Zvona 8 - listopad 2020.

Bakarska MJESEČNIK ZA BROJ 8/535
KRŠĆANSKU KULTURU
CIJENA 7 KN

LISTOPAD 2020. - RIJEKA
GODINA IZLAŽENJA LVIII.

Dani Riječke Majke ...................4 Pohrana posmrtnih ostataka službenice
Božje Marije Krucifikse Kozulić
Kolumna
Crkva i društvo u Ovo je čas
„novom normalnom“ .........4 Božjeg pohoda
našoj Družbi
Teološko-pastoralni seminar
za svećenike i redovnike
Zdravlje i
kvaliteta života ......................7

1600. obljetnica smrti
svetog Jeronima
„Pustinjski lav“ čiji je glas
odjekivao i na Istoku i na
Zapadu
(Piše: nadbiskup
mons. dr. sc. Ivan Devčić).....8-9

Iz povijesne riznice
Crvena zvijezda na
neboderu - simbol
(ne)mira ........................ 12 ‒ 13

Udbina - Dan hrvatskih
mučenika
Njihovi su se životi
pretočili u naše ...........14 ‒15

Proštenišni tjedan
u Mrkoplju .............................. 16

Razgovor sa supružnicima
Tommasi koji su 30 godina
mežnari u crkvi sv. Kuzme i
Damjana
S ljubavlju u službi
Gospodinu .......................26-27

S a d r ž a j: Pohrana posmrtnih ostataka službenice Božje
Marije Krucifikse Kozulić
Pohrana posmrtnih ostataka službenice
Božje Marije Krucifikse Kozulić Ovo je čas
Ovo je čas Božjeg Božjeg pohoda
pohoda našoj Družbi ....................2 ‒ 3 našoj Družbi

Dani Riječke Majke .....................................4

Kolumna
Crkva i društvo u
„novom normalnom“ ...........................4

Poruka biskupa s plenarnog
zasjedanja Vijeća europskih
biskupskih konferencija
Poziv na povjerenje,
solidarnost i odgovornost ..................5

Počela nova akademska godina na Uz blagoslov i molitvu sestre su lijes s posmrtnim
Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci ostatcima Marije Krucifikse Kozulić spustile u
Nastavak nastavno-znanstvenog kameni sarkofag u prostoriji ispred ulaza u kapelu
poslanja na kanonskom Presvetog Srca Isusova u samostanu na Pomeriju.
području .......................................................6

Teološko-pastoralni seminar za
svećenike i redovnike
Zdravlje i
kvaliteta života .........................................7

1600. obljetnica smrti
svetog Jeronima ................................ 8-9

Riječki nadbiskup i metropolit
mons. dr. sc. Ivan Devčić:
Sv. Jeronim - „Pustinjski lav“
čiji je glas odjekivao i
na Istoku i na Zapadu .........................8

Caritas ..................................................10 - 11

Iz povijesne riznice
Crvena zvijezda na neboderu -
simbol (ne)mira ...........................12 ‒ 13

Udbina - Dan hrvatskih mučenika
Njihovi su se životi
pretočili u naše ............................14 ‒15

Proštenišni tjedan u Mrkoplju ......16

Crkvena glazba “Riječka Majka se vratila kući“, rekla je s. Dobroslava Mlakić, postulatorica kauze za
Nastanak i razvoj beatifikaciju Marije Krucifikse Kozulić, na misi koja je 26. rujna prethodila pohra-
višeglasne mise ....................................17 ni njezinih zemnih ostataka u kameni sarkofag u predvorju samostanske kapele
Presvetog Srca Isusova na Pomeriju, u središtu Rijeke. Upravo u toj je kući Marija Kozulić,
Duhovni kolaž ...................................18 - 19 utemeljiteljica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, prije više od stotinu godina djelovala i
pomagala brojnim potrebitima. „Ovo je čas Božjeg pohoda našoj Družbi koji će osnažiti naše
Gospićko-senjska biskupija ........20 ‒ 21 poslanje“, rekla je s. Dobroslava kao vrhovna predstojnica Družbe, na početku misnog slavlja
koje je u riječkoj crkvi Uznesenja Marijina predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, uz mo-
Događanja ............................................22-23 starskog biskupa u miru mons. Ratka Perića, fra Miju Šarčevića koji je propovijedao, župnika
mons. Sanjina Francetića i brojne riječke svećenike.
Iz župa ....................................................24-25
Pohrana posmrtnih ostataka službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić završetak je pro-
Razgovor sa supružnicima Tommasi cesa započetog ekshumacijom iz zajedničke grobnice časnih sestara u Rijeci 2011. godine. Želja
koji su 30 godina mežnari u crkvi je bila identificirati posmrtne ostatke utemeljiteljice Družbe na čemu je radio međunarodni
sv. Kuzme i Damjana u Sv. Kuzmu tim znanstvenika na čelu s dr. Draganom Primorcem. „Bio je privilegij sudjelovati u ovom
S ljubavlju u pothvatu koji je bio izuzetno zahtjevan“, rekao je dr. Primorac na kraju mise. Istaknuo je kako
službi Gospodinu ..........................26-27 je Katolička Crkva u ovome postupku pokazala veliku zrelost i učinila veliki korak u surad-

Mladi na Cresu
Želimo poći Kristovim putem .......28

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Helena Anušić;
Tehnički urednik: Danijel Delonga; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ, Viškovo;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 651 006, fax: 581 221;
e-adresa: zvona@ri-nadbiskupija.com; Žiro-račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
HR 4124020061100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
MJESEČNIK ZA KRŠĆANSKU KULTURU HR 4124020061100122753; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Riječka Majka se vratila kući (foto: N. Kurti)

Broj 8/535 2020. Split

Pohrana posmrtnih ostataka službenice Božje Identificirani posmrtni
Marije Krucifikse Kozulić završetak je procesa ostatci službenice
Božje Marije Krucifikse
započetog ekshumacijom iz zajedničke
grobnice časnih sestara u Rijeci 2011. godine. UKlinčkom bolničkom centru Split, gotovo stotinu godina nakon
smrti službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, 2. rujna
Želja je bila identificirati posmrtne ostatke službeno je potvrđena identifikacija posmrtnih ostataka uteme-
utemeljiteljice Družbe na čemu je radio ljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova i njene sestre Tereze.
međunarodni tim znanstvenika na čelu s
Izviješće o vjerodostojnosti identifikacije posmrtnih ostataka Riječ-
dr. Draganom Primorcem. ke Majke pročitao je uime hrvatskog forenzičkog tima prof. dr. Dragan
Primorac, a na događaju su sudjelovali i prof. dr. sc. Šimun Anđelinović
nji vjere, duhovnosti i znanosti. Izvješće o vjerodostojnosti i prof. dr. sc. Alan Bosnar, izv. prof. dr. sc. Ivana Kružić, izv. prof. dr. sc.
identifikacije i posmrtne ostatke službenice Božje, sestre Željana Bašić, dr. sc. Miran Čoklo i dr. sc. Anja Petaros, javlja HINA.
Družbe Presvetog Srca Isusova svečano su preuzele u Spli-
tu 2. rujna ove godine. Ekshumaciji koštanih ostataka iz grobnice na Kozali pristupilo se
20. prosinca 2011. godine kada je utvrđeno da su u zajedničkoj grobnici
„Građani Rijeke krstili su je imenom Riječka Majka pokopane 52 osobe. Koristeći standardne metode forenzičke antropolo-
jer su prepoznali njezino djelo milosrđa“, rekao je na kraju gije, na Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju u
mise mons. Devčić. „Moramo stoga zahvaliti Bogu jer ona je Rijeci te nakon toga  na Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medi-
Božji dar našemu gradu. Zahvalni smo i za Družbu sestara cinu i citologiju u Splitu, selektirani su posmrtni ostatci te se započelo s
koju je osnovala i koje i danas nastavljaju njezino poslanje pripremama za molekularnu analizu. Tijekom primopredaje Izviješća o
milosrđa“, rekao je riječki nadbiskup. vjerodostojnosti identifikacije posmrtnih ostataka službenice Božje  Maj-
ke Marije Krucifikse Kozulić, iz SAD-a su se izravnom linijom uključili
S. Dobroslava pročitala je i pismo primorsko-goranskog američki znanstvenici izv. prof. dr. sc. Mitchell M. Holland (Penn State
župana Zlatka Komadine koji je prisjećajući se toga posla- Univeristy) i dr. sc. Charla Marshall (Američko ministarstvo obrane -
nja zaželio da primjer Marije Kozulić sve ljude potakne na Armed Forces Medical Examiner System) koji su koristeći analizu mi-
djela ljubavi. tohondrijske i jezgrine DNA, nezavisnim metodama potvrdili identitet
sestara. Tijekom postupka identifikacije dodatno je analiziran i genet-
Isto je poručio i fra Mijo Šarčević u propovijedi ista- ski materijal brisa bukalne sluznice nećakinje sestara Kozulić, točnije
knuvši kako je Marija Kozulić primjerom pokazivala kako bratove kćeri. Prof. dr. Dragan Primorac obavijestio je nazočne da je
prepoznati Isusa u svome bližnjemu. „Mogla je slijediti rezultate identifikacije pod naslovom „A Forensic Genomics Approach
trendove ovoga svijeta, ali ona je odlučila slijediti jedini for the Identification of Sister Marija Crucifiksa Kozulić“ upravo obja-
trend koji bi trebao važiti za svakog vjernika. To je trend vio i znanstveni časopis “Genes” čime je postupak identifikacije sestara

Nevanđelja“, rekao je propovjednik. PKozulić dobio svjetsku prepoznatljivost.
akon mise nadbiskup Devčić i s. Dobroslava zape- ostupak primopredaje Izviješća o vjerodostojnosti identifikacije
čatili su lijes s posmrtnim ostatcima Marije Kozulić posmrtnih ostataka službenice Božje Majke Marije Krucifikse Ko-
pa su okupljeni u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi, u zulić vodio je preč. dr. sc. Zvonimir Kurečić, delegat riječkoga nad-
kojoj je Marija Kozulić krštena, u procesiji hodali do samo- biskupa i metropolitan mons. dr. Ivana Devčića, a ispred Družbe sestara
stana Družbe, a lijes su nosili katolički skauti i časne sestre. Presvetog Srca Isusova vrhovna predstojnica i postulatorica č. M.  Do-
Tamo su, uz blagoslov i molitvu sestre spustile lijes u kame- broslava Mlakić. Po završetku Postupka, tim forenzičara identificirane
ni sarkofag u prostoriji ispred ulaza u samostansku kapelu. skeletne ostatke predao je Družbi sestara Presvetog Srca Isusova koje su
Prostorija je uređena u spomen na službenicu Božju Mariju ih prenijele u Rijeku gdje će biti pohranjene u sarkofagu, u prostorima
Krucifiksu Kozulić, utemeljiteljicu Družbe sestara Presve- samostana na Pomeriju gdje je Riječka Majka preminula na glasu sveto-
tog Srca Isusova koja je cijeli svoj život posvetila karitativ- sti. Potvrda u Splitu od iznimne je važnosti u postupku za beatifikaciju i
nom radu. Na grobu su ispisane njezine posljednje riječi: kanonizaciju koji se vodi pri Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci i riječ
„Rado ostavljam zemlju, jer sam izvršila svoje poslanje.“ je o prvom postupku identifikacije posmrtnih ostataka analizom DNK
osobe koja je u postupku beatifikacije i kanonizacije.
Danijel Delonga
 

3

DPOORGUAKĐAANJA Broj 8/535 2020.

Dan Riječke Majke, službenice Crkva i društvo
Božje Marije Krucifikse Kozulić u „novom
normalnom“
Riječka Majka
primjer je Božje ljubavi Nije li nam svima upravo ovakva kriza prilika
prema svakome za propitivanje društvene i međuljudske
solidarnosti u odgovornosti te požrtvovnosti
Svečanim euharistijskim slavljem u vrtu samostana u odnosu na pomoć koju drugima možemo
Družbe Presvetog Srca Isusova na Pomeriju u Rijeci 29. pružiti vlastitom životnom disciplinom?
rujna obilježen je Dan Riječke Majke, službenice Božje
Marije Krucifikse Kozulić. Misno slavlje predvodio je va- Piše: dr. sc. Nikola Vranješ
raždinski biskup mons. Bože Radoš, a pozdravnu riječ na
početku uputila vrhovna predstojnica Družbe i postulato- Uvjereni smo, nadamo se s pravom, da se danas teško može naći aktualnija
rica kauze č. M. Dobroslava Mlakić. tema za otvaranje novog niza kolumni u našim Zvonima, od teme utjeca-
ja bolesti Covid-19 na društvo i Crkvu. Situacija obilježena koronakrizom
U propovijedi nadahnutoj blagdanom svetih Mihaela, mnoge je aspekte i društvenog i crkvenog života postavila u pitanje, dok je u odnosu
Gabrijela i Rafaela, a koji se obilježava 29. rujna, biskup na mnoge druge, najblaže rečeno, iznjedrila najrazličitije načine i mogućnosti prila-
Radoš je poručio da je danas možda čudno govoriti o anđe- gođavanja na tzv. “novo normalno”.
lima, no oni ukazuju na Božju prisutnost među ljudima i
da nebo nije zatvoreno za čovjeka. Dokaz tomu je Riječka Upravo ta sintagma ‘novo normalno’ postala je jednim od glavnih obilježja me-
Majka koja je svoj život podredila potrebitima i primjer je đuljudskih odnosa, ali i ukupnog funkcioniranja društvenog, kulturnog, obrazovnog,
Božje ljubavi prema svakome. gospodarskog i svih drugih aspekata života. U odnosu na ovu temu moglo bi se uka-
zati na bezbroj posljedica izazvanih koronakrizom; no mi ćemo se ovdje zaustaviti
Zaključujući propovijed potaknuo je sestre na naslje- samo na nekima iz kojih, vjerujemo, možemo izvući važne pouke za život u “novom
dovanje utemeljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca normalnom”.
Isusova, te da po uzoru na Riječku Majku imaju srce za
Boga i svakoga u potrebi. Društvo obilježeno koronakrizom u proteklim je mjesecima, sasvim neočekivan
o i vrlo naglo, pokazalo vlastitu ranjivost. To se može ustvrditi za sve društvene za-
H. Anušić jednice svijeta koje su se našle pred spomenutim izazovom. Naše hrvatsko društvo
proživjelo je te još uvijek proživljava, uglavnom slične izazove koje u odnosu na spo-
Otkrivena spomen menutu krizu proživljavaju nama susjedne društvene zajednice i narodi, izuzev vrlo
ploča o pastoralnom tragične situacije koju je Italija proživjela u početcima koronakrize. Hrvatska se duže
djelovanju Riječke Majke vrijeme držala vrlo dobro po pitanju discipliniranosti i poštovanja već uobičajenih
mjera zaštite od virusa.
U ponedjeljak
27. rujna u domini- No, sada smo, nakon sasvim neočekivanog obrata u ljetnim turističkim mjeseci-
kanskoj samostan- ma, u sasvim posebnoj situaciji društvenog “plesa s virusom.“ Taj nam “ples” iz dana
skoj crkvi svetog u dan pred oči stavlja istinu da opasnost nije prošla i da smo i dalje pred izazovom
Jeronima proslav- i to ne samo medicinskim već i onim gospodarskim, ali i kulturalnim, psihološkim
ljen je drugi dan i obrazovnim. Valja se, u tome kontekstu, zapitati nije li nam svima upravo ovakva
trodnevne pripra- kriza prilika za propitivanje društvene i međuljudske solidarnosti u odgovornosti te
ve za svetkovinu požrtvovnosti u odnosu na pomoć koju drugima možemo pružiti vlastitom životnom
svetog Jeronima, a disciplinom?
ujedno i treći dan
trodnevne duhovne No, nije samo društvo kao građanska kategorija pred izazovom ko-
priprave obljetnice ronakrize. Crkva se kao vjernička zajednica u svome pastoralnom
preminuća službenice Božje majke Marije Krucifikse Ko- djelovanju našla pred sasvim posebnim problemima. Dok smo u
zulić. Nakon mise i predavanja o Mariji Krucifiksi održan početnim mjesecima spomenute krize mogli svjedočiti velikoj odgovorno-
je svečani čin otkrivanja spomen-ploče o pastoralnom dje- sti pastira i vjernika u pogledu pridržavanja mjera zaštite, uz pokoji is-
lovanju Riječke Majke u tome prostoru. Kao uvod u taj pad neodgovornih pojedinaca i manjih zajednica, danas se i u pastoralnom
svečani čin, riječki vjeroučitelji pripremili su prigodan du- smislu moramo privikavati na “pastoralno novo normalno.” Ta nam se
hovno meditativni program i otpjevali nekoliko duhovnih sintagma čini prilično opravdanom uzme li se u obzir činjenica da smo kao
pjesama. Ploču su otkrili č. M. Dobroslava Mlakić i pater Kristovi učenici u društvu pozvani svijetliti primjerom krjeposna života i
Ivan Dominik Iličić koji je i blagoslovio ploču. Ovaj rado- djelovanja prožetog ljubavlju koja se uvijek pokazuje u odnosu na konkret-
stan skup završio je zajedničkim pjevanjem pjesme Krist nu povijesnu situaciju i njezine zahtjevnosti.
na žalu koju je najavio pater Ivan Dominik Iličić rekavši
pritom da i nas Gospodin poziva ili na velika djela ili na Situacija u kojoj trenutno živimo od nas traži da nipošto ne prekidamo poslanje
mala djela učinjena s velikom ljubavlju. življenja i naviještanja evanđelja kroz crkveno poslanje, ali da, neodvojivo od toga,
ne propustimo biti odgovorni ljudi koji se znaju iz ljubavi uskladiti s neizbježnim
Svetu misu je predslavio fra Mijo Šarčević, OFM cap. ograničenjima konkretnog konteksta i vremena. Nismo li upravo sada pozvani na
u koncelebraciji s paterom Nikolom Leopoldom Nosom i ovako shvaćenu odgovornost? Nije li nam ovo prilika pokazati se ustrajnim u ljud-
paterom Ivanom Dominikom Iličićem, starješinom samo- skoj i kršćanskoj odgovornosti koja kreativno traži najprikladnije načine svjedočenja
stana. U snažnoj i dubokoj homiliji predvoditelj misnog vjere i u najspecifičnijim prilikama? Uvjereni smo da svaki dobronamjerni kršćanin
slavlja upozorio je na opasnost oholosti i ljudske egoistič- upravo u navedenim pozitivnim sintagmama prepoznaje put kojim mu je ići, te način
nosti te potaknuo vjernike na promišljanje o poniznom kako živjeti vjeru i onda kada su izazovi povijesti sasvim neočekivani i nepredvidivi.
služenju Bogu po primjeru službenice Božje Marije Kru-
cifikse Kozulić.

Nakon svete mise vrhovna predstojnica Družbe i po-
stulatorica kauze č. M. Dobroslava Mlakić održala je krat-
ko predavanje o pastoralnom djelovanju službenice Božje
Marije Krucifikse Kozulić. Izdvojila je na osobit način
njezin katehetski rad s mladima. Predavanje je održano
u kapeli Bezgrješne, u nekoć augustinskom, a sada domi-
nikanskom samostanu u Rijeci.

4

Broj 8/535 2020. DOGAĐANJA

Poruka biskupa s plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija

Poziv na povjerenje,
solidarnost i odgovornost
Plenarna skupština Vijeća europskih biskupskih konferencija zatvaranje drugima kako bismo sebe obranili, svaki pojedinačni
(CCEE) održana je 25. i 26. rujna online, aplikacijom za videopozive interes, gdje se ide tako daleko da se zarađuje na nesreći drugih,
s više korisnika. Na kraju zasjedanja biskupi članovi CCEE-a protiv osobnog dostojanstva, protiv zajednice i, u konačnici, protiv
uputili su Završnu poruku koju donosimo gotovo u cijelosti. ljudskih prava. Nitko ne smije biti isključen, pa ni pri distribuciji
cjepiva. Suočeni s tragedijom mnogobrojnih izbjeglica i migrana-
“Kroz ovo vrijeme naša je Skupština molila i razmišljala ne ta, potrebno je surađivati i nastaviti dijalog s obnašateljima vlasti
samo o svemu onome što se događa oko pandemije i njezinim po- kako bi se obranilo život i dostojanstvo svake osobe. Ovaj apel upu-
sljedicama na život svakog pojedinca, u svijetu rada, u društvu, u ćujemo uoči Svjetskog dana migranata i izbjeglica.
obiteljima, u odnosima između država i kontinenata, u crkvenome
životu, nego i o budućnosti. Traženje načina za suočavanje s poteškoćama u duhu solidar-
nosti, kao i za očuvanje i povratak normalnom životu, izraz je svi-
U tom pogledu nemamo praktičnih rješenja, jer je to u djelo- jesti o tome da smo jedni s drugima blisko povezani i da dijelimo
krugu odgovornih u političkome životu, ali je dio naše pastoralne istu sudbinu. To ujedno zahtijeva konkretne oblike izražavanja,
dužnosti dozvati u osobnu i kolektivnu savjest određene stavove također prema stvorenome svijetu, kojemu smo pozvani posvetiti
duhovne i etičke naravi. Naime, zdanje moderne civilizacije mora obnovljenu skrb, jer je to Božje djelo koje nam je dano kao naš
počivati na duhovnim načelima, koja mogu tome zdanju ne samo zajednički dom.
osigurati čvrst temelj, nego ga i prosvjetljivati i oživljavati.

POVJERENJE Ponajprije, ponovno otkriveno povjerenje. Bez ODGOVORNOST Znamo da naš kontinent kroči tim putem
takvog načina postojanja nije moguće gledati u budućnost. Razlog i mi biskupi potičemo sve napore koje se u ulaže u to da budemo
našeg povjerenja kao vjernika je Krist koji je preuzeo na sebe ljud- na visini te zadaće, spominjući se svoje odgovornosti prema svijetu
sko stanje i smrću otkupio život. Krist je danomice prisutan među koja izvire iz kršćanskog humanizma koji je u izvorima njegove po-
nama u euharistiji, tom izvoru povjerenja i apostolskog i misijskog vijesti. Crkva je prisutna i poduzela je svakovrsne oblike potpore i
pregalaštva koje nas poziva na izlazak, izići van ususret svima. inicijative. Ona će uvijek biti tu, vjerna Gospodnjem nalogu. U tom
Nedavna uskraćenost za euharistiju poziv je na povratak punom pogledu nadamo se mirnom rješenju u Bjelorusiji koje će postići
zajedništvu u današnjem liturgijskom zboru vjernika. Razlog za kroz dijalog i pomirenje. Izražavano također svoju blizinu žiteljima
povjerenje – i to vrijedi za sve – leži u srcu: u dubini duše prebiva Libanona, koji su duboko ranjeni nedavnim događajima.
osnovna želja, znamo da se ne može živjeti u sumnjičavosti i nepo-
vjerenju, nego u povjerenju prema drugima i samome životu. Našim zajednicama želimo izraziti svoje divljenje i ljubav zbog
njihova spremnog odgovora u ovoj kriznoj situaciji i pozivamo ih
SOLIDARNOST Kao drugo, obnovljena solidarnost između da imaju vjere: često su surađivali s drugim kršćanskim konfesija-
pojedinaca, naroda i država također u ozbiljnoj krizi zapošljavanja. ma i drugim religijama. Vjernicima će također trebati strpljenja i
Gospodin Isus je Božja solidarnost. Općeljudsko iskustvo pokazuje ustrajnosti da nastave sa svojim životima. Gospodin Isus djeluje u
da svako ljudsko biće treba druge, da nitko nije sam sebi dovoljan: srcima, razbija strahove i privlači svojom ljubavlju. Ako se ponov-
dovoljan je nevidljivi virus da rasprši iluziju da smo “nepobjedivi”. no budemo morali suočiti s novim situacijama, možda neočekiva-
Svoju iskrenu zahvalnost upućujemo liječnicima, zdravstvenim nim budućim teškoćama, ne smijemo se bojati. Moramo biti vjerni
radnicima, pripadnicima snaga reda i volonterima koji su, slije- Gospodinovi učenici.
deći Kristov primjer, pružali potporu ljudima u nevolji, posebno
najslabijima. Ako je odnos sastavni dio naše naravi, tada je svako Svima vama i ljubljenoj Europi narodâ upućujemo topli po-
zdrav ispunjen obiljem suosjećanja, ljubavi i molitve.”

Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax

Pandemija bolesti Covid-19:
ispit solidarnosti i bratstva
Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax obja-
vila je 17. rujna izjavu pod naslovom Pandemija bolesti “Zbog toga je važno inzistirati na odgovornosti pojedinaca, ne
Covid-19: ispit solidarnosti i bratstva. samo u smislu samozaštite već i zaštite drugih od bolesti, pose-
Izjava započinje osvrtom na nevidljivu opasnost koja ugrožava bice ranjivih skupina, onih koji su potencijalno izloženiji zdravstve-
sve veći broj građana. „To nas potiče da kao Komisija HBK Iustitia et nim komplikacijama i istodobnim višestrukim kroničnim bolestima“,
pax, koja je pozvana promicati pravdu i mir, skrenemo pozornost na ističe Komisija Iustitia et Pax te poziva na razboritost i poštovanje
neke činjenice i pozovemo sve vjernike, kao i građane dobre volje, zdravstvene struke.
na veću odgovornost, ali i na solidarnost, osobito prema onima koji
su starije životne dobi ili slabijega zdravstvenog stanja te tako i izlo- “Uovom zahtjevnom vremenu pandemije, dobili smo velik
ženiji ovoj opakoj zarazi“, navodi se u izjavi. izazov u novom i opasnom virusu, ali i ujedinjenu znanost
i medicinu, koje su nam, osim suvremenih istraživanja u
Dalje se problematiziraju brojna etička i pravna pitanja uzroko- borbi protiv bolesti Covid-19, pružile jednostavne mjere koje svaka
vana širenjem virusa SARS-CoV-2, ne samo u Hrvatskoj već i u ci- osoba dobre vjere i dobrih namjera može primijeniti u osobnoj zašti-
jelom svijetu, zbog ograničavanja osobnih sloboda. Komisija ističe ti i zaštiti svojih bližnjih. Time ćemo ne samo sačuvati zdravlje, nego
kako je razvidno da se „... zaštita zdravlja (pučanstva) preteže nad i radna mjesta, te budućnost za našu djecu. Za nas vjernike, ali i za
neograničenošću slobodâ i nekih drugih prava pojedinaca...“, navo- sve ljude dobre volje, u središtu mora uvijek biti poštovanje života
deći primjere Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, Europ- i dostojanstva svake ljudske osobe, a osobito bratska ljubav i soli-
skog suda za ljudska prava te presudu hrvatskog Ustavnog suda. darnost prema najranjivijima i najugroženijima u našem društvu“,
zaključak je izjave koju potpisuje mons. Đuro Hranić, nadbiskup đa-
kovačko-osječki i predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax.

5

DOGAĐANJA Broj 8/535 2020.

Počela nova Nastavak nastavno-
akademska
godina na
Visokoj

znanstvenog poslanjabogoslovnoj
školi u Rijeci na kanonskom području

“Bez ove ustanove došlo bi u pitanje postojanje Bogoslovnog

sjemeništa u Rijeci, a s time i školovanje budućih svećenika u ovom

nadbiskupijskom i metropolijskom središtu”, rekao je rektor VBŠ-a,

izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ. inicijatoru, riječkom nadbiskupu mons. dr. Ivanu Devčiću te tajnici

Pozdravnim govorom rektora Visoke bogoslovne škole izv. dr. sc. Nataliji Bogović na uloženom trudu u pripremama za poče-
prof. dr. sc. Nikole Vranješa, te blagoslovom i molitvom, u
četvrtak 1. listopada započela je nova akademska godina na tak novog razdoblja VBŠ-a i doprinosu u svladavanju prepreka na
VBŠ-u. U dvorani na drugom katu Bogoslovnog sjemeništa “Ivan
Pavao II.” programu su nazočili članovi Uprave VBŠ-a i Bogoslov- koje su na tom putu nailazili. Riječi zahvale na podršci uputio je i
nog sjemeništa, te profesori i prvi studenti: Matija Luketić, Mario
Đurić i Andrija Petrović. Primarno poslanje VBŠ-a školovanje je Upravi Bogoslovnog sjemeništa na čelu s rektorom mr. sc. Mariom
budućih svećeničkih kandidata koji će predavanja slušati u prosto-
rima Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.” u kojemu se nalazi Gerićem i svim bogoslovima koji se ne školuju na VBŠ-i, ali daju
i Uprava VBŠ-a.
nesebičnu podršku VBŠ-u. Na kraju je zahvalio profesorima, te pr-
Svjesni važnosti ove ustanove i djela koje je ona započela s no-
vom akademskom godinom, izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ podsje- vim studentima koji su Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci darovali
tio je na trud koji je uložen kako bi se osigurali svi uvjeti za djelo-
vanje VBŠ-a u Rijeci. Osim toga, Uprava, uz redovne aktivnosti, svoje povjerenje. „Vaš dolazak znači početak nečega novog, te neo-
zauzeto radi na izradi i budućem usvajanju drugih važnih akata
bično važnog i lijepog. Zato osobito vama, u ime svih nas, želim sre-
“Ipoput Pravilnika o studiranju i Pravilnika o praćenju kvalitete.
ako se u ovome kratkom trenutku ne možemo vraćati na tan i blagoslovljen početak obrazovanja na VBŠ-u u Rijeci, a svim
cijelu povijest naše ustanove koja u novije vrijeme u konti-
nuitetu seže do 1947. godine, ipak treba posebno naglasiti nastavnicima i djelatnicima puno duha i mudrosti u ostvarivanju
da se nakon 25 godina djelovanja ove ustanove u fuziji s područnim
studijem Teologije u Rijeci koji se doskora gasi, danas nalazimo na povjerenog nam crkvenog poslanja,“ kazao je dr. Vranješ.
sasvim osobitoj prekretnici. Nastavljamo, naime, samostalno naše
nastavno-znanstveno poslanje na kanonskom području, sa sviješću Nakon ovog službenog dijela kojim je obilježen početak nove
da bi bez naše ustanove u budućnosti došlo u pitanje postojanje
Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci, a s time i školovanje budućih sve- akademske godine na VBŠ-u, svi su sudjelovali na misi koju je u
ćenika u ovom nadbiskupijskom i metropolijskom središtu.” Dodao
je da bi time došlo do osiromašenja Crkve u gradu Rijeci, kao i povodu početka nove akademske godine na VBŠ-u i Teologiji u Ri-
cijelom širem riječkom području i onim područjima koja gravitira-
ju Rijeci. „Bez ove ustanove u budućnosti je nezamislivo sustavno jeci u kapeli Bogoslovnog sjemeništa predvodio riječki nadbiskup
i sređeno katoličko filozofsko-teološko prezentiranje u društvu i
kulturi ovoga grada“, istaknuo je dr. Vranješ. mons. dr. Ivan Devčić. H. Anušić

Na kraju je izrazio zahvalnost svima zaslužnima za nastavak
kanonskog poslanja Visoke bogoslovne škole u Rijeci, prije svega

Uspostava Metropolijskog ureda za zaštitu
maloljetnika i ranjivih osoba

U smislu motuproprija pape Franje Vos estis lux mun- Spolno zlostavljanje maloljetnika i ranjivih osoba od crkvenih osoba na
di i najnovijih mjerodavnih Smjernica Hrvatske biskup- području Riječke metropolije moguće je prijaviti biskupijskim povjerenici-
ske konferencije, nadbiskup i metropolit riječki, mons. dr. ma pojedinih biskupija Metropolije ili pak na ovu adresu:
Ivan Devčić, osnovao je Metropolijski ured za zaštitu ma-
loljetnika i ranjivih osoba za područje Riječke metropolije. Metropolijski ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba
Ivana Pavla II. br. 1; 51000 RIJEKA
Također, imenovao je vlč. mr. Đuliana Trdića, dr. med. e-pošta: zastita.maloljetnika@ri-nadbiskupija.hr; tel. 051 581 423
biskupijskim povjerenikom za zaštitu maloljetnika i ranji-
vih osoba za područje Riječke nadbiskupije. Prijavitelju se jamči diskrecija, ali svako lažno prijavljivanje bit će naj-
oštrije sankcionirano.

6

Broj 8/535 2020. DOGAĐANJA

Teološko- Zdravlje i
pastoralni kvaliteta života
seminar za
svećenike i
redovnike

Pandemija Covid-19 zasigurno je bila jedan od razloga koji Mr. sc. Maksimilijan Buždon dao je svećenicima korisne
je utjecao na izbor teme Teološko-pastoralnog seminara za smjernice kako brinuti o zdravlju, odnosno kvaliteti života. Ona
svećenike i redovnike Riječke metropolije. Seminar pod na- je usmjerena na cjelovitu ljudsku osobu. „Zbog toga je svećeniku
slovom “Briga za zdravlje i kvaliteta života kao teološko-pastoralni važno obratiti pažnju na duhovni život, odmor, socijalnu podršku i
imperativ“ održan je 28. rujna u Velikoj dvorani Nadbiskupskog tjelesnu aktivnost. To su sve zaštitni faktori zdravlja“, objasnio je.
ordinarijata u Rijeci u organizaciji Visoke bogo-
„Svećenik se brine ne samo za svoje zdravlje nego
slovne škole. Unutar vremena i društva u kojem
„Kada govorimo o i za zdravlje drugih, posebno se to očituje u sakra-
se tjelesno zdravlje postavlja gotovo kao apsolutna
mentima ispovijedi i bolesničkog pomazanja“, do-
vrijednost, pandemija Covid-19 ljudski je rod su-
očila s ranjivošću tjelesnog zdravlja i postala kul- zdravlju uglavnom dao je Buždon.
O pojmu zdravlja u Bibliji govorio je dr. sc. To-
turni fenomen s brojnim društvenim posljedica- prvo pomislimo na
mislav Zečević istaknuvši da u biblijskom smislu
ma. One su bile vidljive i na samom seminaru koji
je održan sa znatno manje sudionika no inače i u tjelesno zdravlje, ali čovjekovo zdravlje nije potpuno ako nije pronašao
svoje mjesto i poslanje koje mu je Bog odredio. O
skraćenom obliku, ali ipak su došli biskupi metro-
polije, riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić, krčki nama svećenicima zastupljenosti teme zdravlja u školskom vjerona-
biskup mons. Ivica Petanjak i gospićko-senjski bi- kao i vjernicima uku govorila je predstojnica Katehetskog ureda
Riječke nadbiskupije dr. sc. Ksenija Rukavina Ko-
skup mons. Zdenko Križić. Tema TPS-a dalje će
biti razrađivana na skupovima svećenika Riječke jednako je važno i vačević. Ustvrdila je da je poučavanje o zdravlju
metropolije tijekom pastoralne godine. duhovno zdravlje“, važan dio razvoja i učenja čovjeka iako izravnih
sadržaja u vjeronauku nema mnogo što otvara
„Kada govorimo o zdravlju uglavnom prvo po-
mislimo na tjelesno zdravlje, ali nama svećenicima rekao je na početku prostora za njihovo povećanje. „Zdravlje je među-
predmetna školska tema, a vjeronauk je jedan od
kao i vjernicima jednako je važno i duhovno zdrav- susreta riječki
predmeta koji se njome bavi“, rekla je predstojnica
lje“, rekao je na početku susreta riječki nadbiskup
i metropolit mons. dr. sc. Ivan Devčić. „Moramo nadbiskup i metropolit objasnivši da se o zdravlju u nastavnom programu
govori kao o odgovornosti prema sebi, drugima i
imati na umu i jedan i drugi aspekt zdravlja jer
su neraskidivo povezani. Moramo se zapitati kako mons. dr. sc. Ivan Oprirodi.
molimo, svjedočimo ljubav prema bližnjemu, po- Devčić. utjecaju askeze i duhovnosti na zdravlje
dučavamo o sakramentima, prenosimo duhovnost. govorili su dr. sc. Franjo Mijatović i dr. sc.
Natalija Bogović. Dr. Mijatović je govoreći
Sve su to važni aspekti duhovnog zdravlja“, rekao je nadbiskup. o askezi kao vježbi ustvrdio da je ona nužna jer bez vježbanja nije
Dr. sc. Nikola Vranješ govorio je o zdravlju kao kvaliteti života moguć uspjeh. „Cilj je kršćanske askeze biti suveren nad sobom
iz teološko-pastoralne perspektive. „Tema kvalitete života nije baš i kao takav služiti drugima“, rekao je. Odnos duhovnosti i stresa
prisutna u teologiji i pastoralu, za razliku od civilnog društva u obrnuto je proporcionalan, naime duhovnost može pomoći u suo-
kojemu se gotovo apsolutizira i prikazuje kao vrhovno dobro.“ Dr. čavanju sa stresom, objasnila je dr. Bogović. „Cilj kršćanske du-
Vranješ objasnio je kako teologija zdravlje shvaća kao Božju pomoć hovnosti je susret s Kristom. Taj susret može čovjeku dati smjer i
u služenju i ostvarivanju svojega poslanja. Zdravlje tako u teologiji motivaciju koji pomažu da se čovjek uspije bolje nositi sa stresom.“
S tim se složio i mr. sc. Đuliano Trdić u posljednjem izlaganju
nije apsolutna vrijednost, ono se uvijek promatra u kontekstu spa-
senja. „Ne treba ga panično tražiti, kao niti zanemarivati. Zdravlje govoreći o sindromu „burnout-a“, izgaranja na poslu koje može biti
i kvalitetan život koje Bog želi za nas potrebno je uklopiti u cjelinu opasno po zdravlje i život. „Taj fenomen pretjeranog rada, profesi-
koju nazivamo spasenje.“ Objasnio je da čovjek, da bi vodio kvali- onalnog sagorijevanja, izraženiji je kod istočnih kultura, u Japanu,
tetan život mora ga živjeti u svim svojim sastavnicama: tjelesnoj, Koreji i Kini, ali može se i kod nas dogoditi. Posebno se to odnosi
kulturnoj i duhovnoj. „Mnogi još uvijek pod pojmom kvalitete ži- na svećenike“, rekao je mr. Trdić. „Tu je za svećenika važna razina
vota podrazumijevaju ono osnovno: odmor, hranu i higijenu. No, duhovnosti, ona je protektivni faktor. Važna je i molitva, dokazano
čovjek je i kulturno i duhovno biće. Ne bi trebao zanemarivati i je da što više netko moli toliko kod njega opada razina stresa.“

sve pozitivne aspekte kulture u kojoj živi, kao npr. glazbu, film ili Danijel Delonga

bavljenje sportom, kao niti svoju duhovnu sastavnicu.“

7

DOGAĐANJA Broj 8/535 2020.

1600. obljetnica smrti svetog Jeronima

“Pustinjski lav” čiji je glas
odjekivao i na Istoku i na Zapadu

ako je mnogima već poznato, ove godine sePiše: mons. dr. sc. Ivan Devčić, riječki nadbiskup
slavi 1600 godina od preminuća sv. Jeronima
stina najveći latinski crkveni pisac, a odlikovao se
Kkoji je oko 347. rođen u Stridonu, a puno nje- kristalnom jasnoćom izričaja i stila. Zbog njegova
neobuzdanog karaktera nazivali su ga „pustinjskim
govo ime je Hieronimus Sophronius Eusebius. Pre- lavom“. Od njegovih verbalnih napada nije bio po-
šteđen ni Augustin s kojim je prijateljevao, kao ni
Iz zahvalnosti ma nekim nagađanjima Stridon se nalazio u Dal- Ambrozije i Bazilije, njegovi suvremenici. Zapravo,
maciji, zbog čega neki uz ime Jeronim dodaju kao od njegova verbalnog nasilja rijetko je tko bio pošte-
đen. Ali također se znao iskreno kajati i pritom se
i ljubavi prezime Dalmatinac. Ali, dok postoje određene dvoj- lupati kamenom u prsa moleći: „Smiluj mi se, Gos-
podine, jer sam Dalmatinac!“ („Parce mihi, Domine,
be o tome gdje se nalazilo mjesto njegova rođenja, quia Dalmata sum!“) Zbog toga ga je Crkva svrstala
u red velikih pokornika i kao takvog trajno ga daje za
prema tom mjesto i godina njegove smrti su sigurni. Umro je, primjer svima kojima je potrebno obraćenje.

naime, u Betlehemu, 419./420., što bi moglo značiti Trajni plodovi Jeronimova
prevodilačkog i
velikanu, ili krajem 419. ili početkom 420. godine. Bilo kako egzegetskog rada
rođenom bilo, time se ne dovodi u pitanje utemeljenost obljet-
Jeronim je dao golem doprinos ostvarenju ono-
nice koja se ove godine slavi širom kršćanskog svije- ga što se naziva „kršćanska kultura“ jer je omogućio

u našim ta, niti to umanjuje važnost Jeronimova djela kako
za Crkvu tako i za europsku i svjetsku kulturu.

krajevima U povijest se upisao po

”uzimajmo Vulgati
često Bibliju Ono po čemu se sv. Jeronim, čovjek žestoke i
u ruke, lako uvrjedljive naravi, neizbrisivo upisao u crkvenu veći utjecaj Božje riječi na život pojedinaca i cijelog
i u svjetovnu povijest može se izreći riječju Vulgata. društva. Nebrojena literarna, glazbena, likovna i ki-
Tako naime nazivamo njegov prijevod Biblije na la- parska djela vjekovima su nastajala pod utjecajem
čitajmo je, tinski jezik. Svojim je prijevodom i komentarima na biblijskih sadržaja i motiva, a sve to zahvaljujući

razmatrajmo neki način „otpečatio“ tu svetu knjigu, koja je prije upravo Jeronimovu prijevodu Svetog pisma. Bez nje-
i osluškujmo njega bila za mnoge zapečaćena sa „sedam pečata“, gova djela teže bi do ljudi doprle biblijske poruke o
tj. nedostupna. Prijevodom na latinski jezik učinio ju ljubavi prema bližnjemu, o međusobnom opraštanju,

što Bog je dostupnom i onima koji je nisu mogli čitati na je- o međuljudskoj solidarnosti, o uskrsnuću i vječnom
zicima u kojima je izvorno napisana (Stari zavjet na životu u Bogu, i sve ostalo čime je kršćanstvo dubo-
hebrejskom, a Novi zavjet na grčkom jeziku). Koliki ko obilježilo živote pojedinaca i društava u kojima
govori je trud Jeronim u to uložio govori činjenica da je na su živjeli.

našem srcu. tom prijevodu neumorno radio dvadeset godina. Po uzoru na njegov prijevod Biblije na latinski, s

Papa Damaz ga je, zbog njegove ljubavi prema vremenom se počelo tu najsvetiju knjigu kršćanstva
Bibliji i napora koji je podnio da je na njegovu za- prevoditi i na žive narodne jezike, što je omogućilo
molbu prevede na latinski jezik, veoma cijenio te ga još širi i snažniji utjecaj biblijskih vrijednosti, shva-
je, kao znak povjerenja i priznanja, imenovao svojim ćanja i ideala na dotadašnje kulture i običaje naroda
tajnikom. Sve je to Jeronima učinilo toliko poznatim koji su primili kršćanstvo.
i cijenjenim da su mnogi bili uvjereni kako će on biti
njegov nasljednik. Kad se to nije dogodilo, a Dama- Jeronim kao nadahnuće
zov mu nasljednik nije iskazivao poštovanje koje je umjetnicima
uživao kod pape Damaza, Jeronim je odlučio 385. go-
dine napustiti Rim i odseliti se u Betlehem. Posebno su Jeronimov lik i djelo bili nadahnu-
će mnogim likovnim umjetnicima koji su ga prika-

Jedan od najznačajnijih zivali u svećeničkom, biskupskom ili kardinalskom
teologa ornatu, ali i kao učenjaka za pisaćim stolom i kao
papinskog tajnika, pa kao pokajnika u poderanoj

Jeronim je tijekom tridesetpetogodišnjeg bo- odjeći i u pokorničkoj košulji, zatim u društvu s već

ravka u Betlehemu izrastao i u jednog od značajnih spomenutim rimskim damama koje su ga slijedile,

teologa. Štoviše, govorilo se da je on poslije Augu- pa s lavom kojeg je ukrotio i u trenutku kad prima

8

Broj 8/535 2020. DOGAĐANJA

Zbog značenja koji je 1600. obljetnica smrti svetog Jeronima

njegov prijevod Biblije 1600. obljetnica smrti sv. Jeronima
važan je općedruštveni događaj
na latinski (Vulgata)
Dominikanska crkva sv. Jeronima u Rijeci sve-
tijekom povijesti imao ne čanim misnim slavljem 30. rujna proslavila
je blagdan svog nebeskog zaštitnika. Misu je
samo za kršćansku vjeru predslavio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić,
a sama proslava bila je u svjetlu 1600. obljetnice od
nego i za opću kulturu, preminuća ovog velikog svetca, svećenika i crkvenog
naučitelja, pripadnika istaknutih duhovnih otaca za-
obljetnica Jeronimove padnoga kršćanstva. Sveti Jeronim nije samo oboga-
tio Europu kršćanskim plemenitostima nego je prvi u
smrti nije jubilej koji se povijesti i do sada jedini čovjek koji je udružio Europu
Slovom Riječi Božje i Kristovim svetim križem, svo-
tiče samo Crkve nego je jim najpoznatijim i najvažnijim djelom – latinskim
prijevodom Biblije, tzv. Vulgatom.
to općedruštveni, mogli
U propovijedi nadahnutoj životopisom ovoga
bismo bez pretjerivanja svetca, riječki nadbiskup podsjetio je vjernike da je
sv. Jeronim u svjetsku povijest ušao i ostavio neizbri-
reći i planetarni događaj, sivog traga svojom Vulgatom – prijevodom Biblije na

jer s Jeronimom i njegovim Tlatinski jezik.
ijekom svojega života ovome svetcu mnogi su
djelom povezani su, se obraćali i tražili savjete koji su i danas ak-
tualni. Kao primjer, mons. dr. Devčić naveo je
posredno ili neposredno, Jeronimovu poruku kako nije dovoljno reći da smo vjernici jer nas Bog neće suditi po tome, nego
po našim djelima. Nakon što je iz Rima otišao u Betlehem i tamo djelovao 35 godina, tijekom tog
počeci i razvoj onoga boravka izrastao je u jednog od značajnijih teologa koji se isticao kristalnom jasnoćom izričaja
i stila. Prijevodom Svetog pisma na latinski, koji je bio službeni jezik Rimskog Carstva, ovaj
što se naziva kršćanskom svetac zadužio je kršćanstvo, istaknuo je riječki nadbiskup.

kulturom u Europi i u svim Sveti Jeronim stoljećima je nadahnjivao umjetnike, a njegovom Vulgatom posredno ili ne-
posredno rodila se i do svoje zrelosti rasla kršćanska kultura u Europi, ali i u svim krajevima
krajevima svijeta do kojih do kojih je biblijska riječ doprla. Crkvenim naučiteljem proglašen je 1343. što i nas potiče da
ljubimo ono što je on ljubio – Božju riječ, te da o njoj razmišljamo, zaključio je nadbiskup Devčić
je biblijska riječ doprla. potaknuvši vjernike na čitanje Biblije, razmatranje Božje riječi i osluškivanje što Bog govori
našim srcima.
posljednju pričest. Tu su i prikazi
Jeronima dok pomaže obješenima i Na kraju mise samostanski starješina p. Ivan Dominik Iličić zahvalio je predvoditelju mi-
dok se druži s Ivanom Krstiteljem snog slavlja, kao i braći svećenicima i vjernicima koji su sudjelovanjem omogućili dostojanstve-
koji mu u snu pokazuje Majku Božju nu proslavu blagdana sv. Jeronima. Istaknuo je važnost prisutnosti pastira mjesne Crkve te
s Djetetom itd. Najveća imena svjet- potaknuo na molitvu za biskupe i svećenike kako bi što revnije izvršavali povjerene im zadaće.
ske umjetnosti nisu se ustezala Je-
ronima prikazati kistom na platnu, Pismo pape Franje povodom
nožem u drvetu, čekićem u kamenu,
perom na papiru itd. Tako je Jero- 1600. obljetnice smrti
nim svojim likom i djelom nemjer-
ljivo utjecao na svjetsku kulturu kr- svetoga Jeronima
šćanskog nadahnuća.
U Vatikanu je 30. rujna, na blagdan sv. Jeronima, objavljeno apostolsko pismo pape Franje
Dok mu je duša u krilu Očevu, „Sacrae Scripturae affectus“ povodom 1600. obljetnice smrti svetoga Jeronima.
tijelo mu od kraja 13. st. do uskr-
snuća mrtvih počiva u bazilici San- Ljubav prema Svetome pismu, „živa i nježna ljubav“ prema napisanoj Božjoj riječi: to je
ta Maria Maggiore u Rimu. Godine nasljeđe koje je sveti Jeronim svojim životom i djelima ostavio Crkvi u baštinu, ističe Papa u
1343. proglašen je crkvenim nauči- svome pismu.
teljem, naslov koji i nas treba pota-
knuti da ljubimo ono što je on ljubio, Sveti Otac u pismu za svetog Jeronima kaže da je „izvanredna ličnost u povijesti Crkve“
o čemu je razmišljao i pisao i za što koju je resila „neizmjerna ljubav prema Kristu“. Ta se ljubav slijevala, poput velike rijeke iz
je nepodijeljena srca živio. Preporu- koje se granaju bezbrojni potoci, u njegovo neumorno djelovanje kao učenjaka, prevoditelja i
čimo mu se da Boga za nas moli kako egzegeta. Jeronimovo duboko poznavanje Svetog pisma, strast kojom je širio svetopisamska uče-
bismo ostali vjerni Riječi koja je tije- nja, njegova vještina u tumačenju biblijskih tekstova, njegova gorljiva i kadikad oštra obrana
lom postala, a on joj je poput Marije kršćanske istine, njegova askeza i nepopustljiva pustinjačka stega, njegova stručnost kao veliko-
cijeli svoj život darovao i posvetio. Iz dušnog i osjetljivog duhovnog vođe – sve to čini, šesnaest stoljeća nakon njegove smrti, svetoga
zahvalnosti i ljubavi prema tom ve- Jeronima likom koji je silno aktualan za nas kršćane 21. stoljeća, ističe se u apostolskom pismu.
likanu, rođenom u našim krajevima
uzimajmo često Bibliju u ruke, čitaj- Tim povodom papa Franjo je na kraju današnje opće audijencije uputio i apel.
mo je, razmatrajmo i osluškujmo što „Danas sam potpisao apostolsko pismo “Sacrae Scripturae affectus” o 1600. obljetnici smrti
Bog govori našem srcu. svetoga Jeronima. Neka primjer toga velikog crkvenog naučitelja i oca, koji je Bibliju stavio u
središte svoga života, pobudi u svima obnovljenu ljubav prema Svetome pismu i želju da živimo
(Prošireni tekst prvotno je u osobnom dijalogu s Božjom riječju“, poručio je Papa u apelu.
objavljen u
9
Novom listu, 29. rujna 2020.)

CARITAS Broj 8/535 2020.

Donatorska akcija prodaje lampiona Isusovačka služba za izbjeglice - JRS

Srce za Iskustva i izazovi
voljene - rada s izbjeglicama
pomoć za
potrebite o. Stanko Perica,
Janko Gredelj
Kupnjom Caritasovih lampiona i Tony Toumeh

dvostruko darujete – najmilije Isusovačka služba za izbjeglice – JRS, nizacija. JRS je tako u posljednjih godinu
održala je 10. i 11. rujna u Rijeci semi- dana preuzeo brigu za 98 osoba, odnosno
pokojnike svijećom i molitvom, a nar na koji su bili pozvani predstav- 20 obitelji kojima je uz rješavanje doku-
nici socijalnih ustanova, gradskih službi i mentacije pomogao pri učenju hrvatskog
one najpotrebitije materijalnom udruga s riječkog područja koje bi mogle jezika, poslovnoj edukaciji i pronalaženju
biti budući suradnici u provedbi progra- posla te pri upisu djece u školu. Za izbje-
pomoći. ma prihvata i integracije izbjeglica. „To gle obitelji država je osigurala stanove u
je tema o kojoj moramo razgovarati iako
Caritas Riječke nadbiskupije započeo je trenutno nije aktualna na riječkom po- DSisku, Karlovcu i Zagrebu.
donatorsku akciju prodaje lampiona sa zna- dručju, ali mogla bi postati i moramo na etaljnije su o provedbi programa
kom Caritasa. Pod geslom „Srce za voljene to biti spremni“, rekao je novi ravnatelj govorili suradnici JRS-a Zrinka
- pomoć za potrebite“, novac prikupljen od JRS-a za jugoistočnu Europu o. Stanko Tustonjić, koordinatorica volon-
prodaje lampiona bit će upotrjebljen za pomoć Perica. tera; Tony Toumeh, socijalni asistent i
najpotrebitijima. prevoditelj za arapski jezik; Iva Lizović,
Zbog poštivanja epidemioloških mje- pedagoginja i socijalna asistentica te Di-
Kupnjom Caritasovih lampiona dvostru- ra u dvorani hotela Jadran okupio se ma- jana Đapić, psihologinja i suradnica za
ko darujete – najmilije pokojnike svijećom i nji broj sudionika od planiranog, ali mo- integraciju. Istaknuli su da su osobe koje
molitvom, a one najpotrebitije materijalnom gli su iz prve ruke čuti kako teče program putem programa „Preseljenja“ dođu u
pomoći. Prikupljeni novac ići će u fond župnih integracija izbjeglica u Hrvatskoj. Naime Hrvatsku spremne na suradnju i već se
Caritasa i Caritasa nadbiskupije Rijeka kako JRS kao pouzdan provedbeni partner može govoriti o jako dobrim primjerima
bi tim novcem mogli biti financirani drugi Ministarstva unutarnjih poslova i Vlade integracije. No, ima i onih koji nakon ne-
projekti za pomoć ljudima u potrebi. RH u projektu integracije osoba pod me- kog vremena odlaze u druge zemlje EU
đunarodnom zaštitom, ima bogato isku- premda im status za tako nešto nije rije-
Riječ je o vrlo kvalitetnim i trajnim lam- stvo u radu s izbjeglicama koje dolaze u šen. U posljednjih je 12 godina Hrvatska
pionima s mnogo voska, vrijeme gorenja je Hrvatsku. primila nešto manje od 1000 azilanata, a
oko 40 sati što znači da se neće već preko noći od toga je gotovo polovica već napustila
ugasiti. Cijena takvog lampiona u dućanu je Kako teče program „Preseljenja“ Hrvatsku.
oko 10 kuna. Ima naravno i jeftinijih, ali oni objasnio je Janko Gredelj, voditelj ure-
u sebi imaju manje voska i puno kraće vrijeme da JRS Hrvatska. Trenutno je sudje- Zanimljivi uvod u susret dala je Mar-
gorenja. Caritas nadbiskupije Rijeka uspio ih lovanje u ovom programu za izbjeglice tina Prokl Predragović, suradnica za ko-
je dobaviti po povoljnoj cijeni, ali prodaje ih po jedini legalni način dolaska u Hrvatsku. munikaciju i zagovaranje koja je govorila
cijeni po kojoj se mogu naći i u dućanima kako Kvota koju je odredila Vlada RH iznosi o javnom mnijenju kojeg o ovoj tematici
bi prikupio sredstva za karitativno djelovanje. 250 osoba. Toliko ih naime može putem prenose ili stvaraju mediji, portali i druš-
ovog programa dobiti azil u Hrvatskoj, a tvene mreže. Često se prenose netočne ili
Lampione je, uoči blagdana Svih svetih, u njemu sudjeluju Kurdi, izbjegli iz Siri- čak tendenciozne informacije koje dono-
moguće kupiti u župnim crkvama i uredima je koji se trenutno nalaze u izbjegličkom se krivu sliku cjelokupne situacije. Takav
te u zgradi nadbiskupijskog Caritasa u Rijeci - kampu u Turskoj i već tamo rješavaju diskurs pogoduje onima koji se protive
Škurinje, Osječka 84a. dokumentaciju za legalno primanje u Hr- dolasku izbjeglica. „Naravno da ima i li-
vatsku. Kada s dokumentacijom dođu u jepih i ružnih događaja, kao i uvijek kada
Hrvatsku brigu o njihovoj integraciji pre- je riječ o ljudima. Važno je predstaviti
uzima JRS ili neka druga nevladina orga- istinu“, rekla je Prokl Predragović.

Danijel Delonga

10

Broj 8/535 2020. CARITAS

Tjedan sv. Vinka Paulskog Naši pokojni

Pojačane Stipe Hološ –
karitativne samozatajni
aktivnosti junak
u “Kući
utočišta” Stipe Hološ, dugo-
godišnji volonter
Prikupljanjem hrane i higijenskih potrepština za beskućnike i druge korisnike Caritasa nadbi-
Kuće utočišta u Rijeci, u ponedjeljak 21. rujna započeo je Tjedan sv. Vinka Paul- skupije Rijeka premi-
skog. Tjedan organizira Depaul Hrvatska u povodu proslave svetkovine osnivača nuo je 29. kolovoza.
bratovštine kršćanske ljubavi, Družbe misionara i Kćeri kršćanske ljubavi. Papa Kao vozač u Caritasu
Leon XIII. proglasio ga je zaštitnikom svih karitativnih djelatnosti. volontirao je punih 15
godina, od 1991. po do
Depaul Hrvatska ima sjedište u Rijeci i provoditelj je programa “Kuće utoči- 2006. kada je navršio 75
šta”, dnevnog centra za beskućnike i marginalizirane grada Rijeke i bliže okolice, godina života. Tada je
koju su od 2007. godine do 2016. samostalno vodile Sestre milosrdnice, a od prije 4 sam odlučio da je, s ob-
godine u partnerstvu s Udrugom “Depaul Hrvatska”. Korisnici dnevnog centra su zirom da mu je istekla
beskućnici, ovisnici, bivši zatvorenici, osobe s problemima s mentalnim zdravljem vozačka dozvola, a za-
i ostale osobe s ruba društva. Tijekom Tjedna posvećenog sv. Vinku Paulskom, koji kon propisuje dodatne kontrole za produljenje,
je trajao do nedjelje 27. rujna, u Kući utočišta članovi Depaul Hrvatske prikupljali bolje da prestane obavljati ovu službu. No, svoje
su hranu i higijenske potrepštine. je poslanje u Caritasu ostvarivao u ratnim deve-
desetim godinama u Hrvatskoj, kada je zbog teš-
Tjedan sv. Vinka bio je obilježen brojnim aktivnostima. U utorak 22. rujna, kao ke situacije stizalo mnogo humanitarne pomoći.
i inače utorkom, članovi Depaul Hrvatske obišli su potrebite grada na mjestima Stoga je i Stipe, vozeći kamione i kombije, stalno
na kojima se oni nalaze. Toga dana u manifestaciji „Hrvatska volontira 2020.“, od bio u pokretu.
19 do 22 sata pridružili su im se i drugi volonteri koji žele darovati svoje vrijeme
beskućnicima. Nakon podjele toplih obroka i susreta s potrebitima, u Ulici Riva „U mirovinu je otišao 1990. i nakon godi-
Boduli na glazbenom punktu građani su mogli dobiti letak i detaljnije se upoznali nu dana odlučio je volontirati u Caritasu i na
s djelatnostima Depaul Hrvatske. taj način pomoći domovini zahvaćenoj ratom.
Želio je on i u vojsku se prijaviti kao dragovoljac,
U narednim danima u Kući utočišta održana je duhovna obnova uz mogućnost ali su ga zbog godina odbili“, svjedoči njegova
pristupanja sakramentu pomirenja te Dan otvorenih vrata, a Tjedan sv. Vinka Pa- kći Blanka. Volio je Hrvatsku i htio je pomoći
ulskog završen je misnim slavljem u samostanu Sestara milosrdnica u nedjelju 27. u najtežim godinama stvaranja hrvatske samo-
rujna na svetkovinu svetog Vinka Paulskog. stalnosti. Vozeći humanitarnu pomoć, mahom iz
Italije i Njemačke, obilazio je prve crte bojišnice,
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama a dostavljao je i u Bosnu i Hercegovinu, Kosovo
i Crnu Goru. „Neke stvari nam nije ni pričao,
Potresna svjedočanstva da nas poštedi briga“, reći će njegova kći. „Volio
je to što radi, bilo mu je drago što može pomoći
iz Svete Ane Hrvatskoj i ljudima u potrebi. Puno je pričao o
s. Ani Mariji koja je u to vrijeme, uz ravnatelja
U povodu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (22. rujna) u mons. Juru Petrovića, vodila djelatnosti riječkog
Caritasovom domu za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja u Rijeci, Sveta Ana,
pripremili su i objavili anonimne odlomke iz razgovora sa ženama žrtvama obitelj- Snadbiskupijskog Caritasa.“
skog nasilja koje su smještene u Domu. Ovaj potresan video možete pogledati na estra Ana Marija potvrđuje rečeno o po-
Youtube kanalu Riječke nadbiskupije. kojnom Stipi. „Već samim tim da je bio
u mirovini, a i dalje vrlo aktivan te što je
Blic pitanja i kratki anonimni odgovori nekoliko korisnica jasno pokazuju kako u tim godinama toliko svojeg vremena darovao
je žrtvama nasilja najčešće ključno upravo kako se ljudi koji ih okružuju odnose Caritasu volontirajući, govori mnogo o njemu.
prema njima, bez obzira u kojoj se ulozi i kada nađu u njihovom životu. Povjerenje, Bio je tih i samozatajan, ali vrlo pouzdan. Uvijek
podrška i razumijevanje slamka su spasa za one koji se utapaju u paklu nasilja. je izvršio što je trebalo. Puno je pomogao i da od
Luke Rijeka dobijemo na korištenje skladište u
Put do „oslobođenja“ može se opisati u nekoliko koraka, kako svjedoči jedna koje su dolazili šleperi s humanitarnom pomoći.
korisnica: „Zlostavljanje bez svijesti da sam zlostavljana, tada imam strah od sa- Riječki je Caritas tada bio sabirni centar, prvo
mog zlostavljača, i tad živim samo u sadašnjosti i skorijoj prošlosti. Onda slijedi mjesto za prihvat humanitarne pomoći iz ino-
osvješćivanje, kada nastupa strah od posljedica. Tad se počinje već razmišljati una- zemstva koju smo zatim razvozili u druga mje-
prijed, već počinju ideje o bijegu, zaustavljanju svega, ali i sami strah na njegovu sta u Hrvatskoj, čak i u zone oružanih sukoba.“
reakciju raste. Zatim ide faza zasićenja, kada ponestaje snage za borbu da se izdrži
„ta sudbina“ i tad dolazi do realizacije bijega. Počinje se zaista živjeti u onoj zami- Stipe je rođen je 19. prosinca 1931. godine
šljenoj budućnosti. Zatim dolaze one neočekivane faze: navire ogromna snaga za u Orahovici. Šezdesetih godina prošlog stoljeća
borbu za vraćanje same sebe, u toj fazi je i spoznaja da tek sada nisam sama! Tad se dolazi u Rijeku i radio je kao mehaničar. Osim
otvaraju vrata za koja nisam znala da postoje… Dakle, u fazama bez jasne svijesti toga bio je i inovator, pronalazio je načine kako
o zlostavljanju i uz prisustvo straha od zlostavljača i od samoće – one u kojoj sam unaprijediti strojeve s kojima je radio. Sa supru-
ustvari izgubila sebe, nemoguće je reagirati. Trpiš…“ gom Katom imao je dvije kćeri, Blanku i pre-
minulu Zdenku te 3 unuke, 3 praunuke i pra-
11 unuka. Posljednje godine svoga života proveo je
Domu za starije osobe na Kantridi.

IZ POVIJESNE RIZNICE Broj 8/535 2020.

(Anti)fašizam na riječki način

CRVENA
ZVIJEZDA NA
NEBODERU -
SIMBOL
(NE)MIRA

Iako su povijesne činjenice o zbivanjima u Rijeci tijekom prve polovine
20. stoljeća u priličnoj mjeri poznate, političke magle su guste.
Skrivajući se iza fraza o “luci različitosti” i “tolerantnom gradu” službena
politika grada i dio Riječana koji ju podržava nisu spremni suočiti se s
tabu-temama riječke prošlosti.

Piše: Goran Moravček ževnik svoga vremena, ali i razočarani ratnik, pukovnik nezadovo-
ljan, kao i milijuni Talijana, ishodom Prvog svjetskog rata, orga-
Rasprava o crvenoj zvijezdi, koja je, kao navodna umjetnička nizirao je takozvani Pohod iz Ronchija na Rijeku. Pod vodstvom
poruka u okviru programa EPK Rijeka 2020., osvanula na “hodočasnika Italije”, legija se pokrenula u noći na 12. rujna 1919.
vrhu Riječkog nebodera izazvala je burne prijepore. Povije- godine i ubrzo pokorila Rijeku/Fiume. Događaji koji su nakon toga
sne rane još uvijek peku. Neslaganje s crvenom zvijezdom na Ne- slijedili imali su, naravno, međunacionalne i državno-političke po-
boderu, osim znatnog dijela riječkih Hrvata, iskazalo je i vodstvo sljedice, ali su također znatno utjecali na vjerske odnose grada na
Talijanske unije kao i riječki esuli, koji su nakon uspostave komu- Rječini.
nističke vlasti u Rijeci poslije 1945. godine masovno napustili grad.
Uprvoj polovici riječkog 20. stoljeća politički utjecaj na vjeru
Iako su povijesne činjenice o zbivanjima u Rijeci tijekom prve bio je izrazito nacionalno obilježen. Tri su katolička pokre-
polovine 20. stoljeća u priličnoj mjeri poznate, političke magle su ta djelovala u Rijeci u tome razdoblju, od kojih dva hrvat-
guste. Skrivajući se iza fraza o “luci različitosti” i “tolerantnom ska, jedan u Rijeci, a drugi na Sušaku između dva svjetska rata, a
gradu”, službena politika grada i dio Riječana koji je podržava nisu treći je okupio uglavnom talijanske vjernike.
spremni suočiti se s tabu-temama riječke prošlosti. Stoga “tran-
sparentan” grad ima ne samo prešućenu već i dvojnu povijest – onu Začetnik Hrvatskog katoličkog pokreta, krčki biskup Anton
talijansku i onu hrvatsku. Mahnič (1850. - 1920.), tijesno je surađivao s Bernardinom Škri-
vanićem (1855. - 1932.), gvardijanom riječkog kapucinskog samo-
Društveno-politički potresi u minulom vijeku, podržani često stana na Žabici. Škrivanić je u samostanskom prostoru utemeljio
golom silom oružja i ideologije, nisu mogli zaobići ni Crkvu, a svoje tiskaru i s književnikom Milanom Pavelićem (1879. - 1939.) pokre-
su ishodište imali u zbivanjima koja su slijedila nakon završetka nuo “Riječke novine” (1912. – 1914.), prvi hrvatski katolički dnev-
Prvoga svj. rata. Da podsjetim, u povijesti fašizma, pokreta koji ni list. Novinama su ton davali dr. Rudolf Eckert (1889. – 1915.) i
je bitno obilježio 20. stoljeće, sa svim svojim stravičnim posljedi- Petar Rogulja (1888. – 1920.), a na stranicama toga lista Hrvatski
cama za milijune ljudi širom svijeta, riječka pustolovina Gabrie- katolički pokret istakao je politički program prema kojem je bilo
lea D’Annunzija, vojnika i pjesnika, ima veliko značenje. Gabriele nužno jedinstvo Slovenaca, Hrvata i Srba u okviru Austro-Ugar-
D’Annunzio (1863. - 1938.), vjerojatno najznačajniji talijanski knji- ske Monarhije. Kada je postalo izvjesno da će raspadom Austro-
Ugarske narodi koji su bili pod njezinom vlašću steći priliku da se
nacionalno osamostale, politika je kroz široko otvorena vrata ušla
i u Crkvu.

12

Broj 8/535 2020. IZ POVIJESNE RIZNICE

Vodstvo Hrvatskog katoličkog pokreta zatražilo je i od pape Pod vodstvom “hodočasnika Italije”, D’Annunzijeva
Benedikta XV. (1914. - 1922.) da zagovara hrvatske interese na
budućoj mirovnoj konferenciji poslije završetka Prvoga svjetskog legija pokrenula se u noći na 12. rujna 1919. godine
rata. Spomenica papi Benediktu XV. bila je sastavljena u kapucin-
skom samostanu u Rijeci. Hrvatski i slovenski katolički intelektu- i ubrzo pokorila Rijeku/Fiume. Događaji koji su nakon
alci najavili su u spomenici ujedinjenje dvaju naroda sa središnjom
upravom u Zagrebu, neovisno o Beču i Pešti, a u slučaju poslijerat- toga slijedili imali su, naravno, međunacionalne i
nog kraha dvojne Monarhije, Hrvati i Slovenci trebali su imati slo-
bodan izbor. Spomenicu su Papi predali Jozo Milošević, provincijal državno-političke posljedice, ali su također znatno
creskih konventualaca i Bernardin Škrivanić. Tada je papa, prema
tvrdnji svećenika i pisca Frana Biničkog, kazao poklisarima kako utjecali na vjerske odnose u grada na Rječini.
je Rusija izdala Hrvate, pristavši na uvjete tajnog Londonskog ugo-
vora (1915.) prema kojem je Italija, mijenjajući ratne partnere i u “sveti” grad, bila je dovršena gradnja Zavjetne crkve na Kozali,
priključivši se silama Antante, trebala dobiti kao nagradu Istru, koju je 1934. posvetio riječki biskup Antonio Santin. Posveta crkve
Zadar i hrvatske otoke, ali ne i Rijeku. Kaotičnu situaciju iskori- na Kozali bila je u duhu obilježavanja D’Annunzijeva ulaza u grad
stio je D’Annunzio okupiravši grad. Njegova vladavina trajala je te aneksije grada Italiji.
relativno kratko, jer je već krajem 1920. godine službena Italija
odlučila okončati njegovu avanturu u Rijeci. S vremenom je iz kolektivnog sjećanja Riječana, uglavnom
novopridošloga i mlađeg stanovništva, izblijedjelo sjećanje na poli-
Gabriele D’Annunzio bio je bijesan kad su Rapallskim ugo- tičku ulogu Zavjetnoga hrama na Kozali. Slično je i s crkvom Pre-
vorom u studenome 1920. godine Karađorđevićeva jugo- svetoga Otkupitelja na Krnjevu, koja je bila građena kao zavjetni
slavenska kraljevina i Italija podijelile teritorij, priznavši hram talijanskim imperijalnim težnjama. Velika neoromanička
istovremeno Državu Rijeku. Čim je talijanski Senat 17. studenoga trobrodna crkva oštećena je u savezničkim bombardiranjima Ri-
ratificirao Rapallski ugovor, njegova vlada Kvarnerske regencije jeke, a nakon završetka Drugoga svjetskog rata bila je srušena s
izglasala je rezoluciju koja se tome protivila. D’Annunzio je 25. stu- obrazloženjem da smeta uređenju nove prometnice, nekadašnjeg
denoga uputio notu vladi u Rimu u kojoj se navodi da Regencija ne Bulevara Marxa i Engelsa.
priznaje uspostavu Države Rijeke. Službeni Rim uputio je ultima-
tum D’Annunziju da se povuče, ali je on to odbio te je 24. prosinca Nova komunistička vlast nije imala milosti prema “narodnim
1920. u blizini Kastva počeo sukob talijanskih kraljevskih snaga neprijateljima” te su pod simbolom crvene zvijezde ubijeni mnogi
protiv ardita. Sukobi koji su trajali od 24. do 29. prosinca 1920. Riječani, ali ne samo fašisti već i osvjedočeni antifašisti. Pod istim
poznati su kao “Krvavi Božić”. Bilo je prilično ranjenih i mrtvih na simbolom rušene su crkve te se zatirala vjera. Sve te činjenice pore-
obje zaraćene strane. dane u povijesnom nizu svjedoče da je crvena zvijezda bila ne samo
na kapama partizana koji su porazili fašizam, već je bila obojana i
Pogreb poginulih talijanskih dragovoljaca i vojnika na groblju krvlju brojnih nevinih žrtava, koje se nisu slagale s komunističkim
Kozala pretvoren je 3. siječnja 1921. godine i u veliki politički skup, režimom. Otuda ljudski, moralni, politički, ali i međunacionalni
na kojem je Gabriele D’Annunzio govorio o pomirenju među mr- prijepori oko crvene zvijezde na vrhu Riječkog nebodera, vrhunca
tvima, svima onima koji su život dali za talijansku Rijeku. Sahrana politizacije EPK Rijeka 2020.
sudionika “Krvavog Božića” potaknut će gradnju kripte, a potom
i Zavjetnoga hrama (Tempio Votivo), odnosno crkve sv. Romualda
i Svih svetih na riječkoj Kozali. Izgrađena u (neo)gotičkom slogu
prema zamisli arhitekta Bruna Anghebena, kripta i crkva dobile
su i političku ulogu potaknutu duhom danuncijanizma. Ondje je
bila izravno i jasno potvrđena veza između vjere i politike, ali ne
prvi put na riječkom području.

Župa na Kozali utemeljena je 16. srpnja 1923. razdiobom drev-
ne, i tada jedine, riječke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije.
U Rijeci su istom odlukom tadašnjeg apostolskog administratora
Isidora Marie Saina osnovane još tri župe – Majke Božje Lurdske
Bezgrješne na Žabici, Presvetoga Otkupitelja na Mlaki i sv. Nikole
biskupa na Krnjevu. Kozalska župa počela je djelovati 1. kolovo-
za 1923., a uprava je bila povjerena dr. Ivanu Kukaniću, župniku
Zborne crkve Uznesenja Marijina. Kako nova župa nije imala svoju
crkvu, vjernici s Kozale mise su slavili u crkvi sv. Vida, koja će
nakon uspostave Riječke biskupije 1925. godine postati katedra-
lom. Na Malu Gospu 1924. godine prvim župnikom imenovan je
kanonik Giovanni Regalati. U njegovo će vrijeme početi radovi na
izgradnji kripte i nove župne crkve na Kozali.

Rijeka je od početka 1924. godine bila u sastavu Kraljevine
Italije tako da je podizanje kripte i zavjetne crkve na Kozali
imalo za Talijane i veliko nacionalno značenje. Temeljni ka-
men blagoslovio je 17. studenoga 1929. riječki biskup Isidor Sain.
Titularom crkve bio je uz Sve svete proglašen i sv. Romuald. Kripta
je bila otvorena 1930. godine, 16. ožujka, ne slučajno, jer je nepo-
sredno nakon aneksije Rijeke, talijanski kralj Vittorio Emanuele
III. posjetio grad 1924. godine upravo toga datuma. U kripti se
čuvaju posmrtni ostatci 458 palih u ratu od kojih 433 identifici-
ranih i 25 neidentificiranih talijanskih vojnika. Iz popisa se može
iščitati kako ondje nisu pokopani samo oni dragovoljci koji su se
borili za “Riječku stvar” već i talijanski vojnici s drugih bojišnica.
Deset godina nakon aneksije Rijeke, na dan 16. ožujka, koji je tre-
bao podsjetiti na dolazak talijanskog kralja Vittoria Emanuela III.

13

Udbina Broj 8/535 2020.
- Dan
hrvatskih Njihovi su se životi
mučenika pretočili u naše

”Gledano ljudskom Na Udbini je 12. rujna u Crkvi hrvat- su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu
logikom svaki skih mučenika svečano proslavljen sam i ja među njima“. Dodao je kako su oku-
branitelj koji je Dan hrvatskih mučenika euhari- pljeni vjernici došli moliti za sve mučenike
poginuo i svaki stijskim slavljem koje je predslavio krčki hrvatskog naroda za vjeru, slobodu i domo-
mučenik je gubitnik, biskup Ivica Petanjak. Koncelebrirali su vinu tijekom njegove mukotrpne povijesti.
jer ga više nema predsjednik Hrvatske biskupske konferen- Nisu nam poznata sva njihova imena, a još
među nama. Ali cije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, mje- manje mjesto zemaljskog počivališta zato
nam upravo vjera sni gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, je ova crkva posvećena svima njima, rekao
u Isusovo uskrsnuće riječki nadbiskup Ivan Devčić, nadbiskup je biskup Križić. Istaknuvši da ne smijemo
i spremnost kojom koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupi- zaboraviti svoje mučenike jer bismo time
netko daje svoj život je i apostolski upravitelj Porečke i Pulske bili uskraćeni za zagovor onih s kojima smo
u zamjenu za naš, biskupije Dražen Kutleša, sisački biskup povezani, podsjetio je na poziv Ivana Pavla
govori o savršenoj Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup II. da ne zaboravimo svoje mučenike koji su
ljubavi, koja ne može Vjekoslav Huzjak, dubrovački biskup Mate svjedoci vjere, ohrabrenje i trajno nadahnu-
ničim biti uništena Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, bi-
nego se ugrađuje skupi u miru, domaći gospićko-senjski Mile “Kće te da njima pridružimo i naše žrtve.
u sveopće dobro Bogović i šibenski Ante Ivas, te izaslanik ršćanstvo nije nešto što se čovje-
svijeta, a naša zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa ku nadodaje kao neki dodatak
sjećanja, uspomene Bozanića kanonik Prvostolnog kaptola za- ili dopuna ili poput odjeće koja
i molitve za njih čine grebačkog mons. Marijan Frančić. se oblači i svlači prema trenutačnim prilika-
da oni koji više nisu ma i zgodama života. Ne može se kršćanstvo
među nama, budu Slavlju su nazočili i provincijali muških skinuti poput kaputa i objesiti na vješalicu,
s nama i u nama. redovničkih družbi u Republici Hrvatskoj, a onda opet kad zatreba i ako ustreba na
Diže ih na jednu provincijal Hrvatske kapucinske provincije sebe ponovno obući“, istaknuo je na počet-
višu, nadnaravnu svetog Leopolda Bogdana Mandića fra Jure ku krčki biskup Petanjak u svojoj homiliji.
razinu, jer oni žive i Šarčević, provincijal Hrvatske provincije
mi živimo”, rekao je svetog Jeronima franjevaca konventuala- „Mnogi ni danas ne mogu pojmiti govor
biskup Petanjak. ca fra Josip Blažević, provincijski ministar o Crkvi hrvatskih mučenika, tj. o povezano-
Franjevačke provincije  Presvetog Otku- sti Hrvata kao naroda i kršćanstva kao vjere
pitelja fra Marko Mrše, zatim poglavarica i uvjerenja koji je prožeo iznutra i oblikovao
družbe Sestara Presvetog Srca Isusova s. u svemu taj hrvatski narodni identitet kao
Dobroslava Mlakić. Na misi je sudjelovalo naš prepoznajni znak. Budući da su se na-
tridesetak svećenika, redovnika i redovnica rodni i vjerski element stoljećima međusob-
kao i predstavnika političkih vlasti Ličko- no toliko prožimali da su postali nedjeljivi
senjske županije te susjednih općina i gra- kao prst i nokat, onda i cijelu povijest našeg
dova. Zbog epidemioloških razloga i propisa- naroda promatramo kao jednu jedinstvenu
nog odstojanja svečanosti je nazočilo nešto nedjeljivu cjelinu u svim njezinim oblicima
više od tisuću hodočasnika. koju jednostavno zovemo kulturom i civili-
zacijom jednog naroda.  U tom duhu može-
Pozdravne riječi na početku je uputio mo razumjeti da je za naše pređe bilo isto
domaći biskup Zdenko Križić koji je primije- živjeti, raditi, graditi, kao i trpjeti i umrijeti
tio kako su se vjernici na Udbini ove godine za svoj narod i za Isusa Krista, kao nešto što
okupili u manjem broju zbog pošasti koro- se jedno od drugoga ne može odijeliti. Da
navirusa. No, dodao je, nije važan broj nego se ne radi samo o dalekoj prošlosti, mi smo
iskrena nakana onih koji su došli na ovome svjedoci kako je sada, danas, i u ovo naše
mjestu moliti za mučenike i moliti za njihov vrijeme neprijatelj najprije pokušao uništiti
zagovor podsjetivši na Isusove riječi: „Gdje znakove i obilježja katoličke vjere, a onda i

14

Broj 8/535 2020.

Iako su se vjernici na Gledano ljudskom logikom svaki bra- ma naše vjere njega trajno uprisutnjujemo
nitelj koji je poginuo i svaki muče- u ovom svijetu, želimo i mi braćo i sestre
Udbini ove godine nik je gubitnik, jer ga više nema poput Blažene Djevice Marije sve događaje
među nama. Ali nam upravo vjera u Isu- koji su utkani u našu povijest i sve one koji
okupili u manjem sovo uskrsnuće i spremnost kojom netko su tu povijest ljubavlju i krvlju pisali, u srcu
daje svoj život u zamjenu za naš, govori o pohraniti, o njima razmišljati i biti dostojni
broju zbog pošasti savršenoj ljubavi, koja ne može ničim biti sinovi i kćeri svojih pređa“, zaključio je na
uništena nego se ugrađuje u sveopće dobro kraju svoje homilije biskup Petanjak.
koronavirusa, biskup svijeta, a naša sjećanja, uspomene i moli-
tve za njih čine da oni koji više nisu među Na kraju mise biskupu je rektor nacio-
Križić je istaknuo nama, budu s nama i u nama. Diže ih na nalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika
jednu višu, nadnaravnu razinu, jer oni žive preč. Josip Šimatović uručio dar, sliku Cr-
kako nije važan broj i mi živimo. Njihovi su se životi pretočili u kve hrvatskih mučenika koja je nastala na
naše, zauvijek se urezali u našu kolektivnu 2. slikarskoj koloniji na Udbini. Biskup Pe-
nego iskrena nakana svijest i postali nam putokazom u život“, tanjak udijelio je svima blagoslov s križem
rekao je krčki biskup. drevnih krbavskih biskupa u ruci.
onih koji su došli na
„Kao Isusovi učenici, koji su dobili po- Misi je prethodila pobožnost križnog
ovome mjestu moliti slanje od njega, da slavimo sveta otajstva puta od crkve sv. Marka Groba. Nakon mise
njemu na spomen i da po tim sakramenti- upriličen je blagoslov nabožnih predmeta.
za mučenike i moliti za
Zvonko Ranogajec
njihov zagovor.

svojom nogom zakoračiti i oteti domovinu
kao zemlju i prostor“, istaknuo je biskup
Petanjak te nastavio: “Braćo i sestre, mi
se nalazimo na svetom tlu, zato što je ono
natopljeno krvlju onih koji su za ovaj narod
dali sve što su imali - život. Nema tog naro-
da koji ne štuje svoje branitelje i koji ne bi
znao vrednovati one koji su dali svoj život
kako bi drugi mogli živjeti. Kao kršćani vje-
rujemo u vrijednost i neponovljivost svakog
ljudskog života, ali slijedeći primjer Isusa
Krista, koji je u svemu i uvijek bio vođen
samo čistom ljubavlju i brigom za spase-
njem svakog čovjeka, štujemo kao mučeni-
ke one koji su i u najtežim trenucima svog
života ostali čvrsto ukorijenjeni u Kristovo
evanđelje i koje nikakva iskušenja i muče-
nja nisu mogli pokolebati.

Proslavljen blagdan Majke Tereze
Katolička Crkva je 5. rujna
proslavila blagdan svete čula je taj Božji poziv i njeno srce uvijek je
Majke Tereze – uzor skro- bilo otvoreno za naviještanje Radosne vije-
mnosti i ljubavi u 20. stoljeću, re- sti. Zato smo pozvani slijediti njen primjer i
dovnice  i utemeljiteljice  Družbe hraniti se onim koji nam se besplatno daje“,
sestara misionarki ljubavi koja kazao je vlč. Lekaj.
je veliki dio svoga života provela U nastavku je istaknuo da najveća bo-
skrbeći za odbačene i otpisane. lest današnjice nije oboljeti od koronavirusa,
Svojom požrtvovnošću  i sebedar- nego kada je čovjek napušten i kada umire
jem za potrebite postala  je sino- sam. „Majka Tereza imala je otvoreno srce za
nim za ljubav prema bližnjemu i potrebite i velika djela činila je jer je Krista
življeno evanđelje, a u tom smislu u sebi nosila“, rekao je vlč. Rikard Lekaj. Na
za mnoge predstavlja najznačaj- kraju je podsjetio je na zasluge Majke Tereze
niju ženu 20. stoljeća. Ovim je da albanski narod ima svoju državu Kosovo
povodom u petak 4. rujna u Trsatskom svetištu u kojemu je prije koju je, kao ambasadorica albanskog naroda,
dvije godine postavljen i blagoslovljen kip sv. Majke Tereze, održan T željela.
prigodan program posvećen ovoj svetici. Nakon polaganja cvijeća i ijekom misnog slavlja vjernicima je bila izložena relikvija
prigodnih riječi, slavljena je misa u trsatskoj bazilici koju je pred- Majke Tereze, kapljica krvi, odnosno kako je na kraju za-
vodio vlč. Rikard Lekaj, svećenik Porečke i Pulske biskupije. Uz ključio vlč. Rikard Lekaj – kapljica ljubavi koja nas poziva
trsatske franjevce s gvardijanom fra Krunoslavom Kocijanom, na da budemo misionari ljubavi.
misi je suslavio don Kriste Gjergji, voditelj Albanske katoličke mi- Prije misnog slavlja ispred kipa Majke Tereze koji se nalazi
sije u Hrvatskoj. pred trsatskom bazilikom održan je prigodan program posvećen
ovoj svetici u kojemu su sudjelovali predstavnici Trsatskog sveti-
U nadahnutoj propovijedi podsjetio je kako je Majci Božjoj šta, Zajednice Albanaca PGŽ-a, Vijeća albanske nacionalne manji-
Trsatskoj hodočastila Majka Tereza, ali i sv. Ivan Pavao II. i bl. ne PGŽ-a i Grada Rijeke, Albanske katoličke misije, PGŽ-a i Grada
Alojzije Stepinac te bl. Miroslav Bulešić koji je s Učke činio poklόn Rijeke. Također, događaju je nazočila i prigodnim riječima obratila
Gospi Trsatskoj. „Majka Tereza bila je usmjerena prema onome se izaslanica Predsjednika Hrvatskoga sabora, gospodina Gordana
što je bilo bitno za njezin život – naviještanju Radosne vijesti. Bog Jandrokovića, saborska zastupnica gospođa Ermina Lekaj Prlja-
se uvijek obraća čovjeku i želi ga ispuniti radošću, a Majka Tereza skaj.
H. Anušić

15

DOGAĐANJA Broj 8/535 2020.

Mrkopalj, Uskrsnuće svjedoči da će

Gospa

Žalosna ljubav i istina pobijediti

Proštenišni tjedan u Mrkoplju zaključen promocijom knjige
„Spomenica župe Mrkopalj”, objavljene kao priprema za
proslavu velikog župnog jubileja, 250 godina osnutka župe.

Majci Božjoj Žalosnoj u Mrkopalj su hodočastili, od nedjelje pješice došle su iz župa:
13. rujna do nedjelje 20. rujna, mnogobrojni vjernici od Brod Moravice, Fužine i
kojih su neki stigli hodočasteći pješice iz okolnih mjesta. Lič, Delnice, Kukuljano-
Proštenišni tjedan svečano je zaključen euharistijskim slavljima u
nedjelju 20. rujna. Pvo - Škrljevo…
roštenišni tjedan
Prvo misno slavlje u 8:00 sati predvodio je župnik Mrkoplja zaključen je u
vlč. Ante Zovko, a u 9:00 sati vlč. Ivan Marković, upravitelj župa mrkopaljskom svetištu promocijom knjige „Spomenica župe
Gerovo i Hrib. Središnje euharistijsko slavlje u 11:00 sati predvo- Mrkopalj” koja je tiskana ove godine u okviru priprave za proslavu
dio je mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru uz 250 godina osnutka župe Mrkopalj. Knjiga ima 270 stranica, 110
suslavljenje mons. Ivana Milovana, porečkog i pulskog biskupa u fotografija i 50-tak preslika raznih dokumenata.
miru, koji je bio predvoditelj prošlogodišnjeg Proštenja u Mrkoplju.
U večeri nabijenoj snažnim emocijama, kao predstavljači, su-
U propovijedi je mons. Bogović kazao da se lik Gospe Žalosne djelovali su: gđa. Jelena Jurina, prof. Sanja Šegulja, prof. Nina Bo-
ocrtava kao onaj koji je na neki način sažetak ljudske povijesti u žičević, gosp. Robert Tomić, vlč. mr. Siniša Vujčić i mons. dr. Mile
kojoj se od početka svijeta do danas odvija bitka između istine i lju- Bogović.  Glavni povod tiskanju „Spomenice župe Mrkopalj“ je u
bavi na jednoj strani i laži i mržnje na drugoj strani. „To je drama činjenici da se župa Mrkopalj nalazi pred svojom velikom obljet-
u kojoj se odvija cijela povijest. Zašto Gospa na svom krilu drži mr- nicom – 250 godina od utemeljenja (8. travnja 1771. – 8. travnja
tvo tijelo svoga Sina? Upravo zbog istine i ljubavi kojoj se suprot- 2021.). Ujedno, 250. rođendan župe je i 250. rođendan samoga Mr-
stavlja mržnja i laž. U kojemu god prostoru, mjestu i vremenu se koplja kao mjesta.
nalazili, posvuda uočavamo taj sukob. Odvija se i u nama samima.
Uskrsnuće nam svjedoči da će na kraju ljubav i istina pobijediti“, Osim zapisanog u Spomenici, objavljeni su i brojni prilozi: za-
poručio je mons. dr. Bogović. pisi, fotokopirani sadržaji, novinski isječci, pisma, fotografije itd.
Slikovito govoreći, cijeli jedan satelitski sadržaj koji je sada postao
Toga dana hodočasničku misu župa bakarskog dekanata sastavni dio tiskane Spomenice. A osim toga poslužili su brojni do-
predvodio je mladomisnik vlč. Marko Pavlinović iz župe Cernik. kumenti i pisma, osobito pisma župnika vlč. Ivana Butorca prona-
Uz dekana, vlč. Ivana Friščića suslavilo je još desetak svećenika. đena u župnoj arhivi. Spomenica je podijeljena na cjeline prema
Tradicionalno, tijekom Proštenišnog tjedna vjernici pristupaju razdobljima župnikovanja pojedinog župnika: vlč. Matija Glažar
sakramentu pomirenja i na raspolaganje za ispovijed hodočasni- (1921. – 1933.), vlč. Ivan Butorac (1933. – 1954.), vlč. Petar Buč
cima su bili: o. Mirko Nikolič, superior isusovačkog samostana u (1954. – 1967.), vlč. Ivoslav Linić (1967. – 15.10. 1970), vlč. Petar
Opatiji, don Žarko Kraljević iz salezijanske družbe u Rijeci, o. Ivan Bogut (1970. – 1995.).
Dominik Iličić, superior dominikanskog samostana u Rijeci, vlč.
Stjepan Porkulabić, vlč. Ivan Marković i vlč. Domagoj Duvnjak. Li- Na kraju Spomenica donosi „Popis žrtava Mrkoplja u Drugom
turgijsko pjevanje na središnjim euharistijskim slavljima u 11:00 i svjetskom ratu i poraću” kojega je sastavio vlč. Petar Bogut. Riječ
16:00 predvodio je Zbor župe BDM Žalosne pod vodstvom Marijana je uglavnom o hrvatskim vojnicima, od kojih su većinu bez suda i
Padavića, dok je kao gost na orguljama svirao Milan Hibšer, jedno sudišta pogubili nakon rata jugoslavenski komunisti. Uspostavom
vrijeme i orguljaš zagrebačke katedrale. Hrvatske države i taj je dokument mogao izići na svjetlost dana.
Upisano je 206 imena. Knjigu je urednički osmislio sadašnji žu-
Na Proštenje u Mrkopalj hodočastile su sestre Družbe Presve- pnik Ante Zovko. Grafičku pripremu i tisak potpisuje Foxstudio
tog Srca Isusova iz Rijeke s poglavaricom Družbe, č. M. Dobrosla- iz Viškova.
vom Mlakić, kao i vjernici iz župa: Brgud, Ogulin, Gerovo, Viško-
vo, Vrbovsko, Crikvenica, Plešce, Grad Grobnik, Tršće, Kantrida, U glazbenom dijelu nastupio je gosp. Milan Hibšer, Zbor BDM
Gornja Vežica, Novi Vinodolski, Vrbnik, Skrad, Matulji, Škrljevo, Žalosne i mlada mrkopaljska pijanistica Roberta Starčević. Čitači
Bakar, Klenovica - Ledenice, Cernik… Skupine koje su hodočastile su bili: Vera Lilek, Stanko Crnić, Robert Tomić i Josip Horaček –
Pemac.

U župi Mrkopalj, u godini jubileja župe, u planu je postavljanje sakralnog
spomenika na temeljima srušene crkve sv. Filipa. Projekt predviđa
postavljanje oltara i zaklona za kip Gospe Lurdske koji je jedini ostao
netaknut nakon bombardiranja crkve 6. travnja 1944. Arhitektonsko
rješenje postava izradila je arhitektica Marija Banić mag. ing. arch.
Župa, sa župnikom vlč. Antom Zovkom, unaprijed zahvaljuje svima koji žele
pomoći u prikupljanju sredstava. Novčani prilozi mogu biti uplaćeni na
žiro račun župe Mrkopalj kod HPB banke: IBAN: HR4423900011100350395
SWIFT: HPBZHR2X

16

Broj 8/535 2020. CRKVENA GLAZBA

Nastanak i razvoj višeglasne mise

Liturgijsko-glazbena promišljanja
odnose se na praksu komponiranja
i izvođenja višeglasne mise u
XV. i XVI. stoljeću, odnosno,
odnose se na zlatno razdoblje
mise, kada je ona bila zamišljena
i isključivo vezana s njezinom
liturgijskom namjenom. Naravno
da su određene karakteristike
zahvaljujući tradiciji ostale i dalje
važeće.

Gloria (Slava). Izvodio se odmah iza Kyrie i pjevao se dok li-

Piše: Andrejka Srdoč Geraci turgija nije bila u pokretu (svećenik je sjeo). Gloria je obično bila
skladba najviše homofona, himničkog stila, čak iako u zazivu “Qui

tollis” (Koji oduzimaš) prevladava meditativan karakter; u “Qu-

Svremenom su liturgijska slavlja počela gubiti oniam tu solus sanctus” (Jer ti si jedini svet) preuzima karakter
spontanost i improvizaciju u korist shemati- iznesen u prvom dijelu Glorie.
zacije različitih obreda. Također su i teksto-
Credo (Vjerujem). Pjevao se dok liturgija nije
bila u pokretu i sve do “Et incarnatus” (Začet) imao
vi bili podvrgnuti progresivnoj kvalifikaciji koja je Izraz misa (od missa, je isti karakter kao Gloria. Rečenica “Et incarna-
postupno određivala razliku među promjenjivih i tus” dio je za sebe, odvojen od ostatka i gotovo uvi-
nepromjenjivih dijelova mise. missio, di-missio = jek izvođen višeglasno. Slijedi kristološki dio “Cru-

Proprium ili promjenjivi dijelovi mise. Najstariji i “otpust”), koji se cifixus” (Raspet) višeglasno bogatiji ali s manje
najoriglinalniji literarni i glazbeni dijelovi, uključu- već koristio u IV. glasova. Završni dio “Et in Spiritum Sanctum” (S
je: Introitus (Ulazna pjesma), Graduale (Otpjevni stoljeću, označava Duhom Svetim) ponovno preuzima početni karak-
psalam), Tractus, Offertorium (Prinosna pjesma) i skup obreda koje ter s postupnim crescendom sve do Amen.
Communio (Pričesna pjesma). Tekstovi ovih dijelo- svećenik i vjernički
va razlikuju se od mise do mise. narod obavljaju Sanctus (Svet). Pjevao se tijekom prefacija dok
kako bi aktualizirali je svećenik tihim glasom čitao kanon. Prvi dio pjeva
Ordinarium ili nepromjenjivi dijelovi mise. Raz- cijeli zbor; na “Pleni sunt” (Puna su) volumen se
mjerno novija podjela obuhvaća Kyrie, Gloriu, Cre- smanjuje zahvaljujući manjem broju glasova, a za-
do, Sanctus i Agnus. tim je slijedio “Hosanna” (Hosana) gdje je ponovno
pjevao cijeli zbor. Benedictus je najbogatiji trenu-
Kyrie (Gospodine smiluj se). U davnini, karak- tak pun sentimenta koji se pjevao nakon pretvorbe.

terizirano dugom litanijom koja je kasnije svedena spomen na Izvodili su ga solisti s manjim brojem glasova. Više-
za liturgijske potrebe, slijedila je nakon Introita i vazmeno otajstvo. glasje je široko, dok je tactus usporen. Na završnoj
pratila je kađenje. Ovaj dio mise, kao i svi drugi koji “Hosanni” ponovno pjeva čitav zbor.

su se izvodili dok je liturgija u pokretu, bio je izvo- Agnus (Jaganjče). Litanijski zaziv je podijeljen

đen višeglasno s puno ukrasa; vrlo svečanog karak- na dva dijela; prvi dio završava sa “miserere nobis”

tera i rijetko sentimentalnog pokazivao je obilježja cijele mise: ako (smiluj nam se), a drugi sa “dona nobis pacem” (daruj nam mir).
je bila misa radnim danom (bila je kratka) ili svečana (monumen- Ovaj drugi zaziv, budući da je završni obično je skladan za više gla-
talna), bilo da je koristila izvorne teme ili ne. Kyrie je podijeljen u sova nego prijašnji i obogaćen je kanonom i imitacijom.
Ovoj se skupini pjesama pripisivala neizmjerna važnost zahva-
tri dijela (A-B-A). Prvi Kyrie donosi temu i karakter mise. Christe
je u kontrastu s Kyrie, a ponekad joj je predstavljen manji broj ljujući fiksnom tekstu (nepromijenjenom) koji se glazbeno mogao
glasova ili ga izvode solisti; gotovo da predstavlja trenutak stanke. temeljiti na homogenoj, uglavnom višeglasnoj strukturi. Ova će
Drugi Kyrie je repriza u “uskom” stilu, više virtuozno i u kontra- struktura, od kasnog srednjeg vijeka nadalje, steći onaj jedinstveni
i ciklički oblik koji se često koristio tijekom sljedećih stoljeća.
punktu iznesenog materijala iz prvog Kyrie.

Nastanak i razvoj višeglasne mise Ordinarija kao osnovnog djela koji će biti pjevan ili sviran
tijekom liturgijskog čina ide ruku pod ruku s rađanjem i razvojem višeglasja. Obrađujući detaljni
liturgijsko-glazbeni studij o ovim formama, u sljedećim ću člancima paralelno tretirati ta dva

aspekta, ističući osnovne značajke koji su neki autori ostavili tijekom stoljeća.

17

DUHOVNI KOLAŽ Broj 8/535 2020.

Utjeha kose Adam Muchtin - svećenik,

Nije Matoševa niti će biti pjesma i ne najavljuje umjetnik i graditelj

odlazak. Palo mi je na pamet, zapravo, sjetila Objavljen je novi broj Riječkog te-
ološkog časopisa (br. 2, 2019.), znan-
sam se satova hrvatskog iz srednje i kako mi je stvene publikacije Teologije u Rijeci.
Broj je u cijelosti posvećen svećeniku
profa uvijek govorila da život treba gledati izvan Adamu Muchtinu, zaslužnom dušo-
brižniku Senjsko-modruške biskupije,
okvira, vrlo široko. potom Riječko-senjske nadbiskupije,
koji je obilježio pastoral Podvežice i
Piše: Daria Ljevar Trsata u 20. st. Predavao je crkvenu
umjetnost na Visokoj bogoslovnoj ško-
Oduvijek imam poteškoća s tom životnom širinom, ot- li i dao doprinos u domeni uređenja
prilike ovako; Daria gleda samo ravno i ako je ravno sakralnog prostora i likovnosti.
mrak, Daria vidi samo tamu, a profa i mnogi drugi,
vide veliki prostor nade s lijeve i desne strane pa dok Dariju Časopis donosi sedam radova
usmjere lijevo i desno, upotrijebe mnogo riječi, pogleda, dodi- sa znanstvenog skupa Mons. Adam
ra, poruka... show totalni. Dakle, jednom je profa rekla da je Muchtin (1908. – 1994.) – svećenik,
kosa najljepši ženin ukras. Stala sam i gledala njezinu crnu umjetnik, graditelj, održanog 2. listo-
kosu i gledala i gledala... Jednom me sa sata poslala kući mo- pada 2015. u organizaciji Riječke nadbiskupije i Teologije u Rijeci – Ka-
liti krunicu i rekla da Marija ima najljepšu kosu koja uvijek toličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na početku se
pomaže i kad se čini nemoguće. Ovdje počinje jedna divna i donosi opširni uvodni članak pod naslovom „Adam Muchtin – umjet-
poučna priča; od tada često zaustavim pogled na komadiću nik maloga puta“ čiji je autor župnik Ivan Šarić, današnji Muchtinov
Gospine kose koji viri ispod vela, a ponekad naiđem na sliku nasljednik, uvelike zaslužan za suvremeno proučavanje i vrednovanje
Marije s pletenicom gdje pokazuje na svoje srce. života i rada toga našeg svećenika. Slijedi članak Ľuboslava Hromjáka
„Društvene i crkvene okolnosti u Slovačkoj na prijelazu 19. u 20. sto-
Razmišljala sam kako bi bilo kad bi cijeli svijet ili barem ljeće – porijeklo mons. Adama Muchtina“ u kojem se prikazuju okolno-
oni koji se smatraju vjernicima, sve što žele reći, predati, po- sti iz kojih se obitelj Muchtin 1910. iz mjesta Velké Rovné u Slovačkoj
kloniti, prikazati Bogu, postavljali u Marijinu kosu - dovoljno preselila na Trsat.
čvrstu, a opet prozračnu i nježnu, da kroz nju sve želje kliznu Theodor De Canziani u članku „Adam Muchtin – snoviđenje i rea-
do velikog, sedam puta ranjenog srca, odakle će niknuti ljepši lizacija crkve svete Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici“ daje iscrpan
plodovi od svih ljudskih molitvi. Možda ovo zvuči kao preve- prikaz svećenikova rada na tamošnjoj župnoj crkvi analizirajući njegov
lika bajka, no sjetite se one žene grešnice iz farizejeve kuće doprinos prihvaćanju ideje o izgradnji, zatim postupak same izgrad-
koja je, saznavši gdje je Isus, dotrčala, suzama mu prala noge nje i liturgijsko opremanje crkve. Mirjana Pinezić u članku „Ljudski i
i kosom ih brisala. moralni profil mons. Adama Muchtina“ daje neka obilježja nutarnjeg
života toga svećenika ističući i predispozicije koje su utjecale na nje-
Kosa je očito moćan i važan ukras, posebno kada nije govu moralnu osobnost kao i slobodu kojom je surađivao s Bogom u
vezana. Ako muškarci misle da ovaj tekst nije za njih, izgradnji vlastite čovječnosti.
u zabludi su; znate, Marija umjesto gumice za kosu Članak „Umjetnički talent msgr. Adama Muchtina“ Tihane Kar-
oko ruke uvijek ima krunicu, što znači, ne bojte se da će za- lović posvećen je njegovom umjetničkom radu, točnije crtežu, slici i
mahnuti kosom, zavezati rep i otići. Ona je raspuštene kose kiparstvu, kao i Muchtinovim predavanjima crkvene umjetnosti na Vi-
uvijek uza sve nas i umjesto gumice oko ruke ima krunicu. sokoj bogoslovskoj školi u Rijeci. Veronika Mila Popić ˝potpisuje tekst
pod naslovom „Mons. Adam Muchtin i redovnice“, a Milan Špehar
Kada pred sobom vidim samo tamu i nedostaje mi podrš- „Duhovnost msgr. Adama Muchtina“
ka i zagrljaj, pričam s Njom ovako: “Zdravo Ženo duge kose, s Članci su popraćeni fotografijama iz života i rada mons. Muchti-
kojom je odlučio biti Bog i poslati nam Sina svog koji spašava, na, posebice njegovim crtežima i skicama te prizorima iz vremena iz-
moli za me da svjetlo vidjeti mogu i sve koje volim, molim te, gradnje crkve sv. Terezije. Objavom radova posvećenih mons. Adamu
čuvaj i vodi dragom Bogu. Amen.” Muchtinu časopis je dao doprinos nedovoljno poznatim stranicama cr-
kvene povijesti riječke mjesne Crkve 20. stoljeća.

Verbum

Zašto liberalizam nije uspio -
Patrick J. Deneen

Od tri dominantne ideologije koje su obilježile dvadeseto stoljeće - fašizam, komunizam i liberalizam
- preživjela je samo ova posljednja. Upravo je ta činjenica stvorila ozračje u kojem su liberalizam njegovi
poklonici prestali doživljavati kao ideologiju, doživljavaju ga više kao prirodno krajnje stanje društveno-
ga i političkog razvoja.

Kao što Patrick Deneen dokazuje u ovoj provokativnoj knjizi, liberalizam nije uspio - upravo stoga
što je trijumfirao. Dok na sav glas govori o jednakim pravima, istovremeno stvara sve izraženiju mate-
rijalnu nejednakost; njegov legitimitet počiva na društvenom ugovoru, ali ipak obeshrabruje društvenu
zauzetost u korist vođenja računa isključivo o vlastitim interesima; a u svojoj potrazi za individualnom
autonomijom stvorio je najopsežniji, sveobuhvatni državni sustav u ljudskoj povijesti.

“Deneenova knjiga dragocjena je jer se fokusira na središnji problem sadašnjice. Važne rasprave
danas nisu o politici, nego o temeljnim vrijednostima i strukturama našega društvenog poretka.” David
Brooks, New York Times

18

Broj 8/535 2020. DOGAĐANJA

Hodočašće Katolička osnovna škola „Josip Pavlišić“
Hospicija u svetište
Majke Božje Goričke Misa za početak
školske godine

Piše: Jasna Buketa

Na Dan bolesnih i umirućih ljudi, 5. rujna djelatnici riječkog Hos- Nova školska godina započela je u „novom normal-
picija te vanjski suradnici - svi vođeni nadbiskupom Ivanom nom“ ruhu. Uz brojne izazove kako organizirati na-
Devčićem, ravnateljicom Hospicija, s. Danielom Orbanić i vlč. stavu, poštujući sve epidemiološke preporuke, iskr-
Lukom Lučićem, krenuše u jedno od najstarijih svetišta u Hrvatskoj - snuo je još jedan – kako organizirati misu za početak školske
u svetište Majke Božje Goričke. godine. No, iako se činilo nemoguće, znali smo da je Bogu
sve moguće i krenuli smo u smišljanje rješenja. Palo nam je
Riječ je o najvećem Marijanskom svetištu u Krčkoj biskupiji. Sve- na pamet kako u brojnim velikim crkvama postoje projekcije
tište je staro više od 900 godina i usko je povezano s benediktincima iz misa u bočnim lađama jer vjernici ne vide oltar. Zaključili
Sv. Lucije. Govorimo o bogatoj tradiciji, o glagoljaškoj kulturi, o blizini smo kako imamo rješenje.
crkvice sv. Lucije, o Baščanskoj ploči - najdragocjenijem hrvatskom spo-
meniku. U jednu praznu učionicu donijeli smo oltar i ambon, naš
duhovnik mons. Sanjin Francetić pobrinuo se za oltarnik
Dan je bio ljetni, mediteranski, Baška i jest južna, u zaleđu brdovi- i liturgijsko posuđe. Postavili smo kameru i misa je mogla
ta te neobično za otok - bogata potocima i rječicama. Do hodočasničkog početi. Svaki je razred u svojoj učionici pratio misu putem
okupljališta došli smo zavjetnim stepenicama kojih ima 237 (građene su projektora. Po završetku mise svi koji su bili za pričest, do-
od 1877. - 1891.) Krenuli smo duž “potoka Majke Božje”, stepenicama lazili su poštujući razmak. Radosno krećemo u novu školsku
koje prate Križni put i vode do Svetišta. Postaje su salivene u bronci, a godinu, vodeći brigu jedni o drugima i moleći za što skoriji
blagoslovljene na Prvu korizmenu nedjelju 2003. godine. prestanak pandemije.

Predaja kaže da su djeca u 3 navrata (1415. god.) na čudesan način Nastava teče
pronašla na brijegu kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru. Naime
svetište potječe iz 11. st., a nalazilo se u predjelu Goričice u današnjem Rujan je donio reorganizaciju izvannastavnih aktivnosti
Jurandvoru, odakle naziv “Gorička”. Na sadašnjem mjestu svetište je i izborne nastave. U dva slučaja tekla je nastava online za
izgrađeno tijekom 15. st., a posvećeno je 1550. po biskupu Albertu Duj- dvojicu učenika u samoizolaciji. Dobro je što je naša školska
mu de Gliricisu. zgrada - ljepotica arhitekture, velika i prostrana i što mo-
žemo održavati propisani razmak. Za sada nije potrebno da
Zasebnost je i podatak da je papa Leon XIII., 1896. dao vjernicima učenici nose maskice.
hodočasnicima mogućnost dobivanja potpunog oprosta na blagdane Ve-
like i Male Gospe, na Pedesetnicu i Duhovski ponedjeljak. Izvanškolske aktivnosti nisu organizirane: i škola i osni-
vač smatraju da  mogu biti nositelji određene ugroze. Mjese-
U uspavanoj ljepoti Svetišta koje nije žrtva turističkog kaosa, u ci pred nama moguće donesu i promjene.
atmosferi iz starih priča, u mirnom počivalištu, dočekao nas je vlč. mr.
Marinko Barbiš. Podsjetio je na važnost datuma našeg hodočašća, re- B-varijanta odvijanja
alizacije naše duhovne potrebe, jer je to bio dan kad je prije 23 godine, odgojno-obrazovnog pro-
umrla Majka Tereza. Majka Tereza je sa 2000 redovnica posvetila svoj cesa je pripremljena: govo-
život siromašnim, bolesnim, umirućim ljudima u Indiji i na svim kon- rimo o mješovitom obliku
tinentima. nastave: uživo i online.
Školska informatičarka
Svrha hodočašća zaokružena je i izabranim danom i sv. misom koju ima u pričuvi i C-model -
je vodio nadbiskup Devčić zajedno s vlč. Lučićem i vlč. Barbišem. platforme na kojima će se
odvijati online nastava u
Putovanje u doba korone, završilo je zajedničkim druženjem u Dvo- cijelosti ako širenje zaraze
rima Sv. Jurja uz poštivanje epidemioloških mjera, a meni se nekako u to bude zahtijevalo.
intervalu od predjela do glavnog jela vrtložilo u mislima da se i Majka
Tereza borila protiv zaraza koje su mijenjale svijet, i da mi to isto čini- Nastava teče bez većih
mo s Covidom-19 danas. poteškoća (izgradnja škol-
skog igrališta je u toku - to
19 je jedini element koji traži
dodatnu pažnju i organiza-
ciju, no veselimo se toj inicijativi), privikavamo se dakle na
nove uvjete i na školu na koju nismo navikli. Ipak, školski
život je vidljiv, teče uživo i to je zasad velika sreća i blagoslov.

Dario Perković, Jasna Buketa

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Broj 8/535 2020.

Katehetski dan

Duhovne pretpostavke evangelizacije

Uoči početka nove nastavne i vjeronaučne godine u gospićkoj što je zadnjih 20 godina činio i poduzimao, te citirao prof. Pažina koji
katedrali Navještenja BDM 29. kolovoza održan je Katehet- je vlč. Turkalja naveo kao osobu koja je svoj posao radila s izrazitom
ski dan za vjeroučitelje Gospićko-senjske biskupije sa zazi- ljubavlju i voljom.
vom Duha Svetoga i podjelom kanonskih mandata vjeroučiteljima.
Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio novi Biskup je vjeroučiteljima posebno zahvalio na trudu i impro-
predstojnik Katehetskog ureda Gospićko-senjske biskupije, ujedno vizaciji koja je protekle godine bila neophodna u radu. Za narednu
generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević te nastavljen sve- školsku godinu treba pripremiti više opcija što uzrokuje više truda
tom misom koju je predslavio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko i pripremanja sa čime se treba suočavati. Pri tome je vjeroučitelje
Križić Nazočilo je blizu 40 vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola s uputio na veću međusobnu solidarnost kod razmjene pedagoških
prostora Gospićko-senjske biskupije. iskustava, bilo jednih prema drugima, bilo prema župnicima u cilju
prenošenja evanđeoskih vrijednostima djeci.
U pokorničkom bogoslužju mons. Miličević je pozvao vjeroučite-
lje da ispitaju svoju savjest. „Je li nam Bog na prvom mjestu, jesam li Dosadašnji predstojnik KU preč. Nikola Turkalj podnio izvješće
uzoran kao vjernik u svojoj obitelji, jesam li aktivan u župi, oslanjam o radu Katehetskog ureda u protekloj godini nabrojivši najvažnija
li se na Boga, jesam li pod jakim utjecajem medija, čitam li redovito događanja protekle vjeronaučne godine koji su bili u znatnoj mjeri
Bibliju, prihvaćam li sebe kao Božji dar, gubim li dragocjeno vrijeme reducirani u odnosu na planirano zbog pandemije coronavirusa.
na nepotrebne sadržaje, jesam li umjeren u jelu i pilu, izbjegavam li
srdžbu i nepristojne riječi, prešućujem li svoje grijehe, prihvaćam li Mons. Miličević se zatim predstavio vjeroučiteljima prezen-
druge ljude, izbjegavam li ogovaranje, jesam li iskren i istinoljubiv, tiravši svoj vrlo atipičan životni put i traženje duhovno-
zauzimam li se za obranu ljudskog života, jesam li ljubomoran, zavi- sti u nekim sudbonosnim momentima Domovinskog rata
dan ili pohlepan,“ neka su od pitanja koje je mons. Miličević uputio i isusovačke duhovnosti. Zatim je održao središnje predavanje na
vjeroučiteljima te im poručio da nastoje u ljudima vidjeti dobro. temu „Pozitivni utjecaj vjeronauka na ponašanje vjeroučenika“.
„Najvažnija informacija koja se daje na vjeronauku je da smo volje-
Zatim je slijedila sv. misa koju je predslavio biskup Križić u su- ni od Boga“, istaknuo je na početku mons. Miličević temeljnu tezu
slavlju domaćeg župnika Marija Vazgeča, ravnatelja biskupijskog te naveo niz citiranih znanstvenih radova s područja psihologije i
Cartitasa preč. Luke Blaževića, gen. vikara biskupije i predstojnika sociologije koji ukazuju da religija i vjeronauk utječu na smanjenje
KU mons. Marinka Miličevića, ekonoma biskupije preč. Nikole Tur- nasilnog ponašanja, konzumiranja alkohola ili lošeg ponašanja u vo-
kalja, tajnika i kancelara biskupije preč. Mišela Grgurića i župnog žnji. „Učenici koji su pohađali vjeronauk kao i studenti postižu bolje
vikara Domagoja Tujmera. Biskup Križić je u propovijedi na blag- rezultate kvantificirane ocjenama ,a vidljiv je i pozitivan utjecaj na
dan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja progovorio o dva velika proroka etičnost, smanjenje devijantnih ponašanja i bolja akademska posti-
koja dijeli 6 stoljeća i koji vjeroučiteljima mogu biti primjer, proroku gnuća. Vjeronauk pozitivno utječe na mentalno zdravlje adolescena-
Jeremiji i sv. Ivanu Krstitelju. ta kroz više područja. Pomaže u razvijanju jače reakcije na podraža-
je, smanjuje stres, pozitivnije utječe na obiteljske odnose te potiče
Susret je nastavljen u biskupskom ordinarijatu gdje je biskup povezanost među ljudima. Adolescente zanimaju tri stvari, uzori,
Križić zahvalio dosadašnjem predstojniku Nikoli Turkalju na svemu koje su vrednote i imali li što nakon smrti. Vjeronauk je prevencija
svake diskriminacije i on ne idoktrinizira niti dogmatizira i djeluje
na polju sprječavanja društvene izoliranosti Crkve.“

Voditeljica stručnog vijeća za vjeronauk Ivona Rendulić je pod-
nijela izvješće o radu za proteklu vrlo turbulentnu godinu te go-
vorila o planiranjima za novu školsku godinu pri čemu je pozvala
sve članove da daju svoj doprinos. Inka Salopek je prezentirala svoj
ogledni sat koji je imala kod polaganja stručnog ispita i za koji je do-
bila pohvalu te je bio prezentiran na stručnom skupu za pripravni-
ke, a objavljen je i u listu Lađa. Mirjana Car Stojković je predstavila
nastavnu jedinicu „Biblija-knjiga nad knjigama“ za 5. razred koja je
bila nagrađena na natječaju MZO u sklopu izrade inovativnih kuri-
kula kod međupredmetnih tema.

Zvonko Ranogajec

Gospić o potrebi povratka vjernika u crkve, kako se ne bismo pretvorili u
“online Crkvu”, naglasio je mons. Križić. Podsjetio je također da je
Prezbitersko vijeće biskupija u posljednje dvije godine dobila petoricu novih svećenika,
a uz to su još dvojica inkardinirana u prezbiterij Gospićko-senjske
U biskupskom ordinarijatu u Gospiću održana je 21. rujna re- biskupije.
dovita sjednica Prezbiterskog vijeća, prva u ovoj godini, pod predsje-
danjem gospićko-senjskoga biskupa Zdenka Križića. Nakon molitve Zatim je kratko naveo u kojoj su fazi izgradnja Svećeničkog
Trećega časa biskup je pozdravio vijećnike te svima zaželio dobro- doma i samostana sestara karmelićanki u Gospiću, kao i sanacija di-
došlicu, a posebno preč. dr. Željku Blagusu koji je umjesto vlč. Ante jela Svetišta na Udbini, te je istaknuo teškoće zbog golemih troško-
Luketića novi predstavnik Ogulinskog dekanata. va. Sa zahvalnošću svakom dobročinitelju naglasio je da treba ustra-
jati s vjerom u Providnost, to više što su mnogi svećenici donosili
Na početku radnoga dijela kancelar preč. Mišel Grgurić proči- doprinose župa za izgradnju Karmela, a pojedini svećenici su davali
tao je zapisnik s prošlogodišnje jesenske sjednice, a potom je biskup i vlastita novčana sredstva za tu nakanu.
Križić dao pregled stanja u biskupiji, poglavito glede stanja klera
i svećeničkih kandidata. Istaknuo je najprije pastoralne teškoće s Biskup je posvijestio kako se zbog koronavirusa mnogo toga pla-
kojima su se svi u pandemiji susretali, naglasivši da su ipak u cijeloj niranoga u prošloj godini nije ostvarilo, a svećenicima je predočio
biskupiji po planu održana sva slavlja podjela krizme. Glede progra- molbu Stožera civilne zaštite Ličko-senjske županije glede eventual-
ma koji je predviđen u Pastoralnom kalendaru nije moguće ništa ne potrebe zbrinjavanja bolesnih u nekom od raspoloživih biskupij-
sa sigurnošću planirati. Kongregacija za bogoštovlje uputila je dopis skih pastoralnih objekata.

Anđelko Kaćunko

20

Broj 8/535 2020. GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Tounj

Otkriven i
blagoslovljen
novi spomenik
četvorici
branitelja Tounja

U subotu 5. rujna u Tounju je u predjelu Vrtače pored ceste spomenik su posebno ponosni i većinski su ga financirali uz dio
D 42 podignut spomenik četvorici poginulih hrvatskih branitelja
Tounja Milanu Božičeviću, Franji Pribaniću, Josipu Pribaniću i Ministarstva hrvatskih branitelja, a ova mala općina ima čak pet
Zlatku Rumenoviću. Spomenik je podignut na inicijativu Udru-
ge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH Ogulin, spomenika na što su ponosni.
odnosno njene predsjednice Mire Rumenović te uz potporu Mini-
starstva hrvatskih branitelja i općine Tounj. Otkriću spomenika Potpredsjednik Vlade RH i ministar Tomo Medved je istaknuo
nazočili su brojni uzvanici, udruge proistekle iz Domovinskog rata
s područja bivše općine Ogulin, načelnici općina Marko Bičanić da ovaj čin podizanja spomenika četvorici hrvatskih branitelja
iz Saborskog, Zlatko Mihaljević iz Josipdola, Pero Damjanović iz
Plaškog, gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović te domaći na- govori da hrvatski narod i nakon 28 godina ima u sjećanju svoje
čelnik Tounja Ivica Sopek.
poginule branitelje. Zahvalio je Udruzi udovica i općini Tounj na
Spomenik su zajednički otkrili presijecanjem vrpce ministar
hrvatskih branitelja i potpredsjednik Vlade RH Tomo Medved i podizanju spomenika istaknuvši da je naša najveća snaga i oružje
sin pokojnog branitelja Miljenko Božičević. Slijedilo je polaganje
vijenaca i paljenje svijeća od strane rodbine, udruga i predstavnika naša sloga. „Osmišljavajmo programe i mjere za branitelja a ovo
lokalnih i regionalne samouprave. Načelnik Tounja Ivica Sopek je
istaknuo u svom obraćanju da je općina od samo 1700 stanovnika neka bude putokaz i za mlade da ne zaborave one koji su dali obol
iz popisa 1991. godine imala čak 21 poginulog branitelja. Na ovaj
za stvaranje današnje Hrvatske,“ zaključio je ministar Medved.

Spomenik je blagoslovio župnik Tounja Josip Štefančić koji je

tom prilikom poručio:“ Svi nosimo svoj križ i slijedimo ga jer nam

ga je Krist dao. Križeve su nosila i ova četvorica branitelja poginu-

lih za slobodu.“ Program otvaranja spomenika je vodila vjeroučite-

ljica Inka Salopek a nastupili su i članovi KUD-a Tounjčica.

Svi sudionici su zatim nazočili na sv. misi u župnoj crkvi sv.

Ivana Krstitelja koju je predslavio vlč. Štefančić u suslavlju župni-

ka Cetingrada Stanka Smiljanića. Z. Ranogajec

Ogulin Otočac

Ogulin proslavio patrona Kripta za ukop

U ponedjeljak 14. rujna u svećenika
Ogulinu je svečano proslavljen
blagdan Uzvišenja sv. Križa, Na  gradskom groblju Svetog Roka u
nebeskog zaštitnika župe kao Gornjoj Dubravi u Otočcu postoji kapeli-
i Dan grada Ogulina. Ogulin je ca Svetog Josipa u kojoj se  gradi  kripta
naime proslavio svoj 520. ro- za ukop otočkih svećenika. Znano je da
đendan, nakon što ga je 1500. je tamo bio pokopan otočki župnik, mon-
godine osnovan knez Bernar- sinjor, kanonik, dekan Juraj Ibel koji je
din Frankopan. Veliku svet- i sagradio kapelicu. Drugi svećenici su
kovinu je predslavio župnik pokapani u obična grobna mjesta uz ka-
Senja, profesor na Teologiji u pelu.
Rijeci i kanonik Senjskog kap-
tola dr. sc. Richard Pavlić u Na inicijativu mons.mr. Tomisla-
suslavlju 16 svećenika. Među va Šporčića, sadašnjeg župnika i deka-
njima i domaćeg župnika Nikolu Pršu, ogulinskog dekana i župnika Josipdola dr. sc. Željka na  sredstvima Gospićko-senjske bisku-
Blagusa, otočkog župnika i dekana mons. mr. Tomislava Šporčića, župnika sv. Jurja i senj- pije i župe Otočac gradi se kripta u koju
skog dekana preč Silvija Milina, profesora na Teologiji u Rijeci i župnika Kostrene mr. sc. će, kad sve bude dovršeno, biti preneseni
Ivana Stošića i ostalih svećenika biskupije. Glazbom je misu animirao veliki župni zbor pod zemni ostatci i samoga Ibela, ali i dru-
ravnanjem i uz orguljsku pratnju Marina Mičunovića. gih otočkih svećenika koji su pokopani
na ovom groblju (Grga Starčević župnik
Propovjednik dr. Pavlić je u svom obraćanju ukazao na teološke postavke otajstva križa i dekan; Lič 1878. – 1951. Otočac), kao i
a na temelju čitanja iz Starog i Novog Zavjeta. „Pitanje koje se postavlja nama, možemo li se na drugim grobljima u RH čija rodbina
okoristiti teologijom križa? Kao prvo križ je simbol strpljivosti. Narod u pustinji je zadesila to dozvoli, te budućih svećenika koji se
nevolja zbog njihove nestrpljivosti. Mnogo puta brundamo i psujemo na druge i na Boga budu htjeli tamo pokopati.
zbog nestrpljivosti pri čemu je naš križ lijek u toj nestrpljivosti. Kao što je Mojsije podigao
zmiju u pustinji i izliječio sve koji su stradali zbog svoje nestrpljivosti, tako i mi u svojoj Sve se radi  „lege artis“, po pravili-
nestrpljivosti možemo uprti pogled u križ primjer strpljivosti.“ ma struke, sa svim mogućim i dozvola-
ma jer se radi o spomeničkoj vrijednosti.
Zbog epidemioloških razloga posjećenost proslave blagdana Križeve ove je godine bila Radovi bi trebali biti završeni do kraja
razumljivo manja, a njoj su nazočili gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović sa suradni- listopada, a radove izvodi građevinska
cima. Na koncu mise domaćin, vlč. Nikola Prša je zahvalio svim dionicima ovog slavlja, a tvrtka GIVI d.o.o. iz Otočca.
nakon mise vjernici i svećenici su se zadržali na dužem druženju uz okrjepu za koju su se
pobrinuli župa i samo vjernici. Ivan Bižanović

Z. Ranogajec

21

RIJEČKA NADBISKUPIJA Broj 8/535 2020.

Župa
Uznesenja Blažene
Djevice Marije -

Rijeka

Proslava
svetkovine
svetog
Marcijana

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije 16. rujna proslavila je darove svoje dobrote koja se vidi po tome koliko su se spremni žrtvovati
svetkovinu svetog Marcijana, rimskog mučenika. Misno slavlje za to zajedništvo. Zajedništvo je samo onda jako kad je kod svakog su-
predvodio je kancelar Riječke nadbiskupije, vlč. Marko Gregić u bjekta aktivno načelo primanje - davanje. Nema zajedništva u kojemu
suslavlju sa župnikom mons. Sanjinom Francetićem. bi jednom pripadalo pravo primanja, a drugima samo darivanje“, kazao
je vlč. Gregić. „Drugim riječima, pretpostavka svakog zajedništva jest
„Sveti Marcijan u povijesti je bio rado čašćen. U novije vrijeme da u njemu postoji osjećaj darivanja drugome, pojedincu ili skupini.
malo slabije, ali to nas ne treba obeshrabriti. To ne treba umanjiti lik Put koji zaobilazi svaku teškoću nije put spasenja, nego put propasti i
i djelo svetog Marcijana“, rekao je vlč. Gregić govoreći o mučenicima u za zajednicu i za pojedinca. Kada u obitelji, mjestu, narodu prevlada-
Katoličkoj Crkvi. va osjećaj da svako breme treba izbjeći, tu nema budućnosti. Ne treba
zaobilaziti teškoće kada je njihovo prihvaćanje potrebno za dobro okoli-
„Mučenicima nazivamo kršćane koji su radije podnijeli žrtvu vla- ne. To je spasonosno za svakog pojedinca. Na takvim pozicijama treba
stitoga života nego iznevjerili svoju vjeru i zajedništvo s Kristom. U dosljedno i uspravno stajati ne izmicati se odgovornostima, zadatcima
kršćanskoj starini, onaj koji je tako završio svoj ovozemaljski život na- koje stavlja pred nas za naše zvanje, službu, ulogu oca, majke, uloga
zivan je svjedokom. Bez obzira gdje se mučeništvo dogodilo, mučenici
su bili zajedničko blago cijele Crkve. Njihovo je štovanje u svim dijelo- Zodgovornoga radnika u mjestu, Crkvi, svijetu.“
vima uvelike pomoglo da se cijela Crkva osjeti čvršće povezana u tom aključujući propovijed istaknuo je da su kršćanski mučenici pri-
zajedništvu. Tako je i sveti Marcijan koji se zavjetovao novoj religiji, u hvatili onaj način zajedništva prema ljudima koje je Krist propa-
ono doba kršćanstvu, nakon što mu je sin obolio. Ozdravljenjem njego- girao i za koje je do kraja za nas vjerno svjedočio. „To zajedništvo
va sina Ivana, obitelj prelazi na kršćanstvo nakon čega postaju žrtve se izgrađuje s Kristom i po Kristu. To zajedništvo ljudi ne mogu svojim
progona i na koncu su ubijeni“, rekao je propovjednik. Dodao je da mu- sposobnostima sami ostvariti. Zato kažemo da je to nadnaravno zajed-
čenički čin uvijek u sebi uključuje prihvaćanje žrtve života iz ljubavi ništvo. Mučenici, vjerni svjedoci zato su izazov suvremenom svijetu.
prema nekome – Bogu, čovjeku, prijatelju, narodu, domovini. U tome je Zato je potrebno o njima govoriti da svijet ne ostane bez nade u buduć-
njegova veličina i vrijednost. „Govoriti o idealima za koje su se žrtvo- nosti“, zaključio je.
vali mučenici bilo je korisno i danas kako bi suvremenom naraštaju ti
ideali postali privlačni, da se osvijetle i umnože putevi dobrote, a uma- Na kraju misnog slavlja, mons. Francetić zahvalio je vlč. Gregiću
nje putevi zloće. Jadno je društvo koje je otporno na dobre inicijative, a i okupljene pozvao na molitvu sv. Marcijanu čije relikvije se nalaze u
glatko propušta loše.“ župi Uznesenja Blažene Djevice Marije i jedne su od najvećih i najstari-
jih riječkih relikvija koje su darovane gradu Rijeci 1662. godine. Tijelo
U nastavku je kazao kako danas u svijetu imamo potrebu isticati svetca koje se nalazi u sarkofagu na bočnom oltaru svetog Antuna Pa-
život za druge kako su to činili učenici. „Svijet sve više osjeća da je dovanskog uredile su još sestre benediktinke.
jedna fizička cjelina u kojoj je potrebno izgrađivati skladno zajedništvo.
Ljudi će moći uživati plodove toga zajedništva samo onda ako umnože Ana Marija Antunović

Delegacija Vijeća albanske nacionalne manjine
posjetila Ordinarijat

Delegacija Vijeća albanske nacionalne manjine PGŽ-a posjetila je 4. rujna Nad-
biskupski ordinarijat. Saborska zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, make-
donske i slovenske nacionalne manjine Ermina Lekaj Prljaskaj i predsjednik Vijeća
albanske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije Gani Xharrahi izrazili su
zahvalnost riječkom nadbiskupu mons. dr. Ivanu Devčiću te Riječkoj nadbiskupiji sa
suradnicima na podršci i suradnji tijekom postavljanja kipa Majke Tereze koji je prije
dvije godine blagoslovljen u Trsatskom svetištu. Lekaj Prljaskaj je uputila i riječi za-
hvale Riječkoj nadbiskupiji na mogućnosti da albanska zajednica u PGŽ može jednom
mjesečno slaviti mise na albanskom jeziku.

Gani Xharrahi izrazio je želju za nastavkom dobre suradnje Riječke nadbiskupije
i Vijeća albanske nacionalne manjine PGŽ te istaknuo kako su ovakvi susreti poka-
zatelji dobre komunikacije albanske zajednice s vjerskim zajednicama u gradu Rijeci.

Na kraju članovi delegacije albanske nacionalne manjine novom kancelaru Ri-
ječke nadbiskupije, vlč. Marku Gregiću, upriličili su iznenađenje i čestitali rođendan
uručivši mu darove, sliku i križ kao ohrabrenje na njegovu svećeničkom putu i odgo-
vornoj službi koja mu je povjerena.

H. Anušić

22

Broj 8/535 2020. RIJEČKA NADBISKUPIJA

Blagoslov Hodočašće Istrana na Majci
novog oltara Božjoj Trsatskoj
u Brseču

U župi sv. Jurja u Brseču, riječki nadbiskup Tradicionalno hodočašće Porečke i Pulske biskupije u Svetište Majke Božje na Trsatu odr-
Ivan Devčić 20. rujna posvetio je novi oltar te žano je 5. rujna. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan,
blagoslovio ambon. Kako je uobičajeno, zbog uz koncelebraciju 36 svećenika. Sudjelovalo je oko 500 hodočasnika, a misa je, uz poštovanje
mjera zaštite od zaraze u omalenoj srednjovje- svih preporučenih epidemioloških mjera održana ispred ulaza u crkvu, pored kipa Trsatskog
kovnoj crkvi okupio se tek manji broj mještana hodočasnika, sv. pape Ivana Pavla II. Upravo zbog poštivanja epidemioloških mjera hodočasni-
na misi koju je predvodio nadbiskup Devčić, uz ci su pristigli osobnim automobilima, organiziran je tek jedan autobus iz Pulskog dekanata.
svog ceremonijara i rektora bogoslovnog sjeme- Kao što je to tradicionalno već 24 godine i ove je godine skupina neustrašivih hodočasnika, njih
ništa vlč. Marija Gerića i mjesnog župnika Iva- 56 od čega 4 svećenika, stigla na Trsat pješice iz Pazina, krenuli su kao i svake godine točno u
na Zimmermana. podne, dva dana ranije, iz pazinskog Franjevačkog samostana Marijina Pohođenja.
Mons. Milovan je na početku prigodne homilije podsjetio da je čovjekov život, kao i svako
Euharistijsko slavlje započelo je s ogolje- hodočašće, posut radostima i naporima, no, nastavio je, uspjeh života ne mjeri se samo po omje-
nim oltarom kojeg je nadbiskup, uz posvetnu ru lijepi napornih dana već vjernik u životu uvijek treba računati i s Bogom.
molitvu, poškropio posvećenom vodom, a zatim „Hodočasteći ovamo kao crkvena obitelj s istarskog poluotoka prigoda je da se pokušamo
i pomazao svetim uljem krizme. Na kraju posve- sagledati pred Bogom. Hodočasteći danas, možda i ne sluteći to, nosimo kao vjernička zajedni-
te oltar je prekriven oltarnikom, postavljene su ca prošlost i sadašnjost našega kraja, nosimo zahvalnost Bogu za plodove naših polja i našega
svijeće i ostalo potrebno za euharistijsko slavlje mora i za sve ono što čini dostojanstven život čovjeka; nosimo memoriju na povijest naše bisku-
nakon čega je misa po prvi put slavljena za no- pije od trećeg stoljeća koja je ispisana vjerničkom nepokolebljivošću tolikih naraštaja, plaćena
vim oltarom. krvlju brojnih mučenika, od onih koji su u prvim stoljećima ubijani po arenama do mučenika
pod zločinačkim režimima čiji se spomen sastaje u liku bl. Miroslava Bulešića; nosimo sva povi-
Oltar i ambon izradio je u kamenu aka- jesna previranja iseljavanja i naseljavanja, koja su naše krajeve do dana današnjega pretvarala
demski umjetnik Ljubo de Karina. Župnik Ivan u susretište naroda, vjera i kultura. Sve je to naša povijest koje se ne možemo odreći i u kojoj
Zimmerman na kraju je mise zahvalio autoru i je čovjek sklon pronalaziti uzroke i rješenja današnjih problema i izazova“, rekao je biskup.
svima koji su pomogli u ovom vrijednom projek- „Molimo danas da naš vjernički naraštaj nikad ne napusti postojanost u odluci da živimo
tu. Materijal je donacija župljana koji živi u Nje- svoja kršćanska uvjerenja da budemo svoji! Kao vjernici znamo da smo pošteni i svoji zapravo
mačkoj, dr. Karla Harmsa, Boris i Mario Ška- jedino onda kada djelujemo u skladu s voljom Boga koji nam je darovao život. Neka se naša
lamera sa svojom su specijaliziranom tvrtkom vjernička postojanost i pouzdanje u Boga hrani iz nedjeljne euharistije, ispovijedi i drugih
Eurogranit odradili prijevoz kamena iz Pazina sakramenata; neka živi iz molitve, osobne i obiteljske i življenja u skladu s Božjom voljom. To
u atelijer te postavljanje oltara i ambona u cr- je jedina računica vrijedna života“, zaključio je mons. Milovan.
kvu. „Želim još zahvaliti i gđi. Vandi Škalame- Po završetku misnog slavlja održan je blagoslov nabožnih predmeta, a potom su svi oku-
ra koja je bila dobri suh ovog projekta te Sonji pljeni, predvođeni biskupom i svećenicama u ophodu prošli iza glavnoga oltara gdje se čuva
i Branku Baričević koji su pomagali u organi- čudotvorna slika Gospe Trsatske, Majke Milosti.
zaciji susreta i liturgije, posebno pjevanja žu- Misno slavlje glazbeno je uzveličao omanji zbor pod ravnanjem dirigenta Gorana Pitinca
pnog zbora. Želja nam je bila ovaj oltar posvetiti te uz instrumentalnu pratnju prof. Branka Okmace.
još 23. travnja, o blagdanu sv. Jurja zaštitnika Biskupa, svećenike te sve okupljene tom je prigodom pozdravio novi gvardijan svetišta, fra
župe, ali tada to nije bilo moguće zbog ograniče-
nja koja su bila uvjetovana širenjem pandemije
Covid-19. Tako ovaj oltar već 5 mjeseci stoji u
crkvi, ali prekriven i nije bio korišten. Stoga već
dugo očekujemo da dođe nadbiskup i posveti ga.
I ovaj smo susret organizirali poštujući propisa-
ne epidemiološke mjere, zbog toga je bilo nešto
manje ljudi, ali oni koji su sudjelovali potrudili
su se da bude ništa manje svečano.“

Danijel Delonga

Krunoslav Kocijan.  Gordana Krizman

Proslava Male Gospe u
Trsatskom svetištu

Blagdansko ozračje i lijepo ugodno predvečerje privuklo je u utorak 8. rujna velik broj Ma-
rijinih štovatelja u trsatski perivoj na misno slavlje u povodu proslave blagdana Male Gospe.
Svečanu večernju svetu misu predvodio je mons. Ivan Milovan, porečko-pulski biskup u miru,
u zajedništvu s okupljenim svećenicima, redovnicima, brojnim vjernicima. Između ostalog, u
svjetlu Božje Riječi govorio je o veličini rađanja i o majci koja je uzvišeno Božje stvorenje i koju
se voli i ljubi zato što je nesebična i požrtvovna. Majci se kroz život obraćamo u različitim život-
nim situacijama, posebno u teškim i bolnima. Ako to vrijedi za svaku zemaljsku majku, koliko
to više vrijedi za Onu koja nas s neba prati u svim životnim situacijama, posebno u času smrti.
Zato Crkva u litanijama naziva Mariju divnim nazivima: “Utjeho žalosnih, utočište grješnika,
pomoćnice kršćana”, poručio je mons. Milovan.

23

IZ ŽUPA Broj 8/535 2020.

Križevica u znaku Sv. Kuzam
10. obljetnice od
posvete župne crkve Blagdan sv. Kuzme i Damjana

Križ je nekima sablazan, nekima ludost, a
vjernicima Božja snaga i mud rost

U znaku 10. obljetnice od posvete župne crkve, župa Svetog Mještani malog mjesta Sv. Kuzam, na međi Trsatskog i Bakarskog
Križa na Srdočima 14. rujna proslavila je župni blagdan. Blag- dekanata,proslavili su 26. rujna blagdan svojih zaštitnika sv. Kuzme i Da-
dansku misu predslavio je vlč. Mato Berišić, a trodnevnu duhov- mjana u istoimenoj maloj, više od 900 godina staroj crkvi.
nu pripravu predvodili su bivši župni kapelani: vlč. Michele Ci-
ttadino, vlč. Zlatko Ćibarić i vlč. Kristijan Malnar. Poslijepodnevno misno slavlje u 17.30 sati predvodio je vlč. Marko Šarić,
župnik Hreljina i Zlobina, a suslavili su dekan Bakarskog dekanata i župnik
“Kristov križ simbolizira oslobođenje, ljubav koja oslobađa Grada Grobnika vlč. Ivan Friščić, župni vikar župa Cernik, Kukjuljanovo
svakoga čovjeka od njegovih slabosti i grijeha. Dovoljno je stati i Škrljevo, vlč Marko Pavlinović te župnik Bakra i Sv. Kuzma don Nikica
pred Isusov križ, pogledati ga i bit će nam jasna Božja ljubav koja Jurić.
se dala razapeti kako bi nas otkupila”, rekao je u propovijedi vlč.
Berišić. Upozorio je kako je Križ danas, u vremenu u kojemu ži- Misnom slavlju prethodio je koncert sakralne glazbe u izvedbi Maria
vimo, nekima sablazan, nekima ludost, a vjernicima Božja snaga Kamenara na orguljama, prof. Dubravke Veljačić na violini i soliste - ba-
i mudrost! “U našoj domovini križ smeta mnogima. Jedni bi Kri- ritona Roberta Reljca. Misno slavlje pjesmom je animirao župni zbor „Sv.
stov križ izbacili iz odgojno-obrazovnih ustanova, a drugi bi križ Kuzam“ pod vodstvom orguljaša Anđelka Dujmića.
izbacili iz državnih institucija. Pitam se, zašto im smeta raspeto
tijelo koje visi na drvu križa. Braćo i sestre, i među kršćanima Iako je ovo vrijeme pandemije korona virusa, vjernika je bilo dosta iz
ima onih koji raspelo drže u svojim ladicama pa ga tijekom bla- okolnih mjesta i iz Rijeke, ali poštivale su se sve epidemiološke mjere te su
goslova obitelji traže kako bi na stolu imali sve potrebno kada im mnogi bili ispred crkve.
svećenik uđe u kuću ili stan. Zašto se stidimo svoga Spasitelja?
Što se to danas uvuklo u naš hrvatski narod? Kakvi to vjetrovi U propovijedi je vlč. Šarić istaknuo likove svetih liječnika Kuzme i Da-
pušu? Jesmo li se u ovom suvremenom, mjana koji su u ono vrijeme liječili po uzoru na Isusa Krista: „ Znamo barem
ono osnovno o ovim svecima, da su to dva brata liječnici i zaštitnici ove cr-
U nastavku je upozorio kako čovjeku sadašnjice gospodari kve. Čemu nas oni mogu poučiti? Na koji način i kako su liječili? Liječili su
računalo i mobitel. “Igrice su zamijenile obiteljsko druženje i po uzoru na Isusa Krisata. A kako Isus liječi? Kada bismo uzeli sva četiri
dječji osmjeh jer svatko u obitelji uzme svoj mobitel, zauzme svoj Evanđelja, u svima bismo vidjeli ono što Isus radi: liječi bolesne. Ali Isus ni-
mirni kutak, prijavi se na društvene mreže ili igra igrice i uživa. kada nije ozdravio samo tijelo. Isus kada liječi, liječi duh, dušu i tijelo - čitavu
Internetske veze povezale su nas s cijelim svijetom, a udaljile me- osobu. Po uzoru na Isusa Krista, liječila su i ova dva brata. Imali su lijekove,
đusobno, tj. jedni od drugih, i tako je obiteljska molitva postala ali nikada nisu liječili samo tijelo, nego su bolesnike upoznavali s radosnom
potreba u nuždi. Sve to nekako ide unatrag, a ne naprijed. Zato rječju Evanđelja. Mi molimo za naše bolesnike i za sebe, za svoje zdravlje.
kao kršćani moramo ‘stati na loptu’. Moramo se vratiti na izvore Ali nemojmo se tu zaustaviti, nego molimo za spasenje svoje duše, spasenje
Božje ljubavi kako bismo se napili pitke i čiste vode koja teče duša svojih obitelji i bolesnika na što nas pozivaju ovi današnji sveci Kuzma
iz probodenog Srca Isusova. U svoje obitelji moramo vratiti duh i Damjan“, rekao je vlč. Šarić.
poštovanja i bratske ljubavi. Isus nam, draga braćo i sestre, ide u
susret da nas pridigne, a ne da nas osudi. U današnjem je svijetu Ovogodišnja kuzminja bila je u znaku velikog jubileja službe mežnara,
potrebno imati ljubavi, razumijevanja i služenje, a ne osuđivanje supružnika Lorenza i Anke Tommasi koji tu službu vjerno vrše već 30 godi-
i odbacivanje.” na. Stoga im je na kraju misnog slavlja čestitao župnik don Jurić, zahvalio
im se i uručio zahvalnicu župe Bakar i prigodno ih darivao, istaknuvši da su
H. Anušić mu poput oca i majke i velika pomoć u njegovoj službi.

Sadašnja župna crkva Svetog Križa na Gordana Fumić
Srdočima posvećena 12. rujna 2010. godine,
a posvetio ju je riječki nadbiskup Ivan Devčić. U Zlobinu postavljen
Riječ je o jednoj od najbrojnijih župa Riječke novi križni put
nadbiskupije i novo sakralno zdanje zadovoljilo
je potrebe oko 12.000 vjernika koliko ih je tada U subotu 12. rujna u Župi Zlobin proslavljen je blagdan BDM Žalosne.
Prije misnog slavlja održana je pobožnost križnog puta kojega je predvodio
bilo na tom prostoru. domaći svećenik vlč. Marko Šarić. To je prva održana pobožnost na novo-
postavljenom križnom putu iza crkve Sv. Ivana Krstitelja. 14 postaja dar su
pok. gospodina Antuna Baraka iz Klane. Autori postaja su umjetnici, kipari
u drvu gosp. Rajko Srok iz Lisca, gosp. Mato Tijardović i gosp. Ivica Tolić.
Drvene konstrukciju u obliku križeva izradio je gosp. Dario Delak iz Liča, a
plaćene su prilozima mještana. Poslove uređenja staze, postavljanje nosača
postaja i postavljanje kamenog križa izveli su većinom članovi župnog i pa-
storalnog vijeća Župe. Kameni križ koji je postavljen na kraju Križnog puta
dar je gosp. Veljka Katića iz Viškova. Nakon održanog Križnog puta vijernici
i hodočasnici iz drugih mjesta u procesiji su se uputili prema kapeli Gospe
Žalosne. Misno slavlje u kapeli predslavio je vlč. Nikica Jurić, župnik Bakra
u suslavlju s vlč. Markom Šarićem. Kapela Gospe Žalosne u Zlobinu izgra-
đena je 1855. godine kada je u ovim krajevima harala kolera. Na Zlobinu je
pet osoba preminulo od ove bolesti pa su Zlobinjari u znak zavjeta odlučili
izgraditi kapelicu na čast Gospe Žalosne. Iza mise održan je prigodan agape.

24

Broj 8/535 2020. IZ ŽUPA

Kuželj Brešca

Biskup Križić predvodio Blagoslov i
blagdansku misu kolaudacija
orgulja
Župa Kuželj proslavila je u nedjelju 30. kolovoza župni blagdan, Mučeništvo sv. Ivana
Krstitelja. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je gospićko-senjski biskup mons. U filijalnoj crkvi Sv. Josipa u Brešcima,
Zdenko Križić, uz koncelebraciju župnog upravitelja župe Kuželj vlč. Josipa Tomića. Pod sve- koja pripada župi Bezgrješnog Začeća Blažene
tom misom blagoslovljena je nova stolarija i novonabavljeni kipovi sv. Stjepana Prvomučenika Djevice Marije Veli Brgud, ove godine je poseb-
i sv. Ante Padovanskog koje je darovala gospođa Zorka Broznić. Na svetoj misi pjevao je župni no svečano proslavljen blagdan Male Gospe.
zbor župe Presvetog Trojstva iz goranskog mjesta i obližnje Župe Plešci. Nakon mise uslijedilo Na svetkovinu suzaštitnice ove crkve kojoj u
je druženje i počašćenje vjernika i hodočasnika. župi Veli Brgud gravitira najveći dio vjernika,
blagoslovljene su i kolaudirane nove liturgijske
Viškovo orgulje.

Poput sv. Mateja moramo Orgulje je u tijeku svečanog misnog slavlja
donijeti Krista drugima blagoslovio župnik Velog Brguda, Velih Muna i
Vodica Josip Blažotić. Misu je predvodio i pro-
Svečano i dostojanstveno župa sv. Mateja ap. i ev. na Viškovu proslavila je u ponedjeljak povijedao župnik Jelenja Ivan Milardović, a uz
21. rujna blagdan svog nebeskog zaštitnika. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je dr. sc. domaćeg župnika koncelebrirao je i župnik hr-
Tonči Trstenjak, član Družbe Isusove, trenutno u Opatiji, u zajedništvu s domaćim župnikom vatske katoličke župe iz Los Angelesa Zvonimir
mons. Ivanom Nikolićem, svećenicima kastavskog dekanata i drugih župa Riječke nadbisku- Ćorić.
pije. Liturgijsko pjevanje animirali su župni zbor i Dječji župni zbor “Nebeske iskrice”. Mno-
gobrojne vjernike na početku je pozdravio župnik, mons. Nikolić izrazivši tom prigodom riječi Tumačeći rodoslovlje Isusa Krista proči-
zahvale predvoditelju misnog slavlja koji je predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu od petka tanog iz Matejeva evanđelja, propovjednik je
18. rujna do nedjelje 20. rujna. istaknuo osobitost Josipove zaručnice Marije i
naglasio: „Blažena Djevica Marija je jedina u
U nadahnutoj propovijedi govoreći o pročitanom evanđeoskom tekstu ( Mt 9, 9 -13 ) o. poniznosti srca čula i poslušala Božju riječ u
Trstenjak kazao je da je Matej za Židove bio odbačen zbog svoje carinske službe. Njega Isus dugom nizu imena koje sv. Matej navodi. Svi ti
poziva i on ostavlja sav posao i ide za njime. Krist ‘ugleda’ Mateja koji biva radostan zbog koje evanđelist imenuje, i mnogi neimenovani,
poziva jer je osjetio ljubav u Isusovom pogledu. Zbog toga, svi koji jesu s Isusom, sretni su, sudjelovali su u pripremi dolaska spasenja svi-
kazao je propovjednik. jetu, no u konačnici on je došao po skromnoj
i malenoj, ali pred Bogom velikoj, Majci svoga
„Kao evanđelista sv. Matej daje svjetlo i nadu već na prvim stranicama Evanđelja, dok na Sina. Zato i priliči da joj uz Isusa i njegova pre-
posljednjima se obraća židovskom narodu i govori im da idu po svem svijetu i prenose Rado- teču Ivana slavimo rođendan. Upravo nam je
snu vijest. To je poruka i nama. Svi smo pozvani živjeti i svjedočiti svoje kršćansko poslanje s ona put do spasenja u Isusu. Živimo radosno
radošću. Mi možemo reflektirati Isusov pogled, donijeti Krista drugima“, poručio je p. Tonči svoj kršćanski poziv slaveći i naše zemaljske
Trstenjak. rođendane, ali ne zaboravimo da se naše zapo-
četo spasenje ovdje nastavlja preko smrti kojom
Na kraju je poručio da se po uzoru na sv. Mateja apostola moramo spustiti na razinu greš- se rađamo za Nebo“.
nika i ne ostati u svojoj oholosti kako bismo mogli čuti Božji poziv. To je osjetio ovaj svetac,
kao i papa Franjo, rekao je p. Tonči i zaključio riječima s prve propovijedi sv. Ivana Pavla II.: Predvodnik misnog slavlja je na kraju pro-
Otvorite vrata Kristu! povijedi podijelio svoju radost s okupljenom
vjerničkom zajednicom zbog novih orgulja na-
25 glasivši važnost liturgijskog pjevanja. Crkve-
nom zboru je pak poručio da s psalmistom sva-
ki dan ponavljaju: „Dok me bude, Bogu svom
ću pjevati“, te da ne posustanu u ustrajnom
dolasku na probe i liturgijska slavlja.

Brojčano mali, ali dobro uvježban zbor
predvodio je liturgijsko pjevanje uz animaciju
Ivana Šporčića i pratnju novih orgulja na koji-
ma je svirao breški orguljaš Edi Novak. Nakon
tradicionalnog „ofara“, tj. obilaska oltara Male
Gospe,  kojim je završilo misno slavlje, orgulje
je kraćim koncertom kolaudirao orguljaš riječ-
ke katedrale Dean Borbelj.

Vrijedne elektronske liturgijske orgulje
marke „Johannus Studio 150“  zajedničkim su
ulaganjem nabavili vjernici filijalne zajednice
u Brešcima s donatorima, od kojih je najzna-
čajnija Općina Matulji sa svojim Mjesnim od-
borom Pužev komun. Orgulje imaju dva manu-
ala, trideset nožnih tonova, pedala, i četrdeset
registara. Na kraju liturgijskog slavlja župnik
Blažotić je sve nazočne pozvao da ostanu na
domjenku pred crkvom koji je pripremila Breš-
ka vjernička zajednica, a najveći organizacijski
teret su podnijeli članovi zbora Davorka Perčić
i Mato Jandrić. I ovaj put se pokazalo koliko
bi, uz samu crkvu, ovdje dobrodošla još neka
crkvena zgrada. Prisutnima je bilo drago, da je
na misi i bratskom druženju pred crkvom iza
slavlja, sudjelovao načelnik Općine Matulji Ma-
rio Ćiković sa svojim zamjenikom i članovima
Mjesnog odbora Pužev komun.

Blaž Bezjak

IZ ŽUPA Broj 8/535 2020.

Razgovor sa S ljubavlju u
supružnicima službi Gospodinu
Tommasi koji su
trideset godina
mežnari u crkvi
sv. Kuzme i
Damjana u Sv.
Kuzmu

Na međi Trsatskog i Bakarskog dekanata nalazi se višesto- Prije nas
ljetno malo mjesto Sv. Kuzam koje administrativno pri-
pada Gradu Rijeci, a crkveno župi Bakar. Mjesto ima 240 mežnarica je
stanovnika i malu crkvu sv. Kuzme i Damjana, koja je stara 940 go-
dina. Brigu o toj filijalnoj crkvi župe Bakar, kao mežnari, već tride- bila pokojna
set godina vode supružnici Lorenzo i Anka Tommasi. Ove godine o
blagdanu sv. Kuzme i Damjana 26. rujna, župnik don Nikica Jurić Vesna Štiglić.
i dobri ljudi pobrinuli su se da taj njihov veliki jubilej bude svečano
proslavljen. Povodom te značajne obljetnice razgovarala sam s nji- Razboljela
ma da zabilježim neke detalje iz njihovih života i mežnarske službe
koju sve te godine rade badava – ne primaju nikakav novčani doda- se, a župnik
tak, ni od Crkve, niti od župljana. Znam ih više godina i uvijek ih
doživljavam kao drage, susretljive ljude s toplim osmjehom na licu. vlč. Giuseppe

Lorenzo je rođen 1944. god. u Puli, a živio je u Rijeci dok u Vosilla nas
njegov život nije došla Anka. Radio je kao tehnolog u nekadašnjoj
Koksari u Bakru, a umirovljen je 2000. god. Anka je rođena 1938. je zamolio
god u Sv. Kuzmu, a do umirovljenja 1991. god. radila je u Brodo-
projektu u Rijeci. da je malo

zamijenimo. I

tako smo mi

već trideset

godina

“zamjenici”.

Radosno su mi pričali, malo jedan, malo drugi, kako su se upo-
znali. „Upoznala sam Renca ljeti 1977. godine tu na Sv. Kuzmu, je-
dan dan kada sam stopirala da idem u Rijeku. On je stao i povezao
me. Počeli smo se pomalo sastajati. Te 1977. prvi puta smo bili za-
jedno na polnoćki u crkvi sv. Andrije u Bakru. Od 1980. godine živi-
mo zajedno“, rekla je Anka, a ja sam zaključila da im je ova godina
u znaku još jednog velikog jubileja, četrdesete godišnjice zajednič-
kog života. Nasmijali su se, a Lorenzo je nastavio priču. „Znate,
Gordana, ja sam po noniću porijeklom Talijan. Išao sam u talijan-
sku osnovnu školu ‘Mario Genari’, kako se tada zvala. Talijanski
mi je drugi materinji jezik. Nona me je već od treće godine vodila
u crkvu, a kada sam imao pet godina naučila me moliti krunicu na
talijanskom jeziku. Ja i danas, kada molim krunicu, izmolim jednu
deseticu na talijanskom. Kada sam imao sedamnaest godina, nona
je umrla i od tada sam u crkvu odlazio samo na velike blagdane i
to s društvom. Kada sam upoznao Anku, opet sam svake nedjelje
u crkvi, a često i više, osobito otkad smo postali mežnari. Do 1990.
godine živjeli smo u Rijeci na Belvederu. Dolazili smo redovito i na

Lorenzo je i predsjednik vijeća MO Sv. Kuzam te i na taj način surađuje s ljudima, odgovoran je za
mnoge stvari u mjestu, za organizacije društvenih događanja, ali i na taj način pomaže potrebitima.

Ove godine osobito je sretan jer zbog pandemije koronavirusa Kuzminja nije bila proslavljena kao
prijašnjih godina pa je ostalo 1200 kn za pakete hrane za 14 potrebitih kuzmarskih obitelji. A podijelit

će ih, kaže, po svim propisima epidemioloških mjera: s maskom i rukavicama, bez kontakata.

26

Broj 8/535 2020. IZ ŽUPA

Sv. Kuzam. Nedjeljom sam odlazio na talijansku misu u katedralu, Mežnar je osoba koju vjernici prvu susreću u crkvi,
a Anka kod kapucina“, rekao je Lorenzo.
koja ima prvi kontakt s njima, osobito ako netko
m Kako ste postali mežnari u Sv. Kuzmu?
dođe prvi puta. Mežnar je kao neki “pokazatelj”
„Na Sv. Kuzam došli smo živjeti 1990. g. Mežnarica je bila po-
kojna Vesna Štiglić. Razboljela se, a župnik vlč. Giuseppe Vosilla kamo je došao. Zato mežnar mora biti susretljiv,
nas je zamolio da je malo zamijenimo i tako smo mi već trideset
godina ‘zamjenici’. Crkva je tada bila u jako lošem stanju i ja sam ugodan, otvorenog srca, ali i poučen o nekim
se sa župnikom angažirao da se obnovi i spasi. Obnova je počela
već 1995. god. Sve je trebalo urediti: od struje, krova, sakristije, crkvenim stvarima.
zidova, zvona, okoliša. Uspjeli smo crkvu upisati kao kulturno do-
bro Republike Hrvatske 2006. god. U obnovi su financijski pomogli ljenjima, i svi su sretni. Imamo i mali župni zbor, svake nedjelje se
Grad Rijeka, Primorsko goranska županija, Ministarstvo kulture svira i pjeva, imamo čitače. Volim da se svi uključuju u aktivnosti
i Riječka nadbiskupija. Obnovljena su dva stara vitraja, jedan je i to raduje i mene i Anku. Družimo se s ljudima iz crkve, posjeću-
iz 1911. godine. Želja mi je da ja i Anka damo izraditi jedan vitraj jemo se, odlazimo na kave i lijepo nam je. Ali, moram vam reći da
za našu crkvu s likom blaženika Alojzija Stepinca. U crkvi imamo nikada više vremena nisam provodio u ovoj crkvi što provodim ove
jedan stari crkveni sat iz 1845. god od ‘Kropa’ u Sloveniji. Postoji posljednje tri godine. Rekao sam vlč. Nikici da ću si morati donesti
još samo jedan takav. Htjeli su ga Slovenci uzeti, ali nismo dozvoli- jedan krevet u sakristiju“, nasmijao se Lorenzo, a i Anka. Dodao je
li. Trebalo bi ga urediti i izložiti. To je velika povijesna vrijednost. da zna da ako ostave ovu službu, na Sv. Kuzmu se neće naći obitelj
O toj crkvici toliko toga znam, da bih mogao napisati doktorat“, koja bi nastavila brinuti za kuzmarsku crkvu, nego da bi morao
rekao je s osmjehom. doći netko iz drugog mjesta.

m Je li vam teško obavljati ovu službu, već toliko godina? Lorenzo se redovito čuje sa svojim bivšim župnikom mons. Vo-
sillom, koji sada živi svoje umirovljeničke dane u rodnom Cresu.
Anka je rekla: „Za velike blagdane oko čišćenja i uređenja po- Čestitaju si imendane, rođendane, blagdane. A kada mons. Vosilla
mognu nam prijatelji i dobri ljudi pa je lakše. Ali, u crkvi imate sva- dođe sa Cresa na neki pregled u Riječku bolnicu, svrati u crkvu u
ki dan posla, treba čistiti, zalijevati cvijeće, prati liturgijsko ruho, Sv. Kuzmu gdje on i Renco slave sv. misu na talijanskom jeziku.
uređivati okoliš i voditi brigu kao da je naš dom, naša kuća. Sada Vjerni mežnar sačuvao je jednu manju albu za svog bivšeg župnika
kada je u tijeku ova pandemija koronavirusa još je teže jer treba da se ima u što obući za misno slavlje, a kaže da još samo mora
osobito brinuti za čistoću, dezinficirati, zračiti, više prati i podove donijeti misal na talijanskom iz crkve sv. Margarete u Bakru koji je
i klupe. Ponekad nosimo maske. Dođu neki ljudi s maskama, neki služio za mise s turistima.
bez pa ih i mi skinemo. Čuvamo se i pazimo i vjerujem da će nas
Gospodin sačuvati.“ Lorenzo je nadodao: „Ja se već trideset godina m Na kraju razgovora upitala sam ga što bi poručio čitateljima
brinem i za Kalvariju koja se nalazi na staroj cesti između Bakra i Zvona i kako on vidi službu mežnara?
Sv. Kuzma. Na Veliki petak svake godine Bakrani dolaze iz Bakra
pješice, dočekamo ih i tu je obred. Do prije mjesec dana iz ove cr- „Mežnar je osoba koju vjernici prvu susreću u crkvi, koja ima
kve ispraćali bi se pokojni na groblje. Morao sam biti gotovo cijeli prvi kontakt s njima, osobito ako netko dođe prvi puta. Mežnar
dan u crkvi. Sve pripremati i raspremati, dočekivati ožalošćene. Ta je kao neki “pokazatelj” kamo je došao. Zato mežnar mora biti
težina tuge i smrti pratila bi me više dana nakon pogreba. Jednom susretljiv, ugodan, otvorenog srca, ali i poučen o nekim crkvenim
su mi pokojnika samo ostavili pred crkvom pa su me susjedi zvali i stvarima. Ako netko, tko zna zbog kojeg razloga, donese aran-
pomogli da se unese unutra. Zahvalan sam vlč. Nikici što je ispra- žman, pa makar samo jedan cvijet i stavi uz neki kip, treba ga
ćaj pokojnih preseljen u mrtvačnicu na groblju.“ ostaviti tamo i ne mjestiti zbog nekog vanjskog izgleda crkve jer
toj osobi to puno znači. Možda je neki zavjet, možda na čast nekog
m Vaše živote, ovih trideset godina obilježila su dva župnika: dragog mu pokojnika. To me je naučio bivši župnik i to poštujem. A
svakom vjerniku bih poručio da bude pošten i ponizan, da ne ogo-
mons Giuseppe Vosilla dvadeset i sedam godina i don Nikica vara. Vlč. Nikica stalno spominje ljubav. Što to znači u kršćanstvu?
Moram ga pitati. S nama se mnogi izruguju. Svakako nas nazivaju.
Jurić posljednje tri godine. Kako ih doživljavate? Požalio sam se vlč. Nikici, a on mi je rekao da se ne obazirem na to,
da će sve doći na svoje. Želim još reći jedno: svake nedjelje gledam
„U dvadeset i sedam godina suradnje sa župnikom Vosillom Papin angelus preko televizije. Jako mi se sviđa ovaj Papa. Njegovo
puno sam toga naučio: biti ponizan, pošten i voljeti ljude. Vlč. Ni- ponašanje, njegova skromnost i njegove propovijedi i želja mi je da
kica je to samo nadogradio“, rekao je Lorenzo, te nastavio, „Već ga vidim u Hrvatskoj da dođe proglasiti svetim Alojzija Stepinca“,
sam trideset godina član i pastoralnog i ekonomskog vijeća župe rekao je Lorenzo.
Bakar. Stoga sam prije tri godine bio na primopredaji župe u žu-
pnom uredu u Bakru, kada je došlo do promjene župnika. Bio je i Gordana Fumić
Ivan Dubrović, član ekonomskog vijeća, a iz Nadbiskupije je bio
mons. Nikola Imbrišak. Župnik Vosilla stavio je na stol sve knjige
s financijama - potpuno sređene. Bilo mi je teško. Imao sam u ru-
kama snop ključeva od crkve i pružio ih mons. Vosilli. A on mi ih je
vratio i rekao da ih zadržim barem još tri tjedna dok se novi župnik
ne snađe. Pa sam ga poslušao.

A novog župnika vlč. Nikicu prvi puta sam sreo u crkvi. Jedan
dan sjedio sam u prezbiteriju sam i molio. Odjednom je netko otvo-
rio ulazna vrata i vidio sam kako ulazi jedan visoki muškarac s tor-
bom u ruci. Došao je naprijed i počeo razgledavati crkvu pa kazao:
„Ovdje ću imati duhovne obnove, ova crkva zrači pozitivno“, te mi
se predstavio. Ja nisam znao što su duhovne obnove, ali ubrzo sam
saznao. Prvu nedjelju poslijepodne kada je novi župnik imao misu,
misa je trajala dve ure, nikada kraja. Drugu nedjelju opet. Ja sam
se vrtio, desno, pa lijevo, pa zakašljucao malo, a on ništa. Treće
nedjelje mislim: Renco, vrati ključ, pa onda opet mislim: ma daj,
Renco, još samo jednu nedjelju i eto tako već tri godine. Duhovne
obnove su srijedom. Dolazilo je puno ljudi do ove korone, preko
šezdeset, sada ih je upola manje. Moli se i pjeva pet sati: sv. misa,
propovijed, klanjanje, ljudi svjedoče o svojim obraćenjima, ozdrav-

27

Broj 8/535 2020.

Duhovno-rekreacijski kamp mladih iz Centra za mlade “blaženi Miroslav Bulešić”

Želimo poći
Kristovim putem

Tridesetak je mladih bilo smješteno u prostoru samostana franjevaca u

gradu Cresu gdje su i bile održavane radionice, duhovne vježbe, svete

mise i druženja.

Duhovnost, molitva, mladi - tri su riječi kojima bi
se najkraće mogao opisati duhovno-rekreacijski
kamp mladih iz Centra za mlade “blaženi Miroslav
Bulešić” koji je održan na otoku Cresu. Susret je organizi-
ran u organizaciji Ureda za pastoral mladih Riječke nad-
biskupije te njegova povjerenika, ujedno i voditelja ovog
duhovnog kampa vlč. Josipa Pendea. Kamp je započeo 26.
kolovoza, a trajao do 1. rujna.

Tridesetak je mladih bilo smješteno u prostoru samo-
stana franjevaca u gradu Cresu gdje su i bile održavane
radionice, duhovne vježbe, svete mise, druženja, a gvardi-
jan fra Vito s radošću je primio mlade kojima je i ispričao
nekoliko crtica o dolasku franjevaca u Cres.

Sudionici kampa bili su podijeljeni u četiri tima od
kojih je svaki dan netko od njih odrađivao dužnosti po-
put pomaganja u kuhinji, čišćenja, pripreme molitava i
misnih čitanja te tehnički tim koji je na kreativan način
brinuo da se svi probude na vrijeme te razgibaju, ali i o
pripremi prostora održavanja radionica. Radionice su bile
podijeljene tako da se svaki dan obrađivala po jedna tema,
a započinjale su nagovorom vlč. Pendea, zatim pojedinač-
nom meditacijom te naposljetku, zajedničkom diskusijom
i zaokruživanjem cijele priče.

Prva od njih bila je „Ti si jedinstveno biće“, nakon
koje je slijedila vjera, potom u subotu obred pokorničkog
bogoslužja uz koje su mladi imali priliku za svetu ispovi-
jed. Tema četvrtog dana bili su talenti, a o talentima je po-
svjedočila riječka vjeroučiteljica i katehistica Maja Šimičić
Roksandić sa svojim suprugom Samuelom. Tema posljed-

Pnjeg dana bila je poziv.
ored toga, mladi su imali dovoljno slobodnog vre-
mena, a većinu su proveli u druženju i pjesmi.
Predvečer svakoga dana, u 18.30, molila se krunica
nakon čega je slijedila sveta misa te nakon večere i slav-
ljenje Gospodina. Misno slavlje u nedjelju 30. kolovoza, u
franjevačkoj je crkvi predvodio i propovijedao voditelj ovog
duhovno-rekreacijskog kampa, vlč. Josip Pende, naglasiv-
ši da ako želimo poći Kristovim putem, moramo biti spre-
mni prihvatiti svoj križ i s pouzdanjem gledati u Isusa.

Posljednjeg dana Cres je oblila kiša, no možemo reći
da je to bila kiša milosti jer ono zajedništvo koje se tih
dana moglo osjetiti kao i pomaganje, srčanost, razumije-
vanje, razbijanje vlastitih strahova i val(ovi) emocija, nisu
mogli doći sami od sebe. Naposljetku, ovo su samo neke od
milosti na kojima je zahvalio vlč. Pende na misi zahvalnici
u ponedjeljak, a znamo da ih je bilo mnogo više pri čemu
se možemo složiti kako je Isus rekavši „U posljednje ću
vrijeme izliti svojega Duha na sve ljude“, doista to i uči-
nio. Veselje se nastavilo do dugo u noć, a mladi su se iduće
jutro zahvalni i veseli vratili svojim kućama.

Mihaela Vukelić

28