GMO

GMO

1. Sta je GMO?
Genetski modifikovana hrana (GM hrana ili biotehnološka
hrana) jeste hrana proizvedena od organizama koji su bili
podvrgnuti posebnim izmenama unutar njihove DNK,
korištenjem metoda genetičkog inženjerstva. Ove tehnike su
dopustile ispoljavanje novih osobina kod organizama koji ih
prethodno nisu posedovali. Također se omogućuje i mnogo bolja
kontrola genetičke strukture hrane nego što je to bilo u
"klasičnim" procedurama poput selektivnog uzgoja i uzgoja na
bazi induciranih mutacija.

2.Pocetak prodaje GMO hrane?

Komercijalna prodaja genetički modificiranih biljaka počela je 1994.
godine, kada je Calgene prvi reklamirao svoje tzv. "Flavr Savr" sjeme
paradajza sa odgođenim sazrijevanjem.[2] Do danas, većina genetički
modificirane hrane je primarno usredotočena na "usjeve koji donosi
dobit" od velike potražnje poljoprivrednika, kao što
su soja, kukuruz, uljana repica i ulje sjemenki pamuka. Ove biljke su
obično podešene za otpornost na patogene i herbicide i bolje profile
hranjivih tvari. GM stočarstvo je također u eksperimentalnom
razvoju, iako još uvijek (u novembru 2013.) na tržištu nema takvih
proizvoda.

3.Zašto se proizvodi GM hrana?

GM hrana ima svoje prednosti u odnosu na konvencionalnu
(organsku) hranu. Prije svega to su niža cijena, duži vijek trajanja
proizvoda ili veća nutritivna vrijednost. Međutim, osnovni razlog
zbog kojeg se GM hrana počela proizvoditi bila je veća otpornost od
nametnika i bolesti biljaka (smanjuje uporabu pesticida!).

4. Koja GM hrana se uzgaja?

Ukupno je poznato 16 genetski modificiranih kultura. To su
kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krumpir, šećerna repa,
riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, dinja i papaja.
Na gotovo svim površinama su uzgajane pretežito četiri
poljoprivredne kulture, i to soja (čak 60% svih površina GM hrane),
kukuruz, pamuk i uljana repica.

5. Prednosti GM hrane:

• GM hrana je tako pravljena da reši probleme zbog kojih dolazi do
gubljenja biljaka I useva, a samim time i manjka hrane. Pa tako u borbi
protiv štetočina poljoprivrednici koriste velike količine pesticida, koji
štete kako napastima, tako i našem zdravlju, ali i okolini.

Zato je elegantan način za ubijanje štetočina bez korišćenja hemikalija
ubacivanje gena za supstancu toksičnu po štetočine, a po nas neutralnu.
• edna od važnih mogućnosti genetskog modifikovanja useva je
tolerancija na sušu i salinitet. Kako ljudska populacija uvećava svoju
brojnost, tako i količina obradive površine mora rasti. Samim tim,
postaje problematično saditi na mestima koja nisu prilagođena u
potpunosti uzgajanju npr. pirinča ili kukuruza. Da bismo omogućili ovim
biljkama da rastu na takvim mestima, moramo ih pre toga modifikovati,
što podrazumeva ubacivanje određenih gena iz biljaka koje već
prirodno rastu na ovim područjima.

• Još jedan veliki plus za GM hranu potiče od problema manjka hrane za
određeni deo svetske populacije. Dnevni unos hrane u nekim zemljama
zavisi samo o jednoj žitarici. Npr. pirinač, koji je jedino prehrambeno
sredstvo nekih ljudi, nažalost ne poseduje sve potrebne sastojke za
dobro zdravlje, i ovakav način ishrane često vodi u neuhranjenost.

Genetskim inženjeringom pirinča možemo povećavati broj vitamina i
minerala, i sprečiti ozbiljne posledice po zdravlje koje može
prouzrokovati nedovoljna ishrana. U to ime naučnici su kreirali
takozvani zlatni pirinač sa dodatnim sadržajem vitamina A, kako bi
sprečili jedan od najčešćih problema u zemljama trećeg sveta- slepilo
izazvano nedostatkom vitamina A.

• Dodatne dve zamisli o korišćenju GM hrane su se ticale lekova i
obnavljanja zemljišta. Što se tiče prve, učinilo se zgodnim da se
zemljama trećeg sveta kod kojih je kupovina I dostupnost vakcina i
neophodnih lekova otežana, ovi proizvodi dostavljaju u jestivom obliku.
Pa tako bi oni umesto da idu kod lekara da prime tetanus mogli da
pojednu bananu, što smanjuje troškove plate lekara, slanja I produkcije
vakcina I lekova u ovim zemljama u kojima su lekovi preko potrebni.

Druga pomenuta ideja se tiče fitoremedijacije, korišćenja biljaka koje su
genetski modifikovane da uklanjaju teške metale iz zemlje.

6. Kritike proizvodnje GM hrane:

Što se tiče uticaja na okolinu, jedna od najozbiljnijih stavki je nenamerno
povredjivanje drugih vrsta. Kontroverze su postojale oko ubačenog gena za
botulin toksin u biljku kukuruza. Postavljeno je pitanje da li pored toga što
ubija larve kukuruznih štetočina, dovodi do smrti i drugih "dobrih" vrsta.
Dodatno, upotreba ovog toksina postavlja pitanje da li će neke populacije
insekata razviti rezistenstnost na ovaj toksin.
Druga velika kritika GM hrane je da li potencijalno može doći do transfera
gena na druge vrste, nakon slučajnog ukrštanja transgene i netransgene biljke.
Opcija koje se svi najviše plaše je baš transfer gena za otpornost na herbicide
u korove, koji bi tada postali neotporni na ove otrove.
Da bi se izbegle ove mogućnosti jedno od rešenja je da se GM biljke gaje tako
da su sterilne, tj. da ne stvaraju polen.

1. Alergenost: U praksi se ne preporuča prijenos gena s hrane koja izaziva
alergije, ukoliko se ne dokaže da protein proizveden iz gena nije alergen.
Sva GM hrana se testira na alergenost prema protokolima SZO (Svjetska
zdravstvena organizacija) i FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu
Ujedinjenih naroda). Do danas nije pronađena GM alergena hrana.

2. Prijenos gena: Problem bi moglao predstavljati prijenos gena iz GM hrane
u ljudske stanice ili u bakterije koje se nalaze u ljudskim crijevima (npr.
prijenos gena za otpornost na antibiotike). Premda je vjerojatnost
prijenosa mala, SZO i FAO stručnjaci predlažu da se uopće ne
upotrebljavaju geni za otpornost na antibiotike.

3. Outcrossing (križanje): Križanje se odnosi na prijenos gena GM hrane na
ostale usjeve ili na ostale biljke. Osim križanja, i samo miješanje GM hrane i
konvencionalne hrane na poljima moglo bi imati posljedice po sigurnost
hrane. Ovaj rizik je realan, jer je u SAD-u dokazano da je došlo do miješanja
kukuruza koji je odobren samo za životinje, s kukuruzom za ljudsku
prehranu.

7. Je li GM hrana sigurna?

Na ovo pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor. Svaku GM hranu treba
procijeniti posebno. GM hrana koja se trenutno nalazi na tržištu u svijetu
prošla je procjenu rizika i nije vjerojatno da uzrokuje rizik za zdravlje ljudi.
Nadalje, u zemljama u kojima se GM hrana prodaje nema dokaza o negativnom
utjecaju na zdravlje.

➢ U Srbiji je prema Zakonu o genetički modifikovanim
organizmima zabranjena proizvodnja, ali i promet GM
hrane,sto ne znaci da mozda nije na nasim trpezama.

8. Kako da prepoznate genetski modifikovanu hranu:
1. Oznaka na deklaraciji

Organski proizvodi posebno su naznačeni. Potražite proizvode sa
oznakom 100% organsko, Organsko ili Napravljeno od organskih
sastojaka (Made with organic ingredients). Samo oni garantuju da u proizvodu
nema ni tragova genetski modifikovanih jedinjenja.

Obratite pažnju na deklaraciji ne kojima piše GMO-free, Non-
GMO ili Napravljeno bez genetski modifikovanih jedinjenja (Made without
genetically modified ingredients). Ovi proizvodi zapravo mogu da sadrže
GMO, ali ne više od 0.9 %.

2. Obratite pažnju na izgled proizvoda

GMO hrana izgleda savršeno. Pravilnog je oblika, sve voće i povrće je iste
veličine, a rok trajanja je značajno duži u odnosu na drugu hranu, jer im
dodati geni pružaju otpornost na negativne spoljašnje uticaje. Na primer, gen
bacila Bacillus thuringiensis koji se dodajte GMO hrani proizvodi toksin koji
odbija štetočine. Zato, ako primetite da insekti dodiruju povrće, znajte da je
verovatno organskog porekla.

3. U ovim namirnicama dominira

Veruje se da je 78% soje, 33 % kukuruza, 64 % pamuka i 24 % uljane
repice na svetu genetski modfikovano. Pored ovih namirnica, neki
proizvođači dodaju gene i u mesne prerađevine, mlečne proizvode, polu-
spremljena i gotova jela, mešavine brašna, instant obroke, slatke napitke,
sirupe...

VIDOJEVIC ANDJELA II1