Michael Cremo-Ljudska devolucija

ciji kozmičkih mikrovalova, za koje smatraju da su ostaci prvobitne vatre­
ne kugle Velikog praska.

Čini se da je trenutna vrijednost jedinice Q (10-5) jedina koja omogu­
ćuje postojanje svemira sa stabilnim zvijezdama i planetima, na kojima
može opstati život kakav poznajemo. Što da je Q manji od 10-5? Rees kaže
(2000., str. 15): "... galaksije koje bi se stvorile bile bi anemične strukture i
u njima bi se sporo i neučinkovito oblikovale zvijezde, dok bi 'obrađen'
materijal bio izbačen iz galaksije, umjesto da se ponovno sažima u obliku
novih zvijezda koje mogu tvoriti planetarne sustave." Da je Q još manji
(manji od 10-6): "... plin se nikada ne bi kondenzirao u gravitacijom vezane
strukture, i takav bi svemir zauvijek bio mračan i bezobličan." (Rees, 2000.,
str. 115). No, što bi se dogodilo da je Q mnogo veći od 10-5?, Rees kaže
(2000., str. 115) da bi se u takvom svemiru većina tvari veoma brzo uruši­
le u golemim crnim rupama, a zvijezde koje bi možda preostale: "... bile bi
suviše gusto zbijene i međusobno bi se često sudarale da bi mogle održati
stabilne planetarne sustave." Prema tome, iako je trenutna vrijednost Q
ključna za naš opstanak, ne postoji neki očiti razlog zbog čega je ta vrijed­
nost upravo tolika. Kako kaže Rees (2000., str. 113-114): "Način na koji je
utvrđen Q ... još uvijek veoma zbunjuje."

Ne želim ostaviti dojam da je opći scenarij oblikovanja galaksija izložen
u ovoj raspravi u potpunosti točan. Premda znanstvenici vjeruju da se zvije­
zde i galaksije oblikuju više ili manje automatski, sukladno zakonima fizike,
u procesu kondenzacije plinovitih oblaka u svemiru, nisu uspjeli precizno
rekonstruirati taj model kompjutorskim programima. Rees primjećuje (2000.,
str. 110): "... nitko do sada nije proizveo simulaciju koja počinje jednim obla­
kom, a završava mnoštvom zvijezda." Drugim riječima, dokaz o finoj usklađe­
nosti konstanta, zajedno s nesposobnošću znanstvenika da proizvedu preci­
zan model procesa oblikovanja zvijezda i galaksija, upućuje nas na zaključak
da je posrijedi nešto mnogo više od djelovanja materije sukladno određe­
nim zakonima. Možda je posrijedi i sveobuhvatna aktivna intervencija vr­
hovnog bića. Drugim riječima, Bog nije potreban samo da ispuni pukotine,
nego i kao sveobuhvatan omogućujući i koordinirajući čimbenik.

D: Broj dimenzija

Broj prostornih dimenzija, D, utvrđuje bitne značajke našeg svemira. Naš
svemir ima tri dimenzije (D). Da postoje dvije, četiri ili neki drugi broj
dimenzija, život kakav poznajemo ne bi mogao postojati.

U našem svemiru, gravitacija i elektricitet slijede obrnut zakon kvadrata.
Odmaknete li neki predmet od sebe na udaljenost dva puta veću od one

na kojoj se sada nalazi, njegova gravitacija će na vas utjecati samo za L

svoje dotadašnje sile. Četiri je kvadrat od dva (2 x 2), a /1 je obrnuti
4
/1 /1
kvadrat od dva ( 2 x 2 ). Pomaknet e li p re dme t na četiri p u t a veću udaljenost

od sebe, njegova će gravitacijska sila iznositi samo 1/16 prethodne sile, pri

čemu je 1/16 obrnuti kvadrat od četiri.

U četvero-dimenzionalnom svijetu, gravitacija bi slijedila obrnut ku­

bični zakon, umjesto obrnutog kvadratnog zakona. Kako tvrdi Rees, to bi

imalo katastrofalne posljedice (2000., str. 135): "Da se kretanje nekog pla­

neta u orbiti uspori - makar i samo malo - strelovitom bi se brzinom su-

novratio u Sunce, umjesto da se jednostavno pomakne u nešto manju or­

bitu, jer obrnuta kubična sila snažno ojačava prema središtu; obrnuto

tomu, da se kretanje planeta u orbiti blago ubrza, uskoro bi spiralno izletio

u tamu." Samo obrnuti kvadratni zakon gravitacije omogućuje postojanje

stabilnih planetarnih orbita. Isto vrijedi i za putanje elektrona. Da gravita­

cija i elektromagnetska sila slijede neki drugi zakon, a ne obrnuti kvadratni

zakon, ne bi postojali stabilni atomi (Rees, 2000., str. 136; Barrow i Tipler,

1996., str. 265-266).

Da postoje samo dvije dimenzije, ne bi mogao postojati svrsishodan

mozak. Citirajući Whitrowa (1959.), Barrow i Tipler su rekli (1996., str. 266):

"On tvrdi kako pod pretpostavkom da postoje dvije ili manji broj dimenzi­

ja, živčane stanice (ili njihove inačice) bi se međusobno presijecale kada bi

se međusobno prekrile, što bi rezultiralo teškim ograničenjima u procesu

obrade složenih informacija."

Isto tako, čini se da je širenje pouzdanih elektromagnetskih signala

(kakvi se koriste u radijskim, televizijskim, kompjutorskim i telefonskim

sustavima, ali i u biološkim živčanim sustavima) moguće samo u trodi­

menzionalnom svemiru. Barrow i Tipler objašnjavaju (1996., str. 268): "U

dvodimenzionalnim prostorima, valni signali koji se emitiraju u različito

vrijeme mogu se istodobno primiti: to je tzv. signalna jeka ili reverberacija.

U dvodimenzionalnom prostoru nemoguće je prenositi jasno definirane sig­

nale." Pouzdan prijenos ne zahtijeva samo izostanak signalne jeke, nego i

izostanak njezinog izobličavanja. Barrow i Tipler dalje kažu: "Trodimenzio­

nalni svjetovi omogućuju sferičnim valovima ... da se šire bez izobličava-

nja. Čini se da samo trodimenzionalan svijet posjeduje 'fina' svojstva neop­

hodna za prijenos visokokvalitetnih signala zbog istodobnog ostvarenja

jasnog i neizobličenog širenja ... Ako je živim sustavima neophodno šire­

nje visokokvalitetnih valova za njihov opstanak, tada ne možemo očekiva­

ti da postoji svijet koji bi imao manje ili više od tri prostorne dimenzije."

Isto tako, gravitacijski valovi iz Einsteinove opće teorije relativnosti, mogu

se širiti samo u svemiru s tri prostorne i jednom vremenskom dimenzijom
(Barrow i Tipler, 1996., str. 273). Suvremena kozmološka teorija, "String
theory"*, polazi od svemira s deset prostornih i jednom vremenskom di­
menzijom; međutim, sedam prostornih dimenzija mikroskopske je veličine,
i nemaju nikakav vidljiv učinak na širenje valova (Barrow i Tipler, 1996.,
str. 274-275).

Kako objasniti finu usklađenost

Postojanje svemira u kojemu može opstati ljudski život kakav poznajemo,
ovisi o finoj usklađenosti nekoliko konstanta i omjera fizičkih sila. Kako
se odvijalo to fino usklađivanje? Teoretičari danas ističu tri glavne moguć­
nosti. Prvo, fina usklađenost svemira naše razine postojanja može se utvr­
diti do sada nepoznatim fizičkim zakonom. Drugo, naš svemir možda je
samo jedan od beskonačnog mnoštva svemira, od kojih svaki ima različi­
te vrijednosti konstanta i omjera, dok mi slučajno živimo upravo u onome
svemiru s vrijednostima koje omogućuju nastanak života. Treće, fina us­
klađenost možda je rezultat nekog promišljenog plana. Razmotrimo, sada,
sve tri mogućnosti, počevši od fizičke određenosti temeljnih konstanta i
omjera.

Neki teoretičari suvremene kozmologije pretpostavljaju, da će se fina
usklađenost univerzalnih konstanta i omjera temeljnih sila prirode napo­
sljetku moći objasniti velikom, jedinstvenom teorijom svega. Trenutno
najveću prepreku teoriji svega, predstavlja izjednačavanje, odnosno, ujedi­
njavanje kvantne mehanike i Einsteinove opće teorije relativnosti. Kvantna
mehanika doista dobro objašnjava svijet atoma i subatomskih čestica, u
kojemu su glavne sile elektromagnetizam, atomska slaba sila i atomska
snažna sila. Teorija relativnosti doista dobro objašnjava djelovanje gravi­
tacije u svemiru na većoj razini. Do danas nijedna teorija nije uspješno
integrirala kvantnu mehaniku i teoriju relativnosti, a to izjednačavanje
osobito je nužno za objašnjenje rane povijesti svemira proizašlog iz Veli­
kog praska, kada su sve sile prirode bile sjedinjene. Jedna teorija koja obe­
ćava sjedinjavanje gravitacije s tri temeljne sile prirode jest "super string"
teorija. Prema toj teoriji, osnovne jedinice tvari veoma su sitne okrugle
'niti' energije. Različite subatomske čestice su niti, koje vibriraju pod razli-

* string - struna, teorija zamišljenih jednodimenzionalnih defekata u prostor-vre-
menu ranoga svemira, koji imaju masu od više milijuna Sunčevih masa na duljini od
jedne godine svjetlosti. Svojim gravitacijskim učinkom strune su trebale utjecati na
oblikovanje galaksija.

čitim frekvencijama u desetodimenzionalnom prostoru. Teoretičari te teo­
rije tvrde da se mnoge fino usklađene temeljne konstante i omjeri prirod­
nih sila mogu izravno objasniti tom teorijom. No, trenutno ne postoji
fizička potvrda te teorije. 'Niti' su redovi različitih veličina manji od najma­
njih subatomskih čestica vidljivih u najvećim česticama koje se sudaraju.
Rees usmjerava pozornost na (2000., str. 145): "... nepremostiv jaz između
zamršeno složene teorije desetodimenzionalne niti i svih fenomena koje
možemo promatrati ili mjeriti." Sve dok ne iznađemo neku potvrdu, "su­
per string" teorija ostaje u sferi nagađanja i na nju se ne može pozivati radi
objašnjenja problema fine usklađenosti.

U nedostatku fizičke teorije koja razjašnjava finu usklađenost temeljnih
konstanti koje opažamo u našem svemiru, možemo razmotriti moguć­
nost da je te konstante uskladio neki inteligentni konstruktor. Budući da
većina kozmologa izbjegava takvu mogućnost, pozivaju se na postojanje
nebrojenog mnoštva drugih svemira, u kojima se konstante nasumično
razlikuju. Jedan od tih svemira je i naš.

Velik broj svemira može nastati na različite načine. Prema jednoj teo­
riji, Veliki prasak je cikličan. Svemir proizašao iz Velikog praska završava
'Velikim sažimanjem', tako što se sabija u singularitet, u točku beskonačne
gustoće i potom se iznova 'vraća u postojanje' u drugom Velikom prasku.
Taj se proces beskonačno ponavlja, pri čemu svaki novi svemir ima različi­
te temeljne konstante. Ali Barrow i Tipler kažu (1996., str. 248-249): "Pro­
matrači će se razviti samo u onim ciklusima u kojima je obavljena isprav­
na 'razdioba' ... Problem s ovom idejom jest, da se ne može provjeriti ...
Isto tako, ako pretvorba u svakom singularitetu obuhvaća konstante Pri­
rode, zašto, onda, ne obuhvaća i vremensko-prostornu topologiju i zakriv­
ljenost. A ako je to točno, geometrija će se zamijeniti nekompaktnom
strukturom koja će moći obuhvaćati budućnost. U budućnosti više neće
nastajati singulariteti, a konstante Prirode zauvijek će ostati nepromjenjive
... Međutim, zašto bi ta konačna pretvorba konstanta i topologije bila jedi­
na koja omogućuje evoluciju promatrača!" Za našu raspravu najznačajni­
je jest, da je ideja o cikličkom svemiru neprovjerljiva spekulacija potaknuta
željom za izbjegavanjem ideje da je Bog fino uskladio temeljne konstante
i omjere koje opažamo u našem svemiru.

Jedno od glavnih tumačenja kvantne mehanike također pretpostavlja
mnogobrojne svemire. Kvantna mehanika uključuje preobrazbu determi­
nističkih jednadžbi obične fizike s ciljem otkrivanja valnog djelovanja,
koji ukazuje na niz statističkih vjerojatnosti. Situacija koju opažamo u sve­
miru naše razine postojanja, predstavlja samo jednu od tih statističkih

vjerojatnosti. Prema tumačenju kvantne mehanike koja pretpostavlja 'mno­
gobrojne svjetove', druge vjerojatnosti istodobno se odvijaju u zasebnim
svemirima.

Međutim, drugi način na koji se može uvesti ideja o mnogobrojnim
svemirima jest pretpostavka, da su neposredno nakon prvog Velikog praska,
mnoga područja svemira imala svoje Male praske i međusobno su se toliko
brzo udaljila, da između njih više nisu mogli prolaziti svjetlosni signali.
Tako izolirana jedna od drugih, ta međusobno nepovezana područja po­
stala su zasebni, istodobno postojeći svemiri.

Bez obzira kako tumače podrijetlo mnogobrojnih svemira, kozmolozi
koji razmatraju problem fine usklađenosti pretpostavljaju, da su u svakom
od tih svemira temeljne konstante različito i slučajno udešene. A mi se slu­
čajno nalazimo u svemiru u kojemu su sve te konstante tako udešene, da
omogućuju postojanje stabilnih zvijezda, planeta, atoma i razvoj životnih
oblika.

Među suvremenim kozmolozima, primjerice, Rees (2000., str. 4) zago­
vara to objašnjenje o mnogobrojnim svemirima, premda i on priznaje da
je 'spekulativno' (Rees, 2000., str. 11). Metodama suvremene materijalisti­
čke znanosti ne može se dokazati da ti mnogobrojni alternativni svemiri
doista postoje. A čak i da možemo dokazati njihovo postojanje, trebali
bismo dokazati da su se u svakom od tih svemira temeljne konstante na-
sumično mijenjale. Prema vedskoj kozmologiji, alternativni materijalni
svemiri stvarno postoje. Beskonačan broj takvih svemira proizlazi iz Maha
Višne. Ali, prema vedskim izvješćima, u svakom od njih postoji život, što
bi značilo da su u svakom svemiru temeljne konstante prirode odgovara­
juće fino usklađene. Ukratko, hipoteza o mnogobrojnim svemirima sama
po sebi ne pruža bijeg od problema fine usklađenosti niti isključuje pro­
mišljen plan. U nedostatku fizičke teorije koja će rezultirati opaženim vri­
jednostima temeljnih konstanta, i u nedostatku eksperimentalnog dokaza
o mnogostrukosti svemira s nasumično promjenjivim temeljnim konstan­
tama, fina usklađenost fizičkih konstanta koju opažamo u našem svemiru,
i jedinu koju možemo opažati, izravno upućuje na promišljen plan. U biti,
svi pokušaji suvremenih kozmologa da iznađu alternativna objašnjenja,
potaknuti su željom za izbjegavanjem zaključka da je Bog odgovoran za
finu usklađenost.

11. POGLAVLJE

LJUDSKA DEVOLUCIJA:
VEDSKO IZVJEŠĆE

Rezimirajmo put koji smo slijedili. Dokaz dokumentiran u Zabranjenoj
arheologiji pokazuje da ljudi nalik nama postoje na ovom planetu koliko
traje sadašnji brahmanov dan, oko dvije milijarde godina. Taj arheološki
dokaz, kao i genetički dokaz, suprotstavljaju se danas prihvaćenim evolu­
cijskim teorijama o podrijetlu ljudi, i otvara put novim objašnjenjima.
Nakon toga smo odlučili, prije pitanja kako su nastali ljudi, postaviti pita­
nje: "Što je čovjek?" Danas znanstvenici uglavnom smatraju da su ljudi
samo spoj običnih kemijskih elemenata. Međutim, mi smo zaključili da
je, na temelju svih dostupnih znanstvenih dokaza, razumnije poći od pret­
postavke da ljudi nisu sastavljeni samo od jedne tvari, obične tvari, nego
od tri - obične tvari, istančane tvari u obliku uma, te od svijesti. Na teme­
lju toga, prirodno smo pretpostavili da je svemir podijeljen na područja u
kojima su te tri supstancije različito raspoređene. Osim toga, smatrali smo
prirodnim pretpostaviti da u svakom od tih područja postoje svjesna bića
ili različiti razredi i sile, s tijelima prilagođenima za život u njima. Nakon
što smo postavili te osnovne elemente na mjesto, vrijeme je da ih uklopimo
u obuhvatno izvješće o onome što nazivam ljudskom devolucijom, u jedin­
stvenom vedskom obliku. Ili, izrazimo li vedsko izvješće na najednostav-
niji način, ljudi se nisu razvili od tvari. Umjesto toga, razvili su se ili spusti­
li iz razine čiste duhovne svijesti.

Danas je većina ljudi sklona prihvatiti jednostavna izvješća o podrijetlu
čovjeka. Tako prihvaćaju jednostavno izvješće o postanku, jednostavno dar-
vinističko izvješće ili jednostavno izvješće o izvanzemaljskoj intervenciji.
Vedsko izvješće o ljudskoj devoluciji uključuje elemente svih triju tumače­
nja. Ono što mu je zajedničko s uobičajenim izvješćem o postanku jest
pretpostavka o postojanja sveobuhvatnog svjesnog konstruktora i upravlja­
ča, Boga. No, vedsko izvješće ne uključuje samo evolucionističko tumačenje.
Darvinisti pod evolucijom podrazumijevaju reprodukciju s modifikacijom.
Kako ćemo vidjeti, vedsko izvješće uključuje i reprodukciju s modifikaci­
jom, svojevrstan inteligentan genetički inženjering koji počinje od slože-

nijih i istančanijih životnih oblika, do jednostavnijih i grubljih oblika života.
Nadalje, vedsko izvješće uključuje i element izvanzemaljske intervencije.
Iako vedska predaja može sadržavati različite varijante izvješća, koje ću
opisati, sve te varijacije međusobno su srodne i, općenitije, srodne su iz­
vješćima o postanku iz drugih mudrih predaja svijeta.

Svjesno Ja izvorno postoji na razini čiste svijesti, u srodstvu s vrhovnim
ja, Bogom, koji se na sanskrtu naziva različitim imenima, uključujući
Krišnu, što znači sveprivlačeći. Konstitucionalna veza pojedinačnog svje­
snog Ja i vrhovnog svjesnog Ja, jedna je od vječnih recipročnih usklađe-
nja. Ako svjesno ja prekine svoju konstitucionalnu vezu s vrhovnim Ja,
silazi na razinu materijalnih energija. Glavna motivacija za taj silazak je
želja za zauzimanjem položaja neovisnog uživatelja, neovisno od vrhovnog
svjesnog Ja. Budući da pojedinac ne može dosegnuti taj položaj u domeni
čiste svijesti, mora ga pokušati dosegnuti u drugoj, točnije, u sferi materi­
jalnih energija. Pojedinačno svjesno 'ja' potom preuzima materijalno tijelo
kako bi moglo djelovati unutar materijalnih energija.

Dvije su vrste materijalnih energija: istančane i grube. Svjesna ja koja
postoje u razinama ili predjelima svemira kojima dominiraju istančane
materijalne energije, imaju tijela sastavljena poglavito od istančanih mate­
rijalnih energija - uma (manas), inteligencije (buddhi) i lažnog ega (ahan-
kara). Svjesna 'ja' koja postoje u području kojim dominiraju grube materi­
jalne energije imaju, osim tjelesnog pokrivača sastavljenog od istančanih
materijalnih energija, i tjelesni pokrivač sastavljen od grubih materijalnih
energija - zemlje (bhumi), vode (apa), vatre (anala), zraka (vayu) i etera
(kham).

Sam Bog (Krišna) ne sudjeluje izravno u manifestaciji materijalnih uni­
verzuma za prilagodavanje svjesnih 'ja' koji su napustili duhovnu razinu
stvarnosti. Radi toga se Krišna širi kao Maha Višnu, koji leži u Oceanu
Uzroka. Iz pora Maha Višne izviru nebrojena mnoštva svemira. Svojim
pogledom izbacuje svjesna 'ja' u svaki svemir. Osim toga, Maha Višnu se
širi u svaki svemir kao Garbhodakashayi Vishnu. Iz Garbhodakashayi Višne
u svakom svemiru proizlazi podređeni bog-stvoritelj, Brahma. Brahma je
jedno od svjesnih ja izbačenih u svemir. On je zadužen za napučivanje
svemira, a to čini manifestirajući tijela koja svjesnim 'ja' služe kao prijeno­
snici.

Brahma postoji na najvišoj, najistančanijoj razini materijalnog svemira.
Njegovo se mjesto zove Brahmaloka. Brahmino tijelo sastavljeno je prije
svega od elemenata istančane materije. U svom komentaru Chaitanya

Charitamrite (Adi Lila 5.22), Bhaktivedanta Swami Prabhupada je rekao:
"Stanovnici Brahmaloke nemaju gruba materijalna tijela koja mijenjaju
nakon smrti, nego pretvaraju svoja istančana tijela u duhovna tijela, i tako
ulaze u duhovno nebo." Brahma iz svoga uma izravno proizvodi mentalne
sinove (manasa putras), kao što je mudrac Kardama Muni. Nakon toga iz
svoga tijela proizvodi druge mudrace i prvi spolno razmnožavajući par -
Svayambhuva Manu i njegovu družicu Shatarupu. Sanskrtska riječ svaya­
mbhuva znači 'samorođen'. Svayambhuva Manu i Shatarupa imaju kćeri i
sinove. Kćeri su se udale za neke od Brahminih mentalnih sinova i počele
su rađati djecu. Ta reprodukcija velikih mudraca, polubogova i polubožica
odvija se na višim, istančanijim razinama materijalnog svemira.

Kada stigne trenutak za proizvodnju oblika za duše, kojima trebaju tije­
la sastavljena od grubljih materijalnih elemenata, polubogovi i polubožice
počinju reprodukciju. U tom procesu reprodukcije koriste bije ili sjemenke.
Te bije sadrže planove za oblike tijela. Suvremeni biolozi ne mogu objasni­
ti kako se točno odvija proces razvoja. Svaka biljka ili životinja prvotno
ima oblik stanice, koja se počinje dijeliti. Svaka stanica sadrži istu DNK,
isti niz gena. Stoga nije lako objasniti kako se i zašto, slijedom progresivne
diobe nekolicine stanica u milijune (ili bilijune, u slučaju ljudi) drugih,
stanice nakon diobe razlikuju i međusobno raspoređuju u složene oblike
tjelesnih tkiva. Osobno smatram da sa svakim takvim oblikom nije poveza­
na samo DNK, nego i bija ili istančana sjemenka, koja sadrži razvojni plan
svake određene vrste tijela.

U Bhagavad Giti (14.4), Krišna kaže: "Ja sam davatelj sjemena, otac svih
živih entiteta." A na drugome mjestu (7.10) veli: "Ja sam prvobitno sjeme
svih postojanja." 'Sjeme' o kojemu je tu riječ jest bija. Ono se ne može
protumačiti u značenju atmana (svjesnog 'ja'), koji izvire iz Krišne. Tijela
su prijenosnici svjesnih 'ja', i bez prisutnosti svjesnog 'ja' tijelo ne bi moglo
pokazivati znakove života. Ali, sama prisutnost svjesnog 'ja' nije dovoljna
da objasni oblik određenog tijela. Sva tijela, prema vedskoj misli, uključuju­
ći biljke i životinje, imaju svjesna 'ja'. No, svaka jedinica svjesnog sebstva
nalikuje drugima. Ako je svjesno 'ja isto u svim tijelima, kako onda može­
mo objasniti nastanak različitih vrsta tijela? To možemo učiniti uzmemo
li u obzir drugo značenje riječi bija ili sjeme. U svom komentaru Chaita-
nya Charitamrta (Madhya Lila, 19.152), Bhaktivedanta Swami Prabhupada
kaže: "Sve ima prvi uzrok ili sjeme. Za svaku ideju, program, plan ili napra­
vu prije svega postoji zamisao o planu, a to se zove bija ili sjeme." Smatram
da razvoj tjelesnih oblika uključuje takvo sjeme, uz sjeme duše. To istan-

čano razvojno sjeme sadrži plan za tijelo. U svom komentaru Shrimad
Bhagavatam (3.10.7), Bhaktivedanta Swami Prabhupada objašnjava da je
na početku: "... Vrhovna božanska osoba već proizvela sve žive entitete u
obliku presadnica, a Brahma je te iste presadnice rasijao svemirom." Iz
toga se može zaključiti da su sjemenke (ili presadnice) dane polubogovima,
polubožicama i mudracima, koji su ih potom iskoristili u svojim reproduk­
tivnim procesima za proizvodnju oblika tijela, koja služe kao prijenosnici
svjesnih ja.

Tijela živih bića manifestiraju se slijedom cikličkih stvaranja i uništenja
svemira i planeta u njima. Osnovna jedinica vedskog cikličkog vremena je
brahmanov dan. Brahmanov dan traje 4.320.000.000 godina, a slijedi mu
brahmanova noć, koja također traje 4.320.000.000 godina. Tijekom brah-
manovih noći, sebstva ulaze u tijelo Garbhodakashayi Višnua u svakom
svemiru, i ondje ostaju do početka sljedećeg brahmanovog dana. Svaki
brahmanov dan podijeljen je na 14 manavantara, a svako to razdoblje
traje oko 300.000.000 godina. Između svake manavantare, naravno, posto­
je razdoblja djelomičnog uništenja. U tom razdoblju planeti viših polubogo­
va ostaju netaknuti, dok zemaljski planetarni sustav biva razoren. Nakon
svake manavantare, polubogovi moraju iznova stvoriti tjelesne prijenosni­
ke svjesnih 'ja'. Trenutno se nalazimo u sedmoj manavantari, što znači da
je do sada već bilo šest razaranja, nakon kojih se Zemlja iznova napučila.
To je zanimljivo jer, prema suvremenoj planetologiji, povijest života na
Zemlji bila je prekinuta šest puta, kada se dogodilo šest katastrofalnih uni­
štenja, koja su bila otprilike jednako razorna kao i razaranja u razdobljima
između svake manavantare.

Četvrto poglavlje šestog pjevanja Shrimad Bhagavatam sadrži opis po­
novnog napučivanja, koje se dogodilo na početku šeste manavantare. To
ponovno napučivanje izvršio je Daksha, prajapati (stvaratelj stanovniš­
tva). Shrimad Bhagavatam kaže (6.4.19-20): "Prajapati Daksha svojim je
umom najprije stvorio sve vrste polubogova, demona, ljudi, ptica, kopnenih
i morskih životinja, itd. No, kada je Prajapati Dakša vidio da ne stvara na
ispravan način sve vrste živih stvorova, došao je na brdo pokraj planinskog
lanca Vidnhya i ondje izvršio veoma složene prepravke." Nakon toga, Asi-
kni, Dakšina žena, rodila je 60 kćeri. Te su kćeri dane na udaju razli­
čitim polubogovima i mudracima. Mudrac Kashyapa primio je sedamna­
est kćeri za svoje žene. U Shrimad Bhagavatam (6.6.24-26), Shukadeva
Goswami veli kralju Parikshitu: "O, kralju Parikshitu, čuj od mene imena
Kashyapinih žena iz čijih je utroba proizašlo pučanstvo čitavoga svemira.

One su majke gotovo cjelokupnog pučanstva čitavoga svemira, i veoma je
povoljno čuti njihova imena. To su Aditi, Diti, Danu, Kashtha, Arishta, Su-
rasa, Ila, Muni, Krodhavahsa, Tamra, Surabhi, Sarama i Timi." Neke Kash-
yapine žene rodile su različite polubogove. Kako se tvrdi u Shrimad Bha-
gavatam (6.6.26-31), druge su žene rodile različite vrste životinja: "Iz
Timine utrobe proizašle su sve vodene životinje, a iz Saramine utrobe ro­
đene su divlje životinje, poput tigrova i lavova. Dragi moj kralju Parikshit,
iz utrobe Surabhine rođeni su bizon, krava i druge životinje raskoljenih
kopita, iz utrobe Tamrine rođeni su orlovi, lešinari i druga divljač ... Sino­
vi koje je rodila Krodhavasa bile su zmije poznate kao dandasuka, kao i
druge zmije i komarci. Najrazličitiji gmizavci i penjači rođeni su iz Hine
utrobe ... životinje bez raskoljenih kopita, kao što je konj, rođene su iz Kas-
thine utrobe." Jedna od Kashyapinih žena bila je Aditi, a jedan od njezinih
sinova zvao se Aryama. Shrimad Bhagavatam (6.6.42) veli: "Iz utrobe
Matrkine, Aryamine žene, rođeni su mnogi veliki učenjaci. Među njima je
Gospodar Brahma stvorio ljudsku vrstu, koja je obdarena sposobnođću
samoispitivanja."

U Shrimad Bhagavatam nije jasno opisano kako polubogovi reproduk­
tivnim procesima stvaraju tjelesne oblike za svjesna ja. No, to dijelom sa­
znajemo iz drugih vedskih tekstova. Mahabharata (Adi Parva 118) nam
govori da su se mudrac Bandama i njegova žena jednom preobrazili u jele­
ne kako bi mogli spolno općiti. No, kralj Pandu, koji ih nije prepoznao,
ubio ih je, radi čega je bio proklet. Isto tako, u 17. poglavlju Ramayane Val-
miki nam govori da su različiti polubogovi preuzeli obličja majmuna, i
počeli međusobno spolno općiti kako bi stvorili majmune s čovjekolikom
inteligencijom. S obzirom na to, polubogovi mogu preuzimati obličja
određenih vrsta i potom, uz pomoć bija koje primaju od Boga, posebnom
vrstom spolne reprodukcije stvarati ista takva tijela kao prijenosnike svje­
snih ja. Nakon toga se nastavlja reprodukcija vrsta na uobičajen način.
Međutim, na ovom su planetu u nekim slučajevima polubogovi rađali po­
tomke s ljudima. Naprimjer, Arjuna, junak Bhagavad Gite, imao je zemalj­
sku majku, Kunti i nebeskog oca, poluboga Indru.

Proces kojim svjesna 'ja' silaze u područje materijalne energije i bivaju
stavljena u materijalna tijela, osnovno je značenje devolucije kako je defini­
ram. Ali, svjesna 'ja' devoluiraju i na drugi način. Sukladno kvaliteti svoje
svijesti, svjesno ja može primiti bilo koje tijelo. Ljudsko tijelo je osobito
dragocjeno, jer svjesno 'ja' u ljudskom obličju može razumjeti razliku iz­
među duha i tvari, te napredovati na putu koji će ga odvesti natrag u nje-

govu prvobitnu duhovnu domovinu. Međutim, ako svjesno 'ja' zloupotrije­
bi ljudski oblik, nakon smrti će se roditi u tijelu nesposobnom za takvo
samoostvarenje. Svjesno 'ja' može sići u životinju ili biljku. U tom slučaju,
obično se mora iznova rađati u obliku nekoliko vrsta prije nego li ponovno
stekne ljudski oblik. Taj se proces može opisati kao svojevrsna duhovna
evolucija.

Postoji i drugo značenje devolucije. Riječ je o propadanju ljudskih svoj­
stava i značajki slijedom ciklusa yuga. Svaki brahmanov dan sastavljen je
od tisuću yuga. Svaki taj ciklus traje 4.320.000 godina i sastoji se od četiri
yuge, ili doba: Satya Yuga, Dvapara Yuga, Treta Yuga i Kali Yuga. Prote-
kom svake yuge u ciklusu, ljudima opadaju njihova fizička, mentalna i
duhovna svojstva. Trenutno postojimo u kaliyugi, koja je počela prije oko
4.000 godina. Shrimad Bhagavatam, koja je napisana, kako se tvrdi u sa­
mom tekstu, otprilike u to doba, sadrži predviđanja o kaliyugi. Naprimjer,
u tom se tekstu kaže (1.1.10): "O, učeni, u ovom željeznom dobu Kali, ljud­
ski život nije dugoga vijeka. Ljudi su svadljivi, lijeni, zabluđeni, nesretni i,
povrh svega, uvijek uznemireni." Više pojedinosti može se pronaći u dva­
naestom pjevanju Shrimad Bhagavatam (12.2.1-22): "Sukadeva Gosvami
je rekao: Tada će, o kralju, religija, istinoljubivost, čistoća, snošljivost, mi­
losrđe, trajanje života, fizička snaga i pamćenje, svakoga dana postupno
propadati zbog snažnog utjecaja doba Kali. U kaliyugi samo će se bogatstvo
smatrati znakom čovjekova dobra roda, ispravnog ponašanja i uzvišenih
vrlina. A zakon i pravda provodit će se samo na temelju moći pojedinca.
Muškarci i žene živjet će zajedno samo zbog površne privlačnosti, a uspjeh
u poslu ovisit će o prijevari. Ženskost i muškost prosuđivat će se sukladno
seksualnom iskustvu ... Duhovni položaj pojedinca utvrđivat će se samo pre­
ma vanjskim simbolima ... Čovjekovo vlasništvo bit će ozbiljno dovedeno
u pitanje ne zarađuje li dovoljno za život. A onaj koji vješto barata riječima,
smatrat će se obrazovanim učenjakom. Pojedinca će smatrati bezbožni­
kom ne posjeduje li novac, a licemjerje će se smatrati vrlinom ... a ljepota
će se procjenjivati po načinu ukrašavanja kose. Ispunjavanje želuca postat
će cilj života, a drski će biti smatrani istinoljubivima ... I dok se Zemlja
tako napuči pokvarenim ljudima, oni koji se u svojim društvenim staležima
pokažu najjačima, zadobit će političku moć ... Stiješnjeni glađu i velikim
porezima, ljudi će pribjeći jedenju lišća, korijenja, mesa, divljeg meda, vo­
ća, cvijeća i sjemenja. Pogođeni sušom, posve će propasti. Građani će patiti
od velike hladnoće, vjetra, vrućine, kiša i snijega. Osim toga, bit će mučeni
svađama, glađu, žeđu, bolestima i teškim tjeskobama. Ljudski život u ka-

liyugi trajat će najviše 50 godina ... Put Veda bit će potpuno zaborav­
ljen u ljudskom društvu, a takozvana religija bit će uglavnom ateistična.
Kraljevi će uglavnom biti lopovi, a ljudi će se baviti krađom, lažima i nepo­
trebnim nasiljem, i sve društvene klase bit će svedene na najnižu razinu ...
obiteljske veze neće nadilaziti bračne veze. Biljke i bilje bit će uglavnom
sitno, a sve će drveće biti patuljasto ... Iz oblaka će neprestano sijevati munje,
u domovima neće biti pobožnosti, a svi će ljudi postati glupi. U to će se
vrijeme Vrhovna božanska osoba pojaviti na Zemlji. Snagom svoje čiste
duhovne dobrote, spasit će vječnu religiju ... Nakon što svi lažni kraljevi
budu ubijeni, stanovnici gradova i sela osjetit će povjetarac koji će nositi
najsvetiji miris sandalovine i druge ukrase Gospodara Vasudeve, i umovi
će im od tada biti transcendentno čisti. Kada se Gospodar Vasudeva, Vr­
hovna božanska osoba, pojavi u njihovim srcima u Svom transcendent-
nom obliku dobrote, preostali će stanovnici obilno napučiti Zemlju." To će
se dogoditi oko 427.000 godina od danas. Tada će početi satya vuga.

Medu svim tumačenjima koncepta devolucije, za ovu knjigu najznačaj­
nije je ono, koje se odnosi na pitanje ljudskog podrijetla. Iako sam uz po­
moć suvremenog znanstvenog dokaza nastojao privući pozornost na ved­
sko izvješće o podrijetlu ljudi, tim dokazom nisam pokušao dokazati
istinitost Veda. Vedsko izvješće, kao božanska objava, ima svoju vlastitu
spoznavajuću uvjerljivost i, u tom smislu, ne iziskuje dokaz. Ustvari, ved­
sko izvješće, prihvaćeno u svojim kategorijama, može predstavljati sred­
stvo za procjenjivanje katkad protuslovnih dokaza materijalne znanosti,
kao i za procjenjivanje povijesnih procesa na temelju kojih određene kate­
gorije tog dokaza uživaju povlašten položaj. Čini se da se cjelokupan znan­
stveni dokaz povezan s pitanjem ljudskog podrijetla može procijeniti na
takav način, da ne protuslovi vedskom izvješću, štoviše, da mu je doslje­
dan. Pišući ovu knjigu, nadao sam se da će, prihvati li se vedska predaja o
podrijetlu ljudi kao istinita, zacijelo postojati neka podudarnost između
te predaje i dokaza koji nam je dostupan osjetilima. Pokazao sam da takva
podudarnost uistinu postoji, i nadam se da će to među znanstvenicima i
ostalom javnošću potaknuti zanimanje za vedsku književnost.

Prihvatimo li, slijedom vedskih izvješća, da su ljudi i druga živa bića
proizašli, procesom devolucije, iz prvobitnog stanja čiste svijesti, u kojemu
su bili sjedinjeni s vrhovnim svjesnim 'ja', Bogom, tada bismo se trebali
zainteresirati za ono što se može nazvati reevolucijom, procesom povratka
u to prvobitno stanje. Vedska književnost pruža mnoštvo tehnika preo­
brazbe svijesti s tim ciljem. U razdoblju u kojemu trenutno živimo, najvi-

še se preporučuje tehnika mantričke meditacije, ili izravnije meditacijom
mantri sastavljenih od imena Boga. Gotovo sve religijske predaje ovoga
svijeta preporučuju takvu meditaciju, koja se najbolje može upražnjavati
pod vodstvom usavršenog učitelja (duhovnog učitelja). Osobno sam počeo
prakticirati meditaciju s mantrom Hare Krišna, sastavljenu od sanskrt­
skih imena Boga, pod vodstvom mog duhovnog učitelja, Bhaktivedante
Swami Prabhupade. Moje su me studije podrijetla i starosti ljudske vrste
ohrabrile da prihvatim stvarnu svrhu ljudskog postojanja, preobrazbu
materijom prekrivene svijesti u čistu svijest usklađenu s vrhovnim svjes­
nim 'ja' , Krišnom, vrelom ugode.

Om Tat Sat