Zvona 9 - studeni 2020.

Bakarska MJESEČNIK ZA BROJ 9/536
KRŠĆANSKU KULTURU
CIJENA 7 KN

STUDENI 2020. - RIJEKA
GODINA IZLAŽENJA LVIII.

Mons. Mate Uzinić imenovan nadbiskupom
koadjutorom Riječke nadbiskupije

”Mons. Mate Uzinić: ”Mons. Ivan Devčić:
“Dolazim s ljubavlju kako bi, dragi vjernici “Radujem se ovoj
Riječke nadbiskupije, drage posvećene pomoći koja mi je zbog
osobe, draga braćo svećenici, dragi zdravstvenih razloga
nadbiskupe, svi zajedno za riječku i obveza u vođenju
Crkvu mogli rađati Isusa Krista svojim Riječke nadbiskupije
djelovanjem u ljubavi.” veoma potrebna“

S a d r ž a j: svetCi - najsretniji
ljudi na svijetu
Svetci - najsretniji ljudi
na svijetu .......................................................... 2
Proslava blagdana Svih svetih ..........3

Mons. Mate Uzinić imenovan Piše: dr. sc. Natalija Bogović
nadbiskupom koadjutorom
Riječke nadbiskupije ...............................4

Obraćanje mons. Mate Uzinića Prije dosta godina bila sam vjeroučiteljica na jednom Svet je, a ujedno
vjernicima Dubrovačke biskupije i našem kvarnerskom otoku i radila sam u osnovnoj i sretan onaj
Riječke nadbiskupije školi. Svake godine pred blagdan Svih svetih razgo-
Dolazim s ljubavlju varala bih sa svojim učenicima o svetcima, svetosti i o tom
djelovati u ljubavi .......................................5 blagdanu. Jednom prilikom na pitanje: „Što misliš, kakvi su čovjek koji
svetci bili ljudi?“, dobila sam dva odgovora kojih se sjećam.
Mons. Mate Uzinić - 9 godina u Prvi je bio „Svetci su bili najsretniji ljudi na svijetu!“. Drugi ispunjava Božji
Dubrovačkoj biskupiji
Od ljudi za ljude .......................................... 6 plan na ovomje bio „Svetci su bili ljudi koji su patili najviše na svijetu!“

Događanja .......................................................... 7 Dala sam za pravo i jednom i drugom učeniku.

50 godina nadbiskupijskog Činjenica je da su svetci bili ljudi poput svih nas, nor- svijetu. Tada on
Caritasa u Rijeci - s. Ana Marija Rakocija, malni, obični ljudi koji su se ipak razlikovali od većine, naj-
milosrdnica više po tome što su s ljubavlju nosili svoj križ, sjedinjeni ima mir u duši i
Domovinski rat potaknuo s Bogom već za života u vječnom prijateljstvu u ljubavi,
je veliko zajedništvo i svoju volju u potpunosti sjedinili s Božjom voljom i što su radost u srcu, bez
solidarnost ................................................ 8-10
bili uistinu sretni. Što je zapravo sreća i kako je postići? U obzira na to što
Papa Franjo .................................................... 11 kršćanskom smislu o sreći ne možemo govoriti bez da govo-

Iz povijesne riznice rimo o nadi u vječni život. podnosi jer zna
Rapalski ugovor podijelio Katekizam Katoličke Crkve u br. 1818 kaže: »Polet
narode i vjernike ............................... 12-13 nade čuva od sebičnosti i vodi k radosti ljubavi.« Nada- zbog Koga sve to
podnosi.ti se znači čeznuti za srećom. Svaki čovjek želi bit sretan,
Svećeničko ređenje
Vlč. Mateo Šutić ali u konačnici sreća se sastoji samo u jednome: u životu s
zaređen za svećenika ......................... 14 Bogom u vječnosti. Nada je dar. Ona je plod milosti. Onaj

Događanja ....................................................... 15 koji posjeduje nadu taj je u stanju milosti zato za krjepost nade treba moliti. U prevladavanju sva-

Medicinski kutak kodnevnih poteškoća, neuspjeha, muke treba njegovati krjepost nade. Tako će se sve stvari koje
COVID-19 - mjere zaštite ................... 16
se događaju promatrati iz neke druge perspektive, iz perspektive vječnosti. Radost kršćana s druge
Crkvena glazba
Reforma i protureforma ....................... 17 strane nije tek bezbrižni i naivni optimizam. Koliko život zna biti težak i surov iskusili su svi svetci.

Duhovni kolaž ....................................... 18 - 19 Nije istina da nisu primjećivali zlo koje postoji na svijetu i da ga nisu doživljavali, već su im radost

Gospićko-senjska biskupija ............... 20-21 i mir što su ih osjećali bili ukorijenjeni u krjepost nade. Ta se nada temelji na uvjerenju da konačna

Događanja ................................................ 22-23 pobjeda pripada Kristu koju je on već izvojevao na križu. Čovjek ne može živjeti bez nade. Ako čo-

Vlč. Miljenko Vidas vjek posjeduje kršćansku nadu, ima vječni život. „U nadi smo spašeni“, kaže sv. Pavao (Rim 8,24).
proslavio zlatni jubilej
Svećenik mora na svijet i Nada je ta koja mijenja način našeg razmišljanja, našeg djelovanja, našeg postojanja.
ljude gledati Božjim očima ............... 24
S druge strane, nepravda, patnja i bol bilo koje vrste koje su dio života svakog čovjeka pa tako
Iz župa ............................................................... 25
i svetca, teške su kušnje. Sve je to križ koji Bog dopušta iz razloga koji se ne može lako razumjeti,
Održan projekt „72 sata
bez kompromisa“ u Rijeci no kršćanska vjera uči da nas upravo taj križ otkupljuje ako ga sjedinimo s Gospodinovim patnjama
Volontiranjem budite
promjena u svome gradu ........... 26-27 koji je za sve nas umro na križu. Isus nije i nikada neće napustiti osobu koja pati to je ono što su

Završetak hodočasničke svetci znali i iskusili. Upravo patnja još više sjedinjuje s Kristom i omogućuje rast u svetosti.
godine na Trsatu ...................................... 28
Možemo dakle zaključiti, svet je, a ujedno i sretan onaj čovjek koji ispunjava Božji plan na
ovom svijetu. Tada on ima mir u duši i radost u srcu, bez obzira na to što podnosi jer zna
zbog Koga sve to podnosi. Kako postići mir u duši rekla je sv. Terezija Avilska: „Duševni
mir uživat ćeš samo onda ako ti bude jedina želja da gledaš Boga, jedini strah da ga ne izgubiš, jedi-
na žalost da ga još ne uživaš i jedino veselje sve što te k njemu vodi“, a radost u srcu ima onaj koji i
srcem i očima vidi ljepotu i Božju ljubav u svemu što doživljava i što ga okružuje.

Blagdan Svih svetih poziva nas da promišljamo o ljubavi Božjoj, o našem prijateljstvu s Nji-
me, o vječnom životu, o našem spasenju, o našim bližnjima, i živima i onima koji su preminuli, a
posebno o krjepostima i o tome kako ih steći. Bila bi velika stvar moliti Gospodina da se razvijamo
u krjepostima poput svetaca, u vjeri, nadi, ljubavi, poniznosti, razboritosti, pravednosti, jakosti,
umjerenosti jer zna se da Gospodin uslišava molitve iskrenog i poniznog srca i da On svakog čovje-
ka želi i poziva u svoje blaženo društvo najsretnijih ljudi na svijetu, kako na ovom tako i na onom.

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Helena Anušić;
Tehnički urednik: Danijel Delonga; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ, Viškovo;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 651 006, fax: 581 221;
e-adresa: [email protected]; Žiro-račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
HR 4124020061100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
MJESEČNIK ZA KRŠĆANSKU KULTURU HR 4124020061100122753; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Imenovan nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije

Broj 9/536 2020.

Svi sveti - Rijeka

Prihvatite

izazov

Kristova

nauka

Drugačije je ove godine slavljen blagdan Svih svetih u Riječkoj Bogu ugodilo, da bi se njegovim stazama hodilo, zar je potrebno
nadbiskupiji, uglavnom bez obreda i zajedničke molitve na takvo odricanje, takvo trpljenje i umiranje, zar je Bog doista takav
grobljima, a na misama i grobljima okupio se znatno ma- protivnik ljudskih radosti, užitaka, posjedovanja zemaljskih dobara
nji broj vjernika. Mnogi, koji su to mogli, dan ranije iskoristili su i slično? Želi li on to, ili mu krvava mučeništva nisu po volji? Možda
neradnu subotu kako bi obišli i uredili grobove najbližih. Tako je su sveci više Božji protu-svjedoci, nego svjedoci? Ali što je onda s
bilo i na središnjem gradskom groblju u Rijeci, na Kozali, gdje je u Kristom?“, pitao je nadbiskup nudeći odmah i odgovor kako je sam
crkvi sv. Romualda i Svih svetih središnje misno slavlje predvodio Isus primjer žrtvovanja, a pred svoje sljedbenike postavlja velike
nadbiskup Ivan Devčić. Upola manje ljudi no inače na kraju mise zahtjeve ljubavi, praštanja i skromnosti.
ipak se u procesiji za križem uputilo do središnjeg križa na groblju
kako bi se i tamo u zajedničkoj molitvi, koju je također predvodio “Nije li njegov proglas na Gori najveća provokacija, naj-
nadbiskup, prisjetili najmilijih pokojnika. veći izazov, najveće izrugivanje svega onoga što je lju-
dima ovog svijeta značajno, vrijedno, drago, pametno,
U propovijedi je nadbiskup vjernike pozvao da prihvate izazov normalno?“ Nadbiskup je objasnio kako je i u Isusovo vrijeme i da-
kojeg nudi Krist svojim naukom i kojeg su sveci prihvatili. „Blag- nas teško slijediti njegov nauk pa se i oni koji se deklariraju kao
dan Svih svetih u sebi nosi poseban čar i naboj. Doziva nam u sje- njegovi sljedbenici često ponašaju i žive kao da nisu. „Sveci su, pak,
ćanje tolike lijepe priče koje smo u djetinjstvu slušali o neobičnim bili ljudi koji su u Isusu vidjeli mogućnost drugačijeg svijeta i osje-
ljudima koji su činili tako čudesne stvari i toliko tog im se čudesnog tili potrebu da se do kraja angažiraju u njegovu ostvarenju, Sveci
dogodilo“, rekao je nadbiskup objašnjavajući kako se u životopisi- su istinski revolucionari koji ovaj svijet mijenjaju na način da bude
ma svetaca opisuju čudesne epizode i događaji, izbavljenja i vrline, više Božji“, zaključio je nadbiskup.
ali postoji i ona strana priče koja je puna žrtve i odricanja. „Tu
se pojavljuje i pitanje: Zar je potrebno, da bi se bilo Božji, da bi se Danijel Delonga

Svi sveti - Gospić

Duhovne vrijednosti su krila

s kojima možemo letjeti
Na svetkovinu Svih svetih u nedjelju, 1. studenoga, središnju misu u kapeli na

gradskom groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću, predvodio je gospićko-senjski

biskup Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem

te gospićkim župnikom i rektorom katedrale Mariom Vazgečem.

Biskup Zdenko je na početku propovijedi istaknuo da na ovu svetkovinu „sla-

vimo sve ljude koji su na zemlji živjeli svetim kršćanskim životom, a sada pri-

padaju slavnoj Crkvi u nebu. Svi oni nisu upisani u katalog svetaca jer ih Crkva

nije službeno proglasila svetima, iako su bili uzornog svetog života i donijeli našoj

zemlji puno Božjeg blagoslova. Mnoge od tih osoba pokopane su i na našim groblji-

ma. Ovaj dan povezuje nas s njima. Neki uživaju Božju slavu, a neki su na putu

čišćenja od svake ljage grijeha, jer osoba mora biti posve čista bez ijedne mrlje da

bi ušla u suživot s Bogom.“

Nakon toga je istaknuo potrebu razgovora s pokojnima jer oni žele poručiti što

je u životu važno i do čega treba držati. „Ljubav i dobrota, velikodušnost i dariva-

nje, služenje i žrtve. To su dragocjenosti koje čovjek nosi sa sobom poslije smrti. Te

vrijednosti ne umiru i u njima su sjeme i snaga uskrsnuća i novog života.“

Biskup Zdenko objasnio je vjernicima da su „duhovne vrijednosti krila s koji-

ma možemo letjeti. Međutim, da bismo dobili krila moramo se najprije znati dobro

služiti nogama, a to znači hodati putovima koji ispunjavaju život. To su: putovi

istine i pravde, ljubavi i dobrote, služenja i darivanja.“

Pjevanje je predvodio katedralni zbor. Nakon sv. mise slijedio je blagoslov gro-

blja ispred središnjeg križa. Završio je uz grob službenice Božje s. Žarke Ivasić s

prigodnom molitvom i pjesmom Kraljice neba raduj se. s. Robertina Medven

3

DPOORGUAKĐAANJA Broj 9/536 2020.

Mons. Mate Uzinić imenovan
nadbiskupom koadjutorom
Riječke nadbiskupije

“Radujem se ovoj
pomoći koja mi je
zbog zdravstvenih
razloga i obveza
u vođenju Riječke
nadbiskupije veoma
potrebna“, rekao je
riječki nadbiskup Ivan
Devčić.

Sveti Otac Franjo imenovao je dosadašnjeg dubrovačkog bi- utočišta koju vode Sestre milosrdnice sv. Vinka i Prihvatilište za
skupa mons. mr. Matu Uzinića, nadbiskupom koadjutorom beskućnike “Ruže sv. Franje”. A kao jedinstvena ustanova u Cr-
Riječke nadbiskupije. Vijest o imenovanju objavljena je u sri- kvi u Hrvatskoj ističe se Hospicij “Marija Krucifiksa Kozulić” koji
jedu, 4. studenog 2020., u 12 sati, na blagdan sv. Karla Boromej- već 7 godina na uzoran način skrbi o palijativnim bolesnicima i
skog, b., u Rimu kao i na konferenciji za novinare u Velikoj dvorani koji je primjer suradnje riječke Crkve s Gradom, na čelu s grado-
Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci. Tu vijest javnosti je objavio načelnikom gospodinom Vojkom Obersnelom i Županijom, na čelu
riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, životopis mons. mr. Mate sa županom gospodinom Zlatkom Komadinom, kao i s Kliničkim
Uzinića pročitao je generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. mr. bolničkim centrom u Rijeci, Ministarstvom branitelja s ministrom
Emil Svažić uz nazočnost Zbora konzultora. gospodinom Tomom Medvedom, i mnogim drugim ustanovama u

“Radujem se ovoj pomoći koja mi je zbog zdravstvenih razlo- Nnašoj domovini.”
ga i drugih velikih obveza u vođenju Riječke nadbiskupije veoma a kraju je izrekao riječi zahvale Svetom Ocu koji mu je do-
potrebna. Naime, Riječka nadbiskupija ima 90 župa, preko 140 dijelio pomoćnika u osobi mons. mr. Mate Uzinića, a koji će
aktivnih i umirovljenih dijecezanskih i redovničkih svećenika, 23 svojim iskustvom dati potreban doprinos i pomoć u pasto-
bogoslova i 1 sjemeništarca u Zadru, kao i 120 školskih vjeroučite- ralnoj skrbi za Riječku nadbiskupiju. “Osobno također zahvalju-
lja. Imamo jednu autohtonu riječku redovničku zajednicu sestara jem za dar 45 godina svećeništva i 20 godina biskupske službe koju
Družbe Presvetog Srca Isusova i više drugih ženskih i muških re- ću navršiti 16. prosinca ove godine. Posebno sam zahvalan Majci
dovničkih zajednica. Na području ove nadbiskupije djeluje Katolič- Božjoj od Krasna, svetištu koje je u mojoj rodnoj župi i kraju, gdje
ka osnovna škola “Josip Pavlišić” i Salezijanska klasična gimnazija. sam prvi put osjetio svećenički poziv i nakon toga sam na Malu
Za potrebe visokog teološkog obrazovanja imamo riječku Teologiju Gospu 1963. krenuo odatle u Bogoslovno sjemenište u Rijeci.” Ri-
– Područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i u ječ zahvale uputio je župniku iz mladosti, pok. Ivanu Olujiću koji
nastajanju Visoku bogoslovnu školu”, rekao je mons. dr. Devčić. ga je primjerom i požrtvovnošću pobožnog svećenika oduševio za
svećenički poziv i na putu formacije pratio podrškom i molitvom te
Podsjetio je i na razgranatu djelatnost Caritasa Riječke nadbi- svećenicima, redovnicama i redovnicima Riječke nadbiskupije, kao
skupije koji ove godine slavi 50. obljetnicu svoga postojanja. “Od i svim vjernicima, a na poseban način suradnicima u Nadbiskup-
ustanova s karitativnim predznakom treba posebno istaknuti Dom skom ordinarijatu u Rijeci.
“Sveta Ana” za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, zatim Kuću

Generalni vikar mons. Emil Svažić nakon što
je pročitao životopis mons. Uzinića objasnio je
novinarima i značenje službe nadbiskupa koadjutora
prema kanonskim propisima. Mons. Uzinić svoju će
službu svečano preuzeti vjerojatno već sljedećeg
mjeseca u katedrali sv. Vida. Nakon preuzimanja
nove službe te kada bude oslobođen obaveza u
svojoj sadašnjoj Dubrovačkoj biskupiji, pomagat će
dijecezanskom nadbiskupu Ivanu Devčiću do njegova
umirovljenja, odnosno njegove navršene 75. godine
života, a tada će preuzeti službu riječkog nadbiskupa i
metropolita.

4

Broj 9/536 2020. DOGAĐANJA

Obraćanje mons. Mate Imenovanje dubrovačkog biskupa mons.
Uzinića vjernicima Dubrovačke Mate Uzinića riječkim nadbiskupom
biskupije i Riječke nadbiskupije koadjutorom priopćeno je javnosti točno u
podne i u Dubrovniku, u dvorani Ivana Pavla II.
Dolazim
s ljubavlju Na objavi imenovanja 4. studenog bili su nazočni članovi Zbora savjetnika
djelovati Dubrovačke biskupije, djelatnici Biskupskog ordinarijata i mediji, a svi-
u ljubavi ma su se obratili mons. Uzinić i generalni vikar Dubrovačke biskupije
don Hrvoje Katušić. U narednom periodu mons. Uzinić će nastaviti upravljati

Dubrovačkom biskupijom dok mu Papa ne odredi nasljednika ili imenuje ad-

ministratora, a službu nadbiskupa koadjutora Riječke nadbiskupije trebao bi

preuzeti u prosincu.

Obraćajući se svojoj novoj Riječkoj nadbiskupiji, nadbiskup Uzinić prvo je

spomenuo riječkog nadbiskupa mons. Ivana Devčića, rekavši da dolazi sa čistim

srcem, da mu želi doista biti pomoćnik u svemu što mu je potrebno. Također

se obratio svim svećenicima Riječke nadbiskupije koji su njegovi prvi budući

suradnici nadajući se plodnoj suradnji u bratskom ozračju. Obratio se i svim

posvećenim osobama i vjernicima laicima „...koji su poslanje svih nas i zbog

kojih jesmo to što jesmo, mi smo pastiri ne zbog nas nego zbog vjernika kojima

smo poslani.“

Nadbiskup Uzinić također je kazao kako on nema neki program za Riječku

nadbiskupiju jer ne poznaje dovoljno ni vjernike ni svećenike, njihove potrebe

i nadanja, nego da se želi potpuno staviti Isusu na raspolaganje. Pročitao je

ulomak Službe čitanja iz Časoslova, iz govora sv. Karla Boromejskog na posljed-

njoj sinodi koju je on imao, u čemu vidi sebe i svoje poslanje: „Svi smo doduše

slabi, priznajem. Ali nam je Gospodin dao sredstva kojima sebi možemo, ako

hoćemo, lako pomoći. Ta sredstva su postiti, moliti, izbjegavati razgovor zlih,

kao i štetne i opasne prisutnosti. I osobito nek se sve vaše vrši u ljubavi. Tako

ćemo lako moći nadvladati sve poteškoće koje danomice, to je nužnost, u to smo

postavljeni, u velikom broju doživljavamo. Tako ćemo imati snage da Krista

rodimo u sebi i drugima.“

„Evo to je moj program. Doći s ljubavlju kako bi, dragi vjernici Riječke nad-

biskupije, drage posvećene osobe, draga braćo svećenici, dragi nadbiskupe, svi

zajedno za riječku Crkvu mogli rađati Isusa Krista svojim djelovanjem u ljuba-

vi. Ljubav pretpostavlja međuodnos. Iskreno se nadam da ćete mi se svi vi u toj

istoj ljubavi pridružiti“, zaključio je nadbiskup koadjutor obraćanje svojoj novoj

Pnadbiskupiji
rvi je dio svog obraćanja posvetio opraštanju od vjernika i biskupije u
kojoj je do sada služio. Kazao je kako nadahnuće za ovo obraćanje našao
u evanđeoskom ulomku današnjeg dana: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi
svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti

moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj uče-

nik!“ (Lk 14, 26 - 27). „Ove su riječi za mene danas osobito poticaj. Da bih bio

Isusov učenik, da bih slijedio svoga Gospodina, moram se odreći svega. A onda

i u tom svega i ove Dubrovačke biskupije i svih vas koji ste mi bili darovani

proteklih desetak godina“, istaknuo je nadbiskup Uzinić.

Potom je izrazio zahvalnost svima, cijeloj Dubrovačkoj biskupiji, svima s

kojima je surađivao, svećenicima Dubrovačke biskupije, djelatnicima u uredima

i ustanovama biskupije, posvećenim osobama koje su ga prihvaćale kao brata

i oca, kao i svim vjernicima. Podsjetio je na izreku kako je sv. Vlaho drukčiji

od svih drugih svetaca jer svi gradovi imaju svoga svetca, samo sv. Vlaho ima

svoj Grad. Zahvaljujući svima, kazao je kako se trudio koliko je mogao da bude

biskup ovog grada i biskupije, te iskreno zahvalio svima što su mu pomogli

„osjećati se kao biskup koji ima svoj grad i biskupiju“.

Kazao je i kako je to razdoblje njegova života bilo uistinu posebno razdoblje

za njega u kojem je skupa sa svima zajedno rastao i koje će s radošću i zahval-

nošću pamtiti.

Zahvalio je i novinarima s kojima je imao jako dobru suradnju, unatoč po-

teškoćama s kojima su se suočavali, te dodao kako on vjeruje da je to bilo za-

hvaljujući sv. Franji Saleškom, zaštitniku novinara, na čiji blagdan je bilo objav-

ljeno njegovo imenovanje dubrovačkim biskupom. Spomenuo se i svog novog

zaštitnika sv. Karla Boromejskog, također još jednog svetog biskupa, u kojem

želi prepoznati onog koji će ga nadahnjivati i pomagati u razdoblju koje je pred

njim.

Svoje obraćanje nadbiskup Uzinić završio je molitvom za novog dubrovač-

kog biskupa, preporučivši dubrovačkim vjernicima da mole za njega kao i za sve

pastire Crkve. (Izvor: Dubrovačka biskupija)

5

DOGAĐANJA Broj 9/536 2020.

“Od ljudi za ljude”

Mons. Mate Uzinić 9 godina
u Dubrovačkoj biskupiji

Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg dubrovačkog biskupa Matu Uzinića riječkim nadbiskupom koa- Biografija
djutorom, objavljeno je 4. studenoga istovremeno u Vatikanu i Hrvatskoj. Gotovo deset godina njego-
vog biskupskog služenja u Dubrovniku ostavilo je dubokog traga na mjesnu Crkvu. Iz biografije koju Nadbiskup Uzinić rođen je
su pripremili djelatnici Dubrovačke biskupije izdvajamo neke zanimljivosti među kojima i nagradu Hrvatsko- 17. rujna 1967. godine u Dubra-
ga helsinškog odbora za ljudska prava, 2017. godine, za doprinos u međureligijskom dijalogu, ekumenizmu vi kod Omiša u Splitsko-makar-
i vjerskoj toleranciji koji nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde. skoj nadbiskupiji.

Pastoral Mladi i obitelji Dana 24. siječnja 2011.
imenovan je dubrovačkim bi-
Kao dubrovački biskup za svoje geslo uzeo Prihvatio je domaćinstvo Susreta hrvatske ka- skupom, a zaređen 19. ožujka
je citat iz poslanice Hebrejima „Od ljudi za ljude“, toličke mladeži 2014. godine u Dubrovniku te uz iste godine. Papa Franjo imeno-
nastojeći od prvog dana prepoznati i upoznati bli- pomoć suradnika organizirao najbrojniji dvodnevni vao ga je nadbiskupom koadju-
žnje, i priliku da preko njih služi Gospodinu. Kako susret mladih. torom Riječke nadbiskupije 4.
bi ostvarivao Kristovo poslanje i poslanje Crkve u studenog 2020. godine.
ovom vremenu i prostoru, otvara Crkvu na pose- U sklopu pastorala braka i obitelji započeo je s
ban način vjernicima laicima i povjerava im službe Tjednom braka i obitelji po svim dekanatima Dubro- U okviru Hrvatske biskup-
u raznim područjima. vačke biskupije na kojima bračni parovi imaju prigo- ske konferencije (HBK) obnaša
du susresti se i obnoviti svoje bračne zavjete, te je dužnost predsjednika Povjeren-
Prvu pastoralnu godinu svog biskupskog dje- sudjelovao i poticao na razna obiteljska hodočašća. stva HBK za zaštitu maloljetni-
lovanja posvetio je osnaživanju biskupijskog Cari- Redovit je sudionik obiteljskih škola. Kao pročelnik ka i ranjivih osoba i predsjednik
tasa i osmišljavanju kvalitetnijeg karitativnog dje- Vijeća za život i obitelj HBK organizira trogodišnje je Vijeća za život i obitelj.
lovanja u biskupiji. Osnovao je i nove biskupijske cikluse posvećene obitelji, ove godine starijim oso-
urede i vijeća te napravio mnoge organizacijske bama, djedovima i bakama. Bio je i predsjednik Vijeća
promjene radi što veće fleksibilnosti i otvorenosti HBK za ustanove posvećenog
za razvoj pastorala. Više puta obišao je sve župe Mediji života i družbe apostolskog ži-
u Dubrovačkoj biskupiji, upoznavajući se ne samo vota, član Biskupske komisi-
s njihovim kulturnim i vjerskim nasljeđem nego i Digitalni svijet prepoznao je kao priliku da su- je HBK za odnose s državom,
konkretnim ljudima. Pod njegovim vodstvom Du- sretne čovjeka, posebno onoga na marginama, što predsjednik Pravne komisije
brovačka biskupija ušla je u pripremu Biskupijske su sami mediji prepoznali te ga često pozivali kao HBK te član Pravne komisije
sinode. rado viđenog gosta u svojim emisijama ili intervjuima, HBK.
zbog njegovog jasnog i transparentnog komunicira-
Upravljanje nja. Aktivan je na društvenim mrežama, od početka Osnovnu školu pohađao je
službe svake nedjelje objavljuje svoja razmišljanja u Dubravi, srednju i gimnaziju
Nakon suočavanja s naslijeđenim financijskim uz evanđelje na svom blogu na mrežnim stranicama u Nadbiskupskom sjemeništu
problemima počinje svake godine objavljivati Fi- Dubrovačke biskupije, piše kolumnu za gradski tjed- u Splitu. Na Katoličkom bo-
nancijsko izvješće Dubrovačke biskupije poboljša- nik i tako se približava najstarijim članovima društva, goslovnom fakultetu u Splitu
vajući iz godine u godinu sam model izvješćivanja, a mladima i odraslima obraća se i videoporukama. 1993. godine postigao je aka-
te radi na konsolidiranju Biskupije naglašavajući Često sudjeluje i na tribinama i okruglim stolovima. demski stupanj bakalaureata.
važnost transparentnosti i odgovornog upravljanja Zaređen je za svećenika Split-
crkvenim dobrima. U vrijeme proljetnog ‘zaključavanja’ zbog pan- sko-makarske nadbiskupije 27.
demije Covid-19 godine 2020. svake večeri je 75 lipnja 1993. godine. Tijekom tri
Zbog velike želje vjernika da se biskup ponov- dana predvodio molitve i mise pred oltarom Gospe godine obnašao je pastoralnu
no vrati u Grad, unutar zidina, u povijesnu Biskup- od Porata što se putem interneta prenosilo i pružalo službu u župama Omić i Otrić-
sku palaču koja je stradala u potresu 1979. godine, u tim danima ohrabrenje i utjehu mnogima koji su se Struge.
nadbiskup Uzinić angažira se oko završetka njezi- priključivali molitvi ne samo s područja Dubrovačke
ne obnove i nakon četrdesetak godina dubrovački biskupije nego i iz drugih biskupija i drugih krajeva Godine 1996. nastavio je
biskup se 2018. godine ponovno vraća u Grad da- svijeta. studij u Rimu na Papinskom
jući tako svoj doprinos revitalizaciji Grada. lateranskom sveučilištu posti-
Dijalog gavši 2000. godine licencijat iz
Svećenici i redovnici crkvenog i civilnog prava. Po
Uz manifestaciju „Dani kršćanske kulture“ ostva- povratku u Split, od 2000. do
Jedan od njegovih prvih poteza kao dubrovač- rio je uspješnu suradnju i sa Srpskom pravoslavnom 2002. obnaša službu sudskog
kog biskupa bio je usmjeren prema umirovljenim Crkvom u Dubrovniku, a s pravoslavnim episkopom vikara i sudca na Crkvenom
svećenicima koje je iz privremenog neadekvatnog svake godine predvodi ekumenske molitve. Više interdijecezanskom sudu I.
smještaja pozvao u svoj dom, sve do otvaranja puta pohodio je i sinagogu u Dubrovniku, kao i pro- stupnja u Splitu i ujedno pasto-
Svećeničkog doma. Nosio se i s konstantnim ne- store islamske zajednice te se susretao u raznim pri- ralnog suradnika u župi Stroža-
dostatkom svećenika te je neprestano pozivao na godama s njihovim službenicima. nac-Podstrana.
molitvu i otvorenost obitelji i mladih za nova duhov-
na zvanja. Zaredio je petoricu novih dijecezanskih U svojim propovijedima i nastupima zauzima se Imenovan je 2001. godine
svećenika. za istinski dijalog i prepoznavanje u drugima svojih rektorom Centralnoga bogo-
braće i sestara, naglašava važnost prepoznavanja ne slovnog sjemeništa u Splitu,
Njegovao je suradnju s redovnicama i redov- samo tuđih nego i svojih mana i slabosti u podije- 2002. godine postaje član Prez-
nicima u biskupiji, osobito s obzirom na to da je ljenom društvu, poziva na ostvarenje Isusovog kra- biterskog vijeća Splitsko-ma-
jedno vrijeme bio pročelnik Vijeća Hrvatske biskup- ljevstva među ljudima angažmanom u pomoći onima karske nadbiskupije, a 2004.
ske konferencije za redovništvo, pa se na njegov na periferijama Crkve i društva. Ne boji se javno pro- Vijeća Hrvatske biskupske kon-
poticaj Redovnički dan počeo održavati i u Dubro- govoriti o problemima u društvu i o poteškoćama u ferencije za sjemeništa i duhov-
vačkoj biskupiji. Crkvi. na zvanja.

6

Broj 9/536 2020. DOGAĐANJA

Susret predstavnika HBK
s predsjednikom Vlade RH

Nakon susreta predstavnika Hrvatske biskupske Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i U kontekstu
konferencije (HBK) s predstavnicima Vlade Vlade Republike Hrvatske, osobito u pogledu pravnih, gospodarskih i
Republike Hrvatske u ponedjeljak, 19. listopa- karitativnih i statusnih pitanja. socijalnih mjera koje
da, Služba za odnose s javnošću Vlade i Tiskovni ured Vlada poduzima
HBK izdali su zajedničko priopćenje koje prenosimo u Predsjednik Vlade Plenković i predstavnici Hrvat- za zaštitu radnih
cijelosti. ske biskupske konferencije istaknuli su važnost konti- mjesta te standarda
nuiranog dijaloga Katoličke Crkve i Vlade te resornih građana pogođenih
Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je ministarstva o brojnim društvenim temama. Dogovo-
danas u Banskim dvorima predsjednika Hrvatske bi- reno je da će se susreti na razini predsjednika Vlade pandemijom
skupske konferencije zadarskog nadbiskupa Želimira i vodstva HBK održavati dvaput godišnje, u proljeće koronavirusa,
Puljića, predsjednika Komisije HBK za odnose s drža- i jesen.
vom i člana Stalnog Vijeća Hrvatske biskupske kon- predsjednik
ferencije splitsko-makarskog nadbiskupa koadjutora Sugovornici su se osvrnuli i na sastanak predsjed- Vlade zahvalio je
i apostolskog upravitelja Porečke i pulske biskupije nika Vlade s državnim tajnikom Svete Stolice, kardi-
Dražena Kutlešu i generalnog tajnika HBK vlč. Kru- nalom Pietrom Parolinom u rujnu ove godine u Splitu, predstavnicima
noslava Novaka. na kojem su još jednom potvrđeni odnosi izrazito dobri HBK što su se odrekli
odnosi Hrvatske i Svete Stolice.
Uz predsjednika Vlade bili su potpredsjednik 10% godišnjeg
Vlade i ministar financija Zdravko Marić, ministrica Predsjednik Vlade Plenković osvrnuo se na ak- prihoda kojeg bi od
kulture i medija i predsjednica Komisije za odnose s tivnosti Vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa, države trebali dobiti
vjerskim zajednicama Nina Obuljen Koržinek te rav- usmjerene na očuvanje zdravlja hrvatskih građana te temeljem provedbe
natelj Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednica- izložio gospodarske i socijalne mjere koje Vlada podu-
ma Šime Jerčić. zima za zaštitu radnih mjesta te standarda građana. ugovora između
U tom kontekstu, predsjednik Vlade zahvalio je pred- Svete Stolice i RH.
Na sastanku su potvrđeni kvalitetni odnosi hr- stavnicima HBK na dobrovoljnom smanjenju obveze
vatske Vlade i Katoličke Crkve, a naglašeno je da će od 10% u provedbi ugovora sa Svetom Stolicom i RH o
se nastaviti rješavati ključne teme koje se tiču rada gospodarskim pitanjima u 2020.

(Izvor: Vlada RH)

Priopćenje sa sjednice Vijeća HBK za život i koji iako ne mogu nadomjestiti osobni susret, mogu poslužiti kao pri-
obitelj te sastanka nad/biskupijskih povjerenika vremena pomoć i potpora. Razmotreni su i mogući sadržaji koji bi se
za obiteljski pastoral mogli ponuditi obiteljima u praćenju i življenju liturgijske godine, a
osobito u intenzivnijim razdobljima poput došašća i korizme.
Pandemija COVID-19
kao milosno vrijeme S obzirom na epidemiološka ograničenja promišljalo se i o aktu-
za pastoral obitelji alnom ciklusu obiteljskog pastorala posvećenom starijim osobama,
međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka. Uviđaju-
Sjednica Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obi- ći brojne pozitivne plodove inicijative Vijeća „Zagrlimo starije pje-
telj održana je 7. listopada, a dan kasnije, 8. listopada, održan smom“, zaključeno je kako tu inicijativu treba nastaviti promicati
je i sastanak nad/biskupijskih povjerenika za obiteljski pasto- i širiti. Predstavljen je i nacrt katehetskog materijala „Osmišljena
ral. Tim je susretima u prostorima HBK u Zagrebu predsjedao mons. starost“ te je zaključeno kako će biti nadahnjujući i vrlo korisno sred-
Mate Uzinić, dubrovački biskup i predsjednik Vijeća. Uobičajeno je stvo za razvoj pastorala starijih osoba kao integralnog dijela obitelj-
da se članovi Vijeća i povjerenici susreću zajedno, ali su se zbog epi- skog pastoral. Taj će se učinak, zasigurno, još dodatno pojačati emi-
demioloških mjera ovaj put susreli zasebno. tiranjem istoimenih radioemisija na Hrvatskom katoličkom radiju i
Radio Mariji. Na taj način bit će zahvaćena šira vjernička populacija,
Glavni razlog sazivanja obaju susreta bio je razmotriti i raspravi- do koje ne bi bilo moguće doprijeti samo organizacijom susreta za i
ti izazove i mogućnosti pastorala braka i obitelji u kontekstu pande- sa starijim osobama, koji su k tome još i upitni zbog neizvjesne epi-
mije COVID-19. Zaključeno je kako se to vrijeme može shvatiti i kao
milosno vrijeme jer je ponovno otkrivena uloga obitelji kao „kućne Odemiološke situacije.
Crkve“. Ali uočeno je i da su se obitelji susrele s brojnim izazovima svrnuli su se i na aktualnu situaciju vezanu za udomljavanje
uvjetovanim, primjerice, manjkom komunikacije s Bogom i jednih s i posvajanje djece, kao i udomljavanje starijih osoba. Polazeći
drugima. To je onda dovodilo do različitih problema uključujući i po- od primjera Isusa Krista i učiteljstva Crkve te međunarod-
većanu pojavnost nasilja u obitelji. Kao odgovor na to crkvena bračna nih konvencija vijećnici i povjerenici izrazili su žaljenje što dobrobit
i obiteljska savjetovališta u Hrvatskoj ponudila su pomoć obiteljima djeteta i starijih osoba nije apsolutni prioritet sviju koji su uključeni
kako bi se ti izazovi i problemi nadvladali. Istaknuto je kako je čita- u te procese. Smatraju da bi te odluke trebale biti isključivo u naj-
va situacija potaknula pastoralnu kreativnost koja se očitavala na boljem interesu djece i starijih osoba, a nipošto uvjetovane nekim
različite načine, često i uz pomoć suvremene tehnologije i medija, drugim interesima ili ideologijama. Zaključeno je kako bi u Crkvi i u
društvu trebalo poticati kulturu udomljavanja djece i starijih osoba,
a osobito među cjelovitim vjerničkim obiteljima. Upozorili su kako
treba dobro paziti da se institut udomljavanja ni na koji način ne bi
zloupotrebljavao.

U kontekstu važnosti za pastoral braka i obitelji ukratko su pred-
stavljeni i najnoviji crkveni dokumenti: Samaritanus bonus Kongre-
gacije za nauk vjere i enciklika Fratelli tutti pape Franje. (IKA)

7

CARITAS Broj 9/536 2020.

50 godina nadbiskupijskog Caritasa u Rijeci

Razgovor:
s. Ana Marija
Rakocija,
milosrdnica,
djelatnica
riječkog
nadbiskupijskog
Caritasa u
godinama
Domovinskog
rata

Piše: Danijel Delonga

Domovinski rat
potaknuo je veliko
zajedništvo i solidarnost

Blagdan sv. Lucije, Početak Domovinskog rata postavio je koji se i danas provodi. Iste godine u Ko-
13. prosinca, velike zahtjeve pred Caritas i karita- streni je otvorena donatorska ljekarna. Uz
1970. godine tivno djelovanje u cijeloj Hrvatskoj. pomoć Caritasa Austrije, posebno Klagen-
datum je začetka Osjetio je to dakako i Caritas tadašnje Riječ- furta, 26. srpnja 1993. u okviru programa
nadbiskupijskog ko-senjske nadbiskupije. Bilo je to vrijeme “Žena u nevolji” za žrtve ratnih stradanja
Caritasa sa sjedištem intenzivnog djelovanja kako u prihvatu ve- otvoren je Dom “Sv. Ana” koji danas skrbi
u Rijeci. Nakon likih količina humanitarne pomoći tako i u za majke i djecu žrtve obiteljskog nasilja.
skromnih početaka, njihovoj podjeli korisnicima, prognanicima i “Caritas Piacenza”, “Caritas Italiana”,
demokratske promjene izbjeglicama u njihovim prihvatnim centri- “Caritas Klagenfurt” te grupa vjernika iz
i rat u Hrvarskoj bile ma, ali i dostavom do prvih crta bojišnice. Njemačke omogućili su otvaranja Doma za
su prekretnice u Pojačane su veze s Caritasima drugih bisku- stare i nemoćne “Biskup Srećko Badurina”
karitativnom djelovanju pija u inozemstvu, a nastavljeno je poticanje u Ogulinu.
mjesne Crkve. osnivanja Caritasa u župama. Nadbiskupij-
ski Caritas tijekom rata osnovao je i neke Sve to govori da je Domovinski rat bio
specijalizirane karitativne ustanove posve- prekretnica u karitativnom djelovanju mje-
ćene određenom tipu korisnika. sne Crkve koje je iz volonterskog pomaganja
ljudima u nevolji zbog puno većeg obima po-
Tijekom 1992. godine u Rijeci je osno- sla preraslo u institucionalni oblik. Svjedoči
vano savjetovalište za duhovnu pomoć ljudi- to i Statut Caritasa Riječko-senjske nadbi-
ma pogođenima ratnim strahotama. Krajem skupije kojega je 1990. godine potpisao nad-
1993. započeo je program Kumstva na da- biskup Anton Tamarut.
ljinu, kao pomoć djeci i njihovim obiteljima,

8

Broj 9/536 2020. CARITAS

50 godina nadbiskupijskog Caritasa u Rijeci

Jedna od ključnih osoba Caritasa u tim Sestre milosrdnice U
danima ratnih stradanja, brojnih promjena i NADBISKUPIJSKOM CARITASU
distribucije velikih količina humanitarne po- OD SAMIH POČETAKA
moći bila je tajnica i blagajnica s. Ana Marija
Rakocija. Blagdan sv. Lucije 1970. godine datum je začetka nadbiskupijskog Caritasa sa
sjedištem u Rijeci. Caritas tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije najprije je bio
m Bili ste djelatnica nadbiskupijskog Cari- smješten u samostanu dominikanaca, a prvi voditelj bio je o. Anđelko Fazinić OP.
Sestre milosrdnice bile su uključene u rad nadbiskupijskog Caritasa od samih
tasa u Rijeci u ratnim godinama, od 1989. početaka jer su dominikancima vodile domaćinstvo i pomagale u dijeljenju robe.
Godine 1985. sjedište Caritasa i službeno prelazi Sestarama milosrdnicama u nji-
do 1995. godine. Tada je mnogo humanitar- hov tada novi samostan u Kresnikovoj.
Od 1989. godine nadbiskupijski Caritas djeluje u prostorijama bivšeg bogoslov-
ne pomoći dolazilo u Hrvatsku. Koja je bila nog sjemeništa u Tizianovoj ulici, a 2006. godine preseljen je u današnju zgradu
na Škurinju izgrađenu s namjerom da pruži adekvatan prostor za urede i skladište.
vaša služba i uloga u organiziranju prima- No, i nakon preseljenja Caritasa iz samostana, milosrdnice su bile duša karitativnih
djelatnosti utjelovljene u osobama s. Ane Marije Rakocije i s. M. Pie Norac Kljajo.
nja i podjele humanitarne pomoći tijekom Kako je Caritas djelovao dok je sjedište bilo u Kresnikovoj kod sestara milosrdni-
ca, objasnile su s. M. Fidelis Kristić, tada provincijalna glavarica te s. M. Renata
Domovinskog rata? Vugdelija koja je tada bila imenovana voditeljicom i administratoricom Caritasa.

Sigurno se mnogo toga u vrlo kratkom One ističu kako je glavna djelatnica bila s. M. Ambrozina Horžić koja je prikupljala
vremenu promijenilo. Krajem osamdesetih robu i dijelila siromasima. Odjeća i nešto hrane bile su glavne karitativne djelatno-
godina nadbiskup Josip Pavlišić odlučio je sti, ali uvijek je tu bila prisutna i duhovna pomoć potrebitima. Pisma kojima se traži
sjedište Caritasa premjestiti iz samostana pomoć stizala su iz cijele tadašnje Jugoslavije, posebno s Kosova. Zahvaljujući
Sestara milosrdnica u Kresnikovoj u bivšu izdašnoj posmrtnoj donaciji gospođe Vinke Ritoše Caritas je tada dobio i novčana
zgradu bogoslovnog sjemeništa u kojoj je sredstva kojima je mogao pokriti troškove ili pomoći nekome. Sestre su letkom
kasnije djelovala Visoka bogoslovna škola i animirale župnike i donatore, izvješćivale o aktivnostima i sve većim potrebama
Teologija u Rijeci. Novi nadbiskup Anton Ta- ljudi te u tu svrhu pokretale brojne donatorske aktivnosti.
marut 1990. godine objavio je Statut nadbi- Nakon što je Caritas preseljen iz njihovog samostana u zgradu Teologije u Rijeci,
skupijskog Caritasa, osnovao odbor, a mene Sestre milosrdnice su svejedno nastavile svoje poslanje. Radile su i vodile djelat-
je imenovao tajnicom i blagajnicom. Caritas nosti nadbiskupijskog Caritasa, a zatim su i u okviru svog samostana otvorile Kuću
je tako na vrijeme dobio institucionalni oblik utočišta.
jer već su bile započele promjene u društvu, Kuća utočišta od 2007. godine djeluje u duhu sv. Vinka, pruža siromašnima topli
u Europi i kod nas. Nedugo zatim na tlu Hr- obrok, ali razne druge oblike pomoći, od higijene do savjeta i općenito ljudske bli-
vatske započeli su oružani sukobi, dolazili su zine. Danas se prilagodila okvirima suvremenog društva, djeluje kao civilna udru-
prognanici iz raznih dijelova ratom pogođe- ga Depaul Hrvatska, što omogućuje drugačiju organizaciju i efikasniju pomoć.
nih područja i Caritas je tu morao pokazati Direktorica udruge Depaul s. Veronika Mila Popić svjedoči kako je uvijek potrebno
svoju spremnost. Srećom rat je potaknuo i karitativno djelovanje prilagoditi suvremenim potrebama i mogućnostima djelova-
veliku solidarnost donatora iz nama susjed- nja.
nih zemalja pa su dolazile i velike količine
humanitarne pomoći. 9

Moja je uloga bila koordinirati naše dje-
latnosti, odražavati kontakte s donatorima i
onima koji traže pomoć, organizirati volonte-
re, prijem i distribuciju pošiljke.

m Odakle je pomoć dolazila, što je dolazilo

i kamo je odlazila?

Bili su to doslovno šleperi humanitarne
pomoći. Sjećam se u jednom danu u Rijeku je
došlo 6 šlepera koje smo trebali primiti, iskr-
cati i kasnije tu pomoć dostaviti potrebitima.
Pomoć smo dostavljali prognanicima koji su
došli na riječko područje, ali i ljudima u ra-
tom zahvaćenim područjima, gotovo na prvoj
crti bojišnice. Bila je to uglavnom odjeća i
hrana. Nakon što je počeo rat i u Bosni i Her-
cegovini, na području nadbiskupije Rijeka,
bilo je gotovo 100 000 prognanika i izbjeglica.

Humanitarna pomoć dolazila je iz Italije,
Njemačke, Austrije, Belgije, a sve su organi-
zirali Caritasi u tim zemljama i razne katolič-
ke udruge, ali i naše župe i državne ustanove
te pojedinci koji su vlastitim inicijativama
pokretali sabirne akcije i prosljeđivali pomoć.

Uvijek im je bilo važno dobiti povratnu
informaciju, da vide da je riječki Caritas zai-
sta dostavio pomoć ljudima u potrebi. Kad bi
to vidjeli, pomoć bi se još pojačala, a često su
stupali i u osobni kontakt s korisnicima.

Gospodin iz Augsburga Otto Mueller do-
šao je jedne noći i dovezao prikupljenu pomoć
iz Njemačke. U jednom kaputu ostavio je pa-
pirić sa svojim imenom i telefonom i molio
osobu koja dobije kaput i pronađe papirić da

CARITAS Broj 9/536 2020.

50 godina nadbiskupijskog Caritasa u Rijeci

mu se javi. Nakon što je upoznao obitelj u koju je pomoć stigla, a Kako vi vidite ulogu Caritasa danas? Je li teže ili lakše karitativ-
zatim i druge prognanike, došao je u Rijeku donoseći humanitarnu no djelovati nego u prethodnim razdobljima?
pomoć još 181 put.
Caritas je je uvijek potreban i aktualan. Ljudi kojima treba
m Je li bilo problema s prelaskom granica? pomoći uvijek ima. Dakako sada je drugačije nego u ratnim stra-
danjima ili drugim nepogodama. U ovom vremenu, nazovimo to,
Da, često su imali problema s prelaskom granica zemalja iz redovne situacije potrebno je pronaći ih i prepoznati, doći do njih.
kojih su kretali, snalazili smo se na razne načine. Bilo je to pomalo Ima ljudi koji su bogati materijalno, ali siromašni duhom, ima o
konfuzno vrijeme, događaji su se izmjenjivali u brzom ritmu, pra- obrnuto. Svima njima Caritas može pomoći jer nudi i materijalnu
vila mijenjala. Mi smo se kao djelatnici Caritasa morali tomu prila- i duhovnu pomoć.
goditi i snaći, no bitno je da je pomoć stizala u Rijeku i iz Rijeke u
druge dijelove Hrvatske, kasnije u Bosnu i Hercegovinu. Rijeka je Caritasova pomoć uvijek ide za tim da bude samopomoć. Da-
tada bila neslužbeni sabirni centar za humanitarnu pomoć. Blizu kle cilj je da osobe nauče kako živjeti i kako si sami mogu pomoći.
je granici sa sjevernim zemljama, do nje je bilo relativno sigurno Ljudi se često ne snalaze u životu, ne nalaze smisao. Caritas im
doći i to je odgovaralo onima koji su pomoć dovozili iz zemalja Eu- može pomoći pronaći pravi put, može pomoći čovjeku da stane na
rope. svoje noge.

Grad Rijeka uručio je tih godina i priznanje nadbiskupijskom m Recite nam nešto o sebi. Zbog čega ste odlučili biti časna se-
Caritasu za dobru organizaciju pružanja pomoći. stra i zašto baš u redu Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog?

m Tko su bili ravnatelji i vaši najbliži suradnici? Iskreno, s obzirom da sam u samostan ušla vrlo mlada za mene
je to bio više splet okolnosti nego što sam u dobi od 14 godina mo-
Vlč. Marijan Žagar bio je ravnatelj do 1993. godine, a nakon gla nešto svjesno izabrati. Rođena sam u župi Cvitović kod Slunja
njega došao je mons. Juraj Petrović. Obojica su imali puno duha i i nakon osnovne škole otišla sam u Rijeku u srednju školu. Moja
sluha za potrebite i pomaganje, a važni su im bili razgovor i duhov- je starija sestra Emanuela već bila u samostanu milosrdnica pa su
nost. Mons. Petrović poznavao je ljude i potrebe u ratom zahvaće- i mene primili. S vremenom sam položila zavjete i postala časna
noj Lici i na taj smo način najbolje znali kamo poslati pomoć. sestra. Ta je spoznaja u meni rasla postepeno, protokom vremena i
na koncu je došlo do stvarne odluke.
U nadbiskupijskom Caritasu tada je bilo 35 - 40 volontera pa
i više po potrebi, svatko sa svojim zadatcima. U početku je moja m Kao i sve sestre milosrdnice, slijedite karitativnu karizmu sv.
najbliža suradnica bila s. M. Ambrozina Horžić, koja je još od ranije Vinka i cijeli ste svoj život posvetili karitativnom djelovanju. Je
bila glavna operativka Caritasa, a kasnije su to bili laici Veronika li Vam drago zbog toga?
Badurina Dudić, Petar Baraba, Franjo Dukuć, Stjepan Hološ, La-
ura Marinelli, Lucija Deković, Štefica Radić, Antonija i Toni Mar- Ako bi iz mog života slagali mozaik pomaganja, mislim da bi
garetić…, a sigurno i drugi, neka mi ne zamjere oni čije ime nisam to bio lijep mozaik iako nisam neki umjetnik. Pomažući drugima
spomenula. Svi su oni iznijeli veliki posao, znali smo raditi po 24 pomažemo i sebi. To usrećuje i otvara nove vidike, nove spoznaje.
sata. Tada nije teško žrtvovati se. Još kad je temeljna motivacija nadna-
ravna, a to je djelovanje iz vjere u Boga i po uzoru na Njega, to je
Spomenula bih tu i nadbiskupa Ivana Devčića, koji je u to vri- potpuno ispunjenje. Tada je moguće da iz malog posijanog sjemena
jeme bio rektor bogoslovnog sjemeništa u susjednoj zgradi. Uvijek izraste veliko djelo. Iz svega sam naučila da se i u velikim nevolja-
je bio vrlo otvoren za suradnju i pomoć pa je i sam razvozio pakete, ma može roditi nešto dobro. Tako je bilo, na primjer, baš u vrijeme
a osigurao je i ručak sestrama u sjemeništu. Bogoslovi su također Domovinskog rata. Ta su stradanja potaknula veliko zajedništvo u
pomagali. Hrvatskoj i solidarnost izvan Hrvatske.

m Nadbiskupijski Caritas slavi 50 obljetnicu od osnutka i po- Nakon što sam radila kao medicinska sestra u domu za odra-
četka djelovanja u Rijeci. Mnogo se od tada toga promijenilo u sle Turnić-Sušak te Caritasu Riječke nadbiskupije, 23 godine sam
Crkvi i društvu, od prigušenog djelovanja u vrijeme komunizma bila u Njemačkoj, u Aachenu, radila u hospiciju gdje su od 1986.
preko velikih količina humanitarne pomoći u vrijeme Domo- radile naše sestre, njegovale oboljele od neizlječivih bolesti. Prije
vinskog rata do današnjeg djelovanja u demokratskom društvu. dvije godine vratila sam se otkuda sam krenula, u riječki samostan
u Kresnikovoj.

S. M. Pia Norac Kljajo naslijedila je s Ana Mariju na mjestu tajnice
i blagajnice i glavne operativke nadbiskupijskog Caritasa 1996.
godine. U godinama nakon rata humanitarna pomoć i dalje je
dolazila u velikim količinama, ali s početkom novog tisućljeća počela
je jenjavati.

„Tada sam bila glavna sestra na odjelu neurologije u riječkom KBC-u
i falilo mi je još tri mjeseca staža da steknem pravo na državnu
mirovinu. No, preuzimanje dužnosti u Caritasu bilo je hitno, tako su
mi rekli, i odrekla sam se bolnice i profesije kako bih nastavila rad
kao tajnica i blagajnica nadbiskupijskog Caritasa. Na toj je službi
bila do 2006. godine, ali je i nakon toga, sve do današnjih dana
nastavila svoje poslanje pomaganja potrebitima.

„Tijekom ovih više od 20 godina u Caritasu se izmijenilo 7 ravnatelja.
No, ja sam cijelo vrijeme uglavnom radila isto, pomagala potrebitima.“
S. Pia 20 je godina obilazila brojne korisnike Caritasove pomoći i
donosila im pakete, održavala je kontakte s donatorima, čak i odlazila
po donacije u Italiju. Njezina veza s Caritasom službeno nikad nije ni
prestala, ali naravno da zbog godina i zdravlja ne može više nastaviti
u istom ritmu.

10

Broj 9/536 2020. PAPA FRANJO

Papino pismo u povodu 50. obljetnice diplomatskih odnosa Molitva Djevici Mariji pape Franje u vremenu
Svete Stolice i Europske unije koronavirusa

Novi Papin apel Pod obranu se tvoju
za jačanje utječemo, Sveta
solidarnosti u Bogorodice
Europi

Sveti Otac ističe kako U ovoj dramatičnoj situaciji, opterećenoj patnjom i tjesko-
su za Europu ključni: bom koja muči cijeli svijet, utječemo se Tebi, Majko Božja i
zaštita života od začeća Majko naša, i tražimo utočište pod tvojom zaštitom.
do naravne smrti,
promicanje zaposlenja O Djevice Marijo, svrni svoje milostive oči na nas u ovoj
i obrazovanja, zaštita pandemiji koronavirusa i utješi one koji su izgubljeni i ožalošćeni
najslabijih i nemoćnih, zbog smrti svojih najmilijih, ponekad sahranjenih na načine koji
osobito starijih i bolesnih, ranjavaju dušu. Budi oslonac onima koji su tjeskobno zabrinuti
onih potrebitih njege i za oboljele osobe uz koje ne mogu biti zbog sprečavanja širenja
osoba s invaliditetom. zaraze. Učvrsti pouzdanje onih koji su u strahu od neizvjesne
budućnosti i posljedica na gospodarstvo i rad.
UVATIKAN (IKA)
povodu 40. obljetnice osnivanja Vijeća biskupskih konferencija ze- Majko Božja i Majko naša, moli za nas Boga, Oca milosr-
malja Europske unije (COMECE), 50. obljetnice diplomatskih odno- đa, da završi ova teška kušnja i da se vrati obzor nade i mira.
sa Svete Stolice i Europske unije i 50. obljetnice nazočnosti Svete Kao u Kani, posreduj kod svoga Božanskog Sina, moleći Ga da
Stolice kao stalnog promatrača u Vijeću Europe, papa Franjo uputio je pi- utješi obitelji oboljelih i preminulih te da u njihovo srce otvori
smo svom državnom tajniku koji je od 28. do 30. listopada trebao boraviti u pouzdanju.
Bruxellesu. Zbog trenutačnog stanja, kardinal Parolin predviđene susrete
u Bruxellesu, između ostaloga s biskupima COMECE-a, održat će putem Zaštiti liječnike, bolničare, zdravstveno osoblje i volonte-
video-konferencija. re koji se tijekom ovog razdoblja izvanrednog stanja nalaze na
prvoj crti, izlažući opasnosti vlastiti život kako bi spasili život
Papa u pismu poziva Europu da u doba pandemije koronavirusa jača so- drugih. Prati njihove herojske napore i daruj im snagu, dobrotu
lidarnost i posvješćuje svoje vrednote. Izrazio je zabrinutost zbog najnovijih i zdravlje.
„kušnji za autonomijom“ koja zapravo vodi u sukobe. Papa sanja o čovječni-
joj Europi, solidarnoj i velikodušnoj, pozivajući je da se vrati svojim duboko Budi uz one koji dan i noć pomažu oboljelima i uz sveće-
ukorijenjenim idealima. nike koji pastirskom brigom i evanđeoskom zauzetošću nastoje
svakome pomoći i pružiti potporu.
U posljednje vrijeme kao da nazadujemo, primijetio je Papa, upozora-
vajući na opasnosti da sporovi i podjele postanu osobni, socijalni i politički Sveta Djevice, prosvijetli um muškaraca i žena koji se bave
životni stil. Istaknuvši da mu Europa „posebno leži na srcu“ poručio je da znanošću kako bi pronašli ispravna rješenja za pobjedu nad
ona i dalje ima središnju ulogu za čovječanstvo, premda različitu od one u ovim virusom.
prošlosti.
Podupri odgovorne za narod da mudro, brižno i veliko-
Budućnost Europe i njoj vlastitoga doprinosa je prije svega u njezinoj dušno rade, pomažući onima kojima nedostaje najnužnije za
slici čovjeka i pogledu na svijet, u njezinoj sposobnosti pokretanja inicijativa preživljavanje i planirajući socijalna i ekonomska rješenja, dale-
i praktičnoj solidarnosti. Ključni su pritom zaštita života od začeća do na- kovidno i u duhu solidarnosti.
ravne smrti, promicanje zaposlenja i obrazovanja, kao i zaštita najslabijih i
nemoćnih, osobito starijih i bolesnih, onih potrebitih njege i osoba s invali- Presveta Marijo, dotakni savjesti kako bi goleme svote nov-
ca uložene u naoružanje bile namijenjene za promicanje pri-
Editetom, ističe Sveti Otac. kladnih istraživanja u svrhu sprečavanja sličnih katastrofa u
uropa kao zajednica mora poštovati posebnosti svakoga čovjeka i budućnosti.
svakoga naroda, ne zaboravljajući da ih povezuje zajednička odgovor-
nost. Pandemija je pokazala da nitko ne može uspjeti sam i da odre- Preljubljena Majko, potakni u svijetu veći osjećaj pripadno-
đeno individualističko poimanje života i društva obeshrabruje i osamljuje. sti jednoj velikoj obitelji kako bismo, svjesni veze koja ujedinjuje
Nasuprot tome, solidaran i bratski kontinent u stanju je učiniti plodnim sve, u duhu bratstva i solidarnosti pružali pomoć brojnima koji
posebnosti i prilog svakog pojedinca, poštujući pritom temeljnu različitost se nalaze u siromaštvu i bijedi. Podupri čvrstoću u vjeri, posto-
muškarca i žene, poručio je Papa. janost u služenju i ustrajnost u molitvi.

Istaknuo je da se s izazovom migracija može suočiti samo društvo soli- O Marijo, tješiteljice žalosnih, zagrli svu svoju nevoljnu
darnosti. Ponovno je pozvao na bolju integraciju osoba, koje su često pobjegle djecu i izmoli kod Boga da nas svojom svemoćnom rukom oslo-
pred gladi, sukobima i prirodnim katastrofama, u društvo zemlje domaćina. bodi ove strahovite epidemije, kako bi se život mogao nastaviti
normalnim tokom i u miru.
Papa je napisao da sanja o zdravoj sekularnoj Europi u kojoj su religija
i država različite, ali ne i suprotstavljene stvarnosti. Kontinent bi trebao Utječemo se tebi, koja svijetliš na našem putu kao znak
biti otvoren transcendenciji, slobodnom prakticiranju vjere i sudjelovanju spasenja i nade, o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. Amen
vjernika u društvenom diskursu. Prošlo je vrijeme konfesionalizma, ali na-
dajmo se i ono sekularizma koji zatvara vrata drugima i prije svega Bogu,
istaknuo je Papa. Očito je da kultura i politički sustav koji nisu otvoreni
transcendenciji ne poštuju ni čovjeka na odgovarajući način. Kršćani, sa
svoje strane, imaju veliku odgovornost ponovno u društvu probuditi svijest
o Europi.

11

IZ POVIJESNE RIZNICE Broj 9/536 2020.

Prije 100 godina u Rapallu potpisan ugovor koji je izazvao mnoge traume

RAPALSKI UGOVOR
PODIJELIO NARODE

I VJERNIKE

Rapalski ugovor potpisan prije 100
godina izazvao je brojne nevolje
i prijepore, jer u svojoj biti nije bio

pravičan. Ugovor je ohrabrio talijanske
nacionaliste koji su nastojali stopama
rimskih legija osvojiti svijet. Dogodilo
se suprotno nakon završetka Drugoga
svj. rata. Italija je izgubila mnoge
zaposjednute teritorije te se suočila s
porazom kakav nije mogla zamisliti.
Brojne su rane toga poraza.

Piše: Goran Moravček (1918.) Talijanske Regencije Kvarnera (1920.), Slobodne Države
Rijeke (1920. - 1924.), Kraljevine Italije (1924. - 1943.), Kraljevine
Prije stotinu godina, 12. studenoga 1920., potpisan je Ra- SHS, odn. „stare” Jugoslavije (1918. -1941.), Trećeg Reicha (1943.
pallski ugovor, na temelju kojega je Kraljevini Italiji nakon - 1945.), „nove” Jugoslavije (1945. - 1990.) te Republike Hrvat-
završetka Prvoga svj. rata pripao znatan dio istočne obale ske. Malo koji grad se u svijetu u tom pogledu može usporediti s
Jadrana. Italiji su pripojeni Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Rijekom, koja je prije Berlina bila podijeljena zidom i bodljikavom
Istra (osim dijela općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Lošinj,
Lastovo i Palagruža. Dolazak fašista na vlast u Italiji još je više Pžicom! 
pogoršao status Hrvata, koji su se temeljem Rapallskog ugovora rvi svjetski rat bližio se kraju, nagovješćujući skori raspad
našli unutar granica talijanske kraljevine. Kao izravna posljedica Habsburške Monarhije, kad je 16. listopada 1918. godine
ovog ugovora bilo je utemeljenje novih župnih zajednica, nastalih Karlo I., kao posljednji austrijski car te ujedno ugarsko-
dijeljenjem župa Kastav i Drenove, jer je njima prošla državna gra- hrvatski kralj Karlo IV. (1916. - 1918.), najavio da će reformama
nica. Znatan dio hrvatskih vjernika našao se u sastavu talijanske pokušati spasiti posrnulu Monarhiju pretvarajući je u federalnu
kraljevine i postao manjina bez osnovnih nacionalnih prava. Župe državu.  Rijeka je tada ulazila u najburnije razdoblje svoje novije
pod talijanskom vlašću ubrzo su dobile svećenike Talijane, a Hr- povijesti. Grad je trebao pripasti Hrvatskoj ili novoj južnoslaven-
vatskim vjernicima na području Italije bila su ukraćena prava da u skoj državi. Andrea Ossoinack, riječki zastupnik u mađarskom
crkvama mole na materinjem jeziku. parlamentu, tome se usprotivio tvrdeći da Rijeka nikad nije bila
dio Hrvatske, već da je oduvijek bila talijanska. Hrvati nisu tako
Osim što su Rapallskim ugovorom bile određene granice izme- mislili.
đu Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bilo je također do-
govoreno stvaranje Slobodne Države Rijeke. Time su se (ne)prilike Ustanak jelačićevaca, hrvatskih vojnika, koji su 23. listopada
u Rijeci još više zakomplicirale. Prisjetimo se, živeći u istom gradu 1918. godine, s isukanim sabljama te istaknutim crven-bijeli-pla-
Riječani/Sušača su tijekom minulog 20. stoljeća bili podanici čak vim zastavama, protutnjili gradom poput oluje zaposjednuvši sve
devet država, ne računajući privremena državno-pravna uređenja, važnije strateške točke, najavio je kraj austro-ugarske vladavine
odnosno vojne uprave. Riječani su bili podložnici Austro-Ugar- Rijekom. Posljednji riječki guverner Zoltn Jèkelfalussy (1917.
ske Monarhije (1868. - 1918.), Države Slovenaca, Hrvata i Srba - 1918.) pobjegao je u Budimpeštu 28. listopada, omogućivši ula-
zak u Guvernerovu palaču  Konstantinu Rojčeviću, povjereniku
Narodnog vijeća SHS. Antonio Grossich, predsjednik talijanskog
Nacionalnog vijeća, protestirao je protiv toga i 30. listopada 1918.
proglasio aneksiju grada Italiji.

12

Broj 9/536 2020. IZ POVIJESNE RIZNICE

Rapalska granica, Majev vrh, Kastavska šuma Rapalska granica, Kastavska šuma

Novoosnovana Država Slovenaca, Hrvata i „u ime njegovog veličanstva Petra I. po milo- Za mnoge su upitni
Srba sa sjedištem u Zagrebu, vojnički slaba i me- sti božjoj i volji narodnoj Kralja Srba, Hrvata i pojmovi poput okupacije
đunarodno nepriznata, nije se mogla oduprijeti Slovenaca”. Usprkos proglašenju gradom u sa-
talijanskim osvajačkim težnjama. Stoga je hr- stavu jugoslavenske države, talijanske okupacij- i(li) oslobođenja stoga
vatska vladavina u Rijeci trajala svega nekoliko ske snage povukle su se sa Sušaka tek 3. ožujka što ih Hrvati, Slovenci
dana. Talijanska vojska je 16. studenoga 1918. i Talijani različito
zauzela Rijeku i Sušak kao i područje od mosta R1923. godine. tumače. Je li u takvim
Sv. Ane na Podvežici do Škrljeva, uključujući azdoblje nestabilnosti trajalo do 27. siječ- okolnostima uopće
Martinšćicu, Kostrenu Sv. Lucije, Kostrenu Sv. nja 1924. godine kad je grad s okolicom
Barbare i Grobnišćinu sve do Kastva. i formalno priključen Italiji. Rimski ugo- moguća povijesna istina
vor, temeljem kojeg je Grad sv. Vida pripao Ita- i što bi ona trebala biti
Upadom ili „Svetim ulaskom” u grad, 12. liji, potpisali su u ime Kraljevine SHS premijer na ovim područjima
rujna 1919., Gabriele D’Annunzio omogućio je Nikola Pašić i ministar inostranih dela Momčilo za ljude koji su bili ili su
dugoročnije Italiji teritorijalna postignuća i na Ninčić, a s talijanske strane Benito Mussolini. još uvijek traumatizirani
području Rijeke iako ona nisu bila uglavljena Ugovorom su Delta i luka Baroš ušli u sastav dramatičnim
tajnim Londonskim ugovorom 1915. godine kad jugoslavenske države, a Rijeka je pripala Kra- povijesnim iskustvima i
je Rim promijenio ratne partnere i prešao na ljevini  Italiji. Tada i formalno prestaje postoja- događanjima? Mislim
stranu Antante. Londonskim paktom grad nije ti Riječka Država, ali se istovremeno završava i kako je pomirenje
trebao biti izručen kao ratni plijen Kraljevini poseban državno-pravni status Rijeke - corpus s poviješću i suživot
Italiji. Međutim, snagom oružja, Rijeka se naš- separatum, odnosno državno i politički izdvo-
la pod talijanskom upravom, jer gradom „U ime jeno tijelo riječkoga područja -  koji je u raznim temeljen na poznavanju
saveznika” vlada talijanska vojska sve do 12. ruj- oblicima postojao u 19. i 20. stoljeću. činjenica, a ne na
na 1919. kad ga okupira Gabriele D’Annunzio.
Ustanovivši prvi fašistički poredak u svijetu, Mussolinijeva Italija kapitulirala je 8. rujna mitologiziranju prošlosti,
D’Annunzio je proglasio 8. rujna 1920. godine 1943. godine, a Rijeku i Sušak uskoro su zauzele odgovor na to pitanje.
državu nazvanu Reggenza Italiana del Carnaro njemačke vojne snage. Grad se našao u sastavu Pomirenje i praštanje,
(Talijanska uprava za Kvarner), koja je postojala nacističkog Reicha. Sušak je oslobođen 21. trav-
do „krvavog Božića” 1920. godine, kad je „hodo- nja, a 3. svibnja 1945. partizani su preuzeli vlast umjesto iscrpljujućih
časnik Italije” vojno poražen. Sredinom siječnja i u Rijeci/Fiume. Pariškim mirovnim ugovorom ideoloških rasprava o
Gabriele D’Annunzio napušta Rijeku/Fiume, ali 10. veljače 1947. grad je i formalno pripao novoj (anti)fašizmu, kojima
njegove političke zamisli, prije svih one o priklju- jugoslavenskoj državi. Nakon toga promijenjena svakodnevno svjedočimo
čenju riječkog područja Italiji, provodili su nje- je narodnosna slika grada. U sastavu jugoslaven- na hrvatskim prostorima.
govi brojni sljedbenici, poglavito fašisti, čiji je on ske države Rijeka je bila do formalnog raspada Odgovorna je to zadaća
SFRJ, odnosno do konstituiranja višestranačkog za sve nas koji smo utkani
Sbio duhovni otac. Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990. u ovaj riječki, kvarnerski ili
lobodna Država Rijeka (Stato Libero di Fi-
ume) s granicom na Rječini uspostavljena Rapallski ugovor potpisan prije 100 godina istarski zavičaj.
je 30. prosinca 1920., temeljem Rapallskog izazvao je brojne nevolje i prijepore, jer u svojoj
ugovora. Nakon provedenih izbora za šefa drža- biti nije bio pravičan. Ugovor je ohrabrio talijan-
ve izabran je Riccardo Zanella. Iako je imala pri- ske nacionaliste, koji su nastojali stopama rim-
znanje i potporu velikih sila, Slobodna Država skih legija osvojiti svijet. Dogodilo se suprotno
Rijeka, koja se prostirala na 28 četvornih kilo- nakon završetka Drugoga svj. rata. Italija je iz-
metara te nastanjivala oko 52 tisuće žitelja, nije gubila mnoge zaposjednute teritorije te se suoči-
opstala. la s porazom kakav nije mogla zamisliti. Brojne
su rane toga poraza. Pitanje fojbi, kraških jama
Nakon izvedenog fašističkog puča 1922. go- u koje su partizani bacali bez suđenja svoje rat-
dine legalna vlada Riječke Države prebjegla je u ne, nacionalne i ideološke neprijatelje, posebno
Kraljevicu, na područje Kraljevine SHS, kasni- je bolno. Jednako je tako i esodo, masovni odla-
je Jugoslavije. U sastavu te države sa sjedištem zak stanovništva s područja pod Titovom upra-
u Beogradu formalno se nalazio i Sušak, koji vom poslije Drugoga svjetskog rata, poprimio za
je proglasio gradom 23. listopada 1919. godine mnoge u Italiji mitske razmjere.
nasljednik prijestolja Aleksandar Karađorđević

13

Broj 9/536 2020.

Vlč. Mateo Crkva je dužna bliskošću i

Šutić
zaređen za

prisnošću grijati srca ljudisvećenika

„Mnogi su danas od vjere Unedjelju 18. listopada u katedrali sv. Vida u Rijeci riječki nadbiskup i
otpali, neki su vjernici samo metropolit mons. dr. Ivan Devčić pod svečanim euharistijskim slav-
deklarativno, dok je onih ljem za svećenika je zaredio vlč. Matea Šutića.
koji se istinski trude živjeti Na početku propovijedi podsjetio je da ređenik primanjem svetog reda
evanđelje sve manje. To dobiva ovlasti slavljenja i podjele sakramenata: krštenja, ispovijedi, euha-
stanje i ti trendovi mogu ristije, bolesničkog pomazanja, ženidbe te krizme uz posebno ovlaštenje bi-
biti velika kušnja za one koji skupa. Pretpostavka za slavljenje i primanje sakramenta jest navještaj Božje
se trude u moru nevjere ili riječi, koja ako je vjerom i poslušnošću srca prihvaćena, stvara potrebno du-
vjerske ravnodušnosti živjeti hovno raspoloženje za njihovo slavljenje i primanje. Svećenici se suočavaju
prema evanđelju“, rekao je s činjenicom da neki odbacuju Božju riječ ili je nisu upoznali te je mons. dr.
nadbiskup Ivan Devčić. Devčić u duhu Misijske nedjelje koja se slavila toga dana kazao da taj pro-
blem nije prisutan samo u tradicijski misijskim zemljama, nego i tradicional-
Vlč. Mateo Šutić rođen je 3. ožujka 1988. godine u no kršćanskim narodima u kojima je kršćanstvo vjekovima prisutno. „Mnogi
Rijeci. Nakon završene Srednje ekonomske škole, su danas od vjere otpali, neki su vjernici samo deklarativno, dok je onih koji
studija Veleučilišta u Rijeci, smjer poslovne infor- se istinski trude živjeti evanđelje sve manje. To stanje i ti trendovi mogu biti
matike, ali i posla grafičkog i web dizajnera, 2012. velika kušnja za one koji se trude u moru nevjere ili vjerske ravnodušnosti
odlazi u bogoslovno sjemenište “Ivan Pavao II.” kao živjeti prema evanđelju. Zbog toga Isus svima koji se plaše zbog pojave sve
bogoslov propedeut. Godinu dana kasnije, 2013. veće nevjere oko njih, poručuje: ‘Ne boj se, malo stado: svidjelo se Ocu vaše-
godine, upisuje filozofsko-teološki fakultet, a 2015. mu dati vam Kraljevstvo.’ (Lk 12, 32)“, rekao je nadbiskup.
godine biva primljen među svećeničke kandidate.
Diplomirao je 2019. godine s temom “Papinska služ- U nastavku je podsjetio da misionari u misijama moraju naučiti ne samo
ba u svjetlu Prvog i Drugog vatikanskog koncila”. jezik ljudi kojima se obraćaju nego se trebaju upoznati s njihovim običajima,
Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić za đakona kulturom i mnogim drugim stvarima. „Posebno solidarizirati se s njima jer
ga je zaredio 10. svibnja o. g. bez toga ne mogu evangelizirati. Isto vrijedi i za naviještanje Božje riječi u
tradicionalno kršćanskim zemljama gdje je sve više nepoučenih u vjeri te su
im kršćanski pojmovi posve strani. Da bi se takvima Božja riječ mogla na-
vijestiti na način da dotakne njihova srca i potakne na obraćenje, potrebno
je upoznati njihov život, sustav vrijednosti, sve ono što je potrebno kako bi
shvatili da je ta Riječ njima upućena i da im daje odgovore na njihova pita-
nja, sumnje i strahove. Zbog toga je potrebno u jednoj ruci imati Bibliju, a u
drugoj dnevne novine, odnosno govoriti ljudima o božanskim stvarnostima
njima razumljivim jezikom. Samo tako mogu razumjeti i u njima prepoznati
Božji odgovor na svoja pitanja i probleme“, poručio je mons. dr. Devčić.

Dodao je da u svemu tome treba slijediti smjernice Drugog vatikanskog
sabora, osobito one objavljene u Pastoralnoj konstituciji “Radost i nada”.
Crkva mora biti bliska ljudima i suosjećajna s njima, pokazujući to ne samo
riječima nego prvenstveno konkretnim djelima pomaganja siromasima i sla-
bima. Na tome posebno inzistira papa Franjo koji ističe da je Crkva dužna
bliskošću i prisnošću grijati srca ljudi, a da bi to mogla, treba se obnavljati u
duhu Evanđelja, istaknuo je riječki nadbiskup. “Crkva samo po tome može
biti prepoznata kao Crkva siromašnih, a mi, biskupi, svećenici i vjernici laici
kao njezini duhovni sinovi i kćeri. Zato se, kao sinovi i kćeri Crkve, koji slije-
de njezina Utemeljitelja i našeg Spasitelja Isusa Krista, ne smijemo zatvarati
u sebe, nego ići ususret ljudima, osobito onima najsiromašnijima i najbespo-
moćnijima, ugledajući se u Isusa koji je rekao, a i danas tebi, dragi Mateo, i
svima nama ponavlja: ‘Primjer sam dao da i vi činite kao što ja vama činih’

N(Iv 13, 16)”
a kraju je ređenika potaknuo da živi svoj svećenički život tako da
u svakom trenutku može reći ono što je sv. Pavao poručio u Prvoj
poslanici Korinćanima: ‘Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i
ja Kristov’ (1 Kor 11, 1). “To je put do svećenikove sreće, koju Tebi i svima
nama od srca želim i molim”, poručio je mons. dr. Devčić.

Vlč. Šutić na kraju mise zahvalio je Bogu na pozivu, BDM Karmelskoj sa
čije je župe na zaštiti, riječkom nadbiskupu na iskazanom povjerenju, mons.
Gabrijelu Bratini uz kojega je prepoznao svećenički poziv, duhovniku vlč.
Vjekoslavu Đapiću, sjemenišnim poglavarima koji su ga pratili u formaciji
(mons. Sanjin Francetić, vlč. dr. Mario Tomljanović, vlč. mr. Mario Gerić, p.
Marko Stipetić), bogoslovima, zajednici Omnia Deo s kojima je proveo oko
šest mjeseci kao i svim vjernicima laicima koji su ga pratili molitvom i po-
moći.

H. Anušić

14

Broj 9/536 2020.

Zaređena
trojica
đakona

Tomislav Nikolić, Luka Klarica i

Hrvoje Mandić novi su đakoni

Riječke nadbiskupije

Riječki nadbiskup Ivan Devčić zaredio je 4. listopada u katedrali svijeta u kojem žive. „Uočit ćemo da je Crkva u nekim krajevima
sv. Vida trojicu đakona. Tomislav Nikolić, Luka Klarica i Hr- svijeta i danas progonjena, dok se u drugim, tradicionalno kršćan-
voje Mandić novi su đakoni Riječke nadbiskupije koji su ovim skim, suočava s pojavom velike ravnodušnosti prema njoj i njezi-
činom zakoračili na prvu stepenicu sakramenta svetog reda i pripre- noj poruci. S tom ćemo se pojavom u buduće sve više susretati, a
maju se za primanje u svećenički stalež.  Posljednja dvojica članovi to znači i sa sve većim distanciranjem od Crkve i njezina nauka.
su kanonski priznatog javnog vjerničkog društva Omnia Deo koje je Naravno ni progonstva, otvorena ili prikrivena, neće nikada pre-
Riječkoj nadbiskupiji već podarilo više svećenika i časnih sestara.  stati. Ali to nas ne smije obeshrabriti nego, naprotiv, potaknuti na

„Velike su potrebe pred nama, ali također i velika radost i “Zčvršće oslanjanje na Gospodina“, rekao je nadbiskup Devčić.
nada“, rekao je nadbiskup na početku euharistijskog slavlja u ri- bog toga, dragi Hrvoje, Luka i Tomislave, kao đakoni,
ječkoj prvostolnici i zahvalio kandidatima na njihovoj odluci da svoj a doskora i kao svećenici, dužni ste Božju riječ ljudima
život posvete Bogu te njihovim obiteljima i odgojiteljima koji su ih naviještati na način da u njoj mogu prepoznati odgo-
na tom putu podržali. vore na svoja životna pitanja i Božji poziv na obraćenje, koje je
pretpostavka za ulazak u vječno zajedništvo s Njime i sa svima
U propovijedi ih je podsjetio na specifičnosti đakonske službe i svetima.“
zadaće koje ih očekuju. A svoju će službu vršiti krsteći djecu, čuva-
njem euharistije i dijeljenjem pričesti, blagoslovom mladenaca kod Na kraju mise ređenicima i okupljenima obratio se i utemelji-
sakramenta ženidbe, davanjem popudbine umirućima, tumačenjem telj Omnia Deo don Josip Radić, te ih, zahvalivši Bogu ohrabrio na
Svetog pisma, podučavanjem, dijeljenjem sakramentala, vođenjem njihovu putu i pozvao na molitvu. „Molimo da oni budu potpuno
sprovoda te slavljenjem liturgije časova. „Naravno za izvršavanje odani, vjerni i predani Bogu. To će biti blagoslov njima, ali i njiho-
svega toga neophodno je njegovati zdrav sakramentalni život i tra- vim obiteljima, zajednici i mnogima u Crkvi i onima koji to nisu,
žiti molitvenu i svaku drugu pomoć od vjerničke zajednice.“ ali će možda postati“, rekao je don Radić.

Podsjetio ih je da su pozvani činiti tjelesna i duhovna djela mi- Ređenici su zahvalili Bogu i svima koji su ih pratili na sveće-
losrđa, što podrazumijeva karitativno djelovanje i svjedočenje Božje ničkom putu te istaknuli kako zahvaljivati žele svojim životom.
riječi. Sve to pozvani su činiti odgovarajući na potrebe vremena i
Danijel Delonga

Svetkovina zaštitnika riječke bogoslovije, sv. Ivana Pavla II.

Sveti Ivan Pavao II. veliki je uzor u
nasljedovanju Krista

U bogoslovnom sjemeništu „Ivan Pavao II.“ u Rijeci 22. listo- slavljena je misa koju je predvodio
pada proslavljena je svetkovina zaštitnika riječke bogoslovije, sv. gvardijan Trsatskog svetišta fra
Ivana Pavla II. Slavlje je započelo svečanom pjevanom Gospinom Krunoslav Kocijan. U nadahnutoj
krunicom na kojoj je sudjelovao riječki nadbiskup i metropolit propovijedi osvrnuo se na lik i dje-
mons. dr. Ivan Devčić. Nakon molitve mons. dr. Devčić prisjetio se lo sv. Ivana Pavla II. koji svakom
2003. godine i bogoslovima govorio o milosnim danima i atmosferi čovjeku, a osobito svećeničkim
koja je vladala prije i za vrijeme Papinog boravka u Rijeci i Bogo- kandidatima, može biti i jest veliki
slovnom sjemeništu. Nakon poticajnog govora riječkog nadbiskupa uzor u nasljedovanju Krista. Slav-
lje je dodatno uzveličala posjeta
franjevačkih novaka i braće domi-
nikanaca.

Sv. Ivan Pavao II. volio je hr-
vatski narod i tijekom svog 27 go-
dina dugog pontifikata, tri put je
pohodio Hrvatsku: 1994., 1998.
i 2003. godine. Za svoje 100. apo-
stolsko putovanje 2003. godine odabrao je našu Domovinu i pet
dana, od 5. do 9. lipnja 2003., boravio u riječkom Bogoslovnom sje-
meništu otkuda je putovao u Osijek, Đakovo, Dubrovnik i Zadar. U
Rijeci je na svetkovinu Duhova slavio misu na Delti nakon koje je
hodočastio u Trsatsko svetište te se zaustavio i pred riječkom pr-
vostolnicom, katedralom sv. Vida. U znak zahvalnosti, riječko bo-
goslovno sjemenište danas nosi njegovo ime i čuva Papinu spomen
sobu u kojoj je sv. Ivan Pavao II. pet dana boravio.

15

MEDICINSKI KUTAK Broj 9/536 2020.

COVID-19
- mjere zaštite

Priredio: dr. Ivan Host

Zarazne bolesti predstavljaju značajan problem i to ne samo za
zdravstveni sustav već i za sve segmente društva uključujući i onaj
gospodarski. Zato je, osim liječenja samih bolesti, jednako važno i
sprječavanje njihovog širenja među stanovništvom.

Kako bismo uspješno planirali i provodili mjere zaštite od za- Održavanje čistoće predmeta i površina, posebno onih koji su
raznih bolesti važno je poznavanje glavnih puteva i način u dodiru s većim brojem ljudi, dodatno će pomoći u sprečavanju
prijenosa zarazne bolesti. To važi za sve zarazne bolesti pa širenja zaraze indirektnim putem, dakle unošenjem virusa tako da
tako i za COVID-19. neopranim rukama dodirujemo sluznice očiju, usta ili nosa.

Koronavirus se najčešće prenosi s čovjeka na čovjeka putem Važnost održavanja odstojanja
sitnih kapljica koje zaražena osoba izbacuje u svoj okoliš kada kiše,
kašlje, govori, ali već i samim boravkom u prostoriji. Ne treba za- Smisao održavanja odstojanja među osobama je smanjenje
boraviti da opasnost prijeti ne samo od kapljica koje dospijevaju mogućnosti prenošenja virusa putem kapljica od zaraženih pre-
izravno do osobe, već i indirektno putem kapljica koje su se zausta- ma zdravim osobama. Ova mjera upućuje nas na razmišljanje o
vile na dostupnim površinama i predmetima. Ukoliko osoba dođe pojedinačnim aktivnostima svakoga od nas, kao i o ponašanju u
u kontakt sa „zaraženom” površinom ili predmetom, npr. dodiri- raznim kolektivima i na javnim skupovima. Održavanje razdalji-
vanjem rukama, zaraza je moguća ukoliko se neopranim rukama ne od najmanje 2 metra treba pratiti i izbjegavanje pozdravljanja
dodiruju usta, nos ili oči. kontaktom npr. dodirom, rukovanjem i grljenjem. Izbjegavanje bo-
ravka na mjestima gdje se okuplja više ljudi smanjuje vjerojatnost
Osobne higijenske mjere kontakta zaraženih s nezaraženim osobama, i tako značajno utječe
na sprečavanje širenja zaraze među stanovništvom.
Za sprečavanje prijenosa virusa u stanovništvu važnu ulogu
ima primjereno održavanje osobne higijene i higijene prostora. To Alternativna organizacija posla i određenih aktivnosti može
se postiže na nekoliko načina. Osnovna i izuzetno važna mjera je također doprinijeti prekidanju lanca prenošenja virusa. Tu se pr-
često i pravilno pranje ruku u trajanju od najmanje pola minute venstveno misli na mogućnost rada od kuće korištenjem telekomu-
(30 sekundi), korištenjem vode i sapuna ili sredstava za dezinfekci- nikacijskih tehnologija.
ju na bazi barem 70% alkohola. Pranje ruku je posebno važno prije
dodirivanja očiju, nosa i usta, nakon ispuhivanja nosa, nakon kiha- Korištenje zaštitnih maski
nja i kašljanja, prije pripreme obroka, prije i poslije jela. Također i
nakon dodirivanja kvaka, rukohvata (npr. rukohvat stepeništa ili Zaštitne maske je potrebno koristiti na svim javnim mjestima
rukohvat u autobusu) i drugih predmeta koje dodiruju drugi ljudi. posebno u zatvorenim prostorima i uz održavanje razdaljine od 2
Ruke treba dobro prati i nakon njege bolesnika, nakon ulaska u metra, kao i na svim drugim mjestima gdje je to preporučeno. Na
kuću i slično. Ukoliko u nekoj situaciji niste u mogućnosti oprati ili otvorenom je za sada službeno preporučeno korištenje maski uko-
dezinficirati ruke važno je suzdržati se od dodirivanja nosa, ustiju liko nije moguće osigurati razmak između dvije osobe od najmanje
i očiju. Po mogućnosti treba izbjegavati dodirivanje predmeta koje 2 metara. Ja bih ipak preporučio da se maska nosi stalno i na svim
koriste druge osobe. otvorenim javnim prostorima bez obzira na razdaljinu od drugih.

Higijena prostora Pravilno korištenje zaštitne maske je od izuzetne važnosti.
Prije stavljanja maske, potrebno je na preporučen način oprati
Higijena prostorija u kojima se boravi uključuje i higijenu povr- ruke, potom je postaviti na lice tako da prekriva usta i nos. Naža-
šina i higijenu predmeta kako bi se ostvario njezin puni efekt. Prvo lost često vidimo osobe koji stavljaju masku samo preko usta što
je redovito i pravilno provjetravanje prostorija u kojima boravimo. je neispravno i nedovoljno. Maska se postavlja tako da između nje
Ovo proizlazi iz samog načina prenošenja virusa, i predstavlja važ- i lica nema praznog prostora. Izbjegavajte dodirivanje maske dok
nu mjeru. Prostorije u kojima boravimo zimi se provjetravaju tako je nosite.
da više puta na dan širom otvorimo prozore u trajanju od oko pet
minuta. To je dovoljno vremena da se prostorija dobro provjetri, a Mnogi si postavljaju pitanje koliko zaštitne maske štite. Po
da se s druge strane značajnije ne snizi temperatura u prostoriji. nekim istraživanjima maska štiti onoga koji ju nosi oko 30 % a, a
Dakle zimi provjetravati češće, ali ne duže od pet minuta. druge u prostoriji oko 60 %. Time vidimo da je nošenje maske važ-
nije da štitimo druge od zaraze, a najbolju moguću zaštitu možemo
postići samo ako svi, bez izuzetaka nosimo zaštitne maske.

16

Broj 9/536 2020. CRKVENA GLAZBA

REFORMA I PROTUREFORMA

Širenje ideja reformacije

dovelo je do toga da se

u samoj rimskoj crkvi javila

potreba za ponovnim

otkrivanjem onog osjećaja

unutrašnjosti i strogosti

za koji se vjerovalo da je

izgubljen; tako je između

1545. i 1563. Crkva

sazvala Tridentski sabor.

Oci koncila imali su za

cilj nametnuti načelo

razdvajanja svetog od

profanog, što je značilo

kraj crkvenog liberalizma Piše: Andrejka Srdoč Geraci

na umjetničkom polju. Protureforma

UXV. stoljeću, nakon Josquinove generacije, crkvena glazba Širenje ideja reformacije dovelo je do toga da se u samoj rim-
zadobiva nove karakteristike. Opada nadmoć francusko- skoj crkvi javila potreba za ponovnim otkrivanjem onog osjećaja
flamanske škole, dok se razvijaju nove glazbene struje unutrašnjosti i strogosti za koji se vjerovalo da je izgubljen; tako je
koje ona sama oplođuje zbog svoje visoke kompozicijske vještine. između 1545. i 1563. Crkva sazvala Tridentski sabor. Oci koncila
Glazbenici se prepoznaju u poetskoj takozvanoj musica reservata, imali su za cilj nametnuti načelo razdvajanja svetog od profanog,
što je u osnovi bila sva ona glazba u kojoj provodi koherentnost što je značilo kraj crkvenog liberalizma na umjetničkom polju.
između zvuka i riječi, rezervirana za dobro obrazovane i odabrane
slušatelje. Sada je ujednačenost glasova uobičajena praksa i nastoji - Uvedena je cenzura tiska (1543.).
se kontinuirano oponašanje odnosa između dionica; štoviše, lakoći - Upotreba tema ili glazbenih oblika iz profane glazbe morala
višeglasnog pisanja pogoduje jasan raspored teksta i kratka i dobro je biti ukinuta, a tehnika parodije uglavnom se nije smatrala pri-
uglađena melodijska fraza. kladnom.
- Upotreba tropa i sekvenci morala je biti također ukinuta, jer
Razvija se parodijska tehnika koju su već prije započeli Ocke- je Božja riječ morala biti u središtu liturgije i stoga je nije mogla
ghem i Josquin; parodijska misa je parafraza jednog ili svih glasova zasjeniti nadmetanje tekstova ili kontrapunkcijske umjetnosti.
već postojeće svete ili profane višeglasne skladbe s umetanjem tek- Ova ograničenja su našla malo praktične primjene na glazbe-
sta ordinarija mise; incipit (uvodne riječi pjesme) često se navode nom polju: kontrapunkt se i dalje koristio i koristile su se svjetovne
kao naslov mise. teme, u ovom slučaju nazivajući misu terminom „Sine nomine“
(bezimena).
Reforma: protestantski koral Međutim, osjećala se potreba da se sveta polifonija prilagodi
liturgijskim potrebama: koristilo se sve više liturgijskih tema, ko-
Zahvaljujući pobunama seljaka i interesima knezova i buržo- ristile su se dijatonske melodije, te se manje koriste disonance.
azije u borbi protiv feudalnih privilegija svećenstva, zavladao je Nadalje, zahtjevi manjih crkava da mogu izvoditi lakše sklad-
u XV. stoljeću protestantizam nadahnut Lutherovim tezama. Nije be, bila je početak nastanka takozvane misse brevis koja je, osim
priznao papinski primat i nije prihvaćao kult svetaca. Raskid s što je imala karakteristike koje je koncil zahtjevao, bila je dostu-
Rimskom crkvom (1519.) doveo je do potrage za novim liturgijskim pna malim i loše obučenim zborovima. U Rimu, gdje se polifonija
poretkom koji se temeljio na izravnom sudjelovanju svih vjernika, prakticirala isključivo a cappella, scenom je dominirao Giovanni
a ne na vanjskoj i estetskoj praksi. Luther se zalagao za razvoj Pierluigi da Palestrina.
novog repertoara pjesama na nacionalnom jeziku koji se naziva ko-
ral; prerade postojećih gregorijanskih ili svjetovnih melodija pred-
stavljene su u homofonom i homoritmičnom stilu kako bi ju lakše
izvodio cijela zajednica.

Tridentski sabor

Upotreba tema ili glazbenih oblika iz profane glazbe morala je biti ukinuta, a tehnika parodije uglavnom se nije smatrala prikladnom.
Upotreba tropa i sekvenci morala je biti također ukinuta, jer je Božja riječ morala biti u središtu liturgije i stoga je nije mogla
zasjeniti nadmetanje tekstova ili kontrapunkcijske umjetnosti.

17

DUHOVNI KOLAŽ Broj 9/536 2020.

SuM Znanstvena monografija o
povijesti augustinaca u Rijeci
Često mi izgleda kao da se
Bog šali. Sa životom, ljudima, U izdanju izdavačke kuće Srednja Europa i Katolič-
osjećajima, prilikama... Zna on kog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objav-
dobro kako i zašto, a meni puno ljena je knjiga Filius conventus Fluminensis. Augustinci
toga zvuči ironično i sama sebe pustinjaci sv. Jeronima u Rijeci, autora crkvenog povje-
podsjećam na nekog luđaka koji sničara izv. prof. dr. sc. Marka Medveda. Znanstvena
ne zna prepoznati i biti siguran u monografija na više od 750 stranica, podijeljenih u 11
ono nešto. poglavlja opisuje povijest augustinaca, prvih redovnika
u gradu Rijeci.
Piše: Daria Ljevar
Od 14. st. do ukinuća samostana odlukom Josipa II.
Dolazi ponovno hladni studeni, pun kiše koncem 18. st., redovnici nasljedovatelji sv. Augustina
i lišća koje ostaje ležati na cesti čekaju- nalazili su se u crkvi i samostanu sv. Jeronima, mjestu
ći milijune nogu i guma pod kojima će na kojem od sredine 20. st. djeluju dominikanci. Povijest
ostati zgaženo. Mi ćemo i dalje žuriti, a kamo, augustinaca pustinjaka vrlo je malo poznata hrvatskoj
kome? Trčeći za vlastitim SuM-om, zaboravit historiografiji, ne samo u vezi s Rijekom već i s ostalim
ćemo slušati, gledati, biti, povezati se i živjeti područjima Hrvatske s obzirom na njihovu prisutnost u
pomoću SuM-a. What is SuM? On stoji na vagi; Slavoniji, Istri i Dalmaciji, posebice u srednjem vijeku.
S sa jedne, M s druge strane, a po sredini se ra-
steže život koji je uvijek mješavina raznobojna. Koristeći domaću i inozemnu literaturu, nepoznata arhivska vrela svjetovnih i
crkvenih arhiva u Rimu, Beču, Zagrebu, Münchenu, Rijeci i dr., autor analizira po-
Čovjekov zadatak bio bi izabrati S ili M, to četke augustinske prisutnosti u Rijeci vezane uz Devince i Walseeovce, razvoj za-
naravno nije jednostavno, ali nije niti nemo- jednice tijekom 15. st., burno razdoblje mletačkog uništenja i reformacije, istaknuti
guće. Ključ je u načinu pogleda, shvaćanja... položaj riječkog samostana u kontekstu koruških i štajerskih redovnika, ujedinjenje
Čovjek koji stoji na sredini vage je redaktor, s austrijskom augustinskom provincijom i jozefinističko zatvaranje samostana 1788.
a može biti i kompozitor, to mu je ostavljeno godine. Autor iznosi pojedinosti o više riječkih augustinaca, slabo poznatih ili posve
na izbor. Ako odluči biti samo redaktor, mora nepoznatih historiografiji, koji su zauzeli istaknuta mjesta u augustinskom redu, Cr-
biti spreman na poslušnost i prihvaćanje svega kvi i društvu Srednje Europe, poput više provincijala, biskupa, profesora teologije i
i svačega bez vlastitog mišljenja i stava, ipak, dr. Opisuje se društvena važnost redovnika posebice s obzirom na doprinos kulturi,
smatram kako Bog od čovjeka traži kompro- obrazovanju i visokom školstvu, najstariju riječku knjižnu baštinu, djelovanje bratov-
mis, kritičku analizu stvarnosti. Glavni motiv- ština, izgradnju nove crkve i samostana u 18. st. itd.
sko-tematski element čovjekov je odnos prema
onome što se proteže po sredini vage; prije- Knjiga donosi pregršt podataka i o okolici Rijeke u kojoj su redovnici imali više
porno pitanje je, s kolikom kakvoćom pogleda dobara i kapela poput današnje Žabice, Mlake, Krnjeva, Kantride, Opatije, Klane,
čovjek promatra. Primjerice, najlakše je kada Krasa u Sloveniji i dr. Povijest riječkih redovnika vrijedan je doprinos poznavanju
nam drugi serviraju gotovu uslugu, odnosno prošlosti riječkog kraja u predindustrijskom vremenu jer je samostan sv. Jeronima
pomoć i još se zakonom obvežu na dugotrajnost zauzimao istaknut položaj u lokalnom feudalnom sustavu. U tome kontekstu valja
takvog čina, tada ću bez sumnje i muke znati, spomenuti da se u dodatku knjige donose brojni ugovori, misne zaklade, oporuke
tijekom više od četiri stoljeća djelovanja samostana.
FBog je na mojoj strani i brine se za mene.
erdinand de Saussure to bi vrlo jedno- Ovom monografijom daje se vrijedan doprinos crkvenoj povijesti Rijeke, ali i
stavno opisao pomoću jezične dihotomije društvenoj i kulturnoj povijesti grada. Može se reći da knjiga o povijesti riječkih au-
sintagmatskih i paradigmatskih odnosa. gustinaca u crkvi sv. Jeronima povezuje dva velikana, svetog Augustina i svetog Jero-
Opisana situacija primjer je sintagmatskog od- nima, upravo u godini obilježavanja 1600 godina od smrti sv. Jeronima.
nosa gdje se riječi, u ovom slučaju, događaji,
linearno nižu jedan za drugim čineći savršenu Verbum
cjelinu. Životna pitanja i problemi nastaju kada
je nizanje događaja u odsutnosti, tada odmah Jean Mercier
pomislim kako me Bog zaboravio i kako sve
ostaje na potencijalu i mogućnosti. Zadatak Drukčiji roman o Isusu
SuM-a je paradigmatsko pretvoriti u sinta-
gmatsko; prepoznati djelovanje dobra i biti si- Nakon što nas je nasmijao i potaknuo na razmišljanje
guran da nisam sam. S je svjetlo koje se upali svojim bestselerom „Kad župniku prekipi“, Jean Mercier
kada postanemo čvrsto sigurni u Božju prisut- sada nam nudi novu književnu i duhovnu poslasticu. Ovo
nost i onda kada se čini da je potpuno odsutan je priča o Isusu i prvim kršćanima kakvu nikada niste pro-
te dopušta vladavinu M. čitali! Pripovijedajući Isusov život na originalan, dubok i
zanimljiv način, ovaj Drukčiji roman o Isusu bit će snažan
Na kraju, kad bismo moje jezične zagonet- duhovni poticaj onima koji evanđelje nikada nisu uzeli u
ke promatrali u kontekstu prvog dana studeno- ruku, a pravo osvježenje onima koji ga dobro poznaju.
ga, moglo bi se zaključiti sljedeće: svet je onaj
tko ne negira prisutnost mraka u svom životu, Svojim pripovjednim stilom i psihološkim finesama
već svojim stavom neumorno unosi svjetlo on- autor nam omogućava da doživimo dramatičnu dimenzi-
dje gdje je mrak pušten na slobodu. Dakle, budi ju Kristova života, ali i egzistencijalnu napetost koju On
SuM prvo u sebi, sa sobom, uz pomoć onoga tko pobuđuje u onima koji ga susreću i čiji se život „zakomplicirao“ u susretu s Njime.
se ne šali, nego nam život čini zanimljivijim, a
posljedično ćeš biti SuM kuda god prođeš, osta- O čemu je razmišljao Josip gledajući sina koji je odlučio da se neće ženiti? I što
vit ćeš sjaj! je Mariji prošlo kroz glavu kada je s napunjenih trideset godina napustio dom? Kako
je Petrova žena prihvatila odluku svojega mladog supruga da je napusti i pođe za
tim neobičnim prorokom? Koje su tame nastanjivale iskrivljenu i ratobornu Judinu
psihu? I zašto je Toma zahtijevao da stavi prst u rane te s kojim se on duhom borio?

Na stranicama ove jedinstvene knjige poistovjećujemo se s likovima, dijelimo nji-
hove nade i sumnje, sve dok iznutra i sami ne doživimo preokret koji je Isus izazivao
kod suvremenika, a koji i danas izaziva u srcima ljudi.

18

Broj 9/536 2020. DOGAĐANJA

Suosjećajnosti u listopadu

Riječka, katolička osnovna škola s ponosom nosi ime Josipa Pavlišića.
Baš ove godine obilježavamo 15 godina od nadbiskupovog preminuća
i prvih 5 godina života Škole u kojoj se na svakom koraku osjeća
njegova nevidljiva prisutnost.

Piše: Jasna Buketa Na kamenom pročelju pročitasmo sadržaj spomen-ploče; pre-
rađene Mažuranićeve stihove koji pozivaju na pripadnost, nacio-
Mjesečni izlet okrjepe za hospicijske djelatnike i vanjske su- nalni identitet, domoljublje:
radnike dogodio se u zemlji Velog Jože, kako je to pjesnič-
ki primijetio nadbiskup Ivan Devčić. Ravnateljica Hospi- “Noneti naši rodili su se tu / Oci naši rodili su se tu / I mi isti
cija, s. Daniela, povela nas je putovima svoje prošlosti. rodili smo se tu / Za nas draže na svietu ni”.

Posjetili smo Pazin, šetali uz Pazinčicu i slap Zarečki krov. Pa- Danas je Pavlišićeva kamena kuća u Srbljanima, vila Dolores
zinčica ponire u Pazinsku jamu, a ponor rječice pravo je remek koju posjećuje cijeli svijet. Interesantno je da može ugostiti 19 lju-
djelo prirode i Stvoritelja. di, a da je upravo to bio i broj naše družine. Možda sljedeće osna-
živanje i bude u Pavlišićevim dvorima i njegovom vrtno-šumskom
Slapovi na Pazinčici imaju pećinu ispod vodopada. Pećine pak prstenu. Jer gori njegov duh u Srbljanima i jarko i snažno.
podsjećaju na krov iznad kojeg Pazinčica u svom toku stvara vodo-
pade i jezera. Kiša, ili preciznije Božja volja, skrenula nas je potom u sred-
njovjekovni Svetvinčenat. Ulice, trg, kaštel, crkvice - bijahu čarob-
Bila je prva subota u listopadu, kiša nas je promatrala s obla- no okupani na oktobarskoj kiši, posuti lišćem i kestenjem.
ka, ali i dopustila da prošećemo pazinskom dolinom duž botanič-
kog korita zelene i niske Pazinčice. Utočište pronađosmo - baš poput Mažuranićeve Čete, u crkvi
osobite ljepote, renesansnoj građevini - Crkvi Navještenja BDM.
Porječje nas je pozdravljalo mirom, vodom, šipkom, crvenim
glogom - glogom čije bobice pomažu kod umora, manjka energije, Pozdravio nas je vlč. Darko Zgrablić i pokazao nam najveće
tjeskobe... ponašaju se, kažu travari poput srčanog sedativa. crkveno blago - relikvije krvi blaženika Miroslava Bulešića,
velikog sina ovoga kraja, mučki ubijenog 1947. god.
Gotovo je jasno da je sestra Daniela znala u kakvu istarsku Istaknuo je da je Miroslav Bulešić rođen kao posve obično di-
oazu vodi svoj tim. Tako se eto ispostavilo da se Pazinčica iz njezi- jete i da nije bio ničime predodređen. Ipak “...pred njim su kao i
nog djetinjstva, nije promijenila. pred svakim čovjekom, bili životni odabiri. On je donio svoje život-
ne odluke i u tome je je bio dosljedan. Crkva prepoznaje blaženike
Listopadsku stazu nastavili smo prema rodnoj kući nadbisku- i svetce i upravo po tome što su u odluci biti bolji - bili dosljedniji.
pa Josipa Pavlišića. Riječka, katolička osnovna škola s ponosom To je prilika koju Bog daje svakome u životu. Po uzoru na Isusa u
nosi njegovo ime. Baš ove godine, svi zajedno, obilježavamo 15 ljudima trebamo uvijek nastojati prepoznati ono dobro i na tome
godina od nadbiskupova preminuća i prvih 5 godina života Škole nastojati u izgradnji boljega svijeta. To svatko od nas treba činiti
u kojoj se na svakom koraku osjeća njegova nevidljiva prisutnost. nastojeći izvršavati svoje poslanje...”
Ovim brojkama dodajem i 20 godina od posvećenja za biskupa na-
šeg današnjeg riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića i Dan je završio olujom, na imanju Klarići u prijateljskoj atmos-
činjenicu da je upravo on, otac nadbiskup Ivan osnovao školu koja feri uz kamin i domaća istarska jela. Sakralno-kulturni, opuštajući
trajno čuva spomen na dragog nam učitelja i pastira Josipa Pavliši- izlet, platforma zajedništva i sloge, okončana je u subotnje pred-
ća. U rodnim Srbljanima dočekali su nas Dolores i Eugen Pavlišić, večerje.
članovi njegove obitelji.
S mišlju kako povijest oblikuje pojedinca i kako pojedinac obli-
kuje povijest, utonula sam u miran san.

Zaključih da je odlazak na naš najveći poluotok bio izlet-pojili-
šte - za rasterećenje suosjećajnih duša.

19

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Broj 9/536 2020.

Donji Lapac Ogulin

Četvrta obljetnica Četvrta obljetnica
posvete i blagoslova posvete župne crkve
crkve sv. Ivana Pavla II. u bl. A. Stepinca
ekumenskom ozračju
U petak 2. listopada obilježena je četvrta obljetnica od posve-
Učetvrtak 8. listopada po četvrti je put u Donjem Lapcu svečano pro- te župne crkve bl. A. Stepinca u Ogulinu. Misno slavlje predslavio
slavljena obljetnica blagoslova i posvete župne crkve sv. Ivana Pavla je župnik Plaškog i Saborskog don Goran Antunović u suslavlju
II., jedine u Gospićko-senjskoj biskupiji i Riječkoj metropoliji koja je mjesnog župnika župe bl. A. Stepinca fra Petra Grubišića. Glaz-
posvećena velikom papi i svetcu Ivanu Pavlu II. Svečanost je predslavio si- bom je misu liturgijski pratio župni zbor pod ravnanjem Sanija
sački biskup mons. Vlado Košić u suslavlju mjesnog župnika Dina Rupčića, Francetića. Misi je nazočilo stotinjak vjernika među kojima i za-
dok je glazbom misu animirao župni zbor uz asistenciju časnih sestara Kla- mjenik gradonačelnika Ogulina Danijel Vukelja.
njateljica Krvi Kristove iz Bihaća. Misno slavlje uzveličali su hodočasnici
iz Zavalja, Bihaća i Ogulina. Misno slavlje imalo je i ekumensku dimenziju “Danas slavimo rođendan ove crkve, a to je svetost trenutka
zbog nazočnosti paroha Donjeg Lapca, Srba i Gračaca o. Predraga Sušića. posvećenja, poručio je na početku propovjednik don Goran. Crkva
je mjesto susreta Ljudi i Boga, mjesto u kome nas Bog poziva na
Župnik vlč. Dino Rupčić podsjetio je na početku sve duhovne blagodati obraćenje. Bog je u Crkvi, ali je i u nama, on se spušta na našu ra-
posvećene svetcu i velikom prijatelju hrvatskog naroda sv. papi Ivanu Pavlu zinu. On želi stanovati u nama, jer smo svi mi po postanku hram
II. U protekle 4 godine crkvom je prodefiliralo više od 30 svećenika kao i Božji. Naše kršćansko poslanje nam nalaže da živimo sveto i bo-
nekoliko biskupa i nadbiskupa. Ove godine papski nuncij Giorgio Lingua rimo se protiv grijeha. Svi smo pozvani na svetost i vječnost, a ne
uručio je župi apostolski blagoslov pape Franje povodom 100. obljetnice ro- prolaznost. Naša crkva je Zakejeva smokva s koje vidimo Isusa.
đenja sv. pape Ivana Pavla II., od 17. svibnja ove godine. Nakon ove euharistije, nosimo Boga kući”, zaključio je don Goran
Antunović svoju propovijed.
Biskup Košić na početku je čestitao svim župljanima blagdan, jer crkva
je dom molitve. “Svi trebamo s radošću ići u Dom Gospodnji gdje doživlja- Završnu riječ uputio je na kraju župnik fra Petar Grubišić
vamo iskreni susret s Isusom. Ako tko razruši dom Božji, Bog će ga kazniti, uz nadu i vjeru da će u vjerničkom puku još više rasti svijest o
no time se ne misli samo na materijalnu crkvu već na sve nas koji smo živi proslavi obljetnice posvete crkve koja će naredne godine zabilježiti
hram Božji”, podsjetio je biskup Košić uz napomenu da je u njegovoj bisku- jubilej od 5 godina posvećenja.
piji tijekom Domovinskog rata bilo razrušeno 20 župnih crkava i tri puta
više kapela, a da se na obnovljenoj crkvi sv. Lovre u njegovoj bivšoj župi u Nakon mise održano je druženje vjernika i svećenika ispred
Petrinji nalazi upravo ta misao. “Hvala Bogu da su ostale bogomolje pa i crkve uz piće i kolače koje su pripremile domaće župljanke.

Bpravoslavne crkve ostale cijele.” Z. R.
iskup Košić je zatim progovorio o liku svetca nebeskog zaštitnika
župe sv. Ivana Pavla II., pape naših dana. “Njemu su dolazili i pra- Ogulin
voslavni i nekršćani, a meni je osobno 1995. uručio biskupski križ.
Uz njegovo vrijeme i djelovanje veže se više velikih riječi, izjava i poruka. Proslavljen
On je bio čovjek koji je davao optimizam mladima svojom porukom ‘ne bojte sv. Franjo Asiški
se otvoriti vrata Kristu’. On je bio i marijanski papa čije je geslo bilo Tous
tuus - Sav tvoj, poštujući Blaženu Djevicu Mariju kojoj je posvetio dvije en- Blagdan sv. Franje Asiškog, naslovnika samostana franjeva-
ciklike. I vi imate sreću da oba svoja blagdana imate u marijanskom mje- ca trećoredaca glagoljaša u Ogulinu svečano je proslavljen u ne-
secu listopadu. On je bio i papa kojeg su Hrvati posebno voljeli, a za jednog djelju 4. listopada u večernjim satima. Misno slavlje predslavio je
od 3 posjeta Hrvatskoj i dva Bosni i Hercegovini, 1994. u Zagrebu u jeku ogulinski dekan i župnik Josipdola dr. Željko Blagus u suslavlju
rata nam je dao nadu i snagu, dok je početkom rata dao nalog za priznanje upravitelja samostana fra Mirka Gregova, župnika župe bl. A. Ste-
naše domovine. O je bio papa koji je proglasio blaženim Alojzija Stepinca, a pinca fra Petra Grubišića, župnika Oštarija Peje Ivkića i župnog
bio je i papa ekumenizma jer duh Asiza i danas je vrlo prisutan i snažan.” vikara župe Uzvišenja sv. Križa Brune Lovakovića. Misu je glaz-
Propovjednik je na kraju zaključio da je crkva svjetionik u našim životima. bom animirao župni zbor uz pratnju na gitari dr. Tihomira Beline.

Pričest je obavljena vrlo svečano u prilikama kruha i vina, a na kon- „Došli smo s ciljem sjetiti se sv. Franje i inspirirati se njime
cu mise župnik Rupčić je zahvalio na svesrdnoj pomoći biskupa Košića i i posadašnjiti ga. Živio je u vremenu gube, bolesti i sukoba, iako
Sisačke biskupije koji su shvatili koliko se u Donjem Lapcu ostvaruje na- su gube današnjih vremena puno opasnije“, istaknuo je u svom
por za očuvanjem nacionalnog i vjerskog identiteta te su donirali nabavku pozdravnom obraćanju fra Mirko Gregov uvodeći nazočne u pro-
i postavljanje nove ispovjedaonice. Župnik Rupčić uručio je biskupu više slavu.
poklona, a posebno bakreni reljef s likom sv. Ivana Pavla II.
„Sveti Franjo poznat je po svojem siromaštvu koje je toliko
Zahvaljujući dionicima slavlja, vlč. Dino izrazio je zahvalnost nazočno- naglašavao u svojem životu i u životu Crkve. Koje je značenje i
sti misnom slavlju o. Predraga pri čemu oba svećenika ostvaruju praktični koja je svrha toga siromaštva?“ zapitao se na početku dr. Blagus
ekumenizam, što je za prethodnih posjeta Lapcu posebno pohvalio nadbi- uz odgovor za koji nam je potrebna analiza kršćanske duhovnosti
skup riječki mons. Ivan Devčić. unutar koje se smješta onda Franjina duhovnost, pa onda i franje-
vačka duhovnost.
Zvonko Ranogajec
“Siromaštvo i sloboda od posesivnosti, gramzljivosti i grabe-
20 žljivosti moraju čovjeka dovesti do toga da upozna ljubav koju Bog
ima prema nama i da toj ljubavi povjeruje. Ako vjerujemo u ljubav
koju Bog ima prema nama, onda ćemo vjerovati da će nam Bog
darovati u vječnoj i neprekidnoj dinamici sve što nam je potrebno
za život, zdravlje, mladost, ljepotu, moć, znanje, mudrost, radost,
blaženstvo, mir, sigurnost i svako drugo dobro. I onda nećemo
spašavati same sebe nego ćemo spasenje očekivati i dobivati od
Krista Gospodina. Zato treba nasljedovati Franjino prijateljeva-
nje s Isusom: da bismo mogli od Isusa prijatelja očekivati velike i
značajne pomoći i blagoslove, moramo isto tako biti spremni Isusu
prijatelju pružiti znakove prijateljstva i moramo spremno odgovo-
riti na traženja koja bi Isus imao prema nama.”

Poseban dojam uzvišenosti bogoslužja dao je zbor vrsnih pje-
vača pjevajući Pjesmu stvorova sv. Franje uz gitaru i usnu har-
moniku.

Z. R.

Broj 9/536 2020. GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Jesenska sjednica Zavalje
Prezbiterskog vijeća
Blagdan
Sv. Franje Asiškog

Ubiskupskom ordinarijatu u Gospiću održana je 21. rujna redovita sjednica U subotu 3. listopada u Zavalju, jedinoj župi Gos-
Prezbiterskoga vijeća, prva u ovoj godini, pod predsjedanjem gospićko-senj- pićko-senjske biskupije koja se nalazi na teritoriju su-
skoga biskupa Zdenka Križića. sjedne BiH, proslavljen je blagdana nebeskog zaštit-
Nakon molitve Trećega časa biskup je pozdravio vijećnike te svima zaželio do- nika, sv. Franje Asiškog ili Franćikovo kako ju zovu
brodošlicu, a posebno preč. dr. Željku Blagusu koji je umjesto vlč. Ante Luketića novi domaći vjernici. Misu je predslavio župnik župe sv. Ante
predstavnik Ogulinskog dekanata. Padovanskog iz Bihaća fra Bono Tomić u suslavlju mje-
Na početku radnoga dijela kancelar preč. Mišel Grgurić pročitao je zapisnik s snog župnika Dine Rupčića i više svećenika udbinskog
prošlogodišnje jesenske sjednice, a potom je biskup Križić dao pregled stanja u bi- dekanata, franjevaca iz Gračaca kao i domaćeg sina fra
skupiji, poglavito glede stanja klera i svećeničkih kandidata. Istaknuo je najprije pa- Petra Žagara iz Ćuntića. Hodočasnici u narodnim noš-
storalne teškoće s kojima su se svi u pandemiji susretali, naglasivši da su ipak u njama iz Zavalja i Bihaća, u procesiji koja je prethodila
cijeloj biskupiji po planu održana sva slavlja podjela krizme. Glede programa koji je
predviđen u Pastoralnom kalendaru nije moguće ništa sa sigurnošću planirati. Kon- svečanoj liturgiji, nosili su kip sv. Franje i svojim su pje-
gregacija za bogoštovlje uputila je dopis o potrebi povratka vjernika u crkve, kako se vanjem uzveličali liturgiju.
ne bismo pretvorili u “online Crkvu”, naglasio je mons. Križić. Podsjetio je također da
je biskupija u posljednje dvije godine dobila petoricu novih svećenika, a uz to su još „Sv. Franjo Asiški jedan je od najvećih svetaca u
dvojica inkardinirana u prezbiterij Gospićko-senjske biskupije. kršćanstvu i onaj koji se najviše približio Kristu. Nje-
Zatim je kratko naveo u kojoj su fazi izgradnja Svećeničkog doma i samostana gov život i djelovanje nadahnjuju i danas, nakon što je
sestara karmelićanki u Gospiću, kao i sanacija dijela Svetišta na Udbini, te je ista- prošlo 800 godina. Što je u tom čovjeku, tom svetcu u
knuo teškoće zbog golemih troškova. Sa zahvalnošću svakom dobročinitelju naglasio
je da treba ustrajati s vjerom u Providnost, to više što su mnogi svećenici donosili Franji tako izuzetno da može stoljećima biti i ostati to-
doprinose župa za izgradnju Karmela, a pojedini svećenici su davali i vlastita novčana likima kao poticaj, kao izazov, kao jaka privlačna sna-
sredstva za tu nakanu. ga i kao model uzor za življenje“, zapitao se na početku
Došavši na temu nove pastoralne godine biskup je posvijestio kako se zbog koro- propovjednik fra Bono te nastavio. „Ono najvažnije je
življenje evanđelja i životni stil u kome središte ima Isus
Krist. Sv. Franjo ne vodi ljude prema sebi nego prema
evanđelju i Isusu. On nam je ostavio još nekoliko stvari
u zalog kao svoju malenost. On je nudi svima kao zalog
duhovnog života. To je zatim križ, a sv. Franjo je odgo-
vorio na Isusove riječi iz Evanđelja „Tko želi biti moj
učenik, neka uzme svakog dana svoj križ i neka ide za
mnom. Sljedeća točka Franjina života bila je siromaš-
tvo. On je živio pored siromaha, živio za siromahe i živio
je sa siromasima. Evanđeosku poruku o siromaštvu sv.
Franjo je shvatio doslovno. Franjin poziv na siromaštvo
je u stvari Kristov poziv i poziv Crkve. I na koncu sv.
Franjo je čovjek molitve za koga su suvremenici rekli da
je bio utjelovljenje molitve u osobi. Franjin život bila je
jedinstvena sinteza molitve i hvalospjeva.

Od navedenih Franjinih obilježja mi bismo mogli
štošta uočiti i mnogo toga naučiti. I našem je naraštaju
odgovorna zadaća nasljedovanja Isusa Krista i sv. Fra-
nje Asiškog“, zaključio je svoju homiliju fra Bono Tomić.

Z. Ranogajec

navirusa mnogo toga planiranoga u prošloj godini nije ostvarilo. Za sljedeću godinu se
na razini Biskupske konferencije govorilo o temi Božje Riječi prigodom 1 600. obljetni-
ce smrti sv. Jeronima. Predviđeno je, rekao je mons. Križić, obilježavanje tog datuma,
osobito u dalmatinskim biskupijama u domovini, a na Teologiji u Splitu planirano
je predavanje za 29. rujna te euharistijsko slavlje na sam blagdan, 30. rujna, koje bi
Gpredvodio jedan biskup iz Portugala.
lede vjeronauka u župama, biskup je podsjetio kako zbog pandemijskih okol-
nosti postoje teškoće u održavanju župne kateheze, dodavši da se kateheza
može održavati u velikim župnim dvoranama, ako ih nema može se i u crkvi
gdje je veći prostor.
Potom je mons. Križić svećenicima predočio molbu Stožera civilne zaštite Ličko-
senjske županije glede eventualne potrebe zbrinjavanja bolesnih u nekom od raspolo-
živih biskupijskih pastoralnih objekata te dopis Studentskog katoličkog centra Split
(SKAC) s prijedlogom organizacije pučkih misija u jednoj od župa biskupije od 23. do
28. veljače. Spomenuvši na koncu predstojeće biskupijske susrete, odlučeno je da se
svi odgode do povoljnijih okolnosti.
Slijedila je rasprava o Katehetskoj nedjelji u kojoj je glede župne kateheze u okol-
nostima pandemije biskup ponovno naglasio važnost župnoga vjeronauka, koji bi se
trebao odvijati prema mogućnostima pojedinih župa.
Zatim je ekonom preč. Nikola Turkalj podnio izviješće o trenutačnoj fazi na ak-
tualnim građevinskim radovima na zgradama Svećeničkog doma i Samostana kar-
melićanki u Gospiću te je i on istaknuo financijske teškoće. Ujedno je najavio velike
radove sljedeće godine, koji će poremetiti komunikaciju kroz biskupijsko dvorište,
budući da Grad Gospić izvodi modernizaciju gradske kanalizacije čiji trakt prolazi
biskupijskim parkom.
Sastanak je završen informacijom vlč. Dine Rupčića o smanjivanju broja stanov-
nika u Srbu te prijedlogom preč. Blagusa da župnici slave mise na obljetnice smrti
svećenika koji su djelovali u njihovim župama, na što su se svi složili s preporukom
da se u misi valja sjetiti svih svećenika koji su pastoralno djelovali na području cijele
biskupije.
Anđelko Kaćunko

21

RIJEČKA NADBISKUPIJA Broj 9/536 2020.

Prva redovna sjednica novog saziva
Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća

Promicanje
nadbiskupijskog
zajedništvA

Prva redovna sjednica Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća (NPV) i njegovanje zajedništva na nadbiskupijskoj razini. „NPV-e važno je
u novom sazivu održana je 10. listopada u Velikoj dvorani Nadbi- tijelo u Riječkoj nadbiskupiji i o njemu ovisi i rad drugih tijela. Moramo
skupskog ordinarijata u Rijeci pod predsjedanjem riječkog nadbi-
skupa mons. dr. Ivana Devčića. Nakon uvodne molitve generalni vikar Kosjećati život ove mjesne Crkve“, rekao je nadbiskup Devčić.
Riječke nadbiskupije, mons. Emil Svažić, upoznao je članove Vijeća s oordinator nadbiskupijskih pastoralnih ureda, vlč. Mato Beri-
osnovnim zadaćama istaknuvši kako je svrha Vijeća biti savjetodavno šić, predstavio je novi Nadbiskupijski pastoralni plan i program
tijelo u Riječkoj nadbiskupiji koje bi trebalo proučavati realne prilike u za Godinu župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća kazavši da je
mjesnoj Crkvi, kao i osluškivati odluke s više razine (HBK) i provesti ih u aktualnu Pastoralnu godinu potrebno uključiti i godinu posvećenu
na nižu razinu (nadbiskupijsku, dekanatsku i župnu). Između ostaloga, sv. Jeronimu, odnosno 1600. obljetnici njegove smrti. Nastavno na tu
zadaća Vijeća jest i promicanje nadbiskupijskog zajedništva i karitas, temu, riječki nadbiskup istaknuo je kako je godina posvećena ovom
kazao je mons. Svažić. Kako bi Vijeće u svom novom petogodišnjem svecu - Godina Božje riječi, te bi o toj temi trebalo više govoriti na
sazivu moglo djelovati, u nastavku su tajnim glasanjem izabrani novi župnim katehezama, u propovijedima, župnim susretima i drugim pri-
tajnik te dvoje članova tajništva NPV-a koji će, uz koordinatora nad- godama.
biskupijskih pastoralnih ureda, vlč. Matu Berišića, obavljati navedene
službe. Za novog tajnika izabran je mons. Sanjin Francetić, a za članice U nastavku sjednice otvorena su pitanja vezana uz poštivanje Od-
tajništva ravnateljica nadbiskupijskog Caritasa s. Marija Faustina Ko- luka Stožera civilne zaštite PGŽ-e za sprječavanje širenja koronavi-
vačević i voditeljica Ureda za odnose s javnošću Helena Anušić. rusa, a koje se pravovremeno objavljuju na službenoj mrežnoj stranici
Riječke nadbiskupije u posebnoj rubrici posvećenoj aktualnostima ve-
Riječki nadbiskup istaknuo je kako je zadaća upravnog tijela Vi- zanim za COVID-19. S novim Odlukama upoznati su i župnici i nužno
jeća, kao i članova NPV-a, usmjeravanje NPV-a na razmatranje aktu- je poštivati ih, nositi maske u zatvorenim prostorima, a time i crkva-
alnih problema na razini mjesne Crkve i pronalaženje rješenja za iste. ma, kao i držati socijalnu distancu. „Kao građani PGŽ Odluke moramo
„Pred nama su odgovorni i složeni zadaci i važno je pratiti problema- poštovati“, istaknuo je riječki nadbiskup. S njim se složio mons. Ivan
tiku na terenu i usmjeravati je Vijeću od kojega se očekuje aktivna an- Nikolić kazavši kako bi svećenici trebali biti primjer svojim župljanima
gažiranost u životu mjesne Crkve“, rekao je riječki nadbiskup dodajući i pridržavati se Odluka.

H. A.

Put ljubavi i zahvalnosti Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu

Osam članova riječke Vin- Svečana podjela
kovske obitelji - tri sestre milo- potvrdnica i upisi
srdnice i pet članova Udruge sv.
Vinka u subotu 10. listopada po- U Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata
hodilo je mjesta Slunj, Rastoke, u Rijeci 2. listopada održana je svečana podjela po-
Bilo i Cetingrad. Glavni povod tvrdnica učenicima koji su završili svoje školovanje u
ovom hodočašću bio je blagoslov Nadbiskupijskoj školi za crkvenu glazbu. Svečanost je,
i zahvala za izgrađenu kapelicu zbog pandemije koronavirusa, organizirana u okviri-
svetog Vinka Paulskog u mjestu ma preventivnih mjera, skromnije u odnosu na pret-
Bilo kraj Cetingrada. hodne godine. Podijeljeno je šest potvrdnica i to na
Prvom stupnju za smjer Voditelja liturgijske glazbe,
Nakon što su posjetili Slunj i odnosno za liturgijsko glazbenog animatora u trajanju
Rastoke, stigli su do mjesta Bilo od tri godine. Potvrdnicu su dobile: Snježana Mrkonja
gdje ih je ispred „svoje“ kapelice (župa Presvetog Srce Isusovo, Zamet - Rijeka), Sonja
radosno dočekao gospodin Vinko Kulaš i Marija Sučić (župa sv. Romualda i Svih Svetih,
Lončarić. On je zajedno sa svojim Kozala - Rijeka), Nedeljka Vranješ (župa Uznesenja
prijateljem Vinkom Božičevićem BDM, Crikvenica), Dario Colnar (župa sv. Jurja, Lič
izgradio kapelicu u znak zahval- i župa sv. Antuna Padovanskoga, Fužine), Eva Čubrić
nosti što su ostali živi u Domovin- (župa sv. Petra Vidici, Šibenik, Šibenska biskupija).
skom ratu. Pošto su je izgradila Potvrdnice je uručila prof. Ariana Bossi.
dvojica Vinka spontano je rođena
ideja da bude posvećena svetom Istog dana bili su i upisi u Nadbiskupijsku ško-
Vinku Paulskom. Ispred kapeli- lu za crkvenu glazbu za školsku godinu 2020. – 2021.
ce hodočasnici su zajedno molili Upisalo se oko 20 odraslih polaznika u smjer Litur-
i zahvalili Bogu, svetom Vinku i gijske glazbe od kojih 10 u prvi stupanj i 7 u drugi
dvojici Vinka što su kapelicu izgradili i tako otvorili vrata širenju pobožnosti te možda stupanj - smjer orgulja i 3 izvanrednih polaznika. Na
i osnivanju Udruge sv. Vinka u ovom kraju. dječji tečaj upisalo se oko 30 djece. Ove školske godine
upisalo se ukupno više od 50 polaznika u NŠCG.
Nakon molitve Vinko je gostima govorio o svojim ratnim stradanjima, zaroblje-
ništvu, čudesnom ozdravljenju po zagovoru sv. Vinka i o samoj gradnji kapelice. Uz Od ove godine započela su on-line predavanja iz
kapelicu su napravili i veliku drvenu nadstrešnicu gdje se vjernici mogu skloniti od Liturgijske muzikologije na koja se prijavilo 55 crkve-
kiše, slaviti misu i blagovati. nih glazbenika iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine
i inozemstva. Zanimanje za Nadbiskupijsku školu za
Na povratku u Rijeku stali su kod rodne kuće sestara Ana Marije i Emanuele crkvenu glazbu je veliko i još uvijek se budući pola-
Rakocija u Žalčevoj Kosi, te malo poslije svratili na OPG Ivana i Jasmine Bogović gdje znici mogu upisati putem e-maila: crkvena.glazba.ri@
su ih vrijedni vlasnici, koji žive u Rijeci, proveli kroz svoje imanje i počastili ekološki gmail.com.
uzgojenim voćem i povrćem i donacijom svojih proizvoda Kući utočišta za beskućnike
u Rijeci. Andrejka Srdoč Geraci

Miroslav Radić

22

Broj 9/536 2020. RIJEČKA NADBISKUPIJA

Apostolski „Hrabrost je što ste došli
vizitator za u Međugorje… to znači
Međugorje da vjerujete u Božju
nadbiskup providnost“
mons. Henryk
Hoser primio
hodočasnike
iz Riječke
nadbiskupije

Osamdesetak hodočasnika iz Riječke nadbi- padnu u provaliju. Nadbi- U puna tri dana
skupije te Krčke i Gospićko-senjske biskupi- skup je potaknuo vjernike boravka u Međugorju
je koji su od 8. do 11. listopada hodočastili i da ako već nisu, svakako
u Međugorje u organizaciji župe sv. Nikole biskupa pročitaju „Dnevnik sv. Fa- hodočasnici iz
Rijeka pod duhovnim vodstvom vlč. Slobodana Bu- ustine Kowałske“ u dijelu Rijeke, Crikvenice,
noze, imali su osobitu čast da im se u subotu 10. u kojem svetica opisuje što Novog Vinodolskog,
listopada u dvorani sv. Ivana Pavla II. 40-minutnim je vidjela u paklu jer: „... Lovrana i Delnica te
govorom u svojstvu domaćina obrati nadbiskup pakao postoji zato što mi otoka Krka i Raba
mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator za Među- imamo slobodu odlučiva- imali su intenzivan
gorje. nja kako ćemo se ponaša-
ti. Mi se možemo odlučiti duhovni program
Susret je započeo molitvom molitve Gospodnje protiv Boga. Na taj način koji je obuhvatio
i uvodnim nadbiskupovim riječima pohvale. „Hra- mi sami biramo pakao, ne
brost je što ste došli u Međugorje usred pandemi- petak kao dan
je koronavirusa, usprkos svim opasnostima koje to Kbira ga Bog za nas.“ posta i šutnje,
predstavlja. To znači da vjerujete u Božju provid- ao još jedno od obilježja Međugorja, istaknu- dva uspona na
nost.“ te su i duhovne vježbe odnosno seminari po- Podbrdo s posvetom
sta, molitve i šutnje uz naglasak da ako mo- Bezgrješnom Srcu
Budući da je tema kateheze dobrodošlice bilo litvu prati post, lakše možemo upoznati sami sebe. Marijinu i zahvalom
Međugorje, nadbiskup ga je najprije slikovito, a za- Međugorje je nezaobilazno spomenuto i kao mjesto Gospi, križni put
tim i simbolički usporedio sa Svetom zemljom, što s bezbroj mogućnosti za svetu ispovijed, zbog važno- na Križevcu, ispit
znači i po krajobrazu, no prije svega „u smislu da sti tog sakramenta kao sakramenta iscjeljenja kojim savjesti, ispovijed,
Međugorje omogućuje da čovjek ‘uroni’ u Crkvu.“ se ponovno stječe mir s Bogom, s drugima i na kra- te svakoga dana
ju sa samima sobom. Nije izostavljena ni ovdašnja sudjelovanje u
Način na koji se najbolje može „uroniti“ u Cr- svakovečernja molitva svete krunice, molitve koja večernjem programu
kvu, po nadbiskupovim je riječima svakako molitva po nadbiskupovim riječima daje „inteligenciju srca“ u župnoj crkvi sv.
koja, međutim, ne smije biti tek mehaničko izgova- jer u njoj razmatrajući otajstva naše vjere shvaćamo Jakova. U svoje su
ranje određenih tekstova. Da bi nas molitva dota- kakva je Božja logika, i koja je ujedno i najkraći ka- se gradove i mjesta
knula u našoj biti, ona mora uključiti cijelu našu tekizam jer su u njoj na najsažetiji način međusobno vratili puni dojmova
osobu: tjelesnu, osjećajnu, razumsku i duhovnu. povezana otajstva života Isusa i Marije. te primljenim
Najviša razina molitve, kontemplacija, jest ona gdje milostima osnaženi
se očituje neposredno djelovanje Duha Svetoga u Završetak nadbiskupove kateheze bio je posve- u spremnosti još
prosvjetljenju odnosno spoznaji što trebamo činiti, i ćen hrani kojom se svi moramo hraniti na našem ži- intenzivnije živjeti i
u poticaju da to uistinu i ostvarimo u praksi. votnom hodočašću - presvetoj euharistiji, jer za kre- svjedočiti svoju vjeru.
tanje pravim putem treba biti jako dobro opremljen.
Po riječima mons. Hosera posebnost Međugor- Spomenuto je i kako se ljudi često pitaju što da tije-
ja je da se tu razvija “duhovnost srca“. Objasnio je kom euharistijskog klanjanja, također svakodnevne
kako je srce ono što je najsredišnije u nama: naša sa- međugorske pobožnosti, kažu Isusu u Presvetom
vjest, naše odluke, naše želje i naši osjećaji, koncen- oltarskom sakramentu, a dovoljno je da samo budu
tracija svega onoga što jesmo. Ali kako je to i mjesto uz Njega, ne trebaju reći ništa. Mons. Hoser je to
u kojemu netko mora živjeti, mi možemo u njega slikovito objasnio izgledom pokaznice koja ima oblik
pozvati Presveto Trojstvo, no ako to ne učinimo u sunca sa zrakama, što je vezano za tekst iz posljed-
taj će prazni prostor ući đavao. O tome je govorio i nje knjige Staroga zavjeta, knjige proroka Malahije:
sam Isus kada je rekao da ako iz svog srca potjeramo „A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će
đavla, a istovremeno unutra ne pustimo Njega koji ogranuti sa zdravljem u zrakama.“ (Mal 3, 20) Isus
kuca na njegovima vratima, đavao će otići pronaći je to mlado sunce koje donosi iscjeljenje. I upravo
drugih sedam duhova još gorih od sebe te će svi oni zato, kao što na sunčanim plažama na obali Jadrana
ući i nastaniti se u našemu srcu. (Mt 12, 45) „Cijela mnogi samo leže i uživaju, još radije to treba činiti
povijest spasenja od prvoga grijeha pa do kraja svi- pred Presvetim. „Molitva je umijeće življenja s Bo-
jeta, je jedna velika borba između Boga i đavla, iz- gom u Njegovoj blizini. Izložite se tim zrakama!“ bila
među dobra i zla. Za koga? Za čovjeka!“ istaknuo je je stoga i završna poruka kojom je svoj nadahnuti
nadbiskup Hoser i nastavio kako nam stoga Crkva govor riječkim hodočasnicima zaključio nadbiskup
daje sva sredstva potrebna za spasenje, a to su: Bož- Henryk Hoser, apostolski vizitator za Međugorje.
ja riječ i sveti sakramenti. Ta sredstva su poput uža-
di koja se pričvrsti za planinu kako bi se planinari, Sanja Kovač
čvrsto se držeći za njih, mogli uspeti do vrha bez da

23

SUSRETI Broj 9/536 2020.

Svećenik mora
na svijet i ljude
gledati Božjim
očima

u Božjim su očima oni njegova djeca. Vlč. Miljenko
Gledaj tako na ljude i bit ćeš voljen
Piše: Danijel Delonga od Boga i od ljudi’. Držao sam se nje-
govog savjeta i sretan sam.“ Vidas proslavio
Boraveći u Svećeničkom domu posljednjih 15 godina vlč. Mi- je zlatni jubilej
ljenko Vidas selio se češće nego sve vrijeme dok je bio žu- Ipak njegov se otac nije složio
pnik. U vrijeme kada je umirovljen, dom za umirovljene sa željom za svećeništvom pa je na-
svećenike bio je u zgradi bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“. kon završene osnovne škole 3 godi- svećeničkog ređenja.
Sedam godina kasnije za njih je uređen posljednji kat zgrade u ko-
joj je 2013. otvoren Hospicij, koja je prije toga bila dom Teologije ne plovio Jadranom na obiteljskim Godine aktivnog
u Rijeci. Prije mjesec-dva ponovno se kao umirovljenik, zajedno brodovima. Na koncu je ipak upisao
sa svim svojim kolegama, morao seliti, ovoga puta u novootvoreni malo sjemenište u Rijeci. No, i tamo svećeničkog služenja
Svećenički dom na Sušaku, u zgradu nadbiskupije u kojoj je neko
vrijeme bio smješten Dom za dementne osobe. je njegov put bio drugačiji od dru- proveo je u dvije
gih. S obzirom da je bio snalažljiv i
„Mogao bih reći da je svako to seljenje bilo na bolje. Tako je i imao položeni vozački ispit vozio je župe, u Rakovici na
ovdje po mnogočemu bolje, ima više prostora i svjetla. Istina bilo nadbiskupa i druge velikodostojni-
nam je teško seliti se, sve je to nekako išlo na brzinu i treba nam ke. Nakon što je malo sjemenište u Kordunu 18 godina
malo vremena da se prilagodimo. Također, ova zgrada nije uređi-
vana za nas, nego kao Dom za dementne osobe pa će sigurno biti Rijeci zatvoreno završio je klasičnu te u Jadranovu 16
potrebno i dodatno uređenje. Ali dobro nam je ovdje, a najvažnije je gimnaziju, ali je naobrazbu nastavio
da su dobre gospođe koje o nama brinu. Njima veliko hvala za sve u pazinskom sjemeništu kao kandi- godina. U svećeničku
što su činile na prethodnoj lokaciji kao i za sve što sada čine. Hvala dat za svećenika tada Riječke bisku-
i nadbiskupu Ivanu Devčiću koji se brine za nas.“ pije. Uskoro su ga poslali na studije mirovinu otišao

Početak njegova pedesetogodišnjeg svećeničkog puta bio je ni- u Rim, u Germanicum, gdje je zavr- je 2005. godine s
malo uobičajen. Rođen je 26. lipnja 1937. u Novalji i, kako sam šio studij teologije te magisterij iz navršenih 68 godina
priznaje, kao dječak bio je živ i nemiran. „Blago rečeno“, govori filozofije. U crkvi sv. Ignacia Loyole
kroz smiješak prisjećajući se dječačkih dana u rodnoj Novalji. „Zva- u Rimu zaređen je za svećenika 10.
li su me Sune. To je pogrdno ime, daje se dječacima koji su divlji, listopada 1970. polaganjem ruku života.
neuračunljivi, nagle naravi. Takav sam bio. Niti moji prvi susreti
s Crkvom nisu bili bolji. Tada su svi iz mjesta odlazili na mise, a Pkardinala Jana Willebrandsa.
dječaci ministrirali, no meni je župnik to zabranio, znao sam se o povratku iz Rima 1971. godine, dočekale su ga velike pro-
još kao dječak posvađati s njime. Kasnije je, kada mi je bilo 12-13 mjene u mjesnoj Crkvi. Hrvatski dio Riječke biskupije pripo-
godina u župu došao novi župnik, Miroslav Antončić. On me pri- jen je teritoriju Senjsko-modruške biskupije i nastala je Ri-
hvatio takva kakav sam bio, ukazao mi je veliko povjerenje. To me ječko-senjska nadbiskupija koja je imala sjedište u Rijeci. Umjesto
se jako dojmilo.“ da predaje filozofiju raspoređen je u župu Rakovica na Kordunu jer
potrebe za župnicima bile su veće nego za profesorima.
Ubrzo je odlučio poći u malo sjemenište, želio je postati sveće- „U Rakovici sam proveo najljepše godine svoga svećeničkog ži-
nik. To je prvo objavio svom djedu koji mu je, kako kaže, „bio i otac vota. Ali početak je bio jako težak, pogotovo meni koji sam s otoka,
i majka“. Naime, otac je plovio, a majka mu je umrla mlada, s 29 a i u sjemenište sam krenuo kao kandidat Riječke biskupije. U župi
godina, kada su njemu bile samo 3 godine. Djed je bio brodovlasnik u koju sam stigao i crkva i župni stan bili su razrušeni još u ratu.
i namjeravao je njemu ostaviti obiteljsku tvrtku. „Kada sam mu Nadbiskupija je rekla da nema novaca za obnovu. S početka sam
rekao da želim postati svećenik, rekao mi je najmudrije riječi koje stanovao kod jednog župljana u štali, ali to su bili nemogući uvjeti.
sam čuo. Bio je pomorac, pun životnog iskustva. ‘Tko želi biti sve- Požalio sam se ocu i gotovo se ostavio svećeništva, a on mi je tada
ćenik mora na svijet i ljude gledati ne svojim nego Božjim očima. dao svoje novce da uredim mjesto za stanovanje. Kada su župljani
Svi ljudi, jesu li dobri ili loši, lijepi ili ružni, školovani ili nepismeni, vidjeli da ulažem u župnu kuću i da mislim ovdje ostati i sami su se
bijeli ili crni ili žuti, vjernici ili nevjernici, pripadali bilo kojoj vjeri, više uključili. Tako smo s vremenom obnovili i izgradili i kuću i cr-
kvu, a da Nadbiskupija nije ništa morala pomoći.“ Jedino što mu je
nedostajalo u Rakovici bilo je more. Nakon 18 godina ipak je došao
u Jadranovo, mjesto uz samo more, gdje ga je dočekala gotovo ista
situacija. „I tu je trebalo obnoviti i kuću i crkvu i to sam zajedno
sa župljanima uspio.“

Nisu samo graditeljski pothvati ono čime se može podičiti. Njegovim utjecajem i primjerom na svećenički put uputio je
4 mladića. Jedan od njih je i mr. Mario Gerić iz Jadranova, sada rektor riječkog bogoslovnog sjemeništa i nadbiskupov

ceremonijar koji je propovijedao na njegovoj zlatnoj misi 11. listopada u crkvi sv. Ćirila i Metoda na Sušaku.

24

Broj 9/536 2020. IZ ŽUPA

Zlatna misa vlč. Ravna Gora

Miljenka Vidasa Terezino – promišljanja uz
župni blagdan
Miljenko Vidas, svećenik Riječke nadbi-
skupije proslavio je 11. listopada 50. obljet- Kao dobar dio poslovnog svijeta tako i ja, kao župnik
nicu, zlatni jubilej svećeničkog ređenja. Na sv. Terezije Avilske u Ravnoj Gori, čekam da se resetira ova
misi u crkvi sv. Ćirila i Metoda na Sušaku 2020. godina i da je započnemo ponovno ili da se probudim
okupio se manji broj svećenika i rodbine iz ovog ružnog sna u kojem živimo.
slavljenika te predstavnici župa u kojima
je najduže službovao: Jadranova u kojemu Propitkujući se što je istina, još od ožujka ove godine, ne
je bio 16 godina te Rakovice u kojoj je bio mogu ne istaći moju borbu i moju zabrinutost glede mnogih
18 godina. Posljednjih 15 godina slavljenik nejasnoća koje pomiješane sa strahom dovode do potpune
je kao umirovljenik proveo u Svećeničkom zbunjenosti. Ni danas još ne razumijem zašto se blagoslov-
domu, isprva u sklopu bogoslovnog sjeme- ljena voda maknula iz crkvi, otkad je to papino potpuno odr-
ništa, a od ove jeseni u kući za umirovljene ješenje u glavama vjernika koji se rjeđe ispovijedaju postao
svećenike na Sušaku. datum posljednje ispovijedi i kako je gledanje sv. mise zami-
jenilo treću Božju zapovijed (Savjet),… i kako onda da se
„Danas Bogu zahvaljujemo za slavlje- čudim što je na dan zaštitnice župe i općine bilo svega 70-ak
nikovih pola stoljeća predanog i ustrajnog vjernika na jutarnjoj i večernjoj misi. Stado malo. I nije dosta to što su ove mjere i zabrane okupljanja
služenja Bogu, njegovoj Crkvi i čovjeku“, i maske (ispod kojih se ljudi guše) dovoljne, još je i kiša nemilo lila…
rekao je u propovijedi rektor bogoslovnog No, ono što mi je dalo poticaj za razmišljanje bila je misao predslavitelja misnog slavlja u 10
sjemeništa „Ivan Pavao II.“ vlč. mr. Mario sati jest ta da ako nam Bog nije na pravom mjestu, što stavljamo mjesto Njega na Njegovo mjesto…
Gerić. Propovjednik je bio zlatomisnikov i čudimo se što nam ne ide…
župljanin u Jadranovu i njemu je slavljenik I doista, hvalimo se da živimo u tehnološkom dobu komunikacija, gdje se sve nepoželjne misli
pomogao odazvati se Božjem pozivu u sve- proglašavaju povredom osjećaja i brišu s besplatnih platformi komuniciranja, jer se ne slažu s ure-
ćenike. Još jedan njegov župljanin odazvao đivačkom politikom vlasnika besplatne platforme komuniciranja. Stoga se pitam, i to je čudo, da
se pozivu svećeništva, dr. Richard Pavić iz u jednom mračnom srednjem vijeku, vremenu muškaraca, jedna žena zatvorena u samostanske
Rakovice, sada svećenik Gospićko-senjske zidine bivam proglašena crkvenom naučiteljicom i obnoviteljicom duhovnog života. Da njezini spisi,
biskupije, župnik u Senju i profesor na Te- rukopisi njezinih promišljanja odnosa s Bogom i borbi s duhovnim životom postaju takva vrijednost.
ologiji u Rijeci. „Ljudi koje je susretao i ko- Zanimljivo je promatrati onda i nas, danas, kako iz toplih prostorija, sjedeći u kojekakvim
jima je pomogao, to su slike koje ne blijede. kružoocima postajemo stručnjaci za politiku i kritiziramo političare, svećenike, sportaše i njihove
Svoje svećeništvo je svjedočio životom, zau- sportove, poslodavce i njihove odluke, …za sve imamo savjet nekako izvana, ali da bi se uključili i
zetošću i radom, bliskošću i neposrednošću. postali dio toga i iznutra mijenjali sustav na bolje, e za to još nije došlo vrijeme.
Zaista možemo biti Bogu zahvalni za takvo A sv. Terezija Avilska, čiji smo spomen slavili 15. listopada nam želi reći upravo suprotno.
životno, svećeničko i kršćansko svjedočan- Živeći 18 godina u prosječnosti samostanskog života vidjela je svega i svačega. Nije napustila sustav
stvo koje nas je nadahnjivalo sve ove godi- samostana, već je gutala i gradila odnos s Bogom. No, kada je bila spremna, ne po svom, nego po
ne“, rekao je mr. Gerić. Božjem promislu, idućih 22 godine bila je dostojna produžena ruka Božja koja je u tom takozvanom
mračnom srednjem vijeku svjetlila posebnim sjajem.
Generalni vikar Riječke nadbiskupije Primjer sv. Terezije Avilske otvara i u nama more novih poticaja i nada da nakon godina osred-
mons. mr. Emil Svažić na kraju mise upu- njeg preživljavanja kako materijalnog tako i duhovnog, skinemo okove kojima smo se okovali i naša
tio je slavljeniku čestitke u ime svećenika kruta i kamena srca ponovno zažive i otvorimo novu stranicu našega života u blagoslovu i milostima
nadbiskupije i riječkog nadbiskupa mons. Božjim. Pritom se mudro služeći onim Darovima Duha Svetoga koja nam je Gospodin obilatije dao
dr. Ivana Devčića. Prigodni poklon uručila da izvršimo ono što On očekuje od nas u slobodi i ljubavi te se aktivnije uključimo u duhovni život
je Maja Mioč iz župe Jadranovo. župe ili samostanske zajednice i političko – gospodarski svijet.

Na kraju se okupljenima obratio i zla- vlč. Robert Riemann, župnik
tomisnik. „Zahvalan sam Bogu i svojoj Cr-
kvi, obdario me najljepšim darom, darom Gerovo
svećeništva“, rekao je slavljenik zahvalivši
svim dobročiniteljima, nadbiskupu Devčiću Zahvalna
te osoblju koje se brine za svećenike u Sve- nedjelja na
ćeničkom domu. Svetoj Gori

Danijel Delonga

Unatoč nestabilnom vremenu i jakoj kiši štovatelji Majke Božje Svetogorske okupili su
se i ove godine 11. listopada na svečanoj misi u 15 sati na Svetoj Gori kako bi zahvalili Nebe-
skoj Majci na svim milostima koje im je udijelila u protekloj hodočasničkoj godini. Prije mise
u ime župljana pozdravio je jedan župljanin riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, a ministrant
Borna uručio je prigodni poklon - košaru s proizvodima iz Čabarskog kraja. Svečano misno
slavlje predvodio je nadbiskup Devčić u zajedništvu s čuvarem svetišta vlč. Ivanom Markovi-
ćem i đakonom vlč. Lukom Klaricom.

Riječki nadbiskup je u propovijedi potaknuo okupljene vjernike na nasljedovanje Mariji-
nih kreposti i rekao kako je Marija početak boljega svijeta. Istaknuo je i Marijinu majčinsku
brigu kroz čitavu povijest svijeta napose kroz ukazanja. Na kraju je izmolio ispred kipa
Majke Božje Svetogorske posvetnu molitvu za cijeli narod u Gorskom Kotaru, hrvatskom
Primorju i kvarnerskim otocima koji rado hodočaste u Gospino svetište. Vjernici su tradici-
onalno obišli oko oltara pjevajući Marijanske pjesme. 

Punog srca i duše otišli su iz Marijinog svetišta, a ove su godine hodočasnici mogli na-
baviti i Gospinu krunicu s likom Majke Božje Svetogorske čijom kupnjom pomažu obnovu
svetišta, Goranskog bisera.  

Predrag Janeš

25

DOGAĐANJA Broj 9/536 2020.

Održan projekt „72 sata bez kompromisa“ u Rijeci

Volontiranjem budite
promjena u svome gradu

U organizaciji Ureda za
pastoral mladih Riječke
nadbiskupije ove je godine
u Rijeci prvi puta održan
međunarodni volonterski
projekt „72 sata bez
kompromisa“. Cilj projekta
je promovirati volontiranje,
pomoći ljudima u potrebi,
poticati mlade na proaktivno
djelovanje u zajednici. Tijekom
radnih, ekoloških i socijalnih
akcija stotinjak mladih
beskompromisno je darovalo
svoje vrijeme, prihvatilo izazov
i doprinijelo promjeni na bolje.

Pripremila: Ana Marija Antunović, voditeljica projekta

Projekt je u Rijeci službeno započeo misom u četvrtak, 16. dan ranije ispekli razne slastice za udruge koje su volonteri dije-
listopada u 20 sati u Centru za mlade „Blaženi Miroslav lili tijekom održavanja projekta. Sve akcije rezultirale su bogatim
Bulešić“. Misno slavlje predvodio je povjerenik za mlade i iskustvom pomaganja i upoznavanja s udrugama koje svakodnev-
voditelj Centra, vlč. Josip Pende. U svojoj propovijedi potaknuo je no djeluju u Rijeci. Organizatore je razveselilo to što su neki prvi
mlade da svojim volontiranjem budu promjena u svome gradu.
Pputa sudjelovali u volontiranju te nisu krili oduševljenje akcijama.
U Rijeci se za volontiranje prijavilo stotinjak mladih koji su u rojekt u Rijeci službeno je zaključen u nedjelju, 18. listopada
petak i subotu bili raspoređeni po različitim akcijama, a provedeno misom zahvalnicom u Centru za mlade „Blaženi Miroslav
je njih 11. Eko-dan nazvana je ekološka akcija u Centru za autizam Bulešić“ za sve volontere i njihov doprinos ovom projektu.
gdje su mladi pomagali u uređenju i obnavljanju okoliša Centra. To je ujedno bila prilika za proslavu 3. obljetnice otvaranja Cen-
Zatim su održane radne akcije u Prihvatilištu za beskućnike „Ruže tra za mlade, kao i 3. godišnjice svećeništva studentskog kapelana
sv. Franje“ gdje su mladi korisnicima Prihvatilišta dijelili večeru fra Ivana Dominika Iličića koji je predvodio misno slavlje. Iako je
i uređivali prostorije u kojima borave, zatim akcija pravljenja sa- ovaj projekt kratko trajao, potaknuo je mlade na daljnje djelovanje.
puna u Udruzi 21. Dio mladih je u suradnji s Caritasom Riječke Potaknuti ovim projektom, u organizaciji Ureda za mlade Riječke
nadbiskupije posjećivao obitelji izvan središta grada i dijelio pa- nadbiskupije mladi će na mjesečnoj bazi organizirati volonterske
kete. Drugi volonteri su djelovali humanitarno pa je dio volontera akcije i provoditi ih u našem gradu.
pomogao Socijalnoj samoposluzi „Kruh svete Elizabete“ u priku-
pljanju prehrambenih proizvoda, a dio mladih volontera prodavali Projekt je održan od 15. do 18. listopada u 15 gradova i općina
su časopis „Ulične svjetiljke“. diljem Hrvatske. Do sada je ostvario veoma zapažene rezultate,
priznanja i nagrade. Ono što je ostavio Rijeci obnovljeni su prosto-
Kako bi beskućnicima osladili dan, nekoliko volontera peklo je ri, očišćene površine, sretna i radosna lica i korisnika i volontera
kolače u Kući utočišta dok su učenici Ugostiteljske škole u Opatiji

26

Broj 9/536 2020. DOGAĐANJA

Dora (20) Iako je ovaj projekt kratko trajao, potaknuo
je mlade na daljnje djelovanje. U organizaciji
Ovo mi je bilo prvi put da sam sudjelovala u volontiranju. Potaknulo Ureda za mlade Riječke nadbiskupije mladi će
me moje društvo u Centru za mlade „Blaženi Miroslav Bulešić“ jer su to i dalje svakog mjeseca organizirati volonterske
mladi koji inače volontiraju u gradu i to potiču. Dolazim iz malenog mje-
sta gdje to nije toliko rašireno tako da mi je ovo bilo jedno jako lijepo isku- akcije i provoditi ih u našem gradu.
stvo i drago mi je da sam u tome sudjelovala. Bila sam dio grupe koja je
prodavala časopis „Ulične svjetiljke“. Rasporedili su nas te smo na razli-
čitim punktovima u centru grada prodavali časopis s prodavačima koji su
inače tamo. Kolegica i ja smo bile s jednim gospodinom te smo nekoliko
sati stajale s njim i prodavale časopis. Prodavajući časopis, upoznale smo
njega, govorio nam je o svom iskustvu prodaje i svome životu. Poistovje-
tiš se s tim ljudima jer vidiš i njihov način života, vidiš kako si sretan jer
zapravo imaš sve što ti treba. Organizacija projekta bila je super. Ovo mi
je prvo iskustvo volontiranja i žao mi je što ovo sve nije trajalo malo duže.
Nadam se da će dogodine biti više akcija i da će nas još više sudjelovati.

Luka (20)

Prvi put je sudjelovao u ovom projektu i to kao voditelj. U Rijeci stu-
dira i aktivni je član Centra za mlade „Blaženi Miroslav Bulešić“. Inače
volontira u svom rodnom gradu, a ovo mu je bilo prvo iskustvo volontira-
nja u „72 sata bez kompromisa“.

m Imao si zahtjevan posao i ulogu - bio si voditelj svoje grupe i zajed-
no ste obilazili i dijelili pakete obiteljima izvan grada Rijeke. Ovo je
bila akcija Caritasa Riječke nadbiskupije koji je pripremio pakete za
obitelji kako to redovito čini. Ovaj put su im se pridružile mlade sna-
ge. Kako ti je bilo i koje je tvoje iskustvo ove akcije i projekta?

Konkretno, moje zaduženje bilo je razvoziti pakete siromašnim obi-
teljima na području Riječke nadbiskupije. Bilo je čarobno i dosta emotiv-
no za sve nas jer tako što ne vidimo često. Mi znamo da smo studenti,
pogotovo što jedemo u menzi i štedimo svaku kunu - pravi studentski
život, ali kada upoznaš način života drugih, nekako te sve dotakne i po-
takne na skromnost. Tako da je to zaista bilo jedno emotivno i posebno
iskustvo za cijelu grupu.

Na listi smo imali oko 35 obitelji. Željeli smo obići svaku obitelj i to
nam je bio motiv iako nismo uspjeli u tome. Obišli smo više od pola jer
nam se neki ljudi nisu javili pa im nismo mogli doći.

m Što bi poručio mladima koji nisu imali prilike doživjeti ovo isku-
stvo?

Poručio bih im da se odazovu, da probaju i riskiraju jer nemaju što
izgubiti. Kao kršćani moramo biti hrabri i usuditi se izaći iz svojih zona
udobnosti. Nikada ne znaš što to možeš donijeti drugome, koju radost, a
nikada ne znaš što to može donijeti tebi.

Doroteja (26)

m Doroteja, ti si i prije volontirala u različitim mjestima i udrugama.
Što te potaknulo da se prijaviš za volontiranje „72 sata bez kompro-
misa“?

Do sada sam volontirala u Rovinju, a za volontiranje na projektu „72
sata bez kompromisa“ potaknula me zajednica mladih koji su već prije
volontirali. Iskreno, u prijavnici sam prijavila ples i pjevanje jer se i inače
time bavim pa sam očekivala da će i akcije u kojima budem volontirala
biti usmjerene prema tome, da će biti organiziran rad s djecom, radioni-
ce… Kada smo došli na dogovoreno mjesto s voditeljima, dobila sam ne-
što drugo. Nisu bila moja očekivanja, ali sam se ugodno iznenadila. Bila
sam u Prihvatilištu za beskućnike „Ruže sv. Franje“ na Kozali. Iskreno,
nisam ni znala da to postoji u Rijeci. Znala sam za „Socku“ o kojoj svi
pričaju, ali ne za ovakvo što. Bilo mi je ugodno saznati da Rijeka ima sve
te udruge i toliko koncepata pomaganja drugima.

m Smatraš li da su mladi promjena u ovome gradu i da mogu učiniti
dobro drugima?

Mladi su definitivno promjena! Smatram da je važna grupa koja će
pokrenuti sve i potaknuti ostale na djelovanje. Mnogo ljudi osjeća po-
trebu pomoći, ali nisu dovoljno upoznati gdje i kako pomoći drugima i
zato mi je ovo odlično. Razmijenili smo kontakte i prijavili se u Centru
za mlade „Blaženi Miroslav Bulešić“ za daljnja volontiranja i pomaganja
drugima.

27

Broj 9/536 2020.

Završetak
hodočasničke
godine na Trsatu
Svečanim misnim slavljem u trsatskoj bazilici u nedjelju 25. listopada
“U ovogodišnjoj hodočasničkoj godini Majci Božjoj zaključena je hodočasnička godina u svetištu Majke Božje Trsatske.
Trsatskoj hodočastilo je oko 2 500 hodočasnika u Misu je služio prvostolni dekan mons. Sanjin Francetić. Suslavili su
koje se ne ubrajaju hodočasnici koji su sudjelovali fra Ivan Miklenić i gvardijan Trsatskog svetišta fra Krunoslav Kocijan koji
na misama na slavljima Uznesenja BDM na je na početku uputio pozdravnu riječ .
nebo – Velike Gospe i Rođendana BDM - Male
Gospe”, kazao je gvardijan Trsatskog svetišta fra U propovijedi nadahnutoj svetopisamskim čitanjima toga dana, mons.
Krunoslav Kocijan. “To je daleko manji broj nego Francetić kazao je kako nije lako biti kršćanin u današnjem svijetu. Primjer
što je uobičajeno, ali Bogu hvala, bilo je dosta su žene koje rade nedjeljom u trgovačkim centrima i ne stižu na nedjeljne
udruga umirovljenika, hodočašća brojnih župa, mise. S druge strane vrijeme je ovo kušnje jer neki planiraju različite ne-
a Majci Milosti ove godine hodočastile su i brojne djeljne aktivnosti zbog kojih nemaju vremena za Boga i Euharistiju. Osim
obitelji. Molimo i zagovoru Majke Božje Trsatske toga, ne vidimo da je ovo vrijeme pandemije koronavirusa prilika za molitvu
preporučamo medicinske djelatnike, bolesnike, u obitelji i čitanje Svetog pisma.
kao i one koji su zbog koronavirusa u samoizolaciji”,
rekao je gvardijan Trsatskog svetišta. Vjernike je u nastavku potaknuo da se zapitaju na koji način razgovara-
ju s onima koji nisu Krista upoznali, idu li na hodočašća u Trsatsko svetište
s pravom namjerom – radi unutarnje promjene, ali i pokazuju li zahvalnost
franjevcima koji svakodnevno dočekuju hodočasnike i brinu se o Svetištu.
U ime riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića, Riječke nadbiskupije i
svoje osobno ime, uputio je trsatskim franjevcima riječi zahvale za višesto-
ljetnu skrb o ‘Hrvatskom Nazaretu’ i duhovnu prisutnost u gradu Rijeci.

Zaključujući propovijed, kazao je kako je Trsatsko svetište mjesto Božje
prisutnosti i mjesto u kojemu Gospa dijeli svoje milosne darove i svećenici-
ma i vjernicima laicima. Na kraju, mons. Francetić potaknuo je vjernike da
zadrže kršćansku radost u društvu u kojemu je depresije sve više.

H. Anušić

Otočani hodočastili Gospi Trsatskoj

Hodočašće vjernika Krčke biskupije Gospi Trsatskoj u znaku stogo-
dišnjice rođenja sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića
Unatoč lošim vremenskim uvjetima, otočani su u nedjelju 11.
listopada hodočastili Majci Božjoj Trsatskoj predvođeni krčkim biskupom
mons. dr. Ivicom Petanjkom i mnogobrojnim svećenicima Krčke biskupi-
je. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Petanjak koji je prije
mise s vjernicima u trsatskoj bazilici sudjelovao na molitvi krunice.

U propovijedi nadahnutoj stogodišnjicom rođenja za nebo sluge Bož-
jeg biskupa Antuna Mahnića, poručio je kako je biskup Mahnić posebnu
pobožnost gajio prema Sedam žalosti Blažene Djevice Marije. Uz Gospu
Žalosnu sluga Božji biskup Mahnić osobito je štovao Bezgrješnu koju je na
prvoj Krčkoj sinodi proglasio „Vladaricom Krčke biskupije”.

Biskup Mahnić bio je čovjek duboke kontemplacije i vjere te kao pro-
gram svog života i biskupsko geslo uzeo je riječi: »U križu je spas!« Njima
je nastojao da poput Marije ni jednog trenutka ne pobjegne od tog križa
nego da ga s Kristom zajedno nosi i donese do kraja, poručio je mons. dr.
Petanjak.

Propovjednik je u nastavku istaknuo da je sluga Božji biskup Antun
Mahnić najveći dio svoga života posvetio mladima, borio se svim snagama
protiv liberalizma, a u Bezgrješnoj je vidio intervenciju samoga Neba koje
nije dopustilo da svijet bude zaveden. Zapitavši koja bi Mahnićeva poruka
bila za današnje vrijeme, istaknuo je: „Ako uistinu želite biti radikalni kr-
šćani, a kršćanin može biti ili radikalan ili nije kršćanin” - često su ponav-
ljane njegove riječi - „onda na ovome svijetu nećete naći boljega i većega
uzora od Blažene Djevice Marije, koja je uvijek i u svemu pripadala samo
Bogu. I ako želite doista biti Kristovi onda poslušajte današnje evanđelje
u kojem Vas sam Otac nebeski poziva na svadbu i gozbu svoga Sina.”

Na kraju mise krčki biskup uputio je posvetnu molitvu Gospi Trsat-
skoj, te zajedno sa svećenicima i vjernicima hodočašće zaključio ophodom
oko čudotvorne slike Majke Milosti. Završetak proslave velikog jubileja
stote godišnjice rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića
bit će 13. prosinca u Krčkoj katedrali.

H. Anušić

28