Zvona 01 siječanj-veljača 2021

Bakarska MJESEČNIK ZA BROJ 1/538
KRŠĆANSKU KULTURU
CIJENA 7 KN

SIJEČANJ-VELJAČA 2021. - RIJEKA
GODINA IZLAŽENJA LIX.

Govor riječkog nadbiskupa
koadjutora mons. mr. Mate
Uzinića na misi uvođenja u
službu u katedrali sv. Vida
Kontinuitet uz traženje
novih načina kako
ljudima svjedočiti
radost evanđelja...................3

O 20. obljetnici biskupskog
ređenja mons. dr. Ivana
Devčića, prvog riječkog
nadbiskupa i metropolita
Profesor filozofije,
odgojitelj i novinar............ 13

Caritas
Neprekidna djelotvorna
ljubav teče iz Rijeke
prema Banovini......................6

Iz povijesne riznice
Tajanstvena
glagoljaška Rijeka............. 10

Uvođenje u službu nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića i
20. obljetnica biskupskog ređenja mons. Ivana Devčića

”Svojim primjerom i
suradnjom budite najbolji
uzor vjernicima”

S a d r ž a j: Svjetlo na
kraju tunela
Kolumna
Svjetlo na kraju tunela .......................... 2 Piše: dr. sc. Nikola Vranješ

Govor riječkog nadbiskupa koadjutora Cjepivo protiv novog koronavirusa u društvima i drža- Za nadati se je
mons. mr. Mate Uzinića na misi vama diljem svijeta već se mjesecima predstavlja kao da će nova 2021.
uvođenja u službu u katedrali sv. Vida “svjetlo na kraju tunela” u pogledu borbe s pandemi- godina doista
Kontinuitet uz traženje novih jom koja je na dramatičan način narušila i izmijenila ljudske biti više ispunjena
načina kako ljudima svjedočiti živote. Za nadati se je da će nova 2021. godina u tome po- svjetlom novih
radost evanđelja ...................................... 3 gledu, doista, biti više ispunjena svjetlom novih početaka bez početaka bez
pandemije. K tomu, valja se nadati da će i stradanja stanov- pandemije.
Uvođenje u službu nadbiskupa nika potresom opustošene Banovine u narednim mjesecima K tomu, valja
koadjutora i 20. obljetnica prerastati u nove početke i duhovnog i materijalnog oporav- se nadati da
biskupskog ređenja ka. Očito su pandemija i potres nesreće koje su najviše obilje- će i stradanja
”Svojim primjerom i žile život u našoj zemlji u protekloj godini, a očito će njihove stanovnika
suradnjom budite posljedice dobrim dijelom obilježiti i ovu godinu. potresom
najbolji uzor vjernicima” ................. 4-5 opustošene
No, nama kao kršćanskim vjernicima sintagma “svjetlo Banovine u
Caritas............................................................. 6-9 na kraju tunela” trebala bi gotovo automatski pobuditi aluzije narednim
Neprekidna djelotvorna ljubav i na nešto i na Nekoga koga božićno vrijeme, koje smo u litur- mjesecima
teče iz Rijeke prema Banovini ......... 6 giji Crkve netom ostavili za sobom, snažno ističe. Osoba utje- prerastati u
lovljenog Božjeg Sina i događaj njegova utjelovljenja u bo- nove početke
Sportske uspomene žićnim su liturgijskim čitanjima opisani, između ostalog, kao i duhovnog i
za pomoć stradalima ............................ 7 svjetlo. Posebno to ističe proslov evanđelja po Ivanu (usp. Iv materijalnog
1, 4-5). Krist se tako predstavlja kao glavno i najsnažnije svje- oporavka.
Laura Pavičić, psihologica tlo ljudskog života. U ozračju toga svjetla kršćani bi trebali
Kako očuvati psihičko sagledavati vlastiti život, te osobito vrijeme koje dolazi nakon
zdravlje nakon potresa ........................ 8 Božića, tj. novu građansku godinu staviti pod prizmu rasvjet-
ljavanja njegovim sjajem. U tome svjetlu moguće je uvijek
Božićne akcije ............................................ 9
Ujasnije raspoznavati povijest i njezine dramatične konture.
Iz povijesne riznice svjetlu Kristova otajstva, ma kako dramatično bilo,
Tajanstvena novo bi vrijeme trebalo shvatiti kao novi početak.
glagoljaška Rijeka ..........................10-11 Rađanje nečega novoga uvijek je, u određenom smi-
slu, popraćeno patnjom i neizvjesnošću. Oporavak nakon
Poruka biskupa HBK bolesti, popravak porušenih ili oštećenih domova, ponovno
Vjernici pred izazovom uspostavljanje normalnih društvenih tijekova ili pak novi
pandemije i potresa .............................12 profesionalni iskoraci, uvijek su izazovi zalaganja i truda. Li-
turgijsko slavlje Kristova otajstva zato uvijek iznova vjernici-
Prilog o 20. obljetnici biskupskog ma želi uliti snagu i obnoviti nadu za nove životne odluke i
ređenja mons. dr. Ivana Devčića, zalaganja.
prvog riječkog nadbiskupa
i metropolita ...........................................13-16 Božić i božićno slavlje događaji su nade. Svjetlo ovog
otajstva svijetu pokazuje da se Bog nikada ne udaljava od čo-
Crkvena glazba vjeka. Bog ne odustaje od svijeta i njegove trajne obnove. U
Zanimljivosti i razvoj crkvene Kristovu svjetlu vidi se mogućnosti uvijek novih početaka.
glazbe u XVI. stoljeću .........................17 Stoga smo kao kršćani i u ovome vremenu i u ovakvim okol-
nostima pozvani biti ponajprije nositelji nade u bolje sutra,
Medicinski kutak u bolju i drugačiju budućnost. Pozvani smo biti promicatelji
Važna je tjelesna aktivnost .............18 vrijednosti zalaganja oko dobra i truda oko istinskih ljudskih
i kršćanskih vrjednota. I nova će godina zasigurno svakoga
Duhovni kolaž ...............................................19 čovjeka na ovaj ili onaj način odvesti i u pokoji tunel prostora
i vremena u kojemu će morati tražiti svjetlo izlaza. Čovjek je
Posljednji ispraćaj biskupa gospićko- stvoren za jasnoću svjetla. Kao kršćani, i ove smo godine u
senjskog u miru, mons. dr. Mile Bogovića privilegiranoj prilici biti drugima svjetlo u tunelima povije-
Ljubav prema Crkvi, sti. Očito ćemo nadom, optimizmom, zalaganjem oko dobra
domovini i povijesti ......................20 - 21 i sveukupnim usmjerenjem na promicanje života dostojnog
čovjeka u svakom pogledu na najbolji način osvjetljavati put
Gospićko-senjska biskupija .....................22 života i sebi i drugima.

Događanja ......................................................23

Riječka nadbiskupija ...........................24-25

Posljednji oproštaj od
mons. Ivoslava Linića
Dugogodišnji rektor katedrale i
ekonom nadbiskupije .........................26

Božić u udomiteljskoj obitelji ..........27

Vrijedno otkriće u najstarijoj
riječkoj župnoj crkvi .............................28

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Helena Anušić;
Tehnički urednik: Danijel Delonga; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ, Viškovo;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 651 006, fax: 581 221;
e-adresa: [email protected]; Žiro-račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
HR 4124020061100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK, IBAN:
MJESEČNIK ZA KRŠĆANSKU KULTURU HR 4124020061100122753; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: mons. Mate Uzinić i mons. Ivan Devčić

Broj 1/538 2021. DOGAĐANJA

Govor riječkog nadbiskupa koadjutora mons. mr. Mate Uzinića na misi
uvođenja u službu u katedrali sv. Vida 16. prosinca 2020.

Kontinuitet uz

traženje novih načina

svjedočENJA evanđelja
Draga braćo i sestre, svoju službu
riječkog nadbiskupa koadjutora Svjestan sam, kako sam poručio i u
započinjem u trenutku kada pro- svom prvom obraćanju riječkoj Crkvi, da
slavljamo dvadeset godina službe nadbi- me ova zadaća nadilazi. Zato otvorenim
srcem, moleći pomoć i suradnju, želim
skupa mons. Ivana Devčića. Svome bratu pristupiti svakom od vas i u vama pronaći
svoje suradnike. Ponajprije se to odno-
nadbiskupu Ivanu čestitam i zahvaljujem si na Vas oče nadbiskupe Ivane, kojemu
sam poslan, kako piše u buli imenovanja,
na njegovih dvadeset godina vjernog slu- biti podrška i pomoć da bismo zajedno
predanije ubirali plodove pastoralnoga
ženja ovoj našoj riječkoj Crkvi. U ovoj rada. Potom se to odnosi na vas, braćo
svećenici, koji ste mi kao biskupu „najbli-
simboličnoj povezanosti dviju proslava ži bližnji“, na vas, drage posvećene osobe,
redovnici, redovnice, društva apostolskog
prepoznajem važnu pouku koju mi, koji- života, na vas dragi đakoni, bogoslovi i ”Kontinuitet nije dovoljan da bismo kao
sjemeništarci i osobito na vas dragi vjer-
ma su povjerene određene službe u Crkvi, nici laici, inclusi anche voi fedeli cattolici partikularna Crkva mogli na prikladan
di lingua italiana, u različitim zvanjima način odgovoriti izazovima vremena u
pa i u društvu, često znademo zaboraviti. i zanimanjima koji sa svima nama činite
Crkvu, zajednicu vjernika, Božji narod, a kojemu živimo. Zato, uz obećanje da
Ta pouka je da svijet s nama ne počinje, a što onda sa sobom nosi i pravo i dužnost ću svojim djelovanjem nadograđivati
na onome što su činili moji prethodnici,
ako Bog da, s nama neće niti završiti. Ova Tsudjelovati u njezinom poslanju. obećavam da ću se truditi, polazeći
rud oko dobra ne može se i ne smi-
pouka nas obvezuje na kontinuitet, odno- je zaustaviti samo na našoj crkve- od evanđelja Isusa Krista, uvijek
noj razini nego smo u zalaganju iznova tražiti načine kako odgovoriti
sno na nadogradnju onoga što su drugi za dobro pozvani surađivati i sa svima na izazove i probleme koje pred nas
drugima pružajući ruku i otvarajući srce stavlja današnje vrijeme te kako ljudima
gradili prije nas. sestrinskim kršćanskim Crkvama i njiho-
vim vjernicima, drugim vjerskim zajed- ”. . .ovog vremena i ovih prostora svjedočiti
Dolazim iz Dubrovačke biskupije, nicama, kao i svim ljudima dobre volje radost evanđelja.
u društveno-političkoj zajednici u kojoj
kojom ću još jedno vrijeme upravljati kao živimo. Biskupsko geslo sv. Karla Boromejskog
je „Humilitas“ – „Poniznost“, što bih
apostolski administrator, pa mi dozvolite Vijest o mom imenovanju riječkim rado povezao sa svojim biskupskim
nadbiskupom koadjutorom objavljena je
da se, u duhu kontinuiteta, prisjetim ne- na spomendan sv. Karla Boromejskog. geslom „Od ljudi za ljude“. Volio bih
Drago mi je da se to dogodilo na spomen- da i jedno i drugo bude moj program,
kih povijesnih veza između Dubrovnika dan tog velikog biskupa, koji je u svoje služiti u poniznosti svima vama koji ste mi
vrijeme dao veliki doprinos obnovi Crkve. povjereni, polazeći od sebe samoga,
i Dubrovačke biskupije i Rijeke i Riječke Njegovo biskupsko geslo je „Humilitas“ kako na jednom mjestu reče sv. Karlo:
– „Poniznost“, što bih rado povezao sa „U prvom redu sam čini, propovijedaj
nadbiskupije i metropolije. Dubrovnik je svojim biskupskim geslom „Od ljudi za
ljude“. Volio bih da i jedno i drugo bude životom i vladanjem.“
u 15. stoljeću dao senjskog biskupa Mi- moj program, služiti u poniznosti svima
vama koji ste mi povjereni, polazeći od
hovila Božičevića i modruško-krbavskog sebe samoga, kako na jednom mjestu reče
sv. Karlo: „U prvom redu sam čini, propo-
biskupa Kristofora, dok su iz ove metro- vijedaj životom i vladanjem.“

polije u 19. stoljeću bila čak trojica bisku- Molim sve vas da ovaj moj poziv i
moje poslanje „od ljudi za ljude“, s vama
pa u Dubrovniku: Antun Giuriceo, Toma i za vas, pratite molitvom da bi sve što
budemo činili, bilo s Božjim blagoslovom
Jederlinić i Vinko Čubranić. Naravno da i uz pomoć Božje milosti, ali i uz nebe-
ski zagovor Blažene Djevice Marije, koju
su osim povezanosti po biskupima tu i u našoj nadbiskupiji osobito štujemo kao
Gospu Trsatsku i sv. Vida mučenika, za-
mnogi drugi ljudi iz Dubrovačke biskupi- štitnika naše Riječke nadbiskupije.

je koji su svojim sposobnostima obogatili

ovu nadbiskupiju i metropoliju kao, na

primjer, Frano Supilo, rodom iz Cavtata,

koji je svoje najplodnije godine poklonio

MRijeci.eđutim, koliko god da je konti-
nuitet važan, on nije dovoljan da
bismo kao partikularna Crkva

mogli na prikladan način odgovoriti iza-

zovima vremena u kojemu živimo. Zato,

uz obećanje da ću svojim djelovanjem na-

dograđivati na onome što su činili moji

prethodnici, obećavam da ću se truditi,

polazeći od evanđelja Isusa Krista, uvijek

iznova tražiti načine kako odgovoriti na

izazove i probleme koje pred nas stavlja

današnje vrijeme te kako ljudima ovog

vremena i ovih prostora svjedočiti radost

evanđelja. U tome ću se posebno vodi-

ti smjernicama koje nam svakodnevno

nudi Sveti Otac, pri čemu osobito ističem

njegov programski dokument „Evangelii

gaudium“.

3

DPOORGUAKĐAANJA Broj 1/538 2021.

Nuncij: svojim
Uvođenje primjerom i suradnjom
u službu budite najbolji uzor
nadbiskupa vjernicima
koadjutora i
20. obljetnica
biskupskog
ređenja

Dva velika događaja za Riječku nadbiskupiju
zbila su se na istoj misi 16. prosinca u katedrali
sv. Vida. Nadbiskup Ivan Devčić proslavio je
20. obljetnicu biskupskog ređenja i upravljanja
Riječkom nadbiskupijom, a zbog epidemioloških
ograničenja misa zatvorena za javnost, na
datum njegova ređenja bila je jedini događaj
obilježavanja tog jubileja i jedina prilika da se
predstavnici crkvenih struktura i civilne uprave
prisjete učinjenog i zahvale na suradnji tijekom
ova dva desetljeća.

Bila je to i misa na kojoj je u službu riječkog

nadbiskupa koadjutora uveden mons. Mate

Uzinić, dotadašnji dubrovački biskup, koji je

od tog časa preuzeo svoje zadaće i ovlasti u

Riječkoj nadbiskupiji.

Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić proslavio je 20. zamolio za pomoć u upravljanju nadbiskupijom te kako je izbor
obljetnicu biskupskog ređenja i upravljanja Nadbiskupijom pao na mons. Uzinića dosadašnjeg Dubrovačkog biskupa. Na kraju
16. prosinca u riječkoj katedrali sv. Vida. Bila je to ujedno i mu je zaželio da i dalje „pokazuje vjernicima svjetlo evanđeoske
misa uvođenja u službu imenovanog nadbiskupa koadjutora mons. istine“. Potpisivanjem zapisnika o preuzimanju službe, koji su pot-
Mate Uzinića. Na misi je mogao sudjelovati vrlo ograničen broj pisali obojica nadbiskupa te Zbor konzultora, službeno je izvršen
ljudi, stoga je katedrala bila zatvorena za javnost. Uz apostolskog čin uvođenja u službu nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića.
nuncija mons. Giorgia Lingue i biskupe Riječke metropolije bio je
tu i Zbor savjetnika, predstavnici državne i lokalne uprave te osobe U propovijedi je mons. Križić govorio o značaju i karakteristi-
koje su sudjelovale u liturgijskom slavlju. Moderator liturgijskog kama službe biskupa, pastira vjernika po uzoru na Isusa Krista
slavlja bio je vlč. dr. sc. Nikola Vranješ. Misu je izravno prenosila „Ne želim govoriti puno o životu i djelu mons. Devčića jer je uvijek
Laudato TV, a mogla je biti praćena i na Facebook stranici Riječke opasnost da se ne kaže ono najbitnije iz njegova života, ono što je u
nadbiskupije. Božjim očima bilo najvrjednije, što bi puno bolje mogli reći oni koji
su mu bili dugogodišnji najbliži suradnici u njegovoj biskupskoj
„Zahvalimo Bogu za sve dobro što smo učinili ovih 20 godina. službi. Ja bih ovdje samo ponovio ono što mi je rekao jedan sveće-
Bilo je naravno i propusta, stoga zamolimo Boga za oproštenje“, nik, prije 3-4 godine, za mons. Devčića, i što mi je ostalo duboko u
rekao je nadbiskup Devčić na početku slavlja. sjećanju: ‘On je dobar čovjek.’ Ovo je posve dovoljno da se predstavi
njegov lik i nije potrebno ništa nadodavati.“ Biskup je napomenuo
Obred uvođenja u službu nadbiskupa koadjutora mons. Mate da je propovijed trebao održati biskup u miru mons. Mile Bogović
Uzinića uslijedio je nakon biblijskih čitanja, prije propovi- koji je nažalost zbog bolesti spriječen u tome. Na kraju je čestitao
jedi gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića. Kan- nadbiskupu Devčiću na visokoj obljetnici vođenja Riječke nadbi-
celar nadbiskupije preč. Marko Gregić pročitao je bulu pape Franje skupije te nadbiskupu koadjutoru mons. Uziniću na preuzimanju
kojom mons. Uzinića upućuje u službu nadbiskupa koadjutora Ri- nove službe. Prenio im je i čestitke predsjednika HBK mons. Želi-
ječke nadbiskupije. U pismu Papa navodi kako je nadbiskup Devčić mira Puljića.

4

Broj 1/538 2021. DOGAĐANJA

Prije kraja mise prigodne riječi i čestitke Nadbiskup Ivan Devčić:
Svoje biskupsko služenje zamišljao sam
mons. Devčiću i mons. Uziniću uputili su: i shvaćao kao suputništvo

uime državnih vlasti izaslanik premijera Na kraju misnog slavlja malobrojnim
okupljenima obratio se slavljenik, ri-
Andreja Plenkovića, ministar mora, prometa ječki nadbiskup mons. dr. Ivan Dev-
čić. „Poštovani g. apostolski nuncije mons.
i infrastrukture Oleg Butković, uime Giorgio Lingua, dragi nadbiskupe koadju-
tore Mate i ostala braćo biskupi, braćo sve-
županijskih vlasti župan Zlatko Komadina te ćenici, đakoni, redovnici i redovnice, dragi
vjernici laici i svi poštovani sudionici ovog
uime gradskih civilnih vlasti gradonačelnik svetog slavlja. Dana 16. XII. 2000., nakon
mog biskupskog ređenja u ovoj katedrali, u
Rijeke mr. Vojko Obersnel. Svi su oni nastupnoj propovijedi između ostalog sam
rekao: ‘Svaki čovjek u svom životu neizmjer-
istaknuli značaj suradnje civilnih i Crkvenih no više primi nego što može uzvratiti!’ To što
sam izjavio prije 20 godina na početku moje biskupske službe, ponavljam i sada
institucija na zajedničkom polju djelovanja - nakon dva desetljeća obnašanja te službe. O tome sam ovih dana puno razmi-
šljao i sa zahvalnošću se prisjećao tolikih svećenika, redovnika, redovnica, vjer-
brizi za građane, posebno one najpotrebitije. nika laika, kao i drugih ljudi dobre volje, počevši od gospodina gradonačelnika i
gospodina župana, liječnika i ostalog medicinskog osoblja KBC-a Rijeka, rektora
Uime vjernika laika govorila je i dekana Sveučilišta u Rijeci, novinara te moje rodbine i prijatelja. Posebno želim
zahvaliti mojim najbližim suradnicima laicima u Ordinarijatu, koji su mi svih ovih
dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević, uime godina, neki čak od početka moje biskupske službe, bili od velike pomoći, kao i
svima onima koji uredno i marljivo rade u mnogim našim katoličkim ustanovama.
klera, redovnika i redovnica generalni Svi spomenuti, kao i mnogi nespomenuti, bili su mi, svatko na svoj način, poticaj
i ohrabrenje u mojoj službi. Zbog toga u ovom svečanom trenutku svima izričem
vikar mons. mr. Emil Svažić te kao Papin svoje veliko hvala. Sve sam vas doživljavao kao svoje, bez obzira na vjeru i svje-
tonazor, a tako ste i vi doživljavali mene. Svoje biskupsko služenje zamišljao sam
predstavnik, apostolski nuncij u RH i shvaćao kao suputništvo.“ Objasnio je kako je, kao nadbiskup, nastojao da mje-
sna Crkva bude što vjernija suputnica svim ljudima, napose onima koji su, poput
mons. Giorgio Lingua. one dvojice učenika na putu u Emaus, tužni i razočarani, jer se osjećaju iznevjere-
nima i prepuštenima samima sebi.
Nuncij je nadbiskupu Devčiću čestitao na
visokoj obljetnici plodnog biskupskog slu- Iz tog se razloga, potaknut Isusovim primjerom, kada je preuzeo službu prvog
ženja, a koadjutoru Uziniću na imenova- Riječkog nadbiskupa, odlučio na intenzivnije razvijanje karitativnih aktivnosti na
nju. Pozvao ih je da svojim primjerom i suradnjom području nadbiskupije. „Ove godine naš Caritas slavi 50. obljetnicu postojanja i
budu najbolji uzor vjernicima u svjedočenju Bo- djelovanja. To je 50 godina suputništva sa siromasima, prognanicima i beskućnici-
žanske ljubavi. Podsjetio je nadbiskupa Devčića ma naše mjesne Crkve.“ Podsjetio je na dugačku povijest Caritasa te 4 karitativne
na dane njegova imenovanja riječkim nadbisku- ustanove koje djeluju pod okriljem nadbiskupije. Tu su i vrtići, jaslice, Katolička
pom od strane Pape Ivana Pavla II. „Slijedili ste osnovna škola i Salezijanska klasična gimnazija te Hospicij „Marija Krucifiksa Ko-
primjer svetog Pape i svjedočili to konkretnim ka- zulić“.
ritativnim i obrazovnim radom“, rekao je nuncij.
„U svom biskupskom služenju nastojao sam koliko god sam mogao držati se
Mons. mr. Emil Svažić u svom je govoru Isusove zapovijedi: ‘Zgaženu trsku ne slomiti i žižak što tek tinja ne ugasiti.’ (Mt 12,
podsjetio na najvažnije plodove dvadesetogodiš- 20). To znači da slabe i posrnule ne smijemo odbaciti, nego im strpljivo i s ljubavlju
nje službe riječkog nadbiskupa koji se, između pomoći da se duhovno osove, svojih slabosti oslobode i za Gospodinom pođu ne
ostalog, očituju u 53 zaređena prezbitera, dese- okrećući se natrag.“ Nadbiskup je zaželio da te preporuke i dalje budu putokazi
tak izgrađenih crkvi i kapela, dovršenju zgrade koje će Riječka nadbiskupija slijediti. „U duhu rečenog izričem svoju dobrodošlicu
nadbiskupijskog Caritasa, rekonstrukciji zgrada mons. Mati i zahvalnost papi Franji što ga je poslao, da viribus unitis (ujedinjenim
Nadbiskupskog doma i Sjemeništa te uspostavi ili snagama) vodimo ovu mjesnu Crkvu na način da bude i dalje suputnica svim bo-
potpori mnogih karitativnih i odgojno-obrazov- gotražiteljima i ohrabrenje svima posustalima na putu nasljedovanja Isusa Krista,
nih ustanova. Uputio je i riječi dobrodošlice nad- našeg najvjernijeg suputnika i pomoćnika, koji nas na našem životnom putu prati
biskupu koadjutoru izrazivši spremnost na zajed- s ljubavlju i samilošću, pazeći da zgaženu trsku ne slomi i žižak vjere i nade koji
ničko djelovanje na dobrobit svih ljudi. „Kako je u posustalima tinja ne ugasi. Budimo u tome svi njegovi učenici!“ rekao je nadbi-
Vaše biskupsko geslo ‘Od ljudi za ljude’, dakako, skup Devčić te blagoslovom završio misno slavlje.
u odnosu prema Bogu, tako i mi želimo da plodovi
naših međusobnih odnosa uvijek budu usmjereni 5
prema svekolikom, a posebice prema duhovnom
dobru onih kojima smo poslani, ali uvijek tako da
ih privodimo Bogu, izvoru i konačnom uviru sva-
kog istinskog života“, rekao je mons. Svažić.

Vjernicima Riječke nadbiskupije obratio se i
nadbiskup koadjutor mons. Uzinić te pozvao na
molitvu i suradnju, obećavši kontinuitet i nado-
gradnju pri traženju novih načina svjedočenja
Krista. Zadnji je govorio slavljenik, riječki nadbi-
skup mons. dr. Ivan Devčić.

Danijel Delonga

CARITAS Broj 1/538 2021.

S. Smilja i s. Marija Faustina u Sisku ”Dobra su djela kao i pjesme. Mogu se lako razumjeti,
ali ne uvijek i racionalno shvatiti”, riječi su Alberta
djelotvorna Einsteina koje oslikavaju ono što se proteklih mjesec
ljubav teče iz dana događalo u Lijepoj Našoj. Čudna smo nacija. Toliko svad-
Rijeke prema ljiva i toliko ujedinjena. Krasi nas empatija, zajedništvo i ono
Banovini jedno srce koje će kucati i krvariti za plemeniti cilj - za pomoć
bližnjemu! Tomu smo svjedočili svih ovih dana kada smo s tugom
Zahvaljujući suradnji s Caritasom gledali slike iz potresom porušene Petrinje, Siska, Gline i okolnih
Sisačke biskupije, u Rijeku mjesta, ali i ponosa jer živimo u zemlji plemenitih i nesebičnih
pravovremeno stižu informacije ljudi spremnih pomoći drugome. Nije trebalo puno, tek nekoliko
o onome što je najpotrebnije na sati, da se cijela Hrvatska digne na noge i krene s prikupljanjem
potresom razrušenom području. nužne pomoći razrušenoj Banovini. Živo je bilo i u Caritasu Rije-
Riječki Caritas ciljane artikle prikuplja ka u kojemu se nakon prvog potresa, a u suradnji s inicijativom
sabirnim akcijama građana okupljenih u Facebook grupi “Rijeka pomaže Petrinji”,
organizira prva sabirna akcija te je istoga dana pomoć u potre-
Caritas Riječke nadbiskupije i dalje nastavlja s ciljanim sabirnim som stradala mjesta odvezena s deset kombija i pet manjih ka-
akcijama. U ovome trenutku najpotrebniji su artikli: gotova miona. Uključile su se i brojne župe Riječke nadbiskupije, kao i
jela (mesni naresci, paštete, konzervirana hrana), deterdženti brojni građani koji su na raspolaganje stavili svoje vrijeme, teret-
za pranje rublja u manjim pakiranjima (od 1 kg ili 3 kg), radna na vozila, ali prije svega “srce za Banovinu”.
odijela, produžni kabeli, kava i čaj. Donacije možete donijeti u
Caritas Rijeka na Škurinjama od ponedjeljka do petka od 8 do Zahvaljujući dobroj suradnji s Caritasom Sisačke biskupije,
15 sati i subotom od 8 do 12 sati. u Rijeku pravovremeno stižu informacije o onome što je u da-
Novčanu pomoć stradalima u potresu putem Caritasa Riječke nom trenutku najpotrebnije na potresom razrušenom području.
nadbiskupije možete uputiti uplatom na račun: U skladu s tim informacijama riječki Caritas prikuplja ciljane ar-
IBAN HR 88 2340009 11000 72735, Privredna banka Zagreb d.d. tikle sabirnim akcijama. U posljednjoj takvoj akciji u Caritasov
Za uplate iz inozemstva: SWIFT PBZG HR 2X 703000-353885 sabirni centar u Sisku u četvrtak 21. siječnja odvezene su deke,
Primatelj donacije: Caritas nadbiskupije Rijeka, Osječka 84a, pokrivači, grijalice, konzervirana hrana te higijenske potrepšti-
51000 Rijeka, Hrvatska ne. Uz te donacije, s. Smilji predana je koverta s crtežima djece,
Svrha uplate: Pomoć stradalima od potresa u Petrinji, Sisku i članova župnog zbora “Nebeske iskrice” iz Viškova koji su svojim
okolici vršnjacima i njihovim obiteljima poslali pedesetak emotivnih cr-
Poziv na broj: 44000
Hrvatski Caritas iz tog je fonda već kupio 100 montažnih Rteža s porukama podrške.
objekata za stanovanje i poslao na područje Sisačke biskupije. avnateljica Caritasa Rijeka s. Marija Faustina Kovačević
poručuje da ju je ugodno iznenadila spremnost, otvore-
nost, strpljivost i vedrina volontera s kojima se susrela u
Caritasovom sabirnom centru u Sisku. “Lijepo je vidjeti mlade
ljude koji svojim osmjehom, uslužnošću, a napose toplim riječima
suosjećanja daju nadu ljudima koji su ostali gotovo bez svega što
su godinama gradili. Ovdje se mogla opipati Božja ljubav i briga
za svakoga koji se našao u teškoj situaciji zbog potresa.”

Koordinatorica sisačkog Caritasovog sabirnog centra s. Smi-
lja Čirko zahvaljuje svim ljudima koji su do sada uputili pomoć,
brojnim volonterima koji su došli pomoći u obnovi kuća, radu u
sabirnom centru ili drugim mjestima gdje je pomoć potrebna, kao
i svima koji ih prate u molitvama. Poručuje kako je ostvarena
odlična suradnja s Riječanima koji, ako žele sami pomoć voziti,
prethodno se javljaju Caritasu Sisačke biskupije koji ih upućuje
na lokacije gdje je potrebno odvesti pomoć. Koordinacija je izni-
mno važna kako bi pomoć došla do svih. U sabirnom centru u
Sisku svakog utorka i četvrtka podijeli se više od 2000 obiteljskih
paketa. Osim toga, volonteri su cijelo vrijeme na terenu i s. Smi-
lja moli sve koji se žele uputiti na Banovinu, da se najprije jave
u Caritas Sisačke biskupije ili ravnateljici Caritasa Rijeka. To se
isto odnosi i na dolazak volontera na što upozorava koordinato-
rica volontera u sisačkom Caritasovom sabirnom centru Dunja
Babić. Navodi kako je potrebno najaviti dolazak, osobito ako se
radi o grupi ljudi, kako bi isti mogli biti raspoređeni tamo gdje je

Onjihova pomoć potrebna.
poravak ranjene Banovine bit će dugotrajan. Ruševine će
se počistiti, nove kuće izgraditi, ali trebat će ovaj kraj i
duhovnu obnovu. Zbog toga se Bračno i obiteljsko savje-
tovalište Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije kao i djelatnici
Doma sv. Ana – Caritasovog doma za žene i djecu žrtve obitelj-
skog nasilja, stavljaju na raspolaganje za savjetovanje te podrš-
ku osobama u teškim trenutcima koje proživljavaju nakon kata-
strofe koja ih je pogodila. Kontakt na koji se osobe mogu javiti
je 051/581-216 ili e-mail: [email protected] na
koju možete ostaviti podatke i stručna osoba će Vam se javiti.
Za besplatnu savjetodavnu pomoć možete se obratiti i stručnom
osoblju Doma sv. Ane (Kristina Klanac Badovinac, Sanja Borić,
Željka Frković i s. Benedikta Krapić) u vremenu od 9 do 12 sati
na broj telefona 098 / 852 633.

Helena Anušić

6

Broj 1/538 2021. CARITAS

Upitan je li mu žao ostati bez kolekcionarskih predmeta koje sakuplja 25 godina, Nikola Kurti poručuje da su ti dresovi njegove
uspomene, no ljepše su one koje su sada u njegovim mislima. „Sretan sam zbog svake kune koja je prikupljena za plemenit
cilj i svakim prodanim dresom sve sam sretniji“, poručuje Kurti. Stanovnicima Banovine poručuje da nisu sami. Pomoći ćemo
koliko možemo da izađete iz krize. Volonterima koji su se uputili na potresom razrušena područja čestita na solidarnosti, trudu,
nesebičnosti. „Čestitam svima koji su otišli gore čistiti, popravljati krovove, kuhati, pomoći tim ljudima. Mislim da rade puno
veću stvar nego ja ovdje.“ Mi ćemo na kraju dodati da znamo da će Bog nagraditi plemenito srce ovog fotografa na kojega se
zrcale Isusove riječi: “Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati”.

Sportske uspomene za
pomoć stradalima

Poznati riječki i opatijski fotograf Nikola Kurti svakoga dana točno u

podne na svom Facebook profilu na aukciju stavlja dresove, lopte,

fotografije, vrijedne kolekcionarske sportske predmete. Uplate stižu na

račun Caritasa Sisačke biskupije za pomoć stradalima u potresu.

Kada je 1996. godine započeo sakupljati dresove nogometnih Knežević, Ivan Močinić, Damir Milinović, Zoran Ban, Damir Kre-
klubova i poznatih igrača, do konca prosinca 2020. godine, ilach, braća Sharbini i mnogi drugi. Muška rukometna ekipa Za-
odnosno početka siječnja 2021. godine, nije ni slutio da će meta u suradnji s Hrvatskim rukometnim savezom priložila je dres
ih dati na aukciju kako bi pomogao potresom razrušenoj Banovini. brončane rukometašice s posljednjeg Europskog prvenstva Valen-
Poznati riječki i opatijski fotograf Nikola Kurti svakoga dana točno tine Blažević. Robert Konjuh posredovao je dobivanju tih dresova
u podne na svom Facebook profilu na aukciju stavlja dresove, lop- kao i onoga Renata Sulića te mu je Kurti izrazio riječi zahvale. Na
te, fotografije, vrijedne kolekcionarske sportske predmete. Novac aukciji su se našli ili će se tek naći dresovi Luke Modrića i Aljoše
se uplaćuje na račun Caritasa Sisačke biskupije i do sada je uplaće- Asanovića. Ovaj drugi potpisao je “izbornik svih izbornika” Mi-
no više desetaka tisuća kuna. roslav Ćiro Blažević koji se i sam uključio u aukciju dajući svoju
potpisanu fotografiju sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Fran-
Svaki navijač zna da takvi predmeti nemaju cijenu, ali imaju cuskoj 1998. godine, ali i koji i sam, posredstvom Nikole Kurtija,
veliku sentimentalnu vrijednost koju je Kurti stavio u sjenu soli- licitira na aukciji.
darnosti prema ljudima u potrebi. Nakon što se prvi potres dogo-
dio, na aukciju je stavio fotografiju nogometaša HNK Rijeke s pot- Kurti je namjeravao aukciju imati do konca siječnja, no s ob-
pisima igrača, a koja mu je stajala u fotografskoj radnji pet godina. zirom na veliki broj pristiglih dresova, poručuje kako će se ista
„Htio sam simbolično pomoći razrušenoj Banovini“, govori ovaj produžiti do ožujka. Aukcija je isključivo na njegovom Facebook
službeni fotograf HNK Rijeke, dodajući da je fotografija postigla profilu i oni koji u 24 sata, koliko ista traje, osvoje dres ili drugi
jako dobru cijenu. Kupila ju je obitelj Ismaili iz Opatije za 2500 sportski predmet, novce uplaćuju na račun Caritasa Sisačke bisku-
kn i nakon što sam im je predao, vratio sam se kući i u Vijestima pije i s kopijom uplatnice dolaze u njegovu fotografsku radnju gdje
ugledao one potresne prizore čovjeka kojega vade iz automobila na ga podižu. S obzirom da u aukciji sudjeluju i oni koji nisu iz Rijeke,
kojega se urušio dio zgrade i ljude bez “krova nad glavom”, odlučio moguće je i slanje poštom osvojenog predmeta, poručuje Kurti.
sam učiniti više i dati dresove na aukciju.
Helena Anušić
Nije dvojio na koji način će prikupljati novac i naveo je da se
isti uplaćuje na račun Caritasa Sisačke biskupije. „Poznajem lju-
de koji rade u Caritasu u Rijeci i Riječkoj nadbiskupiji, vjerujem
im i uvjeren sam da će sredstva namijeniti u prave svrhe. To se u
konačnici i vidi u kupovini 100 modularnih kućica koje je Caritas
donirao ljudima koji su ostali bez svoga doma.“

Nakon te prve fotografije na aukciji su se našli dresovi pozna-
tih nogometaša, no jedan dres postigao je do sada cijenu koje se ne
bi posramio ni Luka Modrić, s osmjehom je rekao Kurti. Riječ je o
dresu njegovog prijatelja, bivšeg igrača Opatije, Ivora Vajcera s ko-
jim je u mladosti igrao i Nikola. Taj dres Kurti je na aukciju stavio
na svoj rođendan 9. siječnja, i zamolio svoje prijatelje da umjesto
rođendanskog dara uplate 50 kuna na račun Caritasa Sisačke bi-
skupije. Mnogi su uplatili i više od navedenog iznosa i prema nje-

Ogovom mišljenju, uplaćeno je više od 7500 kuna.
d jedne prodane fotografije i planiranih 20 dresova iz pri-
vatne kolekcije, akcija je poprimila velike razmjere. Uklju-
čila su se poznata sportska imena, ali i navijači kolekciona-
ri koji su dali na aukciju potpisane dresove. Košarkaški olimpijac
Aramis Naglić, darovao je na aukciju dres u kojem je osvojio dupli
naslov prvaka sa Zadrom. Također, svoje potpisane dresove dali
su brojni nogometaši Rijeke, Opatije, Orijenta, među njima Dario

7

CARITAS Broj 1/538 2021.

Laura Kako očuvati psihičko
Pavičić, zdravlje nakon potresa
psihologica

Potres je u svakom slučaju
traumatska situacija. Naime, on
može biti po život opasan događaj
koji istovremeno ugrožava nas
i naše najmilije. O tome smo
razgovarali s psihologicom Doma
sv. Ane, Caritasovog doma za
žene i djecu žrtve obiteljskog
nasilja, Laurom Pavičić.

m Iako je nemoguće generalizirati temu, Ponovo, prije svega treba imati na umu m Na koji način očuvati svoje
možemo li istaknuti glavne čimbenike kada dob djeteta, a zatim i činjenicu da djeca možda psihičko zdravlje?
je riječ o psihičkom zdravlju ljudi koji su do- neće moći razumjeti što se događa i što osjeća-
živjeli ovaj vid stresa? ju, ali će njihovi osjećaji biti stvarni i možda će Dojma sam kako prateći no-
im trebati pomoć. Kao i odraslima, djeci je naj- vosti i pričajući o spomenutim te-
Ljudi koji su doživjeli iskustvo potresa, potrebnije pružiti osjećaj sigurnosti i stabilno- mama, pokušavamo imati kontrolu
posebice višestrukih potresa, prije svega osje- sti, normalizacijom stanja, čuvanjem dnevne nad situacijama nad kojima je real-
ćaju snažan strah. Neki to iskustvo opisuju i rutine, omogućavanjem da se izraze kroz igru, no ne možemo imati. Normalizaciji
kao jezu ili užas. Reakcije koje taj strah nosi ekspresivnim tehnikama (glina, plastelin, cr- stanja bi moglo pomoći nešto od
mogu se odviti odmah ili sa zakašnjenjem, no tanje, igranje uloga) ili im možemo potaknuti sljedećeg:
neovisno o tome treba naglasiti kako su to nor- dobro raspoloženje pričanjem o sretnim uspo-
malne reakcije u nenormalnim okolnostima i menama, gledanjem fotografija, i sl. Također • svjesno odabrati da ćemo
aktiviraju naš organizam za borbu ili bijeg. im može pomoći ako ostanu u kontaktu sa se manje izlagati vijestima,
svojim prijateljima. Najvažnije je da svojoj dje- posebno se to odnosi na
Potres je specifična nepogoda koju je ne- ci ostanemo dostupni (da uvažavamo njihove djecu
moguće predvidjeti i dolazi bez upozorenja, a osjećaje i potrebe koji se mogu razlikovati od
predstavlja opasnost po život i značajno naru- uobičajenih, da imamo vremena za njihova pi- • jačati osjećaj sigurnosti, mira i
šava rutinu pojedinca. Stoga se preporuča da tanja, razgovor ili maženje). stabilnosti tako da sačuvamo
se odrasli u takvoj situaciji pokušaju što prije dnevnu rutinu, normaliziramo
sabrati i zaštiti sebe i djecu imajući na umu Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete aktivnosti i obavljamo ih
da su djeci ujedno i model kako reagirati u i ako primijeti da se ono ne oporavlja nakon jednako ili slično kao što to
kriznim situacijama. potresa, da njegove poteškoće (razdražljivost, činimo inače
preosjetljivost, strah od odvajanja od roditelja,
Za očekivati je da će se doživljeni strah odbijanje odlaska u školu, promjene u apeti- • uvažiti svoje i tuđe emocije i
protokom vremena značajno smanjiti čak i ako tu i spavanju, povlačenje od okoline, reakcije normalizirati ih
ne činimo ništa po tom pitanju, no možemo si straha, osjećaj beznađa i bespomoćnosti, psi-
pomoći tako da si omogućimo sigurno mjesto i hosomatske tegobe) traju i nakon 4 - 6 tjedana • okružiti se podrškom obitelji i
vrijeme za sebe, da se okružimo bliskim ljudi- tada bi trebao potražiti stručnu pomoć. prijatelja
ma koji nam daju podršku te da se usmjerimo
na pomoć lokalne zajednice i društva koji nam m Dr. David Berceli, stručnjak koji je svoj • razgovarati o tome (ako
poručuju da nismo sami. život posvetio radu s traumatiziranim oso- imamo potrebu)
bama diljem svijeta, kada su ga pitali mogu li
m Djeca su na osobit način ugrožena skupi- se ljudi oporaviti od traume rekao je: “Ljud- • naglasiti pozitivne aspekte
na. Na koji način roditelji mogu svojim ma- sko biće je evoluiralo tako da može iskusiti, situacije
lišanima objasniti što se dogodilo? izdržati, preživjeti i učiti iz različitih trau-
matskih situacija. Kada ne bi bilo tako ljud- • napraviti nešto dobro za sebe
“U skladu s dobi djeteta” pravilo je koje ska vrsta bi odavno izumrla.” Gđo. Pavičić, (umiriti se glazbom, čitanjem,
često možemo čuti od stručnjaka. Djeca imaju vjerujem da se slažete s tom tvrdnjom. odraditi trening, prošetati,
potrebu i pravo dobiti kvalitetnu informaci- usmjeriti se na poslove koje
ju od odraslih osoba pri čemu treba poštivati Slažem se. Vjerujem da će se većina ljudi, trebamo obaviti)
kako dob tako i specifične osobine svakog dje- dugoročno gledajući, oporaviti od trauma koje
teta. Treba im pružiti objektivne informacije, su doživjeli. Njihova bespomoćnost postat će • usmjeriti se na pozitivan
na jasan i razumljiv način, ne ih plašiti trenut- osnaženost, a isključenost i povlačenje od ljudi unutarnji govor (reći sam
nom situacijom ili negativnim predviđanjima, uslijed traumatskog iskustva vjerojatno će re- sebi da je ovo samo trenutna
ali niti im obećavati nešto u što ne možemo zultirati stvaranjem novih odnosa i veza. situacija, da će proći, da je
biti sigurni (npr. da više neće biti potresa). normalno ako smo zabrinuti
Razgovarala: Helena Anušić i sl.).
m Ako je dijete istraumatizirano ili roditelji
primijete promjenu njegova ponašanja, što 8
savjetujete da se učini?

Broj 1/538 2021. CARITAS

Božićne akcije Caritasa Riječke nadbiskupije 50 godina

Posjet obiteljima i Caritasa u Rijeci -
1000 paketa u sve župe
Umjesto susreta
Blagdansko vrijeme u Carita-
su Riječke nadbiskupije tradicio- snimljen je video
nalno je posvećeno akciji podjele
1000 paketa s prehrambenim proi- Caritas Riječke nad-
zvodima u sve župe Riječke nadbi- biskupije 13. prosinca
skupije. Uz osnovne prehrambene proslavio je 50. obljet-
namirnice kao sol, šećer, ulje, tje- nicu djelovanja nadbi-
stenina, riža, brašno..., u paketima skupijskog Caritasa sa
koji će ući u 1000 obitelji naći će sjedištem u Rijeci. Sve je
se i božićna čestitka Caritasa, a na započelo na blagdan sv.
poleđini čestitke otisnuti logotipi Lucije 1970. kada je prvi
tvrtki koje su donacijom pomogle riječko-senjski nadbiskup mons. dr. Viktor
ovu akciju. Ove su godine Carita- Burić (1969.-1974.) službeno osnovao nadbi-
sovu božićnu ili uskrsnu čestitku skupijski Caritas sa sjedištem u Dominikan-
potpisale tvrtke: Rijeka plov, Erste Banka, Jadrolinija, Jadranski pomorski servis, skom samostanu u središtu Rijeke i za prvog
Rijeka projekt, Jadran galenski laboratorij, Dezinsekcija, Zorović Maritime Services, ravnatelja postavio o. Anđelka Fazinića OP.
Gec doo, Tjestenina Klara Marić, Pag 91 i jedna tvrtka koja je željela ostati anonimna.
Caritas nadbiskupije stoga poziva i druge tvrtke da se donacijama uključe u pri- Zlatni jubilej riječkog Caritasa ove godi-
premu 1000 paketa za Božić ili Uskrs te se na taj način potpišu na božićnu ili uskrsnu ne nije mogao biti proslavljen kako je željeno,
čestitku Caritasa. okupljanjem brojnih volontera i dobrotvora,
Vrijeme došašća tradicionalno je i vrijeme posjeta obiteljima s više djece ili s bo- svečanom akademijom kojom bi se prisjetio
lesnim ili nesamostalnim članom obitelji. Ove godine, uz pomoć Lidlove donacije, dje- svih koji su u ovih 50 godina dio svog živo-
latnici Caritasa posjetili su s darovima 12 obitelji, pri tome poštujući epidemiološke ta ugradili u karitativno djelovanje mjesne
mjere i ne ulazeći u domove. Akciji posjeta obiteljima pridružile su se i dvije privatne Crkve i pomagali potrebitima. Okupljanja i
inicijative. susreti nisu dozvoljeni zbog pandemije CO-
VID-19, stoga je Caritas Riječke nadbiskupije
D. D. 50. obljetnicu odlučio proslaviti koristeći me-
dije komunikacije, objavljujući posebne pri-
Svjedočanstvo loge u tisku, na radiju i televiziji te Internet
stranicama i komunikacijskim platformama.
Dvije osobe nazvale su uoči Božića Caritas sa željom da same odu u posjet jednoj Kruna tih priloga je videouradak u kojemu
obitelji i donesu donaciju, a Caritas im je omogućio kontakt s odabranim obiteljima. Jedna sadašnji voditelji karitativnih ustanova Riječ-
od njih, Tadijana Barić, opisala je svoju motivaciju i dojmove nakon posjeta samohranoj ke nadbiskupije govore o svojim aktivnostima
majci s 4 djece: danas, ali i podsjećaju na svoje početke i tradi-
ciju karitativnog djelovanja. Video je objavljen
„Jedne večeri dok sam sjedila i razmišljala koliko sam sretna u životu što imam svoju na YouTube kanalu i Facebook profilu Riječke
obitelj i sve što mi je potrebno za normalan život, sjetila sam se koliko ljudi to zapravo nema. nadbiskupije, režirao ga je i montirao o. Ivan
To sam podijelila sa svojim dečkom Petrom i predložila da bismo mogli nekome uljepšati Dominik Iličić, a možete ga pogledati i putem
Božić. Javili smo se Caritasu Riječke nadbiskupije jer smo znali da oni imaju najbolji uvid u web stranica Riječke nadbiskupije i riječkog
to kome je pomoć potrebna. Nadali smo se samo da ćemo uspjeti i da nas epidemiološka Caritasa.
situacija neće omesti u tom naumu.
„Od skromnih početaka u Dominikan-
Dodijelili su nam obitelj za koju smo skupljali namirnice, kućne potrepštine, stvari za skom samostanu do 5 specijaliziranih kari-
higijenu te poklone za djecu. Budući da smo nas dvoje studenti, odlučili smo tu svoju ideju tativnih ustanova i 3000 korisnika godišnje.
podijeliti i s drugima da skupimo što više toga. U svojoj osobnoj molitvi zamolila sam Boga Ova zlatna obljetnica karitativnog djelovanja
da mi pomogne i pošalje još ljudi na moj put koji žele pomoći. I to je zaista i učinio. Kako poticaj je, kao i ovo vrijeme pandemije, da
djelujemo u jednoj salezijanskoj zajednici, naši prijatelji Tomislav, Antonia, Kristina, Josip iznova osjetimo da trebamo jedni druge i da
i Marija odlučili su također s nama prikupljati. Tu sam vijest podijelila i s curama na faksu imamo zajedničku odgovornost za druge i svi-
te je moja kolegica Ivana također odlučila s nama sudjelovati. Bila sam neopisivo sretna. jet. Ne dopustimo da nas zahvati, kako kaže
papa Franjo, „globalizacija ravnodušnosti“
Sve stvari koje smo prikupili, slatkiše, hranu, stvari za čišćenje, za higijenu te poklone u kojoj postajemo, a da toga nismo ni svje-
za Božić, popakirali smo i krenuli prema obitelji. Na putu je vladalo jedno veliko ushićenje u sni, neosjetljivi na bolni vapaj siromašnih, ne
nama i radost. Tamo nas je dočekala majka Lovorka s četvero djece: Krešom (5), Leonom plačemo više zbog boli i patnje koja je snašla
(6), Domagojem (8) te Lovrom (14). Sve nas zadivila je majka koja je imala osmjeh na licu druge i čak ne osjećamo ni potrebu da im po-
otkako smo došli. Bez obzira što boluje od multiple skleroze i što je teško pokretna, puna je mognemo, kao da je netko drugi pozvan sve
života. Bori se za sebe i za svoju djecu. Dječica su se jako obradovala poklonima što nam to činiti jer je to nešto što se nas ne dotiče.
je posebno bilo drago. Također ponudili smo majci da ponekad odemo s djecom prošetati, „Caritas počinje s tobom“, moto je Caritasa
igrati se jer ona ne može zbog bolesti. Svi su bili oduševljeni tom idejom. Riječke nadbiskupije kojim želi potaknuti sve
ljude dobre volje da pomognu Caritasu kako bi
Kad smo krenuli kući, bili smo toliko obogaćeni. Nismo samo mi pomogli njima nego Caritas mogao pomagati onima koji su u po-
i oni nama. Prenijeli su na nas sreću i pozitivu i jednu poruku kako uvijek u životu treba biti trebi. Pomozimo zajedno jer - Caritas počinje
zahvalan na svemu što imamo i kako sve što nas snađe trebamo prihvatiti i boriti se s tim jer s tobom!“ rekla je ovom prigodom ravnateljica
tako postajemo još snažniji i bolji ljudi. nadbiskupijskog Caritasa s. Marija Faustina
Kovačević. U videu se prisjetila početaka i
Potičem sve nas da odvojimo naše malo kako bismo nekome donijeli puno. Jer to je najznačajnijih razdoblja u pedesetogodišnjoj
i smisao. Svi smo mi isti, svi smo mi tu na svijetu stvoreni jedni za druge. I nekome pružiti povijesti.
ruku i odvojiti malo sebe, najmanje je što možemo učiniti.“
Danijel Delonga
9

IZ POVIJESNE RIZNICE Broj 1/538 2021.

Povodom Dana hrvatske glagoljice 22. veljače

TAJANSTVENA
GLAGOLJAŠKA
RIJEKA

Pogledi prema bogatom Misal hruacki - tiskan
glagoljaškom nasljeđu grada na u Riječkoj tiskari
Rječini bili su često zastirani političkim
koprenama u povijesti Rijeke.

Piše: Goran Moravček Usprkos tomu Vjekoslav Štefanić, Branko Fučić, Edvard Her-
cigonja, Mile Bogović, Lujo Margetić Darko Deković, da spomenem
Glagoljica je jedno od najprepoznatljivijih obilježja hrvatske samo najistaknutije, sklapajući krhotine uveli su nas u čudesni
pismenosti i kulture te važan simbol našega nacionalnog svijet hrvatske glagoljice. Najednom se tu uzdigao i Grad sv. Vida,
identiteta. Povodom obljetnice tiskanja “Misala po zakonu koji, kako je u(s)tvrdio Darko Deković, ima tisućljetnu tradiciju
rimskoga dvora”, otisnutog 1483. godine, kao prve knjige na hrvat- glagoljanja, od devetog stoljeća do praktički naših dana. Temeljem
skome jeziku te prvog misala koji nije tiskan latinicom i latinskim mnogih izvora, Rijeka je najveće gradsko središte s viševjekovnom
jezikom, Hrvatski sabor proglasio je 22. veljače Danom hrvatske glagoljaškom tradicijom.
glagoljice. Imamo što i obilježavati! Ova hrvatska inkunabula, ti-
skana 28 godina nakon Gutenbergove Biblije i 9 godina prije ot- “Riječki fragment mudrih izreka” iz 13. stoljeća, otkriven u
krića Amerike, svjedoči o tome da su Hrvati već u 15. stoljeću bili kapucinskoj knjižnici samostana Gospe Lurdske na Žabici, naj-
izrazito samosvjestan narod. Gdje je tiskan “Misal po zakonu rim- stariji je zasvjedočeni riječki glagoljski tekst. Po starosti, slijedi ga
skog dvora”, na 440 stranica i u nakladi od oko 260 primjeraka, “Protokol riječkog Zbornog kaptola” iz 14. stoljeća, koji je istina
nije pouzdano utvrđeno. Prvi naš tiskani glagoljički misal bio je na- nestao, ali se zna da je postojao iz zapisa riječkog notara Ivana
dahnut rukopisanim “Mislalom kneza Novaka” (1368.), na čijoj je
stranici 1482. godine žakan Juraj iz Roča ushićeno najavio objavu RFrankinića.
hrvatskog Prvotiska riječima: ”Vita, vita, štampa naša gori gre.... ” iječka glagoljska škola djelovala je u Gradu sv. Vida u pr-
voj polovici 16. stoljeća, kako navodi Primož Trubar, otac
Je li Misal po zakonu rimskog dvora, otisnut 1483. godine u slovenske književnosti te autor prve tiskane knjige na slo-
Veneciji, Kosinju ili gdje drugdje, nagađa se. Prva naša tiskara za venskom jeziku - Catechismus i Abecedarium (Tübingen, 1550.).
koju pouzdano znamo da je bila na tlu Hrvatske, nalazila se u Se- Trubar se školovao u Gradu sv. Vida (1520. / 1521.), a kasnije će
nju, a ustanovio ju je 1494. godine kanonik Blaž Baromić. Druga prihvatiti ideje reformacije. On je tijekom svoga školovanja zabi-
najstarija hrvatska tiskara, koliko sad znamo, bila je u Rijeci, gdje lježio u Rijeci postojanje glagoljskog rukopisa Biblije, danas izgu-
je modruški biskup Šimun Kožičić Benja od konca 1530. do po- bljenog. Mecena toga prijevoda Biblije bio je Bernardin Frankopan
lovice 1531. godine otisnuo šest glagoljskih knjiga. Time je grad (1453.–1529.), koji je stolovao na Grobniku. Bila su to teška vreme-
sv. Vida postao jedna od sjajnijih zvijezda Gutembergove galaksije, na za domovinu, stiješnjenu među tadašnjim vojnim i političkim
kako se to dosjetio kazati Stanislav Škrbec u knjizi o povijesti riječ- silama. Na kopnu su prijetile Osmanlije, na moru Mletačka Repu-
kog tiskarstva. Pogledi prema tom bogatom glagoljaškom nasljeđu blika u naponu snage, dok je usku kopnenu nit branila desetkova-
grada na Rječini bili su često zastirani političkim koprenama po- na vojska hrvatskih plemića, koja se na saboru u Cetingradu počet-
vijesti Rijeke. kom siječnja 1527. godine stavila pod zastavu Habsburga. Rijeka je
bila pod njihovom upravom i ranije, od 1465. godine. Habsburški
Ima jedna sjajna usporedba, kada je riječ o glagoljaškom na- Statut grada Rijeke iz 1530. godine, izuzeo je Crkvu i svećenstvo iz
sljeđu u Rijeci, kojom se istraživanje ostataka stradalog zrakoplo- jurisdikcije riječke općine, što im je, kako navodi dr. Željko Bartu-
va u prostranoj šumi, slikovito izjednačava s traženjem glagoljskih lović, dalo poseban položaj u odnosu na gradsku vlast. Predstavnik
krhotina u gradu koji su obilježile, i opustošile, učestale mijene Habsburske vlasti bio je gradski kapetan, a tu je dužnost tridesetih
povijesti. Posao je mučan, napisao je akademik Stjepan Damjano- godina 16. stoljeća u Rijeci obavljao Nikola Jurišić (1528.–1536.) u
vić, jer se očekuje da stručnjaci kažu kako je zrakoplov izgledao i kojega je car Fernandin Habsburg imao veliko povjerenje. Jurišić
u kakvoj je eskadrili letio. Slična je zadaća istraživača hrvatskog je bio carski poklisar u Carigradu 1530. godine. U njegovo doba sti-
glagoljaštva “koji često ne mogu znati kako je cjelina izgledala”. že u Rijeku modruški biskup Šimun Kožičić Benja (1460.–1536.),
bježeći pred Osmanlijama.
Stoljetni državni i nacionalni prijepori o pripadanju grada, kao
i brojne promjene državno-političkih uređenja, doveli su do sustav- Patronat nad Krbavskom ili Modruškom biskupijom imali
nog brisanja tragova prethodnika. Tako je zatirana i glagoljica. su Frankopani. Biskup Kožičić bio je zadnji stvarni upravitelj te
drevne biskupije, koja je 1460. godine pred turskim naletima pre-
mjestila crkveno sjedište iz Krbave u Modruš. Ne zadugo, jer su
osmanlijske čete prisilile biskupa Kristofora Dubrovčana da 1493.

10

Broj 1/538 2021. IZ POVIJESNE RIZNICE

Darko Deković Vjekoslav Štefanić mons. Mile Bogović

godine s kaptolom i svećenicima pobjegne u Novi, gdje umire 1499. graditi Trsatske stube, uz njih je podigao kamenu kapelu s uklesa-
godine te je sahranjen u sadašnjoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova. nom 1531. godinom. Glagoljica je bila snažno prisutna na Trsatu,
I biskup Kožičić, koji ga je naslijedio, nakratko se vratio u Modruš, koji je tada pripadao Modruškoj ili Krbavskoj biskupiji, dok je Grad
ali je i on morao bježati također u Novi, a potom u Rijeku pred sv. Vida bio podložan biskupu sa sjedištem u Puli. Kao mletački
najezdom turskih osvajača. podanici, pulski biskupi nisu često dolazili u Rijeku, koja je bila pod
svjetovnom vlašću Austrije. Stoga je riječki arhiđakon imao velike,
Biskup Kožičić povezao se s Bernardinom Frankopanom. Ova gotovo biskupske ovlasti. Kad je 1593. godine pulski biskup Clau-
su dvojica, kako je naglasio dr. Mile Bogović pišući o crkvenim pri- dio Sozomeno zabranio glagoljanje u riječkoj Zbornoj crkvi Uzne-
likama u vrijeme Bernardina Frankopana, “bile sjajne zvijezde na senja Marijina, koju su Riječani u povijesti nazivali “duomom”,
prijelazu iz hrvatskog srednjovjekovlja u novi vijek”. kao da je katedralna, arhiđakonu i riječkim svećenicima to baš nije
“sjelo”. Nastavili su pisati glagoljicom što nam potvrđuje “Riječki
U svjetskim knjižnicama, gdje su pohranjena njegova djela, Ši- godar” iz 1605. godine s kalendarom i popisom misa, koje je riječki
mun Kožičić Benja navodi se u imenskim katalozima kao Simon Kaptol bio obavezan služiti.
Modrusiensis, De Begna, Begnii, Begnio, Begnius.
Temeljem mnogih izvora, Rijeka je
Bio je biskup, ali i pisac, prevoditelj te nakladnik. Svijet je
ugledao u Zadru 1460. godine, a ondje je i zauvijek sklopio oči 1536. najveće gradsko središte s viševjekovnom
Sahranjen je na otoku Ugljanu u obiteljskoj grobnici unutar fra-
njevačkog samostana sv. Jeronima. Šimunov djed dao je na Uglja- glagoljaškom tradicijom.
nu podići samostan s crkvom, posvećen 1430. u čast sv. Jeronima,
svetca koji je na našim prostorima dugo bio slavljen kao izumitelj Pokret vjerske reformacije, potaknut 1517. godine, bitno je
glagoljice i zaštitnik glagoljaša. Sto godina kasnije Šimun Kožičić, utjecao i na riječke povijesne (ne)prilike. Protestantizam
kao biskup modruški, objavljuje 15. prosinca 1530. prvu knjigu u nije, doduše, uhvatio čvrsto korijenje u Gradu sv. Vida, jer
riječkoj tiskari. je katolička vjerska obnova bila iznimno djelotvorna, ali dolazak
kapucina (1610.), isusovaca (1627.) i benediktinki (1663.) bitno je
“Ovdje sad provodim život na području Rijeke, jer se ne usu- promijenio povijesno-kulturnu i jezičnu sliku grada kroz više sto-
đujem biti u Vinodolu poradi Turaka, iz ruku kojih jednom jedva ljeća. Protestantski pokret širio se tiskom iz njemačke pokrajine
utekoh”, pisao je 1530. ljubljanskom kapetanu Kacijaneru. Pozna- Württemberg, gdje je u Urachu kod Tübingena bila utemeljena i
to je kako su njegove knjige štampane “v Rici v hižah prebivanija hrvatska tiskara. Kad je tiskara zabranjena, trsatski povijesnik
častnoga gospodina Šimuna biskupa modruškoga”, ali nije znano fra Franjo Glavinić (1585.–1652.), koji se zauzimao oko tiskanja
gdje je to točno moglo biti. Benja je u Mletcima nabavio grafički glagoljskih liturgijskih knjiga, nastojao je dobaviti na Trsat prote-
pribor, a u tiskari su mu pomagali talijanski “štampaduri“, Barto- stantsku tiskaru iz Uracha. Međutim, tiskara je 1625. dodijeljena
lomeo Zanetti iz Brescie i Dominik. Za Bartolomea znamo da je u Kongregaciji za širenje vjere u Rimu, a tiskanje je preuzeo fra Ra-
Veneciji radio na tiskanju glagoljskog “Misala Pavla Modrušanina” fael Levaković objavivši rusificirane redakcije Misala i Brevijara.
(1528.). Benja ga je upoznao u Mletcima i pozvao u Rijeku te je uz
njegovu i Dominikovu pomoć od 15. prosinca 1530. do 27. svib- Nakon neuspješnog pokušaja osnutka Glavinićeve glagoljičke
nja 1531. godine, priredio i glagoljicom tiskao šest knjiga: “Psal- tiskare, dolazi na riječkom području do postupnog uzmaka glago-
tir”, “Oficij rimski. Oficij blaženije Devi Marije”, “Misal hruacki”, ljaštva u narednim stoljećima. Glagoljica međutim nije zatrta već
“Knjižice krsta”, “Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov” čeka svoje nove istraživače i ugodna iznenađenja, poput pronala-
te “Od bitija redovničkoga knjižice”. I nakon toga, glagoljica živi u ska Svetokriškog odlomka, krhotine glagoljičnog natpisa s područ-
gradu o čemu svjedoči “Zapisnik misni kaptola riečkoga”, glago- ja Svetog križa na Vežici. Ta je sićušna krhotina s četiri upisana
ljični rukopis nastao u Rijeci između 1545. i 1547. te 1553. i 1555. glagoljična slova, pronađena 2004. godine, posvjedočila kako je
Rukopis navodi popis misa i obreda služenih za osobe preminule akademik Stjepan Damjanović bio u pravu kad je slikovito uspo-
na području pod nadležnošću riječkoga Kaptola. redio mukotrpnu potragu za ostatcima zrakoplova srušenog nad
prostranom šumom sa sakupljanjem i tumačenjem glagoljičkih kr-
Godinu dana poslije Kožičića Benje, 1537. umire od turskih hotina.
ruku Petar Kružić, kapetan Senja i Klisa. Kružić, čiju je smaknutu
glavu otkupila njegova sestra Jelena te je sahranila u crkvi Majke
Milosti na Trsatu pred oltarom sv. Petra, godinama prije počeo je

Dopuna: ŽUPA SV. KRIŽA NA SRDOČIMA U doba društvenih mreža, digitalnih knjiga i drugih
online sadržaja, naše poruke mogu u tren biti
Pišući uz 10. obljetnicu posvete župne crkve sv. Križa na
Srdočima, u članku pod naslovom “Stoljeće vjere i tradicije na blokirane i(li) čak izbrisane nečijom samovoljom.
Srdočima” (Zvona, LVIII, Rijeka, rujan 2020., 7/534; 12–13), ne- Nasuprot tomu, tiskana riječ ostala je sačuvana – od
hotice sam propustio navesti da su župu Sv. Križa vodili isusovci
od 1958. do 2003. godine. P. Ivan Štanfel, DI na župu je došao hrvatskog Prvotiska 1483. godine do danas.
u rujnu 1993. te je ostao do 2003. godine, djelujući kao župni
vikar, a potom i kao župnik. U njegovo vrijeme temeljito je ob- FLUMINENSIANA
novljena stara crkva sv. Križa na Srdočima, a 8. svibnja 1997.
riječko–senjski nadbiskup mons. Anton Tamarut blagoslovio je Grafički dizajn i organizacija tiska
temelje nove župne kuće uz crkvu sv. Križa, na mjestu gdje je 095 / 391 46 70
već bio podignut prvi župni stan, srušen tijekom Drugoga svj.
rata. [email protected]

Sve na jednome mjestu: monografije, knjige, brošure,
časopisi, letci, plakati i ostale tiskovine. Usluge pisanja,
uređivanja i lektoriranja. Snimanje i obrada fotografija.

11

PORUKA Broj 1/538 2021.

Poruka Vjernici pred izazovom
biskupa pandemije i potresa
HBK

Draga braćo i sestre, u nedjeljnim euharistijskim slavljima, u

svakodnevnoj i ustrajnoj molitvi, nastavimo pronalaziti najdublje

nadahnuće i snagu za vlastito suočavanje s poteškoćama i za

djelotvornu ljubav spram bližnjih.

1.Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milo-
srđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo
i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same
tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu

obilata i utjeha naša (2 Kor 1,3-5).

Ovim riječima sv. Pavla sve vas, poštovana i draga braćo i sestre, napo-

se one izravno pogođene bolešću COVID-19 i smrću najbližih, kao i one koji

trpe od posljedica razornoga potresa u Zagrebu i okolici, a potom u Petrinji,

Sisku, Glini i okolici, suosjećajnim srcem, ispunjeni kršćanskom nadom na

početku 2021. godine, od srca pozdravljamo.

U godini koja je iza nas napustili su nas toliki mili i dragi ukućani, su-

sjedi, prijatelji, svećenici, redovnici i redovnice, a među njima i drage nam

uspomene mons. Mile Bogović, prvi gospićko-senjski biskup. Bolest CO-

VID-19 znatno je izmijenila živote svih nas, ali je pokrenula i snažniju među-

ljudsku solidarnost, u čemu od početka njezine pojave posebno prednjače utjelovljenja i poistovjećenja sa svakim čovjekom u njegovim patnjama. U
liječnici, medicinske sestre i ostali bolnički djelatnici koji se danomice izlažu Kristovu uskrsnuću odgovor je i na sve naše sadašnje boli i tjeskobe, a
opasnosti da bi pomogli oboljelima. Svakodnevno svjedočimo da pande- po Duhu Branitelju i Tješitelju koji nam je darovan, tijesno smo sjedinjeni s
mija ostavlja teške posljedice na cjelokupan život, a osobito na bolesne, Gospodinom te se i sav naš život, već sada na zemaljskom putu, krijepi i
starije i nemoćne osobe koje su prepuštene samoći. Sve to ima posljedice nadahnjuje snagom, smislom i bogatstvom Kristova križa i uskrsnuća. To je
i na život Crkve. Božja spasiteljska ljubav u kojoj se svakome od nas, štoviše svakome čo-
vjeku, otvara perspektiva uskrsne preobrazbe i punine besmrtnoga života.
2.I kad smo se ponadali da će nam se s 2021. godinom vratiti toliko
potrebna sigurnost, dogodio se niz potresa koji su pogodili prvo 4.Vrijeme koje je pred nama zahtijeva zajedničku i osobnu odgovor-
naš glavni grad Zagreb u ožujku, a onda Banovinu i Sisačku bisku- nost i brigu u promicanju zaštite života, dobrobiti pojedinca i cije-
piju u prosincu prošle godine. Uništeni su dijelovi gradova i sela. Nažalost, loga društva. Pritom valja imati u vidu kako dobrobit društva ovisi
neki su u potresu izgubili i svoje najmilije. Mnoge su obitelji u trenutku ostale o dobrobiti svakoga pojedinca i obitelji. Što se tiče pitanja cijepljenja, koje
bez ičega. Oni koji su dotada živjeli u sigurnosti vlastita doma, pronalazi- je posljednjih tjedana u središtu javnosti, papa Franjo je nedavno izrazio
li su utočište u kakvoj dvorani, kamp-kućici ili kontejneru. Razrušene su i svoje mišljenje o njegovu primanju cjepiva iz »etičkih razloga«, tj. da se ne
oštećene mnoge crkve u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Sisačkoj biskupiji, a dovede u pitanje »vlastito zdravlje i život, kao i život drugih ljudi«. S obzi-
katedrale u Zagrebu i Sisku pretrpjele su velika oštećenja pa su zatvorene rom na određene moralne dvojbe Sveta je stolica nedavno izdala nekoliko
za bogoslužje. razjašnjenja, čuvajući u svemu slobodu savjesti i osobnu odgovornost u
odluci o primanju cjepiva.
U toj tragičnoj situaciji naši su sugrađani odmah shvatili što im je činiti.
Uz bolničke hitne službe i vatrogasce, policiju, vojsku, HGSS, Caritas, Cr- Ovo će vrijeme i ubuduće zahtijevati razboritost djelovanja Crkve, uklju-
veni križ, brojne su i navijačke skupine kao i mnogi pojedinci osjetili da ne čujući i liturgijski život i pastoralne aktivnosti. Stoga uvijek vodimo računa
mogu stajati ravnodušni, nego trebaju priteći u pomoć, sami se žrtvovati i da se sačuva vlastiti identitet našega vjerničkoga života. Zbog ograničenosti
izložiti brojnim izazovima i potrebama ugroženih ljudi. Tako se pokrenulo ve- naših okupljanja, za koju se nadamo da će što prije prestati, razvijajmo razli-
liko djelo ljudske solidarnosti iz svih krajeva naše domovine i iz inozemstva. čite oblike rada u manjim skupinama, koristimo se novim komunikacijskim
Podsjetilo nas je to na iskustvo Domovinskoga rata. Tako je i ova prirodna sredstvima u evangelizaciji i katehezi, a napose još veću pozornost posveti-
katastrofa učvrstila naše zajedništvo i oživjela u mnogima snažene osjećaje mo promicanju obitelji kao kućne Crkve.
solidarnosti koja se dokazuje konkretnim djelima. Kao što smo prije trideset
godina bili uvjereni da slogom i solidarnošću možemo obraniti ugroženu Osim toga pozivamo vas da i dalje pridonosite očitovanju lica dobrote
slobodu, tako i danas vjerujemo i nadamo se zajedništvom i solidarnošću i solidarnosti, osobito prema onima na područjima ugroženima potresom.
pobijediti ove trenutne nevolje i brojne izazove. Nastavimo se u skladu sa svojim mogućnostima uključivati u različite inici-
jative za pružanje pomoći, kako stradalom stanovništvu tako i izgradnji i ob-
3.Suočeni s iskustvom teškoga stradanja i bolesti, pozvani smo ugle- novi razrušenih domova, škola, bolnica, crkava, kulturnih i drugih objekata
dati se u primjer biblijskoga Joba koji se, nakon što je odjednom neophodnih za život. Spremnost na pomaganje i mnogobrojna djela ljubavi
izgubio sve što je imao, baca ničice na zemlju, klanja se i govori: svjedoče ono što jesmo i što bismo uvijek trebali biti: svjedoci nove nade,

»Gospod dao, Gospod oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje!« (Job 1,2). novoga života, svjedoci uskrsnuća.

Job nas svojim primjerom potiče da sve što nam se događa prihvatimo s Draga braćo i sestre, u nedjeljnim euharistijskim slavljima, u svakod-

pouzdanjem u Boga, jer on je nakon velikih gubitaka i patnje već u ovome nevnoj i ustrajnoj molitvi, nastavimo pronalaziti najdublje nadahnuće i snagu

životu primio utjehu, blagoslov i sretan život (usp. Job 42,10-17). za vlastito suočavanje s poteškoćama i za djelotvornu ljubav spram bližnjih.

U razumijevanju bolesti i prirodnih katastrofa s velikim poštovanjem i Cijelu domovinu i sve njezine građane, a posebice potresom ranjenu

otvorenošću posižemo za vrijednom riznicom znanosti, misaonih sinteza i Zagrebačku nadbiskupiju i Sisačku biskupiju, sve žrtve pandemije korona-

stručnih odgovora, pretočenih u sasvim konkretne sustave i korake pomoći. virusa i razornih potresa, preporučujemo zagovoru Blažene Djevice Marije,

No u traženju smisla ljudske patnje, u traženju odgovora na pitanje zašto naše Najvjernije odvjetnice, svetoga Josipa, zaštitnika Crkve i domovine,

upravljamo svoj pogled prema Isusu Kristu. U njegovu patničkom kriku: blaženog Alojzija Stepinca koji je bio duhovni pastir na područjima koja su

»Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Mt 27,46), izrečene su i zbijene danas pogođena potresima, kao i svih naših svetih zaštitnika, a sve koji su

sve patnje i boli čovječanstva. Krik s križa i uskrsnuće vrhunac su Kristova dobro činili i dobro čine, neka Dobri Otac stostruko nagradi.
Vaši biskupi

12

O 20. oBbroljj1e/5t3n8 2i0c21i. biskupskog ređenja mons. dr. Ivana Devčića,
prvog riječkog nadbiskupa i metropolita

Profesor filozofije,
odgojitelj i novinar

Osim znanstvenog i odgojiteljskog djelovanja još
je jedna uloga obilježila njegov svećenički put,
a i kasnije ga usmjeravala kao biskupa. Bilo je to
prijateljstvo s pokretačima i urednicima «Zvona»,
mons. Josipom Šojatom i mons. Antom Sironićem.

Piše: Danijel Delonga nika tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije. Njegov ga je svećenič-
ki put odveo natrag u bogosloviju gdje je, uz predavanja na Visokoj
Riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić za bi- bogoslovskoj školi, kasnije Teologiji u Rijeci, proveo 20 godina kao
skupa je ređen 16. prosinca 2000. godine u riječkoj katedrali odgojitelj i učitelj mladih svećenika.
sv. Vida. Glavni reditelj bio je zagrebački nadbiskup i tada
predsjednik HBK mons. Josip Bozanić. Za svoje biskupsko geslo Briga za nova svećenička zvanja te podučavanje i jačanje lai-
uzeo je riječi «Krist – naša nada». Njegovo imenovanje papa Ivan kata bile su tako od samog početka osnovne smjernice njegova bi-
Pavao II. objavio je 17. studenog 2000. godine. skupskog službovanja. To potvrđuju 53 svećenika koja je zaredio u
ovih 20 godina, brojni laici zaposleni u nadbiskupijskim uredima
U svom nastupnom govoru, na kraju mise ređenja, nadbiskup i ustanovama te više od 400 diplomiranih teologa kojima je preda-
Devčić podijelio je s okupljenima svoja razmišljanja i dvojbe pri vao, od kojih više od stotinu rade kao vjeroučitelji.
donošenju odluke o prihvaćanju Papinog imenovanja. „Kad sam
se odlučivao hoću li prihvatiti biskupsku službu, navirala su mi Svjedoče o tome i službe na koje je izabiran unutar Hrvatske
mnoga pitanja. Između ostalog: Kako ću bez studenata? Kako bez biskupske konferencije. Tako je odmah na početku svog biskupskog
katedre i predavanja? Kako bez ugodnog druženja s kolegama pro- služenja 2001. godine izabran na čelo Odbora HBK za katoličke
fesorima, bez sudjelovanja na raznim znanstvenim skupovima? škole i visoka crkvena učilišta. Tu je dužnost vršio do 2008. godine,
Sve je to, naime, teško spojiti s biskupskom službom, a upravo sam a tada je preuzeo službu predsjednika Vijeća za laike kojem i danas
na takve aktivnosti utrošio većinu svog dosadašnjeg života. Došao predsjedava. Iste godine postao je član Komisije HBK za odnose s
mi je tada trenutak nadahnuća i poticaj da se zapitam o onome Europskom unijom, a nešto ranije, od 2005. član je Stalnog vijeća
bitnom što sam želio naučiti studente, objasniti im u predavanji- HBK. Rad Vijeća za laike okrunjen je pripremom i objavljivanjem
ma, izložiti u raznim pisanim raspravama. Zar to nije najstarije dokumenta HBK „Za život svijeta - pastoralne smjernice za apo-
filozofijsko pitanje o Iskonu, Jedinstvu i Smislu svih stvari? I onda
pitanje: Zar to isto nisam dosad činio kao svećenik? I zar to neću Nstolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj“, 2012. godine.
činiti kao biskup? Što ću drugo ljude učiti nego da je Bog Isusa o, osim znanstvenog i odgojiteljskog djelovanja još je jedna
Krista Početak, Život i Svrha svih stvari, Alfa i Omega svega, da u uloga obilježila njegov svećenički put, a i kasnije ga usmje-
njemu živimo, mičemo se i jesmo.” ravala kao biskupa. Bilo je to prijateljstvo s pokretačima i
urednicima «Zvona» – mjesečnika za kršćansku kulturu tadašnje
Tim je riječima najbolje opisao dr. Ivana Devčića, svećenika i Riječko-senjske nadbiskupije, mons. Josipom Šojatom i mons. An-
profesora, tada predstojnika Teologije u Rijeci, a prije toga vice- tom Sironićem. Kada se vratio iz Rima, 1980. godine, nadbiskup
rektora i čak 15 godina rektora (i ekonoma) riječkog bogoslovnog Josip Pavlišić imenovao ga je pomoćnim urednikom, upravo da bi
sjemeništa, koji je 2000. godine postao prvi riječki nadbiskup. Pri pomogao pokretačkom dvojcu, a nakon njihove smrti 1996. godine
njegovu imenovanju, a tako i danas, dvadeset godina nakon toga, postao je i glavni urednik nadbiskupijskog mjesečnika. To je mjesto
svi koji ga znaju, istaknut će njegovu duboku uronjenost u zna- 1999. godine ipak prepustio drugima jer je postao urednikom «Ri-
nost, točnije filozofiju i brojne njezine discipline koje je do 2018. ječkog teološkog časopisa», što je pak morao ostaviti kad je zaređen
godine predavao studentima. za biskupa. Uzevši u obzir njegovo novinarsko i uredničko isku-
stvo, ne čudi stoga što je te 2001. godine izabran i za predsjednika
S predavanjima bogoslovima započeo je već 1980. godine na- Odbora HBK za sredstva društvenih komunikacija. Tu je službu u
kon što je 29. studenog 1980. godine na Papinskom sveučilištu HBK vršio najdulje, sve do svibnja 2019. godine. Najznačajniji plod
Gregoriana u Rimu obranio doktorsku tezu: »Der Personalismus rada ovog Odbora dokument je HBK „Crkva i mediji - pastoral-
bei Nikolaj A. Berdjajew. Versuch einer Philosophie des Konkre- ne smjernice“ objavljen 2006. godine. Time su udareni temelji za
ten« i stekao akad. gradus doktora filozofije. Studirajući, u Rimu otvaranje Crkve javnosti i stupanje u dijalog s različitim mišljenji-
je proveo 10 godina kao pitomac Papinskog zavoda Germanicum et ma u pluralnom društvu.
Hungaricum, a u međuvremenu je 1975. godine zaređen za sveće-
Kao filozof, odgojitelj i novinar, ostavio je i bogat pisani trag.
Brojni su njegovi znanstveni članci, kasnije i pisane biskupske po-
ruke i propovijedi, našli svoje mjesto u 7 knjiga koje je objavio.
Brojni su njegovi članci i intervjui objavljeni i u novinama, ponaj-
više u Zvonima i Novom listu.

13

O 20. obljetnici biskupskog ređenja mons. dr. Ivana Devčića, Broj 1/538 2021.
prvog riječkog nadbiskupa i metropolita

Od dr. Ivana Devčića
do oca nadbiskupa

tet Crkve u pluralnom društvu može biti samo partnerski, suput-

Piše: Mirjana Grce nički, a to po nadbiskupu znači solidarnost s konkretnim ljudima

Čestitam mons. dr. Ivanu Devčiću, riječkom nadbiskupu 20. konkretnoga vremena, da Crkva treba biti „...suputnica svakome
godišnjicu predanog biskupskog služenja. Zahvaljujem mu
na dosadašnjoj suradnji i veselim se novim suradnjama. Go- tko je siromašan, bolestan, beskućnik ili je u potrazi za istinom i
tovo od početka mojega novinarskog rada u Novom listu surađivala
sam i s dr. Devčićem i s mnogim drugim riječkim teolozima, pro- životnim smislom.“
fesorima na Teologiji u Rijeci, intelektualcima i znanstvenicima
poput dr. Marijana Jurčevića, dr. Mile Bogovića, dr. fra Emanuela U katedrali sv.
Hoška, dr. Josipa Grpca, prof. Antona Šuljića. Svi oni svećenici su
i teolozi u duhu Drugog vatikanskog koncila, a svojevremeno je Vida, na svečanoj
njih i njihove kolege fra Bono Zvonimir Šagi – ističući njihovu vr-
snost – nazvao „riječkim teološkim krugom“. Neki su nažalost već misi o 20 godina svo-
pokojni.
ga biskupstva, svima
S mnogima od njih radila sam više razgovora, pitala za izjave
i za komentare – i uvijek su imali pravu riječ o nekoj crkvenoj ili je poručio: „Sve sam
društvenoj temi, dobru analizu nekog događaja ili problema. Širili
su vidike, obogaćivali nas, donosili jasnoću, vukli prema dobru za- vas doživljavao kao
jednice, dijalogu i ljudskom dostojanstvu, njegovali nas kao ljude.
Dr. Devčić, dr. Jurčević i dr. Bogović, a poslije i dr. Hoško u nekim svoje, bez obzira na
su razdobljima bili i kolumnisti Novog lista, čekani i čitani. S mno-
gima drugima gradili su veliku obitelj riječke Crkve te, svatko na vjeru i svjetonazor, a
svoj način otkrivali njezino lice i njezin glas široj javnosti. Mnogi
medijski prilozi „riječkog teološkog kruga“, izgovoreni u konkret- tako ste i vi doživlja-
noj dinamici života, ostaju aktualni jer svojom kršćanskom poru-
kom nose i čuvaju univerzalnost. Zbog njih, i mnogih drugih, koji vali mene“. Odavno
su „širili obzore nade“ – kako kaže naslov jedne knjige nadbiskupa
Devčića – činilo mi se da sam privilegirana što mogu raditi taj po- znamo da je tako.

Osao. Mnogo smo od nadbi-
vdje je posebno riječ o nadbiskupu Devčiću, pastiru Crkve,
izvanredne ljudske i kršćanske širine, koji kršćansku poru- skupa Devčića primi-
ku znade približiti svakom čovjeku. Donekle sam kao no-
vinarka pratila i njegov rad, a radili smo i mnoge razgovore. Oni li, „neizmjerno više
nisu ponajprije bili motivirani time što je biskup, nego time što se
uvijek potvrđuje da od njega možemo učiti i biti bolji, bolje razu- no što se može uz-
mjeti i crkvene i društvene tokove, da je njegova riječ inspirativna
i graditeljska, da je prati primjer života. U njegovim mišljenima vratiti“ iako on kaže
nalazimo i odgovore i svoja pitanja i nedovršena razmišljanja – i
o tome kako nam je biti – a i svoje ljudske težnje. Malo je koji hr- da je i u tim godina-
vatski biskup dao toliko razgovora svjetovnim medijima, kao što je
nadbiskup Devčić, i dok je u više mandata bio predsjednik Odbora ma više primio nego
za medije HBK, zatim i član Stalnog vijeća, predsjednik Vijeća za
laike i Komisije HBK za odnos s EU. što je mogao dati, i

Dva su desetljeća proletjela, a u njima smo upoznavali nad- iako nas kao roditelj Uz nadbiskupa Devčića učimo
biskupa predanog dobru ljudi i općem dobru, graditelja mostova, dijete, kao otac nad-
neumornog učitelja vjere, i jednostavnih i zahtjevnih riječi, antolo-
gijskih propovijedi, tekstova, govora i razgovora, kao čovjeka em- biskup uči: „Svaki o kršćanskom prihvaćanju i
patije, povjerenja u ljude i humaniji svijet. Uz nadbiskupa Devčića čovjek u svom životu
učimo o kršćanskom prihvaćanju i uključivanju drugih i drukčijih, neizmjerno više primi uključivanju drugih i drukčijih, o
o „luci zajedništva“, kako „sloboda i odgovornost idu ruku pod
ruku“, o kršćanskoj nadi. Upili su to mnogi kršćanski laici, ali i nego što može uzvra- „luci zajedništva“, kako
mnogi drugi ljudi dobre volje. Iz njegova primjera učimo da identi- titi.“
Koliko je nadbi- „sloboda i odgovornost idu ruku

skup Devčić pošto- pod ruku“, o kršćanskoj nadi.
van među kolegama

novinarima riječkih

redakcija, dovoljno će opisati jedna slika. Nakon objave da Riječka

nadbiskupija dobiva nadbiskupa koadjutora – a poneki su razumje-

li da nadbiskup Devčić već odlazi u mirovinu – novinari, snimatelji,

tonci, nadbiskupa su zaustavili dok je odlazio iz dvorane, upravo

se sjatili oko njega. Pitanja su bila suvišna; ni pandemija nije nas

zaustavila da priđemo, izrazimo poštovanje i zahvalnost, a pred-

Bnjačili su mladi.
iskup Zdenko Križić na misi u povodu 20. godišnjice nad-
biskupove službe izrazio je to isto ponovivši riječi jednog
svećenika: „Nadbiskup Devčić je dobar čovjek.“ Na tome
tragu bile su i riječi apostolskog nuncija mons. Giorgia Lingue, jer

rekao je da rad nadbiskupa Devčića svjedoči o dobroti njegove duše

i o ovdašnjoj Crkvi, da je u svojoj službi slijedio primjer sv. pape

Ivana Pavla II. i taj primjer svjedočio „konkretnim karitativnim i

obrazovnim radom“. No, možemo tome dodati da, uz primjer pape

Wojtyłe, promotora i branitelja čovjekova dostojanstva, slijedi i ve-

likog teologa papu Benedikta XVI. – učiteljski „tragom kršćanskog

humanizma“, što je izrazio podnaslov nadbiskupove knjige „Obzo-

ri nade“ još davne 1995. godine. A konačno i papu Franju – što je

možda najviše razvidno u pristupu koji je od „žižak što tek tinja ne

ugasiti“ doveo do razgranatog stabla nadbiskupijskoga Caritasa.

14

Broj 1/538 2021. O 20. obljetnici biskupskog ređenja mons. dr. Ivana Devčića,
prvog riječkog nadbiskupa i metropolita

ČESTITARI NA MISI PROSLAVE OBLJETNICE

Generalni vikar ”Gradonačelnik
mons. mr. Emil Svažić
Rijeke mr. Vojko
Kao i pred dvadeset godina na svečanosti bi- Obersnel
skupskog ređenja, tako i danas, imam časnu i ugod-
nu zadaću uputiti nadbiskupu Ivanu Devčiću čestitku Prstom sudbine, naši su
uime njegovih prvih suradnika - prezbitera. I dok mu mandati tekli usporedno i to
najiskrenije čestitamo na ovoj zaista lijepoj obljetni- doslovce - kronološki, ali i u
ci, ujedno želimo i toplo zahvaliti na svemu dobrom prenesenom smislu. A kad
što je tijekom proteklih dvadeset godina učinio za suradnja između dviju institu-
nas, svoje svećenike. cija, kao što su Grad Rijeka
i Riječka nadbiskupija, teče,
Ponajprije Vam hvala na brojnim svećeničkim i kad teče usporedno, onda
ređenjima. A zaredili ste 53 prezbitera, što svi možemo biti zadovoljni, a
je više od polovice našeg prezbiterija. Hvala najviše naši sugrađani.
Vam što ste prema nama, od samog početka svoje Naše razlike, naime, nikada
službe, neumorno nastojali gajiti očinske, bratske i nisu postale preprjeka već je
prijateljske odnose, ispunjene otvorenošću, povje- naša suradnja, s godinama,
renjem i dobrohotnošću. Hvala Vam i za sve Vaše postala i puno više od toga.
poruke koje ste nam s ljubavlju upućivali za svaku Primorsko-
Veliku srijedu, kao i u mnogim drugim prigodama, Predstojnica Katehetskog ureda i
u kojima ste nas uvijek poticali i ohrabrivali za onaj Ureda za katoličke škole ”goranski župan
ideal svećeništva, koji od nas očekuje Bog, Crkva i Dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević
povjereni nam vjernički narod. Dakako, nije manjka- Zlatko Komadina
lo ni Vaših pohvala za naš svakodnevni samoprije-
korni život i rad, najčešće poznat samo Gospodinu, Svaki naš susret i suradnja
a možda premalo široj javnosti. Stoga Vam na tome bili su obilježeni međusobnim
posebno zahvaljujemo. I onda kada možda u na- poštovanjem, razumijevanjem
šim odnosima nije bilo sve idealno, znali smo da i uvažavanjem Vašeg vjerskog
uzrok najčešće leži u neizbježnim ljudskim slabosti- i našeg svjetovnog poslanja.
ma i ograničenjima. I konačno, iskrena Vam hvala Hvala Vam na svemu što ste
na Vašem osobnom primjeru skromnog i poniznog činili i činite da bismo kao ljudi
pastira, otvorenog svakom čovjeku kojemu ga Bož- i društvo bili bolji, humaniji i
ja providnost šalje, bez obzira na moguće razlike s tolerantniji.
bilo kojeg naslova, nešto poput pape Franje i nje- Kada ste preuzeli pastirsku službu, pozvali ste me da Vam budem od pomoći u admi-
govih uvijek novih iskoraka prema drugima i dru- nistrativnim poslovima, a deset godina kasnije i u školsko-vjeronaučnim i katehetskim. Nije
gačijima. svima tada bilo razumljivo, a još manje prihvatljivo, da se administrativna korespodencija
jednoga nadbiskupa metropolita preda u laičke ruke i pod laičko oko, kao niti kasnije Ka-
No, oče nadbiskupe, ovo je prigoda spomenuti tehetski ured i briga za vjerski odgoj djece i mladih. Ali Vi ste imali povjerenja ne samo u
i zahvaliti Vam i za sve drugo što ste učinili za našu svoje studente, što se vidjelo iz godine u godinu i po odgovornim službama koje ste dodje-
nadbiskupiju na raznim područjima Vaše odgovor- ljivali laicima u Ordinarijatu i na riječkoj Teologiji te po poticajima da se Vaši studenti laici
ne i zahtjevne službe naviještanja, posvećivanja i poslijediplomski usavršavaju na brojnim fakultetima u Domovini i izvan nje, nego ste imali
upravljanja. Izdvojit ću samo najvažnije. Došavši na povjerenja općenito u snagu i potencijal laikata kako na području ove mjesne Crkve tako i
čelo Riječke nadbiskupije, vrlo brzo ste poradili na šire. Ne čudi, stoga, da ste tolike godine i predsjednik Vijeća za laike Hrvatske biskupske
uspostavi crkvenih struktura, nužnih za kvalitetno konferencije.
funkcioniranje pastoralnog života na svim razinama:
župno pastoralno vijeće postaje obvezatno za sve Svjedok sam Vaše očinske brige i iskrene zainteresiranosti za školski vjeronauk i škol-
naše župe, nadbiskupijskom pastoralnom vijeću ske vjeroučitelje, ali ne samo u smislu jesu li autentični i odgovorni na svom radnom mjestu
daje se veća važnost, posebice kroz predlaganje i nego jesu li dobri kao ljudi, kao muževi i žene, očevi i majke. U ovih 20 godina niste štedjeli
provjeravanje godišnjeg nadbiskupijskog pastoral- svoje vrijeme, a ni sebe kada je bilo potrebno ohrabriti i osnažiti vjeroučitelje u mnogim
nog plana i programa, uspostavljaju se novi nad- izazovima koji su dolazili u paketu s novim školskim reformama. Niste štedjeli svoje sate niti
biskupijski pastoralni uredi i povjerenstva itd., itd. kada je bilo potrebno obilaziti sve osnovne i srednje škole i susretati se s ravnateljima razli-
čitih stručnih i svjetonazorskih profila. A sve u želji i nadi da se što više učvrste mostovi su-
Nadalje, kroz protekla dva desetljeća pod Va- radnje na razinama: vjeroučitelj – škola, škola – župa, župa – obitelj, obitelj – mjesna Crkva.
šim je vodstvom izgrađeno desetak novih
župnih ili filijalnim crkava i kapela, dovršena Ustanovljenje KOŠ Josip Pavlišić u Rijeci, uz već postojeće katoličke vrtiće i Salezijan-
zgrada nadbiskupijskog Caritasa, rekonstruirana sku gimnaziju, plod je Vaše vizije za cjelovitim odgojem i obrazovanjem djece na katoličkim
zgrada Nadbiskupskog doma i Sjemeništa, a da o temeljima, počevši od preškolske dobi do mature. Vaša očinska i učiteljska pažnja sve je
brojnim obnovama crkava i župnih domova i ne go- ove godine bila usmjerena i prema sveučilišnoj mladeži, o čemu najbolje svjedoči Centar
vorimo. Vaše su primarne zasluge, oče nadbiskupe, za mlade Bl. Miroslav Bulešić, jer ste najveći dio svoga života proveli kao odgojitelj i profe-
i za uspostavu ili barem potporu mnogih karitativnih sor. Radeći sa sveučilišnom mladeži na više fakulteta riječkoga Sveučilišta i surađujući sa
i odgojno-obrazovnih ustanova u našoj nadbiskupi- znanstvenom zajednicom ovoga grada, Vi ste kao istinski zaljubljenih u filozofsko pero i u
ji, koje na poseban način svjedoče o njezinoj auten- evanđeosku riječ uvijek pronalazili načine kako doprijeti do čovjekova srca, pa i onoga koje
tičnosti, od Riječkog hospicija, Katoličke osnovne je naoko pritvorilo vrata Bogu.
škole, preko Doma sv. Ana, Utočišta za beskućnike
itd. Vaš doprinos svemu tome neizbrisivo je upisan
u povijest naše Mjesne crkve. Kao njezin prezbiterij,
od srca Vam na tome zahvaljujemo. Dobri Bog neka
Vam bude najizvrsnija nagrada.

15

O 20. obljetnici biskupskog ređenja mons. dr. Ivana Devčića, Broj 1/538 2021.
prvog riječkog nadbiskupa i metropolita

Razgovor s mons. Ivanom Devčićem

I Crkva i društvo
napreduju u

kulturi dijaloga

U svemu tome nisu važni
svjetonazori nego koliko tko želi
sudjelovati u činjenju dobrih djela.

m Oče nadbiskupe, prošlo je 20 godina od vašeg ređenja za nad- zloupotrebljavali. Ali i dalje mislim da je to bio ispravan, ljudski i
biskupa Riječke nadbiskupije. Od svih biskupa koji su stolovali vjernički pristup.
u Rijeci, Vaš staž je najduži. Što smatrate najvećim uspjehom ili
najvažnijim projektom Vašeg upravljanja nadbiskupijom? m U 20 godina dogodile su se brojne promjene u društvu, a tako
i u pozicioniranju Katoličke Crkve unutar društva. Nakon ratom
Dosta je toga učinjeno u materijalnom i pastoralnom smislu, obilježenih 90-tih, s početkom 21. stoljeća započelo je propiti-
izgrađeno, uređeno, pokrenuto. Ali mislim da je najvažnije ono što vanje i osporavanje njezine uloge. No i Crkva je postala otvore-
sam činio kao čovjek. Od početka svoje službe držao sam se dviju nija javnosti i spremnija predstaviti svoje djelovanje. Vi ste tada
misli vodilja. Jedna je biti suputnik po uzoru na Isusa koji s dvo- bili na čelu Odbora za sredstva društvene komunikacije HBK, a
jicom učenika hoda prema Emausu, a druga je Isusova zapovijed Riječka nadbiskupija jedna od prvih s postavljenom web-stra-
“Zgaženu trsku ne slomiti i žižak što tek tinja ne ugasiti.” (Mt nicom i Uredom za odnose s javnošću. Je li se i kako, u ovih
12, 20.). Nastojao sam da mjesna Crkva bude milosrdna suputnica 20 godina promijenio način dijaloga Katoličke Crkve i društva?
svim ljudima. Nastojao sam biti blizak svima koje sam susretao i u
ordinarijatu i u župama, ne osuđivati nego ohrabrivati i pomagati. Crkva se, kao i svi drugi, morala prilagoditi prelasku iz jednog
Na vidljivi način to se očitovalo u radu 5 karitativnih ustanova koje nedemokratskog sustava u drugi, demokratski. Ta je prilagodba
je Nadbiskupija uvijek podržavala. Posljednja u nizu je Hospicij, započela demokratskim promjenama u ratnim devedesetim godi-
odličan primjer kako se u pomoći bolesnima i potrebitima mogu nama. Novo tisućljeće donijelo je daljnju demokratizaciju društva
ujediniti Crkva, civilna uprava, zdravstveni sustav i drugi društve- i tada se Crkva morala suočiti s različitim mišljenjima, svjetona-
ni subjekti. U svemu tome nisu važni svjetonazori, nego koliko tko zorima pa čak i napadima. Ponekad se i žustro branila. Katolički
želi sudjelovati u činjenju dobrih djela. mediji, biskupijski uredi za informiranje, ali i novinari, javni mediji
i internet puno su pomogli da javnost ipak čuje sve ono dobro što
Moram spomenuti da se prostor za uređenje Hospicija otvorio Crkva čini. Danas je vidljivo da i Crkva i društvo napreduju u kul-
nakon što je realiziran veliki projekt koji je bio još jedan odličan turi dijaloga. Crkva je dio društva, uronjena u društvo, mora dije-
primjer suradnje Crkve i države. Naime, Riječka nadbiskupija je liti „radost i nadu, žalost i tjeskobu“ (GS) ljudi i vremena u kojem
2008. godine prepustila vlasništvo zgrade Fakulteta za turistički i djeluje. Mislim da to Crkva u Hrvatskoj i čini.
hotelski menadžment u Iki Sveučilištu u Rijeci, a za uzvrat dobila
zgradu Filozofskog fakulteta koji je preseljen u tek izgrađeni Sve- m Imate 73 godine, još dvije Vas dijele od uobičajene „biskup-
učilišni kampus na Trsatu. Tako je riješeno jedno od pitanja po- ske mirovine“. Imenovan je, i u Rijeku došao, i Vaš nasljednik
vrata Crkvi oduzete imovine, fakultet u Iki sada može samostalno mons. Mate Uzinić koji će zacijelo na sebe preuzeti neke zadaće
gospodariti svojom zgradom, a zgrada na Belvederu iz koje iselio pri upravljanju nadbiskupijom. Znači li to da se polako pripre-
Filozofski fakultet, nije ostala prazna i nekorisna, nego je u nju mate za umirovljeničke dane?
ušla Teologija u Rijeci, a kasnije i Katolička osnovna škola „Josip
Pavlišić“. Preseljenjem Teologije, oslobođen je i prostor za otvore- Mons. Mate Uzinić već je preuzeo većinu upravljačkih dužno-
nje Hospicija. Tom su rotacijom i zamjenom vlasništva apsolutno sti što je meni veliko olakšanje. Iako još nemam 75 godina kada je
svi bili na dobitku. uobičajeno da biskupi odlaze u mirovinu, ni ove 73 nisu malo. Osje-
ćam da sam slabiji i da sve teže podnosim napore koje zahtijeva ova
m Je li ostalo nešto što ste namjeravali, ali niste stigli ili uspjeli služba. Stoga mogu reći da se polako pripremam za umirovljeničke
napraviti? Biste li nešto od učinjenog mijenjali, učinili druga- dane kada budem imao više vremena za knjigu, čitanje i pisanje.
čije? Ja sam 20 godina nadbiskup, Ja sam 20 godina nadbiskup, ali prije
toga sam isto 20 godina bio profesor. A i kao nadbiskup sam još
Nemam neke neostvarene planove. Neki su mi prigovarali da predavao. Na svemu tome sam Bogu zahvalan. Evo, u pripremi je
sam preblag i previše tolerantan, ali mislio sam da svakome treba još jedna moja knjiga. Osma. Radi se o zbirci mojih znanstvenih,
dati priliku da se popravi. Jednako tako očekivao sam da svatko filozofskih članaka objavljenih u različitim stručnim izdanjima.
kome povjerim neku zadaću, to izvrši najbolje što može, imao sam
povjerenja u svećenike i svoje suradnike laike. Neki su to možda i Razgovarao: Danijel Delonga

m Svakako se mnogo toga dogodilo i promijenilo u mjesnoj Crkvi u ovih 20 godina, mnogo toga što će ostati zapisano u povijesti
Riječke nadbiskupije. Koji biste događaj Vi izdvojili kao najznačajniji?

Bez sumnje to je 2003. godina i boravak Ivana Pavla II. u Rijeci. Oči cijelog svijeta bile su tada okrenute prema Rijeci jer Papa
je 5 dana boravio i spavao u našem sjemeništu i otuda posjećivao druge gradove u Hrvatskoj. Rijekom i okolicom vladala je posebna
atmosfera zajedništva, svi su Papu radosno dočekivali i pozdravljali iako se u tim danima, iz sigurnosnih razloga, život građana Ri-
jeke potpuno promijenio. Bilo je zahtjevno, na trenutke i naporno, ali uz Svetog Oca ništa nije bilo teško. Sve nas je ujedinila velika
karizma Velikog Pape.

16

Broj 1/538 2021. CRKVEDNOAGAGĐLAZNBJA

ZANIMLJIVOSTI I RAZVOJ CRKVENE
GLAZBE U XVI. STOLJEĆU

Nakon najvećeg autoriteta Piše: Andrejka Srdoč Geraci
renesansne crkvene glazbe,
Talijana G. P. da Palestrine,
zanimljivo je upoznati još neke škole
i njihove najvažnije predstavnike.
Među njima ističu se rimska škola,
venecijanska (mletačka) škola, te
španjolska i njemačka škola.

RIMSKA ŠKOLA no zbog prisutnosti dva kora u bazilici Sv. Instrumentalnom ansamblu dodjeljuje
Marka. Također treba imati na umu da je precizne funkcije uvoda, pratnje i interlu-
Skladatelji rimskog kruga koji su išli liturgija vojvodske bazilike u Veneciji ostala dija vokalnim dijelovima, a ponekad se vo-
stopama Palestrine: neovisna i o načelima protureformacije i o kalne i instrumentalne snage sjedinjuju u
Rimskoj crkvi. moćno “tutti”.
- Giovanni Maria Nanino, poznata
je njegova Missa Vestiva i colli skladana Za venecijanske su majstore različiti U Veneciji je praksa polikoralnosti
prema poznatom palestrinijskom madriga- timbri i registri isticali zvučne kontraste:
lu. uvijek su bile naglašene jasne i prodorne ili podijeljenih zborova bila
kvalitete visokih glasova za razliku od ta-
- Francesco Soriano, skladao je Mi- mnih i gustih tonova tenora i basova; sve to vrlo razvijena, vjerojatno zbog
ssa super voces musicales na temelju s umetanjem instrumenata koji su se izmje-
tvrdih i prirodnih heksakorda u Missarum njivali ili miješali s glasovima. prisutnosti dva kora u bazilici sv.
Liber primusu.
Zanimljiva značajka bila je jednostav- Marka. Također treba imati na
- Giovanni Francesco Anerio (oko nost vokalne progresije koja se odvijala u
1560.-1614.) smanjio je Palestrininu Missu akordnim blokovima ističući tako pri- umu da je liturgija vojvodske
Pape Marcelija na 4 glasa. rodni ritam riječi čineći ih lako uočljivima.
Na taj je način ritam glasova, zajedno s in- bazilike u Veneciji ostala neovisna
Među ovim skladateljima po visokoj tenziviranjem glasnoće zvuka, pomogao u
umjetničkoj kvaliteti ističe se Španjolac izražajnosti teksta. i o načelima protureformacije i o
Tomàs Luis de Victoria (1548.-1611.),
koji se glazbeno obrazovao u Rimu, gdje Nakon majstora Willaerta, de Rorea i Rimskoj crkvi.
je bio aktivan od 1565. do 1587., i nakon Zarlina, venecijansko okruženje bilo je ta-
toga se vratio u Španjolsku (španjolska kođer značajno djelima Andree i Giova- ŠPANJOLSKA I NJEMAČKA
škola). Victoria je ostavio manje opsežni nnija Gabrielija. ŠKOLA
repertoar od Palestrine; postoji 20 misa
među kojima se ističu parodijske mise Prvi je skladao Primus liber Missa- Od španjolske škole, osim spomenutog
O quam gloriosus i Vidi speciosam rum 1572. na slobodne teme koje karakte- Tomàsa Luisa da Victorije, moramo se sjeti-
skladane prema njegovim motetima. Bio je riziraju živahni ritmovi i prilično jednostav- ti Cristòbala de Moralesa; autor 21 mise
uvjeren da glazba nije čovjekov izum, već na tradicionalna Missa brevis. Obogatio je na gregorijanske teme, motete ili šansone,
baština božanskog duha; njegova su djela tehniku duplih zborova efektima jeke i nije usvaja i flamansku i talijansku tehniku.
bila prožeta religioznom strogosti i prepu- odustao od polifonije s imitacijama, čak i
štanja mističnom promišljanju. Ponekad se ako se u najistaknutijim odlomcima koristi U Njemačkoj se ističe neponovljivi lik
kontrapuntistički odlomci prekidaju kako homofonskim trendom. Uporaba kromati- Orlanda di Lassa, od kojeg nam je pozna-
bi se stvorila mjesta za homofoniju ističući zama bila je prilično ograničena. to najmanje 70 misa (najveći korpus nakon
tako neku određenu riječ. Danas je Tomas Palestrine).
L. de Victoria poznat po skladbi Ave Maria Nećak Giovanni umjesto toga sastavio
koju mnogi zborovi izvode na misama ili je Kyrie, Gloriju, Sanctus i Benedictus Dobrim dijelom koristi parodiju u
koncertima. s instrumentima u nižim glasovima; za njih skladanju na šansone, motete ili madrigale.
nije bila karakteristična jedinstvena forma, U cjelini su dobro skladane i sadrže mno-
MLEČANSKA ŠKOLA jer se ta potreba više nije osjećala na počet- ge dijelove neizrecive efikasnosti, ali neke
ku novog stoljeća. od njegovih misa, posebno one kratke, nisu
Dok su se skladatelji rimske škole ko- dorasle motetu. Očito ordinarij mise, koji
ristili čistim kontrapunktom i uravnote- Prvi je precizirao upotrebu određenih sadrži uvijek identičan tekst, nije dovoljno
ženim stilom a cappella u funkciji svetog instrumenata i više ne poima instrumen- potaknuo njegovu maštu.
teksta, u Veneciji su majstori koristili dis- talno pisanje na vokalni način, već ga obo-
kontinuiran stil zasnovan na timbru i zvuč- gaćuje notama male vrijednosti, opsežnim U sljedećem broju vidjet ćemo kako je
nom kontrastu glasova i instrumenata. ornamentima i naglašenim ritmom (upora- cantata, oratorij, melodrama i sonata utje-
bom što većih tehničkih mogućnosti instru- cali na liturgijsku glazbu u XVII. stoljeću.
Ovdje je praksa polikoralnosti ili podi- menata).
jeljnih zborova bila vrlo razvijena, vjerojat-
17

MEDICINSKI KUTAK Broj 1/538 2021.

Važna je tjelesna
aktivnost

Priredio: dr. Ivan Host

U situaciji djelomične karantene moramo spriječiti da produženi

boravak u kući dovede do neaktivnosti i time povezanih negativnih

posljedica za zdravlje pojedinca. Treba izbjeći provođenje dužeg

vremena sjedeći ili ležeći. Popuštanje mjera bilo bi Uz redovitu
neodgovorno tjelovježbu važne
Covid-19 pandemija utječe na sve segmente su i popratne
našeg života pa tako i na svakodnevne aktiv- Suzbijanje širenja virusa je, unatoč trenutno re- mjere koje istu
nosti. Iako je sprečavanje širenja pandemije i lativno dobroj epidemiološkoj situaciji, još uvijek pri- podržavaju.
dalje prioritet djelovanja našeg zdravstvenog sustava oritet i još izdaleka nije vrijeme za popuštanje mjera.
- nikako ne treba zaboraviti da osim Covid-19 posto- Naime iako mnogi to nerazumno zahtijevaju, popušta- Potrebne su
je i druge bolesti koje se trebaju liječiti i prevenirati nje bi mjera u ovom trenutku imalo katastrofalne po- redovite pauze
kako ne bi došlo do komplikacija bolesti, do smanje- sljedice uz mogućnost vraćanja broja oboljelih na razi- od sjedenja ispred
nja kvalitete života pacijenata i time povezanog ve- ne kraja prošle 2020. godine. To bi imao nesagledive kompjutera,
ćeg opterećenja zdravstvenog sustava. To se posebno posljedice po zdravlje ljudi, pogotovo jer cijepljenje ne tableta,
odnosi na oboljele od kroničnih bolesti – npr. oboljele napreduje onom brzinom kojom smo očekivali. pametnog
od šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, kardiova- telefona ili TV
skularnih bolesti i bolesti koštano mišićnog sustava. U toj situaciji moramo spriječiti da produženi bo- uređaja – i to
ravak u kući dovede do neaktivnosti i time povezanih barem svakih pola
Povećan rizik za kronične negativnih posljedica za zdravlje pojedinca. Treba sata.
bolesnike izbjeći provođenje duže vremena sjedeći ili ležeći. Ta-
kvo ponašanje u dužem vremenskom razdoblju osim Redovito
Covid-19 se s čovjeka na čovjeka prenosi uglav- pogoršanja kroničnih bolesti i pojave njihovih kom- provjetravajte
nom kapljičnim putem - dakle kihanjem ili iska- plikacija, može dovesti i do pojave smetnji cirkulacije, prostorije u
šljavanjem. No, virus ima i veliku otpornost prema gubitka mišićne mase, gubitka kondicije, pojave stra- kojima boravite i
vanjskim utjecajima i može opstati duži vremenski hova, poremećaja sna, prekomjerne tjelesne težine. vježbate.
period (neki tvrde i nekoliko dana) na čvrstim povr-
šinama. Zbog toga postoji i mogućnost širenja zaraze Mnogostruka je korist Pazite na
dodirivanjem zaraženih površina nakon čega neopra- tjelovježbe prehranu.
nim rukama dodirnemo oči, nos ili usta.
Tjelesna aktivnost pomaže našem organizmu Spavajte dovoljno.
Osobe koje pate od većine kroničnih bolesti, mnogostruko: podiže raspoloženje i tjera melankolič-
istina nisu u povećanom riziku zaraze s korona vi- no raspoloženje tako da u našem mozgu stvara i oslo- Pijte dovoljnu
rusom, ali ako obole od Covid-19 infekcije veća je vje- bađa serotonin i endorfin koji su odlični za poboljšanje količinu vode.
rojatnost da će razviti teže simptome bolesti. Stoga raspoloženja, omogućuje zdrav i bolji san, dovodi do Hidrirana sluznica
se osobe koje boluju od kroničnih bolesti, posebno povećanja tjelesne snage. Tjelovježba smanjuje stres nosa i ždrijela
trebaju strogo pridržavati propisanih i preporučenih i strahove, sprečava da dobijemo višak kilograma, a sprječava ulazak
epidemioloških mjera kako bi izbjegle infekciju koro- znamo da prekomjerna tjelesna težina negativno utje- virusa.
navirusom. če na obolijevanje od koronavirusa. Uz to pravilna
fizička aktivnost smanjuje rizik od pogoršanja kro-
Preporuke koje je Svjetska zdravstvena organi- ničnih bolesti i nastanka komplikacija, posebno se to
zacija izdala za smanjenje širenja infekcije korona- odnosi na šećernu bolest, povišen krvni tlak, bolesti
virusom, zato osim boravka kod kuće kao osnovnog kardiovaskularnog sustava i na kronične bolesti ko-
načina ograničavanja izloženosti ljudi virusu, uklju- štano mišićnog sustava. Tijekom pandemije posebno
čuju i pojačane mjere osobne higijene i dezinfekciju je važna činjenica da ćemo tjelovježbom ojačati imu-
prostorija u kojima boravimo. Protuepidemijskim nološki obrambeni sustav organizma. Time postajemo
mjerama ograničen je rad obrazovnih ustanova, ka- otporniji na zarazu korona virusom.
zališta, kina te ugostiteljskih objekata. Izdana je pre-
poruka da se svi poslovi koji se mogu, obavljaju od Zato je u ovo novonormalno vrijeme potrebno odr-
kuće (rad od kuće). Posebno je osobama starijim od žavanje tjelesne aktivnosti u kućnim uvjetima. Budite
65 godina preporučeno da ograniče izlazak iz kuće, a aktivni barem pola sata na dan – djeca i više - barem
sve poslove uključujući i kupovinu da za njih obav- jedan sat na dan. Izaberite aktivnost koja vas veseli,
ljaju mlađi ukućani ili susjedi. Ograničen je i rad a prilagođena je vašoj dobi i eventualnim kroničnim
sportskih klubova i prostora za trening. Svim tim bolestima. Možete biti aktivni čak i ako ste socijalno
mjerama su ograničene i rutinske svakodnevne ak- distancirani.
tivnosti na otvorenom uključujući i redovitu fizičku
aktivnost.

18

Broj 1/538 2021. DUHOVNI KOLAŽ

Fides & Caritas Katolička osnovna škola
proslavila svoj Dan i tri
Svatko ima svoju puzzlu života koja važne obljetnice

mora biti kompletna. Da bi ona Katolička osnovna škola “Josip Pavli-

mogla biti potpuna, potrebne su šić” u Rijeci 9. prosinca proslavila je svoj

dvije osnovne sastavnice: vjera i Dan i važne obljetnice: 20 godina biskup-

djelotvorna ljubav! skog ređenja mons. dr. Ivana Devčića, 15

Piše: Daria Ljevar godina od preminuća riječko-senjskog nad-

Prošlo je nekoliko godina otkako sam se biskupa Josipa Pavlišića i 5 godina djelova-
zarazila vjerom. U doba najveće slobode i
otvorenosti svemu i svačemu, dogodila mi nja ove obrazovne ustanove.
se velika sreća u, misle neki još i danas, a misli-
la sam i ja nekada, velikoj nesreći. Jedan običan Tim povodom u katedrali sv. Vida riječ-
život, jedne (ne)obične djevojčice, pretvarao se u
jedinstveni život, tvrdoglave djevojke. ki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić pred-

Bilo bi dobro, prije nego ovo pročitate, pri- vodio je svečano euharistijsko slavlje. Zbog
sjetiti se važnih trenutaka iz Abrahamova i Sarina
života; ne znam kakve asocijacije vežete uz njih strogih epidemiloških mjera na misi je su-
dvoje, meni se čini kako iz njihovog života prvo
možemo naučiti da Bogu nitko nije dosadan i ne- djelovao ograničen broj vjernika, odnosno
zanimljiv, već kako svatko ima svoju puzzlu života
koja mora biti kompletna. Da bi ona mogla biti pot- po jedan predstavnik/ca svakog razreda, Uz riječi zahvale Riječkoj nadbiskupiji i
puna, nismo dovoljni samo mi kao pojedinci koji
slažu i kreiraju kako im se u kojem trenutku svidi. predsjednica Školskog odbora, ravnatelji- nadbiskupu Devčiću kao osnivaču ove
Potrebne su dvije osnovne sastavnice: vjera i dje-
lotvorna ljubav! ca, predstavnik Vijeća roditelja, jedan na- obrazovne ustanove, ravnateljica Jasna

Čovjekov razum najčešće polazi od pretpo- stavnik/ca Predmetne, te jedan učitelj/ca Buketa uručila mu je prigodan dar –
stavke kako onaj tko vjeruje Bogu, puno moli te po
molitvi dobiva ono što mu je potrebno. Na faksu Razredne nastave. U Katoličkoj osnovnoj slikovnicu “Zlatni krugovi Josipa Pavlišića”.
nas uče kako treba proučavati ono što je različito školi misa se pratila  online  u učionicama Autorica i ilustratorica slikovnice je Martina
od većine te iz toga donositi pravila i opće zakoni- i na taj način svi učenici i djelatnici Škole
tosti. Stoga sam svojim očima, ušima, tijelom, bez Simonetti, učiteljica u riječkoj Katoličkoj
previše znanja o Bogu, prvo gledala i osjećala lju- mogli su sudjelovati u svečanom misnom
bav ljudi koja se očitovala u svakodnevnim minija- osnovnoj školi.
turnim djelima i bila toliko snažna i sveobuhvatna slavlju. U nadahnutoj propovijedi o životu
koliko ne može biti čista ljudska ljubav i, iz znati-
želje, počela tragati odakle dolazi, gdje joj je izvor. i djelu nadbiskupa Pavlišića, riječki nadbiskup je kazao da je bio svjetlo koje je ljudima

Potraga me dovela u Crkvu koja je posebna donosio vjeru, nadu i ohrabrenje. U vremenima koja nisu bila laka i u kojima su neki
i svježa, a istovremeno normalna, ponekad
i bolesna poput svakog svoga pojedinca. ubijani zbog vjere, on je išao ljudima. Da bi došao do svojih svećenika i vjernika, puto-
Ona me uči živjeti u sinesteziji iznutra, ali i izvana.
Vjerujem kako svatko od nas ima iskustvo trenu- vao je različitim prijevoznim sredstvima poput vlaka i bicikla, a nerijetko je i pješačio.
taka kada želi odustati, također, vjerujem da svi
imamo iskustvo kako nas u tim trenutcima netko Nije tražio izgovore: “Nemam čime doći” – nego je pronalazio načine, a ponekad i do
pogura, podrži, pridruži, pomogne... Slika je to
djelotvorne ljubavi koja može, ali ne mora dolaziti odredišta dolazio autostopom, rekao je mons. dr. Devčić.
uvijek iz zajednice ljudi koji otvoreno govore da su
vjernici, ona često dolazi od prolaznika i tek po- Spomenuo je zasluge nadbiskupa Pavlišića za otvorenje Srednje škole za sprema-
znanika. Ne želim ovime istaknuti ništa loše, upra-
vo suprotno, ljubav ne razdvaja, nego sjedinjuje, nje svećenika, tj. klasične gimnazije u Pazinu, u kojoj je obnašao službu ekonoma i du-
a potreba ne bira boju kože, jezik niti vjeru, ona je
žena djela. Vjera u dobro, u zajedništvo, u pomoć, hovnika te podravnatelja i ravnatelja. Iz te su škole izišli ne samo brojni svećenici nego
u svakom slučaju dolazi odozgor.
i mnogi istaknuti intelektualci, među kojima i nekoliko akademika i biskupa. Izrazio
Iza mene su dvije godine uživanja u noćnoj
umjetnosti, tijekom kojih sam preskočila mnoštvo je radost što riječka Katolička osnovna škola nosi ime “Josip Pavlišić” i izrazio vjeru da
zidova, ubola se na pokoji kaktus, isplakala oce-
an i naučila da Bog sve može! Ničega ne bi bilo nas nadbiskup Pavlišić zagovara na nebu. Zaključujući, potaknuo je sve da po uzoru na
bez nekoliko ljudi, a ipak, nije to mali broj, koji su
sudjelovali i još sudjeluju u zgodama o kojima ste nadbiskupa Pavlišića budu čvrste vjere u Boga i velike ljubavi prema čovjeku.
čitali. Svima im beskrajno hvala, tko god bili, na
vjeri i djelotvornoj ljubavi, bez kojih ne bih mogla Na kraju mise na grob riječko-senjskog nadbiskupa Josipa Pavlišića ravnateljica
doticati nebo. Prije i na kraju svega, hvala okru-
glom komadiću bijelog čuda, koji je odlučio doći, Katoličke osnovne škole Jasna Buketa položila je cvijeće, a učenici zajedno s nadbisku-
ostati i osposobiti male ljude za velika djela!
pom Devčićem zapalili 15 svijeća u znak 15 godina od smrti nadbiskupa Pavlišića. Prije

i nakon svete mise za učenike su organizirane aktivnosti u Školi s ciljem upoznavanja

ili produbljivanja znanja o životu i djelu Josipa Pavlišića.

H. Anušić

Verbum

Veronique Olmi: Bakhita

Bakhita nevjerojatnom literarnom snagom donosi pri-
ču o životu sudanske ropkinje koja je postala kanonizirana
svetica Katoličke Crkve.

Ne sjeća se svojega imena. Oteli su je iz rodnoga sela
u Darfuru na jugu Sudana kad joj je bilo samo sedam go-
dina i odveli u ropstvo. Bio je to početak pakla u kojemu je
iskusila zvjerska zlostavljanja i najgore patnje koje ljudsko
biće može zamisliti. Kao tinejdžericu kupio ju je talijanski
konzul i poveo sa sobom u Italiju. No ondje je otkrila da
su nejednakost, siromaštvo i marginalizacija posvuda na
svijetu isti. Nakon suđenja u Veneciji proglašena je slobod-
nom, zaredila se i postala redovnicom posvetivši život brizi
za siromašnu i napuštenu djecu u strašnoj prvoj polovici
20. stoljeća obilježenoj užasima Prvoga i Drugoga svjetskog
rata.

Bakhita je snažna, dramatična i vrsnim književnim jezikom ispripovijedana isti-
nita priča o nevjerojatnoj ženi koja je bila ropkinja, sluškinja i redovnica i koja je u
povijest upisana kao – svetica.

19

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Broj 1/538 2021.

Posljednji Ljubav prema Crkvi,
ispraćaj domovini i povijesti
biskupa
gospićko-
senjskog u
miru,
mons. dr.
Mile Bogovića

Kardinal Bozanić:
“Mons. Bogovića pamtimo kao
dragog prijatelja, zauzetog
svećenika, bliskog profesora,
neumornog istražitelja crkvene
i nacionalne povijesti, kao
upornog biskupa čijim je
iznimnim zauzimanjem i nikla
velebna Crkva hrvatskih
mučenika na Udbini, iznad
Krbavskog polja.”

Mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru, pre- smo sada, u Gospinoj drevnoj crkvi, a od 2000. godine i katedra-
minuo je 19. prosinca u Kliničkom bolničkom centru u li, po kojoj je i sam grad Gospić dobio svoje ime, da se na ovoze-
Rijeci, a pokopan u utorak 22. prosinca u gospićkoj kate- maljskom hodočašću oprostimo od pokojnog biskupa Bogovića, da
drali. Sprovodne obrede svom prethodniku, prvom gospićko-senj- Božjem milosrđu preporučimo njegovu plemenitu dušu, da Bogu
skom biskupu, predvodio je ordinarij, mons. Zdenko Križić. Zbog dademo hvalu što nam ga je dao, da zahvalimo za sve ono što je
epidemioloških mjera na sprovodu se okupio vrlo ograničen broj činio i značio među nama.
osoba. Desetak biskupa među kojima apostolski nuncij u RH Gio-
rgio Lingua, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i riječki Mons. Bogovića pamtimo kao dragog prijatelja, zauzetog sve-
nadbiskup i metropolit Ivan Devčić te desetak svećenika, časne ćenika, bliskog profesora, neumornog istražitelja crkvene i nacio-
sestre koje rade u biskupskom domu, Franje Puškarić voditelj ka- nalne povijesti, kao upornog biskupa čijim je iznimnim zauzima-
tedralnog zbora, 6 članova zbora i rodbina pokojnika. Njegov su njem i nikla velebna Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, iznad
lijes spustili u kriptu i u grobnu nišu u katedrali Navještenja BDM. Krbavskog polja.

Kardinal Bozanić misu zadušnicu započeo je znakom križa, Mile Bogović ulazi u povijest koja mu je bila trajni izazov za
ujedno i geslom pokojnog biskupa. „U ime Oca i Sina i Duha Sve- djelovanje u sadašnjosti, kao biskup i rodoljub koji se nije štedio,
toga. Braćo i sestre, taj zaziv i znak kojim kršćani započinju svoju koji nije posustajao i onda kada je nailazio na zatvorena vrata. Bi-
molitvu i svako dobro djelo, uzeo je Mile Bogović, prvi biskup Gos- skup Bogović ostavlja nam upečatljiv trag čovjeka i crkvenog služ-
pićko-senjske biskupije, za svoje geslo pastirskog poslanja u Lici, benika otvorenog za razgovor, dijalog i ekumenizam. Sugovornici-
senjskom primorju, na Kordunu i u ogulinskom kraju. Sabrani ma je pristupao jednostavno i s doličnim poštovanjem. Bio je uvijek
spreman čuti, ali i hrabro iznositi i ustrajno braniti poznatu istinu.

20

Broj 1/538 2021. GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Dok zahvaljujemo Providnosti za dar čovjeka čvr- Nuncij u republici hrvatskoj
ste vjere, postojane nade i istinske ljubavi prema Bogu mons. Giorgio Lingua
i svakom čovjeku koji je kroz patnju kalio svoj značaj i
koji je zavrijedio da ga poštujemo, molimo da se ne izgu- Povodom smrti mons. Mile Bogovića, Vama osobno, preuzvišeni mons.
bi ništa od njegovih plemenitih napora i da ono što je ci- Zdenko Križiću i cijelom prezbiteriju Gospićko-senjske biskupije kao i obi-
jenio i što mu bijaše sveto, pridonese dobroti svih ljudi.“ telji blagopokojnoga biskupa izražavam blizinu Svetog Oca kroz vjerničku
sućut u ime Svete Stolice i u svoje osobno ime.
Propovijedao je gospićko-senjski biskup Zdenko
Križić. „U ovim trenutcima kada se opraštamo Upravo u Godini Velikog jubileja 2000. uspostavljena je Gospićko-senj-
od biskupa Mile ovdje na zemlji, od njega koji je ska biskupija, a biskupa Milu imenovao je papa Ivan Pavao II. za njezi-
desetljećima djelovao na ovim prostorima, najprije kao nog prvog biskupa koji ju je vodio kao uzoran pastir: mudrošću, vedrinom,
svećenik, a onda kao prvi biskup Gospićko-senjske bi- jednostavnošću i blizinom prema svakom čovjeku. Premda u miru, biskup
skupije, ne možemo kriti žalost pa i zbunjenost iz koje
se uvijek iznova vraća nikada dovoljno jasno pitanje ”Mile, kao brižan i marljiv otac, bio je aktivan do kraja svog ovozemaljskog
smisla smrti u ljudskom životu. ”života.

I naš biskup Mile živio je duboko vjeru u Isusovu Riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić:
pobjedu nad smrću i u drugi život što ga je Bog pripravio
onima koji ga ljube. Teško je ukratko iznijeti ono najbit- Dragi biskupe Mile! Otišao si od nas bez pozdrava, ne jer si tako htio,
nije iz sadržajnog života našega biskupa Mile. Ipak bih nego jer je tako odlučio Onaj koji je Gospodar života i smrti, Isus Krist koji je
izdvojio tri bitne karakteristike: ljubav prema Crkvi, rekao: ‘Ja sam uskrsnuće i život (…). Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet
univerzalnoj i mjesnoj; ljubav prema domovini; ljubav će’ (Iv 11, 25). Znamo, dragi biskupe Mile, dragi prijatelju i kolega, da si čvr-
prema povijesti gdje mu je bila najveća želja spasiti isti- sto vjerovao u te Isusove riječi, u kojima si otkrio smisao i zadaću svog ze-
nu povijesti. maljskog života. Kao svećenik, biskup, profesor i čovjek živio si i djelovao u
skladu s tim riječima, nastojeći također i drugima pomoći da u njima otkriju
Iz ljubavi prema Gospićko-senjskoj biskupiji napi- onu istu nadu koju si ti u njima našao i da vjeruju Onome koji ih je izrekao,
sao je povijest naroda i Crkve u svakom kraju naše bi- a to je naš Gospodin Isus Krist. Čvrsto si vjerovao da će se na onima koji su
skupije, što nam je iznimno dragocjeno. U tom smislu živjeli prije nas i koji su nas svojim djelima zadužili, a posebno time što su
osnovao je i „Zavičajnu knjižnicu“ prikupivši knjige koje nam u duhovno nasljedstvo predali vjeru u Isusa Krista, jedinog Spasitelja
pišu o narodu i Crkvi na prostorima naše biskupije. I to čovjeka, obistiniti Isusove riječi: ‘Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.’
je dragocjen doprinos ovom kraju.
Dragi Mile, neka tvoja dobra djela svjedoče pred Sucem živih i mrtvih o
U mirovini nije mirovao. Radio je i danju i noću tvojoj djelotvornoj vjeri, ljubavi i dobroti. Već smo Te ovdje zvali „čovjekom
istražujući povijesne dokumente važne za naš narod i ostvarenih snova“. Vjerujemo da je to bilo samo uvertira u ono ostvarenje
Crkvu. Znao je u šali reći kako je, neke određene dane, kojim Te je Vječni Sudac nagradio, kada Te je prošle subote u večernjim
živio u 16., 17. ili nekom drugom stoljeću. I do zadnjeg satima pozvao da se preseliš u Njegove vječne stanove. Amen!
dana radio je za stolom, pa je i u bolnicu odvezen, ne iz
kreveta, nego od radnog stola. ”Šibenski biskup Tomislav Rogić

Bio je iznimno duhovit čovjek s velikim smislom za (ranije svećenik gospićko-senjske biskupije)
humor. U njegovom društvu bilo je uvijek veselo i za-
bavno. Bio je pun šala i viceva, a najčešće na svoj račun, Dragi i poštovani biskupe Mile! Opraštamo se danas od Vas do onog
na događaje iz svog života u prošlosti i sadašnjosti. Nije budućeg susreta u Vječnosti. Prebiremo sjećanja i uspomene, a toliko ih je
bio diplomat. Ono što misli, rekao je odmah, pa bilo ne- da se ne mogu sažeti na jedan list papira. Trag koji ste ostavili za sobom
kom pravo ili krivo. Bio je svjestan da se, na taj način, neizbrisiv je, upečatljiv i postaje izazov za sve nas i za one koji će u buduće
mnogima zamjerio, ali on nije mogao biti drukčiji. Da- doći nastavljati vaše brazde.
kako, nije bio zloban i nikada nikoga svjesno nije želio
povrijediti. Prvi ste biskup Gospićko-senjske biskupije, udarili ste njezine temelje,
duboko uvjereni da je to bio Božji znak za ove dijelove Lijepe naše, da se
Bio je veliki radnik, znanstvenik, mislitelj koji nije biskup vrati od mora iza Velebita, nakon 500 godina. U novoosnovanoj bi-
samo prikupljao, on je stvarao. Talente koje mu je Bog skupiji gledali ste pokretača mnogih zbivanja i brige za ovaj Lički kraj, ali
dao, uvjeren sam, korisno je upotrijebio. Zato sam si- i sve do Slunja, Senja i Ogulina. I bi tako, zahvaljujući vašoj neumornosti i
guran da je već čuo one utješne riječi svoga Gospodina: upornosti. Krunom tog zalaganja, vaše brige za korijene, povijest, mučenike
‘Valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću na čijim svjedočanstvima vjere raste i naša vjera, ostaje Crkva hrvatskih
te nad velikim postaviti. Uđi u veselje Gospodara svoga’ mučenika na Udbini. O svemu tomu ste neprestano pisali, izdavali knjige,
(Mt 25,21).” kalendare i niste bježali ni od jednog poziva na razgovor. Uvijek ste vidjeli
priliku za navještaj, osvješćivanje puka, poticanje dobrote u našem narodu.
Na kraju mise zadušnice biskup Zdenko Križić za- Tvrdili ste uvijek da nje ima na pretek samo je treba bolje povezati i orga-
hvalio je svakom biskupu poimence što su došli nizirati.
na ispraćaj biskupu Mili, prisutnim svećenici-
ma, sestrama Presv. Srca Isusova koje su biskupu Mili U svim kušnjama i tegobama kroz koje ste prolazili i koje ste morali
bile u svemu na pomoć i uslugu. Zahvalio je prisutnima nositi, izdržali ste snagom vedrine duha, prihvaćanjem križa i ustrajnim
županu ličko-senjskom dr. Darku Milinoviću i grado- pouzdanjem u Gospodina. Poslije nekih teških razdoblja koje je trebalo iz-
načelniku Grada Gospića Karlu Starčeviću s kojima je držati, nadati se i vjerovati u uspjeh, znali ste reći: ‘Ustrajno smo molili
biskup Mile bio u prijateljskoj suradnji. Pozdravio je ta- svemogućeg Boga da providi ono što ne možemo riješiti.’
kođer rodbinu biskupa Mile i izrazio im sućut.
Dragi biskupe Mile, ostavili ste nam puno žara. Žar vjere da se ne boji-
Biskup Zdenko je žalosno ponovio kako je ovo teško mo budućnosti ako idemo s Gospodinom. Žar ljubavi za svoj narod i Domo-
vrijeme u kojem se dogodila ova smrt da je zbog određe- vinu. Žar nade da se pouzdanjem u Boga i ustrajnim radom mogu ostvariti,
nih mjera morao i svećenicima reći neka ne dolaze na na prvi pogled, nedostižni ciljevi.
pogreb, a također i brojnim vjernicima u Gospiću, cijeloj
biskupiji i šire jer je biskup Mile svuda imao mnogo pri- Polaganjem vaših zemnih ostataka u kriptu Gospićke katedrale kao da
jatelja i poznanika. “Sprovod bi u normalnim uvjetima ste stavili točku na vaše djelo. Ona je sada u punom smislu katedrala jer će
bio velik, ali ovaj je u duhu evanđelja i našeg biskupa čuvati zemne ostatke prvog biskupa Gospićko-senjske biskupije. Tugu ra-
Mile koji se uvijek zauzimao za siromašne i jednostavne. stanka raznosi snaga vjere u Kristovo uskrsnuće kojim su i nama otvorena
Ni Isusov ukop nije bio posjećeniji”. vrata Neba. Tu granicu ovog i onog svijeta pobjeđuje ljubav koju nam je Bog
posvjedočio dolaskom svoga Sina i darom sposobnosti voljeti jedni druge.
s. Robertina Medven
21

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Broj 1/538 2021.

Slunj Gračac

Stjepanje Đakonsko ređenje

prvi puta bez Predvodeći eu-
haristijsko slavlje u
biskupa crkvi Svetog Ivana
Krstitelja u župi
Bogovića Gračac u subotu
16. siječnja gospić-
Blagdan sv. Stjepana prvomu- ko-senjski biskup
čenika 26. prosinca bio je u Slunju u Zdenko Križić za-
znaku tužne činjenice da je prvi puta redio je za đakona
obilježen bez domaćeg Slunjana, bi- člana Franjevačke
skupa Mile Bogovića koji je svih pret- provincije Presve-
hodnih 20 godina predvodio blagdan- tog Otkupitelja fra
sku misu. Ove godine se na Stjepanju Nikolu Žulja iz župe
služila misa na 8. dan od njegove Knin.
smrti, a u nadahnutoj homiliji župnik
i dekan slunjski i prijatelj i pratitelj U slavlju su još
biskupov mons. Mile Pecić je istaknu- sudjelovali provin-
to vezu biskupovu s mučeništvom, cijal o. Marko Mrše,
dok je na oltar bila postavljena pokoj- župnik fra Ivan
nikova slika. I ova misa održana je u Šimunac, kninski
„novoj normalnoj situaciji“ sa znatno gvardijan i župnik
manje vjernika koji su imali maske, fra Josip Gotovac,
a nakon mise se po prvi puta nije za- dekan i čuvar naci-
igralo kolo „Janje moje“ u kome je onalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini o. don Josip Šimatović, župnik u Donjem
redovito igrao i biskup Bogović. Glaz- Lapcu, Borićevcu i Zavalju don Dino Rupčić, župnik Lišana fra Božo Mandarić, župni vikar u Udbini
bom je misu animirao župni zbor uz don Ante Luketić, župni vikar u župi Gospe Lurdske u Zagrebu fra Kristian Radas, koji je ujedno
vodstvo Anke Cindrić. navijestio evanđelje svečanim napjevom, te odgojitelji bogoslova u Franjevačkom klerikatu fra Ivan
Režić i fra Domagoj Volarević.
„Bog je toliko volio čovjeka da je
došao među nas u svim oblicima. Već Biskup Križić u propovijedi je istaknuo kako đakoni trebaju biti ljudi posebnih kvaliteta te činiti
drugog dana nakon njegova rođenja djela ljubavi i služenja kako bi mogli zračiti posebnu privlačnost i druge privoditi Kristu. Nakon ho-
slavimo spomen na sv. Stjepana pr- milije, biskup je podijelio sakrament svetoga reda đakonata fra Nikoli Žulju. Potom je novozaređeni
vog mučenika za svjedočenje vjere, đakon, uz asistenciju fra Kristijana Radasa, obukao službenu liturgijsku odjeću: štolu, znak dosto-
dok trećeg dana slavimo sv. Ivana janstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, đakon je primio
svjedoka vjere. Svako djelovanje je evanđelistar iz biskupovih ruku, a potom je pristupio služenju kod oltara u prinosu darova.
nezamislivo bez navještenja. Sv. Stje-
pan bio je đakon prve crkve i dijelio Na samom kraju misnog slavlja okupljenima se obratio provincijal o. Marko Mrše, zahvalivši bi-
je potrebitima pomoć i revno karita- skupu, odgojiteljima, rodbini i prijateljima novozaređenog đakona te svima koji su fra Nikolu do sada
tivno djelovao. Iako su ga neprijatelji pratili na njegovu životnom i duhovnom putu. Misno slavlje, na kojem je pjevanje predvodio zbor fra-
crkve kamenovali, on je za njih mo- njevačkih bogoslova predvođen prof. Perom Prosenicom, završeno je himnom „Tebe Boga hvalimo“.
lio te je svoje mučeništvo oplemenio Svoj đakonski praktikum fra Nikola će obnašati u Župi Gospe od Zdravlja u Splitu.
ljubavlju,“ zaključio je propovjednik
svoje obraćanje o sv. Stjepanu da bi Otočac
nastavio govoriti o povezanosti sv.
Stjepana i djelovanja pokojnog bisku- Dan grada
pa Bogovića.
U povodu blagdana sv. Fabi-
„Danas se spominjemo biskup jana i Sebastijana, suzaštitnika
Bogovića na 8. dan njegove smrti, nje- župe Otočac, i Dana Grada Otočca
ga koji je pred godinu dana bio ovdje s te zaštitnika Gacke doline svečanu
nama na ovaj blagdan i na kraju igrao koncelebriranu misu predvodio je
kolo ispred crkve. Biskup Bogović se 20. siječnja gospićko-senjski biskup
u svom djelovanju posebno zalagao za Zdenko Križić s desetaka svećeni-
mučeništvo, a njegovo djelo je Crkva ka iz biskupije. Prije mise održana
hrvatskih mučenika na Udbini. Živio je svečana procesija u kojoj ove go-
je svoj život za mučenike i spasenje dine zbog pandemije Covida-19 nije
svog naroda. Bit mučeništva nije fa- sudjelovao narod nego samo biskup,
natizam ljubavi, za nju je potrebna svećenici i ministranti. Na početku
žrtva. Samo nas ljubav može spasiti“, mise sve je pozdravio otočki župnik
zaključio je mons. Pecić te zaželio da i dekan mons. Tomislav Šporčić, za-
nam sv. Stjepan i Mile Bogović budu željevši im dobrodošlicu i čestitavši
inspiracija za ljubav i žrtvu, posebno blagdan i Dan Grada.
pokojni biskup koji se napajao na maj-
činoj vjeri, čvrstoj i postojanoj.“ U homiliji biskup je podsjetio da se blagdanom sv. Fabijana i Sebastijana mučenike privih sto-
ljeća kršćanstva proslavljaju i zaštitnici Grada Otočca i cijele Gacke doline. „Oni su bili mučenici još
Zbog epidemioloških razloga po iz prvih stoljeća crkve, mučenici su uvijek oduševljavali i ostavljali kao trajno nadahnuće. Prihvatili
prvi puta u novijoj povijesti nije se su Isusa i njegovo radosnu vijest svim srcem, oni su nam trajna poruka, oni nam govore ne budi kr-
zaplesalo kolo Janje moje. Župljani šćanin, a ne živi po Evanđelju. Danas je u svijetu puno kršćana koji trpe progonstvo, 2020.godine je
su mogli kupiti novi broj godišnjaka bilo 340 milijuna kršćana koji su doživjeli diskriminaciju zbog svoje vjere. Zajedno sa progonom raste
župa Slunjskog dekanata Mostove. i broj ubijenih kršćana tako je prošle dogine ubijeno 4761 kršćanin.“ Biskup je objasnio kako Božja
snaga daje čovjeku mogućnost da izdrži i ono što je nemoguće. „Kako je važno da ljudi znaju svoju
Z. Ranogajec patnju prikazivati Bogu u ljubavi i suzdržanosti. Molimo ove svete mučenike da pred Bogom trajno
zagovaraju ovaj puk, ove prelijepe Gacke doline“, zaključio je biskup Križić.

Euharistijsko slavlje animirao je zbor Sv. Cecilija a za orguljama bila je prof. Branka Bernardi.
Misu je izravno prenosio Hrvatski radio Otočac, te portal GlasGacke.hr putem Facebook stranice.

Ivan Bižanović

22

Broj 1/538 2021. DOGAĐANJA

Četvero novih Proslava Bezgrešnog
diplomanata na začeća BDM i uvođenje u
Teologiji u Rijeci službu akolitata

Teologija u Rijeci svečanim činom dodjele diploma 8. pro- Na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca,
sinca promovirala je četvero novih magistara teologije. bogoslovnu zajednicu u Rijeci pohodio je riječki nadbiskup mons. Ivan Dev-
Poštujući epidemiološka ograničenja, u dvorani Teologije čić. Otac Nadbiskup je tom prigodom, pod okolnostima svih aktualnih epi-
na svečanosti Dana Teologije sudjelovale su 23 osobe, diploman- demioloških mjera, predvodio svečano euharistijsko slavlje u bogoslovskoj
ti, profesori i mentori te prodekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu kapeli Marije Kraljice apostola te je tom prilikom podijelio službu akolitata
doc. dr. sc. Anto Barišić i predstojnica Teologije u Rijeci prof. dr. četvorici bogoslova Riječke i Zadarske nadbiskupije.
s. Nela Gašpar koji su uručili diplome i nagrade najboljim stu-
dentima. Misnom slavlju su prisustvovali svi bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa
Aleksandra Jurinović, Dragan Karlić, Lorena Lapenda i Re- „Ivan Pavao II“ u Rijeci, rektor bogoslovne zajednice vlč. Mario Gerić, du-
nea Maras novi su magistri teologije. Nagrada Dekana za najbolji hovnik vlč. Vjekoslav Đapić i vlč. Nikola Vranješ, rektor Visoke bogoslovne
uspjeh u petoj godini studija u protekloj akademskoj godini do- škole u Rijeci. Za vrijeme svete mise, bogoslovi pete godine Riječke nadbisku-
dijeljena je Aleksandri Jurinović koja je ostvarila prosjek ocjena pije Nikola Luketić i Franko Gržičić te Zadarske nadbiskupije Frane Šindija i
5,00 te kao diplomant s najboljim uspjehom završila integrirani Mate Žilić uvedeni su u službu akolitata. Novi akoliti su odvažno svojim Evo
preddiplomski i diplomski studij 10. srpnja 2020. godine, a kroz me primili i prihvatili novu službu te su je već na samom misnom slavlju i
svih pet godina studija ostvarila je prosjek ocjena 4,92. Dobila manifestirali svojim posluživanjem oko oltara. Homiliju je uputio duhovnik
je i nagradu Nadbiskupa, mons. dr. sc. Ivana Devčića za najbolji bogoslova vlč. Đapić koji je naglasio važnost poslanja u kršćanskom, odnosno
diplomski rad obradivši temu „Mješovite ženidbe i zapreka ra- svećeničkom životu. Kršćansko poslanje je nedvojbeno povezano s križem, a
zličitosti vjere“, kojoj je mentor bio izv. prof. dr. sc. Slavko Zec te za to nam je najbolji primjer ostavila Marija, koja je ostala predana i posluš-
sumentor mr. sc. Emil Svažić. Nagrade Dekana za najbolji uspjeh na Božjoj volji do kraja – do križa. Vlč. Vjekoslav je istaknuo kako za samog
na godini dobili su Dominik Čaušić (1. godina), Antonio Vučković čovjeka, a i za njegovu okolinu sve postaje lakše, upravo onda kada on prihva-
(3. godina) te Petra Jurić i Mate Žilić (4. godina). ti Božju volju u životu, budući da to nije ljudska volja već Božja.
Prodekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Anto Ba-
rišić čestitao je diplomantima i nagrađenim studentima pozvavši Po završetku misnog slavlja, sve prisutne je pozdravio rektor vlč. Mario
ih da ostanu vjerni onome što su na studiju naučili te da budu Gerić i uputio svoje čestitke novim akolitama i riječi zahvale, posebice nad-
svjesni i dobri odgojitelji, čuvari duhovnih i kulturnih vrednota, biskupu na njegovom prisustvu. Nadbiskup se pridružio čestitkama i obratio
Pte promicatelji znanstvenog teološkog rada. akolitima, ohrabrivši ih, naglasio je važnost službe akolitata koju su primili,
redstojnica Teologije u Rijeci prof. dr. s. Nela Gašpar u budući da su ovom službom bogoslovi jedan korak bliže samom sakramentu
svom je govoru podsjetila da Apostolska konstitucija o cr- svetog reda te ih je pozvao na još dublje promišljanje o Euharistijskom otaj-
kvenim sveučilištima i fakultetima „Veritatis gaudium – stvu.
Radost istine“ ističe da filozofsko-teološki studiji nisu zatvoreni
hermeneutički laboratoriji, nego poligoni koji osposobljavaju i Bruna Velčić obranila
omogućuju povezanost između vjere i kulture kroz evanđeosku doktorsku radnju
hermeneutiku. „Diploma magistra teologije koju ćete danas pri-
miti svjedočanstvo je vaše osposobljenosti za to poslanje. U ime Bruna Velčić, laikinja iz Riječke nadbiskupije,
svih profesorica i profesora koji su vas tijekom petogodišnjeg filo- obranila je 11. prosinca doktorsku radnju iz biblij-
zofsko-teološkog studija pratili na toj dionici vašeg života, u ime skih znanosti na Papinskom Biblijskom Institutu
svih vaših kolega studenata koji radi poznatih uvjetovanosti pan- u Rimu. Radnju „Svećenički spis (Pg) u Br 13-14*.
demijom ne mogu danas biti prisutni s vama, u ime svih koji vam Doprinos aktualnoj egzegetskoj diskusiji“ izradila
se raduju i čekaju vas, čestitam vašim roditeljima a na poseban je pod vodstvom prof. Jean Louis Ska. Radnja se
način vama naši diplomanti.“ sastoji od četiri poglavlja i predstavlja doprinos dis-
Osvrnula se na aktualni trenutak istaknuvši kako je širenje kusiji o tome gdje završava tzv. svećenički spis, je-
bolesti COVID-19 duboko promijenilo način života pa tako i studi- dan od temeljnih izvora Petoknjižja, koji započinje
ranja te kako je poučavanje na daljinu pokazalo brojne manjkavo- prvom pripovijesti o stvaranju (Post 1,1-2,4a). Iako
sti. „Zatekli smo se prestrašenima i izgubljenima. Zdravstvenim danas sve veći broj egzegeta smatra da svećenički
poteškoćama pridružile su se one ekonomske i društvene. Pande- spis završava u Izlasku ili Levitskom zakoniku – iz-
mija je pogodila i odgojno-obrazovne sustave u cijelome svijetu i gradnjom svetišta i uspostavom svećenstva i bogo-
na akademskoj razini. Posvuda se nastojalo pronaći brzi odgovor služja – rad opovrgava tu tezu i donosi argumente u
posredstvom digitalnim platformi za poučavanje na daljinu, čija prilog tezi da se proteže i u Knjigu Brojeva te uklju-
je pak učinkovitost bila uvjetovana uočljivom nejednakošću od- čuje jednu od dviju pripovijesti u Br 13-14*.
gojnih i tehnoloških mogućnosti. Poučavanje na daljinu, premda
nužno u ovom trenutku, očitovalo je kako odgojno-obrazovno po- Bruna Velčić rođena je 1977. u Rijeci. Nakon završetka studija na Teo-
dručje na kojem se susreću osobe u izravnom međudjelovanju i „u logiji u Rijeci 2002., započinje studij na Papinskom Biblijskom Institutu gdje
nazočnosti“, ne predstavlja jednostavno neki kontekst djelatnosti postiže licencijat 2007. godine. Po završetku pripremne godine za doktorat,
koji je od drugotne važnosti, već samu bît odnosa uzajamnosti i 2009. upisuje doktorat na istom institutu. Od 2009. do 2015. asistent je na
dijaloga koji je neophodan za formaciju osobe i za kritičko razu- Katedri Staroga zavjeta na Teologiji u Rijeci, a i dugogodišnji je vanjski su-
mijevanje stvarnosti.“ radnik Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik u
D. Delonga Zagrebu, gdje predaje predmete iz Starog zavjeta. Autorica je više znanstve-
nih članaka i prevoditeljica nekolicine knjiga o Svetom Pismu objavljenih na
hrvatskom jeziku.

23

RIJEČKA NADBISKUPIJA Broj 1/538 2021.

Obnova obitelji Božić je blagdan solidarnosti
i autentično
življenje Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan
kršćanstva Devčić predvodio polnoćku u katedrali
sv. Vida. „Mnogi i danas ne čuju da se
Riječki nadbiskup koadjutor mons. mr. Mate Uzi- rodio Isus Krist. On se s nama sljubio u
nić predvodio je u nedjelju 27. prosinca na blagdan trpljenju i smrti kako bi nam uskrsnu-
Svete obitelji svečano euharistijsko slavlje u katedra- ćem pokazao da smrt nije kraj, nego da
li sv. Vida u Rijeci i tom prigodom uputio svoju prvu kroz nju prolazimo na putu do slave uskr-
propovijed u riječkoj prvostolnici. U središtu homilije snuća“, rekao je na početku propovijedi
istaknuta je važnost obnove obitelji i autentično življe- u katedrali sv. Vida na misi polnoćki 24.
nje kršćanstva. prosinca riječki nadbiskup mons. dr. Ivan
Devčić. U tom smislu, dodao je, „Krist je
„Sanjam našu riječku Crkvu kao obitelj i svi za- naša nada i solidarnost koja je danas po-
jedno trebamo se truditi da naše obitelji otkriju sebe trebna svima i koji nam je pokazao snagu
kao crkve te da postanu crkve u pravom smislu te rije- Božje ljubavi i Božje solidarnosti. To su
či, rekao je na početku propovijedi mons. mr. Uzinić. I prepoznali pastiri koji su pohitali Djete-
jednima i drugima, i Crkvi koja želi biti obitelji, kao i tu Isusu. Te noći tu vijest mnogi nisu čuli. Spavali su. Ali, mala grupa pastira čula je
obiteljima koje žele postati crkve, uzor je Sveta obitelj. anđeoske glasove i prepoznala poruke s neba i došli su pred Dijete ispovjediti svoju
To je obitelj u kojoj je rođen, othranjen i pripremljen vjeru. To su prvi vjernici“, rekao je nadbiskup.
za svoje poslanje Isus kojega mi kršćani ispovijedamo
kao Sina Božjega i Krista. Zovemo je Sveta obitelji jer S druge strane podsjetio je na mudrace s istoka koji su u zvijezdi prepoznali ro-
je Isus njezin član, a po njoj i naše obitelji mogu biti đenje Spasitelja. Bili su pogani, ali su znali pročitati Božje znakove. Na daleki put
svete, a sama Crkva po tome što joj je Isus glava – jest krenuli su vođeni božanskom zvijezdom i nakon darivanja Djeteta Isusa, vratili su se
sveta. No, Sveta obitelj nije sveta samo zbog Isusa, ‘drugim putem’. Promijenili su se, postali bolji ljudi. Znali su da je ta zvijezda znak
nego i Marije i Josipa koji su se odrekli svojih ljudskih Isusa Krista. „Sve ovo poručuje nam da je Isus spasitelj svih ljudi svih ljudi bez obzira
planova da bi slijedili Božji plan. Zbog odnosa koji su na društveni položaj ili grešnost“, poručio je propovjednik.
vladali u toj obitelji – prije svega ljubavi, ta obitelj po-
sebna je i zbog toga što je u tim odnosima tražila na- „Ne dopustimo da nam netko ‘ukrade’ Božić, da svjetovna proslava skrene pozor-
dahnuće s Bogom i u Bogu. To im je omogućilo izvršiti nost s otajstva Božića. Vratimo se, poput mudraca, ‘drugim putem’ i postanimo bolji
poslanje koje je Bog imao s njom, ali i da poseban član ljudi, više braća i sestre. Svjedočimo poput pastira. Postanimo svjesni da je Isus naš
te obitelji, koji karakterizira njezino poslanje, može Spasitelj i to je srž Božića i kršćanske vjere. Nemojmo se bitnoga odreći“, istaknuo je
se pripremiti za ostvarenje svoga poslanja“, kazao je mons. dr. Devčić.
propovjednik.
„Ovo je vrijeme velikih izazova i kušnje. U ovakvim okolnostima Bog kuša našu
U kontekstu današnjeg vremena i pandemije solidarnost, zajedništvo i suosjećanje. Molite za one koji su u bolnicama i koje njiho-
koronavirusa, mons. mr. Uzinić je kao primjer za na- vi bližnji ne mogu doći posjetiti. Božić je blagdan solidarnosti! Bog se solidarizirao s
sljedovao naveo Svetu obitelj koja je, ispunjavajući sve nama, ali i nas poziva na solidarnost jednih prema drugima. Samo tako ćemo stvarati
religiozne propise, s poštovanjem se susretala s dru- bolji svijet“, zaključio je mons. dr. Devčić.
gim ljudima, kao i starijim osobama. „Takvog odnosa
svjesni smo i danas kada poduzimamo sve za zaštitu Na kraju mise vjernicima i svim ljudima dobre volje čestitao je blagdan Rođe-
starijih osoba. Oni nam mogu prenijeti životno isku- nja našega Spasitelja Isusa Krista. Misa je slavljena u skladu sa svim epidemiološkim
stvo, mudrost, no u tom odnosu važno je međusobno mjerama, a uz nadbiskupa na misi su suslavili mons. mr. Emil Svažić i nadbiskupov
poštovanje i starih prema mladima.“ Svjesni činjenice tajnik, đakon Luka Klarica.
kako naše obitelji nisu u mogućnosti biti idealne po-
put Svete obitelji, ali i poteškoća s kojima se Crkva H. Anušić
suočava, mons. mr. Uzinić je istaknuo da bez obzira
što ne možemo postići taj ideal, tom idealu trebamo Božić
težiti. „Način na koji nam Sveta obitelj može pomoći
jest da na nov način, kao obiteljska crkva, izgradimo Isus nas poziva da pružimo
svoj odnos s Bogom. Pri tome je izuzetno važna obitelj- mir jedni drugima
ska molitva, ali na način da kao Crkva budemo manje
usmjereni na obredne povezanosti, a više na izgradnju Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčića predvodio je u petak 25. prosinca u ka-
odnosa ljubavi i poštovanja među svim članovima Cr- tedrali sv. Vida u Rijeci svečano euharistijsko slavlje u povodu proslave svetkovine
kve. Na taj način će svaki član Crkve, a osobito mladi, Rođenja Gospodnjega.
dobiti prostor i mjesto za otkrivanje sebe i Božjeg pla-
na s njima“, poručio je mons. Uzinić. U propovijedi nadahnutoj pročitanim svetopisamskim tekstovima (Iz 52, 7-10; Ps
98, 1-6; Heb 1, 1-6; Iv 1, 1-18) poručio je da nas Bog nikada ne napušta i ukoliko se
H. Anušić čovjek udalji od Gospodina, On ga čeka da mu se vrati poput roditelja koji čeka svoje di-
jete. „Isus je svjedočanstvo Božje stvaralačke ruke, ljubavi, mudrosti i snage. Darujući
nam svoga Sina koji je postao jedan od nas, Bog je pokazao koliko nas voli.“

Govoreći u kontekstu današnjeg vremena pandemije koronavirusa, riječki nad-
biskup potaknuo je vjernike na molitvu za medicinsko osoblje. „Vidjeti te liječnike i
medicinsko osoblje s koliko ljubavi se sagibaju nad bolesnicima i liječe ih iako znaju da
se i sami mogu zaraziti, to je slika Isusa Krista. To je slika Isusove prisutnosti među
nama“, poručio je mons. dr. Devčić.

„Krist je prisutan u našim slabostima i njegova nas prisutnost spašava. Neka nam
Božja ljubav bude poticaj i izazov da više ljubimo jedni druge. Isus je cijeli život bio
proganjan, a ako je bio prihvaćen, to je bilo tek od manjeg broja ljudi. No, on je govorio
tom ‘malom stadu’“, rekao je propovjednik podsjećajući na Isusove riječi učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” Na tom tragu
riječki nadbiskup istaknuo je da nas Bog poziva da ljubimo slabe i opraštamo onima
koji su nas povrijedili.

Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike na molitvu za Božju prisutnost u na-
šim životima. „Ako je Bog s nama, tko će protiv nas“, rekao je propovjednik citirajući
riječi iz Poslanice Rimljanima. „U Njega vjerujmo i živimo kako je Isus živio. On je do-
šao da služi, a ne da bude služen. Rođenje Bogočovjeka, uz križ kojega je za nas podnio,
najveći je izraz Božje ljubavi prema nama“, zaključio je mons. dr. Devčić.

Na kraju mise riječki nadbiskup čestitao je svim vjernicima i ljudima dobre volje
Božić.

H. Anušić

24

Broj 1/538 2021. RIJEČKA NADBISKUPIJA

Mons. Uzinić
posjetio riječke
parohe

U četvrtak 7. siječnja, na blagdan Božića po ju-
lijanskom kalendaru, riječki nadbiskup koadjutor
mons. Mate Uzinić, u pratnji povjerenika za ekume-
nizam i dijalog Riječke nadbiskupije mons. Matije Ma-
tičića, posjetio je riječke parohe o. Miću Kostića i o.
Jovana Galamića.

Posjet je započeo u hramu sv. Nikolaja u Rijeci u
kojemu je o. Jovan Galamić goste upoznao s poviješću
i umjetničkom vrijednošću hrama.

Susret je nastavljen u parohijskoj dvorani gdje su
oci parosi i nadbiskup koadjutor razgovarali o aktual-
nim temama vezanim uz Srpsku pravoslavnu crkvu
i Katoličku Crkvu. Nadbiskup koadjutor uputio je u
ime riječkog nadbiskupa mons. Ivana Devčića i svoje
osobno ime čestitke za blagdan Kristova rođenja oci-
ma parosima i vjernicima parohija sv. Nikolaja i sv.
Georgija.

H. A.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana

Budite graditelji nove Kristove Crkve
u kojoj će svi biti jedno

Molitva za jedinstvo kršćana, Nedjelja Božje Riječi i poziv koji Isus se oslanjati na ono što nas povezuje.” Mlade je potaknuo da budu gra-
svakodnevno upućuje bili su središtu propovijedi riječkog nadbiskupa ditelji nove Kristove Crkve u kojoj će svi biti jedno. “Starije generacije,
koadjutora mons. Mate Uzinića na misi u nedjelju 24. siječnja u Centru pa i ova naša, nisu uspjeli u tome. Ali zašto ne biste vi uspjeli? Zašto ne
za mlade “Bl. Miroslav Bulešić” u povodu završetka Molitvene osmine biste promijenili Crkvu i učinili je jednom Kristovom Crkvom u kojoj
za jedinstvo kršćana. Na početku euharistije izrekao je posebnu če- ćemo svi zajedno moći moliti i u kojoj ćemo svi, jedni s drugima biti
stitku novinarima u povodu blagdana njihovog nebeskog zaštitnika sv. braća i sestre.” Kao kršćani pozvani smo i poslanima to biti svakom
Franje Saleškoga kojega se Crkva toga dana spominje. “Novinarstvo je čovjeku na zemlji, istaknuo je propovjednik.
plemeniti poziv i sv. Franjo Saleški uzor je kako biti graditelj boljega
svijeta“, rekao je mons. Uzinić koji je ovu misu slavio i na desetu obljet- Na kraju mise povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije, vlč. Jo-
nicu svoje biskupske službe. sip Pende, izrazio je radost pohodom mons. Uzinića Centru za mlade
“Bl. Miroslav Bulešić”, simboličnom mjestu na kojemu je zaključena
U nadahnutoj propovijedi posebno se obratio mladima istaknuv- Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Naime, do listopada 2017. u
ši kako Molitvena osmina za jedinstvo kršćana poziva na otvorenost ovim prostorima okupljala se baptistička zajednica grada Rijeke. Riječ-
prema drugima. “Skloni smo, osobito ako se radi o izdvojenim zajedni- kog nadbiskupa koadjutora upoznao je s aktivnostima Centra za mlade
cama poput zajednica mladih katolika koje se okupljaju u nekom svom Riječke nadbiskupije u kojemu se, osim slavljenja misa i sudjelovanju
centru, zatvoriti se, pomisliti da smo bolji od drugih. Skloni smo stva- u pobožnostima, mladi okupljaju u pjevačkom zboru te Bratstvu i Se-
rati nekakve elitne skupine koje su izdvojene i pomisliti da su posebne. strinstvu pod zagovorom bl. Bulešića. Na misi je, uz povjerenika za
To nije i ne smije biti pastoral mladih“, upozorio je mons. Uzinić. “Kao mlade Riječke nadbiskupije, suslavio studentski kapelan fra Ivan Do-
kršćani moramo u duhu Isusa Krista biti blizu svima, osobito onima minik Iličić.
koji se nalaze na rubovima. Ne smijemo tražiti ono što nas dijeli, nego

Početak Molitvene osmine za jedinstvo kršćana Duhovna
obnova mladih
Predrasude su najčešći uzrok
nesusretanja kršćana U četvrtak 21. siječnja, u organizaciji
Ureda za pastoral mladih Riječke nadbi-
Ovogodišnja tema Molitvene osmine za jedinstvo kršćana “Ostanite u mojoj ljubavi i donosit skupije, u crkvi sv. Ane na Gornjoj Vežici
ćete mnogo roda” (usp. Iv 15, 1 – 17), u svijest doziva zajednicu kao živu Crkvu koja bez molitve održana je duhovna obnova u čast blaže-
ne može opstati. To zajedništvo postiže se dijalogom, a taj put nije lak, jer je potrebno prihvatiti i nom Miroslavu Bulešiću. Večer je započela
ljubiti drugačije i druge, rekao je predsjednik Ekumenskog odbora Grada Rijeke i rektor katedra- svjedočanstvom katehistice Maje Šimičić
le sv. Vida mons. dr. Matija Matičić u ponedjeljak 18. siječnja predvodeći misno slavlje u riječkoj Roksandić o njezinom obraćenju i življenju
prvostolnici u povodu početka Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. ekumenizma. Nadahnutim riječima ista-
knula je da o ekumenizmu nije dovoljno
Upozorio je kako su predrasude najčešći uzrok nesusretanja kršćana. „Često neznanje stvara samo govoriti, nego se treba živjeti. S tim u
strah od drugog i drugačijeg, a taj strah rađa mišljenja koja su nerijetko pogrješna. Zato je potreb- vezi, mlade je potaknula na suradnju s po-
no educirati se, susretati, na što svake godine upućuje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana.“ stojećim kršćanskim zajednicama u Rijeci.

Prvi puta, a zbog epidemioloških mjera nužnih za sprječavanje zaraze koronavirusom, Eku- Nakon svjedočanstva slavljena je misa
menski odbor Grada Rijeke donio je odluku da se program ovogodišnje Molitvene osmine za jedin- koju je predvodio povjerenik za mlade Riječ-
stvo kršćana održi u kršćanskim zajednicama tako da svaka zajednica moli samo u svojoj crkvi. ke nadbiskupije vlč. Josip Pende. U poticaj-
Govoreći o suradnji kršćanskih zajednica u gradu na Rječini, mons. Matičić poručuje da kako noj propovijedi naglasio je kako se ne treba-
se cijele godine, izuzimajući proteklu koju je obilježila pandemija koronavirusa, kršćani grada mo “bacati” na Isusa sa svojim prohtjevima,
Rijeke, ali i predstavnici drugih religija, susreću i surađuju na projektima koji su usmjereni na već kleknuti pred Njim i pokloniti mu se.
pomoć siromasima i potrebitima.

25

NAŠI POKOJNI Broj 1/538 2021.

Posljednji oproštaj od Dugogodišnji rektor
mons. Ivoslava Linića katedrale i ekonom

nadbiskupije
Mons. Ivoslav Linić, svećenik
Je li to ta ista crkva? Riječke nadbiskupije prešao je duguju veliku zahvalnost i priznanje,
u kuću Očevu 12. prosinca. U jer su se velikodušno žrtvovali da bi
Misa zadušnica služena je u župnoj crkvi 66 godina svećeničkog služenja bio je razoreno na materijalnom i duhovnom
u kojoj je mons. Linić godinu dana ranije, ekonom Nadbiskupije u 7 mandata, 42 području obnovili i tako narodu vratili
27. listopada 2019. proslavio 65. obljetnicu godine. Uz to je 34 godine vršio službu vjeru u sebe i Bogu dali slavu. Njihova
svećeništva. Crkva sv. Mihovila, koja je rektora katedrale i 12 godina prepozita spremnost da se izlože i svoj život založe
tada bila prepuna čestitara, sada je bila Stolnoga riječkog kaptola, do umirovlje- za Boga, Crkvu i Domovinu, treba biti
neprepoznatljivo prazna. Tek najuža rodbina nja 2015. godine. Bio je i član Upravnog nama, svećenicima, redovnicima i svim
i nekoliko svećenika. odbora Caritasa nadbiskupije Rijeka, vjernicima, danas nepresušno vrelo na-
„Poznavajući njegov temperament, vedru Upravnog vijeća Caritasovog Doma za dahnuća za vjernost svom kršćanskom,
narav i gromki glas, možemo se pitati je žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja svećeničkom i redovničkom pozivu i po-
li zaslužio da ode s ovoga svijeta baš u „Sv. Ana“, ekonom Bogoslovnog sje- slanju koje nam je Gospodin povjerio“,
ovo vrijeme? U ovim okolnostima kada meništa u Rijeci, dijecezanski misijski rekao je nadbiskup na pogrebu. Odmah
mu na sprovod ne smiju doći svi oni koji direktor, ravnatelj Bogoslovnog sjeme- nakon toga predvodio je i misu u župnoj
su mu tijekom života bili bliski, s kojima je ništa u Rijeci te kanonik pokorničar. U crkvi, a propovijedao je rektor bogoslov-
surađivao, kojima je pomagao? Odgovor na početku svoje svećeničke službe uprav- nog sjemeništa vlč. Mario Gerić.
to daje nam samo vjera, a ona nam kaže da ljao je župama Cvitović, Cernik, Kuku-
su blaženi oni koji su umrli u Gospodinu, bez ljanovo i Mrkopalj, a bio je i dekan Ba- Mons. Ivoslav Linić rođen je 26.
obzira kako i kada“, rekao je u propovjedi karskog dekanata. studenoga 1931., od oca Ljubo-
vlč. Mario Gerić. mira i majke Ivke, u Lukežima.
Obred sprovoda 15. prosinca u nje- U obitelji je bilo petero djece, tri sina i
govoj rodnoj župi Jelenju predvodio je dvije kćerke, Ivoslav je bio treće dijete.
riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić Trgovačku gimnaziju u Rijeci završio je
kojemu je pokojni mons. Linić 15 godi- 1949.; 1951. studira teologiju na Višoj
na vodio ekonomat Nadbiskupije. Na bogoslovnoj školi u Rijeci; 31. listopada
sprovodu je sudjelovao i imenovani nad- 1954. redio ga je biskup Josip Pavlišić u
biskup koadjutor mons. Mate Uzinić te kapelici Bogoslovnog sjemeništa u Rije-
desetak svećenika, a ispred obiteljske ci; 21. studenoga 1954. slavi mladu misu
grobnice okupila se samo uža rodbina u Gradu Grobniku.
iako su brojni oni koji su pokojnika po-
znavali. Uz mnoge službe koje je obavljao,
mons. Linić dobitnik je brojnih prizna-
Nadbiskup Devčić prisjetio se teš- nja poput Zlatne plakete “Grb Grada
kih okolnosti pokojnikova ređe- Rijeke” za napore i očuvanje crkvene i
nja koje je učinjeno u tajnosti kulturne baštine i promicanje katedra-
31. listopada 1954. godine. „Da bismo le sv. Vida i Grada Rijeke koju je dobio
se uvjerili koliko je rizično bilo u vrije- 2003. godine. Godinu dana kasnije odlu-
me neposredno poslije Drugog svjetskog kom Predsjednika Republike Hrvatske
rata izabrati svećenički poziv, govori či- odlikovan je Redom Danice hrvatske s
njenica da su ne samo svećenici nego i likom Marka Marulića. Za vrijeme pon-
svećenički kandidati bili uhićivani, is- tifikalne mise 14. lipnja 2006. u kate-
pitivani od sigurnosnih službi, zatvara- drali sv. Vida riječki nadbiskup mons.
ni i osuđivani. U toj situaciji tadašnji je dr. Ivan Devčić uručio je mons. Liniću
biskup mons. Josip Pavlišić u dogovoru odlikovanje pape Benedikta XVI. “No-
sa sjemenišnim poglavarima u Rijeci od- strum Praelatum Honorarium”.
lučio da u tajnosti u kapeli Bogoslovnog
sjemeništa u ranu zoru, 1954., zaredi Danijel Delonga
bogoslove Ivoslava Linića i Gabrijela
Bratinu za svećenike, a Miju Likovića za
đakona. Snaga Božjeg poziva u njihovim
srcima nadjačala je strah od mogućeg
progonstva sa strane državnih vlasti.“
Mladi Ivoslav, Gabrijel i Mijo nisu odu-
stali od svećeničkog poziva ni pod cijenu
žrtve vlastitog života. „Takvi su mladi i
odvažni svećenici nakon ređenja odlazili
na napuštene i zapuštene župe, da u nji-
ma obnavljaju crkvene zgrade i izgrađu-
ju živu Crkvu. Njima Crkva i naš narod

26

Broj 1/538 2021.

Božić u
udomiteljskoj obitelji

Obitelj Juranić Klarić, Drago i Claudia s petero djece, poručuje kako im

je ovaj Božić bio bolji od svih jer je proživljen dublje, duhovnije, kao i sve

vrijeme pandemije koje je uključivalo brojna ograničenja.

Jeste li o Svetoj obitelji razmišljali u kontekstu
“udomiteljske obitelji”? Isus nije imao, pod navod-
nicima, Marijin i Josipov genetski kod, no bio je
njihov sin. Na tom tragu pokucali smo na vrata jedne

udomiteljske obitelji u Matuljima u kojoj sa suprugom

Dragom živi Claudia Juranić Klarić. Iako su roditelji

troje biološke djece, jedna reklama potaknula ih je da

prije 15 godina dom pruže prvom od dvoje djece koje su

udomili. “Uvijek govorim da smo postali udomitelji iz

vjerskih razloga. Imali smo potrebu zahvaliti Bogu za

sve što imamo. Imamo troje biološke djece i uvijek smo

pristojno živjeli. Sve što smo trebali, imali smo. Skro-

mno, ali imali smo.” Razmišljali su pomoći nekomu – u

vidu kumstva na daljinu ili slično, no takve ideje nikada

ih u potpunosti nisu zadovoljile i nisu se upustili u nji-

hovu realizaciju. Jedne večeri ugledali su UNICEF-ovu

reklamu “Prvietri su najvažnije” i tada je započela njiho-

va udomiteljska priča. “Mene osobno, kao ženu i majku,

jako je dirnula ta reklama u kojoj je bilo prikazano dijete

koje iz krevetića gleda svijet koji pored njega prolazi, a Molitva je u središtu ove udomiteljske obitelji za koju vrijedi
ono samo ostaje u tom krevetiću. Pitala sam supruga što

misli o tome da postanemo udomitelji. Suprug se složio i ono pravilo: tko hoće – nađe način, a tko neće – izgovor.
od toga trena počela je naša udomiteljska priča.” Kada smo ih posjetili, a bilo je to oko 18 sati, posvjedočili

Sanel je imao 4 i pol godine kada je prije 15 godina smo njihovoj zajedničkoj molitvi koja nije bila spriječena

udomljen, a nakon njega, prije 10 godina s 11 godina u

obitelj je došao Antonio. Govoreći o njihovim prvim Boži- iako dvoje njihove odrasle djece sa svojim obiteljima žive
ćima Claudia Juranić Klarić poručuje kako su joj u sjeća- na drugim adresama.
nju ostale slike njihovog prvog udomljenog dječaka koji

je s čuđenjem i veseljem gledao lampice i sudjelovao u ki-

ćenju božićnog drvca. “Drugi dječak je u obitelj došao sa zaključavanja kada su crkve bile zatvorene, spoznali smo koliku

11 godina. Bilo mi je upečatljivo kako nije ništa znao. Nije se znao težinu ima neodlazak na misu. Koliko nam je Bog blizu, a daleko
prekrižiti, nije bio kršten, nikada slavio Božić na način kako naša ako mu ne priđemo. U tim danima išli smo u šumu, u šetnju i tamo
obitelj slavi. Najveća vrijednost bila mi je u njemu probuditi osjećaj
da je Božić poseban dan u obitelj. Pitala sam njegovu biološku maj- Mse molili. I sad se družimo i bliži smo nego prije.”
ku smije li se krstiti. Ona se složila i kršten je na blagdan Krista olitva je u središtu ove udomiteljske obitelji za koju vrijedi
Kralja u istoimenoj župnoj crkvi i župi kojoj i naša obitelj pripada.” ono pravilo: tko hoće – nađe način, a tko neće – izgovor.
Kada smo ih posjetili, a bilo je to oko 18 sati, posvjedočili
S obzirom na okolnosti u kojima živimo, a koje su uzrokovane smo njihovoj zajedničkoj molitvi koja nije bila spriječena iako dvoje
pandemijom koronavirusa, ovaj Božić bio je drugačiji je od svih do njihove odrasle djece sa svojim obiteljima žive na drugim adresa-
sada. Međutim, za ovu obitelj značio je učvršćivanje međusobnih ma. “Velika smo obitelj i pomalo se razilazimo jer su djeca odrasla
odnosa, ali i odnosa s Bogom. Obitelj poručuje kako im je ovaj Božić i zasnovala su svoje obitelji. Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji,
bio bolji od svih jer je proživljen dublje, duhovnije, kao i vrijeme Messengeru, svakoga dana u 18 sati okupimo se na zajedničkoj
pandemije koje je uključivalo brojna ograničenja. “Imali smo ogra- molitvi.”
Claudia Juranić Klarić dugogodišnja je predsjednica Udruge
ničenja vezanog uz odlaske na misu i morali smo paziti da dođemo
na vrijeme kako bismo bili među 25 vjernika koliko je dopušteno udomitelja Damdom zahvaljujući kojoj oko 45 djece danas žive u
sudjelovati na misi. Željeli smo pokazati Isusu da nam je vrlo važno udomiteljskim obiteljima i u kojima im je pružena mogućnost kva-
doći na misu. Na zornice nismo išli, ali smo ih svako jutro u 6 sati litetnog razvoja. Biti udomitelj, plemenita je odluka, ali i iznimno
pratili putem prijenosa na Laudato televiziji. Ova korona pokaza- odgovorna koja mijenja i dotiče mnoge živote. Na dobro je dota-
la nam je da postoji bolji, dublji, pravedniji svijet. Otkrila nam je knula i promijenila živote Sanela i Antonia, ali i same obitelji koja
nešto što smo uzimali ‘zdravo za gotovo’. Nedjeljne mise shvaćali im je pružila dom. Zahvalna Bogu na svemu što im je darovano,
smo kao nešto što se podrazumijeva, kao nešto što nam pripada i ova obitelj iz Matulja nije zaboravila zapitati se, ali i odgovoriti na
na njih smo ranije odlazili kao da nam je to ‘zadatak’. U vremenu konkretan način na pitanje: što ti Bogu daruješ? Helena Anušić

27

Vrijedno otkriće u najstarijoj
riječkoj župnoj crkvi

Na kamenu iz antike nalaze se dva dupina prepletenih repova i između

njih trozubac što su simboli Neptuna.

Uutorak 22. prosinca u najstarijoj riječkoj župnoj
crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije održana
je konferencija za novinare na kojoj je predstav-
ljeno vrijedno otkriće Konzervatorskog odjela u Rijeci.

Tijekom sanacije krova crkve, nužne zbog prokiš-
njavanja i unutarnjeg oštećenja nastalog zbog vlage, i
pregledavanja krovišta na ulazu u tavan glavnog broda,
uočen je kamen iz antičkog razdoblja koji je sigurno bio
podnožje križa na krovu svetišta. Pronađeni kamen za-
mijenjen je drugim odgovarajućim kamenom, a ovaj vri-
jedan eksponat na konferenciji su predstavili konzer-
vator dr. Željko Bistrović koji je u ime Konzervatorskog
odjela Grada Rijeke kontinuirano pratio tijek radova i
župnik mons. Sanjin Francetić.

Obnova župne crkve traje već tridesetak godina i ri-
ječ je o statičkim konzervatorskim radovima koji su vrlo
zahtjevni, rekao je na početku mons. Francetić. “Ove
godine obnovili smo krov svetišta jer je to bilo najnuž-
nije zbog prokišnjavanja i vlage koja je prijetila oštetiti i
ono što je obnovljeno. Tijekom radova pronašli smo ovaj
kamen. Kako je on završio na krovu, ne znamo, ali mo-
žemo pretpostaviti da je tijekom postavljanja križa na
svetište, on trebao imati neko postolje. Kako je riječ o
vremenima kada nije bilo električne struje i drugih po-
magala, pretpostavljamo da su za postolje križa koristili
ostatke starih građevina. Tako je, pretpostavljamo, na

Kkrovu završio i ovaj kamen iz antičkog vremena.”
onzervator Bistrović je dodao kako je ovaj an-
tički spomenik pronađen in situ, odnosno bio
je ugrađen u krovište iznad apside. Jedan je od
rijetkih in situ antičkih spomenika koji je pronađen u
Rijeci, a vrijedan je i zbog svoje simbolike, ikonografije
i namjene. “Na njemu se nalaze dva dupina prepletenih
repova i između njih trozubac što su simboli Neptuna.
Najvjerojatnije je kao piramidalni završetak stajao na
nekom nadgrobnom spomeniku.” Dodao je da ovaj vri-
jedan spomenik pripada akvilejskom kulturnom krugu
jer paralele koje su pronašli vežu se uz Akvileju i Mon-
falcone. Osim toga, ovaj antički spomenik zanimljiv je i
zbog činjenice da je najvjerojatnije u crkvu Uznesenja
BDM ugrađen u renesansnom razdoblju i svojevrsna je
aktivna negacija antike, zaključio je Bistrović.

Na kraju, mons. Francetić prisjetio se i pokojnog
gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića re-
kavši da je kao profesor povijesti često naglašavao da
kad se nešto radi u crkvama i župnim uredima, potreb-
no je biti pažljiv s materijalom koji je predviđen za ot-
pad. Kao primjer naveo je slučajno otkriće Senjske ploče,
jednog od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika s
početka 12. stoljeća. To se dogodilo 1964. godine tijekom
obnove senjske kule Nehaj. “Kada je pogledao materijal
koji je trebao biti bačen, tamo je uočio glagoljska slova.
Biskup Bogović, iako je pokojni, i sada nas uči!” zaklju-
čio je mons. Francetić.

Helena Anušić