da će
dobiti sliku zadovoljilo pa me pušta na miru. Ali nije me puštao na miru. Katkad me baš traţio dok sam
prala i glačala rublje u praonici ili radila s Tanneke u kuhinji. Nije bilo tako strašno kad se netko našao u
blizini - kad je sa mnom bila Maertge ili Tanneke, pa čak i Alevdis, samo bi zazvao Hej, curo glasom
slatkim poput meda i 193ostavio me na miru. Ali kad me zatekao samu, često u dv rištu gdje sam
vješala rublje da uhvati bar nekoliko trenu taka blijeda zimskog sunca, ušao bi u ograđeni prostor i dirao
me iza plahte koju sam upravo objesila ili iza gospodareve košulje. Gurala sam ga od sebe onoliko
pristojno koliko smije sluškinja tjerati gospodina. Ipak je uspio upoznati oblik mojih grudi i bedara pod
odjećom. Govorio mi je stvari koje sam se trudila zaboraviti, riječi koje nikad ne bih nikome ponovila.
Van Ruijven se uvijek, nakon poziranja u radionici, zadrţavao nekoliko minuta s Catharinom dok su
njegova kći i sestra strpljivo čekale da on završi ogovarati i udvarati. Iako mu je Maria Thins rekla da
Catharini ništa ne govori o slici, nije bio od muškaraca koji umiju čuvati tajnu. Posebno je likovao što će
dobiti moju sliku i katkad je to nagovještao i Catharini. Jedan dan, dok sam brisala pod u hodniku, čula
sam ga kako joj govori: "Koga biste voljeli da vaš suprug naslika kad bi mogao slikati bilo koga na
svijetu?" "Oh, ne mislim ja o takvim stvarima", nasmijala se ona. "On slika što slika." "Ne znam baš."
Van Ruijven se tako silno upinjao da zvuči prepredeno da čak ni Catharini to nije moglo promaći.
"Kako to mislite?" zahtijevala je Catharina. "Ah, ništa, ništa. Ali morali biste ga zatražiti neku sliku.
Moţda neće reći ne. Mogao bi naslikati jedno dijete, moţda Maertge. Ili vaš ljupki lik." Catharina je
šutjela. Po tome kako je van Ruijven naglo promijenio predmet razgovora, očito je shvatio kako je rekao
nešto što ju je povrijedilo. 194 Drugom prilikom kad ga je upitala godi li mu pozirati liku odgovorio je:
"Ne onoliko koliko bi mi godilo da a mnom pozira i lijepa djevojka. Ali ubrzo ću je ionako imati pa se
zasad moram tim zadovoljiti." Catharina se nije obazrela na tu primjedbu koju samo nekoliko mjeseci
ranije ne bi samo tako pustila. Njoj, doduše, moţda i nije zvučala sumnjivo budući da ništa nije slutila o
slici. Ali ja sam se zgrozila i ponovila Mariji Thins što je rekao. "Djevojko, jesi li ti prisluškivala iza
vrata?" upitala me
starica. "Pa ..." nisam mogla poreći. Maria Thins kiselo se nasmiješila. "I vrijeme je da te ulovim da radiš
što se od sluškinja očekuje. Još malo pa ćeš krasti srebrninu." Lecnula sam se. Okrutne su to bile riječi,
posebice nakon neprilike s Cornelijom i češljevima. Ali nisam imala izbora - mnogo sam dugovala
Mariji Thins. Morala sam joj pustiti da bude okrutna. "Ali imaš pravo, u van Ruijvena je jezik duţi no
prsti u lopova", nastavila je. "Ponovno ću s njim porazgovarati." Od razgovora s njim, međutim, slabe je
bilo vajde - kao da ga je to samo podbolo da se pred Catharinom stane još napadnije razbacivati
značajnim primjedbama. Marija Ihins počela se zadrţavati u sobi s kćeri kad je on dolazio u Posjet, kako
bi pazila da drţi jezik za zubima. Nisam znala što će Catharina napraviti kad otkrije rr\oju sliku. A
jednog dana će je naći - ako ne u kući, onda kod yan Ruijvenovih gdje će za večerom podići pogled i
vidjeti me kako zurim u nju sa zida. 195Nije svaki dan radio na mojoj slici. Morao je slikati i koncert sa
ili bez van Ruijvena i njegovih ţena. Kad ih nije bilo, slika' je oko njih ili bi mi rekao da zauzmem mjesto
jedne od ţena - djevojke
koja sjedi za čembalom ili ţene koja stoji krai njega i pjeva po notama što ih drţi u rukama. Nisam nosila
njihovu odjeću. Jednostavno mu je trebalo neko tijelo na tom mjestu. Katkad su dvije ţene dolazile bez
van Ruijvena i tad je najbolje radio. Sam van Ruijven bio je naporan model. čula sam ga dok sam radila
u potkrovlju. Nije mogao mirno sjediti, htio je razgovarati i svirati lutnju. Moj je gospodar bio s njim
strpljiv, kao s djetetom, ali katkad sam čula kako mu se u glas uvlači neki prizvuk i znala sam da će te
večeri otići u krčmu i vratiti se očiju sjajnih poput ţlica. Pozirala sam mu za onu drugu sliku tri ili četiri
puta tjedno po sat dva. Bio je to dio tjedna koji sam najviše voljela, te sate kad je oči upirao samo u
mene. Nije mi smetalo što je teško sjediti u tom poloţaju ni što me od dugog gledanja postrance boljela
glava. Nije me smetalo što je katkad traţio da dugo vrtim i tresem glavom tako da se ţuta tkanina
zaljulja, kako bi me mogao slikati dok izgledam kao da sam se taj čas okrenula prema njemu. Radila sam
sve što je traţio od mene. Ali nije bio sretan. Prošla je veljača i stigao je oţujak s danima leda i sunca, a
on nije bio sretan. Radio je na slici već gotovo dva mjeseca i, premda je nisam vidjela, nagađala sam da
se posao bliţi kraju. Više me nije traţio da miješam velike količine boje, već je rabio sitne obroke i, dok
sam sjedila, jedva vukao poteze kistom. Prije sam mislila kako razumijem što od mene traţi, ali sad više
nisam bila sigurna. Katkad je samo sjedio i gledao me kao da čeka da nešto 196 apravim. Tad se nije
drţao poput slikara, nego poput inuškarca i nisam ga mogla gledati. Jedan je dan, dok sam sjedila na
svojem stolcu, naglo bjavio: "Ovo će zadovoljiti van Ruijvena, ali mene ne." Nisam znala što da kaţem.
Nisam mu mogla pomoći jer nisam vidjela sliku. "Smijem li pogledati sliku, gospodine?" Radoznalo me
pogledao. "Moţda bih mogla pomoći", dodala sam i odmah poţeljela da nisam. Uplašila sam se da sam
se i odviše drznula. "U redu", rekao je nakon trenutka šutnje. Ustala sam i stala iza njega. Nije se
okrenuo, nego je i dalje sjedio, posve nepomično. čula sam samo njegovo sporo i ravnomjerno disanje.
Slika je bila drukčija od svih ostalih njegovih slika. Prikazivala je samo mene, moju glavu i ramena, bez
stolova i zavjesa, bez prozora i jastučića za puder koji bi ublaţili prizor, odvukli pozornost. Naslikao me
krupnih očiju, sa svjetlom koje mi pada preko lica, ali lijeva mi je strana u sjeni. Na sebi sam imala
plavu, ţutu i smeđu boju. Zbog tkanine omotane oko glave nisam izgledala kao ja, nego kao Griet iz
nekog drugog grada, čak iz neke strane zemlje. Pozadina je bila crna pa sam izgledala strašno osamljeno,
iako sam očito u nekoga gledala. Djelovala sam kao da čekam nešto što vjerujem da se nikad neće
dogoditi. Imao je pravo - slika bi mogla zadovoljiti van Ruijvena, . ali nešto je nedostajalo. Shvatila sam
prije njega. Kad sam uočila što nedostaje -°na točka svjetla kojom je privlačio pogled na drugim slikama
- zadrhtala sam. To će biti kraj, pomislila sam. Imala sam pravo. 197 Ovaj put nisam mu pokušala
pomoći kao što sam mu po mogla kod slike na kojoj van Ruijvenova ţena piše pismo Nisam se ušuljala
u radionicu da štogod promijenim - pre mjestim stolac na kojem sam sjedila ili širom raskrilim
prozorske kapke. Nisam drukčije omotala plavu i ţutu tkaninu oko glave niti sam prekrila gornji dio
potkošulje. Nisam grizla usnice da mi pocrvene niti uvlačila obraze. Nisam mu unaprijed pripremala
boje koje sam mislila da treba. Samo sam mu pozirala i usitnjavala i ispirala boje koje je traţio. Ionako će
i sam otkriti što mu treba. Trajalo je duţe no što sam očekivala. Dva puta sam mu još pozirala prije no
što je shvatio što nedostaje. Svaki je put slikao s nezadovoljnim izrazom i brzo me otpravljao. čekala
sam. Rješenje mu je otkrila Catharina glavom. Jedno poslijepodne Maertge i ja smo laštile cipele u
praonici dok su se druge djevojčice okupile u velikoj odaji da gledaju kako se majka odijeva za krstitke.
čula sam kako Alevdis i Lisbeth ciče i znala sam da je Catharina iznijela bisere koje su djevojčice silno
voljele. Onda sam začula njegov korak u hodniku, tišinu, potom tihe glasove. Trenutak kasnije zazvao
je: "Griet, donesi mojoj ţeni čašu vina."
Postavila sam na pladanj bijeli vrč i dvije čaše, za slučaj da joj se on poţeli pridruţiti, i odnijela ih u
veliku odaju. Na ulazu sam se sudarila s Cornelijom koja je stajala na vratima. Uspjela sam uhvatiti vrč i
čaše su mi zazveckale na grudima, ali nisu se razbile. Cornelia mi se podsmjehnula i maknula s puta. 198
ratharina je sjedila za stolom s jastučićem za puder i klenkama, češljevima i kutijom za nakit. Nosila je
bisere i zelenu svilenu haljinu, prepravljenu da joj prikrije trbuh. Stavila sam čašu kraj nje i natočila vino.
"Biste li i vi vina, gospodine?" upitala sam ga, podigavši pogled. Naslonio se na drvenu stijenu što je
zatvarala postelju, zgnječivši svilene zastore koji su, prvi sam put shvatila, načinjeni od iste svile kao i
Catharinina haljina. Pogled mu je prelazio s Catharine na mene, s mene na Catharinu. Na licu mu je bio
onaj slikarski izraz. "Glupačo, prolila si vino po meni!" Catharina se odgurnula od stola i otrla rukom
trbuh. Tamo je palo nekoliko crvenih kapi. "Oprostite, milostiva. Donijet ću vlaţnu krpu da to očistim."
"Ma pusti to. Ne trpim da se petljaš oko mene. Samo idi." Krišom sam ga pogledala dok sam podizala
pladanj. Očiju nije micao s biserne naušnice svoje ţene. Kad je okrenula glavu da puderom još napraši
lice, naušnica se zaljuljala f naprijed natrag i zatreperila u svjetlu s prozora. Svjetlo se odbij esnulo u
naušnici i u Catharininim očima i svima nam privuklo pogled na njezino lice. "Moram nakratko gore",
rekao je Catharini. "Neću dugo." To je to, pomislila sam. Zna rješenje. Kad me sutradan poslijepodne
pozvao u radionicu, f nisam osjetila ono uzbuđenje kao inače kad sam znala da l ću mu pozirati. Prvi
sam put od toga strepila. To mi se jutro rublje koje sam prala činilo posebno oteţalo onako natopljeno
vodom, a ruke preslabe da ga dobro izaţmem. Sporo sam se vukla između kuhinje i dvorišta i više no
jednom 199sjedala da se odmorim. Maria Thins uhvatila me kako sjedim kad je došla po bakrenu tavu
za tanke pogače. "Što je s tobom, djevojko? Jesi li bolesna?" upitala me. Skočila sam na noge. "Ne,
gospođo. Samo sam malo umorna." "Umorna, ha? Sluškinja nema što biti umorna, posebice ne ujutro."
Djelovala je kao da mi ne vjeruje. Uronila sam ruke u vodu što se hladila i izvukla jednu Catharininu
podsuknju. "Ima li kakvog posla izvan kuće koji biste voljeli da obavim danas poslijepodne, gospodo?"
"Posla? Poslijepodne? Mislim da ne. čudno da traţiš posla izvan kuće kad kaţeš da si umorna." Stisnula
je oči. "Nisi valjda u neprilici, djevojko? Nije te van Ruijven valjda dohvatio nasamo?" "Ne, gospodo."
Zapravo jest, prije samo dva dana, ali uspjela sam mu se oteti. "Je li te netko pronašao gore na katu?"
tiho me upitala Maria Thins, trznuvši glavom u smjeru radionice. "Ne, gospodo." Na trenutak sam bila
u napasti da joj kaţem za naušnicu. Umjesto toga sam rekla: "Nešto sam pojela što mi je teško palo, to
je sve." Maria Thins je slegnula ramenima i otišla. I dalje mi nije vjerovala, ali je zaključila kako to nije
vaţno. To sam se poslijepodne polako uspela stubama i zastala pred vratima radionice. Ovo će biti
drukčije od svih prethodnih poziranja. Nešto će od mene traţiti, a ja sam mu bila obvezna. Otvorila sam
vrata. Sjedio je za stalkom i proučavao vršak jednog od svojih kistova. Kad me pogledao, na licu sam
mu razaznala nešto što još nikad nisam. Malo se bojao. 200 To me ohrabrilo da kaţem što sam rekla.
Prišla sam svojem stolcu i stala poloţivši ruku na jednu od lavljih glava. "Gospodine", počela sam,
steţući tvrdu, hladnu rezbariju. "Ne mogu ja to." "Što ne moţeš, Griet?" Iskreno se iznenadio. "To što
ćete od mene zatraţiti. Ne mogu to nositi. Sluškinje ne nose bisere." Dugo je zurio u mene, a onda
nekoliko puta zatresao glavom. "Ovo nisam očekivao. Zbilja me neprestano iznenađuješ."
Prevukla sam prstima po lavljem nosu i njuški do grive, glatke i ispupčene. Očima mi je pratio prste.
"Znaš", promrmljao je, "da je to potrebno slici, to svjetlo koje se odraţava u biseru. Inače neće biti
potpuna." Znala sam. Nisam dugo gledala sliku - bilo mi je odviše čudno gledati samu sebe - ali odmah
sam znala da nedostaje biserna naušnica. Bez nje su tu bile samo moje oči, usta, traka moje potkošulje,
tamni prostor iza uha, sve odvojeno. Naušnica bi sve to spojila. Upotpunila bi sliku. I mene istjerala na
ulicu. Znala sam da on ne bi posudio naušnicu od van Ruijvena ili van Leeuwenhoeka ili bilo koga
drugoga. Vidio je Catharinin biser i taj će traţiti da nosim. Rabio je za svoje slike što je htio, ne mareći
za posljedice. Baš kao što me van Leeuwenhoek upozorio. Kad Catharina vidi svoju naušnicu na slici,
puknut će od bijesa. Trebala sam ga preklinjali da me ne upropasti. Slikate za van Ruijvena", umjesto
toga sam mu stala dokazivati, "a ne za sebe. Je li onda slika tako vaţna? I sami ste rekli da će on biti
njom zadovoljan." 201Lice mu se ukrutilo i znala sam da sam rekla nešto p0 grešno. "Nikad ne bih
prekinuo raditi na slici prije no što je pot puno dovršena, bez obzira na to kome će na kraju pripasti"
promrmljao je. "Tako ja radim." "Da, gospodine." Progutala sam i spustila pogled na popločeni pod.
Glupačo, mislila sam, a vilica mi se stezala. "Idi i pripravi se." Prignuvši glavu, poţurila sam u komoru
gdje sam drţala plavu i ţutu tkaninu. Nikad me još nije tako oštro prekorio. Mislila sam da to ne mogu
podnijeti. Skinula sam kapu i, osjetivši da mi se vrpca što mi je stezala kosu razvezuje, skinula i nju. Baš
kad sam posegla rukama za leda da prikupim kosu, čula sam zvek olabavljene pločice na podu
radionice. Ukočila sam se na mjestu. Nikad nije ušao u komoru dok sam se presvlačila. Nikad to nije od
mene traţio. Okrenula sam se s rukama još u kosi. Stajao je na pragu i zurio u mene. Spustila sam ruke.
Kosa mi se u valovima razlila po ramenima, smeđa poput polja u jesen. Nikad je nitko nije vidio osim
mene. "Tvoja kosa", rekao je. Nije se više ljutio. Naposljetku me ispustio iz pogleda. Sad kad mi je vidio
kosu, kad sam mu se razotkrila, nisam više osjećala kako posjedujem nešto dragocjeno što moram
skrivati i čuvati za sebe. Mogla sam biti slobodnija, ako ne s njim, onda s nekim drugim. Nije više bilo
vaţno što radim ili ne radim. 202 Te sam večeri šmugnula iz kuće i pronašla mladog Pietera taverni gdje
su mesari zalazili na piće, kraj gradske me-nice. Praveći se da ne čujem zviţduke i dobacivanja, prišla
sam mu i pozvala ga da me slijedi. Odloţio je kriglu piva i izašao za mnom pred krčmu, gdje sam ga
uhvatila za ruku i povela ga u obliţnju uličicu. Tamo sam zadigla suknju i dopustila mu da radi što hoće.
Pridrţavala sam se steţući mu ruke oko vrata dok je on pronašao put u mene i počeo ujednačeno gurati.
Zadao mi je bol, ali kad sam se sjetila svoje kose rasute po ramenima u radionici, osjetila sam i nešto
poput zadovoljstva. Kasnije, kad sam se vratila na Papski ugao, oprala sam se octom. Kad sam sljedeći
put pogledala sliku, vidjela sam da je dodao pramen kose koji izviruje ispod plave tkanine iznad mog
lijevog oka. Sljedeći put kad sam mu pozirala, nije spominjao naušnicu. Nije mi je dodao, kao što sam
strahovala da hoće, niti me premjestio da drukčije sjedim, niti prestao slikati. Nije više niti ušao u
komoru da mi vidi kosu. Dugo je sjedio, posebnim noţem miješao boje na paleti. Bilo je tamo crvene i
oker, ali boja koju je miješao bila je preteţno bijela, a dodavao joj je kapi crne i miješao ih polako i
pomno, dok je srebrni višekutnik noţa bljeskao u sivilu. "Gospodine?" počela sam. Podigao je pogled
prema meni, noţ je zastao. "Vidjela sam vas da katkad slikate i kad model nije ovdje. Ne biste li mogli
naslikati naušnicu a da je ja ne nosim?"
203Noţ je i dalje bio nepomičan. "Htjela bi da te zamislim kako nosiš naušnicu i da naslikam ono što
sam zamislio?" "Da, gospodine." Pogledao je boju, noţ se ponovno stao micati. Mislim da se malko i
nasmiješio. "Hoću te vidjeti kako nosiš naušnicu." "Ali znate što će se dogoditi, gospodine." "Znam da
će slika biti potpuna." Uništit ćete me, pomislila sam. I opet se nisam mogla natjerati da to izustim. "Što
će reći vaša ţena kad vidi dovršenu sliku?" upitala sam umjesto toga, smjelo koliko god sam se usudila.
"Neće je vidjeti. Odmah ću je dati van Ruijvenu." Prvi je put priznao da me slika potajno, da Catharina
to ne bi odobrila. "Moraš je nositi samo jednom", dodao je kao da će me time udobrovoljiti. "Donijet
ću je kad te sljedeći put budem slikao. Sljedeći tjedan. Catharina neće primijetiti daje nema jedno
poslijepodne." "Ali gospodine", rekla sam, "uho mi nije probušeno." Lagano se namrštio. "No, onda se
za to moraš pobrinuti." To je očito smatrao ţenskom stvari, tricom oko koje si on ne mora razbijati
glavu. Otresao je noţ i otro oštricu krpom. "Hajdemo sad na posao. Spusti malo bradu." Zagledao se u
mene. "Ovlaţi usta, Griet." Liznula sam usnice. "Neka ti usta budu otvorena." Tako me osupnuo taj
zahtjev da su mi se usta otvorila sama od sebe. Treptanjem sam zadrţavala suze da mi ne poteku.
Kreposne ţene ne rastvaraju usnice na slikama. Kao da je bio sa mnom i Pieterom u pokrajnjoj uličici. si
me, pomislila sam. Ponovno sam oblizala Uništio lisnice. "Dobro je", rekao je. l Nisam to htjela sama
obaviti. Nisam se bojala boli, ali nisam htjela iglom probosti vlastito uho. Da sam mogla birati tko da to
obavi umjesto mene, * *~ odabrala bih majku. Ali ona nikad ne bi razumjela niti bi pristala a da ne zna
zašto. A da joj kaţem zašto, sablaznila bi se. Nisam mogla pitati Tanneke ni Maertge. L Razmišljala sam
da pitam Mariju Thins. Moţda još nije •saznala za naušnicu, ali ionako će ubrzo sve čuti. Nisam se lipak
mogla natjerati da nju pitam, da ona sudjeluje u mojem Iponiţenju. Jedini tko bi to mogao napraviti i
razumjeti bio je Frans. Iskrala sam se sljedeće poslijepodne iz kuće, noseći kutijicu s iglama koju mi je
dala Maria Thins. Ţena kisela lica na ulazu u tvornicu nacerila se kad sam zatraţila da ga vidim. i "Davno
je on otišao i fala Bogu da jest", odgovorila je, ''• uţivajući u svakoj riječi. "Otišao? Otišao kamo?" Ţena
je slegnula ramenima. "Kaţu, prema Rotterdamu. A onda tko zna? Moţda će mu poći za rukom da se
obogati na plovidbi, ako prije ne krepa medu nogama neke rotter-damske kurve." Te posljednje
ogorčene riječi nagnale su me da je paţljivije promotrim. čekala je dijete. Kad je slomila pločicu na kojoj
smo Frans i ja, Cornelia nije znala da će se to ostvariti - da će se on otrgnuti od mene i obitelji. Hoću li
ga ikad ponovno vidjeti, pomislila
204
205sam. A što će reći roditelji? Osjećala sam se usamljeno kao nikad u ţivotu.
Sutradan sam, na povratku iz ribarnice, navratila kod ljekarnika. Već me poznavao, čak me pozdravio po
imenu "A što mu je danas potrebno?" upitao je. "Platno? Vermilion? Oker? Laneno ulje?" "Ništa mu ne
treba", u neprilici sam odgovorila. "Niti mojoj gazdarici. Došla sam..." Palo mi je na pamet da njega
zatraţim da mi probuši uho. Djelovao je kao suzdrţan čovjek koji niti će o tome pričati uokolo niti se
raspitivati čemu to. Ipak, nisam mogla takvo što traţiti od neznanca. "Treba mi nešto da umrtvi koţu",
rekla sam.
"Da umrtvi koţu?" "Da. Kao što je led umrtvi." "Zašto ţeliš umrtviti koţu?" Slegnula sam ramenima bez
riječi, samo sam proučavala boce na policama iza njegovih leda. "Ulje od klinčića", naposljetku je
uzdahnuo. Posegnuo je iza leda i dohvatio bočicu. "Utrljaj malo ulja u koţu i ostavi nekoliko minuta. Ali
ne djeluje dugo." "Molim vas, dajte mi to." "A tko će to platiti? Tvoj gospodar? To je vrlo skupo, znaš.
Stiţe iz dalekih krajeva." U glasu mu se miješalo neodobravanje i znatiželja. "Ja ću platiti. Treba mi samo
kapljica." Izvadila sam vrećicu s novcem ispod pregače i izbrojala dragocjene stojvere na stol. Maljušna
bočica stajala me nadnice za dva dana. Posudila sam nešto novca od Tanneke i obećala joj vratiti kad
dobijem plaću u nedjelju.
r
Kad sam te nedjelje majci predala umanjenu zaradu, rekla sam joj da sam razbila ručno zrcalo i da sam
morala platiti štetu. "To će te stajati više od nadnice za dva dana", ukorila me. "Što si radila, gledala si se
u zrcalu? Kako si nepaţljiva." "Da", sloţila sam se. "Doista sam nepaţljiva." f čekala sam do kasno u
noć, da budem sigurna da svi u kući spavaju. Iako obično nitko nije dolazio u radionicu nakon što se
zaključala preko noći, ipak sam strahovala da će me netko zateći s iglom, zrcalom i uljem od klinčića.
Stala sam kraj zaključanih vrata radionice, osluškujući. čula sam kako se Catharina ushodala gore dolje
po predvorju. U posljednje ju je vrijeme mučila besanica - tijelo joj se tako raskrupnjalo da više nije
mogla naći poloţaj u kojem bi ugodno spavala. Onda sam čula dječji glas, glas djevojčice koja se trudi
tiho govoriti, ali ne moţe prigušiti zvonki ton. čornelia je s majkom. Nisam čula što govore, a kako sam
bila zaključana u radionici, nisam se mogla odšuljati do vrha stuba da poslušam iz veće blizine. Maria
Thins se također kretala po svojim odajama kraj komore. Kuća je bila nemirna pa je i mene ispunjala
nemirom. Natjerala sam se sjesti u svoj stolac s lavljim glavama i čekati. Nije mi se spavalo. Nikad još
nisam bila tako budna. Napokon su se Catharina i čornelia vratile u postelju, a Maria Thins je prestala
šuškati u susjednoj sobi. Dok je kuća tonula u tišinu, i dalje sam sjedila u svojem stolcu. Lakše mi je bilo
sjediti no učiniti ono što sam morala učiniti. Kad vise nisam mogla odlagati, ustala sam i prvo virnula na
sliku.
206 207Sad sam samo vidjela golemu prazninu gdje bi trebala doć' naušnica, prazninu koju moram
ispuniti. Uzela sam svijeću, pronašla zrcalo u komori i popela se na tavan. Postavila sam zrcalo na stol
na kojem sam usitnjavala boje i naslonila ga uz zid te postavila svijeću kraj njega. Izvadila sam pribor za
šivanje i, odabravši najtanju iglu, spalila joj vršak na plamenu svijeće. Potom sam otvorila bočicu s uljem
od klinčića, očekujući da će neugodno vo-njati, na plijesan ili trulo lišće, kako lijekovi često vonjaju. Ali
zapravo je mirisalo slatko i neobično, poput kolača od meda što su se ugrijali na suncu. Dolazilo je
izdaleka, iz dalekih krajeva koje će Frans moţda oploviti brodom. Kapnula sam nekoliko kapi na krpicu
i ovlaţila lijevu usnu resicu. Ljekarnik je imao pravo - kad sam nekoliko trenutaka kasnije dodirnula uho,
utrnulo je kao da sam bila na studeni, a da nisam omotala šal oko ušiju. Odmakla sam iglu s plamena i
pričekala da uţareni crveni vršak potamni do prigušeno narančaste boje te da pocrni. Kad sam se
nagnula prema zrcalu, načas sam se zagledala u svoj odraz. U svjetlu svijeća oči su mi se prelijevale kao
da je u njima voda i sjale od straha. Učini to brzo, pomislila sam. Nema svrhe otezati. Nategnula sam
resicu i jednim pokretom zarinula iglu kroz meso. Uvijek sam htjela nositi bisere, pomislila sam prije no
što sam se onesvijestila.
Svaku sam večer vlaţila uho uljem od klinčića i gurala sve deblju igru u rupicu da ne zaraste i zatvori se.
Nije me toliko boljelo dok se resica nije upalila i natekla. A onda, koliko 208
j
ulja utrljavala u uho, suze su mi frcale iz očiju , i^ sam zabadala iglu. Nisam znala kako ću staviti
naušnicu a da se pritom ponovno ne onesvijestim. Sreća što sam nosila kapu preko ušiju tako da se
natečena resica nije vidjela. U uhu mi je tuklo kad sam se naginjala nad rublje iz kojeg se pušilo, dok
sam usitnjavala boje, dok sam sjedila u crkvi s Pieterom i roditeljama. Tuklo mi je kad me jedno jutro
van Ruijven zaskočio dok sam vješala plahte u dvorištu i počeo mi trgati potko-šulju s ramena da mi
ogoli grudi. "Ne bi mi se smjela opirati, curo moja", protisnuo je dok sam mu se otimala. "Više ćeš
uţivati ako se ne opireš. I da znaš, ionako ću te imati kad dobijem sliku." Gurnuo me uza zid i prignuo
mi usta do grudi, navlačeći mi dojke da ih oslobodi haljine. "Tanneke!" očajnički sam zazvala, u
uzaludnoj nadi da se ranije vratila iz pekare. "Što to radite?" Cornelia nas je gledala s vrata. Nisam nikad
pomislila da mogu biti tako sretna što je vidim. Van Ruijven je podigao glavu i odmaknuo se od mene.
Samo se igramo, dušo draga", odgovorio je sa smiješkom. "To je samo igra. I ti ćeš se tako igrati kad
malko narasteš." Poravnao je ogrtač i prošao kraj nje u kuću. Nisam mogla pogledati Corneliji u oči.
Uvukla sam potkošulju i zagladila haljinu drhtavim rukama. Kad sam napokon podigla pogled, više je
nije bilo. U jutro na svoj osamnaesti rođendan ustala sam i očistila radionicu kao i obično. Slika
muziciranja bila je gotova 209za nekoliko dana van Ruijven će je doći pogledati i odnijet' je. Iako nisam
morala, i dalje sam pomno čistila prizor u radionici, brisala prašinu s čembala, violine, bas viol e otirala
prostirku vlaţnom krpom, laštila stolce, prala sive i bijele ploče na podu. Slika mi se nije sviđala kao
ostale njegove slike. Premda je trebala više vrijediti jer su na njoj bila tri lika, više sam voljela slike na
kojima je slikao same ţene - bile su čišće, manje zamršene. Ustanovila sam da ne volim dugo gledati
sliku koncerta, niti se trudim razabrati što ljudi na slici misle. Pitala sam se što će sljedeće slikati. Sišla
sam u prizemlje, pristavila vodu na vatru da se grije i upitala Tanneke što ţeli iz mesnice. Mela je stube i
ploče pred kućom. "Govedu pisanicu", odgovorila je, oslonivši se na metlu. "Dobro bi došo kakav
slastan zalogaj." Protrljala je kriţa i zastenjala. "Moţda zaboravim na bolove." "Opet leda?" trudila sam
se da zvučim sućutno, ali Tanneke se vječno ţalila na leda. Sluškinje uvijek bole leda. Takav je ţivot
sluškinje. Maertge je pošla sa mnom u mesnicu i to mi je odgovaralo - od one večeri u uličici nerado
sam ostajala nasamo s mladim Pieterom. Nisam bila sigurna kako će se prema meni postaviti. Ali dok
sam s Maertge, mora paziti i što govori i kako se ponaša. Mladog Pietera nije bilo na štandu - zatekla
sam samo njegova oca koji mi se nasmiješio od uha do uha. "Ah, slavljenica!" povikao je. "Vaţan dan za
tebe." Maertge me iznenađeno pogledala. Nisam u kući spomenula rođendan - nisam imala zašto.
"Nema u tome ničeg vaţnog", odrezala sam.
a sam
210
"Moj sin nije tako rekao. Sad ga nema, otišao je po nekom oslu. Nekoga posjetiti." Stari Pieter mi je
namignuo. Krv mi se sledila. Nešto mi je htio reći a da to izravno ne kaţe, a ja sam to trebala shvatiti.
"Najbolju govedu pisanicu koju imate", zatraţila sam, odlučivši ne obraćati na to pozornost. "Slavimo,
dakle?" Stari Pieter nikad nije odustajao nego bi tjerao po svojem pa dokle ide. Nisam mu odgovorila.
Samo sam čekala da me podvori, a onda stavila govedinu u kanticu i krenula dalje. "Zbilja ti je
rođendan, Griet?" šapnula je Maertge kad smo izašle iz mesnice. "Da."
"Koliko ti je godina?" "Osamnaest." "Zašto je osamnaesti rođendan vaţan?" "Nije. Ne slušaj što brblja
taj budalasti starac." Maertge to očito nije zvučalo uvjerljivo. Ni meni. Njegove su me riječi kopkale.
Cijelo sam jutro ispirala i iskuhavala rublje. U mislima sam mnogo toga premetala dok sam sjedila nad
koritom vode iz kojeg se parilo. Pitala sam se gdje je Frans i jesu li roditelji već čuli da je otišao iz
Delfta. Pitala sam se što je točno stari Pieter onda mislio reći i gdje je bio mladi Pieter. Mislila sam na
onu večer u pokrajnjoj uličici. Mislila sam na svoju sliku i pitala se kad će biti gotova i što će se tada
dogoditi sa mnom. Sve to vrijeme u uhu mi je bubnjalo i probadala me bol kad god sam maknula glavu.
Maria Thins došla je po mene. Ostavi se tog pranja, djevojko", čula sam je kako govori iza mene. "On te
zove da dođeš gore." Stajala je na vratima i tresla nešto u ruci. 211Zbunjeno sam ustala. "Sad,
gospodo?" "Da, sad. Ne pravi se nevjesta preda mnom, djevojko Znaš ti dobro zašto. Catharina je
jutros izašla iz kuće, a ovih dana ne izlazi prečesto jer joj se bliţi vrijeme. Pruţi ruku." Otrla sam dlan o
pregaču i ispruţila ruku. Maria Thins spustila mi je na dlan par bisernih naušnica. "Odnesi ih gore.
Brzo." Nisam se mogla pomaknuti. Drţala sam u ruci dva bisera, velika poput oraha, u obliku kaplja
vode. Prelijevali su se srebrnasto i sivo, čak i na suncu, osim blještave točke jarko bijelog svjetla. I prije
sam drţala bisere u ruci, kad sam ih donosila na kat van Ruijvenovoj ţeni i vezala ih joj oko vrata ili ih
odlagala na stol. Ali nikad ih još nisam drţala za sebe. "Hajde, djevojko", nestrpljivo je zareţala Maria
Thins. "Catharina se moţe vratiti i prije no što je rekla." Odglavinjala sam u predvorje a da nisam rublje
izaţela do kraja. Uspela sam se uz stube na oči Tanneke koja je upravo unosila vodu s kanala i Alevdis i
Cornelije koje su kotrljale špekule u predvorju. Sve su podigle pogled prema meni. "Kamo ideš?"
upitala je Alevdis, a sive su joj se oči kri-jesile od radoznalosti. "Na tavan", tiho sam odgovorila.
"Moţemo s tobom?" upitala me Cornelia, kao da me podbada. "Ne." "Djevojke, zakrčile ste mi put."
Tanneke se progurala kraj njih, smrknuta lica. Vrata radionice bila su otškrinuta. Zakoračila sam unutra,
stišćući usnice, dok mi se ţeludac grčio. Zatvorila sam vrata za sobom. 212 On me čekao. Pruţila sam
ruku prema njemu i spustila mu naušnice na dlan. Nasmiješio mi se. "Idi i podigni kosu." Presvukla sam
se u ostavi. Nije došao pogledati moju kosu. Kad sam se vratila, bacila sam pogled na "Podvoda-čicu"
na zidu. Muškarac se smiješio mladoj ţeni kao da prstima opipava kruške na trţnici da vidi jesu li zrele.
Zadrhtala sam. Drţao je naušnicu za ţicu koja se umeće u uho. Naušnica se caklila u svjetlu s prozora, a
u njoj se odraţavala sićušna pačetvorina jarke bjeline. "Evo ti, Griet." Pruţio mi je naušnicu. "Griet!
Griet! Netko ti je došao u posjete!" doviknula je Maertge s dna stuba. Prišla sam prozoru. On je stao
kraj mene i oboje smo pogledali dolje. Na ulici se ustobočio mladi Pleter prekriţenih ruku. Podigao je
pogled i vidio nas kako stojimo jedno kraj drugoga na prozoru. "Sidi, Griet", pozvao me. "Htio bih s
tobom govoriti." Izgledao je kao da se nikad neće maknuti s mjesta. Odmaknula sam se od prozora.
"Oprostite, gospodine", tiho sam mu rekla. "Neću dugo." Poţurila sam u ostavu, odmotala tkaninu s
glave i namjestila kapu. Kad sam prošla kroz radionicu, on je i dalje stajao kraj prozora, leđima okrenut
prema meni. Djevojčice su se nanizale na klupi i bez skanjivanja zurile u Pietera koji je pak zurio u njih.
"Idemo iza ugla", šapnula sam mu i krenula prema Moo-lenportu. Pieter nije pošao za mnom nego je i
dalje stajao ukopan na mjestu, prekriţenih ruku. "Što si nosila tamo gore?" upitao me. "Na glavi?"
213Zastala sam i okrenula se prema njemu. "Kapu."
"Ne, nešto plavo i ţuto." Pet pari očiju nas je netremice promatralo - djevojčice na klupi, on na prozoru.
Onda se na vratima pojavila Tan-neke i sad je bilo šest pari očiju. "Molim te, Pieter", prosiktala sam.
"Idemo malo podalje." "Ono što imam reći mogu reći pred svima. Nemam što kriti." Zabacio je glavu,
a plavi su mu se uvojci rasuli oko ušiju. Uvidjela sam da se neće dati ušutkati. Reći će ono što sam
strepila da će reći naglas, pred svima njima. Pieter nije podigao glas, ali svi smo čuli što je rekao.
"Razgovarao sam jutros s tvojim ocem i sloţio se s tim da se moţemo vjenčati sad kad si napunila
osamnaestu. Moţeš otići odavde i doći k meni. Još danas." Osjetila sam kako mi se lice zaţarilo, od
ljutnje ili srama, nisam bila sigurna. Svi su čekali da progovorim. Duboko sam udahnula. "Ovo nije
mjesto za ovakav razgovor", strogo sam odgovorila. "Ne priliči o tome raspravljati na ulici. Pogriješio si
što si došao ovamo." Nisam čekala da mi odgovori iako je, kad sam krenula u kuću, izgledao kao da ga
je nešto udarilo. "GrietPpovikaoje. Progurala sam se kraj Tanneke koja mi je, tako tiho da nisam bila
sigurna čujem li dobro, šapnula: "Kurvo." Otrčala sam uz stube do radionice. Dok sam zatvarala vrata,
on je i dalje stajao kraj prozora. "Oprostite, gospodine", rekla sam. "Sad ću promijeniti kapu." Nije se
okrenuo. "On još tu stoji", rekao je. Kad sam se vratila iz komore, prišla sam prozoru, ali nisam stala
preblizu da me Pieter ponovno ne vidi s glavom omotanom plavom i ţutom tkaninom. 214 Moj
gospodar nije više gledao dolje na ulicu nego prema zvoniku Nove crkve. Navirila sam se s prozora -
Pieter je otišao. Sjela sam na svoje mjesto na stolac s lavljim glavama i čekala. Kad se napokon okrenuo
licem prema meni, preko očiju kao da mu se navukla krinka. Više nego ikad, nisam pojma imala što
misli. _ -.. "Znači, ostavit ćeš nas", rekao je. "Oh, gospodine, ne znam. Ne obraćajte pozornost na riječi
koje se tako ovlaš izgovore na ulici." . . "Hoćeš li se udati za njega?" "Molim vas, ne ispitujte me o
njemu." "Ne, valjda ne bih smio. Hajde, idemo sad ispočetka." Posegnuo je na komodu iza sebe, uzeo
naušnicu i pruţio mije. "Hoću da mi je vi stavite." Nisam ni sanjala da mogu biti tako smjela. Nije ni on.
Podigao je obrve i zaustio da nešto kaţe, ali nije rekao ništa. Prišao je mojem stolcu, Stegla sam zube, ali
uspjela sam ne pomaknuti glavu. Pruţio je ruku i njeţno mi dodirnuo usnu resicu. Naglo sam udahnula
zraka kao da sam dotad drţala dah pod vodom. Protrljao je natečenu resicu medu palcem i kaţiprstom, a
onda je nategnuo. Drugom je rukom umetnuo ţicu naušnice u rupicu i gurnuo, Zapekao me oštar ubod
boli i nagnao mi suze na oči. Nije maknuo dlan. Prstima mi je kliznuo po vratu i uz vilicu. Ocrtao mi je
obris lica do obraza, onda palcem 215obrisao suze što su mi tekle iz očiju. Prešao mi je palcem po
donjoj usnici. Liznula sam ga i osjetila sol pod jezikom. Tad sam sklopila oči i on je maknuo prste. Kad
sam ih ponovno otvorila, već je stajao kraj stalka s paletom u ruci
Sjedila sam u svojem stolcu i zurila u njega preko ramena. Uho me ţeglo, teţina naušnice natezala mi
resicu. Nisam mogla misliti ni o čemu drugome osim o njegovim prstima na svojem vratu, njegovom
palcu na mojim usnicama. Gledao me, ali nije počeo slikati. Pitala sam se što misli. Naposljetku je
ponovno posegnuo iza sebe, prema komodi. "Moraš staviti i drugu", objavio je, podigao drugu
naušnicu i pruţio mi je. Na trenutak sam zanijemila. Htjela sam da misli o meni, ne o slici. "Zašto?"
napokon sam odgovorila. "Ne vidi se na slici." "Moraš nositi obje", bio je uporan. "Smiješno je nositi
samo jednu naušnicu." "Ali, drugo mi uho nije probušeno", zamucala sam. "Onda se pobrini za to." I
dalje mi je pruţao naušnicu. Pruţila sam ruku i uzela naušnicu. Učinila sam to ; njega. Izvadila sam svoju
iglu i ulje od klinčića i probuši si i drugo uho. Nisam viknula ni onesvijestila se, nisam i pisnula. A onda
sam prosjedila cijelo jutro dok je on slika naušnicu koju vidi i osjećala sam kako me u drugom uh kao
vatra peče naušnica koju ne vidi. Rublje koje se namakalo u kuhinji ohladilo se, voda s< zamutila i
posivjela. Tanneke je lupala loncima po kuhinji, djevojčice su cičale pred kućom, a mi smo sjedili iza
zatvorenih vrata i gledali jedno drugo. I on je slikao. Kad je napokon odloţio kist i paletu, nisam
promijenila poloţaj, iako su me oči boljele od gledanja postrance. Nisam se htjela pomaći.
216
"Gotovo je", rekao je, prigušenim glasom. Okrenuo mi je leda i stao brisati paletni noţ krpom. Zurila
sam u noţ -na njemu se bijeljela boja. "Skini naušnice i vrati ih Mariji Thins kad sideš", dodao je. Počela
sam bezglasno plakati. Nisam ga ni pogledala, samo sam ustala i otišla u komoru gdje sam odmotala
plavu i ţutu tkaninu s glave. čekala sam trenutak kose rasute po ramenima, ali on nije došao. Sad kad je
slika dovršena, više me nije ţelio.
Pogledala sam se u malom zrcalu i izvadila naušnice iz ušiju. Obje rupice su mi krvarile. Obrisala sam ih
komadićem krpe, potom podigla kosu, prekrila i kosu i uši kapom te ostavila krajeve da mi vise ispod
brade. Kad sam ponovno izašla iz komore, više ga nije bilo. Ostavio mi je otvorena vrata radionice. Na
tren sam poţeljela pogledati sliku da vidim što je napravio, da je vidim dovršenu, s naušnicom na
mjestu. Odlučila sam pričekati do večeri, kad ću je moći pomno razgledati bez straha da će netko ući.
Izašla sam iz radionice i zatvorila za sobom vrata. Nikad nisam preţalila tu odluku. Više nikad mi se nije
pruţila prilika da vidim dovršenu sliku. Catharina se vratila kući samo nekoliko trenutaka nakon sto sam
predala naušnice Mariji Thins koja ih je odmah stavila na mjesto u kutiji za nakit. Pohitala sam u
kuhinju da pomognem Tanneke oko objeda. Izbjegavala me pogledati ravno u oči, nego se samo
navirivala ispod oka i povremeno vrtjela glavom. Nije bio na objedu - izašao je. Kad smo raspremili
stol, vratila sam se u dvorište da dovršim ispirati rublje. Morala 217sam donijeti čistu vodu i ponovno je
zakuhati. Dok sam radila, Catharina je spavala u velikoj odaji. Maria Thins je pušila i pisala pisma u sobi
s raspećem. Tanneke je sjedila na ulaznim vratima i šila. Maertge se smjestila na klupi i kačkala je čipku.
Kraj nje su Alevdis i Lisbeth razvrstavale svoju zbirku školjki. Nisam vidjela Corneliju. Vješala sam
neku pregaču kad sam čula kako Maria Thins kaţe: "Kamo ideš?" Ton njezina glasa, a ne ono što je
rekla, natjerao me da na tren prekinem posao. Zvučala je tjes-kobno. Ušuljala sam se u kuću i duţ
hodnika. Maria Thins stajala je na dnu stuba i gledala gore. Tanneke se ponovno ukipila na ulaznim
vratima, kao i ranije tog dana, ali sad licem prema unutra, i pogledom je slijedila pogled svoje gazdarice.
čula sam kako stube škripe i zvuk teškog disanja. Catharina se polako vukla uz stube. U tom sam
trenutku znala što će se dogoditi - njoj, njemu, meni. Cornelia je tamo, pomislila sam. Vodi majku da joj
pokaţe sliku. Mogla sam skratiti muke iščekivanja. Mogla sam tada otići, izaći kroz vrata, ostaviti
neoprano rublje i nikad se više ne osvrnuti. Ali nisam se mogla maknuti. Stajala sam ukočena, kao što je
Maria Thins stajala ukočena na dnu stuba. I ona je znala što će se dogoditi, ni ona to nije mogla
spriječiti. Klonula sam na tlo. Maria Thins me vidjela, ali ništa nije rekla. I dalje je gledala gore,
pogledom punim neizvjesnosti. Onda je klopot na stubama zamro i čulo se kako se Catharina teškim
korakom pribliţava vratima radionice. Maria 218 Thins uzletjela je uz stube. Ja sam i dalje klečala,
obuzeta takvom malaksalošću da nisam mogla ustati. Tanneke je stajala tako da mi je zaklanjala svjetlo s
ulaznih vrata. Promatrala me ruku prekriţenih na grudima, bez izraza na licu. Ubrzo je odjeknuo bijesni
krik, potom su se glasovi podigli i začas opet utišali. Cornelia je sišla niz stube. "Mama hoće da tata
dođe kući", obratila se Tanneke. Tanneke je unatraške iskoračila iz kuće i prišla klupi. "Maertge, idi po
oca u Ceh", naredila je. "Brzo. Reci mu da je vaţno." Cornelia se ogledala oko sebe. Kad me spazila, lice
joj se ozarilo. Podigla sam se s koljena i ukočenim korakom otišla u dvorište. Nije mi preostalo drugo
do da vješam rublje i čekam. Kad se vratio kući, na trenutak sam se ponadala da će doći i potraţiti me u
dvorištu, skrivenu medu obješenim ponjavama. Nije - čula sam ga na stubama, potom ništa. Naslonila
sam se na topli zid od cigle i zagledala uvis. Dan je bio vedar, bez oblačka, nebo podrugljivo modro. Bio
je to dan kad djeca trčkaraju ulicama i viču, kad parovi išetaju kroz gradska vrata, kraj vjetrenjača i uz
kanale, kad se starice griju na suncu sklopljenih očiju. Moj otac je zacijelo sjedio na klupi pred kućom,
lica okrenuta prema toplini. Sutra moţe stegnuti studen, ali danas je zatoplilo proljeće.
Poslali su Corneliju po mene. Kad se pojavila između rublja što je lamatalo na konopu i pogledala me s
okrutnim, samozadovoljnim podsmjehom, poţeljela sam je pljusnuti kao prvog dana kad sam došla u
sluţbu. Nisam je pljusnula, ipak- samo sam sjedila s rukama u krilu, pogurenih ramena, 219i gledala je
kako zlurado likuje. Pod suncem joj se crvena kosa presijavala zlatno - tragovi njezine majke. "Zovu te
da dođeš gore", rekla je sluţbenim glasom. "Ţele te vidjeti." Okrenula se i odskakutala u kuću. Nagnula
sam se i otpuhnula trunku prašine s cipele. Potom sam se uspravila, poravnala suknju, izgladila pregaču,
čvrsto navukla vrške kape i provjerila nije li mi izvirio koji uvojak kose. Liznula sam usnice i stisnula ih,
duboko udahnula i pošla za Cornelijom. Catharina je očito plakala - nos joj se zacrvenio, oči natekle.
Sjedila je na stolcu koji je inače on privlačio do stalka - sad je stajao uz zid, kraj komode u kojoj su
njegovi kistovi i noţ. Kad sam ušla, s mukom se osovila na noge i stala u svoj svojoj visini i širini. Iako
me bijesno strijeljala pogledom, nije govorila. Pritisnula je rukama trbuh i lice joj se zgrčilo. Maria Thins
stajala je kraj stalka i drţala se ozbiljno, ali istodobno i nestrpljivo, kao da ima drugih, vaţnijih stvari koje
mora obaviti. On je stajao kraj ţene, bez izraza, ruku ovješenih uz tijelo, pogleda prikovana uz sliku.
čekao je da netko, Catharina, Maria Thins ili ja, počne. Zakoračila sam u sobu i stala. Cornelia se
navirivala iza mojih leda. S mjesta na kojem sam stajala nisam vidjela sliku. Napokon je progovorila
Maria Thins. "Dakle, djevojko, moja bi kći htjela znati kako to da si nosila njezine naušnice." Rekla je to
kao da od mene ne očekuje odgovora. Proučila sam njezino staračke lice. Neće priznati da mi je
pomogla doći do naušnica. Neće ni on, shvatila sam. Nisam znala što da kaţem. Zato nisam rekla ništa.
220
"Jesi li ukrala ključ moje kutije za nakit i uzela naušnice?" Catharina je govorila kao da samu sebe
pokušava uvjeriti u ono što govori. Glas joj je podrhtavao. "Ne, gospođo." Premda sam znala da bi
svima bilo lakše da kaţem kako sam ih ukrala, nisam mogla lagati o sebi. "Ne laţi mi. Sluškinje
neprestano kradu. Ti si uzela moje naušnice!" "Gospodo, zar nisu sad na svojem mjestu?" Na trenutak
se Catharina zbunila, i zbog toga što sam uopće nešto pitala i zbog samog pitanja. Očito nije provjerila
jesu li naušnice u kutiji za nakit nakon što je vidjela sliku. Nije pojma imala jesu li naušnice na mjestu ili
nisu. Ali nije joj bilo drago da ja postavljam pitanja. "Šuti, kradljivice. Bacit će te u tamnicu", prosiktala
je, "i godinama nećeš vidjeti danjeg svjetla." Ponovno joj se lice zgrčilo. Nešto s njom nije bilo kako
valja. "Ali, milostiva..." "Catharina, ne smiješ se tako uzbuđivati", umiješao se on. "Van Ruijven će
odnijeti sliku čim se boja osuši i moţeš je onda zaboraviti." Ni on nije htio da govorim. Očito nitko nije
htio da ja govorim. Pitala sam se zašto su me uopće pozvali u radionicu kad su se tako bojali onoga što
bih mogla reći. Mogla bih reći: "A što s onim kako me gledao tolike sate dok je slikao ovu sliku?" Mogla
bih reći: "Što s tvojom majkom i tvojim muţem koji su ti radili iza leda i prevarili te?" Ili bih mogla
jednostavno reći: "Tvoj me muţ dirao, ovdje, u ovoj prostoriji." Nisu znali što bih sve mogla reći.
221
Catharina nije bila glupa. Znala je da pravi kamen smutnje zapravo nisu naušnice. Htjela je da budu,
uprla se svim snagama da budu, ali nije si mogla pomoći. Okrenula se muţu. "Zašto", upitala ga je,
"nikad nisi slikao mene?" Dok su zurili jedno u drugo, odjednom mi je upalo u oči da je ona viša od
njega i nekako čvršća. "Ti i djeca niste dio toga svijeta", rekao je. "Niti trebate biti." "A ona jest? "
prodorno je kriknula Catharina, trznuvši glavom prema meni. Nije odgovorio. Poţeljela sam da smo
Maria Thins, Cornelia i ja u kuhinji ili u sobi s raspećem, ili vani na trţnici. O tome su muţ i ţena morali
raspravljati nasamo. "I to s mojim naušnicama?" On je i opet šutio, a to je Catharinu razdraţilo još više
od njegovih riječi. Počela je tresti glavom tako da su joj plave kovrče poskakivale. "Neću to trpjeti u
vlastitoj kući", izjavila je. "To trpjeti neću!" Izbezumljeno se osvrnula oko sebe. Kad joj je pogled pao
na paletni noţ, zadrhtala sam. Zakoračila sam prema njoj u isti čas kad je ona krenula prema komodi i
zgrabila noţ. Zastala sam jer nisam znala što će sad učiniti. On je, međutim, znao. Poznavao je svoju
ţenu. Kad je koraknula prema slici, on je krenuo za njom. Bila je brza, ali on je bio brţi - u trenutku kad
je zamahnula oštricom noţa prema platnu, zgrabio ju je za zglob. Zaustavio joj je ruku tik prije no što
mi je oštrica probola oko. Sa svojeg sam mjesta vidjela samo veliko oko, treperavu bisernu naušnicu
koju je nedavno doslikao i blještavu oštricu uperenu prema slici. Catharina se otimala, ali on joj je čvrsto
drţao zglob i čekao da baci noţ. Odjednom je zastenjala.
222
Odbacila je noţ i uhvatila se za trbuh. Noţ se odsklizao po pločicama do mojih nogu, onda se zavrtio i
vrtio se sve sporije dok smo svi netremice gledali. Zaustavio se oštricom uperenom u mene. Od mene
se očekivalo da ga podignem. To je bio posao sluškinja - da skupljaju stvari gospodara i gazdarice i
pospremaju ih na mjesto. Podigla sam pogled i, susrevši se s njegovim, dugo ostala zagledana u njegove
sive oči. Znala sam da je to posljednji put. Nisam gledala ni u koga drugoga. činilo mi se da u njegovim
očima razabirem ţaljenje. Nisam podigla noţ. Okrenula sam se i izašla iz radionice, niz stube i kroz
vrata, odgurnuvši Tanneke ustranu. Kad sam izašla na ulicu, nisam se okrenula da pogledam djecu iako
sam znala da sjede na klupi kraj vrata, ni Tanneke koja se sigurno mršti jer sam je odgurnula, ni gore
prema prozorima, gdje moţda stoji on. Izašla sam na ulicu i dala se u trk. Trčala sam niz Oude
Langendijck i preko mosta na veliki trgSamo lopovi i djeca trče. Stigla sam u središte trga i stala u krug
pločica s osmo-krakom zvijezdom u sredini. Svaki je krak pokazivao smjer kojim mogu krenuti. Mogu
se vratiti roditeljima. Mogu potraţiti Pietera u mesnici i pristati se udati za njega. Mogu poći van
Ruijvenu - on bi me prihvatio sa smiješkom. Mogu poći van Leeuwenhoeku i zamoliti ga da se smili
nada mnom. Mogu krenuti u Rotterdam potraţiti Fransa. 223Mogu sasvim sama poći nekamo daleko.
Mogu se vratiti na Papski ugao. Mogu ući u Novu crkvu i moliti se Bogu da mi pokaţe put. Stajala sam
u krugu i okretala se oko sebe dok sam razmišljala. Kad sam naposljetku donijela odluku, onu koju sam
znala da moram donijeti, paţljivo sam namjestila noge na rub kraka i krenula u smjeru u kojem je
pokazivao, ravnomjernim korakom.
224
1676. Kad sam podigla pogled i spazila je, umalo mi je ispao noţ iz ruke. Nisam je vidjela punih deset
godina. Izgledala je gotovo isto, samo što se još malko proširila, a lice su joj uz stare oţiljke sad obiljeţile
i brazgotine sa strane. Maertge, koja me je s vremena na vrijeme posjećivala, ispričala mi je
0 toj nezgodi, kad je vruće ulje prsnulo iz ovčjeg buta. Nikad joj nije išlo od ruke pečenje mesa. Stajala
je dovoljno daleko tako da nije bilo posve jasno da li me je došla posjetiti. Ipak, znala sam da nije došla
slučajno. Deset godina uspjevala me izbjegavati u našem nevelikom gradu. Nisam ni jednom naletjela na
nju na trţnici ili u mesnici, niti uz jedan od glavnih kanala. Ali istina je da uz kanal Oude Langendijck
nisam ni hodala. S oklijevanjem je prišla mojem štandu. Odloţila sam noţ 1 otrla krv s ruku o pregaču.
"Dobar dan, Tanneke", rekla sam mirno kao da sam je vidjela prije nekoliko dana. "I kako si ti?"
"Gazdarica te oće vidit", odsiječe Tanneke mršteći se. Moraš danas poslijepodne doć do nas." Mnogo je
godina prošlo otkako mi je netko zapovijedao takvim tonom. Kupci su imali zahtjeve, ali to je drugo.
225
Mogla sam ih odbiti ako mi se nije sviđalo kako sa mnom razgovaraju. "Kako je Maria Thins?" upitala
sam trudeći se da ostanem uljudna. "A kako je i Catharina?" "Dobro koliko se moţe očekivati s obzirom
što joj se dogodilo." "Valjda će sve biti u redu." "Moja je gazdarica morala prodati neke stvari, ali lukavo
je to izvela. Djeca su sva zbrinuta kako spada." Kao i prije, Tanneke nije mogla izdrţati a da ne hvali
Mariju Thins svakom tko ju je htio slušati, pa makar pritom i otkrila i odviše toga. Dvije su ţene prišle
štandu i stale iza Tanneke, čekajući da ih posluţim. Dio mene ţelio je da nisu tu, tako da mogu još
ispitati Tanneke, navesti je da mi otkrije još pojedinosti, da mi kaţe još mnogo toga o mnogo čemu. Ali
drugi dio mene, onaj razumni dio kojeg sam se drţala već tolike godine, nije se htio u to pačati. Nisam
htjela ništa o tome znati. Ţene su se premještale s noge na nogu dok je Tanneke stajala kao ukopana
pred štandom, i dalje se mršteći, ali mekšeg izraza. Razgledala je komade mesa poslagane na pultu. "Bi li
htjela nešto kupiti?" upitala sam je. Moje ju je pitanje trgnulo iz obamrlosti. "Ne", promrmljala je. Meso
su kupovali na štandu sasvim na kraju mesnice. čim sam počela raditi uz Pietera, promijenili su mesara, i
to tako naglo da nisu čak ni platili račun. Još su nam dugovali 15 guldena. Pieter ih nikad nije traţio da
plate. "To je cijena koju sam platio za tebe", katkad me zadirkivao. "Sad znam koliko vrijedi sluškinja."
226
Nisam se smijala kad je to govorio. Osjetila sam kako me ručica vuče za haljinu i spustila pogled. Mali
me Frans pronašao i ovjesio mi se za skute. Pogladila sam ga po glavi, po gustim plavim kovrčama nalik
kosi njegova oca. "Tu si ti", rekla sam. "Gdje su Jan i baka?" Bio je premalen i nije još znao govoriti, ali
onda sam vidjela svoju majku i starijeg sina kako mi se pribliţavaju medu štandovima. Tanneke je
strijeljala očima po mojim sinovima i lice joj se ukrutilo. Prostrijelila me pogledom punim optuţivanja,
ali nije rekla što misli. Ustuknula je korak, zagazivši pritom na nogu ţeni koja je stajala odmah iza nje.
"Nemoj zaboravit doć danas popodne", rekla je i okrenula se i otišla prije nego što sam joj stigla
odgovoriti. Imali su već jedanaestero djece. Maertge i alapače na trţnici vodile su o tome računa umjesto
mene. Ali Catharina je izgubila dijete što se rodilo onog dana kad se dogodilo ono sa slikom i noţem.
Rodila je u samoj radionici - nije stigla niz stube do postelje. Dijete se rodilo mjesec dana prerano i bilo
je sitno i slabašno. Umrlo je nedugo nakon krštenja. Znala sam da Tanneke mene krivi za djetetovu
smrt. Katkad sam zamišljala njegovu radionicu s Cathari-nmom krvi na podu i pitala se kako je i dalje
mogao tamo raditi. Jan je pritrčao mlađem bratu i odvukao ga u kut gdje su se počeli igrati dobacujući si
nogama komad kosti. 'Tko je to bio?" upita me majka. Nikad nije vidjela Tanneke. Mušterija",
odgovorila sam. često sam je štitila od stvari za koje sam znala da će je uznemiriti. Od očeve smrti po-
227
l
stala je usplahirena poput divljeg psa i plašilo ju je sve nov drukčije, promijenjeno. "Nije ništa kupila",
primjeri majka. "Ne. Nismo imali što je traţila." Okrenula sam se posluţiti sljedeću mušteriju tako da me
majka više ne moţe ispitivati. Pojavili su se Pieter i njegov otac koji su zajedno donijeli polovicu goveda.
Bacili su ga na stol iza štanda i latili se, noţeva. Jan i mali Frans zaboravili su na kost s kojom su se ]
igrali i pritrčali
stolu da gledaju. Moja se majka povukla -; nikad se nije uspjela priviknuti na te količine mesa. "Idem 'i ja
sad", rekla je i uzela svoju kanticu za kupovanje. "Moţeš li mi pripaziti dječake danas poslijepodne?
Moram obaviti neke stvari." "Kamo ideš?" Podigla sam obrve. Već sam i prije majci prigovarala da me
previše ispituje. Ostarjela je i postala sumnjičava, premda uglavnom nije bilo ničeg u što je trebala
sumnjati. Ali sad, kad sam joj doista morala nešto sakriti, otkrila sam da sam neobično mirna. Nisam joj
odgovorila na pitanje. S Pieterom je bilo lakše. Samo je na trenutak podigao pogled prema meni.
Kimnula sam mu. On je već odavno odlučio da me neće ništa pitati, iako je znao da katkad mislim o
stvarima o kojima ne ţelim govoriti. Kad mi je prve bračne noći skinuo kapu i vidio rupice u ušima,
ništa me nije pitao. Rupice su odavno zarasle. Od njih su ostale samo sićušne grudice otvrdlog tkiva
koje sam osjećala pod prstima samo kad bih jako stisnula usne resice.
228 prošlo je dva mjeseca otkako sam čula vijesti. Već dva mjeseca mogu hodati po Delftu a da se ne
moram pitati hoću li ga sresti. Tijekom godina katkad sam ga znala vidjeti u daljini, kako ide u Ceh ili se
vraća od tamo, ili kraj krčme njegove majke, ili kako ide van Leeuwenhoeku koji je stanovao blizu
mesnice. Nikad mu nisam prišla i nisam sigurna da li me ikad vidio. Koračao je ulicama ili preko trga
očiju prikovanih za neku udaljenu točku - ne nepristojno, niti da me namjerno ne vidi, nego kao da ţivi
u drugom svijetu. Isprva mi je bilo silno teško. Kad sam ga vidjela, sledila bih se, u prsima bi me steglo i
nisam mogla doći do daha. A to sam morala skrivati od Pietera, i starog i mladog, od majke, od
radoznalih ţena na trţnici. Još dugo sam mislila kako sam mu moţda i dalje vaţna. Ali nakon nekog
vremena, priznala sam samoj sebi kako mu je uvijek bilo više stalo do moje slike nego do mene. Postalo
mi je lakše to prihvaćati kad se rodio lan. Zbog sina sam se okrenula vlastitoj obitelji, kao kad sam i
sama bila dijete, prije no što sam postala sluškinjom. Tako me zaokupljao da nisam imala vremena
ogledavati se oko sebe. S djetetom u naručju prestala sam hodati oko osmokrake zvijezde na trgu i pitati
se što je na kraju od svakog od krakova. Kad sam s druge strane trga vidjela svojeg bivšeg gospodara,
srce mi se više nije stezalo kao u šaku. Više nisam mislila o biserima i krznu, niti čeznula da vidim neku
od njegovih slika. Katkad sam na ulici znala naići na ostale ukućane -Catharinu, djecu, Mariu Thins.
Catharina i ja odvraćale smo pogled jedna od druge. Tako je bilo lakše. Cornelia je gledala kroz mene
razočaranim pogledom. Mislim da se nadala da će me potpuno uništiti. Lisbeth je imala pune ruke posla
s 229dječacima koji su bili premladi da me pamte. A Alevdis je bila poput oca - njezine su sive oči
gledale uokolo i nikad se nisu zaustavljale na bilo čemu u blizini. Nakon nekog vremena došla su djeca
koju nisam poznavala, a prepozna-vala sam ih samo po očevim očima ili majčinoj kosi. Od svih njih,
samo su me Maria Thins i Maertge pozdravljale, Maria Thins kratko bi kimnula kad me vidjela i na ulici,
a Maertge je krilom dolazila u mesnicu da proča-.| vrlja sa mnom. Maertge mi je i donijela moje stvari
iz kuće - slomljenu pločicu, molitvenik, ovratnike i kape. Maertge « mi je tijekom godina javila da je
umrla njegova majka, da je f morao preuzeti njezinu krčmu, kako padaju sve dublje u dugove, kako je
Tanneke oprţilo vruće ulje. Maertge je jednog dana veselo objavila: "Tata me slika onako kako je slikao
tebe. Samo mene dok gledam preko ramena. To su jedine slike koje je tako naslikao, znaš." Ne baš
sasvim kao mene, pomislila sam. Ne sasvim. Začudilo me, međutim, što ona zna za sliku. Upitala sam
se da li ju je vidjela. Morala sam paziti kako se s njom ophodim. Dugo vremena bila je samo dijete i
činilo mi se da nije u redu da je odviše ispitujem o obitelji. Morala sam strpljivo čekati da mi sama
prenese novosti. Kad je dorasla do toga da moţemo otvorenije razgovarati, njezina me obitelj više nije
toliko zanimala jer sam imala svoju vlastitu obitelj. Pieter nije rogoborio zbog njezinih posjeta, ali znala
sam da mu je u njezinom društvu nelagodno. Odahnuo je kad se Maertge udala za sina trgovca svilom i
stala me rjeđe posjećivati, a meso kupovati od drugog mesara. A sad, nakon deset godina, ponovno me
zovu u kuću iz koje sam tako naglo izletjela.
230
Prije dva mjeseca, rezala sam goveđi jezik na štandu kad sam čula kako jedna ţena koja je čekala u redu
kaţe drugoj: "Zamislite vi to, tako umrijeti i ostaviti jedanaestero djece i udovicu u dugovima." Podigla
sam pogled a noţ mi se zasjekao duboko u dlan. Nisam osjetila bol sve dok nisam upitala: "O kome to
govorite?" a ţena je odgovorila: "Slikar Vermeer je umro." Kad sam završila posao na štandu, s
posebnom sam ţestinom izribala nokte. Odavno sam već odustala od toga da ih uvijek ribam, na veliko
veselje starog Pietera. "Vidiš, naučila si se na prljave prste kao što si se navikla i na muhe", volio mi je
govoriti. "Sad kad si malo bolje upoznala svijet, jasno ti je da nema potrebe uvijek imati čiste ruke.
Samo se opet uprljaju. čistoća nije tako vaţna kao što ti se činilo dok si bila sluškinja, ha, ha?" Ipak,
katkad sam znala zdrobiti cvjetove lavande i sakriti ih pod potkošulju da prekrijem vonj mesa koji kao
da me obavijao čak i kad sam bila daleko od mesnice. Na mnoge sam se stvari morala naviknuti.
Presvukla sam haljinu, opasala čistu pregaču i stavila svjeţe uškrobljenu kapu. I dalje sam nosila kapu,
isto kao i prije, i zacijelo sam izgledala gotovo isto kao i onaj dan kad sam krenula na posao kao
sluškinja. Samo mi oči više nisu bile tako velike i bezazlene. Iako je bila veljača, nije bilo odviše hladno.
Po trţnici su se ushodali mnogi ljudi - naše mušterije, susjedi, ljudi koji su nas poznavali i koji će
primijetiti kako sam prvi put u deset godina zakoračila na Oude Langendijck. S vremenom 231ću
morati reći Pieteru da sam išla onamo. Još nisam znala hoću li mu morati lagati o tome zašto sam išla.
Prešla sam preko trga, a onda mostom preko kanala do Oude Langedijcka. Nisam oklijevala, jer nisam
htjela privući na sebe više pozornosti no što je potrebno. Odrješito sam zakrenula iza ugla i pošla uz
ulicu. Udaljenost nije bila velika - za pola minute stigla sam do kuće - ali meni se činila beskrajna, kao da
putujem u nepoznati grad koji nisam posjetila mnoge godine. Kako je vrijeme bilo blago, vrata su bila
širom otvorena i djeca su sjedila na klupi pred kućom njih četvero, dva dječaka i dvije djevojčice, baš
kao što su tu sjedile njihove starije sestre prije deset godina kad sam prvi put stigla. Najstariji je puhao
mjehuriće od sapuna, baš kao onda Maertge, ali odloţio je puhalicu čim me ugledao. Izgledao je kao da
ima deset ili jedanaest godina. Nakon jednog trenutka shvatila sam da to mora da je Franciscus iako u
njegovim crtama nisam raspoznavala ono dijete koje sam pamtila. Ali točno je da me djeca nisu odviše
zanimala dok sam bila mlada. Ostale nisam prepoznala, osim što sam ih znala iz slučajnih susreta u
gradu kad su bili sa starijim djevojkama. Svi su zurili u mene. Obratila sam se Franciscusu: "Molim te
reci baki da je došla Griet." Franciscus se okrenuo starijoj od dvije djevojčice: "Beatrix, idi pronaći
Mariu Thins." Djevojčica je poslušno skočila s klupice i ušla u kuću. Sjetila sam se kako su nekoć davno
Maertge i Cornelia trčale da me najave i u sebi sam se nasmiješila. Djeca su i dalje zurila u mene. "Znam
tko si ti", objavio je Franciscus.
232
"Sumnjam da me se sjećaš, Franciscus. Jedva da si se rodio kad sam te poznavala." Nije obratio
pozornost na moje riječi, slijedio je vlastite misli- "Ti si ţena sa slike." Trgnula sam se od zaprepaštenja,
a Franciscus se pobjedonosno nasmiješio. "Da, jesi, samo što na slici ne nosiš kapu nego lijepi plavi i
ţuti rubac." "Gdje je ta slika?" Kao da se začudio što ga to pitam. "Kod van Ruijvenove kćeri, naravno.
Znaš, on je umro prošle godine." Tu sam novost čula u mesnici i potajno odahnula s olakšanjem. Van
Ruijven me nikad nije traţio otkako sam otišla, ali uvijek sam strahovala da će se jedan dan pojaviti sa
svojim uljnatim smiješkom i preslobodnim rukama. "Kako si onda vidio sliku ako je kod van
Ruijvenovih?" "Tata je traţio da mu sliku nakratko posude", objasnio mi je Franciscus. "Dan nakon
tatine smrti mama ju je poslala natrag van Ruijvenovoj kćeri." Drhtavim sam rukama namjestila ogrtač.
"Htio je ponovno vidjeti sliku?" uspjela sam protisnuti tihim glasom.
"Da, djevojko." Maria Thins pojavila se na vratima. "Nikog to baš nije usrećilo, to ti mogu reći. Ali tad
je on već bio u takvom stanju da mu se nismo usudili reći ne, čak ni Catharina." Maria Thins izgledala je
potpuno isto. Ona nikad neće ostarjeli. Jedan će dan jednostavno zaspati i više se neće probuditi.
Kimnula sam joj. "Ţao mi je zbog vašeg gubitka i svih vaših nevolja, gospođo." No, da, ţivot je
čudnovat. Ako dovoljno dugo poţiviš, više te ništa ne moţe iznenaditi." 233Nisam znala kako
odgovoriti na te riječi pa sam jednostavno rekla ono što sam znala da je istina. "Htjeli ste me vidjeti,
gospodo." "Ne, Catharina te htjela vidjeti." "Catharina?" Nisam uspjela sakriti iznenađenje u glasu.
Maria Thins kiselo se nasmiješila. "Nikad nisi naučila ono što misliš zadržati za sebe, je li djevojko? Nije
vaţno, sigurna sam da se sasvim dobro slaţeš sa svojim mesarom, ako od tebe ne traţi previše." Otvorila
sam usta da nešto kaţem, onda ih zatvorila. "Tako je. Učiš. Dakle, Catharina i van Leeuwenhoek su u
velikoj odaji. On je izvršitelj oporuke, razumiješ." Nisam razumjela. Htjela sam je pitati što misli i zašto
je van Leeuwenhoek tu, ali nisam se usudila. "Da, gospodo", samo sam rekla. Maria Thins kratko se
nasmijala. "Nikad takvih nevolja nismo imali niti s jednom sluškinjom do tebe", promrmljala je, zatresla
glavom i ušla u kuću. Zakoračila sam u predvorje. I dalje su po svim zidovima visjele slike od kojih sam
neke prepoznala, a neke nisam. Napola sarn očekivala da ču vidjeti sebe medu mrtvim prirodama i
morskim krajolicima, ali, dakako, nije me bilo. Pogledala sam prema stubama koje vode do njegove
radionice i zastala dok me u grudima stezalo. Stajati ponovno u ovoj kući gdje mi je iznad glave njegova
soba bilo je više no što sam mogla podnijeti, premda sam znala da njega nema. Tolike godine nisam
sebi dopuštala sjetiti se sati što sam ih provela miješajući boje kraj njega, sjedeći u svjetlu s prozora,
gledajući ga kako me gleda. Prvi put u dva mjeseca do kraja sam shvatila da je mrtav. Mrtav je i više
neće slikati slike. Bilo ih je tako malo - čula sam da 234 nikad nije počeo brţe slikati, kao što su to htjele
Maria Thins i Catharina. Tek kad je neka djevojka izvirila iz sobe s raspećem primorala sam se da
duboko udahnem i krenem predvorjem prema njoj. Cornelia je sad imala otprilike toliko godina koliko
je meni bilo kad sam postala sluškinja. Rida kosa potamnjela je u posljednjih deset godina i jednostavno
ju je počešljala, bez vrpci ili pletenica. S vremenom sam je prestala doţivljavati kao prijetnju. Zapravo,
gotovo sam je ţalila - lice joj se krivilo od prepredenosti koja je djevojci njezinih godina davala ruţan
izraz. Pitala sam se što će biti s njom, što će biti sa svima njima. Koliko god se Tanneke pouzdavala u
sposobnost svoje gazdarice da sve uredi kako valja, bila je to velika obitelj, s velikim dugovima. Na
trţnici sam čula da već tri godine nisu platili račun kod pekara, a nakon smrti mojeg gospodara pekar se
saţalio nad Catharinom i primio sliku umjesto duga. Jedan kratak trenutak pitala sam se hoće li i
Catharina i meni dati takvu sliku da isplati dug Pieteru. Cornelia se povukla u prostoriju i ja sam ušla u
veliku odaju. Nije se mnogo promijenila otkako sam tamo radila. Krevet su i dalje zastirale zelene
svilene zavjese, sad ponešto izblijedjele. Komoda s ukrasima od bjelokosti i dalje je stajala na svom
mjestu, kao i stol i stolci od španjolske koţe i slike njegove i njezine obitelji. Sve je djelovalo starije,
prasnjavije, otrcanije. Crvene i smeđe ploče na podu napukle su a mjestimično ih više nije ni bilo. Van
Leeuwenhoek stajao je leđima okrenut vratima s rukama na leđima i proučavao sliku vojnika koji piju u
krčmi. Okrenuo se i naklonio mi se, taj uvijek ljubazni gospodin. 235
Catharina je sjedila za stolom. Nije nosila crninu kao što sam očekivala. Nisam znala je li to zato da me
podbada, ali nosila je ţuti ogrtač obrubljen hermelinom. I on je djelovao nekako izblijedio kao da je
odviše nošen. Na rukavima su se vidjele loše zakrpane poderotine, a krzno su mjestimično izjeli moljci.
Ipak, Catharina je igrala svoju ulogu otmjene gazdarice. Pomno je počešljala kosu, i napudrala lice, a
oko vrata je imala bisernu ogrlicu. Ali nije nosila naušnice. Lice joj je odudaralo od te otmjenosti. Nema
te količine \ pudera koja je mogla prekriti njezin gnjev, nevoljkost, strah. Nije se htjela sresti sa mnom,
ali morala je. "Gospodo, htjeli ste me vidjeti." Zaključila sam kako je najbolje da se obraćam njoj,
premda sam gledala u var Leeuwenhoeka dok sam govorila. "Da." Catharina mi nije rukom pokazala
prema stolcu kao što bi to sigurno učinila da je pred njom stajala neka dama. Pustila me da stojim.
Zavladala je nelagodna tišina dok je ona sjedila, a ja stajala čekajući da počne govoriti. Očito se borila s
riječima. Van Leeuwenhoek se premještao s noge na nogu. Nisam joj ni pokušala pomoći. Niti sam joj
bilo kako mogla pomoći. Gledala sam kako u rukama premeće neke papire na stolu, prstima prelazi po
rubu kutije za nakit što joj je stajala sa strane, podiţe jastučić za puder i ponovno ga odlaţe. Bijelim je
rupcem obrisala dlanove. "Znaš da je moj muţ umro prije dva mjeseca?" naposljetku je protisnula. "čula
sam, gospodo, da. Jako mi je ţao. Neka ga Bog čuva." 236 Catharina kao da nije čula moje slabašne
riječi. Misli su joj bile drugdje. Ponovno je podigla jastučić za puder i prošla po njemu prstima. "Vidiš,
rat s Francuskom nas je doveo do ovoga. čak ni van Ruijven više nije htio kupovati slike. A majka nije
mogla ubirati najamninu. A on je morao preuzeti hipoteku na krčmu svoje majke. Nije čudo što smo se
našli u takvim teškoćama." Posljednje što bih očekivala od Catharine bilo je objašnjenje zašto su zapali
u dugove. Petnaest guldena nakon toliko vremena doista nije mnogo, htjela sam joj reći. Pieter je to već
zaboravio. Nemojte si više s tim razbijati glavu. Ali nisam je htjela prekidati. "A tu su i djeca. Znaš li
koliko kruha pojede jedanaestero djece?" kratko me pogledala a onda ponovno spustila pogled na
jastučić za puder. Jednu sliku u tri godine, odgovorila sam u sebi. Jednu vrlo dobru sliku koju se dalo
pekaru punom razumijevanja. Iz predvorja sam začula kuckanje po pločicama i haljinu kako šušti a
netko je utišava rukom. Cornelia, pomislila sam, i dalje prisluškuje. I ona ima svoje mjesto u ovoj drami.
čekala sam ne postavljajući pitanja koja sam htjela postaviti. Van Leeuwenhoek je naposljetku
progovorio. "Griet, kad se napiše posljednja volja", počeo je svojim dubokim glasom, mora se popisati
sav obiteljski imutak kako bi se utvrdilo što se posjeduje i što se duguje. Međutim, ima privatnih stvari
koje bi Catharina voljela obaviti prije no što se krene u popisivanje." Pogledao je Catharinu. Ona se i
dalje igrala jastučićem za puder. 237I dalje se ne vole, pomislila sam. Ne bi bili ni u istoj prostoriji da
mogu to izbjeći. Van Leeuvvenhoek uzeo je sa stola komad papira. "Ovo mi je pismo napisao deset
dana prije smrti", rekao mi je. Okrenuo se Catharini: "To ti moraš učiniti", zapovijedio je, "jer je to
tvoje, a ne njegovo ili moje, i ti ih moraš dati. Kao izvršitelj njegove oporuke čak ne bih smio biti ovdje
na-; zočan, ali on mi je bio prijatelj i ţelim vidjeti da mu je ţelja > ispunjena." Catharina mu je istrgla
papir iz ruke. "Moj muţ nije bolovao, znaš" obratila se meni. "Nije bio uopće bolestan« sve do moţda
dan ili dva prije smrti. Teret duga ga je j izludio." Nisam mogla zamisliti svojeg gospodara izludenog.
Catharina je spustila pogled na pismo, kratko pogledala van Leeuwenhoeka i onda otvorila kutiju za
nakit. "Htio je da ti dobiješ ovo." Izvadila je iz kutije naušnice i nakon trenutka oklijevanja poloţila ih na
stol.
Obuzela me slabost i sklopila sam oči lagano vrhovima prstiju dodirujući naslon stolca kako bih
uspostavila ravnoteţu. "Nisam ih više nikad nosila", gorko je izjavila Catharina. "Nisam mogla."
Otvorila sam oči. "Ne mogu uzeti vaše naušnice, gospođo." "Zašto ne? Već si ih jednom uzela. A osim
toga nije na tebi da odlučuješ. On je odlučio umjesto tebe i umjesto mene. Sad su tvoje, uzmi ih."
Oklijevala sam, a onda sam posegnula rukom do stola i uzela naušnice. Bile su hladne i glatke na dodir,
točno kao 238 što sam pamtila, a u njihovoj sivobijeloj oblini odraţavao se svijet. Uzela sam ih. "Sad
idi", zapovijedila mi je Catharina u glasu prigušenom od potisnutih suza. "Učinila sam kako je htio. Više
od toga neću učiniti." Ustala je, zguţvala papir i bacila ga u vatru. Leđima okrenuta prema meni, gledala
je kako se plamen razbuktao i progutao ga. / Istinski sam je ţalila. Premda me nije vidjela, s puno
poštovanja sam joj kimnula, a onda kimnula van Leeuwen-hoeku koji mi se nasmiješio. "Pazi da ostaneš
svoja", davno me upozorio. Pitala sam se jesam li ostala svoja. Nije to uvijek lako znati. Poţurila sam iz
odaje, steţući svoje naušnice u šaci, dok su mi olabavjele pločice zveckale pod nogama. Tiho sam za
sobom zatvorila vrata. Cornelia je stajala u predvorju. Smeđa haljina na njoj bila je na nekoliko mjesta
zakrpana i ne onako čista kao što bi morala biti. Dok sam prolazila kraj nje, rekla mi je tihim glasom
punim ţelje: "Mogla bi ih dati meni." Pohlepne su joj se oči smijale. Podigla sam ruku i pljusnula je. Kad
sam stigla do trţnice, stala sam kod zvijezde u sredini i pogledala bisere na mom dlanu. Nisam ih mogla
zadrţati. Sto da radim s njima? Nisam mogla reći Pieteru kako sam ih dobila - to bi značilo da moram
objasniti sve ono što se davno dogodilo. Nisam ih mogla nositi - mesarova ţena ne nosi takve stvari, baš
kao ni sluškinja. Nekoliko sam puta obišla zvijezdu a onda sam se zaputila prema mjestu za koje sam
čula, ali nikad ga još nisam posjetila, skrivenom u 239pokrajnjoj ulici iza Nove crkve. Prije deset godina
ne bih ni stupila na takvo mjesto. Tom je čovjeku posao bio čuvati tajne. Znala sam da me neće ništa
pitati niti bilo kome reći da sam bila kod njega. Vidio je već toliko stvari koje mijenjaju ruke da ga više
nisu zanimale priče koje stoje iza njih. Podigao je naušnice prema svjetlu, zagrizao ih, iznio ih na ulicu i
zaškiljio prema njima. "Dvadeset guldena", rekao je. Kimnula sam glavom, uzela novce koje mi je dao i
otišla ni jedanput se ne osvrnuvši. Imala sam sad pet guldena viška koje neću znati objasniti. Odvojila
sam pet kovanica od drugih i čvrsto ih stegla u šaku. Negdje ću ih sakriti tamo gdje ni Pieter ni moji
sinovi neće zavirivati, na neko tajno mjesto za koje znam samo ja. Nikad ih neću potrošiti. Pieter će biti
zadovoljan što je dobio preostali novac, dug je podmiren. Znači da ga nisam stajala ništa. Sluškinja je
besplatna.
The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Tracy-Chevalier
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search