MALI AMBASADORI

2

ILIDZA ZA DJECU

Pozdrav, djeco!

U našem vodiču “Sarajevo za djecu”, imali ste priliku upoznati
se sa glavnim gradom, njegovom bogatom prošlosti, slavnim
ličnostima i znamenitostima. Ovoga puta upoznat ćemo se sa
jednom od najstarijih sarajevskih općina - Ilidžom. Donosimo vam
nove priče u kojima ćete moći pročitati o najpoznatijim mjestima i
dragocjenostima koje krase ovo čuveno naselje nadomak Sarajeva.
Sigurno ste za neka od tih mjesta već čuli, ali vjerovatno postoji
sitnica koju o njima niste znali pa vam u toj namjeri donosimo kratki
vodič kroz Ilidžu, da dopunite svoje znanje o ogromnom kulturnom
blagu Ilidže. Nadamo se da ćete nakon čitanja biti svjesniji o
bogatstvu kojim ste okruženi i da ćete ga na svoj način sačuvati za

buduće naraštaje.

3

SADRZAJ

6 CRTICE O POSTANKU ILIDZE
11 MALA ALEJA
11 VRELO BOSNE I VELIKA ALEJA
14 RIMSKI MOST
17 HRAM SVETOG SAVE U BLAZUJU
19 MEZARJE VELIKA DRVETA
20 CRKVA UZNESENJA MARIJINA NA STUPU

Ovim putem se iz srca zahvaljujemo
Općini Ilidža, koja je prepoznala vrijednost
i značaj ovoga vodiča te velikodušno odlučila

podržati njegovo štampanje.

Mali ambasadori

CRTICE O POSTANKU ILIDZE

Najveće neolitsko nalazište u južnih Slavena - Butmirsko
naselje i starorimsko naselje Aquae S...

Počeci Ilidže sežu daleko u prošlost, u pradavna vremena. Oduvijek
je Ilidža važila za pogodan prostor za život, jer je oivičena planinom
Igman bogatom šumom, koja nam daje čist zrak i blagu klimu. Za-
hvaljujući vodama, zemlja na Ilidži je veoma plodna, zbog čega prve
zajednice nastaju upravo tu. Prvi pomen o Ilidži nalazimo još u neolitu,
mlađem kamenom dobu. Zahvaljujući nevjerovatnom otkriću iz 1893.
godine, pokazalo se da je na prostoru Ilidže postojala kultura koju
poznajemo kao Butmirska kultura. Tragovi nas upućuju na razdoblje
između 7000. i 4500. godine prije naše ere. Butmirska kultura je po-
sjedovala odlike iznimno razvijene civilizacije, što se ogleda kroz na-
čin organizacije i izgradnju naselja. Nosioci butmirske kulture su isprva
gradili naselja uz tokove rijeka na
drvenim uzvišenjima, potom su gradili
zemunice i nadzemne kuće
sa zaštitom od poplava i
drugih nepogoda. Kroz
naselje su se protezali
ili trg ili ulice sa
zanatskim radnjama
što nam govori da se
radilo o doista
naprednoj zajednici.

6

Postojanje Butmirske kulture će prekinuti najez-
da plemena Ilira koji obitavaju u gradinama na
Igmanu, Bjelašnici i Jahorini odakle se spuštaju
oko 1. vijeka nove ere kada dolaze Rimljani i
Rimsko Carstvo. Naime, Rimljani su po dolasku
otkrili kako se na tako malom području nala-
zi stjecište pitke vode, termalne vode i kisele
vode. Na tom mjestu odlučiše sagraditi vile,
bogato ukrašene mozaicima, a za potrebe
održavanja tjelesne higijene, odlučiše izgraditi
termalni centar.
Na lijevoj obali rijeke Željeznice nalazi se najstariji dio Sarajevskoga
polja. Radi se o starorimskom naselju koje je tokom vladavine Rim-
skoga Carstva predstavljalo najznačajnije naselje u području Sarajeva.
Kao što u historiji često biva, ne možemo sa sigurnošću utvrditi kada je
nastalo naselje, ali postoje izvjesni tragovi koji nas upućuju na 1. vijek
nove ere, tačnije, u vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. To je bilo
vrijeme značajne izgradnje i razvoja, a istraživanja kažu da je Ilidža
namjenski nastala baš na ovome mjestu zbog
blizine toplih termalnih izvora.
Stoga Rimljani naselju dadoše ime
Aquae S…, od latinske riječi za to-
plice - aquae. Pretpostavlja se
da je druga riječ u imenu bila
sulphurae, što bi u prevodu
značilo sumporne toplice, a i
dan-danas se, dok prolazite
ovim dijelom, može osjetiti
miris sumpora. Do saznanja o
rimskom imenu Ilidže se došlo
1853. godine kada je otkriven
natpis posvećen caru Diokle-
cijanu, na kojem se spominju
toplice Aquae S…, od čega nam
je poznat samo početak imena:
Imperatoru Cezaru Valeriju Diokle-
cijanu, pobožnom, sretnom, nepo-
bjedivom Augustu, spomenik postavlja
gradska općina Banja S.... (Aquae S...).

7

Osim toga, pronađena su i dva
mozaika sa likom božanstva
Apolona Tadinusa, zaštitnika
zdravlja, koji je inače zauzimao
središnje mjesto u rimskim topli-

cama. Brojni predmeti poput
kovanica, uljanih lampi, bron-
zanog nakita i drugoga po-
suđa su također pronađeni,

a sve se pažljivo čuva u Ze-
maljskom muzeju. Premda su
ostaci nekadašnjih raskošnih
rimskih toplica danas obrasli
travom, već dvije hiljade go-
dina svjedoče o starini Ilidže i njenom znača-
ju na raskrsnici puteva kroz Sarajevsko polje.

8

Nakon Ilira, u 9. vijeku dolaze Slaveni, koji nisu
znatno koristili toplice, ali su iza sebe ostavili
ostatke preromaničke crkve i srednjovjekovno
groblje na mjestu koje se zove Crkvina, u blizini
Velike aleje. Ova crkva spada u red najstarijih
na području srednje Bosne i potječe iz 10. vijeka.
U 15. vijeku, kada Osmansko Carstvo dolazi u našu zemlju, Ilidža do-
bija svoje ime. Uvidjevši da se zaista radi o “vodama koje zdrave”,
Osmanlije Ilidži nadjenuše ime po turskoj riječi za lijek iladž i u narodu
se sve do današnjih dana zadrža taj naziv. O Ilidži tokom osmansko-
ga razdoblja, nemamo mnogo sačuvane ostavštine, ali se zna da je
Rustem-paša napravio karavan-saraj i obnovio most na Plandištu, po-
znatiji kao Rimski most.
Nakon Osmanskoga Carstva dolazi nova
vlast - Austro-Ugarska koja uveliko iz-
građuje Ilidžu pa tako ona dobija
svoje prve hotele: Austria, Hunga-
ria i Bosna koji okružuju središnji
Veliki park i svojim izgledom
dodatno ukrašavaju ilidžan-
ski kolaž. Nastale su šetnice
svima poznate kao Mala i
Velika aleja, a Vrelo Bosne
postaje omiljeno izletište
svih mještana Sarajeva.
Koliko je značajna Ilidža
bila za Austrougare, go-
vori činjenica da je kroz
naselje prolazila pruga, iz-
građena 1892. godine. Od
pruge već odavno nema ni-
kakva traga, ali kao svjedok još
uvijek na Ilidži stoji oronula Stara
željeznička stanica. Na ovoj stani-
ci su 1914. godine dočekani austrougarski
prestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova supruga Sofija Hotek,
odakle su ispraćeni u grad, gdje će se desiti Sarajevski atentat u ko-
jem su supružnici izgubili živote. Potom je uslijedio Prvi svjetski rat, a
Sarajevo je postalo svijetom poznato mjesto.

9

Ilidža je do naših dana zadr-
žala epitet turističkog i lje-
čilišnog mjesta, zahvaljujući
nepresušnim bogatstvima
termalnih voda, a važila je i
za industrijsko središte. Kako
se razvijalo Sarajevo, upore-
do se razvijala i Ilidža, koja je
vremenom srasla s gradom i
postala njegov neraskidiv dio.
Godine 1895. je uspostavljen vi-
kend-voz koji je prevozio mještane
na izlet, a 1960. godine je Ilidža pove-
zana i tramvajskom prugom sa gradom.
Jedan sarajevski običaj za sve koji prvi put posjete naš grad jeste da
se provozaju tramvajem ili kako mještani kažu “trojkom”. Trojka će nas
provozati duž rijeke Miljacke i svoje putovanje oko grada zaustaviti
na Ilidži, odakle ćemo se kroz Malu aleju uputiti u dalje upoznavanje
njenih ljepota.

10

MALA ALEJA

Kroz samo središte Ilidže prola-
zi šetnica koju svi od milja zovu
Mala aleja. Ono što je Ferhadija
za Stari Grad, to je Mala aleja za
Ilidžu - žila kucavica. Malom alejom
neprestano odzvanjaju koraci i graja
ljudi, stvarajući tako maleni, ali svima
podnošljiv urnebes. Iako dužine tek neko-
liko stotinjaka metara, Mala aleja vrvi od sva-
kojakih prodavnica i raznovrsnog sadržaja. Ukrašena je drvoredom
koji povremeno daje sklonište tokom sunčanih dana, a svojim zele-
nilom razbija jednoličnost betona. Pod nekim krošnjama se nalaze i
ljetne bašte, u kojima se svakodnevno čuje žamor i preplitanje glaso-
va s muzikom. I tako, danju aleja odiše živošću, dok se u kasne noćne
sate potpuno ne isprazni, sve do narednoga dana, kada sve počinje
ispočetka.

VRELO BOSNE I VELIKA ALEJA

U podnožju planine Igman, nalazi se jedan od simbola ljepote naše
zemlje, a to je Vrelo Bosne. Za ovo vrelo se čak vežu brojna predanja
o porijeklu imena naše zemlje.
Svakome željnom otisnuti se od gradskog urnebesa, Vrelo Bosne s veli-
kom radošću otvara svoja vrata. Vrelo Bosne kakvo poznajemo danas
je svoj izgled dobilo u vrijeme dok je Austro-Ugarska Monarhija vladala
našom zemljom, u 19. vijeku, i od tada se nije baš mnogo mijenjalo. Glas
o ovom idiličnom izvoru se pronio nadaleko pa su posjetioci dolazili, i
još uvijek dolaze udahnuti čisti zrak pod obroncima Igmana te uživati
u blagodatima svježe klime i prirode koja neprikosnoveno caruje ovim
mjestom.
Brojni su putevi kojima možemo doći do Vrela, ali kažu da je najljepši
onaj koji vodi kroz tri i po kilometra dugu Veliku aleju. Šetajući ovom ču-
desnom šetnicom, sa obje strane možemo vidjeti drvored sa oko 3000
stogodišnjih stabala i prosto je nemoguće vidjeti nebesko plavetnilo

11

od bujnih krošnji kestena i platana. Nebo izgleda poput razbacanih
komadića slagalice, dok se kroz isprepletene krošnje prolama sunče-
va svjetlost, poigravajući se s našim pogledom i povremeno dajući svoj
odsjaj na tlu. Na tom istom putu do Vrela, našu šetnju će omesti galop
konja i zvonce sa šarenih fijakera, dok čujemo glas kočijaša kako nas
poziva da se popnemo u kočiju i odmorimo od duge šetnje. Jeseni će
aleja poprimiti zlaćanu boju od uvehlih listova što padaju sa stabala i
lijepe se za obuću dok hodamo ili se smotaju oko točka bicikla.
Sa strane možemo primijetiti i starodavne vile u poljima koje nas svojim
neobičnim izgledom podsjećaju na prošla vremena. Uz put se na sva-
kih nekoliko metara nalaze drvene klupe. Nerijetko na ovim klupama
možemo uočiti razne šarotine, inicijale, potpise i simbole. Neko je na-
pisao ime svoga prijatelja, prijateljice ili pak simpatije. Neko je ispisao
čitav stih ili nacrtao grafit. Svašta je moguće pročitati na gredama
koje spajaju naslon i sjedalo, od ispovijesti do poruka upućenih onome

ko prilazi tome mjestu i želi nesmetano pro-
matrati rijeku šetača i vozilica.
Često je aleja ispunjena ljudima,
ali postoje trenuci kada je osa-
mljena pa možda je upravo
tada moguće doživjeti svu
njenu čarobnost i ljepotu.
Taj trenutak potražite zo-
rom ili jutrom, dok svi još
uvijek spavaju, a aleja se
još onako snena polahko
budi i sprema za doček
novih gostiju toga dana.
Prošećite se koji tren za-
tvorenih očiju i zamislite
kao da koračate alejom
snova do konačnog odredi-
šta, a to je u našoj priči Vrelo
Bosne.
Nakon dugotrajnog hodanja, napokon

dolazimo do silno iščekivanog vrela. Na prvi
korak nam se čini kao da koračamo u bajkovito mjestašce koje svojim
čarima mami i naprosto nam ne dâ otići. Ma gdje da pogledali, zeleni-
la nam pune oči. Tokom vrelih ljetnih dana, na Vrelu Bosne ćemo uvijek

12

pronaći osvježenje, jer je klima u podnožju planine svježija i za nekoliko
stepeni temperatura je niža.
Idući prema samom izvoru rijeke Bosne, prelazimo preko drvenih za-
krivljenih mostića koji povezuju mnoštvo otočića i tako nam se čini kao
da je sve zapravo jedna cjelina. Poneki most se nadvisuje nad silovitim
slapovima vode koja pokazuje svoju neukrotivu snagu. U blizini vidimo
jezerca sa kristalno čistom hladnom vodom, kojom gordo plove vitki
labudovi. Vrelo Bosne je dom raznovrsnim biljkama i životinjama. Zbog
zelene mahovine i algi pod vodom, može nam se učiniti da je pred
nama velika zelena ploha, ali ipak ne, jer priroda nas povremeno voli
zavarati.
I tako, približavajući se izvoru, čujemo jače hučanje vode, sve dok se
pred nama naposljetku ne ukaže izvor rijeke Bosne, koja po ovom
izvorištu vjerovatno dobi svoje ime.
Zima će donijeti svoj zimski po-
krivač i Vrelo Bosne će utonuti
u zimski san skriveno pod
gorostasnim i zimzele-
nom šumom obraslim
Igmanom. Graju dje-
ce i ljudi će zamijeni-
ti zvuk škriputavog
snijega pod čizma-
ma, jer zimi se tek
rijetki posjetilac
usudi remetiti ovo
ledeno kraljevstvo.
Međutim, na povr-
šini vode opet mo-
žemo vidjeti bijele
labudove koji kao da
klize na naizgled zamr-
znutoj površini. Tako pr-
kose zimi, želeći pokazati
da su vladari svoga teritorija
ma kakvo vrijeme bilo. Kad stu-
den mine, sa cvrkutom ptica i miri-
som vjesnika proljeća priroda
se budi, svesrdno nas pozivajući u goste i posjetu.

13

RIMSKI MOST

Kažu da je svaki most pobjeda čovjeka nad prirodom ili nad prepre-
kom koju mu priroda postavi kako bi iz njega izvukla ono najsnažnije
i pokazala mu da može premostiti sve. Upravo zbog toga svaki most
iza svoje gradnje krije neku posebnu priču ili legendu, ali to nije slučaj
sa Rimskim mostom.
Naime, sva prošlost Rimskoga mosta o tome ko i kad ga je sagradio
je još uvijek obavijena velom tajne. Nažalost, ni dan-danas ne znamo
ime graditelja koji je sagradivši most na ovom dijelu rijeke Bosne omo-
gućio mještanima lakši prelazak s jedne obale na drugu, a isto tako
omogućio protok trgovaca koji su redovito dolazili trgovati u Sarajevu
od davnina. Mnogi za Rimski most kažu kako je to zapadni ulaz u naš
grad, dok je Bentbaša istočni ulaz.
No, zbog čega baš ovakav naziv? Vjerovali ili ne, Rimski most nije sa-
građen u vrijeme Rimskoga Carstva niti su preko njega prelazili Rimlja-
ni. Sagrađen je za vrijeme vladavine Osmanlija, oko 16. vijeka, a kako
kažu stara predanja, nazvan je tako zbog kamena koji se nalazio u
starorimskom naselju i koji je potom iskorišten za gradnju mosta.

14

Međutim, kako je most nekoliko puta obnavljan, tako je zauvijek ne-
stao trag o godini izgradnje.
Srećom, uvijek ostaje kakav-takav zapis o nekome, nečemu
pa tako i o Rimskome mostu. Prvi koji ostavi pomen-slovo bje-
še venecijanski putopisac Catarino Zeno, koji je došao u Bosnu
oko 1550. godine pa zapisa kako na rijeci kojoj imena ne zna stoji
most sa sedam lukova, dok Sarajevo opisuje kao varoš među bre-
žuljcima s obje strane rječice; puna vrtova i voćnjaka. Dvade-
setak godina prije njega, oko 1530.godine, u Bosnu je došao slovenački
putopisac Benedikt Kuripešič, a zanimljivo je da prilikom prolaska ovim
dijelom nije spomenuo nikakav most. Tako imamo makar neki nago-
vještaj da je most napravljen u tom kratkom razdoblju od dvadesetak
godina - između 1530. i 1550.

15

Bilo u proljeće kada se prvi behar nošen vjetrom spusti na korkaluk
(ogradu) mosta, ljeti kada sunce užari kamen, jeseni kada uvehlo lišće
s grana padne ili kada ga jutarnji mraz tokom hladne zime obavije
svojim prhkim ruhom, teško je odlučiti koji trenutak je ljepši, a svaki je
toliko poseban.
Rijetki prolaznik pređe preko mosta kako bi prekratio put i nesvjesno
pokazao da samotni Rimljanin ipak nije zaboravljen.
Nažalost, trgovačke drumove su zamijenile brze ceste, a stare kara-
vane i trgovačka kola zamijenili su automobili, čija brzina nam dozvoli
tek pogledom odaslati pozdrav ovom vremešnom junaku koji je vije-
kovima unazad služio kao jedini put preko rijeke Bosne.
Kao što smo već rekli, zanimljivo je da o Rimljaninu ne postoji niti jedna
uzbudljiva legenda pa neka onda ovo naše pomen-slovo posluži kao
povod da osmislimo jednu. Odite do Rimskoga mosta i pređite rukom
preko kamena. Možda vam na trenutak mrzlina kamena stvori nela-
godu, ali ne brinite, jer ovaj kamen doista krije više topline nego što
možete i zamisliti.

16

HRAM SVETOG SAVE
U BLAZUJU

Na raskrsnici puta koji vodi prema Vrelu Bosne stoji pravoslavni hram
Svetog Save u Blažuju. Projekat za ovaj hram uradio je arhitekta Au-
gust Buča 1897. godine, a osim hrama, projekte je uradio za sarajevsku
Gradsku tržnicu te nekoliko vila koje se nalaze u Velikoj aleji.
Nakon što prođete kroz kapiju, sa lijeve i desne
strane se prostiru dvije poljane, presječene pu-
teljkom koji vodi do ulaza u sam hram. Kako
izvana, tako i iznutra, hram je skromno
ukrašen, a nakon ulaska unutar zdanja se
može uočiti njegova golema arhitektu-
ra. Pred vama će se ukazati drveni iko-
nostas sa ikonama svetaca, a njuh će
iznenaditi miris tamjana (mirisne smole
drveta).

17

Neka vas ne iznenadi njegov isprva jaki miris, jer prema vjerovanju
pravoslavnih vjernika, tamjan se koristi kako bi se prostor posvetio i
očistio od loše energije i zlih duhova. Vjeruje se, također, da tamjan
posjeduje čudotvorne osobine da nas umiri kada smo uznemireni pa
se zbog toga često može naći i u kućama.

U svakom hramu caruje tišina. Samo se povremeno, dok tiho izgova-
ramo molitvu u sebi, čuje još pucketanje voštanih svijeća u svijećnjaku,
u čijem gornjem dijelu su svijeće zapaljene za zdravlje, blagostanje i
žive osobe, a u donjem dijelu za duše onih koji već odavno nisu među
nama. Hramom odjekuje i zvuk potpetica na crno-bijelim pločicama
i na svaki korak, hram kao da oživi, jer je u njemu još neko došao
potražiti svoj duševni mir, dok sa prozora sunce obasjava vječno poči-
valište mitropolita Georgija Nikolajevića koji i podignu ovaj hram. Ne-
koliko puta na dan podnožjem Igmana odzvanjaju zvona sa zvonika
i pozivaju na molitvu. Tokom svetkovina će se poljane ispuniti množi-
com vjernika koji će radost blagdana podijeliti sa svojom porodicom
i prijateljima.

18

MEZARJE VELIKA DRVETA

U blizini današnje tramvajske stanice
stoje stari kameni nišani ili mezar-
luci Velika drveta. Glede načina
njihove obrade i veličine, vre-
menski ih možemo svrstati
u razdoblje 15. vijeka, tj. u
rano razdoblje vladavi-
ne Osmanlija, čime ih se
ubraja u red najstarijih
grobalja u našoj zemlji,
a kao takvo se nala-
zi i na listi nacionalnih
spomenika Bosne i
Hercegovine. Iako na
sebi nemaju imena,
na nišanima se nalaze
razni simboli poput po-
lumjeseca, luka i strijele,
jabuke, mačeva, sjekira,
barjaka i dr. Vrijeme i kiša su
učinili svoje pa su tako nekada
oštre ivice simbola izgubile svoj
prvobitni oblik, a težina grubo klesa-
na kamena čini da pojedini nišani polahko

tonu u zemlju. Na nekima je moguće primije-
titi i turbane različite veličine koji umjesto
imena govore o važnosti i ugledu ono-
ga čije se vječno počivalište tu nalazi.
Vijekovima, skriveni u sjeni drveća
nišani čuvaju uspomenu na nekoga
davno zaboravljenog. Svako gro-
blje je poput hrama prema koje-
mu se trebamo ophoditi s pošto-
vanjem. Pri prolasku pored nišana,
pogledom ili molitvom uputimo
pozdrav ovim bezimenim junacima
koje je zemlja uzela sebi i koji su svoj
smiraj našli nadomak Sarajeva.

19

CRKVA UZNESENJA
MARIJINA NA STUPU

Naše upoznavanje s ilidžanskim krajem
završit ćemo crkvom Uznesenja
Marijina na Stupu. Kao i sve
prethodno spomenute zna-
menitosti, i crkva Uzne-
senja Marijina je nacio-
nalni spomenik naše
zemlje i pod njenom
je zaštitom. Pro-
jekat za izgrad-
nju ove crkve je
izradio jedan od
najznačajnijih sa-
rajevskih arhite-
kata - Josip Van-
caš, a gradnja je
trajala od 1891. do
1892. godine. Josip
Vancaš je projekto-
vao i sarajevsku Ka-
tedralu, sjedište Vrhbo-
sanske nadbiskupije.
Građena je po uzoru na svoju
stariju sestru Katedralu, budući da

se arhitekta uveliko inspirisao izgledom
crkava u zapadnoj Evropi. Svojom žutom fa-
sadom i zvonikom izbija iz zelenila koje je vješto skriva među krošnja-
ma. Iznad glavnoga ulaza stoji rozeta ili ukras u obliku ruže koji ćete
često primijetiti na crkvama kao ukrasni element. Nakon ulaska će vas
dočekati prostrana unutrašnjost sa drvenim klupama poredanih lijevo i
desno koje služe vjernicima tokom molitve. Zidovi su ukrašeni prizorima
križnoga puta, a iznad oltara se nalazi i prikaz raspeća Isusa Krista. Za
ovu crkvu se veže i jedna svetkovina na blagdan Velike Gospe, kada bi
se u dvorištu crkve okupili pripadnici sve tri vjeroispovijesti i nakon toga
zajedno zaigrali tzv. stupsko kolo.

20

21

OPĆINA ILIDŽA

22

23

Općina Ilidža

City Tours & Excursions

Idejni tekst i lektura: Haris Hadžibaščaušević
Ilustracije i dizajn: Merjem Hamzić
Urednik: Adi Operta

www.maliambasadori.com
[email protected]

[email protected]
Udruženje “Mali ambasadori”

Zelenih beretki br. 30
71.000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina