Franc Kafka-Dvorac

Čas je zvučao kao klicanje djece koja se

s kao kad se kokošinjac otvori, kao radost u

danom koji se rada, kao da čak negdje neki

kukurijekanje pijetla. Istina, sam hodnik

vrata su škripala, svaki čas bi se koja malo

zo zatvorila, u hodniku je škripalo od tog

ja vrata, i na otvorima sobnih zidova koji

ana K. je tu i tamo primjećivao kako se

tek probuđene glave i odmah iščezavaju. Iz

azila kolica koja je vukao jedan poslužitelj

. Drugi poslužitelj je išao pokraj kolica s

emelju njega očigledno usklađivao brojeve

ma na spisima. Kolica su se zaustavljala pred

koja su se obično tada otvarala, i kroz vrata

žni spisi, poneki put samo jedna ceduljica

ima poveo bi se mali razgovor između sobe

o su poslužitelju davani prigovori. Ako

vorena, spisi su brižljivo slagani na prag.

ma K. se činilo da se otvaranje i zatvaranje

anjuje, već naprotiv pojačava, iako su spisi

Možda su drugi pohlepno vrebali spise koji

ma iz neshvatljivih razloga nepodignuti,

eti kako netko treba samo otvoriti vrata

h spisa, a ipak to ne čini. Možda je zaista

i koji ostanu nepodignuti kasnije budu

ospodi, koja se već sad čestim izvirivanjem

spisi još na pragovima i ima li prema tome

dobiti. Uostalom, spisi koji su ostali ležati

m debele svežnjeve; K. je to shvatio na način

ivremeno tu leže iz izvjesne razmetljivosti,

opravdanog ponosa, kako bi kolege bili

t. U tom mišljenju podržavalo ga je i to

vrijeme, baš kad on nije gledao, iznenada

obu svežanj nakon što je dosta dugo stajao

a postala nepokretna kao i dotad, a i okolna

ila, možda razočarana, a možda umirena

en uzrok neprekidnog uzrujavanja, ali bi

la škripati. . , ;,

> *> [

i K. je sve to promatrao ne samo radoznalo, nego i s naklonošću. dolazilo do sporazum
On se osjećao kao da i sam sudjeluje u toj vrevi, osvrtao se lijevo
zamjenu dobio druge,
i desno i pratio poslužitelje, istina iz pristojne udaljenosti ali se događalo da se
■— premda su se oni češće već osvrtali za njim oštrim
bilo da je pritjeran uz
pogledima, pognute glave i napućenih usana—i gledao kako oni je umorilo neprekidno
razdjeljuju spise. Sto se više odvijala ta raspodjela, sve više je
poslužitelju, nego ih
zapinjala: ili popis nije bio sasvim točan, ili poslužitelji nisu da bi veze popucale i
uvijek ffmjeli dobro razlikovati spise, ili su iz drugih razloga
sve morali ponovno
gospoda stavljala prigovore, u svakom slučaju događalo se da jednostavno prema on
su se obavljene raspodjele morale povlačiti; onda su se kolica
povratak spisa uopće
vraćala i kroz odškrinuta vrata pregovaralo se o vraćanju spisa. zatvorenim vratima,
Pregovaranja su već po sebi bila povezana s velikim teškoćama,
na propise, ali sve uza
a vrlo često se događalo, kad je bilo u pitanju vraćanje spisa, da sluge očigledno nisu i
baš ona vrata koja su se dotle najživlje kretala sada uporno
bi i tako odličnog pos
ostaju zatvorena, kao da o cijeloj stvari ne žele ništa znati. Prave svojim kolicima, sjeo
teškoće bi tek tada počinjale. Onaj koji je smatrao da ima pravo
ne bi poduzimao ništa
potraživati spise bio je u najvećoj mjeri nestrpljiv, pravio u svojoj Zanimanje za takav sl
sobi veliku galamu, pljeskao rukama, treskao nogama i kroz
se šaputalo, ni jedna
odškrinuta vrata stalno iznova izvikavao u hodnik određen broj zida zbivanja u hodn
spisa. Kolica bi tada ostajala mahom potpuno sama. Jedan
zamotana u ubruse, k
poslužitelj trudio se stišati nestrpljivca, a drugi se borio pred na mjestu. Usred te vre
zatvorenim vratima da dobije natrag pogrešno razdijeljene
stalno zatvorena i da
spise. Ni jednom ni drugom nije bilo lako. Nestrpljivi je, zbog Biirgelu uopće nisu d
nastojanja da ga umire, postajao još nestrpljiviji, više uopće nije
bi, istina, pri onoj ga
mogao slušati poslužiteljeve prazne riječi; njemu nisu bile nikakvi spisi nisu osta
potrebne utjehe, nego spisi. Jedan takav gospodin izlio je
soba, koje su, uostalo
jednom kroz otvor iznad vrata pun lavor na poslužitelja. Drugi sobi, naprotiv, već je
poslužitelj, očigledno viši po nadležnosti, imao je još mnogo
je zasigurno Erlange
teži zadatak. Ako se dotični gospodin uopće htio upustiti u odgovaralo Erlangero
pregovaranje, onda je nastalo stvarno razjašnjavanje, pri čemu
na to je ipak upućiva
bi se poslužitelj pozivao na popis, a gospodin na svoje vratima čekati na K.
zabilješke, i baš na spise koje je trebao vratiti, ali koje je
Ali uza sva uzg
privremeno čvrsto držao u ruci, tako da gotovo ni jedan njihov poslužitelju. Što se tič
krajičak nije ostajao vidljiv za sumnjičave oči poslužitelja. Onda se
što se znalo pričati
poslužitelj, radi prikupljanja novih dokaza, morao vraćati njihovu udobnom ž
kolicima koja bi se uvijek sama otkotrljala, jer je hodnik bio
iznimaka i među pos
pomalo nagnut, ili je morao ići gospodinu koji je potraživao medu njima različit
spise i tamo na razloge sadašnjeg pridržavatelja spisa dobiti
primijetio, mnoga ra
proturazloge. Takve rasprave trajale su vrlo dugo, ponekad je

ma, gospodin bi vratio jedan dio spisa ili bi u
jer je u pitanju bilasamo pogrešna razmjena,

e ponetko morao odreći svih traženih spisa,
za zid poslužiteljevim razlozima, bilo da ga
o raspravljanje, ali tada on nije vraćao spise
je najednom bacao daleko u hodnik, tako
listići se razletjeli, i poslužitelji su s mukom
dovesti u red. Ali sve je to bilo prilično
nome kad poslužitelj na sve svoje molbe za
ne bi dobio odgovor. On je tada stajao pred
molio, preklinjao, čitao popis, pozivao se
alud; iz sobe nije dolazio nikakav odgovor, a
imali pravo bez poziva ulaziti u sobe. Onda
služitelja napustilo strpljenje, on bi se vratio
o na spise, brisao znoj s čela i jedno vrijeme
a osim što bi bespomoćno klimao nogama.
lučaj postajalo je naokolo vrlo veliko, svuda
vrata nisu stajala mirno, a gore na ogradi
niku pratila su lica, začudo gotovo sasvim
koja uostalom ni načas nisu ostajala mirno
reve K. pade u oči da su Biirgelova vrata bila
su poslužitelji već prošli taj dio hodnika, a
dodijelili spise. Možda je on još spavao, što
alami značilo imati dobar san, ali zašto mu
avljeni? To je bio slučaj samo malog broja
om, vjerojatno bile prazne. U Erlangerovoj
bio jedan novi i osobito nemiran gost, koji
era u noći doslovno istjerao, što je malo
ovu hladnom i odmjerenom karakteru, ali
ala i ta okolnost što je on bio prisiljen pred

gredna zapažanja, K. se stalno vraćao
če ovog, za njega izvjesno nije vrijedilo ono
o poslužiteljima uopće, o njihovu neradu,
životu i njihovoj oholosti; bilo je, dakle,
služiteljima, ili, što je još vjerojatnije, ima
tih grupa, jer i tu postoje, kao što je K.
azvrstavanja, o čemu on dotad gotovo nije

: imao pojma. Osobito mu se svidjela nepopustljivost ovog pokazivao da ga ta
poslužitelja. U borbi s ovim malim jogunastim sobama—njemu
gospodin umirio, i s
se često činilo da je to borba sa sobama, jer njihove stanovnike isprekidanim dječjim
gotovo i nije mogao vidjeti — poslužitelj nije popuštao. Istina,
pojedinačne jecaje. A
posustajao je — a tko ne bi? — ali bi se brzo oporavljao, silazio s dolazilo bi ipak pok
kolica i uspravljen, stisnutih usta, nasrtao navrata koja bi trebalo
otvaranja i zatvaranja
osvojiti. I premda se događalo da je po dva i tri puta ođfjijen, je i ovdje poslužite
istina na vrlo prost način, to jest đavolskom šutnjom, ipak nije
Ostao je napokon sam
priznavao daje pobijeđen. Kad bi uvidio da otvorenim napadima dugo je šutio, ali sam
ne može ništa postići, pokušavao bi na druge načine,
ništa manje glasno ne
pribjegavajući na primjer lukavstvu, barem ako je to K. točno toliko dere i jada,
razumio. U tom slučaju on bi tobože napustio ta vrata, ostavio bi
međuvremenu, poslu
ih da se takoreći iscrpe u šutnji, prišao bi drugim vratima, ali bi kolicima je krivnjom
se nakon izvjesnog vremena vratio, pozvao bi i drugog
1 poslužitelja, sve to glasno i upadljivo, i počeo bi na pragu spis, upravo samo jed
zatvorenih vrata slagati spise kao da je promijenio mišljenje i da nije moglo shvatiti ko

zapravo dotičnom gospodinu nema prava nešto uzeti, nego mu moj spis«, prođe K. k
naprotiv još nešto dodijeliti. Onda bi otišao dalje, ali ne gubeći govorio o tome najm

vrata iz vida, i kad bi, kao što se obično događalo, onaj gospodin sam smatrao da je nj
oprezno otvorio vrata kako bi uvukao spise, poslužitelj bi u dva smiješna, K. se ipa

skoka bio tamo, zavukao nogu između vrata i dovratka i prisilio zamišljeno gledao u c
dotičnog gospodina da napokon licem u lice s njim pregovara, loše uzvraćao naklon

što je obično dovodilo barem do napola zadovoljavajućeg posla on je nalazio v
rezultata. A ako to ne bi uspjelo, ili ako bi mu se kod nekih vrata nestrpljivim pogledim

činilo da to nije dobar način, postupio bi drukčije. On bi se, na kao da je malo zab
primjer, onda bacio na gospodina koji je spise potraživao. ravnodušniji, što je b

Gurnuo bi u stranu drugog poslužitelja koji je uvijek sve radio zamor, čak se ni zb
samo mehanički — jedna ne odviše korisna pomoćna snaga — i možda je uopće nije č

počeo sam nagovarati gospodina, šapućući mu u povjerenju, vjerojatno ovdje u h
zavlačeći glavu što više može u sobu, dajući mu očigledno dodjeljivanjem bilje

obećanja i uvjeravajući ga da će drugi gospodin biti primjereno dijeljenja, on prinoše
kažnjen pri idućoj podjeli spisa, barem je tako izgledalo po tome šuti, i — K. još nije

što je pritom često pokazivao na protivnička vrata i smijao se sitne komadiće i strpa
koliko mu je umor to dopuštao. A bilo je i slučajeva, jedan ili dva, koju je K. primijetio

kad je napuštao sve pokušaje, ali i tu se K. činilo da je to samo on to možda nije prav
prividno napuštanje ili barem napuštanje iz opravdanih razloga, ona se mogla oprosti

jer je mirno išao dalje, trpio ne obazirući se naviku zapostavljenog poslužitelj nije moga
gospodina i samo povremenim dugotrajnim sklapanjem očiju dobiti oduška za naku

samo u deranju jedne

a vika muči. Postupno bi se ipak dotični

njegovom drekom događalo se isto što i s
m plačem, koji polako prelazi u sve rjeđe

Ali i nakon što bi se sve potpuno smirilo,
koji put do pojedinačnih uzvika ili naglog

a onih vrata. Međutim, stjecao se dojam da
elj vjerojatno potpuno pravilno postupio.

mo jedan gospodin koji se nije htio smiriti,
mo da bi se odmorio, a onda bi opet zapeo,

ego dotad. Nije bilo sasvim jasno zašto se on
možda uopće ne zbog podjele spisa. U

užitelj je bio završio svoj posao; zapravo, u
m pomoćne snage ostao samo jedan jedini

dan, cedulja istrgnuta iz bilježnice, i sada se
kome je treba predati. »To bi mogao biti baš

kroz glavu. Zar nije općinski načelnik stalno
manjem od svih predmeta. I ma koliko je i

jegova pretpostavka u osnovi proizvoljna i
ak pokuša približiti poslužitelju, koji je

ceduljicu. To nije bilo lako, jer poslužitelj je
nost koju je pokazivao K., i usred najvećeg

vremena nervozno se osvrtati na K. ljutitim,
ma. Tek sada, pošto je završio raspodjelu, on

boravio na K., kao što je uopće postao
bilo razumljivo s obzirom na njegov veliki

bog preostale bilješke nije mnogo mučio,
čitao, nego se samo tako pravio, i premda bi

hodniku stanovnika svake sobe razveselio
eške, on odluči drukčije: bilo mu je dosta

enjem kažiprsta dade znak svom pratiocu da
bio stigao do njega — podera bilješku na

a ih u džep. To je zaista bila prva nepravilnost
ovdje u obavljanju birokratskih poslova, ali

vilno razumio. Ako je to i bila nepravilnost,
iti; u okolnostima kakve su ovdje postojale,

ao raditi a da ne griješi, jednom su morali
upljenu ljutnju i nemir, i ako se to odražavalo

e male bilješke, onda je to još i nevina stvar.

Kroz hodnik je još odjekivao glas gospodina koega ništa nije bilo uz to još počela raditi

u stanju umiriti, i njegovi kolege, koji se u drugom pogledu nisu potrebe, već zabave r
prijateljski odnosili jedni prema drugima, što se tiče galame bili bilo jako stalo do tog

su potpuno istog mišljenja: izgledalo je sve više i više kao da je je bio sasvim suglasa
onaj gospodin uzeo na sebe zadatak da galami za sve, a oni su ga izvede iz galame koja

samo dovikivanjem i kimanjem glave poticali da pri tome ostane. nije okretao, jer su g
Međutim, to se poslužitelja više nije ticalo, jer je njegov pošto bio uvjeravali — vrata s

završen; on pokaza drugom poslužitelju na ručku kolica kako bi je promet u hodniku ra
ovaj uhvatio rukama, i onda opet odoše kao što su i došli, samo sad vrata ispred njih kao

zadovoljniji, tako brzo da su kolica skakutala pred njima. Samo da bi propustila gosp
još jednom zastadoše i osvrtoše se, kad je onaj gospodin koji je iznova, kao da slave

stalno vikao — a pred čijim se vratima sada šuljao K., koji bi rado mirnom bijelom dvo
bio doznao što gospodin upravo hoće — a kojem je vikanje — K. polako dozn

očigledno dosadilo, vjerojatno pronašao dugme jednog gostioničarka nisu mo
električnog zvonca i, tako olakšan, umjesto da dalje viče, počeo nešto. Ali dobro, što

sad neprestano zvoniti. To izazva veliki žamor u drugim sobama, mogao dokučiti, jer
izgledalo je da taj žamor znači odobravanje, ovaj gospodin, reklo jasna i po sebi razum

bi se, činio je nešto što su svi drugi već odavno htjeli učiniti, ali iskreno pita. Tek vrlo
iz nepoznatih razloga nisu mogli. Možda je to bila posluga, bio u hodniku, njemu

možda Frieda, koju je gospodin zvonjenjem prizivao. Istina, bila dostupna samo
onda je mogao dugo zvoniti, jer Frieda je bila zauzeta oblaganjem dozvolu. Ako je on

. Jeremiasa mokrim oblozima, a i ako je Jeremias već bio ozdravio, istina, pojaviti tamo g
ona opet nije imala vremena, jer je u tom slučaju bila u njegovu toga svjestan—zar on

naručju. Ali djelovanje zvonjenja ipak se odmah pokaza. Izdaleka se nalazio negdje gd
već je trčao gostioničar, odjeven u crno i zakopčan kao uvijek, ali pozvao samo jedan

izgledalo je kao da je zaboravio na svoje dostojanstvo, toliko je samo zato što je to n
trčao; ruke su mu bile poluraširene, kao da su ga zvali zbog neke se zato morao poja

velike nesreće i on je dolazi rukama zgrabiti i odmah na svojim mogućnosti još brže
grudima zadaviti, i pri svakoj maloj nepravilnosti zvonjenja on osjećaj teške neposl

bi kratko poskočio i još više požurio. Na priličnoj udaljenosti iza mogao tamo vući ka
njega pojavi se sada i njegova žena, i ona je trčala raširenih ruku, bude noću primljen

ali njeni su koraci bili kratki i namješteni i K. se činilo kao da će čega su uvedena noćn
ona zakasniti i da će gostioničar u međuvremenu završiti sve što dobi novo objašnjenj

je potrebno. I da bi gostioničarki napravio mjesta za trčanje, K. koje je gospodi nepo
se privi uza zid. Međutim, gostioničar stade baš pred njim, kao noći, pri umjetnoj r

da je on bio njegov cilj, odmah zatim stiže i gostioničarka i oboje odvratnost saslušan
ga zasuše prijekorima, koje on u žurbi i iznenađen nije razumio, ponašanje K. izvrgnu

osobito zbog toga što se umiješalo i gospodinovo zvonce, pa su iščezavaju kad svić

i i druga zvonca, istina sad ne više zbog neke
radi i iz prevelikog zadovoljstva. Kako mu je
ga da razumije u čemu je njegova krivnja, K.
an s tim da ga gostioničar uzme pod ruku i
a je sve više rasla, jer iza njih — K. se uopće
ga gostioničar i još više gostioničarka stalno
su se sad sasvim otvarala, hodnik je oživio,
azvijao se kao u kakvoj živoj uskoj uličici;
o da su nestrpljivo čekala da samo K. prođe
podu, i uza sve to zvrčala su zvonca, uvijek
e neku pobjedu. Tek sada — bili su opet u
orištu u kojem je čekalo nekoliko saonica
nade što je posrijedi. Ni gostioničar ni
ogli shvatiti daje K. bio u stanju učiniti tako
je on to učinio? pitao je K, ali dugo to nije

je njima oboma krivnja izgledala previše
mljiva da uopće nisu mogli misliti da on to
o polako K. je doznao sve. On je bespravno
u je, općenito govoreći, u najboljem slučaju
krčma, i to samo kao milost i uz posebnu

bio pozvan nekom gospodinu, morao se,
gdje je poziv glasio, ali je morao stalno biti
n nema barem toliko zdravog razuma? — da
dje njemu zapravo nije mjesto, kamo ga je
od gospode, i to u najvećoj mjeri nerado,
nalagala i opravdavala službena potreba. On
aviti brzo, podvrgnuti se saslušanju i po
izgubiti. Zar on tamo, u hodniku, nije imao
lušnosti? A ako ga je imao, kako se onda
ao stoka po livadi? Zar on nije pozvan da
i saslušan, i zar njemu nije poznato zbog
na primanja? Noćnim je primanjima — i K.
je njihova smisla — cilj samo da se stranke,
odnošljivo gledati po danu, brzo saslušaju u
rasvjeti, s izgledom da odmah zatim sva
nja bude u snu zaboravljena. Međutim,
ulo je ruglu sve mjere opreza. Čak i duhovi
će, ali on, K, ostao je tamo s rukama u

257

džepovima, kao da očekuje, budući da se on ne udaljava, da se nezgodne posljedice na
udalji cijeli hodnik sa svim sobama i svom gospodom. A to bi se
i dogodilo — u to može biti uvjeren — sasvim sigurno dogodilo, u međusobnom kont
samo kad bi ikako bilo moguće, jer gospoda su bezgranično razumjeti? Njoj, gost
nježna i osjetljiva. Nitko od njih nipošto ne bi K. otjerao ili
barem samo rekao ono što je, istina, po sebi razumljivo, da potvrditi za sebe — n
napokon treba otići. Nitko to ne bi učinio, iako su oni vjerojatno imala posla s mnogim
drhtali zbog njegove prisutnosti, i prisjelo im je jutro, njihovo
najmilije vrijeme za rad. Umjesto da istupe protiv K., oni su inače ne usuđuje izgov
radije pristali patiti, pri čemu je, istina, igralo ulogu i to što su se jer inače on ne shvaća
nadali da će napokon i sam K. morati polako uvidjeti ono što je
očigledno, koliko je strahovito nezgodno stajati tu u hodniku mora biti rečeno: zbog
pred očima svih i, kao što gospoda pate, morat će zbog toga i sam mogla izići iz svojih s
početi patiti do neizdržljivosti. Pusta nada! Oni ne znaju, ili u
svojoj ljubaznosti i popustljivosti ne žele znati, da postoje spavanja suviše stidlj
neosjetljiva, tvrda srca koja nikakvo strahopoštovanje ne može pogledima; jer ma koli
omekšati. Zar se i noćni moljac, jadno stvorenje, ne sakrije u neki
mirni kutak kad svane, sav se skupi i volio bi najviše da ga nema ipak osjećaju suviše ra
i nesretan je zbog toga što se ne može izgubiti? Međutim, on, K., zbog čega se stide. M
postavlja se tamo gdje će ga najprije vidjeti, i kad bi mogao
spriječiti da svane dan, učinio bi i to. On to ne može spriječiti, ali zbog toga što su spava
na žalost može oduljiti, otežati. Zar on nije prisustvovao da se sami pokažu, k
dijeljenju spisa? Nešto što nitko ne smije promatrati, osim
najpoznatijih. Nešto što ni gostioničar ni gostioničarka nisu pomoću noćnih saslu
smjeli promatrati u svojoj vlastitoj kući. Nešto o čemu su samo stranke, a to ne mog
slušali da se priča, kao što su danas, na primjer, slušali od
poslužitelja. Zar nije zapazio s kakvim se teškoćama obavlja izloženi iznebuha, sad
raspodjela spisa, nešto po sebi naprosto neshvatljivo, i kako svaki zaista za njiih previše.
od gospode služi samoj stvari i nikad ne misli na svoju osobnu
korist, mora se svim snagama založiti da se podjela spisa, jedan To jedino može biti č
važan temeljan posao, obavi brzo, lako i bez grešaka? I zar on, K., ravnodušnošću i neha
zaista nije naslutio, barem približno, da se glavna teškoća sastoji
u tome što se raspodjela spisa mora obavljati kroz gotovo zakona, već i preko n
zatvorena vrata, bez mogućnosti neposrednog dodira medu kojeg ne utječe činjeni
gospodom, koja bi se, naravno, u tren oka među sobom mogla
sporazumjeti, dok podjela posredstvom poslužitelja traje satima, i naškodio dobrom gla
nikad se ne obavlja bez žalbi, predstavlja stalno mučenje i za nikad nije dogodilo, do
gospodu i za poslužitelje, a uz to još može vjerojatno imati
sama počnu braniti, d
258 običnog čovjeka, sama

otjerali K., kojega ništ
Gospoda zovu u pomoć

i cijelo osoblje, zar ne b
dolaziti nepozvani, mak

da se odmah izgube?
svoje nemoći, čekali

zvonjenje, iako je došlo
pravo iskupljenje. A

pogled na veselu žurbu
K. Istina, za K. stvar

odgovarati za sve što je

a kasniji rad. A zašto gospoda ne mogu biti
taktu? Da, zar K. još nije u stanju to
tioničarki — a on gostioničar može to
nešto slično još se nije dogodilo, a ona je
tvrdoglavim ljudima. Stvari koje se čovjek
varati, moraju se njemu, K., otvoreno reći,
a ni ono što je najnužnije. Dakle, kad već
g njega, da, jedino zbog njega gospoda nisu
soba, jer gospoda su ujutro odmah poslije
jiva i osjetljiva da bi se izložila tuđim
iko gospoda bila potpuno odjevena, ona se
azgolićena da bi se pokazala. Teško je reći
Možda se ti vječiti radnici ipak stide samo
ali; možda se, međutim, ne stide toliko toga
koliko da vide stran svijet. Ono što su,
ušanja, sretno izbjegli, to jest da gledaju
gu podnijeti, ne žele tome ponovno biti
d ujutro, u punoj prirodnoj jasnoći. To je
Kakav mora biti čovjek koji to ne poštuje?
čovjek kao što je K. Čovjek koji s tupom
ajem prelazi preko svega, ne samo preko
najuobičajenih ljudskih obzira; čovjek na
ica da je gotovo onemogućio podjelu spisa
asu kuće, koji dovodi do onog što se dosad
do toga da se gospoda, dovedena do očaja,
da sa samoprijegorom, neshvatljivim za
a potežu zvonca i zovu u pomoć kako bi
ta nije u stanju natjerati da se sam udalji.
ć! Zar ne bi i on, gostioničar i gostioničarka
bi svi već odavno dojurili, da su samo smjeli
akar to bilo jedino zato da pruže pomoć, pa
Drhteći od ogorčenja na K., očajni zbog
su tu, na početku hodnika, i zapravo je
o sasvim neočekivano, predstavljalo za njih
najgore je prošlo. Sad mogu baciti koji
u gospode, oslobođene napokon prisutnosti
još nije svršena. On će svakako morati
e počinio.

259

Već su bili stigli do krčme. K. nije bilo jasno zašto ga je i za nekog drugog, na
gostioničar uza svu srdžbu doveo ovamo. Možda je to bilo zato
što je ipak uvidio da je K. toliko premoren da mu je nemoguće ova dva saslušanja, on
odmah napustiti kuću. I ne čekajući da mu bude ponuđeno je bila neka vrsta opi
da sjedne, K. se doslovno skljoka na jednu bačvu. Tu u tami
osjećao se dobro. U velikoj prostoriji, iznad pivskih slavina, prvi put vidio i čuo,
gorjela je sada samo jedna slaba električna lampa. J[.jcani je Sve je, koliko on z
bila još gusta pomrčina; činilo se da pada snijeg. Morao je
biti zahvalan što mu je ovdje toplo i pobrinuti se da ne bude dogodila ona nesreća
istjeran. Gostioničar i gostioničarka i dalje su stajali pred njim, da mu se može uraču
kao da on još predstavlja izvjesnu opasnost, kao da s obzirom na
njegovu potpunu neuračunljivost nije isključeno da iznenada Biirgel primijetili nje
ustane i pokuša opet prodrijeti u hodnik. A i oni sami bili su sve bi dalje bilo sprij
umorni zbog noćnog uzrujavanja i prijevremenog ustajanja,
osobito gostioničarka, koja je na sebi imala široku haljinu od otići, vratio se očigled
sive šušteće svile, malo neuredno zakopčanu i privezanu — onim razgovorom —
odakle je nju samo izvukla u brzini? — klonulu glavu držala je
na ramenu svog muža, jednom tankom maramicom pritiskala klonulosti? — odma
oči i povremeno strijeljala K. djetinjasto-ljutitim pogledima. raspodjelu spisa. Da
Da bi umirio bračni par, K. reče da je sve što su mu sad ispričali
za njega nešto potpuno novo, ali da on usprkos svom neznanju bi je iskoristio s veli
ipak ne bi toliko dugo ostao u hodniku, u kojem zaista nije zabranjenih gledanja
imao što raditi, i da mu zasigurno nije bilo do toga da nekoga
muči, nego da se sve to dogodilo jedino zbog njegova prevelikog stanju bilo što vidjet
umora. On im zahvaljuje što su učinili kraj tom mučnom nisu morala stidjeti p
prizoru, a ako bude pozvan na odgovornost zbog toga, to će
ga jako veseliti, jer će samo tako moći spriječiti da njegovo Spominjanje ona
ponašanje dobije opće pogrešno tumačenje. Svemu tome je kriv Erlangera — i pošto
jedino zamor i ništa drugo. Taj zamor, međutim, potječe otuda
što se on još nije naviknuo na napore saslušavanja. Pa on je tek odobrovoljilo je gosti
odnedavno ovdje. Kad bude imao više iskustva u tome, takvo uslišiti molbu K., da
što neće se više događati. Možda on saslušanja uzima suviše
ozbiljno, ali barem mu se to ne može pripisati u grijeh. On je on mogao tu odspav
imao dva službena razgovora, ubrzo jedan za drugim, jedan s otvoreno bila protiv
Biirgelom a drugi s Erlangerom, osobito gaje prvi jako iscrpio,
dok, istina, drugi nije dugo trajao, jer Erlanger gaje molio samo čas ovdje, čas ondje n
za jednu uslugu; ali oba zajedno predstavljala su više nego što je ona nije u redu.
sam odjednom mogao podnijeti, možda bi takvo što bilo suviše
Činilo se da će o
260 oko održavanja čisto

imao je za K., s ob
važnost. Biti sad od

nego sve što je dosa
ako se gostioničar i n

na bačvi, on je prita
u svojoj neobičnoj o

iznenada ne kroči u
već razgovarala o dru

gleda! Potjeraj ga već
sada potpuno, gotovo

»Ja ne gledam tebe, n

a primjer za gospodina gostioničara. Nakon
n je takoreći samo još teturao od umora. To
ijenosti, pa je on ta dva gospodina tek sad
a morao je odgovarati na njihova pitanja.
zna, bilo onako kako treba, a poslije se
a koja, s obzirom na ono prethodno, jedva
unati u krivnju. Na žalost, da su Erlanger i
egovo stanje, oni bi se pobrinuli za njega i
ječeno, ali Erlanger je odmah zatim morao
dno u dvorac, a Biirgel, vjerojatno iscrpljen
— kako ga je onda K. mogao podnijeti bez
ah je zaspao, pa je čak prespavao i cijelu
a je i on, K., imao sličnu mogućnost, i on
ikim zadovoljstvom, odričući se rado svih
a, to prije što on zapravo uopće nije bio u
ti i zbog toga se osjetljiva gospoda uopće
pokazati se pred njim.
a dva primanja — a posebno ono kod
ovanje s kojim je K. govorio o gospodi,
ioničara. Izgledalo je čak da je on spreman
se jedna daska položi preko bačvi kako bi
vati barem do svitanja, ali je gostioničarka
i stalno vrtjela glavom, dok je neprestano
namještala haljinu, primijetivši tek sada da

opet oživjeti ona, reklo bi se, stara svađa
oće u kući. Razgovor između supružnika
bzirom na njegovu premorenost, golemu
davde najuren, činilo mu se mnogo gorim
ad doživio. To se nije smjelo dogoditi, čak
njegova žena slože u pogledu njega. Zgrčen
ajeno promatrao oboje, dok gostioničarka
osjetljivosti, koju je K. već odavno uočio,
stranu i — vjerojatno je s gostioničarem
ugim stvarima — uzviknu: »Kako me sada
eć jednom!« Međutim K., koristeći priliku i
o do ravnodušnosti uvjeren da će ostati, reče:
nego tvoju haljinu.« »Zašto moju haljinu?«

261

upita gostioničarka, uzbuđena. K. sleže ramenima. »Hajde!«
doviknu ona gostioničaru. »On je pijan, propalica. Pusti ga neka
se ispava!« i uz to još naredi Pepi, koja na njen poziv iskrsnu
iz mraka, sva raščupana, umorna, držeći mlitavo u ruci jednu
metlu, da mu dobaci jastučić.

Ifci

Kad se K. probudi,

bila isto onako prazna

Sjfe nad pivskim slavinam

se opruzi, jastučić pa

pojavi Pepi, i on dozn

dvanaest sati. U toku d

za njega, a jednom je d

» i. K. govorio s gostionič
se više nije usuđivao s

Frieda i za trenutak sta

262 već je trebala priprem

stupiti na dužnost. »On

dok je donosila kavu

pakosno kao što je pr

međuvremenu upozna

vlastita postaje beznač

supatnikom, i kad on

dovoljno slatka, ona o

to što je bila žalosna n

nego posljednji put:

izobilju, duž čela i sa

oko vrata je imala lanč

K., zadovoljan što se n

kavu, uhvati rukom je

umorno: »Ah, ostavi m

Glava dvadeseta

, njemu se učini kao da nije spavao: soba je
a i topla, svi zidovi ovijeni tamom, lampa
ma ugašena, mrak i pred prozorima. Ali čim
ade, daska i bačvice zaškripaše, odmah se
nade da je već večer i da je spavao više od
dana, gazdarica se nekoliko puta raspitivala
dolazio i Gerstacker, koji je tog jutra, kad je
čarkom, sjedio tu u mraku i čekao pivo, ali
smetati K.; napokon izgleda da je dolazila i
ajala pored K., ali nije dolazila zbog njega,
miti razne stvari, jer je te večeri trebala opet
na sigurno više ne mari za tebe?« upita Pepi
u i kolače. Ali ona nije više pitala onako
rije imala običaj, već žalosno, kao da je u
nala svu pakost svijeta, prema kojoj njena
čajna i besmislena. Govorila je s K. kao sa
stade srkati kavu i njoj se učini da mu nije
otrča i donese punu posudicu šećera. Istina,
nije joj smetalo da se danas još više nalicka
mašni i vrpca upletenih u kosu bilo je u
strane kosa je bila brižljivo nakovrčana, a
čić koji se spuštao u duboki izrez bluze. Kad
napokon naspavao i što može popiti dobru
ednu vrpcu i htjede je odriješiti, Pepi reče
me!« i sjede pored njega na jednu bačvu. K.

263

se uopće nije morao raspitivati što je muči, ona je sama počela jednu, uostalom, po
odmah pričati, ukočeno gledajući u vrč s kavom, kao da joj je tajne, što vjerojatno s
potrebna neka razbibriga čak i dok priča, kao da se ne može
sasvim predati čak ni svojim jadima kojima je obuzeta, jer to licu i tijelu tako jadno
premašuje njenu snagu. Kao prvo, K. doznade da je upravo on koje se ne mogu vidje
kriv za Pepinu nesreću, ali da mu ona to ne uzima za zlo. I ona je
odlučno kimala glavom dok je to pričala, da ne bi dopustiJ&K. da veza s Klammom. A n
joj proturječi. On je najprije Friedu odvukao iz krčme i tako njoj, je li moguće da K. zai
Pepi, omogućio unapređenje. Inače se ništa drugo ne bi moglo
zamisliti što bi bilo u stanju navesti Friedu da napusti svoje vara samo Friedu, i m
mjesto, jer ona je sjedila u krčmi kao pauk u mreži, svuda je prela njen uspon, a onda će
svoje konce koji su samo njoj bili poznati; udaljiti je protiv njene
volje bilo bi potpuno nemoguće, samo ljubav prema nečem što kriti i neće uopće gle
je ispod nje, što se ne slaže s njenim položajem, mogla ju je mora biti njeno sulud
otjerati s njena mjesta. A ona, Pepi? Je li ona ikad očekivala dobiti
to mjesto? Ona je bila samo sobarica, imala je beznačajno mjesto ona bi se mogla vrlo
bez velikih izgleda nabolje; istina, kao svaka djevojka i ona je poreći, a ono što je tre
imala snove o velikoj budućnosti, snovi se ne mogu zabraniti, ali
na neku blistavu budućnost nije ozbiljno mislila; bila se sjaj koji mu je Frieda
zadovoljila onim što je postigla. A onda je Frieda neočekivano kad bude imala to mj
iščezla iz krčme, to je došlo tako iznenada da gostioničar nije
imao pogodnu zamjenu pri ruci, osvrtao se unaokolo i pogled moći birati, ili će usli
mu je pao na nju, Pepi, a ona je, naravno, sve učinila da bude K. pa dalje graditi kar
primijećena. U to vrijeme ona je zavoljela K. kao što nikoga
dotad nije voljela. Ona je mjesecima sjedila dolje u svojoj zbog njega i da će ga
majušnoj mračnoj sobici i bila pomirena s tim da će tamo ostati prilike naučiti kod F
godinama, a u nepovoljnom slučaju da neprimjetno provede i
cijeli život, i onda se najednom pojavio on, K., junak koji počasnih položajima n
oslobađa djevojke i njoj otvorio slobodan put naviše. Istina, on o čija je to krivnja? Kr
njoj nije ništa znao, sve to nije činio zbog nje, ali to ne umanjuje
njenu zahvalnost, i u noći koja je prethodila njenu postavljenju Friedina prepredenost
— postavljenje nije još bilo svršeno, ali je ipak smatrano vrlo je on čudan čovjek? Š
vjerojatnim—ona je satima provela govoreći s njim i šapćući mu
u uho svoju zahvalnost. A što je to bila baš Frieda koju je on uzeo kojima se on posveću
sebi na teret; bilo je u tome nečeg neshvatljivo nesebičnog što je najbliže, najdraže i naj
on, njegov podvig još više je porastao u njenim očima time samo
da bi njoj, Pepi, pomogao, uzeo za ljubavnicu Friedu, Friedu, tu glupo i sve je izgubljen
nelijepu, postariju mršavu djevojku s kratkom rijetkom kosom, konak zapaliti da izgo

264 trag, da sav izgori kao
ona, Pepi, došla je u

Posao ovdje nije lak, t
malo ni ono što se mo

iako ni u svojim naj
mjesto, ona je ipak im

iziskuje, sasvim nepri
ga ne bi mogla ni drž

kad bi se ponašala k
vremenom potpuno iz

rudniku, bar kad je u
dnevnih posjetilaca k

|4^^||

odmuklu djevojku, koja uvijek ima neke
stoji u vezi s njenim izgledom; budući da u
o izgleda, mora biti da ima neke druge tajne
eti i provjeriti, kao na primjer njena tobožnja
njoj, Pepi, dolazile su tada čak i ovakve misli:
ista voli Friedu, da on ne vara sebe ili možda
možda će jedina posljedica svega toga biti
e K. primijetiti svoju zabludu ili je više neće
edati više Friedu, već samo nju, Pepi, što ne
do umišljanje, jer, kao djevojka s djevojkom,
dobro ponijeti s Friedom, to nitko ne može
enutno zasjenilo K., to je bio Friedin položaj i
a umjela dati. I tako je ona sanjala kako će,
jesto, K. doći k njoj moliti je, i ona će onda
išiti molbu K. i izgubiti mjesto, ili će odbiti
rijeru. I ona se zarekla da će se svega odreći
naučiti kako se istinski voli, što on nije imao
Friede, i da prava ljubav ne ovisi o svim
na svijetu. Ali onda je sve drukčije ispalo. A
riv je tome prije svega K., a zatim, istina, i
st. Ali prije svega K., jer što on hoće, kakav
Što on želi postići, kakve su to važne stvari
uje i koje čine da zaboravlja ono što mu je
jljepše? Žrtva toga je ona, Pepi, i sve je ispalo
no; i onaj koji bi bio u stanju cijeli Gospodski
ori, ali do temelja, da mu ne ostane nikakav
o u peći — taj bi bio njen izabranik. Dakle,
u krčmu prije četiri dana, baš pred ručak.
to je posao koji gotovo ubija čovjeka, ali nije
ože postići. Ona ni prije nije besposličarila, i
jsmjelijim snovima nije sebi prisvajala to
mala dovoljno iskustva, znala je što to mjesto
ipremljena nije ga preuzela. Nepripremljena
žati, i izgubila bi ga već u početku. Naročito
kao što se ponašaju sobarice. Sobarica se s
zgubi i zaboravi; to je posao kao u kakvom
u pitanju tajnički hodnik, jer osim ono malo
koji se tu i tamo promuvaju i ne smiju se ni

265

pogledati, danima se ne vidi čovjek, osim dvije ili tri druge jedan ormar s tri pregr
sobarice koje su isto tako ogorčene. Ujutro se ne smije uopće
izlaziti iz sobe, jer tajnici tada žele biti sami medu sobom, jelo im se zagrljene od straha.
iz kuhinje donose sluge, to obično nije stvar sobarica, a i dok vrata. Svima bi laknul
tajnici jedu, one se ne smiju pokazivati u hodniku. Samo kad
gospoda rade, sobarice smiju raspremati sobe, ali naravno ne one nitko ne ulazi. A mora
zauzete, samo one koje su tog trenutka prazne, i posao se-jnora neka opasnost, možda
obavljati sasvim tiho da se gospodi ne bi smetalo pri radu. Ali
kako je moguće raspremati tiho, kad gospoda ostaju u sobama po pred vratima i razmišlj
nekoliko dana, a uz to još po njima švrljaju i sluge, ta prljava odlučiti. Možda je sa
bagra, i soba, kad sobarica napokon smije ući u nju, nalazi se u
takvom stanju da je čak ni potop ne bi oprao. Istina, to su visoka djevojke i ne poznaju g
gospoda, ali za raspremanje sobe za njima treba imati snage, da bi kako bilo, tek u sobi dje
se svladalo gađenje. Sobarice, uglavnom, nemaju pretjerano
mnogo posla, ali on nije zavidan. I nikad lijepa riječ, samo one se naslone na zid
pokude, naročito one do kojih najčešće dolazi i koje su Takav život ponovno o
najmučnije: da su se pri raspremanju izgubili spisi. Stvarno, ništa
se ne izgubi, svaki papirić se predaje gostioničaru; svakako spisi opet zauzeti svoje mjes
se gube, ali ne krivnjom sobarica. A onda dolaze komisije i zbog Friede. Opet natra
djevojke moraju napuštati svoju sobu, komisije premeću krevete,
djevojke nemaju gotovo ništa svoje, ono malo njihovih stvari pobjegla istina zahvalju
nalazi se u jednoj košari, ali komisije satima pretražuju. Naravno, najveće napore. Jer u o
ne nadu ništa, otkud bi tamo bili spisi? Što će spisi djevojkama? I
rezultat su samo preko gostioničara ponovljene pokude i prijetnje one najurednije. Za ko
od razočarane komisije. I tako nikad mira, ni danju ni noću. najboljem slučaju samo
Galama do pola noći, galama čim svane. Samo kad se tamo ne bi
moralo spavati, ali se mora, jer dužnost je sobarica, naročito dovoljno, ona neka se
noću, donositi iz kuhinje malenkosti koje im se u međuvremenu svojoj sobici ili u soba
naručuju. Tek svaki čas, iznenada, udarac šakom o vrata
djevojačke sobe, priopćavanje narudžbe, trčanje dolje u kuhinju, lakomislenost i rasipni
drmusanje zaspalih kuhinjskih momaka, stavljanje poslužavnika s čistim haljinama. I ži
naručenim stvarima ispred sobaričinih vrata, odakle će ga sluge
odnijeti, kako je sve to žalosno. Ali ipak, ni to nije ono najgore. zagušljivom zraku —
Najgore je naprotiv kad nema narudžbi, kad se u poodmakloj uvijek umoran. Jer o
noći, kad svi već trebaju spavati, i kad napokon mahom svi i
spavaju, pokatkad netko počne šuljati oko vrata djevojačke sobe. provede se najbolje ako
Onda djevojke ustaju iz kreveta—kreveti su jedan iznad drugog, ograđenom kutku kuhi
prostora je tamo uopće vrlo malo, cijela djevojačka soba je u stvari
čovjek volje naprosto
266 iznenada premještena

pretpostavkom da se
obratno; gdje je ona sta

vrlo razmažene gospode
morala izgledati što je

bio čitav preokret. I o
propustila učiniti. Kak

brinulo. Znala je da ona
toga je ona potpuno sv

ga ne može oduzeti, ča
je za nju bila samo u to

dok je još samo bijedna

rade — osluškuju na vratima, kleče i drže I
. I stalno se čuje kako se netko šulja oko
lo kad bi već ušao, ali se ništa ne događa, A-
a se reći da ne mora tu neizostavno prijetiti
a je to samo netko koji se amo-tamo seta
ja bi li nešto naručio i nikako se ne može
amo to, a možda i nešto drugo. Uistinu
gospodu, jedva da su ih očima vidjele. Bilo
evojke su mrtve od straha, i kad se sve stiša,
i nemaju snage opet se popeti u krevet.
očekuje nju, Pepi, i ona još večeras treba
sto u djevojačkoj sobi. A zašto? Zbog K. i
ag u taj život od kojeg tek što je pobjegla,
ujući K., ali ujedno ulažući sa svoje strane
onoj službi tamo djevojke se zapuste, čak i
oga da se ureduju? Nitko ih ne gleda, u
o kuhinjska služinčad; kojoj je djevojci to
ureduje. Inače se cijelo vrijeme provodi u
ama gospode, koje su takve da predstavlja
ištvo makar samo kročiti nogom u njih u
ivjeti stalno pri električnoj svjetlosti i u
jer se neprekidno loži — i u stvari biti
ono jedno slobodno popodne u tjednu
ko se prespava mirno i bez straha u nekom
inje. Zbog čega se onda dotjerivati? Nema
o ni za oblačenje. A onda je ona, Pepi,
a u krčmu, gdje je bilo potrebno, pod

želi održati na tom mjestu, postupati
alno pred očima ljudi, a među njima ima i
e, koja sve primjećuju, i zbog čega je uvijek
moguće finije i dopadljivije. Dakle, to je
ona, Pepi, može za sebe reći da ništa nije
ko će se to kasnije razvijati, to nju nije
a ima sposobnosti koje ovo mjesto iziskuje,
vjesna i to uvjerenje ona još ima i nitko joj
ak ni danas, na dan njena poraza. Teškoća
ome kako će se pokazati u prvim danima,
a sobarica, bez haljina i ukrasa, i zato što

267

Vi gospoda nemaju strpljenja čekati kako će se ona razvijati, već ono što je i inače
i hoće odmah bez čekanja imati krčmaricu kakva ona treba biti,
; inače okreću glavu od nje. Reklo bi se da njihovi prohtjevi nisu primjer da Klamm
1 ■. naročito veliki, kad ih je Frieda ipak mogla zadovoljiti. Ali to nije prije, ne mnogo m

točno. Ona, Pepi, često je o tome razmišljala, često se sastajala s govori, jer to može
Friedom, a jedno vrijeme čak je zajedno s njom i spavala. Friedi vrijeme kad Klam
nije lako pohvatati tragove, i tko se dobro ne pazi — a.lsoja se
gospoda dobro paze? — odmah ga ona zavede. Frieda sama zaboravlja čak i p
i najbolje zna kako jadno izgleda, na primjer, vidjeti je prvi put s Klammova ljubavn
raspletenom kosom, ruke se sklope od sažaljenja; jedna takva
■i djevojka, po pravilu, ne bi smjela biti čak ni sobarica. Ona to i drugih ne izaziva di
sama zna i ponekad je noću plakala zbog toga, pribijala se uz nju, I tako je Frieda, do
Pepi, i njenu kosu obavijala oko svoje glave. Ali kad je u službi,
onda sve sumnje kod nje iščeznu, ona sebe smatra najljepšom i sasvim onakva ka
zna pravi put i način da svakog u to uvjeri. Ona poznaje ljude, i vrednija, jedva da j
to je njena velika vještina. A umije lagati i varati na brzinu, kako
;■ ljudi ne bi imali vremena to podrobnije provjeriti. Naravno, to ljudi čude što je o
ne može trajati stalno, ljudi ipak imaju oči i na kraju uvide istinu. imati vezu s Klamm
Međutim, čim primijeti takvu opasnost, ona već ima spremno
drugo sredstvo, u posljednje vrijeme, na primjer, to je njena veza ali kad krčmarica je
s Klammom. Njena veza s Klammom! Ako u to ne vjeruješ, idi i on onda ostavlja u
provjeri; pitaj Klamma. Lukavo, zar ne, vrlo lukavo. Ali ako ti se
ne ide Klammu raspitivati se zbog takve stvari, jer vjerojatno ne više? Možete tisuću
da Klamm ima odre
možeš do njega doći ni kad su u pitanju beskrajno važnije stvari,
i Klamm ti je potpuno nepristupačan — naravno samo tebi i tebi biti unaprijeđena u
sličnima, jer, na primjer, Frieda skakuće k njemu kad god hoće najedanput, sve to
— ali iako je to tako, stvar ipak može biti provjerena, treba samo
:. čekati. Klamm ipak neće dugo trpjeti takve lažne glasove; njega shvaćanja, i nikakva
sigurno vrlo mnogo zanima što se o njemu priča u krčmi i odreknu. Nitko viš
gostinskim sobama, sve to ima za njega veliku važnost, i sve što je
netočno, on će to odmah ispraviti. Ali on ništa ne ispravlja, i kako ljubavnica, čak i on
•i se nema što ispravljati, onda je to gola istina. U stvari, ono što se dosta sumnjati u
vidi samo je to da Frieda nosi pivo u Klammovu sobu i vraća se s
naplaćenim računom; međutim, ono što se ne vidi, to priča ljubavnica«, mislili
, Frieda i mora joj se vjerovati. Uistinu, ona ništa ne priča, ona ne i kako se ona uzdi
razglašava takve tajne, ne, tajne se same od sebe razglašavaju oko
nje, a ona, budući da su već razglašene, mora i sama govoriti o ostala u krčmi kao
njima, ali skromno, ne tvrdeći sama ništa, i jedino se poziva na tako. Ali, istina, ko

268 dobro primijetila; o
dogode. Jedna zai

krčmarski poziv, ne
krčmarica, osim ak

Međutim, djevojka
mjesto, naravno on

se žali na mjesto d
stalno motri kakvo

kako su ljudi posta
podići kad se ona

pažnju, da se više dr

y^^^

već opće poznato. Ali ipak ne priča sve, na
m, otkad je ona u krčmi, manje pije pivo nego
manje ali ipak primjetno manje; o tome ona ne

e imati razne uzroke, da je, na primjer, došlo
mmu pivo manje prija ili da on zbog Friede
piti pivo. U svakom slučaju, dakle, Frieda je
nica, ma koliko to bilo čudno. A kako da kod

ivljenje ono što je za Klamma dovoljno dobro?
ok se okreneš, postala velika ljepota i djevojka
akva je krčmi potrebna, gotovo još i ljepša,
je krčma dovoljna za nju. I zaista — mnogi se
ona još u krčmi. Biti krčmarica, to je mnogo,
mom, u tom svojstvu, izgleda vrlo vjerojatno,
ednom postane Klammova ljubavnica, zašto je
krčmi, i to tako dugo? Zašto je ne uzdigne još
ću puta reći ljudima da tu nema proturječnosti,
ređene razloge što tako postupa, ili da će Frieda
u najkraćem vremenu i da će to biti iznenada,
o ne vrijedi mnogo; ljudi imaju i određena
va vještina nije u stanju navesti ih da ih se trajno
še u to nije sumnjao da je Frieda Klammova
onima koji su očigledno znali bolje bilo je već
u to. »Neka, do đavola, bude Klammova
i su oni, »ali kad je već to, onda hoćemo vidjeti
iže.« Međutim, od toga nema ništa, Frieda je

i dotle, i potajno je bila vrlo radosna što je to
od ljudi je izgubila od ugleda, to je naravno ona
ona obično primijeti stvari i prije nego što se
ista lijepa, ljupka djevojka, kad se uživi u
e mora se služiti trikovima: dok je lijepa, bit će i
ko se ne dogodi neki izuzetno nesretan slučaj.
ka kao Frieda mora se stalno plašiti za svoje
na to iz razumljivih razloga neće pokazati, prije
da ga drugi ne bi poželjeli. Međutim, potajno,
o je raspoloženje kod ljudi. I tako je uvidjela
ali ravnodušni, kako se za njih ne isplati ni oči
pojavi, da joj čak ni sluge više ne poklanjaju
rže Olge i sličnih djevojaka, što je razumljivo;

269

primijetila je i po gostioničarevu ponašanju da je ona sve manje šteti ako s njim
nezamjenljiva, iznalaziti stalno nove priče o Klammu nije prohtjevima on još
moguće, sve ima svoje granice, i tako se dobra Frieda odlučila na
nešto novo. Tko bi samo bio u stanju odmah to prozreti! Ona, Zar ga nije stid? C
Pepi, slutila je, ali prozrela jasno, na žalost, nije. Frieda se odlučila mogao to priznati.
napraviti skandal, da se ona, Klammova ljubavnica, baci u
naručje bilo kome drugom, po mogućnosti nekom tko je najniži žutičavo stvorenje?
po rangu. To će uzvitlati prašinu, o tome će se dugo govoriti i samo rekla da je K
napokon, napokon će se svijet ponovno sjetiti što to znači biti
Klammova ljubavnica i što znači tu čast baciti pod noge u zanosu novost, i bio je izgu
jedne nove ljubavi. Teško je bilo samo naći odgovarajućeg čovjeka njoj nije bilo više
s kojim će odigrati ovu mudru igru. To nije smio biti neki Friedin
poznanik, čak ni neki sluga, on bi je sigurno pogledao vidjela je Friedu jo
razrogačenih očiju i otišao dalje, a prije svega on ne bi izgledao bilo se iskupilo, sva
dovoljno ozbiljan, niti bi sva govorljivost bila u stanju stvoriti
uvjerenje da je on Friedu napastovao, da se ona nije mogla braniti moć bila je tolika da
i da mu se podala u trenucima bezumnosti. Jer iako je to trebao Tako se od početka
biti netko sasvim s dna, on je ipak morao biti takav da se može
vjerovati da se on pored svih svojih zatucanih prostačkih navika takvom čovjeku izgl
ni u koju drugu nije zaljubio nego baš u Friedu, i da nema a male kuhinjske d
nikakvu veću želju nego—Gospode Bože!—oženiti se Friedom. I
to je morao biti čovjek, iako priprost — po mogućnosti nisu se mogle utješ
priprostiji od sluge, mnogo priprostiji od sluge — ipak čovjek nije mogla potpuno
zbog kojeg neće svaka djevojka biti ismijana, netko u kome i
druge razumne djevojke mogu vidjeti nešto privlačno. Gdje naći drugo. Naime, prim
takvog čovjeka? Druga djevojka bi ga možda uzalud tražila cijelog ožalošćena. To je na
života. Ali Friedina sreća dovodi joj zemljomjera ravno u krčmu, i
možda baš one večeri kad joj je taj plan prvi put prošao kroz zadesila; ona se isti
glavu. Zemljomjer! Da, što on, K., uopće misli? Kakve to dovoljno, i njeno p
neobične stvari on ima u glavi? Hoće li on postići nešto naročito?
Dobiti dobro mjesto, odlikovanje? Teži li on za tim? Ako je tako, joj je, dakle, ulijeva
onda je on od samog početka morao drukčije postupiti. Pa on je mogućnost otpada.
nitko i ništa, žalosno je čovjeku pogledati njegov položaj. On je
zemljomjer, to je možda nešto, znači da je nešto naučio, ali ako s prema njoj, Pepi, k
tim ne može ništa poduzeti, onda ipak znači da nije ništa. Uz to ostane onako odmje
on još ima prohtjeve, nema uopće nikakvu podršku a postavlja
zahtjeve, istina ne neposredno, ali se primjećuje da postavlja bila? Ona, Pepi, t
nekakve zahtjeve, i to ipak ljuti. Zna li on da čak i jednoj sobarici razmišljati, imala j

270 službu. Mogla je sv
imala ni lijepu friz

upotrebljive cipele.
jer ako se ne mož

odrekne mjesta, jer
sigurno. Djelomičn

tu naročito darovit
sebi da je frizira; to

njena bujna kosa j
pomogla se i haljin

to je u izvjesnom p
njihove grupe postan

duže razgovara? I sa svim tim naročitim
prve večeri ulijeće u najjednostavniju klopku!
Cime ga je to Frieda privukla? Sada bi ipak
Je li mu se zaista moglo svidjeti to mršavo
? Ah ne, pa on nju nije ni pogledao, ona mu je
Klammova ljubavnica, za njega je to onda bila
ubljen. Sada se Frieda morala iseliti, jer naravno
mjesta u Gospodskom konaku. Ona, Pepi,
oš onog jutra kad se selila, cjelokupno osoblje
atko je bio radoznao da vidi taj prizor. A njena
a su je svi sažalijevali, svi, caki njeni neprijatelji.
a njen račun pokazao točan: podati se jednom
gledalo je svima neshvatljivo i kao neka zla kob,
djevojke, koje naravno obožavaju krčmaricu,
šiti. Čak i ona, Pepi, bila je dirnuta, ni ona se
o obraniti, iako je njenu pažnju privuklo nešto
mijetila je kako je Frieda u stvari vrlo malo
apokon ipak bila užasna nesreća, ta koja je nju
ina pravila kao da je vrlo nesretna, ali ipak ne
pretvaranje nije moglo prevariti nju, Pepi. Sto
alo nadu? Da nije valjda sreća nove ljubavi? Ta
. Što onda? Što joj je davalo snagu da čak i
koja je već tada važila za njenu nasljednicu,
ereno prijateljski raspoložena kao što je uvijek
tada nije imala dovoljno vremena o tome
je toliko mnogo posla spremajući se za novu
vakog trena stupiti na novo mjesto, a još nije
zuru, ni elegantnu haljinu, ni fino rublje, ni
Sve je to moralo biti stvoreno za nekoliko sati;
že opremiti kako treba, onda je bolje da se
će ga ionako izgubiti za pola sata, to je sasvim
no je ipak uspjela. Što se tiče češljanja, ona je
ta, čak je nju i gostioničarka jednom zvala k
o je stvar njene naročito lake ruke, a uostalom i
je takva da može raditi s njom što hoće. A
nom. Njene obje kolegice ostale su joj vjerne:
pogledu i za njih bila čast da jedna djevojka iz
ne krčmarica, a zatim će im ona, Pepi, kasnije,

271

kad bude na vlasti, moći činiti razne usluge. Jedna djevojka je bi se dobro oblačila; s
imala već odavno skupocjenu tkaninu koja je bila njeno blago, nitko ne zna zašto. No
često ju je pokazivala drugima da bi joj se divili, sanjala je o tome
kako će je jednom zanosno nositi i — to je bilo vrlo lijepo od nje prolazila s lažima i trik
— budući da je sad bila potrebna, njoj, Pepi, ona ju je žrtvovala. nju, i zato je opravda
I obje su joj pomagale pri šivenju; ne bi se više zalagale ni da su za
sebe šile. Štoviše, rad je tekao u dobrom raspoloženju i-*reći. došla do izražaja, nar
Sjedile su svaka na svom krevetu, jedna iznad druge, šile i sredstvima, ona bi os
pjevale i dodavale, čas gore čas dolje, jedna drugoj gotove
dijelove i pribor. Kad ona, Pepi, misli na to, njoj je još teže na srcu Friede i ludosti K. O
što je sve to bilo uzalud i što se ona sada praznih ruku vraća potrebno, ona je već
svojim prijateljicama! Kolika je to nesreća i kako je lakomisleno
izazvana, prije svega od njega, K.! Kako su se onda sve radovale odmah se uživjela. Nit
zbog haljine; haljina je izgledala kao jamstvo uspjeha i kad je ona, tu. Tek drugog dana ne
Pepi, naknadno pronašla još i mjesto za vrpčicu, nestalo je i
posljednje strepnje. A zar haljina zaista nije lijepa? Sad je već napravljena nijedna g
izgužvana i malo umrljana, ali ona nema nikakvu drugu straha da se nešto ne
haljinu, ovu je morala nositi i danju i noću, ali se još vidi kako
je lijepa—ni one proklete Barnabasove ne bi bile u stanju poslije je dolazio samo
napraviti bolju. A to, da se haljina po volji može zategnuti i je blagajna bila u redu
opet popustiti, gore kao i dolje, da je to doduše jedna haljina, ali
vrlo promjenljiva — to je najveća prednost koju haljina ima, nego u Friedino vrijem
ona se ne želi time hvaliti, mladoj zdravoj djevojci sve lijepo Ona je uvela novine.
stoji.
marljivosti, već iz škrto
Mnogo je teže bilo nabaviti rublje i obuću, i tu je upravo ustupi nešto od svojih
počelo s neuspjesima. Prijateljice su joj i tu pomagale koliko su
mogle, ali nisu mogle mnogo. Bilo je to ipak vrlo jednostavno i naročito kad je netko
rublje koje su one sakupile i iskrpile, a umjesto cipelica s visokim je taj posao potpuno p
potpeticama morala je ostati pri papučama, koje je bolje sakriti
nego pokazivati. Tješili su je: ni Frieda nije bila naročito lijepo i bili mnogo pogodni
obučena, a ponekad je izgledala tako neuredna da su gosti više gostinske sobe i goste
voljeli da ih služe drumski momci nego ona. Tako je zaista i bilo,
ali Frieda je to mogla, ona je već bila u milosti i uživala ugled. Kad svakim progovoriti po
se jedna dama pokaže jednom prljava i neuredno obučena, to je tobože potpuno čuvala
utoliko primamljivije, ali kod početnice kao što je ona? Uostalom,
Frieda i nije imala ni trunke ukusa. Ako netko već ima žutičavu približavanja nekog d
kožu, onda mora to trpjeti, ali ne mora uz to još, kao što radi To je uostalom bilo pa
Frieda, navući izrezanu bluzu krem boje, tako da ti se od žutila
mora smučiti. A čak i kad toga ne bi bilo, ona je bila preškrta da se približi, to je znači
Pepi, mrzila je, međut
272
koristili. Ona je bila lju
ljubaznost ljubaznošć

promjenom. Kad posl
trenutak da popiju piv

slijeganje ramenima m
tako rado zavlačile u

puta dnevno češljati, t
čak ni on, K., inače tol

dani, istina puni napo
brzo protekli, da ih je s

|uM|My •£'

sve što je zarađivala sklanjala je na stranu,
ovac joj u službi nije bio potreban, Frieda je
kovima; ona, Pepi, nije se htjela ugledati na
ano što se toliko dotjerivala da bi potpuno
ročito na početku. Da je raspolagala jačim
stala pobjednica usprkos svom lukavstvu
Ono malo umješnosti i znanja što je bilo
ć prije naučila. Čim je stupila na posao,
tko na poslu nije primjećivao da Frieda nije
eki gosti su se raspitivali gdje je Frieda. Nije
greška, gostioničar je bio zadovoljan; iz
dogodi, prvog dana nije izlazio iz krčme,
o s vremena na vrijeme i na kraju, budući da
u — prihodi su štoviše prosječno bili veći
me—gostioničar je sve prepustio njoj, Pepi.

Frieda je voljela sve nadgledati, ali ne iz
osti, iz vlastohleplja, iz straha da nekome ne
prava; nadgledala je i sluge, bar djelomično
o promatra; međutim, ona, Pepi, prepustila
podrumskim momcima, koji su za taj posao
iji. Na taj način imala je više vremena za
e je brže posluživala; pa ipak stizala je sa
o nekoliko riječi, a ne kao Frieda, koja se
a za Klamma i na svaku riječ i svaki pokušaj
drugog gledala kao na vrijeđanje Klamma.
ametno, jer kad bi ipak nekog pustila da joj
ilo ukazati nekome nečuvenu milost. Ona,
tim, takve trikove, a u početku joj ne bi ni
ubazna prema svakom i svaki joj je uzvraćao
ću. Svi su bili vidno zadovoljni nastalom
lom zamorena gospoda napokon sjednu na
vo, onda ih jedna riječ, jedan pogled, jedno
može doslovno preporoditi. Sve ruke su se
njene uvojke da se ona morala i po deset
tim se uvojcima i ne može nitko oduprijeti,
liko rasteresen. Tako su protjecali uzbudljivi
ora, ali i puni uspjeha. Da nisu samo tako
samo bilo malo više! Četiri dana je previše

275

malo, ma koliko da se nije žalilo napora; peti dan možda bi već možda zbog toga n
bio dovoljan, ali četiri dana bilo je vrlo malo. Doduše ona, Pepi,
već za ta četiri dana stvorila je sebi pokrovitelje i prijatelje, i kad mogla dati. Kad bi d
bi samo smjela vjerovati svim pogledima koji su je pratili, ona je hodnik, u koji je pr
takoreći plivala u moru prijateljskih osjećaja; jedan pisar,
Bartmeier po imenu, zaljubio se u nju, darovao joj je jedan lančić se u jedno udubljen
s medaljonom, a u medaljonu je bila njegova slika, što je istina naišao«, mislila je,
bila drskost; to i mnogošto drugo se dogodilo, ali to su ipak bila
samo četiri dana, a za ta četiri dana kad se ona, Pepi, za to založi, svojim rukama od
Frieda je mogla biti prilično zaboravljena, iako ne potpuno. teretom ja se ne bih
Međutim, Frieda bi ipak bila zaboravljena, možda još i prije, da
se nije pobrinula da zbog njenoga velikog skandala ljudi pričaju on nije došao. U to
o njoj; ona je time za ljude postala nešto novo, i samo iz može sebi predočit
radoznalosti oni bi je htjeli opet rado vidjeti. Ono što im je bilo
nezanimljivo do dosade, dobilo je za njih ponovno izvjesnu draž tamo ne može dug
zaslugom inače potpuno ravnodušnog K.; istina oni se ne bi puta istjerana, dese
odrekli nje, Pepi, dok god bi ona tu stajala i djelovala svojom
prisustnošću, ali to su mahom starija gospoda, s ustaljenim to, naravno, besmis
navikama, dok se naviknu na novu krčmaricu, ma koliko to bila ako nije htio doći, o
promjena nabolje, to ipak traje nekoliko dana, traje nekoliko
dana i protiv volje same gospode, možda traje samo pet dana, ali se tamo u udubljen
četiri dana nije dovoljno, i zato, usprkos svemu, ona, Pepi, važila nije imalo; ali, ne d
je još kao samo privremena. A onda ono što je možda najveća
nesreća: za ta četiri dana Klamm, iako je bio u selu prva dva dana, on nije došao. On
nije dolazio u gostinsku sobu. Da je došao, ona, Pepi, bila bi došao. Frieda bi ima
stavljena na sudbonosni ispit, na ispit kojeg se ona, uostalom, nije
bojala, kojem se prije radovala. Ona, istina, ne bi—u takve stvari gore u hodniku, u
najbolje je uopće ne zadirati — postala Klammova ljubavnica, i srce. Klamm nije s
ne bi se laganjem uzdizala do toga, ali bi znala bar isto onako
koketno kao Frieda staviti čašu piva na stol, bez one Friedine postigla ne svojim
nametljivosti ljupko pozdraviti i ljupko zahvaliti i, ako Klamm Klamma. Ali ona je
uopće nešto traži u očima jedne djevojke, onda bi toga u njenim,
Pepinim, očima mogao sigurno naći koliko god želi. Ali zašto nije ona, Pepi, kaže ne
došao? Slučajno? I ona je onda u to vjerovala. Oba ta dana susjedni stol može
očekivala ga je svakog trenutka, čekala ga je i noću. »Sad će
Klamm doći«, stalno je mislila i trčala gore-dolje bez ikakvog stolu i ode: samo n
razloga, ponesena nemirom očekivanja i u želji da ga vidi odmah, novac, šušti. Među
prva, čim ude. To neprekidno razočaranje jako ju je izmorilo;
glasno, već gostu š
274 susjednim stolom

nikakve važnosti, ali
pomoću druge, i ako

brinuo za Friedu? —
veze počela je sada

umjesto da sjedi p
zadržavao kod kuć

tamo, za sve je ima
još više slobode, on

praznu školu. Sve
mjeseca. Ona, Pepi

što nije izdržao pokr

nije dala od sebe onoliko koliko bi ona inače
dobila malo vremena, ona bi se ušuljala gore u
ristup osoblju bio strogo zabranjen, zavukla bi
nje u zidu i čekala. »Kad bi samo Klamm sada
»kad bih ga samo uzela iz njegove sobe i na
dnijela dolje u gostinsku sobu. Pod takvim
h srušila, ma koliko da je on inače velik.« Ali
om hodniku gore tako je sve mirno da to ne
ti onaj koji nije bio tamo. Toliko mirno da se
go izdržati, ona mirnoća tjera. Pa ipak, deset
et puta se ona ponovno penjala tamo. Bilo je
sleno. Ako je Klamm htio doći, on bi došao,
ona, Pepi, ne bi ga namamila da dođe pa makar
nju i ugušila od silnog lupanja srca. Smisla to
dođe li Klamm, onda je sve bilo bez smisla. A
na, Pepi, zna danas zašto Klamm nije onda
mala divnu zabavu da je mogla vidjeti nju, Pepi,
udubljenju, s objema rukama pritisnutim na
sišao, jer Frieda to nije dopustila. Ona je to
m molbama, jer njene molbe ne dolaze do
e pauk, ona ima veze za koje nitko ne zna. Kad
ešto nekom gostu, ona to kaže otvoreno, i
to čuti. Frieda ništa ne govori, ostavi pivo na
njena svilena donja suknja, jedino na što troši
utim, kad jednom nešto kaže, ona to ne kaže
šapuće, naginje se prema njemu, tako da za
svi ćule uši. To što kaže vjerojatno nema ,
i ipak ne uvijek; veze ona ima, održava jednu s.
o u većini veze ne pomažu — tko bi se stalno i
— ipak tu i tamo drži jednu čvrsto u ruci. Te>
a iskorištavati. On, K., omogućio joj je to, jer
pokraj nje i da je čuva, on se nije gotovo ni
će; lutao je unaokolo, vodio razgovore tu i
ao vremena samo ne za Friedu i, da bi joj dao
n se napokon iz gostionice Kod mosta preselio u
e je to predstavljalo lijep početak medenog
i, sigurno je posljednja koja će prekoravati K.
raj Friede; izdržati pokraj nje i nije moguće«?

275

■j Ali zašto je nije onda sasvim napustio, zašto se stalno vraćao iskoristiti, tu spos
njoj,
nju ima samo Frie
jzašto je svojim lutanjima stvarao dojam da se bori za nju? bi njen život druk
} Izgledalo je zbog toga kao da je on tek u dodiru s Friedom otkrio
(svoju stvarnu ništavnost, da se želi pokazati dostojnim Friede, dan ili dva dulje
5 nekako se progurati naprijed i zato se privremeno odriče konačno bi postala
! Zadovoljstva da bude pokraj nje, da bi poslije smio neometano
nadoknaditi to odricanje. U međuvremenu Frieda nije.sjedila svih, zaradila dovo
samo još dan-dva
prekriženih ruku: ona je u školi, gdje je vjerojatno nagovorila K.
da dođu, motri odatle Gospodski konak i motri na K. Pri ruci zadržati od gostins
ima odlične izvjestitelje: njegove pomoćnike, koje je K. — što je pretpostavkom
teško shvatiti, što je teško shvatiti čak i kad se zna kakav je K. —
potpuno prepustio njoj, Friedi. Ona ih šalje svojim starim zadovoljan je pro
prijateljima, podsjeća ih na sebe, žali se kako je pala u ruke jednog Frieda s njenim sk
čovjeka kao što je K., huška ih protiv nje, Pepi, nagovještava svoj
skori dolazak, moli za pomoć, preklinje ih da ništa ne odaju svim tim i usprko
Klammu, pravi se kao da joj je stalo da poštedi Klamma i da zato više ne može doći
treba po svaku cijenu spriječiti da on silazi ovamo. Ono što
jednima objašnjava kao šteđenje Klamma, prikazuje gostioničaru uhvatiti za K. i
kao svoj uspjeh, skreće mu pažnju na to da Klamm više ne dolazi. pretpostavkom da

Kako bi on i mogao doći, kad tamo dolje poslužuje samo neka ni njemu nije potr
Pepi! Istina, gostioničar nije kriv, ova Pepi je ipak najbolja da uvidi kako ga
zamjena koja se mogla naći, ali nije dovoljna zamjena za nju,
Friedu, čak ni za nekoliko dana. O cjelokupnoj toj Friedinoj tobožnjom ljepoto
aktivnosti on, K., ništa ne zna, jer kad ne luta naokolo, on, ne tobožnjom Klamm
sluteći ništa, sjedi pokraj njenih nogu, dok ona broji sate koji je
još odvajaju od krčme. Ali pomoćnici ne obavljaju samo ovu jedan dan, ne više,
kuće; zamislite sa
kurirsku službu, oni služe i zato da njega, K., prave ljubomornim,
da se ne ohladi. Frieda poznaje pomoćnike još od svoga između te dvije op
djetinjstva, sigurno je da oni nemaju više nikakve tajne medu zatvarati nad njom
-i sobom, ali u čast njemu, K., počinju čeznuti jedno za drugim, i
i on se plaši da se iz toga ne rodi neka velika ljubav. I za ljubav posljednji mogući
5 Friedi on, K., čini sve, i ono najproturječnije, dopušta više nije mogao
i pomoćnicima da ga prave ljubomornim, ali ipak trpi da sve troje
i ostaju zajedno dok on sam odlazi na svoja putovanja. Izgleda iznenada ona je ta
i gotovo kao da je on Friedin treći pomoćnik. I napokon, na koji i dalje juri za
.temelju svojih zapažanja, Frieda se odlučuje na veliki potez:
odlučila se vratiti. Zaista, krajnje je vrijeme i naprosto je za prikazuje se gost
divljenje kako je Frieda, ta lukava žena, umjela to osjetiti i skandalu još prim

, 276 najviših, ali tom n
odgurnula, kao što

nedostižna kao ra
sumnjalo, a sada

gostioničar se kol
žrtvuje, nju koja se

mnogo što govori
pridobiti Klamma

Pepi, neće čekati d

sobnost da uoči i odluči se u pravom trenutku,
eda; kad bi tu sposobnost imala ona, Pepi, kako
kčije izgledao! Da je Frieda ostala u školi samo
e, ona, Pepi, ne bi više mogla biti otjerana;
a krčmarica, održala bi se, bila bi omiljena kod
oljno novca da svoju sjajnu garderobu upotpuni;
a, i Klamma nikakve smicalice više ne mogu
ske sobe, on dolazi, pije, osjeća se ugodno i, pod
da uopće primijeti Friedinu odsutnost,
omjenom u najvećoj mjeri; samo još dan-dva i
kandalom, s njenim vezama, s pomoćnicima, sa
os svemu tome potpuno je zaboravljena i nikad
ći do ux%iž)&. Ona bi se možda mogla čvršće
i mogla bi naučiti istinski ga voljeti, pod
a je ona to uopće u stanju. Ali ne, nije ni to. Jer
rebno više od jednog dana da mu ona dosadi,
a beskrajno vara sa svim i svačim, svojom
om, svojom tobožnjom vjernošću, a najviše
movom ljubavlju, i njemu je potreban samo
, da i nju i cijelu tu pomoćničku bagru istjera iz
amo, čak ni njemu, K., nije potrebno više! I tu,
pasnosti, kad se grobnica počinje već doslovno
m — K. u svojoj naivnosti ipak još drži otvoren
i izlaz—Frieda se izvlači. Iznenada — nitko to
očekivati, to je u suprotnosti s prirodom —
a koja otjera njega, K., njega koji je i dalje voli,
a njom, i, posredstvom prijatelja i pomoćnika,
tioničaru kao spasiteljica, zahvaljujući svom
mamljivija nego prije, željena od najnižih do
najnižem podana samo trenutno da bi ga ubrzo
o je red, i opet i za njega i za sve druge postala
ranije, samo što se prije u sve to s pravom
se opet pokazalo točno. I tako se ona vraća,
leba, gleda iskosa na nju, Pepi — da li da je
e tako dobro pokazala? — ali brzo je nagovoren,

u prilog Friedi, a prije svega to da će ona opet
a za gostinsku sobu. I tako mi sad čekamo, ona,
da Frieda dođe pred večer i u trijumfu preuzme

277

mjesto. Novac je već predala gostioničarki i može ići. Posteljna stvari mnogo man
pregrada u djevojačkoj sobi već je spremna; otići će tamo, dočekat približno tako točn
će je uplakane prijateljice, skinut će haljinu s tijela i vrpce s kose,
sve će to nabiti u neki zapećak, gdje će biti dobro skriveno da je Meni se čini daje n
bez potrebe ne podsjeća na vremena koja treba predati zaboravu. ali nisi iskoristila,
Onda će uzeti veliku kantu i metlu, stisnuti zube i dati se na
posao. Zasada još, međutim, morala je sve to ispričati njemu^K., istina, ja sam je za
koji bez njene pomoći ni sada ništa ne bi znao, da bi uvidio spadaju ovdje; ja bi
jednom kako se ružno ponio prema njoj, Pepi, i koliko ju je
unesrećio. Istina, i on je sam pritom bio zloupotrijebljen. odmah počeo zane
sam stalno bio na
Pepi je završila. Odahnuvši, ona obrisa nekoliko suza u očima
i na licu i gledaše K. kimajući glavom, kao da je htjela reći da sad otišla, ja sam go
u osnovi uopće nije u pitanju njena nesreća; ona će je znati želju da se uopće
podnijeti i zato joj nije potrebna ničija ni pomoć ni utjeha, a
najmanje njegova, jer usprkos svojoj mladosti ona poznaje život neki savjet? « »Nar
i njena nesreća je samo potvrda njena iskustva, ali je riječ o K.; za ramena: »Mi s
njemu je ona htjela otvoriti oči i smatrala je da je to potrebno
učiniti i sada kad su se srušile sve njene nade. dolje k nama, djev
prevareni«, reče K.,
»Neobuzdanu maštu imaš, Pepi«, reče K. »Uopće nije istina
da si ti tek sada otkrila te stvari; to su sve samo snovi i zone vaše biti prevarena, jer
mračne, uske djevojačke sobe dolje, i tamo su oni na svome da ti nisi stvorena
mjestu, ali ovdje, u slobodnoj krčmi, oni čudno odudaraju. S
takvim shvaćanjima ti se ne bi mogla ovdje održati, to je sasvim uviđam čak i ja, ko
jasno. Već i tvoja haljina i tvoja frizura, kojima se ti toliko hvališ, Ti si, Pepi, dobra d
samo su ružan proizvod onog mraka i onih kreveta u vašoj sobi,
tamo svakako izgledaju vrlo lijepo, ali ovdje se svatko zbog toga ja sam te, na primje
smije, bilo pritajeno ili javno. I što ti tu još pričaš? Dakle, to nisi, samo ti je
zloupotrijebljen sam i prevaren? Ne, draga Pepi, ja sam isto tako
malo zloupotrijebljen i prevaren kao i ti. Točno je da me je Frieda odgovaraš. Neću re
zasad napustila, odnosno da je, kako si se ti izrazila, pobjegla s hoćeš, nije neko i
jednim pomoćnikom, neki tračak istine ti vidiš, isto tako je zaista
vrlo malo vjerojatno da će ona još postati moja žena, ali je prijašnjeg, ali uopć
potpuna neistina da je ona meni dosadila ili da sam je ja, štoviše, slična da ih čovjek m
otjerao već prvog idućeg dana, ili da je ona mene varala u onom
smislu u kojem inače žena obično vara čovjeka. Vi sobarice to daje položaj sob
naučile ste viriti kroz ključanice i vaš način razmišljanja je takav stalno medu tajni
da po jednoj sitnici koju zaista vidite isto tako lako, kao i pogrešno
sudite o svemu. Posljedica je toga, na primjer, da ja o cijeloj ovoj sobama služiš i na
potpuno priprostim
27«
pravilu ja se smije
mogućnost druženj

čast? Lijepo, tebi s
razloge. Ali baš zb

svako drugo, ali z
pretjeruješ, lickaš s

— u stvari, oni dru
stalno proganjana,

sve za koje misliš
odbijaš ih od sebe,

nje znam nego ti. Ja ne mogu objasniti ni
no kao ti zbog čega je mene Frieda napustila.
najvjerojatnije objašnjenje, koje si i ti dodirnula
to da sam je ja zanemarivao. To je na žalost
anemarivao, ali to ima posebne razloge koji ne
ih bio sretan kad bi se ona vratila, ali bih je opet
emarivati. Tako je to. Dok je bila kod mene, ja
tim toliko ismijavanim putovanjima, pošto je
otovo nezaposlen, umoran sam, imam sve veću
ničeg ne prihvatim. Možeš li mi ti, Pepi, dati
ravno«, reče Pepi, oživje najedanput i uhvati K.
smo oboje prevareni, budimo zajedno. Dođi
vojkama.« »Dokle god se žališ na to kako smo
, »ja se ne mogu složiti s tobom. Ti stalno hoćeš
ti to godi i dira te. Istina je, međutim, u tome
a za ovo mjesto. Koliko je to točno, kad to
oji sam, po tvom mišljenju, najveća neznalica!
djevojka, ali doći do tog saznanja nije baš lako;
er, u početku smatrao surovom i oholom, ali ti
e ovo mjesto zavrtjelo glavom, jer mu ti ne
eći da je mjesto previše visoko za tebe; to ako
izuzetno mjesto, malo je cjenjenije od tvog
će uzevši razlika nije velika, prije su oba toliko
može pomiješati; gotovo bi se još moglo tvrditi i
barice bolji od položaja krčmarice, jer tamo si
icima, dok ovdje, iako istina u gostinskim
adglednike tajnika, ipak se moraš upuštati i s
m svijetom, kao što sam, na primjer, ja; eto, po
em zadržavati samo ovdje, u krčmi, a zar ta
ja sa mnom treba značiti neku izuzetno veliku
se to možda tako čini i ti vjerojatno imaš svoje
bog toga nisi za ovo mjesto. To je mjesto kao i
za tebe je to nebesko carstvo, i zato u svemu
se, kao što se po tvom mišljenju lickaju anđeli
ukčije izgledaju — drhtiš za mjesto, osjećaš se
, pokušavaš prevelikom ljubaznošću pridobiti
da te mogu podržati, ali im baš time smetaš i
jer oni žele u krčmi imati mir, a ne uz svoje

279

brige još i brige krčmarice. Sasvim je moguće da Friedin odlazak vjeruješ da ona i
nitko od visokih gostiju nije stvarno primijetio, ali sad svi znaju
za taj događaj i svi zaista čeznu za Friedom, jer Frieda je ipak sve i radi zla, ili čak k
vodila sasvim drukčije. Ma kakva ona inače bila i ma koliko
umjela iskoristiti svoje mjesto, ona je u službi bila iskusna, hladna i I i imala takve s
pouzdana, ti i sama to ističeš, ali iz toga nisi izvukla nikakvu kratkoj udaljenos
pouku. Jesi li ikad pratila njen pogled? To više nije bio pegled reći, kad se uspor
djevojke za šankom, to je bio skoro pogled gazdarice. Sve je
vidjela najedanput i pritom svakog posebno, a pogled koji Joj je je imala pravo oč
ostajao za pojedinca bio je dovoljno jak da ovoga podčini. Sto to da se ogledamo
smeta što je ona možda malo mršava, malo postarija, što se može
zamisliti i kosa čišća od njene, sve je to sitnica kad se usporedi s razočarali i takor
onim što ona stvarno ima, a oni kojima ti nedostaci smetaju tako, ni meni baš
pokazuju samo da im nedostaje smisao za nešto veće. Klammu se
to svakako ne može predbaciti, i to je samo uslijed pogrešnog usporedim s tobo
gledanja jedne mlade, neiskusne djevojke što ti sumnjaš u se mi previše t
Klammovu ljubav prema Friedi. Tebi se čini — i s pravom — da
je Klamm nedostižan, i zbog toga vjeruješ da ni Frieda nije mogla premalo iskustva
doprijeti do njega. Varaš se. Ja bih, što se toga tiče, vjerovao svakoj lako i neprimj
Friedinoj riječi, čak i kad ne bih imao nepobitne dokaze o tome.
Ma koliko to tebi izgledalo nevjerojatno i ma koliko se to ne Friedinom smiš
slagalo s tvojim pojmovima o svijetu, o činovnicima, o otmjenosti grebanjem, natez
i djelovanju ženske ljepote, ipak je istina, kao što mi ovdje jedno
pokraj drugoga sjedimo i ja uzimam tvoju ruku u svoje, da su ne dobiva ništa,
Klamm i Frieda sjedili jedno uz drugo kao da je to najprirodnija privlače sruši na
stvar na svijetu, i da je on dobrovoljno silazio ovamo, štoviše žurio
sići, niti ga je tko vrebao u hodniku zanemarujući drugi posao, — ne znam je li
već se Klamm morao sam potruditi da side, i njemu uopće nisu pričaš, to znam s
smetali nedostaci na Friedinoj haljini, zbog kojih si se ti užasavala.
Ti joj ne želiš vjerovati! A i ne slutiš koliko se time sama otkrivaš, u Friedu jer je p
koliku naivnost time pokazuješ! Čak i netko tko ništa ne bi znao kad nije tu. Međ
0vezi s Klammom, morao bi po njenu biću zaključiti da je njega
izgradio netko tko je nešto više nego ti i ja i sav ovaj svijet u selu, svemu imaš prav
1 da njeni razgovori premašuju šale koje su uobičajene između sad raditi? Fried
gostiju i konobarica, a koje su, izgleda, cilj tvog života. Ali ja
nisam pravedan prema tebi. Ti i sama dobro uviđaš Friedine tvome, nemaš na
« prednosti, vidiš njenu sposobnost zapažanja, njenu odlučnost, vratila, ti bi m
li njen utjecaj na ljude, samo, istina, sve to pogrešno tumačiš,
povratka; hladno
isso moje prijateljice

pomagat ćeš nam
djevojke; mi dje

noću se bojati.
Friedu, one će ti

Imamo i Friedin
izgledala još gor

osim po očima k
doći ćeš?« »Zar j

zato što su me za
zatekli, ali kad b

znati za tebe, osim
izgleda mnogo

Možda uopće i n

iz sebičnosti sve to upotrebljava u svoju korist
kao oružje protiv tebe. Ne, Pepi, čak kad bi ona
strijele, ne bi ih mogla odapinjati na tako
sti. A što se tiče samoživosti, prije bi se moglo
redi ono što je ona imala i žrtvovala s onim što
čekivati, da je ona nama oboma pružila prilike
na višim položajima, ali da smo je mi oboje
reći prisilili da se ovamo vrati. Ne znam je li to
š nije sasvim jasna moja krivnja, ali kad sebe
om, meni tako nešto sine u glavi kao da smo
trudili, previše glasno, previše djetinjasto, s
a da postignemo nešto što bi se, na primjer,
jetno postiglo s Friedinom mirnoćom, s
šljenošću, da to nešto dobijemo plačem,
zanjem—kao što dijete vuče stolnjak, ali time
, već naprotiv sve te sjajne stvari koje ga
a zemlju i tako ih zauvijek učini nedostižnim
i to baš tako, ali da je prije tako nego kako ti
sigurno.« »Pa da«, reče Pepi, »ti si zaljubljen
pobjegla od tebe; lako je biti u nju zaljubljen
đutim, neka je tako kako ti hoćeš, neka ti u
vo, čak i u tome kad me ismijavaš, ali što ćeš
da te je napustila i po mome mišljenju i po
ade da će ti se ona vratiti, pa čak i kad bi se
morao negdje provesti to vrijeme do njena
o je, ti nemaš ni posla ni postelje, hodi k nama,
e će ti se dopasti, ti ćeš se osjećati udobno,
m na poslu, koji je zaista suviše težak samo za
evojke nećemo biti upućene same na sebe i

Dođi k nama! I moje prijateljice poznaju
i pričati priče o njoj dok ti ne dosadi. Dođi!
ne slike i pokazat ćemo ti ih. Onda je Frieda
re nego danas, jedva ćeš je moći prepoznati,
koje su i onda imale vrebajući pogled. Dakle,
je to dopušteno? Jučer je nastao veliki skandal
atekli tamo u vašem hodniku.« »Zato što su te
budeš kod nas, nitko te neće zateći. Nitko neće
m nas tri. Ah, bit će veselo. Već mi život tamo
podnošljiviji nego prije nekoliko trenutaka.
ne gubim mnogo što sad moram ići odavde.

281

Slušaj, ni mi tri nismo osjećale dosadu; treba zasladiti ovaj gorki opasnosti i uopće s
život, on nam je zagorčan još u mladosti, ali eto, nas tri držimo se obavezuje, a to je isto
zajedno, živimo lijepo, ako je to tamo moguće; tebi će se naročito
svidjeti Henrietta, ali Emilie isto tako, ja sam im već o tebi inače si potpuno slob
pričala, takve priče zvuče tamo neuvjerljivo, kao da se izvan soba težak, toga se ne treb
ne može ništa dogoditi; tamo je toplo i tjeskobno, stisnut ćemo
se još više jedno uz drugo; ne, iako smo upućene jedna nadsugu, još do proljeća?« upi
mi ipak nismo postale dosadne jedna drugoj, naprotiv, kad je zima duga, vrlo du
mislim na prijateljice, gotovo sam zadovoljna što se vraćam; zašto
da ja stignem dalje od njih? To je baš ono što nas je zadržalo, da to, mi smo protiv z
je za nas sve tri budućnost na isti način bila zatvorena, a eto, ja proljeće, i ljeto, sve u
sam se ipak progurala i odvojila od njih. Istina, ja ih nisam
zaboravila i moja prva briga bila je što bih mogla za njih učiniti. ljeto izgledaju kratk
Moj vlastiti položaj bio je još nesiguran — koliko nesiguran to ni dana, pa čak i u tim
sama nisam zala — a već sam gostioničaru govorila o Henrietti i
Emilie. Što se tiče Henriette, gostioničar nije bio sasvim put pada snijeg.«
nepopustljiv, ali u pogledu Emilie, koja je mnogo starija od nas, Tada se otvoriše
ona je otprilike Friedinih godina, nije mi davao nade. Ali zamisli
samo, one uopće ne žele ići na neko drugo mjesto, one znaju da zaboravila krčmu, a
je bijedan život taj koji tamo vode, ali su se već pomirile s tim, Ona se kao začudi š
dobre dušice; ja vjerujem da su suze prilikom rastanka potekle
najprije iz žalosti što napuštam zajedničku sobu i odlazim u čekao gostioničarku,
hladno — nama se tamo čini da je hladno svuda izvan soba — u da ovdje prenoći. Go
velike tuđe prostorije, moram se boriti s velikim tuđim ljudima,
što sam dotad uspijevala i u zajedničkom kućanstvu s njima. One nju. K. reče daje ima
se vjerojatno uopće neće čuditi kad se vratim i, samo da bi meni razgovarati i moli za
ugodile, prolit će koju suzu i oplakivat će moju sudbinu. Ali onda
će vidjeti tebe i primijetit će da je ipak bilo bolje što sam otišla. neizostavno mora o
To što sad imam jednog čovjeka kao pomoć i zaštitu, to će ih je poslužitelj, svemu
činiti sretnim i posebno će biti oduševljene time što sve to mora
ostati tajna i što ćemo se zbog te tajne zbližiti još više nego dosad. dovoljno iskustva u
Dođi, molim te, dođi samo k nama! Ti ne primaš na sebe nikakve da on gospodi gostio
obaveze, ti nećeš stalno biti vezan za našu sobu, kao što smo
vezane mi. Kad grane proljeće i ti nađeš neko drugo sklonište i je bilo jučer. I on se
kod nas ti se više ne sviđa, možeš ići; istina, i ti isto tako moraš je gledala takvim po
čuvati tajnu i ne smiješ nas izdati, jer onda bi nam odzvonilo u
Gospodskom konaku, a i inače morat ćeš, dok si kod nas, biti dulje nego što je htio
obazriv, nigdje se ne pokazuj gdje mi smatramo da nije bez svake lice K. nekako razb

282 odgovor na svoje sm
se razbudila. »Ti si

o mojoj haljini.« K.
drskost, a onda kuka

umorom, sasvim je
se toga više ne mož

gospođe gostioničark
U svakom slučaju o

u takvim haljinama,
brzo gostioničarka.

Moje haljine nisu tv
se još jednom poklo

slušaj naše savjete; to je jedino što tebe
o toliko u tvom interesu koliko i u našem, ali
bodan, posao koji ćemo ti dodijeliti neće biti
ebaš bojati. Dakle, dolaziš?« »Koliko imamo
ita K. »Do proljeća?« ponovi Pepi. »Kod nas
uga i jednolična. Ali mi dolje ne žalimo se na
zime osigurane. Naravno, jednom dođe i
u svoje vrijeme; ali sada, u sjećanju, proljeće i
ki toliko kao da ne traju mnogo dulje od dva
danima, čak i po najljepšem danu još poneki

vrata. Pepi se trže, ona je u mislima sasvim
ali to nije bila Frieda, bila je gostioničarka.
što je K. još tu. On se ispriča rekavši da je
, i ujedno se zahvali što mu je bilo dopušteno
ostioničarka nije razumjela zašto je K. čekao
ao dojam da gostioničarka hoće s njim nešto
a oprost ako je bio u zabludi; uostalom on sad
otići, predugo je ostavio samu školu u kojoj
u je tome kriv jučerašnji poziv, on još nema
tim stvarima, svakako se neće opet dogoditi
oničarki priređuje takve neugodnosti kao što
pokloni, spreman da pode. Gostioničarka ga
ogledom kao da sanja. Taj pogled zadrža K.
o. Sada se malo i smješkala, i tek je začuđeno
budi. Izgledalo je kao da je očekivala neki
mješkanje, i kako odgovor nije dolazio, ona
i, čini mi se, jučer bio drzak i nešto kazao
. se nije mogao sjetiti. »Ne sjećaš se? Prvo
avičluk.« K. se ispričavao svojim jučerašnjim
moguće da je jučer nešto izbrbljao, ali sada
že sjetiti. A što je i mogao reći o haljinama
ke? Da su ljepše od svih koje je dosad vidio.
on još nikad nije vidio ni jednu gostioničarku
, kad radi. »Dosta s tim primjedbama«, reče
»Neću više ništa kazati o mojim haljinama.
voja briga. Zabranjujem ti to za svagda.« K.
oni i pode vratima. »A što treba značiti to«,

283

viknu gostioničarka za njim, »da nijednu gostioničarku nisi vidio Gostioničarka pok
pri radu u takvim haljinama? Što znače te besmislene primjedbe? sama sjede za stol
Pa to je potpuna besmislica. Što hoćeš time kazati? K. se okrene
i zamoli gostioničarku da se ne uzbuđuje. On se uopće ne ti nekad učio kro
razumije u haljine. U njegovu položaju, svaka neiskrpljena i čista odgovori K. »Pa š
haljina izgleda mu skupocjena. On je samo bio iznenađen što
tamo u hodniku, u noći, među ljudima gotovo neobufjenim, što je to?« K. obja
vidi kako se pojavljuje gospođa gostioničarka u tako lijepoj nju. »Ti ne govori
večernjoj haljini, to je i ništa drugo. »Dakle,«, reče gostioničarka,
»napokon izgleda da si se ipak sjetio svoje jučerašnje primjedbe. kažeš.« »Ja? Opet
I još je nadopunjuješ daljnjim besmislicama. Da se ti ništa u li se praviti pred to
haljine ne razumiješ, to je točno. Zbog toga i prestani — ja sam
te to ozbiljno molila — ocjenjivati koje su haljine skupocjene nisi samo gostioni
ili koje večernje haljine odgovaraju kojoj prilici i tome slično... si pun otkrića. Što
Uopće...«, u tom trenutku izgledalo je kao da je podilazi jeza,
»nemoj se petljati oko mojih haljina, jesi li razumio?« I kad kraja.« »Ja ne znam
se K., šuteći, opet okrene, ona upita: »Otkuda tebi to znanje nosiš haljine koje n
0 haljinama?« K. sleže ramenima, on nema nikakvo znanje.
»Nemaš«, reče gostioničarka. »Ali onda se ne trebaš pretvarati da znam, nitko u selu
ga imaš. Dođi tamo u poslovnicu, pokazat ću ti nešto što će te, Ti to, naravno, nis
nadam se, zauvijek izliječiti od drskosti.« Ona prva iziđe na vrata.
Praveći se kao da hoće naplatiti piće, Pepi pritrča K. i oni se brzo si samo kao dijete
sporazumješe; to je bilo lako, jer K. je poznavao dvorište čija vrata natjerati da je preš
vode na sporednu ulicu; uz vrata su jedna vratašca, iza njih će Pepi
stajati za jedan sat i otvoriti ih kad K. triput zakuca. haljinama.« » Ti ć
se smijati, to je sam
Poslovnica se nalazila do krčme, trebalo je samo proći
kroz hodnik, gostioničarka se već nalazila u osvijetljenoj sobi haljine?« »Želiš to
1 nestrpljivo očekivala K. Bila je još jedna smetnja. Gerstacker ali staromodne, pr
je čekao u hodniku i htio razgovarati s K., nije ga se bilo lako
osloboditi, pomagala je i gostioničarka i grdila Gerstackera zbog i ne priliče ni tvoj
nasrtljivosti. »A gdje da čekam? Gdje?« čulo se kako Gerstacker One su mi odmah
gunđa i kako su vrata već bila zatvorena, njegove riječi su se
miješale s neugodnim stenjanjem i kašljanjem. prije tjedan dana o
su zastarjele, prena
To je bila jedna mala pregrijana soba. Uz uske poprečne
zidove stajali su jedan stol i jedna željezna blagajna, a kraj »Vidim, za to nije
uzdužnih zidova ormar i divan. Najviše prostora zauzimao je bez daljnjeg. Nije
• ormar; ne samo da je zaklanjao sav uzdužni zid, već je suzio cijelu
sobu, bila su mu potrebna troja vrata da bi mogao biti otvoren. traži. Ti ćeš zbog t
moja slabost. I što
284
Ona otvori sva vr
poredane jedna do

je tu zagasitih, sivi
sređene. »To su m

kao što kažeš. Ali
u svojoj sobi; tamo

kao i ovaj. Čudiš se
pa rekao sam ti već

cilj.« »Jedini moj c
dijete, ili vrlo zao i

^^i

kaza rukom na divan da K. tamo sjedne, a ona
na jednu stolicu koja se može okretati. »Jesi li
ojenje?« upita gostioničarka. »Ne, nikad«,
što si ti zapravo?« K. reče: »Zemljomjer«. »A
asni; objašnjenje ne ostavi nikakav dojam na
iš istinu. Zašto ne kažeš istinu?« »Ni ti je ne
postaješ drzak? A ako je i nisam rekla, moram
obom? I po čemu to ja ne kažem istinu?« »Ti
ičarka, kao što se praviš.« »Pazi molim te! Ti
o sam ja onda još? Tvojoj drskosti zaista nema
m što si ti još. Vidim samo da si gostioničarka, a
ne priliče jednoj gostioničarki i koje, koliko ja
ne nosi.« »Lijepo, sad smo dakle došli na stvar.
si mogao prešutjeti, možda uopće nisi drzak, ti
e koje zna neku glupost i ništa ga ne može
šuti. Govori, dakle! Sto je to posebno na ovim
ćeš se ljutiti kad ti to kažem.« »Neću, samo ću
mo djetinjasto brbljanje. Kakve su, dakle, moje
o znati. One su od dobrog, skupog materijala,
renatrpane, mahom s previše ukrasa, iznošene
jim godinama, ni tvom stasu, ni tvom pozivu.
upale u oči kad sam te vidio prvi put, bilo je to
otprilike, ovdje, u hodniku.« »To je, dakle! One
atrpane, i što još sve? I otkud ti sve to znaš?«
potrebno nikakvo znanje.« »Ti to vidiš odmah,
potrebno raspitivati se, odmah znaš što moda
toga biti meni neophodan, jer lijepe haljine su
o ćeš reći na to što je ovaj ormar pun haljina?«
rata, i u ormaru su se vidjele haljine zbijeno
druge cijelom širinom i dubinom ormara; bilo
ih, mrkih i crnih haljina, sve pažljivo obješene i
moje haljine, sve staromodne, sve prenatrpane,
to su samo haljine za koje nemam mjesta gore
o imam još dva ormara, dva, oba velika gotovo
e?« »Ne čudim se, ja sam i očekivao nešto takvo,
ć, ti nisi samo gostioničarka, ti imaš neki drugi
cilj je da se lijepo oblačim, a ti si ili budala, ili
opasan čovjek. Idi, idi već jednom!« K. je već

285

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 821.112.2(437.1)-31 = 163.42

KAFKA, Franz
Dvorac / Franz Kafka ; preveo Predrag

Milojević. - Zagreb : Globus media, 2004. -
(Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće

Prijevod djela: Das Schloss.

ISBN 953-7160-13-0

440512194

-.v

-

*■■*.
■•-