PORTFOLIO - Didaktika

PORTFOLIO

Seminarska nastava iz Didaktike

Kolegij: Didaktika
Mentor: dr. sc. Senka Žižanović

Studentica: Maja Grgić

SADRŽAJ

1. Uručci seminarskih tema
2. One-minute paper (aktivnost)
3. Pedagoške kompetencije na primjeru filma „Dead Poets

Society“
4. Cvijet (metoda poticanja)
5. Aktivnost World Cafe (Školska kavana)
6. Priprema za nastavni sat engleskog jezika

URUČCI SEMINARSKIH TEMA

Kolegij: Didaktika
Izradile: Ana Barbara Pajić i Anđela Blažević

URUČAK: Doživljavanje i stvaranje

Putovanje u mašti je meditativni postupak kojim se u nastavu ugrađuju faze mirovanja i opuštanja (nastavnik
priča priču ili čita neki tekst).Najvažniji cilj je aktiviranje sposobnosti predočavanja (=mašta).
Putovanje u mašti umiruje, potiče razgradnju stresa i sprečava nemir i nediscipliniranost. Potiče se i trenira
kreativno osjećanje i razmišljanje.

Prikladni motivi:

o Metode za uhodavanje za putovanja u prostoru, vremenu, prirodi, tehnici i svemiru u gotovo svim
školskim predmetima

o Mogu biti i vježba za promjenu perspektive
o Ona su i mogućnost prenošenja informacija, a prikladna je i za vježbanje i ponavljanje već naučenoga i

uvježbavanje školskih zadaća
o Terapeutski aspekt putovanja u maštu ne dolazi u obzir u nastavi
o Oprez zbog manipulacija, indoktrinacija i prisila
o Otpor kod učenika starijih od 5. razreda

Treba pripaziti:

o Pripremiti učenike na metodu – objasniti smisao i tijek
o Pobrinuti se za mirnu i opuštenu atmosferu prije početka
o Mirno i udobno sjedenje i zatvorene oči
o Glazbena podloga
o Mirni govor
o Paziti na ne prekidanje; trajanje 3-10 minuta
o Pronaći skladan kraj
o Pripremiti fazu obrade i ocjene

KREATIVNA PRIMJENA FILMOVA

Film može izazvati procese učenja, ali ne i izmijeniti ih. Fascinacija medije iskorištava se za motivaciju, zorno
prikazivanje, informiranje, konfrontaciju s ponašanjem ljudi, dokumentaciju događaja i stanja koje netko ne
može sam doživjeti. Za kvalitetnu upotrebu filma presudna je faza nakon gledanja filmaFilm je medij moderne
koji utječe na pogled na svijet ljudi kao ni jedan drugi. Kao takav ima pozitivan i negativan utjecaj.

Prikladni povodi

o Društveni predmeti, materinji jezik, umjetnost i glazba – predmet analize
o U drugim predmetima – središte interpretacije

Mogući problemi

o Nedostatak filma u usporedbi s tekstom što slika i ton samo jedanput i samo kratko djeluju na
promatrača.

o Teža komunikacija nakon filma zbog navike ne komentiranja filmova.

Treba paziti

o Na izbor filma
o Vođenje filmskog zapisnika
o Brain storming, dvostruki red sjedenja tako da učenici mogu razgovarati o sadržaju, pisani razgovor

TRI PRIJEDLOGA ZA OBLIKOVANJE NASTAVE

Lanac pojmova – metoda prikladna za obradu animiranih filmova

Miješanje skupina – mogu se obrađivati i najteži informativni filmovi

Kuglični ležaj – postupak vodi od intenzivne rekapitulacije filmskog sadržaja i osim toga trenira sposobnost
slušanja i govorenja uopćenog adresatu.

IZRADA ZIDNIH NOVINA

o Zidne novine su informativan, čitljiv i zoran oblik prezentacije velikog formata.
o Služe kao izvor informacija.
o Dogovori se tema.
o Raščlaniti u razna područja.
o Traga se za određenim materijalima.
o Formalno pregledno i optički atraktivno.
o Paziti na vizualizaciju.
ZAKLJUČAK

 Putovanje u mašti umiruje, potiče razgradnju stresa i sprečava nemir i nediscipliniranost
 Potiče se i trenira kreativno osjećanje i razmišljanje
 Film je medij moderne koji utječe na pogled na svijet ljudi kao ni jedan drugi
 Pri izradi zidnih novina posebno paziti na njihov izgled

Popis literature:

 Mattes W. (2007). Nastavne metode; 75 kompaktnih pregelda za nastavnike i učenike. Zagreb: Naklada
Ljevak

Kolegij: Didaktika
Studentice: Franka Maslov, Lucija Tomašević i Petra Pekarić

Uručak: Nastavne metode temeljene na istraživanju

Vrlo je važno učenike i studente naučiti kako rezimirati i bilježiti, jer se tako stvaraju tehnike za uočavanje bitnih
činjenica u tekstovima i knjigama, te samim tim učimo ono što je najbitnije.

Pronalaženje sličnosti i razlika u nastavi
Uspoređivanje

 prepoznavanje važnih značajki
 Vennov dijagram

Klasificiranje
 organiziranje elemenata u grupe na temelju njihovih sličnosti

Metafore
 Dva elementa su povezana apstraktnim, nedoslovnim odnosom

Analogije
 Analogije pomažu da uvidimo koliko su slične naizgled razlučite stvari, i to na način da se povećava
naše razumijevanje informacija
 Formula: A:B::C:F (ovo čitamo kao A je za B isto što je i C za D)
 Liječnik:stetoskop::slikar:kist (stetoksop je za liječnika isto što i kist za slikara)
 Opisivanje odnosa između odnosa
 Korisne za aktivnosti usmjerene na učenika

Rezimiranje
 Za dobar sažetak, učenici moraju neke informacije izbrisati, neke promijeniti, a neke sačuvati
 U rezimeu ti zamjenski izrazi mogu biti ili općenitiji ili određeniji od onih u tekstu koji smo
obrađivali
 Moramo naučiti učenike kako dubinski analizirati pročitane informacije
 Ključne sastavnice kod rezimiranja: precrtavanje, zamjenjivanje, zadržavanje

Rezimiranje u nastavi
 Brown, Campione i Day (1981.) razvili strategiju temeljenu na pravilima
 Precrtati nevažan materijal, precrtati suvišan materijal te zamijeniti popis višim pojmovima
 Odabrati ili izmisliti tematsku rečenicu

Uzajamnopoučavanje

 Palincsari Brown (1984, 1985)
 četirikomponente: rezimiranje, ispitivanje, pojašnjavanje, predviđanje
 omogućujevisokurazinurazumijevanjapotrebnuzauspješansažetak

Istraživanjeiteorija o bilježenju

 uskopovezano s rezimiranjem
 monografijaKoristibilježenja (Beecher, 1988.)

Bilježenje u nastavi
 bilješkekoje je sastavionastavnik
 oblicibilježaka - različitestrukture (neformalninacrt, mreža)

Kombiniranebilješke
 neformalninacrt i strukturamreže - kombiniranatehnika
 metodazahtjevaviševremena

Literatura:
 Marzano J., Pickering D., Pollock J. (2006)Nastavne strategije: kako primijeniti devet
najuspješnijih nastavnih strategija.Educa: Zagreb.

UČENJE OTKRIVANJEM Studentice: Ivona Pintur, Stella Magovac
metoda zasnovana na konstruktivističkoj teoriji

- temelj: rješavanje problema (korištenje predznanja – novi koncepti, osnivač JeromeBruner

1. METAPLANSKA METODA -definicija - grčki prefiks „meta“ označava iza, između, u tajnosti

- postupak vizualizacije u kojem se čini vidljivim „meta znanje“ nekog razreda o nastavnoj temi

- „ispitivanje karticama“ – učenici dobivaju kartice za kartoteku bilježenje predznanja, interesa za učenje,
prijedloga za daljnji način postupanja) kroz pojmove ili kratke rečenice

- kartice – vizualizacija na panoima, na ploči = polazna situacija za daljnje postupke
- učenici sudjeluju u planiranju i oblikovanju nastave
- dobre mogućnosti za ostvarenje prava na sudjelovanje
- poredak kartica – grafika kartica uvid u stadij radnog procesa
- nastavni rad – zajedničko unaprjeđivanje, plan obvezujući, transparentan (svi sudjeluju i odgovorni su za
uspjeh)
- timski rad nastavnika i učenika
2. PROJEKTNA NASTAVA -definicija - pojam „projekt“ = namjera, plan
- nastavnici i učenici postavljaju zajednički zadatak koji je potrebno savladati u zadanom vremena
- postupak: nastavni tijek od faze zajedničkog planiranja do prezentacije rezultata projekta

- projektna nastava sastoji se od niza metoda
- najvažnija značajka projektne nastave je povezivanje teorijske spoznaje i prakse

- na kraju projektne nastave nastaje proizvod koji se može pokazati/prezentirati
- projektna nastava = otvorena nastavna forma postoji otvorenost odlučivanja

- projektna nastava povezuje interese učenika

- zadaci nastavnika sastoje se većinom u tome da se imenuje okvirna tema
- praktični rad urezuje se dublje u pamćenje učenika

- nastava povezuje kooperativno učenje s individualizacijom svatko može doprinijeti svojim sposobnostima i
interesima
3. PROJEKTNI TJEDAN - definicija - projektni tjedni = školske priredbe u kojima sudjeluju svi nastavnici i
učenici

- provode se prema značajkama projektne nastave

- obilje mogućnosti, tema, itd.

- važna značajka: otvaranje škole prema van provođenje istraživanja i anketa izvan škole

- „dani otvorenih vrata“ – kraj i vrhunac projektnog tjedna, škola predstavlja roditeljima i zainteresiranoj javnosti
svoje projekte i istraživanja

- potrebna intenzivna priprema nju planira organizacijski tim
- škola se doživljava kao zajednica identifikacija učenika i nastavnika sa školom

- u projektnom tjednu škola postaje poligon za trening za stručno, metodičko, komunikativno i društveno učenje
učenici vježbaju suživot u zajednici

- svi sudionici preuzimaju odgovornost, učenici rade svjesno i pouzdano, moraju imati obzira prema drugima

4. RADIONICA BUDUĆNOSTI – definicije- Robert Jungk – istraživač budućnosti – 70e godine prošlog st.
tražio oblike učenja u koje ljudi unose svoju stvaralačku maštu u oblikovanje stvarnosti

- metoda u kojoj sudionice i sudionici razvijaju viziju poželjne budućnosti

- polazište = konkretno postavljanje problema

- polazno pitanje je za sve isto, a rezultat nitko ne poznaje

- kroz igru se razvijaju kompetencije za rješavanje problema, mašta, kreativnost, radost eksperimentiranja

- povezivanje elemenata učenja kroz igru s treningom racionalna svladavanja problema

- učenje kako strukturirano prilaziti problemu – otkrivanje da se razumom i maštom dolazi do rješavanja
problema

*radionica budućnosti = „optimistična metoda“

- u prirodnim znanostima obogatila nastavu (racionalnom mišljenju dodaje dimenziju emocionalnog učenja)

- oblici učenja u kojima se aktiviraju obje polovice mozga (lijeva – racionalno i plansko razmišljanje, desna –
kreativnost i vizionarski dometi razmišljanja)

*radionica budućnosti = odgovor na kritiku kako se u školskom učenju opasno zapostavlja desna polovica mozga

5. ISPITIVANJE STRUČNJAKA - što je ispitivanje stručnjaka?

- stručnjaci = ljudi koji se posebno dobro snalaze u jednoj ili više struka profesionalno se bave nekim
problemom koji se obrađuje u nastavi, raspolažu praktičnim iskustvima i znanjem

- korist ako ih se pozove na nastavu, ispituju pitanja koja nekoga posebno zanimaju

1. korak – pronaći stručnjake i odabrati ih

2. korak – skupljati teme za pitanja i pripremanje pitanja

3. korak – pripremiti provedbu ispitivanja stručnjaka (obavijestiti upravu škole, dogovoriti prostor, dogovoriti
termine i teme, pozvati stručnjaka, odrediti tko će voditi raspravu, itd.)

4. korak – provedba razgovora sa stručnjacima (prema stručnjacima biti ljubazni, dobro se ponašati, aktivno
surađivati jer troše svoje vrijeme zbog nas)

5. korak – evaluacija i dokumentiranje rezultata

Usmjerenost na učenike

Tri su metode usmjerenosti na učenika: učenje po postajama, učenici poučavaju učenike i unutarnja
diferencijacija.

1. Učenje po postajama

Učenici dobivaju različite ponude učenja u obliku postaja koje mogu većinom obraditi samostalno. Zadatci se
uglavnom obrađuju u malim skupinama. Mogući su pojedinačni rad i rad s partnerom. Takva metoda omogućuje
učenicima pojedinačno bavljenje tematikom te pri tome oni mogu sami odrediti brzinu rada. Temelji se na
načelu kvalitativnog izbora, a korisna je i za predmete s obiljem gradiva i malim brojem sati jer predstavlja
vremenski ekonomičan oblik rada. Njome se potiče samostalni izbor učenika, tj. učenici sami biraju redoslijed
postaje i izborne postaje. Pedagoške koristi jesu: jačanje duha suradnje, stupanja samostalnosti, poticanje učenja

na vlastitu odgovornost i samostalno učenje te omogućuje unutarnju diferencijaciju na više razina. Metoda je
prikladna kada:

a) se novi sadržaji trebaju što samostalnije obraditi
b) je već poznata vježba i usvaja se na individualan način

Također, prikladna je za obradu složenih tema poput: Čista voda za piće- bogatstvo važno za život (kemija) ili
Doba otkrića (povijest). Mogući problemi jesu: ako se u planiranju propuste jasna ogranizacijska pravila postaje
kaotično, prevelik angažman profesora u planiranju postaja i rizik slobodnog odlučivanja.

Savjeti pri izvođenju ove metode jesu:

1. S učenicima isplanirajte učenje po postajama - metoda brainstorming ( učenici skupljaju ideje o temi i
zajedno strukturirate postaje učenja).

2. Moguće je i jedno cijelo poglavlje iz udžbenika učiniti sadržajem učenja po postajama. (Naslov
poglavlja nudi tematski okvir, a jedinice po dijelovima čine postaje učenja)

3. Obrazac za evidenciju- učenici zabilježe koja su postaja i koji su radni zadatci obavljeni.
4. Rasporediti postaje numerirano na stolove za skupine.
5. Staviti na raspolaganje na središnjem mjestu opća pomagala (računalo, knjige).
6. Odrediti zajedno s razredom ukupno trajanje za radnu fazu (npr.2 školska sata).

2. Učenici poučavaju učenike
U konceptu “učenici poučavaju učenike” učenici preuzimaju cijeli rad planiranja nastave i njegova ostvarenja.
Pritom oni koji uče zamjenjuju uloge s onima koji poučavaju. Proces počinje podjelom učenika u skupine, pri
čemu svaka skupina preuzima planiranje nastavne jedinice o dogovorenoj temi. Nastavnik upravlja podjelom
tema na pojedine skupine i određuje u zajedničkom dogovoru termine za nastavu koju treba održati. Nakon faze
skupnog rada, planirana se nastava postupno ostvaruje i ocjenjuje u povratnoj informaciji. U tom konceptu
provodi se odgovorno, samostalno i kooperativno učenje. Učenici preuzimaju najvišu odgovornost za uspjeh.
Iskustva s tim postupkom pokazuju da učenici surađuju s veseljem i ozbiljnošću, da postaju samopouzdaniji i da
katkad saržajno dobivaju više nego kad im nastavnik nešto objašnjava. Metoda je prikladna za više razrede.
Mogući problemi: potrebno mnogo vremena, razmišljanja nastavnika idu često u smjeru rizika od nesupjeha.
Plan tijeka za jedan nastavni sat:

1. Faza: početak nastave
2. Faza: obrada novog gradiva
3. Faza: prikupljanje važnih rezultata učenja

3. Unutarnja diferencijacija

Pod tim se podrazumijeva ukupnost svih mjera koje u nastavi vode do individualizacije učenika. Naime, učenici
se razlikuju jedni od drugih u strategijama učenja, brzini učenja, sposobnosti koncentracije, interesima,
predznanjima i već postojećim kvalifikacijama. Stoga, metode za unutarnju diferencijaciju vežu se za
jedinstvenost svakog učenja i pritom istodobno pokušavaju povezati individualno napredovanje s napredovanjem
učenja u cijeloj skupini. Takvom metodom se ističe subjektivnost. Ona obuhvaća i individualizaciju, ali i skupnu
orijentaciju – isti cilj: poboljšanje nastavne kvalitete općenito. Njezini ciljevi jesu: stvoriti razred u kojem se
razvijaju različite pretpostavke za učenje i u kojem se ostvaruje kooperativno integrirani rad s visokim
kvocijentom socijalne inteligencije.

Unutarnja diferencijacija omoguće učenicima da oblikuju vlastiti način učenja. Učenici dobivaju stvarnu
mogućnost da upotrijebe svoje pravo na suodlučivanje u nastavi. Ona omogućava da jaki i slabi učenici
profitiraju jedni od drugih. Drugim riječima, jaki preuzimaju funkciju poučavanja, preuzimaju odgovornost,
prestaju se dosađivati, a slabi profitiraju od pomoći svojih vršnjaka. Ta metoda ističe da različitost treba
promatrati kao šansu, a ne kao problem. Ona tvrdi da će skupina tvorena od učenika s različitim talentima će
postići bolje rezultate nego skupina koju čine učenici s istim talentima.
Metoda je prikladna između početka i završetka jedne nastavne faze.

Mogući problemi: preopterećenost nastavnika
Posebno prikladne metode diferencijacije: pojedinačni rad, rad s partnerom, skupni rad, tjedni plan, učenje po
postajama, učeničke prezentacije.

Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Kolegij: Didaktika
Filozofski fakultet Studenti: A. Bobonja, L. Ljubić, V. Merdžan
Odsjek za pedagogiju

Strategije obrazovanja: strategija vježbanja i strategija stvaranja

1. Strategija vježbanja

 Teorijski okvir strategije vježbanja:
- temelj: psihomotorni procesi; cilj: automatizacija

 Učenje učenja
- grafički, tekstualni, matematički i tehnički izvori; jednostavnije prema složenijem

 Učenje jezika
- prirodno učenje (komunikacija) ≠ mehaničko učenje (čitanje istog teksta)

 Učenje praktičnih radnji
-> samostalno – ponavljajući proces, sve dok dijete ne usavrši (rezanje)
->izrada upotrebnog predmeta – model (=prirodno učenje)

 Tjelesno vježbanje
- kretanje; analitički pristup ≠ sintetički pristup

2. Strategija stvaranja

 Začetci u igri – učenje otkrivanjem
 4 etape stvaralačkog procesa: a) inspiracija; b) rad na ostvarenju inspiracije; c) završetak stvaralačkog

čina; d) komunikacija
 Oluja ideja – ideje kako riješiti neki problem, naći novo rješenje, inovirati proces…
 Morfološka analiza – podjela na varijable za koje se navodi što veći broj elemenata (popisuju se i

označavaju)
 Radionica budućnosti – kompleksan postupak kojim se nastoji naći rješenje za neki konkretan problem

koji je aktualan između sudionika
 Scenarij – pronalaženje puteva prijelaza od sadašnjeg u željeno stanje

4 faze vježbanja – aktivna faza, faza pripreme, faza asimilacije i faza identifikacije

Literatura:

- Bognar, L., Matijević, M. (2002). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga.

Marko Kovačić, Milorad Radovanović

Kolegij: Didaktika

STRATEGIJE OBRAZOVANJA

Strategija učenja i poučavanja
 Učenje, učenje otkrivanjem ili iskustveno učenje karakterizira dolaženje do spoznaje vlastitim
iskustvom. Sastoji se od sljedećih koraka: uočavanje i definiranje problema, vlastita aktivnost u rješavanju
zadataka, pronalaze rješenja i izvođenje zaključka.
 Poučavanje, osim što je kraći proces, razlikuje se od učenja po tome što se do rješenja i odgovora na
postavljena pitanja ne dolazi vlastitim iskustvom već se traže gotovi odgovori.

Strategije poučavanja

1. Problemsko poučavanje – polazi od definiranja problema kojeg najčešće postavlja nastavnik te se nakon
toga prelazi na iznošenje rješenja i odgovora. Odgovore može iznositi profesor ili druge stručne osobe put
izlaganja, objašnjavanja ili demonstracija. Važno je imati na umu da nastavnik mora izabrati problem kojega
će svaki učenik shvatiti kao problem, jer inače proces spoznaje kod učenika neće započeti.
2. Heurističko poučavanje – također započinje postavljanjem problema, ali se učenike postupno vodi do
rješenja što im omogućava da sami dođu do zapljuska. Metode koje se često koriste u ovoj strategiji
poučavanja su dijalozi, heuristički razgovor, rasprava, panel-rasprava, suprotstavljene grupe...
3. Programirano poučavanje – naziva se još i analitičko poučavanje. Odvija se tako da se učeniku postavi
problem koji se podijeli na osnovne elemente te mu se zadaju zadatci koji zahtijevaju određenu aktivnost.
Kada učenik riješi jedan od tih zadataka dobije povratnu informaciju o ispravnosti te nastavlja raditi dalje.
Najčešće se koristi pri individualnom radu s učenicima, a za materijale se koriste nastavni listići, tekst,
udžbenici, računala... Ova strategija je posebno učinkovita ako sadrži elemente igre.

Strategije učenja otkrivanjem

1. Istraživanje – uključuje nekoliko etapa: uočavanje i definiranje problema, formuliranje hipoteze,
prikupljanje podataka, promatranje, praćenje ili eksperiment te slijedi iznošenje zaključka na osnovi
dobivenih podataka

2. Simulacija – koristi se kada sudjelovanje u stvarnim situacijama nije moguće, a služi da se učenici
pripremaju za sudjelovanje u stvarnim situacijama. Odvija se tako da se postavi zamišljena okolnost
koja traži rješenje te učenici, u različitim ulogama, sudjeluju u rješavanju problema. Ova strategija
uključuje igre uloga (igra u kojoj u određenim ulogama komuniciraju u zamišljenoj situaciji), plan-igre
(oblik igre uloga, razlikuje se po tome što sudionici komuniciraju pisanim putem te na kraju slijedi
rasprava o doživljaju i spoznajama) i igre s pravilima (imaju jasna pravila te se dijele na strategijske i
igre na sreću).

3. Projekt – polazi se od problema i postavljanja hipoteza, a nakon toga se iznosi pismeni plan rješavanja
problema. Planiraju se potrebna sredstva, slijed poslova, vrijeme potrebno za rad i cilj koji se želi
postići. Rad se odvija po planu grupno ili individualno te se na kraju iznose zaključci i rezultati.

Strategija doživljavanja i izražavanja doživljenog

 Zasnivaju se na zakonitostima doživljajnog procesa te su dominantne u umjetničkom području
1. Recepcija – odnosi se na plodonosan susret učenika s umjetničkim djelom te se razlikuje za glazbu,
likovna djela, film i književnost. Odvija se pričanjem priča, slušanjem glazbe, sviranjem, gledanjem
slikovnica ili filma, animacijom lutaka ili glumom te plesom i pantomimom. Sastavni dio ove metode je da
učenici imaju potrebu izraziti (likovno, glazbeno, plesno, govorno, pismeno...) doživljaje stječene susretom
s umjetnošću.
2. Interpretacija i reprodukcija – fenomen koji se u umjetnosti javlja kao kolektivan čin. Cilj je da učenici
postanu interpretatori određenih umjetničkih djela, ali tako da u interpretaciju unose svoj senzibilitet i tako
postaju sustvaraoci.
3. Kreacija – ostvaruje se slikanjem, oblikovanjem, stvaranjem glazbe, pisanjem poezije ili proze itd. Ova
metoda pruža podršku stvaralačkim impulsima djece i omogućuje ostvarivanje inspiracije. Ova metoda
također sadrži i prezentiranje rada drugima u obliku objavljivanja učeničkih radova te izvođenja glazbenih,
scenskih ili plesnih ostvarenja.

Zaključak

Važno je zapamtiti razlike između učenja i poučavanja; učenje se odnosi na dolaženje do spoznaje vlastitim
iskustvom, dok poučavanje podrazumijeva da se rješavanje problema i traženje odgovora ne provodi
vlastitim iskustvom nego se odgovori traže i nalaze već gotovi. S obzirom na cilj, vrijeme i dostupne
materijale potrebno je primijeniti ispravnu strategiju učenja ili poučavanja. Primjerice, ukoliko je
nastavniku cilj prepustiti učeniku većinu inicijative kroz duži vremenski period, tada ćemo primijeniti
metodu projekta. Ukoliko nastavnik želi biti taj koji će imati glavnu riječ, tada može primijeniti jednu od
strategija poučavanja. Krajnje, vođeni rezultatima istraživanja prikazanog u prezentaciji možemo zaključiti
da kombinacija tradicionalne nastave s raznim aktivnostima, poput igre uloga ili plan igre, doprinosi boljem
učenju i rezultatima na ispitima.

Literatura
1. Bognar, L., Matijević, M. (2005), Didaktika, Školska knjiga, Zagreb
2. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 6.
11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58330>

Kolegij: Didaktika

Studentice: Magdalena Lončarić i Sara Samardžić

Uručak: NASTAVA USMJERENA NA DJELOVANJE: INTEGRIRANO UČENJE

Integrirano učenje teži povezivanju kognitivnog, socijalnog i moralnog učenja. Veliku ulogu imaju i aspekti
aktivnog ophođenja s predmetima učenja kao i vlastita aktivnost i samodjelatnost učenika koja se razvija. Prvo
treba navesti promijenjenu ulogu škole i nastave u životu djece i mladeži – proširenje školske obveze i sve dulje
trajanja obuhvaćenosti sve većeg dijela mlade generacije školskim sustavom i organiziranim procesima
poučavanja i učenja pridaje školskom iskustvu novu kvalitetu, ono sve dalje i intenzivnije prodire u životno
okruženje učenika. Tamo prikupljena iskustva sve snažnije djeluju na cjelokupnu osobnost stoga i sama škola sve
više postaje životom. S obzirom na takav razvitak, organizirano poučavanje i učenje mora izmijeniti svoj
karakter. Potrebno je pružiti mogućnosti iskustva koja nadilaze intelektualno učenje i potiču cjeloviti razvojni
proces učenika. Budući da vrijeme školovanja u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu postaje sve značajnijim,
škola mora odbaciti svoj karakter specijalizirane ustanove za prenošenje znanja i postati sveobuhvatnim

prostorom iskustva (usp. Fauser i suradnici, 1983).
Također je potrebna preobrazba izvanškolskih prostora iskustva. Zbog širenja novih medija i njihova sve
intenzivnijeg korištenja njihovo okruženje gubi svoju višeslojnu podražajnu kvalitetu i postaje medijski
priređenom stvarnosti „iz druge ruke”. Aktivno ophođenje sa zbiljskim stvarima postaje vodećom maksimom
školske organizacije poučavanja učenja kako bi se „lošoj” stvarnosti izvan škole s njezinim ograničenim
mogućnostima iskustva suprotstavilo neko pedagoško nastojanje. Javlja se zahtjev za repedagogizacijom škole,
za deintelektualizacijom nastave, za prevladavanjem sadržajno prazne težnje za postignućem, za otvaranjem
škole prema životu, za cjelovitošću učenja. Organizirano učenje i poučavanje treba uvažavati i poticati aktivni
karakter učenja i prema tome oblikovati uvjete za učenje. Tek tako će školsko učenje nadići mehaničku razinu i
izgubiti svoj nametnuti karakter; stečeni sklopovi znanja postat će integrirani dio ličnosti.

Gudjonsonov prikaz usmjeravanja na aktivnost kao metodičko načelo u nastavi:
1. U nastavni orijentiranoj na djelovanje učenik i nastavnik zajednički pokušavaju nešto učiniti, prakticirati,
raditi uz aktiviranje što više osjetila, glave, osjećaja. Duhovna i osjetilno-tjelesna djelatnost treba se ponovno

ujediniti.
2. Nastava orijentirana na djelovanje pokušava se nadovezati na interese sudionika u nastavnom procesu;
interesi nastavnika u podjednakoj su mjeri legitimno polazište kao i interesi učenika. Zadaćom nastavnika ostaje

probuditi i prenijeti interes.
3. Nastava orijentirana na djelovanje pokušava uspostaviti odnos sa stvarnosti, s izvanjskim životom, učenicima
dopušta ponavljati besmislice i proturječja iz životnih situacija.
4. Nastava orijentirana na djelovanje pruža mnogo prostora za samoorganizaciju i samoodgovornost učenika. Za
svaku radnju je potreban plan djelovanja, određena struktura, korisno je zajednički planirati odostraga prema

naprijed.
5. Nastava orijentirana na djelovanja usmjerena je prema cilju i nije proizvoljni aktivizam. Manje je značajna
operacionalizacija ciljeva učenja. Treba utvrditi koje je ciljeve djelovanja potrebno postići. Problem je što
nastavnikovi ciljevi poučavanja treba biti povezani s učenikovim ciljevima djelovanja.
6. Nastava orijentirana na djelovanje teži za mogućnošću konkretnih proizvoda. Proizvodi mogu biti osjetilno
dohvatljivi, mogu imati uporabnu i priopćajnu vrijednost. Mogući su i unutarnji proizvodi poput izmjene stava

prema strancima ili invalidima.
7. Nastava orijentirana na djelovanje iziskuje suradnju u zajedničkom djelovanju: obzirnost, ophođenje s
nadmoći i suzdržanošću, rješavanje sukoba, rad na odnosima, učenje međusobnoj komunikaciji preko zajedničke
upućenosti na predmet. Socijalno učenje se ozbiljno shvaća, male skupine i partnerski rad su potrebni socijalni
oblici u akcijskom učenju.
8. Nastava orijentirana na djelovanje je koncept koji može integrirati poznate i srodne oblike nastave:
otkrivajuće učenje, načelo egzemplarnosti, iskustvena nastava.
9. Nastava orijentirana na djelovanje u idealnom se slučaju pokušava uplesti u društvene odnose, izvršiti korisne
i praktične promjene. Njezin cilj nije bavljenje hobijima.

10. Nastava orijentirana na djelovanje je svjesna svojih granica – više od frontalne nastave koja smatra da se u
konačnici sve može prenijeti predavanjem i pokazivanjem. Ostali nastavni oblici i dalje ostaju nužni. Međutim,
danas je u nastavi potrebna veća usmjerenost na aktivnosti učenika.

Nužno je ukazati i na izvanjske teškoće u realizaciji kao i na imanentne probleme. Nastava orijentirana na
djelovanje suprotstavlja tromost institucionalnih i programskih odnosa u školi te tradicionalnu sliku nastave kao
elementa profesionalne kulture nastavnika. Akcijska nastava zahtijeva znatnu mjeru profesionalnog angažmana
kao i institucionalno otvaranje škole. Nastava orijentirana na djelovanje svoj uspjeh može pokazati samo u vrlo
uvjetnom i posebnom smislu – ali zato na svojoj strani ima zahtjevni pedagoški moral.

Problematika nastave usmjerene na djelovanje: integrirano učenje
1) Mogućnost usklađivanja s načelom tečaja  neophodno je uskladiti znanstvenu i aktivnu usmjerenost
(nalčelo tečaja) kako bi inegrirano učenje bilo zadovoljeno
2) Skučenost iskustva škola ima socijalicijsku i intelektualnu funkciju, stogane smije doći do skučenosti
poučavanja i učenja u školi zbog pridavanja pažnje isključivo načelima bliskosti i zornosti
3) Nastava orijentirana na djelovanje – didaktika određenog oblika škole? integrirano učenje nije
provedivo samo na određene vrste škola kao što se u praksi primjenjuje (obrtničke, umjetničke)

Literatura
Terhart, E. (2001). Metode poučavanja i učenja: uvod u probleme metodičke organizacije poučavanja i učenja.
Zagreb: Educa.

Kolegij: Didaktika

Studentice: Magdalena Bilić i Kristina Kožarević

Uručak: POTICANJE AKTIVNOG UČENJA

Aktivno učenjeskup različitih aktivnosti kojima se nastava usmjerava na učenika.

Motivirajuće zanimanje za novi sadržajosnovne smjernice za povećanje motivacije učenika:

 Maksimizirati iskustva s uspjehom
 Minimizirati anksioznost
 Dopustiti studentima/učenicima personalizirati postupak
 Poštovati osobnu vremensku raspodjelu studenta/učenika
 Iskoristiti snagu timskog rada
 Izbjegavati kazne

Strategija: Iskustvo prije koncepta

- Svrha: stvoriti učenja u kontekstu koji poboljšava razumijevanje.
- Opis: davanje studentima smisleno iskustvo o pojmu prije nego što ga apstraktno diskutiraju.
- Važnost iskustva koncepta prije apstraktnog razmišljanja o njemu: Prirodno uvlači učenike u temu,

čineći učenje zanimljivijim.Vodi do bogatijih, cjelovitijih razumijevanja i trajnijih učenja.Čini
školovanje stvarnim.

Strategija: Prezentacija za zadatak

- Svrha: Potaknuti svrhovito slušanje.
- Opis: Dodjeljivanje zadatka, a zatim predstavljanje podataka potrebnih za njegovo dovršavanje.
- Ako želimo da studenti obrate pažnju, pametno im je zadati problem prije nego što pružimo

informacije.
Strategija: Bilješke dugotrajne ploče

- Svrha: Pomoći učenicima da zadrže perspektivu o cijeloj temi.
- Opis: Ne brišu se važne bilješke na ploči.
- Ostavljanje svih bilješki vidljivim služi u najmanje tri važne svrhe:

1. Prvo, omogućava studentima da skeniraju i osvježe svoja sjećanja na ranije točke.
2. Drugo, pruža nam način da na kraju predavanja ponudimo sažetke.
3. I treće, dopuštanje da bilješke na ploči ostanu tijekom nastave često olakšava razumijevanje lekcije

kao cjeline.

Strategija: Razmišljaj naglas

- Svrha: Pokazati model razmišljanja koji nije linearan.
Opis: Razmišljati naglas kako bi učenici čuli kompleksan proces razmišljanja.

- Potaknuti učenike na ustrajnost pri dužim procesima razmišljanja.

Strategija: Vođeno otkrivanje

- Svrha: Uključiti sve studente u prakticiranje i usavršavanje lekcije.
- Opis: Vođenje studenata kroz set vježbi pomoću kojih će uspješno riješiti svaki problem.
- Bez suvišnog objašnjavanja pokazati učenicima da opažanjem mogu doći do rješenja.

Strategija: Napad na osjetila

- Svrha: Aktivirati sva osjetila.
- Opis: Omogućeno učenje putem svih osjetila.
- Pružiti razne mogućnosti primanja informacija i učenja.

Literatura:

1. Harmin, M. & Toth, M. (2006). Inspiring active learning: a complete handbook for today's teachers.
SAD: ASCD.

2. Gazibara, S. (2016). Aktivno učenje u multimodalnom okruženju. Školski vjesnik: časopis za
pedagogijsku teoriju. Izvor s Hrčka – Portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa: zadnja posjeta
14. 12. 2020. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=236327

3. https://skolazazivot.hr/wp-content/uploads/2019/03/Aktivno-u%C4%8Denje.pdf

Studentice: Novoselić Ivana i Šimičić Brigita
Kolegij: Didaktika

Uručak: Superučenje – megapoučavanje:
prema alternativnim oblicima učenja i poučavanja

Iako mnogi misle da je za uspješnost učenika potrebna samo njegova disciplina, red, rad i izvršavanje domaće
zadaće, važno je znati da svakom djetetu uvelike možemo pomoći uvođenjem programa učenja koji uključuje
čitav sustav tijela i uma.

Neurolingvističko programiranje (NLP)

 Richard Bandler i John Grinder (1970-ih, SAD)
 kontekst psihoterapije
 stvarajući nove mentalne obrasce i reprogramirajući ponašanje kreiramo budućnost kakvu želimo
 samo 10 % stvarnosti čini ono što se uistinu događa
 ne možemo promijeniti događaje, ali možemo svoje reakcije

Edukinestetika
 Paul i GailDennison
 svaka strana tijela komunicira sa suprotnom hemisferom
 unakrsni ili križno-lateralni pokreti
 pokretima je moguće utjecati na mozak
 Vježbe po BrainGym® metodi povećavaju učinkovitost mozga, a time i sposobnost učenja. Metoda
uključuje dvadesetak jednostavnih pokreta koji poboljšavaju vještine učenja (križno hodanje, moždane
tipke, lijena osmica, misleća kapa...)

Sugestopedija
 GeorgiLozanov
 polagana barokna glazba
 zvuk violina, ritam od 60 otkucaja u sekundi
 stanje pozorne opuštenosti
 aktivan i pasivan rad
 učiteljev glas prati konturu glazbe
 nakon aktivnog rada učenici ponavljaju ključne riječi i rečenice
 Mozart efekt
 utjecaj glazbe na tjelesni , osobni, socijalni i emocionalni razvoj

Trebamo li se brinuti za učenike?
 NE
 dužnost je zadržati mir

 NLP podrazumijeva ciljanu i koncentriranu primjenu tehnika promatranja i utjecanja
 smatra se da su neke od mjera, koje nastavnici provode na određenim učenicima, štetnije od NLP-a
 uvođenje vježbi u nastavu je nužno

Literatura
Terhart, E. (2001). Metode poučavanja i učenja : uvod u probleme metodičke organizacije poučavanja i učenja.
Zagreb : Educa.

Kolegij: Didaktika
Izlagači: Martina Radošević i Lana Pejković

Metoda moralnog odgoja: moralno učenje
1. UVOD
Javno školstvo na osnovi svoje pravno utvrđene svrhe djelovanja nije samo dužno učenicima prenositi
elementarne kulturne tehnike, intelektualne sposobnosti kao i kulturno-specifični korpus znanja, već osim toga
ima i obvezu poticati osobni razvitak mladog naraštaja.
2. MORALNI ODGOJ
 CILJ: dovesti osobu u stanje u kojem će ona samostalno donositi odluke o svom moralnom ponašanju
3. PRISTUPI MORALNOM ODGOJU
3.1 Moralni odgoj kao prenošenje vrijednosti
 usmjerenost na pred-postavljeni kodeks obvezatnih normi i vrijednosti te kataloge vrlina i propise o

ponašanju koji na njemu počivaju
3.2 Moralni odgoj kao razjašnjavanje vrijednosti
 CILJ: oblikovanje jasnog osobnog obrasca vrijednosti
3.3 Moralni odgoj kao analiza vrijednosti
 CILJ: izgraditi kod učenika sposobnosti za racionalnu analizu kao i racionalno, sređeno donošenje odluka u

vrijednosnim konfliktima
PET NASTAVNIH STRATEGIJA
 strategija osvještavanja, strategija razgovora, strategija argumentiranja, strategija tvorbe pojmova i

strategija igre
3.4 Moralni odgoj kao povećanjemoralne rasudne moći

 6 stupnjeva
 KOHLBERG4 moralna načela

3.5Moralni odgoj kroz moralno okruženje

 na organizacijskoj razini škole trebaju se stvoriti uvjeti koji učenicima u školskom životu omogućuju da
sudjelovanjem u procesu odlučivanja konkretno iskuse važnost moralnih problemskih konstelacija u
svakodnevnom životu
Poticanje moralne rasudne moći moralni odgoj preko moralnog okruženja - načelo „pravednosti” –
kognitivni problem, mladi čovjek u odrastanju prolazi kroz različite stupnjeve moralnog razvoja

Dva načelna problema:

1. tzv. paradoks moralnog odgojamoralni odgoj previše uspješan ili posve bezuspješan, strah od puke
indoktrinacije

2. pitanje o kompatibilnosti škole i moralnog odgoja
„Kao što se zadaća nastavnika ne sastoji u tome da kognitivno znanje prenese učenicima uz pomoć
metode učenja napamet, već da svoje razrede organizira s obzirom na konstruktivistički shvaćeno
„otkrivanje” znanja, isto tako nastavnik nema niti zadaću da moralno poučava, tj. nastavom prenosi
sadržajno-moralna uvjerenja. Nastavnici bi naprotiv, trebali stvoriti pretpostavke za moralne diskurse u
svojim razredima” (Edelstein, 1986, prema Terhart, 2001: 182).

4.ZAKLJUČAK

Moralni odgoj kao:prenošenje vrijednostinemogućnost oblikovanja novih vrijednosti
razjašnjavanje vrijednostipomaže pri razjašnjavanju i odlučivanju o osobnim, vrijednosnim i normativnim
prioritetima

analiza vrijednostiopremanje mladih ljudi sposobnostima koje su im potrebne u daljnjem životu
povećanje razine moralne rasudne moćimladi čovjek prolazi kroz 6 stupnjeva razvoja

Moralni odgoj kroz moralno okruženjeodgoj se s jedne strane treba prilagoditi razvojnoj logici, s druge
strane stimulirati prijelaz na idući viši stupanj

LITERATURA

Mađarević, L. (2016). Moralni odgoj kao kultivacija emocija. Napredak, 157 (4), 459-473.
Terhart, E. (2001). Metode poučavanja i učenja. Zagreb: Educa.

Kolegij: Didaktika

Studentice: Josipa Čabraja, Maja Grgić, Helena Štajdohar

POTICANJE AKTIVNOGA UČENJA

1) Nastavne metode koje potiču mišljenje višega reda

- pitanja višeg reda - proširuju svijest i potiču duboko učenje
- zahtijevaju poticanje aktivnosti svih učenika, ne samo određenog dijela razreda
- učinkovita pri radu sa sporijim učenicima koji ne shvaćaju abstraktne pojmove, no izrazito su kreativni

a)Metoda stvaranja grupacija
svrha: potaknuti učenike na razmišljanje o načinima na koji elementi određene teme mogu biti sličniopis: Pitati
učenike da smjeste predmete u kategorije koje sami izmisle
Učenici ne stavljaju predmete u već zadane kategorije, već smišljaju svoje kategorije.

b) Metoda rješavanja problema
svrha: primijeniti vještine rješavanja problema na predmetno područje
opis: pitati učenike da riješe problem koji nema očito rješenje
Od učenika tražimo da riješe problem vezan uz ono što predajemo; možemo otežati problem i približiti ga

stvarnosti ako dodamo više detalja nego što trebamo.

c) Metoda unapređivanja mišljenja pomoću jezika Svrha:

promicanje razmišljanja u uobičajenom razgovoru Opis: korištenje fraza

koje modeliraju zrelo razmišljanje Ako učenik kaže: „Mrzim to

čitati.”, možemo reći „Zbog čega mrziš?”. Umjesto da kažemo „Zašto si to učinio?” možemo reći: „Što te navelo

da to učiniš?”. Možemo modelirati željena ponašanja poput zamišljenosti,

izbjegavanje donošenja emocionalnih odluka, empatije i sličnog.

2) Nastavne metode za učinkovit završetak nastavnoga sata

a)Metoda: Ishodne rečenice

Svrha: potaknuti učenike da izvuku osobna učenja iz školskih iskustava i promovirati naviku učenja iz svih

životnih iskustava Opis: od učenika tražimo da

razmisle o iskustvu i napišu završetke na takve fraze poput „Naučio sam...“, „Iznenadio sam se...“, „Počinjem se

pitati...“, „Otkrio sam...“, „Osjećam...“, „Obećajem...“

Pri ovoj se metodi služi konstruktivizam kao način stvaranja vlastitog značenja kod svakog učenika.

b)Metoda: Sviđa mi se/mogao bih

Svrha: naučiti učenike da konstruktivno i otvoreno preispituju svoje postupke Opis:

tražimo učenike da se osvrnu na svoje ponašanje i napišu ono što im se svidjelo u ponašanju i što bi drugi put

mogli učiniti drugačije Dewey (1938) - ne učimo iz iskustva nego iz obrade

našeg iskustva

„sviđa mi se” – odnosi se na uočavanje jačih strana i telanata učenika „mogao bih” –
odnosi se na poboljšanje ponašanja učenika, podsjetnik da ne moraju ponavljati greške

c)Metoda: Mentalneslike
Svrha: Učenje učiniti jasnijim za sve učenike i uvažavanje potrebaučenika koji vizualno uče.
Opis: Traženje od učenika da stvore mentalnu sliku pojmova, procesa,ili učenja.
Mentalne slike mogu biti korisne za pregled materijala ili za uvođenje novih
materijala. Također bismo mogli potaknuti učenike da stvore vlastite mentalne slike kad god
to žele, možda da sami sažimu informacije.
d)Metoda: karte misli/osjećaja Svrha: Promicanje zdrave samosvijesti.
Opis: Traženje od učenika da naprave osobne bilješke, obično anonimno o mislima i osjećajima kojih su

trenutno svjesni. Ova metoda daje

studentima priliku da iskažu svoje osjećaje i misli. Metoda karte misli / osjećaja njeguje samosvijest i

samoprihvaćanje, a ako se strategija s vremena na vrijeme ponovi, možda svaka tri ili četiri tjedna, studenti

nastoje razjasniti svoje interese I nedoumice i postaju emocionalno inteligentniji.

Literatura

1. Harmin, M., Toth, M. (2006). Inspiring Active Learning: A Complete Handbook for Today's Teachers.
Alexandria, Virgina USA: Association for Supervision & Curriculum Development.

Rasprava u nastavi

Studentice: Vanessa Eckhard i Marina Žilić
Kolegij: Didaktika
Osijek, studeni 2020.

Rasprava
• Kontroverzno vođen razgovor u razredu po pravilima
• Moguća spontana razmjenamišljenjana početku nastavnog sata
• Moderator može biti nastavnik ili učenik/ci
• Vježbanje artikuliranja mišljenja, razvijanje vlastitog mišljenja, formuliranje, (protu)argumentiranje,
aktivno slušanje, prihvaćanje, promjena perspektive
• Društvena pitanja, područja etike, religije, umjetnosti, politike, promjene društva, emancipacije,
tehnologije, okoliša itd.
• Mogući problemi: sposobnost (ne)slaganja s tuđim mišljenjem, rasprava može otići u grubom i
kaotičnom smjeru(svađa), mediji i politika predstavljaju nepošteno ponašanje u raspravi, potrebni su
napor i disciplina
• Pravila za raspravu: aktivno sudjelovanje i slušanje, obrazlaganje mišljenje, ne prekidati sugovornika,
svoje mišljenje izražavati na primjeren i tolerantan način, prihvatiti da se mišljenje može promijeniti

Rasprava u akvariju
 2 skupine: diskutanti i promatrači
 Rasprava se izvodi na sredini prostorije, promatrači su sa strane, jedno mjesto može ostati slobodno za
eventualna pitanja
 Akvarij: promatraju se diskutanti kao ribice u akvariju
 Pozornost je na ponašanju, manje na sadržaju, može se stvoriti poticajna i pozitivna atmosfera u razredu

Debata za i protiv
• ''borba riječi'' drugi naziv
• Dvije skupine: afirmacija i negacija
• Cilj: odnos većine u svoju korist
• Politička nastava, prirodnoznanstveni i društveni predmeti (Treba li se nešto legalizirati, je li nešto
štetno za zdravlje građana...). U nastavi povijesti debata poprima oblik suda
• Tema: problem koji može obuhvatiti oba stajališta

• Tijek: skupni rad, razrada argumenata, odabir predstavnika ,postavaljanje (škakljivih) pitanja, promjena
mišljenja (i skupine)

• Tv-emisije: Parlaonica, Ni Da ni Ne

Kratko predavanje
• Dvije značajke dobrog predavanja:
1. Razumljivost (sadržaj)
2. Zornost (vrsta prikaza)
• Trajanje: 15 minuta
• Četiri čimbenika što pobuđuje zanimanje: dobra priprema, razumljivost, živost i zornost

Referat
• Lat. referre = ‘’prenijeti’’
• Pisani radovi koji se izlažu usmeno
• Stručno područje
• Dobra priprema , jednostavno u govoru

Zaključak
• Rasprava je koorisna metoda u nastavi, stoga ju treba poticati i često koristiti
• Razne teme za nastavu (društvene, političke...)
• Moderator  objektivnost (nastavnik, učenik)
• Tuđe mišljenje je jednako važno kao i vlastito
• Civilizirani načini iznošenja svog mišljenja

Literatura:
• Mattes, W. (2007).Nastavne metode; 75 kompaktnih pregleda za nastavnike i učenike. Zagreb: Naklada
Ljevak
Nastavne metode temeljene na istraživanju: nelingvistički prikazi, stvaranje i provjeravanje hipoteza

Antonio Kovačević, Domagoj Medved, Nera Tomić

istraživanje i teorija o nelingvističkim prikazima:
- dvostruko kodiranje – informacije - pohranjene u dva oblika (lingvistički i nelingvistički)
- predstavljanje novog znanja pretežno lingvistički  učenici sami stvaraju nelingvistički prikaz
- dvije generalizacije koje mogu biti vodič nastavnicima u primjeni nelingvističkih prikaza u nastavi: 1. razne
aktivnosti stvaraju nelingvistička znanja
2. nelingvistički prikazi trebaju elaborirati znanje

grafički organizatori:
- kombiniraju lingvistički i nelingvistički način

- opisne sheme  činjenice o osobama, mjestima, stvarima i događajima  ne moraju biti organizirane po
vremenskom slijedu
- sheme vremenskog slijeda – organiziraju događaje po kronološkom redoslijedu
- sheme proces/uzrok-posljedica –informacije u uzročnoj mreži koja vodi do određenog rezultata ili do niza
koraka koji vode do određenog proizvoda
- sheme epizoda – organiziraju informacije o određenim događajima
- sheme generalizacija/načelo – organiziraju informacije po općim tvrdnjama s primjerima
- koncepcijske teme – organiziraju informacije oko riječi ili fraze koja predstavlja cijele grupe ljudi, mjesta,
stvari ili događaja  značajke pojma uz određene primjere

drugi nelingvistički prikazi:
- stvaranje fizičkih modela – sâm čin stvaranja konkretnog prikaza stvara „sliku“ znanja u mislima učenika
- stvaranje mentalnih slika (vrlo simbolične za apstraktne sadržaje)
- crtanje slika i piktograma
- sudjelovanje u kinestetičkoj aktivnosti

stvaranje i provjeravanje hipoteza:
- uključuje primjenu znanja
1. može se pristupiti na induktivniji i deduktivniji način
2. nastavnici bi trebali pitati učenike da jasno objasne svoje hipoteze i zaključke

stvaranje i provjeravanje hipoteza u nastavi:
1. analiza sustava
- objasnite svrhu sustava, dijelove sustava i funkciju svakog dijela; opišite kako dijelovi utječu jedni na druge;
odaberite dio sustava, opišite promjenu u njemu i pretpostavite što bi se moglo dogoditi; kada je moguće,
provjerite svoje hipoteze tako da promijenite jedan dio
2. rješavanje problema
- odaberite cilj koji nastojite postići; opišite prepreke koje vas sprečavaju da postignete svoj cilj; pronađite
različita rješenja za savladavanje prepreka i pretpostavite koje će biti uspješno; isprobajte svoje rješenje;
objasnite je li vaša hipoteza bila točna
3. povijesno istraživanje
- jasno opišite povijesni događaj koji se istražuje; odredite što je poznato ili dogovoreno i što nije poznato i gdje
postoje razilaženja; na osnovu razumijevanja situacije ponudite hipotetski scenarij; izaberite i analizirajte dokaze
kako biste odredili vjerojatnost vašeg hipotetskog scenarija
4. izum
- opišite situaciju koju želite poboljšati; odredite specifične standarde izuma koji bi poboljšali situaciju;
razmotrite ideje i iznesite pretpostavke kolika je vjerojatnost da će dobro raditi; kada neka ideja naslućuje da bi
mogla uspjeti, počnite stvarati izum; razvijte svoj izum do stupnja da se može provjeriti hipoteza; ako je
potrebno, ispitajte svoj izum
5. eksperimentalno istraživanje; promatrajte što vas zanima i to opišite; primijenite određene teorije kako bi
objasnili što ste promatrali; na osnovu vašeg objašnjenja postavite hipotezu što bi se dogodilo u slučaju da
promijenite tu teoriju; postavite eksperiment kako biste potvrdili svoje hipoteze; objasnite rezultate, ocijenite je li

hipoteza bila točna
6. odlučivanje
- odaberite odluku i alternative za nju; odaberite kriterije za izbor i važnost kriterija i dajte im ocjenu važnosti na
skali (npr. 1-5); vrednujte svaku alternativu; ispitajte rezultate kako biste odredili alternativu s najvećim
rezultatom; odaberite trebate li promijeniti neke kriterije važnosti

Literatura:

1. Marzano R. J., Pickering D. J., Pollock J. E. (2006). Nastavne strategije: kako primijeniti devet
najuspješnijih nastavnih strategija. Zagreb: Educa.

ONE-MINUTE PAPER (AKTIVNOST)

27.10.2020. One-minute paper (aktivnost)
Maja Grgić
Najvažnije što sam danas naučila bila je važnost aktivnog učenja u odgoju i obrazovanju te stručne kompetencije
pedagoga i nastavnika, uz naglašenu važnost ljubavi prema učeniku i predmetu koji predajemo.
Nejasno/zbunjujuće na današnjoj nastavi nije bilo ništa, sve je bilo razumljivo.

PEDAGOŠKE KOMPETENCIJE NA TEMELJU FILMA

Osvrt na Film „Dead Poets Society“

„Društvo mrtvih pjesnika“ započinje tijek radnje upoznavanjem gledatelja sa školom Welton te njezinm
učenicima. Film predstavlja glavne teme kroz likove mladih dječaka koji pohađaju školu te kroz lik njihovog
novog profesora Johna Keatinga. Kroz film, dječaci se indirektno i direktno suprotstavljaju školskom sustavu
uspostavljenom na tradicionalističkim načelima odgoja i obrazovanja. Nadalje, dječaci nastavnika vide kao uzor
te ponovno pokreću društvo (klub) kojemu je profesor Keating pripadao kad je bio njihove dobi.

Profesor Keating poticao je učenje izvan zone komfora, tražio je izazove koji su se protivili određenim
smjernicama postavljenim u Weltonu (trganje stranica), od učenika je tražio samopouzdanje te suočavanje sa
strahom od nepoznatog. Profesor Keating je kroz svakodnevni razgovor s učenicima pokazao kako voli ono što
radi, ali i kako živi kroz svaki dio svog predavanja te je svaki sat predavao jednako entuzijastično. Njegov način
predavanja bio je usmjeren na osobni, ali i socijalni razvoj. Iako je tražio razumijevanje tekstova i određeno
shvaćanje teorije, prof. Keating poticao je način učenja usmjeren na spajanje teorije s introspektivnim
razmišljanjem te kako se učenici osjećaju, pritom razvijajući kritičko mišljenje. Profesor Keating je tako bio
nositelj promjene, ali i prikaz mogućnosti aktivnog sudjelovanja u vlastitome razvoju i ostvarenju potencijala.
Kroz prof. Keatingov način učenja primjećuje se izrazit pedagoški takt koji je očit u svakoj sceni u kojoj se
pojavi, u razgovoru s učenicima, ali i drugim profesorima (primjerice, kad se našalio s kolegom na večeri te kada
je tražio od učenika da razgovaraju s njim na određen, ali šaljiv način: O, kapetane).
Profesor Keating je šaljiv, simpatičan i uvjerljiv, ali blagonaklon i nježan u razgovoru s ostalima te se prema
svakoj osoba ponaša dostojanstveno i odnosi se s poštovanjem. Također, on se izvrsno prilagođava svakoj osobi
bez obzira na situaciju te se osoba s njim osjeća ugodno i ne postavlja granice koje bi možda postavila da je riječ
o drugoj osobi. Primjerice, učenici su prvo pomalo zbunjeni njegovim ponašanjem (prvo upoznavanje uz Carpe
Diem i bivše učenike na slikama), no ubrzo prihvaćaju njegov način učenja i počinju preuzimati inicijativu na
satovima, postaju aktivni suradnici vlastitog odgoja i obrazovanja te se osjećaju sigurno jer se mogu slobodno
izražavati (kao u sceni gdje jedan dječak izvodi vlastitu pjesmu, a profesor Keating potiče improvizaciju i
kreativno razmišljanje). Od svih kompetencija vjerujem da su najistaknutije organizacija i vođenje odgojno-
nastavnog procesa te samo oblikovanje razrednog ozračja. Iako je profesor imao mnoštvo kompetencija,
smatram da su upravo ove zaslužne za pozitivan razvoj učenika. Ovo područje očito je prema načinu predavanja
u kojem profesor Keating predaje poeziju na način koji učenike potiče da pronalaze radost u svom životu te
napominje kako su umjetnost, glazba, poezija i sl. važne jer je za njih vrijedno živjeti.

Nasuprot tome, Welton potiče znanje temeljeno na čistoj teoriji i kompetencijama koje ovise o ispitima i

testovima. Welton svoje učenike ne priprema za stvarni svijet te ih uči kako je ocjena jedino mjerilo znanja, a

zanemaruje cjeloživotno učenje. Weltonov obrazovni sustav počiva na takozvanim stupovima uspjeha: tradicija,

čast, disciplina, izvrsnost. Narav škole vidljiva je u svim dijelovima filma gdje se od učenika očekuje poslušnost,

disciplina i iskrenost. Nadalje, profesori u Weltonu traže učenje činjenica iz udžbenika koji također prate

izabrane formule i pravila. Učenici često traže grupe ljudi s kojima zajedno uče kako bi uspjeli što bolje

zapamtiti sve što se od njih traži te kako bi riješili zadaće koje se oslanjaju na jednak način učenja informacija.

Welton guši individualne karakteristike učenike i razvoj njihove osobnosti jer postoji uvjerenje da djeca koja
mogu samostalno odlučivati i razmišljati obično postanu delinkventi ili nemarni učenici. Kroz njihov osobni

razvoj, primjećujemo da učenici postaju hrabriji i spremniji istražiti sve potencijale i mogućnosti te se neki

suprotstavljaju tradicionalnim načelima Weltona, ali i njihove bliže zajednice (obitelj, prijatelji) te prate vlastiti

put.
Škola Welton bi, prema mome mišljenju, trebala razvijati određene progresivne kompetencije kojE uključuju

razvoj kritičkog mišljenja,

Kompetencije nastavnika potrebne u suvremenoj školi su stvaranje pozitivnog ozračja, organizacije nastavnog

procesa, ali i vjerujem da je posebice bitno stvoriti vezu s roditeljima koja se temelji na povjerenju. Suvremeni
nastavnik trebao bi imati više kompetencija za različita područja, s naglašenom količinom znanja te
sposobnošću, kreativnošću i voljom za prenošenje znanja koje razvija motivaciju kod učenika. Suvremeni odgoj
od učitelja zahtijeva formiranje učenikove osobnosti s njegovim posebnostima, potrebama i dužnostima te
ostvarenje tjelesnog, emocionalnog i mentalnog razvoja učenika. Takav nastavnik bi trebao poticati učeničku
solidarnost, individualnost, autonomiju, kreativnost, vještine komunikacije, slušanja, govorenja i slično.
Također, trebao bi se pobrinuti da razredno ozračje pozitivno utječe na učenika te da razvija njegove

sposobnosti, samopouzdanje, sliku o sebi te interkulturalne kompetencije. Nastavnik ne bi smio samo predavati,

a učenici slušati, već je cilj da učenici sami razviju znanje i sposobnosti kojima će se služiti u procesu

cjeloživotnog učenja.

Pomoću filma možemo vidjeti na koji način različite obrazovne metode utječu na izvođenje nastave te smatram

da bi takva metodologija bila vrlo suvremena te mnoge značajke profesorova predavanja možemo primijeniti i na

današnju nastavu. Smatram da je ovaj film vrlo koristan za pregled mogućnosti odrađivanja nastave te da se

može koristiti i u današnjoj praksi, iako se u suvremenoj nastavi sve veća pažnja pridaje informatičkoj

pismenosti i korištenju tehnologije te bi u praksu trebalo uključiti i načine učenja pomoću interneta ili brojnih

aplikacija.

CVIJET (METODA POTICANJA)

AKTIVNOST WORLD CAFE (ŠKOLSKA KAVANA)

Školska kavana

1. SKUPINA
CIJELI JE SVIJET UČIONICA - KAKO SEBE I UČENIKE POUČAVATI KREATIVNOM
RAZMIŠLJANJU?

Bitno je učenike bodriti u onom što im dobro ide te pomoći da razviju taj dio sebe do potpunog potencijala. Npr.
za nastavu matematike kreativno razmišljanje može se poticati na način da učenici dobiju nekakve predmete
(npr. drveni štapići) te da na različite načine dođu do konačnog oblika. Isto tako i u nastavi hrvatskog jezika
može se na različite načine promišljati o određenom djelu te da sami smisle kraj neke lektire ili obrađenog djela.
Učiti ih da je u redu razmišljati na drugačiji način te da postoje različiti načini postizanja istog rezultata (npr.
nastavnici matematike često ne daju da se do rezultata dođe na način drugačiji od pokazanog).
Pokazati učenicima da bilo koja stvar iz naše okoline može poslužiti za nešto, ili neko kreativno djelovanje, čak i
ako se radi o običnom kamenu, mogu se stvoriti različite ideje i stvari sa time. također, potrebno je da učitelji
uvažavaju ideje učenika a ne da rade po krutom rasporedu ili nečemu već unaprijed osmišljenom do detalja.
Bitno je hrabriti učenike na iskazivanje vlastitog mišljenja. Također, nastavnik ne bi trebao nametati svoje
mišljenje i ideje učenicima već ih pustiti da samostalno dođu do toga.
Podučavanje se treba svesti na sve aspekte, a ne samo one "shematske" i tražene. U tom podučavanju kreativno
se razmišljanje može kreirati na način da se učenicima dopusti sloboda izbora i sloboda individualnosti koja će ih
usmjeravati ka njihovim interesima i kompetencijama.
Kreativno razmišljanje zahtjeva sposobnost udaljavanja od ustaljenog i shematskog razmišljanja u kojem ne
dajemo prostora mašti.
Kreativno razmišljanje podrazumijeva rješavanje problema na različite načine te prihvaćanje različitih
svjetonazora i načina mišljenja, ono potiče kritičko mišljenje te može pomoći i u budućem zapošljavanju
mladih.
Možemo izaći izvan okvira nastave i/ili povezati sa sadržajem iz života, možda imati nastavu u prirodi i
ekskurzije kod predmeta kod kojih se to da izvesti.
Učenike možemo potaknuti na kreativno razmišljanje tako što ćemo u nastavu ukomponirati određene zadatke
koji od učenika iziskuju kreativnost, maštovitost ali isto tako i samu faktografiju. Trebali bismo se poslužiti
raznim idejama koje možemo lako pronaći na internetu, a upravo na taj način učimo i mi kao profesori, odnosno
pedagozi. Smatram da je dužnost svakog profesora da nastoji sadržaj prikazati na što zanimljiviji i djeci
vjerojatno i prihvatljiviji način. Također smatram da samu učionicu možemo zamijeniti ili nekim "odlaskom na
teren" ili posjetom određenom događaju

PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT

Ime i prezime: Josipa Čabraja, Maja Grgić, Helena Štajdohar

Nastavni predmet: Engleski jezik (1. strani jezik)
Nastavna cjelina: Unit 10 - No Place Like Home
Nastavna tema: Home Environment
Nastavna jedinica: Living away from Home
Razred: 4.a, srednja škola (općegimnazijski program, 1. strani jezik, 12. godina učenja)
Datum: 22. prosinca 2020.

CILJ: Objasniti učenicima nove pojmove vezane za život udaljen od obiteljskog doma kao
oblik fakultetskog života te ih primijeniti praktičnom aktivnošću u radu u skupinama.

ISHODI UČENJA:
Učenik:
- razumije tekst srednje dužine i poznate tematike pri slušanju i čitanju.
- sintetizira složene kognitivne strategije učenja jezika vezanog za odlazak od kuće i procjenjuje
njihovu učinkovitost.
- sudjeluje u dužemu jednostavnome neplaniranom razgovoru poznate tematike.
- koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja
- propituje mišljenja, stavove i vrijednosti primjenjujući ih u rješavanju problemskih situacija
povezanih s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima.

ZADACI:

- odgojni:
poticati izražavanje stavova, mišljenja i vrijednosti i pronalaženja sličnosti i razlika u mišljenju
s drugim učenicima
razvijati svijest o ulozi učenja jezika u jačanju samopouzdanja kroz svjesnu upotrebu jezika u
komunikaciji s drugim učenicima
razvijati osjećaj odgovornosti za vlastito učenje kroz individualni rad i samostalno proučavanje
teksta na engleskom jeziku

poticati suradnju među učenicima kroz zajednički rad i međusobno poštivanje

- obrazovni

definirati pojmove vezane uz odgoj i obrazovanje izvan obiteljske zajednice

objasniti i oprimjeriti definirane pojmove vezane uz visokoškolsko obrazovanje na priloženim
tekstovima

usporediti iskustva učenika iz različitih tekstova sa svojima te primijeniti vlastito znanje o
visokoškolskom obrazovanju na zadatke

- funkcionalni:

razvijati sposobnost tumačenja i razlikovanja informacija iz različitih vrsta tekstova

razvijati i koristiti se osnovnim tehnikama kritičkog mišljenja u rješavanju problemskih situacija
te pri donošenju odluka

razvijati vještinu rada u paru

ORGANIZACIJA NASTAVNOG SATA (DINAMIKA): METODE RADA:

Uvodni dio:

Pozdravljamo učenike te ih uvodimo u današnji sat govoreći im da ćemo igra asocijacija
sljedećih 5 minuta igrati kratku igru asocijacija koja će nas uvesti u temu
današnjeg sata. Pomoću računala i projektora pojiciramo PowerPoint metoda čitanja
metoda razgovora
prezentaciju na kojoj se nalaze fotogafije potrebne za igru asocijacija te
pojmovi za današnji sat. Nastavljamo: „Dakle, danas ćemo učiti o životu
fakultetskom životu, odnosno životu udaljenom od obiteljskog doma te
ćemo raditi u skupinama.“ Nakon što su učenici ustanovili da je tema
današnjeg sata vezana uz studentski život, pišemo naslov lekcije na
ploču.

U sljedeće 2 minute učenicima kažemo da otvore stranicu 88 u
udžbeniku te da na brzinu individualno prođu tekstom i razmisle o čemu
se u njemu radi. Nakon što je svaki učenik pojedinačno razmislio o
tekstu, upitamo ih o čemu tekst govori te jesu li se već susreli s tom
tematikom ranije, možda iz drugih predmeta ili u filmovima i serijama i
što znaju o tome.

Glavni dio: metoda usmenog
izlaganja
Govorimo učenicima da ćemo danas pomnije razmotriti studentski život
te ono što ih vjerojatno očekuje sljedeće godine kao studente. Upoznat

ćemo se s različitim mogućnostima studentskog života pomoću metoda čitanja i rada
na tekstu
Lizzieina i Davidova iskustva. Potom govorimo na engleskom jeziku:
„Vaš je zadatak prvo samostalno pročitati zadani odlomak i podvući metoda slušanja,
nepoznate riječi, a potom ćemo odgovoriti na treće pitanje koje se nalazi razgovora
na početku 89. stranice. U 3. pitanju trebate samostalno uvrstiti izbačeni
odlomak na odgovarajuće mjesto u tekstu i u odlomcima također metoda rada na
podvući nepoznate riječi.“ tekstu

Za čitanje i rješavanje zadatka namijenjeno je 10 minuta nakon čega s
učenicima provjeravamo točnost zadatka slušanjem i praćenjem teksta.
Pitamo učenike na engleskom jeziku: „Koji odlomak stavljamo kod
brojeva 1,2, 3 i 4 te koji je odlomak ostao na kraju?“ Učenici mi

odgovaraju da je odlomak D pripada broju 1, odlomak A broju 2,

odlomak E broju 3 te odlomak B broju 4. Preostali odlomak je dakle

odlomak C.

Nakon provjere teksta prelazimo na obradu nepoznatih riječi. Nepoznate
riječi i njihovi prijevodi pripremljeni su na PowerPoint prezentaciji, no u
slučaju da ima nepoznatih riječi koje nisu navedene, pišemo ih na ploču
s njihovim prijevodima.Upitamo ih jesu li primijetili neke riječi koje im
nisu poznate. Kada odgovore da ima nepoznatih riječi, upitamo ako već
sami nisu odgovorili: „Koje su to riječi?“ te nam učenici odgovore.
Učenicima kažemo da prepišu riječi sa slikokaza i ploče u svoje
bilježnice.

Prije početka nove aktivnosti, učenicima predstavimo domaću zadaću za
sljedeći susret: „Domaća zadaća nalazi se u radnoj bilježnici na

stranicama 80 i 81. Pročitajte tekst, podvucite nepoznate riječi i
odgovorite na pitanja.“

Nakon zadavanja zadaće, učenicima zadajemo nove zadatke: „Sada na
89. stranici u udžbeniku riješite 4., 5. i 6. zadatak koji su vezani za

današnji vokabular. Zadatke rješavajte samostalno pa ćemo ih provjeriti
zajedno ako ima nekih nedoumica.“ Nakon što učenici riješe zadatke,

provjerimo njihovu točnost i riješimo eventualne nedoumice.

metoda razgovora

Zaključni dio:

Najprije kratko u paru (2 minute) učenici razgovaraju o današnjoj temi i metoda ishodnih
dojmovima. Nakon toga s učenicima provodimo razgovor od pet minuta rečenica
te postavljamo pitanja na engleskom jeziku: Što očekujete od odlaska na
fakultet? Kako mislite da ćete se snaći u novom okruženju? Što želite
studirati? Potičemo ih da se, uz pomoć udžbenika, koriste vokabularom

iz aktualnog teksta te ih dalje podupiremo da metodom razgovora izraze
svoje dojmove javno o današnjem satu. "Što ste danas novo čuli? Što ste
naučili? Što ste već znali?" Su pitanja koja postavljamo učenicima kako
bi završno evaluirali nastavni sat.

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA:
računalo, projektor, PowerPoint prezentacija, ploča, kreda, udžbenik, radna bilježnica

INTEGRACIJA I KORELACIJE:
UNUTARPREDMETNA: jezično izražavanje (usmeno - zadatak u uvodnom dijelu, provjera
zadataka u glavnom i zaključnom dijelu sata; pisano - zadatci u glavnom dijelu sata te zadatak
za domaću zadaću)
MEĐUPREDMETNA:
Očekivanja međupredmetnih tema: učenje o životu izvan primarne obiteljske zajednice te načini
suočavanja s izazovima takvog načina života.

METODIČKI OBLICI RADA:

individualni rad, rad u paru, frontalni rad

IZVORI/LITERATURA:

Comyns Carr, J., Persons, J., Moran, P., Day, J. (2012), New Success - Upper Intermediate
Students' Book with Activebook, Harlow: Pearson Education Limited.

Fricker, R., (2012), New Success - New Success Upper Intermediate Workbook, Harlow:
Pearson Education Limited.

PLAN PLOČE/PREZENTACIJE:

Living away from Home

Lizzie

daunting - zastrašujuće
vaguely - nejasno
anarchical - anarhičan
constraints - ograničenja
valid - valjan
reckless - bezobzirni
infinitely - beskrajno
inconceivable - nezamislivo
inverted - inverted
run-down - istrošen
hand in - predati
fling your limbs around - razbacati se

David

novelty - novost
wear off - istrošiti
awkward - neugodno
tiresome - zamoran
communal fridge - komunalnihladnjak
impromptu - improvizirano
domestic bliss - domaćeblaženstvo
short-lived - kratkotrajno
squalor - prljavština

compelled - prisiljen, natjeran