i s uznemirujućim člankom o aspektima psihoanalitičkog mišljenja vezanog uz narcizam, posumnjavši u vlastitu teori¬ ju o nagonima, koje je do tada dijelio na erotske i egoistične. Razorna događanja na svjetskoj sceni potakla su Freudovo novo shvaćanje psihoanalitičke teorije. 28. lipnja 1914. godine ubijeni su nadvojvoda Franz Ferdinand Austrijski i njegova supruga. Šest tjedana kasnije, 4. kolovoza, Europa se našla u ratu. Prva žrtva unutar psihoanalize bio je kasnije Freudov daleko najpoznatiji prikaz slučaja, »Iz povijesti jedne infantilne neuroze« (»Čovjek-vuk«), koji je napisao u jesen 1914., ali je bio objavljen tek 1918. godine. Psihoanalitičke aktivnosti dos¬ pjele su gotovo u stanje mirovanja. Mnogi potencijalni paci¬ jenti nalazili su se na ratištu; većina analitičara također se tamo nalazila, po sanitetskim jedinicama; komunikacija između »neprijatelja« kakvi su postali Ernest Jones, Englez, i Freuda, bila je oštro srezana, a objavljivanja s područja psihoanalize gotovo su posve zamrla; o kongresima, koji su srce svih komu¬ nikacija, nije moglo biti ni riječi. Za Freuda to bijahu teška vre¬ mena i iz drugih razloga: sva trojica sinova našli su se na bojištu, a dvojica od njih i u najvećoj opasnosti, svakodnevno. Rat je prigušio Freudov duh, ali ne posve. Imao je isuviše vremena na raspolaganju, pa ga je koristio u svoje svrhe. Rad bi ga odvraćao od razmišljanja. Od kraja 1914. do srpnja 1915. napisao je dvanaest temeljnih rasprava, koje je u početku želio objaviti pod jednim nazivom, »Pripreme za metapsihologiju«, ali je kasnije odbacio taj plan. Pet od tih zapisa8 objavio je između 1915. i 1917. godine. Ostalih sedam je odložio u stranu; smatrao ih je promašenima. 9 »Nagoni i sudbina nagona«, »Potiskivanje«, »Nesvjesno«, »Metapsihološka dopuna učenju o snovima« i »Tugovanje i melankolija«. Nacrt za dvanaestu od ovih rasprava, naslovljenu kao »Pregled neuroza Njegovo zagonetno nezadovoljstvo ovim rukopisima ukazuje na nevoljkost, koja je prevagnula u članku o narciz¬ mu. Njegov nacrt psihe nije odgovarao osloncima koje je us¬ pio sabrati tijekom svog kliničkog rada. Pa ipak, još uvijek ni¬ je nalazio neku drugu zadovoljavajuću mogućnost. To je ipak trebalo pričekati završetak rata. No, jedna druga djelatnost kojom se bavio tijekom rata, iako uspješnija, Freudu nije pružala neko veće zadovoljstvo. Od 1915. godine počeo je održavati predavanja na Sveuči¬ lištu, koja je 1917. obuhvatio jednom knjigom, izdanom pod naslovom Predavanja za uvod u psihoanalizu. Vještinom ro¬ đenog propagatora ovdje je Freud započeo s nizom svaki¬ dašnjih iskustava, s omaškama, »nemotiviranim« zaboravlja¬ njem, potom se okrenuo snovima i zaključio s tehnikom pred¬ meta, te neurozama. Mnogo puta izdavana i prevedena na mnoge jezike, ova su mu Predavanja na kraju donijela og¬ romnu publiku. Rat se razvukao. Na njegovu je početku, pa i na vlastito iznenađenje, Freud bio pravi austrijski domoljub, ali sad se već gnušao svih ovih strahota. Zahvatio ga je pravi užas kad je uočio sve veći šovinizam intelektualnih krugova, bezosjećajnost nalogodavaca, glupost političara. Teoretsko značenje agresivnosti još nije u cijelosti spoznao, iako su se i psi¬ hoanalitičari kod svojih pacijenata redovito sudarali s nji¬ hovom agresivnošću. Ipak, rat je u svojoj bestijalnosti potvr¬ dio psihoanalitičku ocjenu ljudske prirode. Kratko prije završetka rata, ukazali su se znaci obnov¬ ljenih aktivnosti. U rujnu 1918. sastali su se psihoanalitičari prijenosa« pronašla je 1983. Ilse Grubrich-Simitis i 1985. s potpunim faksimilom objavila u djelu »Pregled neuroza prijenosa. Do sada nepoz¬ nat rukopis«, Frankfurt na Majni. 524 525
Njemačke i Austro-Ugarske u Budimpešti, i to po prvi put nakon 1913. godine. Dva mjeseca kasnije, i rat je bio gotov. Na veliko olakšanje obitelji, sva tri sina su stigla kući. Ali, brige nisu ni izdaleka prošle. Poražene sile, na drastičan način iz carstva pretvorene u republike, našle su se suočene s rev¬ olucijama i opterećene strogim, osvetničkim mirovnim spo¬ razumima, koji su im oduzeli ne samo teritorije, već i izvore sirovina. Beč je mučila glad, hladnoća, očajanje; nedostatak hrane i goriva vodio je u smrtonosne bolesti - tuberkulozu i gripu. U toj napetoj situaciji dokazao se Freud, koji nije lio suze zbog rasula habsburškog carstva, i kao djelotvoran orga¬ nizator, prepun mašte. Slika Marthe Freud, koja je svom suprugu, gospodinu profesoru, prikrivala sve stvarne i sva¬ kodnevne muke jednog domaćinstva, zahtijevala je reviziju. Freud je razaslao svojim prijateljima, rodbini i istomišljenici¬ ma u inozemstvu vrlo detaljne spiskove hrane, odjeće i osta¬ loga sto je bilo potrebno njegovoj obitelji, kao i upute o tome, na koji način da najsigurnije pošalju svoje pakete. U siječnju 1920. godine, bijeda je pogodila njegovu obi¬ telj svom svojom jačinom; Freudova voljena druga kćerka, Sophie, koja se udala i živjela u Hamburgu, majka dvoje dje¬ ce, umrla je tijekom epidemije gripe. Neki smatraju da je upravo njena smrt konačno potaknula Freuda na razvitak pesimističke teorije nagona. No, zapravo je Freud svoj rad S onu stranu načela ugode (1920.) gotovo dovršio još godinu dana ranije, razrađujući u njemu po prvi put svoju teoriju na¬ gona smrti. Čim je Freud prihvatio ove predodžbe kao svoje - predodžbe, koje na dramatičan način životne sile (Eros) suprotstavljaju silama smrti (Thanatos) - njegove misli nisu više mogle skrenuti s njih u nekom drugom pravcu. 1923. godine upotpunio je svojom klasičnom studijom Ja i Ono svoje teoretske revizije. Predstavio je »strukturnu teoriju« 526 psihe po kojoj je duša, slikovito rečeno, podijeljena u tri ja¬ sno različite instancije, iako su ipak upućene jedne na drugu: na Ono (potpuno nesvjesno područje psihe, koje se sastoji iz nagona i kasnije potiskivane psihičke građe), na Ja (koje je djelomično svjesno, te sadrži mehanizme obrane, kao i sposobnost mišljenja, procjenjivanja i planiranja), te Nad-Ja (isto tako samo djelomično svjesno; obuhvaća savjest te nesvjesne osjećaje krivnje). Ovakav novi sustav nije Freuda ni u kom slučaju nagnao da se odrekne svoje klasične karakterizacije psihičkih djelatnosti, koja naročito ističe razmak između misli i svjesnosti, na svjesno, predsvjesno i potpuno nesvjesno. No, sad je zastupao stav da mnoge psihičke ope¬ racije Ja kao i Nad-Ja nisu pristupačne izravnoj i neposrednoj introspekciji. U međuvremenu se psihoanalitički pokret iznova započeo širiti. Ime Freud postalo je krilaticom, ali je sam Freud mrzio senzacionalističku pozornost, kojoj se našao izložen zahvalju¬ jući dnevnim novinama. Mnogo mu se više sviđalo što su se na prvom kongresu nakon rata, 1920.. godine u Den Haagu, raniji »neprijatelji« iznova susreli kao prijatelji. Freuda je pra¬ tila njegova kćerka Anna, koju je svojedobno analizirao, i ko¬ ja je 1922. pristupila Bečkoj psihoanalitičkoj udruzi. Te su se godine analitičari sastali opet, ovaj put u Berlinu. Bio je to po¬ sljednji kongres na kojem je Freud uopće sudjelovao. U trav¬ nju 1923. operirao je izraslinu na nepcu. Mjesecima su ga liječnici i najuži suradnici uvjeravali kako je ta izraslina do¬ broćudne naravi. No, u rujnu je istina izbila na vidjelo: imao je rak. Tijekom kasne jeseni uslijedile su teške operacije, otada je Freud bio primoran nositi protezu, i samo u rijetkim trenucima živio bez bolova. Ali, nije odustajao od svog rada. Iako je teško govorio, i dalje je analizirao pacijente; među njima su bili i mnogi 527
američki liječnici, koji su pristizali u Beč kao njegovi »učenici«, te bi potom u New Yorku i Chicagu nastavljali s analitičkim radom. Nastavio je i s revizijama svojih teorija. Od sredine dvadesetih godina radio je na osporavanim raspravama o ženskoj seksualnosti, a 1926. objavio zapis pod nazivom Zapreka, simptom i strepnja, koji je poništavao nje¬ gova ranija razmišljanja o strepnji; strepnja mu se sada uglavnom činila signalom za opasnost. Osim toga, tada je napisao i rasprave, koje su naišle na sjajan odaziv publike: 1927. Budućnost jedne iluzije, analizu religije od strane jednog uvjerenog ateiste, te djelo objavljeno 1930., Nelagoda u kulturi - razmatranje o modernoj civilizaciji u predvečerje velike katastrofe, lišeno svake iluzije. 1933. godine katastrofa je i izbila. 30. siječnja Hitler je imenovan kancelarom, te su se od tog trenutka austrijski na¬ cisti, aktivni već duže vrijeme, počeli miješati i u politiku. Stara se družina raspala: Karl Abraham umro je preranom smrću 1925.; Sandor Ferenczi nakon njega, 1933.; Freudovi najbliži prijatelji već su ostavili zemlju. Freud se ipak protivio odlasku iz Beča, iako ga je istovremeno i mrzio, i volio. Bio je isuviše star, nije želio bježati, a osim toga - nacisti neće nikada zauzeti njegovu domovinu. U rano jutro, 12. ožujka 1938. godine, Nijemci su mu dokazali da se prevario. Na¬ rodne mase pjesmama su pozdravljale naciste kad su umarširali u Beč. Spontane antisemitske strahote preplavile su ga, či¬ neći ono što su Nijemci već pet godina uvježbavali dočepavši se vlasti u Njemačkoj. Krajem ožujka su Annu pozvali u Glavni štab Gestapoa; i iako se vratila neozlijeđena, ta je trau¬ ma dovela Freuda do brze promjene mišljenja: morao je kre¬ nuti u emigraciju. Mjesecima je trajalo dok se konačno nije udovoljilo ucjenjivačkim zahtjevima nacističkog režima; 4. lipnja konačno je Freud otputovao za Pariz, gdje ga je srdač528 no dočekala njegova nekadašnja draga učenica, princeza Marie Bonaparte. 6. lipnja stigao je u London, » da bi umro u slobodi«.10 Uostalom, tamo se već i nalazilo najviše članova njegove obitelji. Iako star i bolestan, nije napuštao svoj rad. Freudova po¬ sljednja dovršena knjiga Čovjek Mojsije i monoteistička reli¬ gija ogorčila je i razočarala njegove židovske čitatelje zbog tvrdnje, da je Mojsije bio - Egipćanin. Freud je okončao svoj život onako, kako ga je i živio - uznemirujući ljude. Hrabro je umro 23. rujna 1939. godine, nakon sto je od svog liječnika zatražio smrtonosnu dozu morfija. Freud nije vjerovao u osobnu besmrtnost; pa ipak, njegovo djelo živi i danas. 10 »To die in freedom«, izvorno na engleskom: Freudovo pismo sinu Ernstu od 12. svibnja 1938., objavljeno u: Sigmund Freud, Pisma od 1873.-1939. prikupljena od Ernsta i Lucie Freud, i objavljena u Frank¬ furtu naMajni 198O.g. 529