put počinje jasnije da utvrđuje jedna opšta ideja – po- Stručna literatura se najviše zadržava na starčevač-
jam i slika Velike Majke Bogova – ali je ona ovdje još u koj kulturi, nazvanoj tako po eponimnom nalazištu
procesu svog formiranja i ne egzistira kao definitivna Starčevo na Dunavu kod Pančeva. Ta kulturna gru-
forma”. Milutin Garašanin stoji na stanovištu da ove pa pripada neolitskom dobu i raširena je pretežno u
terakote moraju imati dublje korijene u vjerovanji- Vojvodini, Srbiji i Makedoniji. Njenu detaljnu obradu
ma i duhovnom životu neolitskog čovjeka, ali one su izvršila je Draga Aranđelović-Garašanin. U plastič-
mogle služiti i u nizu raznih obreda “vezanih svakako noj umjetnosti su posebno karakteristične takozvane
prvenstveno za plodnost i potrebe održavanja živo- stubaste figure, sa urezanim linijama očiju i usta, bez
ta”. Takvom opredjeljenju doprinose često odbačene nekih drugih prikaza ljudskog tijela, izuzev – pone-
i oštećene figurine, koje su ispunile svoju funkciju u kad – blago naglašenih grudi. Nema nikakve sumnje
obredima. Da navedemo i neke ocjene Drage Garaša- da se ovdje radi o izrazitoj težnji ka apstrakciji i upro-
nin. Za nju osnovnu odliku kulta u neolitskom dobu štavanju. Pored Starčeva možda bi trebalo spomenuti
na tlu Srbije i velikog dijela Balkana odražavaju idoli, odgovarajuće nalaze u Pavlovcu, Grivcu u Srbiji, Glad-
mahom terakote, koje uglavnom predstavljaju ženske nicama na Kosovu te Monoštoru u Vojvodini, a slične
figure. One simboliziraju Majku-Zemlju, Majku Pre- stubaste figure su poznate iz Grčke i Bugarske. Dra-
daka, održanje plodnosti i po pravilu su stilizovane. goslav Srejović smatra da starčevačke stubaste figure,
Namjena im je mogla biti mnogostruka, na primjer ustvari, oponašaju drvene uzore i da su samo djelimič-
prikazivanje lika čovjeka-adoranta u obavljanju vjer- no antropomorfizirane. U svakom slučaju, one su izraz
skog obreda. zajedničke, ali potpuno neizdiferencirane predstave
neke više sile, rekli bismo samo simbol te sile. Moguće
Iako se neke od navedenih rezervi baziraju na po- je da se radi o simbolu plodnosti.
jedinačnim karakteristikama vinčanskih terakota, ipak
je najbliže pravom rješenju ona teza koja ove figurine Zasebno mjesto u krilu starčevačke kulture pri-
dovodi u neposrednu vezu sa kultom Velike Majk e, uz pada tzv. Crvenokosoj boginji, nađenoj na lokalitetu
jednu napomenu. Mnoge terakote sa susjednih pod- Donja Branjevina kod sela Deronja u Bačkoj. (Sl. 23)
ručja – iz Grčke i Rumunije na primjer – su daleko više
obilježene ženskim osobinama. Na njima je veoma na- Sve pojedinosti na ovoj statueti su sračunate na
glašena steatopigija i steatomerija (isticanje grudi i po- to da istaknu plodonosne karakteristike žene: veoma
zadinskih dijelova), dok je to na vinčanskim figurinama istaknute grudi, predimenzionirana zadnjica, položaj
istaknuto na donekle diskretan način. Pa i oblikovanje ruku na trbuhu. Na glavi su dobro naznačeni nos, bra-
glave i lica na vinčanskim terakotama je karakteristično da i oči, zarezi na tjemenu i vratu prikazuju dugu kosu,
uglavnom za ovu neolitsku kulturu. Zbog toga i izgleda spuštenu do leđa.
da je duhovni život, kult i religija pripadnika vinčanske
kulture bio najraznovrsniji i da su magijski obredi kod Pošto su ti zarezi ispunjeni crvenom inkrustaci-
njih bili, zaista, obilno zastupljeni. jom, Sergej Karmanski ju je i nazvao “Crvena bogi-
nja”. Sama figurina je nađena u slojevima u kojima se
U okviru ovog i ovakvog teksta nije moguće, a ni pojavljuju i stubaste figure, sa plastično naznačenim
oportuno, iznošenje podataka o svim nalazima ili de- nosem i očima, kao i sa urezima kose na glavi. Prema
taljima koji se odnose na fenomen neolitskih terako- nekim okolnostima nalaza – izgleda da je “Crvenoko-
ta. Izdvojićemo najprikladnije nalaze za prikazivanje sa boginja” bila postavljena u posebnom svetilištu i da
određenih manifestacija ove vrste kulta i religije neo- je to kultno mjesto bilo posvećeno, stvarno, Velikoj
litskog čovjeka na tlu južnoslavenskih zemalja. Majci Roditeljici.
IV. 1. O centralnom Balkanu Vjerovatno su i ovdašnje stubaste figurine služile
istom kultu; preuzele su i neke stilske elemente od na-
U tu regiju spadaju Srbija, Makedonija, Kosovo i Me- vedene boginje (prikaz kose!).
tohija, sa moravsko-vardarskim slivom kao glavnom
okosnicom regiona. U neolitskom dobu ovoj regiji se, Nema gotovo nikakve sumnje da je kult Velike
barem kada je riječ o neolitskim statuetama, prislanja- Majke u srednjem neolitskom dobu najbolje doku-
ju i dijelovi jugoistočnog Podunavlja, odnosno jugo- mentiran na tlu Makedonije. Pri tome u prvom planu
istočne Panonije. Izrada statueta u ozbiljnijoj formi mislimo na Skopsku kotlinu i na već poznata i čuvena
počinje u srednjem neolitskom dobu. neolitska nalazišta u Madžarima, Govrljevu i Zeleni-
kovu. Višegodišnja istraživanja izvršena su na lokali-
tetu Madžari, na periferiji samog Skoplja, pa je tak o,
pored drugih nalaza, otkriveno i jedno kultno mjesto
ili svetilište Velike Majke. Precizne podatke o svetilištu
51
Slika 23. Statueta “crvenokose boginje”, Donja Branjevina kod Deronja u Bačkoj
u Madžarima objavio je Voislav Sanev i oni daju slje- pustom za oticanje tekućine. Oko žrtvenika je ležao
deću sliku: veći broj keramičkih posuda, među kojima i boga-
to ukrašenih primjeraka. U stražnjem dijelu su bila
Svetilište ima oblik četvrtaste građevine, veličine smještena dva glinena žrtvenika: jedan četvrtast (1,30
9 x 9 m sa po deset stupova, nosača zidne i krovne x 1,50 x 0,40 m) sličan prethodnom, i drugi krušnog
konstrukcije na sjevernoj i istočnoj i devet na južnoj oblika, sa izdvojenom pločom na recipijentu u obliku
strani. Zapadna strana je bila otvorena. Zgrada je u žrvnja. Uz prvi je zatečeno desetak keramičkih sudo-
unutrašnjosti sa pet debelih stupova, vjerovatno nosa- va, među kojima i tri fino oblikovana askosa, pedeset
ča sredine dvoslivnog krova, bila podijeljena na sjever- šest pršljenaka od tkalačkog stana, nekoliko glinenih
nu i južnu polovinu. U sjevernoj polovini je tanji pre- modela pšeničnih hljepčića, poneka kamen a i kreme-
gradni zid dijelio taj prostor na dva dijela iste veličine. na alatka. Čitava zgrada, unutrašnja podjela, namještaj
Podjednako je zanimljiva i južna i sjeverna polovina. i glin eni predmeti su jedinstven primjerak hrama ili
U središtu južne polovine, nešto bliže istočnoj strani, svetilišta na balkanskom prostoru. Zbog toga smo i
postavljen je debeo stubac, o kojem je bila obješena donijeli nešto detaljniji opis.
krasno modelovana kompozicija Velike Majke. Uz zi-
dove te prostorije su zatečene brojne glinene posude U čitavom tom ansamblu zasebno mjesto pripada
različitih oblika i često znatne veličine. U svakom di- plastičnoj komp oziciji sa likom Velike Majke. Nači-
jelu sjeverne polovine su stajali žrtvenici. U prednjem njena je od gline. Kockasto postolje sprijeda ima dva
dijelu je središnje mjesto zauzimao četvrtasti žrtvenik elipsasto-kosa otvora, a sve druge strane su normal-
od gline (1 x 1 x 0,40 m), sa plitkim recipijentom i is- no otvorene. Iz tog postolja (modela kuće ili hrama)
52
Slika 24. Predstava Velike Majke boginje na postolju u i klanje ovaca ili koza, kao i gozbu i obredne igre na
obliku kuće, Madžari kod Skoplja slobodnom prostoru pred otvorenim dijelom zgrade.
Ovakav ili sličan ritual je moguć i vjerovatan. Ta re-
izranja skulptura boginje, čvrsto poduprte rukama o konstrukcija Voislava Saneva je poslužila kao realna
samo postolje. Cilindrično tijelo koje je spojeno sa po- podloga za opis jednog događaja u neolitskim Madža-
stoljem prikazano je do pojasa, plastično su naznačene rima, ispričan iza ovog poglavlja.
grudi i pupak, velika glava je pljosnata, a okarakteri-
sana je urezanim očima i plastično izvedenim obrva- Koliko je kult Velike Majke na području Makedo-
ma i nosom. Na ravnom tjemenu je ostavljen krupni nije bio razvijen, nepobitno svjedoče i nalazi klasič-
otvor, dok zadnji dio glave prekriva neobična frizura. nih izrađevina u velikim tumbama Pelagonije. Pod
Postolje na sva četiri ugla ima probušene rupice i to je imenom tumbe se podrazumijevaju manja ili veća
siguran pokazatelj da je kompozicija visila na samo- uzvišenja na pelagonskoj ravnici, nastala dugotrajnim
stalnom stupu u južnoj polovini zgrade (Sl. 24). životom i slaganjem kulturnih slojeva jednih preko
drugih. Negdje su tome doprin ijele i prirodne osobine
Voislav Sanev saopštava da je ovo svetilište imalo zemljišta. Među velikim brojem takvih lokaliteta spo-
javan karakter, da je bilo podignuto radi obavljanja menimo tumbe u Porodinu, Velušini, Grguru, Dobro-
religioznih obreda, posvećenih kultu plodnosti i nje- mirima, Trnu, Karamanima. Najvažnija istraživanja
govoj zaštitnici, a održavanih u vrijeme sjetve ili že- su izvedena na tumbama u Porodinu i Velušini, pa je
tve, odnosno radi zaštite od suše ili bolesti. Ovaj autor iz toga i nastao termin “kulturna grupa Velušina-Po-
nudi i svojevrstan redosljed rituala: prvo se vrši moli- rodin” i ona danas uglavnom karakteriše autohtoni
tveno poklonjenje pred kipom Velike Majke u južnoj neolit na području Pelagonije (kulturno je vezana sa
prostoriji, uz učešće “sveštenog” lica, zatim se vrši liba- Egejskom Makedonijom i Tesalijom). Grupa Velušina-
cija na prvom žrtveniku i prilažu darovi uz druga dva Porodin pripada pretežno srednjem neolitskom dobu,
žrtvenika, pri tome se vrši simbolično mljevenje žita, iako ima ind icija da je njen život počeo krajem starijeg
prilažu modeli hljeba i tkalački utezi, sve to u svrhu neolita. Ovdje je važno da je baš ova grupa obilovala
plodonosne zaštite Velike Majke. Autor pretpostavlja raznim plastičnim izrađevinama, pretežno u slojevima
srednjeg neolitskog doba. Skrenuli bismo pažnju na
dvije vrste takv ih tvorevina. Prvo su glinene figurine
sa izrazito naglašenim, ili čak prenaglašenim, ženskim
osobinama. Predio genitalnih organa je često pokri-
ven jednom okruglom pločom, na koju se spuštaju
šake obiju ruku. Steatopigija je ponekad potencirana
van svake mjere, naglašene su i grudi. Dakle, prava
Majka Roditeljica. I drugo, u Porodinu i Velušini su
pronađeni originalni modeli kuća, sa različitim otvo-
rima na okomitim stranama i na dvoslivnim krovovi-
ma. Na sredini krova se izdiže cilindričan dodatak u
obliku dugačkog vrata i lice ljudske figure. Samo lice
se doima kao maska, plastično su izvedeni nos, oči,
obrve i uši (ponekad i pletenice kose na čelu), dok su
usta obično urezana. Tjeme je zaravnjeno i u sredini
je ostavljena rupa. Izlišna je dilema šta predstavljaju
ti modeli. Pa, oni su svakako pandan kompoziciji sa
likom Velike Majke u Madžarima i Govrljevu i njiho-
va kultna namjena je izvan svake sumnje. Vjerovatno
su postavljani i u pojedinim domovima da bi svojim
magijskim djelovanjem zaštitili ukućane od nesreća i
zlih demona.
Neki nalazi iz pelagonskih tumbi navode i na za-
ključak da je neolitsko stanovništvo Pelagonije imalo
vrlo bogat i raznovrstan duhovni, odnosno religiozni
život. U prvom planu je sigurno kult Velike Majke
53
Slika 25. Glineni žrtvenik s glavama jelena, Evrope i zato ćemo se zadržati na samom tom loka-
Porodin kod Bitolja litetu.
Roditeljice, ali su vjerovatno praktikovani i drugi vi- Neolitska Vinča leži na pogodnom dijelu dunavske
dovi duhovnog života. Šta, naprimjer, znače žrtvenici obale. Uzgred spominjemo da mnogi stručnjaci, na-
na četiri noge, kod kojih se sa prednjih uglova uzdižu ročito u ranijem vremenu – a i sada – smatraju da je
dugački vratovi sa jelenjim glavama? (Sl. 25) Jesu li i vinčanska kultura rezultat prodora novog stanovniš-
ovi jeleni samo simboli-pratioci Velike Majke ili odra- tva sa Istoka, iz oblasti Bliskog i Srednjeg Istoka, koje
žavaju svojevrstan solarni kult? S obzirom na toliko je donijelo crnoglačanu keramiku i nove vidove du-
potenciran kult Velike Majke, vjerovatnije je da su i ti hovnog života. Danas je ovo stanovište također ozbilj-
modeli usmjereni u istom pravcu. Još je teže odrediti no dovedeno u pitanje, jer je zapažen postepen prelaz
funkciju nekim glinenim figurama – pravim nakaza- iz starčevačke u vinčansku kulturu. Naravno, kulturni
ma. Jedna je snabdjevena tupim rogovima ili kikama uticaj sa Istoka je značajno doprinosio ovom preobra-
na glavi, ima demonsko lice i ženske grudi, druga je žaju. No, to je posljedica lančanog prenosa, od grupe
sva u čvorovima i rupama i tako dalje. Jesu li to zli do grupe, pošto neolitska populacija nije njegovala no-
demoni? Čemu su služile takve figurine? Sve u sve- madski način života. Za to nije bilo ni potrebe.
mu, neolićani sa pelagonske ravnice su bili nadareni
umjetnici, možda baš kao posljedica ovako razvijenih Ovdje je važno istaknuti da je u samoj Vinči, u slo-
religioznih zasada. jevima vinčanske kulture, sakupljeno na hiljade gline-
nih figurina, terakota. Prema izvještaju Miloja Vasića,
Naprijed smo već naglasili da je osobito impozan- samo u vrijeme istraživanja od 1929. do 1954. godine
tan broj nalaza glinene plastike na lokalitetima vin- pronađeno je 1328 terakota, odnosno dijelova gline-
čanske kulture, nazvane po čuvenom nalazištu u Vinči nih statueta. Vinčini majstori su stvorili svoj sopstveni
kod Beograda. Ova grupa je raširena u Pomoravlju, stil, koji se dosljedno održava kroz sve faze. Radi se,
dijelu Podunavlja, Kosovu i Metohiji, Sjevernoj Bosni, dakle, o dosta konzervativnom stilu, iako su stručnjaci
dijelu Vojvodine i Rumunije (Jablanica kod Aranđe- i plastične izrađevine u Vinči svrstali u periode prema
lovca, Gradac kod Leskovca, Pločnik kod Prokuplja, nekim razlik ama ili pojavama nekih novih varijanti.
Pavlovac, Crnokalačka bara u Pomoravlju, Medved- Pa ipak, sve to ne izlazi iz okvira karakteristika vinčan-
njak kod Smederevske Palanke, Stapari kod Užica, Va- ske plastike. Prvu tipološku analizu ove plastike izvr-
lač na Kosmetu). Od samog početka dvadesetog vijeka šio je sam Miloje Vasić (stojeće, sjedeće, klečeće, ležeće
Vinča je postala pojam neolitskog svijeta jugoistočne i slično). Veoma detaljnu razradu vinčanske plastike je
54 izvršio Josip Korošec, ali se čini da je podjela Milutina
Garašanina najadekvatnija i najbolje odgovara hrono-
loškom redosljedu (valjkaste i pljosnate, steatopigne i
nesteatopigne, mješovite, kurotrofne i još neki tipovi).
Važno je međutim istaknuti da većina ovih terakota
odgovara ženskim likovima, što nijedan autor ne po-
riče.
Čini se da je jedna od bitnih karakteristika gline-
ne plastike u Vinči oblikovanje glave, specijalno lica,
sa istaknutim očima i nosom. Vrlo često ta lica ima-
ju poligonalnu – trougaonu i petougaonu – formu i
izgledaju kao da su aplicirana na glavu terakote. Go-
tovo svi poznavaoci vinčanske plastike naglašavaju da
takav oblik lica podsjeća na maske i da je to jedna od
specifičnosti vinčanske plastike. Razlike se javljaju u
tumačenju te pojave. Tako, na primjer, Miloje Tasić
smatra da su predstave maski na licu vezane uz pre-
radu cinabarita, dobivenog iz rudarskih jame na Ava-
li, dok Josip Korošec pretpostavlja da se radi samo o
stilskoj osob ini, bez ikakvog dubljeg značenja. S druge
strane, Draga Garašanin se pita da li se u ovom slučaju
može pomišljati na lik božanstva, odnosno na perso-
nifikaciju same božanske sile, ili na ljudsko biće (“sve- - većina glinenih antropomorfnih figura u vinčan-
štenika-vrača”) koje izlazi pred božanstvo pa se ma- skoj kulturi svojim osobinama odražava ženske
skom štiti od njegove sile. Paralelu ova autorica nalazi likove;
u zlatnim maskama na licima pokojnika u grobovima
iz Trebeništa u Makedoniji ili u Mikeni. Na lokalitetu - na velikom broju figura, ako ne i na većini, lice je
u Pavlovcu maske na glavama nekih terakota imitiraju oblikovano u vidu maske;
lik medvjeda ili ovna.
- na određenim primjercima figura probušene su ru-
Vinča svakako nije usamljena u tom pogledu. Te- pice na ručnim patrljcima, glavi ili na kukovima;
rakote sa lica u formi apliciranih maski su nađene u
svim nalazištima vinčanske kulture; doduše u znatno - među nađenim primjercima zapažene su i tzv.
manjem broju nego u samoj Vinči. I ne samo to. Gli- kurotrofne fig ure, odnosno predstave majke sa dje-
nene figure sa licem u obliku maske su izrađivane i u tetom, ili kombinovane figure sa dvije glave, dakle,
nekim drugim kulturnim grupama (npr. potiska kul- predstave žene sa muškim partnerom.
tura u Madžarskoj, Cucuteni u Rumuniji), sreć u se i u Nema gotovo nikakve sumnje da je u osnovi svega
butmirskoj grupi iz centralne Bosne. Dakle, prilično
raširena pojava, ali je vinčanska kultura najdalje otišla kult ženskog božanstva, bolje rečeno, kult plodnosti
u tom pogledu. u najširem smislu toga pojma. Vinčanska populacija
u svim krajevima bavila se pretežno zemljoradnjom
I još jedna specifičnost. Na mnogim statuetama i stočarstvom, sve je u njihovom životu zavisilo od
vinčanske kulture, upadaju u oči rupice na patrlj- plodnosti zemlje i stoke. Stoga je i sasvim razumljivo
cima koji bi trebali da predstavljaju ruke, zatim na vjerovanje u jednu višu silu koja upravlja rađanjem i
posebno modelovanim rubovima glave i – rjeđe – reprodukcijom. A mogla je biti zamišljena samo u žen
na istaknutim kukovima. Očito je da se te rupice ne skom liku. Na taj način se vinčanska populacija uklju-
mogu tumačiti kao ukrasni detalji; sigurno su služile čila u jedan opći religiozno-kultni trend u jugoistočnoj
za vješanje, bilo o vratu, na vratima ili na zidovima. Evropi i susjednim oblastima, s tim što je stvorila svoje
Pa onda, i to upućuje na njihov magijsko-mistični ka- originalne predstave o toj zaštitnici plodnosti. U sva-
rakter. Premda je vinčanska grupa u generalnoj liniji kom slučaju kult Velike Majke Roditeljice je ovdje, čini
jedinstvena neolitska kultura, ona se ipak raslojava u nam se, neosporan, višestruko obilježen i njegovan.
nekoliko varijanti. Milutin Garašanin je odvojio slije-
deće varijante: klasična (srbijanska), južno-moravska, No, ovim tumačenjem došli smo samo do temelj-
kosovska, istočnobosanska, transilvanijska, oltenijska. ne postavke i do okosnice tamošnjih vjerovanja. Zbog
Možda bi među njima fungirala i podrinjska varijanta. čega je, pitamo se, antropomorfna plastika vinčanske
Osnovne tipološke osobine keramike su iste ili veoma kulture tako konzervativna i šta znače te mnogobrojne
bliske, negdje nedostaju određene forme ili dio orna- maske na licima terakota? Razmatranjem toga pitanja
mentalnog sistema, ponegdje se javljaju pojedinačni ulazimo u zamršeni krug duhovnog života vinčanske
novi oblici. Istočnobosanska varijanta proizvodi goto- populacije i u problem umjetničkog stila koji odražava
vo jedino crnopoliranu keramičku robu i kaneliranu njene duhovne preokupacije.
ornamentiku, plastika gotovo sasvim nedostaje. Ko-
sovska se odlikuje primjercima monumentalne antro- Nužno je, na prvom mjestu, upozoriti na dosta
pomorfne plastike, tzv. protokentaurima i sl. brojne sjedeće figure na prijestolju. Sve te figure su
izrađene u standardnom vinčanskom stilu, sa licem u
Za našu problematiku najvažnije je pitanje šta zna- vidu poligonalne maske, na kojoj se ističu velike bade-
či ovako veliko bogatstvo antropomorfne plastike u maste ili urezane oči i dosta glomazan nos. Takve te-
okviru vinčanske kulture. Kakva je njena tajna? Teško rakote su poznate na primjer iz Vinče, Gomolave kod
bi se moglo prihvatiti tumačenje Miloja Vasića da su Hrtkovaca, Medvednjaka kod Smederevske Palanke,
vinčanske terakote uslovljene kultom pokojnika, da Predionice kod Prištine, Beriljeva kod Gazimestana
imaju sepulkralni karakter i da su stavljane u grobo- itd. i sve su uglavnom nađene neoštećene. Samo pred-
ve. Jer, nalažene su u kulturnim slojevima. Po svemu stavnicima viših sila, u ovom slučaju zaštitnici plod-
izgleda da su najbliže rješenju stavovi Milutina i Drage nosti, Velikoj Majci, priliči da u svečanoj pozi sjedi
Garašanin koji zastupaju polivalentnu ulogu antro- na prijestolju. I, kada i većina drugih figura (pretežno
pomorfnih figura. Ovdje bismo upozorili na slijedeće stojećih) nosi iste maske na licu, nema sumnje da i
aspekte: one pripadaju istoj kategoriji. Božanstvo plodnosti je
jednom ovako oblikovano i onda je ta “impersonalna”
slika Velike Majke reproducirana bezbroj puta. Ne bi
bilo ni normalno da božanska zaštitnica nosi lik neke
55
Slika 26. Glinene figurine s predstavom Velike Majke boginje, Vinča kod Beograda
žene iz svakodnevnog života. Prema tome, jedino je maćinstvo kao i plodnost usjeva i stoke. Ili obratno,
rješenje da se radi o stilizovanim idolima u sferi kulta s vrem ena na vrijeme dešavaju se nepogode, suše ili
Velike Majke (Sl. 26). poplave uništavaju usjeve, stoku zahvataju stočne bo-
lesti. Božanska zaštitnica plodnosti nije učinila ništa
Vojislav Trbuhović i M. Vasiljević pružaju svoje da to spriječi, iznevjerila je očekivanja grupe; glineni
tumačenje o tom šta znače probušene rupice na ek- kipovi koji personificiraju tu zaštitnicu postaju izlišni.
stremitetima ili na glavama terakota. Pošto se, po nji- Jednostavno se odbacuju, i slično.
hovom mišljenju, radi o kipovima Boginje plodnosti,
terakota se vezuje da plodnost, odnosno zaštitnica Ali, ne zaboravimo još jednu, treću mogućnost.
plodnosti, ne bi napustila kuću. Moguće je i tako tu- Gotovo sve primitivne grupe njeguju vrlo različite ple-
mačenje. Ali, kako se vršilo to vezivanje? Vjerovatno sove sa maskama na licu. Tok om svojih etnografskih
se figura vješala na zid ili na neki objekat u kući, ili se i antropogeografskih istraživanja Kaj Birket Smith je
nosila na prsima. Takvo jednostavno rješenje je sasvim prikupio veliki broj podataka o magijskim plesovima sa
plauzibilno, samo ono ne daje odgovor na pitanje za- upotreb om maske na licu i ustanovio da se takvi pleso-
što je na primjer u Vinči najveći dio plastičnih nalaza vi praktikuju od istočne Afrike do Amazonije, Tibeta
nađen u fragmentima: glava, trup, donji ekstremiteti i i Melanezije. Često se učesnici takvih ritualnih plesova
slično. Zašto su, kako to kaže Milutin Garašanin, od- maskiraju kao duhovi predaka i tako prizivaju njihovo
bačeni ti dijelovi? učešć e i pomoć u svakodnevnom životu. Drugi put imi-
tiraju više sile, duhove plodnosti. A ponekad se još pro-
Pretpostavljamo tri mogućnosti: vlači vrlo stara tradicija totemističkih misterija, pošto
Prva bi se odnosila, jednostavno rečeno, na pri- na licu nose obilježja nekih od životinja i ptica. (Da li
rodno lomljenje: figura je pala sa zida i slomila se. u istom smislu treba tumačiti i neke statuete vinčanske
Kod rušenja kuće stradale su i glinene figure. Ne treba grupe sa licem u vidu medvjeđe ili ptičije maske? Mož-
ovdje isključiti ni dječiju igru. Sigurno je bilo i takvih da.) Teško se oteti utisku da su i pripadnici vinčanskih
slučajeva, pogotovo kod figura koje nisu imale rupice naselja praktikovali ritualne plesove i da barem dio
za vezivanje. glinenih figura sa maskama na glavi predstavljaju ta-
Po drugoj varijanti, lomljenje figura je posljedica kve maskirane plesače. Onda i njihovo lomljenje, ako
ritualnih radnji, uobičajenih u Vinči i drugim nase- održani, stvarni ritualni ples nije proizveo željeni efe-
ljima vinčanske kulture. Kad nastupi zima, božanstvo kat, poprima sasvim normalnu posljedicu.
plodnosti, personificirano u stilizovanim terakotama,
iscrpilo je svoju moć, izvršilo je svoju funkciju i njegov Sasvim je evidentno da su pripadnici vinčanske
lik u glini se odbacuje. Prave se i uzimaju s proljeća grupe u cjelin i imali vrlo razvijen duhovni, kultno-
nove figure istog tipa i uz prethodne ritualne radnje religiozni život, ispunjen raznovrsnim magijskim
njihove posvete. Do slijedeće zime one će štititi do- radnjama. U osnovi toga života leži kult Velike Majke
56
Roditeljice, zamišljen u liku figure sa poligonalnom Slika 27. Kalotasti poklopac – maska,
maskom – pretežno sa bademastim očima i istaknu- Vinča kod Beograda
tim nosom – i karakteristikama ženskog tijela. Vje-
rovatne su i različite ritualne radnje, magijski obredi, vići), ipak za razmatranje kulta Magnae Matris je bit-
vezani za te terakote. Vjerovatni su i ritualni plesovi, na butmirska grupa, odnosno butmirska kultura. Ovo
čiji su učesnici nosili maske slične božanskim likovi- zbog toga što u tim drug im grupama nisu sakupljeni
ma, odnosno višim silama koje regulišu plodnost. U dovoljni podaci za sigurniju ocjenu oblika i dometa
kasnijem razvoju, krajem mlađeg kamenog doba, kada toga kulta. Iz starčevačko-impresso naselja poznata je
se postepeno nazire smjena matrijarhat/patrijarhat, uz samo jedna oštećena stubasta figura, a isti je slučaj i sa
ženske se javljaju i muške figure, bilo u zajednici sa kakanjskom kulturom. Mož e se samo govoriti o nekoj
ženskim likom bilo potpuno samostalno. U tom po- tradiciji kultova starčevačke kulture, koja je prenesena
gledu prednjači kosovska varijanta vinčanske kulture, i u ove krajeve.
gdje se sreću muške glinene figure sa izrazito naglaše-
nim falusom. Sasvim je drugi slučaj sa butmirskom kulturom.
Jer, to je kultura ili kulturna grupa svojstvena samo
Duhovni život vinčanskog stanovništva je oboga- ovoj zoni, njene konačne osobine su formirane baš
ćen i drugim vidovima kulta i magije. Poznato je da na ovom prostoru. Nazvana je po prvom istraženom
je i bik simbol plodnosti pa zato je gotovo normalno nalazištu u Butmiru kod Sarajeva, čije je otkopavanje
što su kod nekih kuća u Vinči ili u nekim drugim vin- i izučavanje izvršeno 1893–1896. god. (Vaclav Radim-
čanskim naseljima pred ulaznim vratima visili, odno- sky, Franjo Fiala i Moritz Hoernes). Sve do kraja dru-
sno bili prilijepljeni bukranioni, posebno oblikovane gog svjetskog rata butmirsko je naselje, uz nekoliko
bikovske glave. I te glave štite kuću, njene ukućane i podataka o nalazima u Kraljevinama kod Novog Šehe-
njihovo dobro. Dakle, štovanje bika i sve one ritual ra, ostalo usamljena pojava u navedenoj oblasti i zato
ne radnje vezane za to štovanje u kretsko-mikenskoj je nedovoljno pa i proizvoljno tumačeno porijeklo i
kulturi nije ništa novo. Sve je to već viđeno na drugim karakter same kulture. Poslije 1945. godine otkrive
stranama Balkana i ranije, još u punom neolitskom no je i otkopavano nekoliko novih, važnih lokaliteta
dobu. Među simbole se ubrajaju i tzv. prosopomorfni butmirske grupe. Među njima navodimo Nebo u doli-
kalotasti poklopci, sa uzdignutim ušima i karakteristi- ni Bile kod Travnika, Obre II, u dolini Trstionice kod
kama vinčanskog stila na terakotama. I oni djeluju kao Kaknja, Okolište na obali Bosne kod Moštra, a daleko
maske, a stavljali su se na velike sudove sa cilindričnim je najveće ono u Kraljevinama. Uz to je identificiran
vrstom da bi štitili sadržinu u njima – plodov e, žito ili još značajan broj lokaliteta ove kulturne grupe, naro-
sokove (Sl. 27). čito u široj okolini Visokog. Pokazalo se da butmirska
kultura nije pala s neba u Bosnu, nego se razvijala u
Kada se sve ovo uzme u obzir, zaista su neogra- jednom, tačno ustanovljenom procesu. Nastala je na
ničene mogućnosti proučavanja kultno-religioznog
života veoma raširene vinčanske populacije, koja je 57
učestvovala u općem trendu duhovnih kretanja ne-
olitskog stanovništva u jugoistočnoj Evropi, ali je tu
stranu života neobično obog atila vlastitim dostignući-
ma i kombinacijama pojava sa susjednih i udaljenijih
područja.
IV. 2. O prelaznoj zoni
Kult Velike Majke je odigrao važnu ulogu i u neolit-
skom dobu prelazne zone, koja zaprema oblast od
izvorišta rijeke Bosne do njenog srednjeg toka, kao i
doline odgovarajućih pritoka na tom prostoru, jedno-
stavno, zaprema važne dijelove centralne Bosne. Iako
su u prelaznoj zoni poznate i neke druge i starije neo-
litske kulturne grupe, kao što su starčevačka-impresso
(Obre I) ili kakanjska grupa (Kakanj, Obre I, Arnauto-
Slika 28. Keramičke glave iz okvira kulta Velike Majke boginje, Butmir kod Sarajeva
temeljima kakanjske kulture uz prihvatanje kultur- statovane tri faze razvoja, Butmir ulazi samo u drug u
nih i tehnoloških elemenata sa Jadrana i iz centralnog – klasičnu fazu, a Nebo u treću – degenerativnu fazu.
Balkana. Njihovom potpunom simbiozom stvorena
je nova, originalna neolitska kultura, onakva kakvu U svim istraživanim naseljima butmirske kulture
poznajemo u samom Butmiru. U Obrima II su kon- nađene su i glinene figure. No, u tom pogledu su došle
58 do izražaja i značajne razlike. Tako je u Obrima II, na
dosta velikoj istraženoj površini, nađen o svega sedam ničkoj školi Butmira, sa naglašavanjem slijedećih oso-
terakota, grube izrade i sa slabo naglašenim detaljima. bina:
Na naselju Nebo zaslužuje pažnju samo donji dio jedne - realističko modelovanje glave kod većeg broja figu-
sjedeće figure na prijestolju. S druge strane, u samom
Butmiru je sakupljeno 108, što cijelih što oštećenih, ra;
ljudskih i životinjskih figura, dakle, neuporedivo veći - prikazivanje detalja odjeće, obuće i nakita tehni-
broj nego u svim drugim naseljima. I ne samo to. Te-
rakote iz Butmira iskazuju i originalan umjetnički stil, kom urezivanja;
nepoznat u drugim neolitskim kulturama Balkana i - rijetko modelovanje nogu, donji dio tijela je obič-
jugoistočne Evrope. Njihovo proučavanje bilo je, zbog
toga, predmet interesovanja velikog broja stručnjaka. no ovalnog presjeka, pa se dobiva impresija obuče-
ne ljudske figure;
Baš zato se ovdje zadržavamo samo na Butmiru. - izrade tzv. adoranata, sa skrštenim ili uzdignutim
Naselje se protezalo na površini od oko 18-20.000 m², rukama, i maskiranih likova, sa plošnim ili vodo-
od čega je istraženo 5.500 m², i to u centralnom, naj- ravno položenim licem.
važnijem dijelu. Zbog tadanjih metoda terenskih istra- Posebno je interesantno da se na realistički obli-
živanja, u naselju nisu prikupljeni pod aci o izgradnji kovanim glavama prepoznaju tri rasna tipa: negroidni
nastambi (izuzev zemunica na glinenoj podlozi) niti (sa oblikom lica ovog tipa i prikazom kovrčave kose),
su sakupljene životinjske kosti. Među prikupljenim, armenoidni (sa dugim nosom i koso zabačenim če-
uglavnom kalciniranim zrnevljem su zastupljeni: ne- lom) i europeidni ili alpski (sa pravilno oblikovanim,
koliko vrsta pšenice, raž, ječam i sočivo, pa ostaci div- ovalnim licem) (Sl. 28). Na leđima jedne statuete su
ljih jabuka i lješnika. Samo poneka zaostala životinjska prikazani horizontalno poredani ožiljci, što također
kost upućuje na uzgoj govečeta, ovce i koze. Tipična indicira negroidni tip. Tijelo nekih statueta je u cjelini
je to privreda neolitskog stanovništva s tim što je ze- prekriveno mrežom sitnih ureza i to bi sasvim vjero-
mljoradnja bila jako dobro zastupljena i ovo je važno vatno značilo da je umjetnik želio da prikaže vunenu
i za duhovni život neolitskog stanovništva u Butmiru. odjeću, odnosno ogrtač (Sl. 29).
Već su sami istraživači bili fascinirani mnoštvom, lje- Pored spomenutih, rasno okarakterisanih figura,
potom i originalnošću izrađevina od pečene zemlje – za našu tem atiku su od posebnog interesa statuete sa
keramičkim posuđem i antropomorfnim terakotama. neprirodno, horizontalno položenim licem (specijal-
Među raznim vrstama keramičkih izrađevina ističu se na maska!; Sl. 30) i one sa uzdignutim ili skrštenim
one koje reprezentuju pravi butmirski stil, u prvom rukama. Takve statuete upravo idu na ruku onom tu-
redu loptaste i tzv. kruškolike vaze, geometrijska or- mačenju koje se bavi ritualnim obredom, vezanim za
namentika sa višestruko kombinovanim spiralnim i kult Velike Majke u pojedinim neolitskim nas eljima ili
pravolinijskim motivima te upotreba bijele i crvene grupama.
inkrustacije. Bila je to dotada nepoznata keramička Navedeni podaci izazivaju niz dilema.
roba (tek kasnije su u jadranskoj zoni otkrivene para-
lele, pa i prototipovi tom posuđu). Sav poznati naučni Slika 29. Statueta sa prikazom vunenog ogrtača,
svijet krajem XIX vijeka zabavio se Butmirom. Butmir kod Sarajeva
I pored sve atraktivnosti keramičke robe, posuđa 59
od pečene zemlje, glineni idoli, ljudske i životinjske
figure neosporno predstavljaju najviši umjetnički do-
met butmirskih majstora. Od spomenutog broja, samo
devet figura pripada životinjskim likovima. Inače, sve
figurine koje predstavljaju ljudske likove i na kojima
su se mogle prepoznati karakteristike tijela pripadaju
ženskim likovima. U Butmiru one drže apsolutnu do-
minaciju, pa nema nikakve sumnje da obilno repre-
zentuju kult Velike Majke u naselju i, svakako, u čita-
voj kulturnoj grupi. Glinene figure iz Butmira ne liče
odgovarajućim izrađevinama u drugim balkanskim i
vanbalkanskim neolitskim naseljima. One prip adaju
posebnoj umjetničkoj školi, preciznije rečeno, umjet-
Slika 30. Keramička skulptura sa prikazom glave, Prehetiti ili Hetiti preplavili i čitav Balkan i da odatle
Butmir kod Sarajeva potiču rasne osobine na pojedin im nalazištima. Ovo
zbog evidentne autohtone evolucije neolitskih popu
Kao prvo, šta zapravo znače ovako precizno mo- lacija. Kada se, pak, uzme u obzir prisustvo Pelazga
delirani rasni tipovi statueta? Ostavljamo po strani na jednom dijelu Balkana i njihova srodnost sa He-
izuzetnu umjetničku vještinu majstora u Butmiru titima i negroidnim Mediterancima, onda su lančani
koji su izradili takve glave terakota. Pitanje je šta zna- dodiri ili povremena pomjeranja manjih grupa sa juga
či ta kombinacija rasnih tipova? Da li je stanovništvo prema sjeveru Balkana zaista mogli doprinositi da se
Butmira (pa i drugih naselja ove kulture) bilo ovako u kasnoneolitskim grupama i naseljima, kao što su
miješano u rasnom pogledu? Da li su to samo reflek- Vinča i Butmir, nađu i odgovarajući ljudi sa armeno-
sije dalekih veza i poznavanja grupa sa sasvim drugim idnim i negroidnim antropološkim osobinama. U isto
rasnim osobinama? Ili se, konačno, radi o prikazivanju vrijeme, tu je i alpski tip koji samo nadopunjuje ovaj
raznih tipova božanstava, raznih likova Velike Majke? populacioni kaleidoskop. Prema tome, uz određenu
dozu opreza, ipak je najvjerovatnije da su u Butmiru
Ovdje postavljenim problemom najviše se u prvim zajedno živjeli ovi rasno, relativno različiti stanovnici.
decenijama XX vijeka bavio Niko Županić u svojim Još nije bilo rasne netrpeljivosti!
studijama o antropološkim karakteristikama staro-
balkanskog stanovništva, posebno onog sa teritorija Slijedeće pitanje tiče se odnosa naselja u Butmiru
južnoslavenskih zemalja. On, prije svega, prihvata prema drug im naseljima ove kulture. U Obrima II su
sintagmu da je Balkansko poluostrvo zborno mjesto u klasičnoj fazi, kojoj pripad a i sam Butmir, a naročito
za narode starih kontinenata, Azije, Evrope i Afrike, s u završnoj fazi, vrlo prisutni elementi iz neolitskih Li-
tim što bi Mala Azija bila neka vrsta mosta za afričku sičića u dolini Neretve, koji su srodni hvarskoj kulturi.
populaciju. Ovaj antropolog je, među ostalim, obra- Isto je zapažanje i na odgovarajućim naseljima iz oko-
tio pažnju na neke glave statuta u Vinči (hetitski tip!), line Visokog. U sam om Butmiru tih elemenata gotovo
u Butmiru (negroidni i hetitski tip), koštane idole iz i nema. Teza između spomenutih naselja i Lisičića išla
Sultan sela u Bugarskoj (hetitski tip), pa i određene je dolinom Idbara i Fojnice i to je, izgleda, bila stalna
osobine skeleta iz Ljubljanskog Barja. Njegov hetitski komunikacija. Butmir je ostajao po strani od te ko-
tip odgovara onom koga smo nazvali armenoidni tip, munikacije pa je i ostao, manje više, čisti, nepatvore-
Hetiti ili Hati su nastanjivali dobar dio Male Azije, a ni predstavnik butmirske kulture i po tome zauzimao
glava im se odlikuje masivnim nosom, čiji se hrbat u posebno mjesto među ostalim istorodnim naseljima.
kosoj liniji spaja sa unazad zabačenim čelom i tjeme-
nom. S njima je srodno i nastarije poznato stanovniš- I, da idemo dalje.
tvo na Balkanu, nazvano Pelazgima. Niko Županić tvr- Sam Butmir je, kako je rečeno, pružio obilje gline-
di da su Hetite, odnosno njihovu genetsku populaciju, nih statueta sa ženskim osobinama, čime je neosporno
obilježavali melanobrahikefalni elementi (tamni krat- dokazan kult Velike Majke, kako u ovom naselju, tako
koglavci), dok je u oblasti Mediterana preovladavala i u čitavoj grupi. U Butmiru su jedino nađeni tzv. ado-
krv negroidnih melanodolikefala (crni dugoglavci). ranti, figure sa dignutim ili skrštenim rukama, ili ne-
U neminovnim rješenjima dolazila su do izražaja oba prirodno položenim licem, sa svojevrsnim maskama.
tipa. Teško bi bilo prihvatiti tezu Nike Županića da su Ne treba mnogo domišljanja da se utvrdi značenje tih
60 adoranata. U Butmiru su se održavali razni ritualni ob-
redi (najviše u čast Velike Majke), u kojima su učesnici
bili maskirani, odnosno svoja poklonjenja izvodili u
stavovima poznatim i u mnogim kasnijim religijama
svijeta. Čini nam se da su se u Butmiru, koje se na-
lazilo blizu izvorišta tople, mineralne vode (dakle, uz
natprirodnu pojavu!), povremeno odigravali i ritualni
obredi, molitve, procesije, igre, uz učešće predstavnika
ostalih naselja butmirske grupe. Butmir bi tako imao
i ulogu centralnog kultno-religioznog svetilišta, oda-
tle bi poticala i koncentracija vrhunskih umjetnika.
Oni su nam ostavili svjedočanstvo neprocjenjive vri-
jednosti o sastavu stanovništva, kultu Velike Majke,
pa – vjerovatno – i o centralnim kultno-religioznim menata. Pretpostavljamo da se to dešavalo na širem
svečanostima. prostoru Visoko – Kakanj.
Ostaje, najzad, još jedno pitanje. Lokacija je bila vrlo privlačna, pošto je ležala ne-
Kako se desilo da u Butmiru nedostaje starija, po- daleko od snažnih izvorišta rijeke Bosne i toplih izvo-
četna faza butmirske kulture? Od najdonjih slojeva u ra mineralne vode. Da li je na to negativno djelovao
tom naselju istraživači su se sreli sa klasičnom fazom priliv ljudi iz doline Neretve ili se neko naselje (možda
ove kulture, sa već formiranom i originalnom njenom u Okolištu kod Moštra na obali Bosne) normalno raz-
fizionomijom. Na to pitanje se ne može drugačije od- dvojilo prema principima rodovskog društva? Ili obo-
govoriti nego konstatacijom da je populacija Butmira je? Zanimljivo je da su u Butmir stigli i najbolji umjet-
prispjela na tu lokaciju sa područja na kojem je već nici i najradikalniji čuvari starih kultova i rituala.
bila završena simbioza kompozitnih kulturnih ele
61
V. DVA POSEBNA KULTNA FENOMENA
V. 1. Ritoni ta u Albaniji ustanovljeno je da su ritoni svojstveni i
neolitskim kulturama u Cakranu i Dunavecu, u sred-
Prilikom terenskih istraživanja neolitskog naselja u njoj Albaniji, i još dalje. Značajan broj ritona, odnosno
Danilu kod Šibenika polovinom šeste decenije ovog njihovih dijelova, otkriven je na dosta brojnim neolit-
vijeka, a pod vođstvom Josipa Korošca, među ogro- skim naseljima u srednjoj Grčkoj i Tesaliji (Korint, He-
mnim brojem keramičkih nalaza su posebno upadali roneja, Eleteia, Tsangli, Larissa). Ako ovome dodamo
u oči brojni dijelovi vaza na četiri noge. Imale su sli- Caverna del Muschio i Aurisina u sjevernoj Italiji, za-
jedeći izgled: na četiri, obično valjkaste, noge ležao je okružili smo danas poznati geografski pojas na kojem
dosta plitak recipijent, na kojem se isticao široki, koso su izrađivani ritoni, svakako za posebne namjene.
postavljen otvor i velika kružna drška iznad tog otvo-
ra. Veći dio površine ovih vaza bio je ukrašen raznim, Slika 31. Neolitski riton sa geometrijskim ukrasima,
urezanim geom etrijskim motivima, među kojima i Smilčić kod Zadra
vezanim spiralama. Ovome treba dodati bojenje povr- 63
šina crvenom bojom nakon pečenja i upotrebu crvene
inkrustacije na nekim motivima. Već sam istraživač je
takve nalaze nazvao kultnim vazama i dao im naziv
“ritoni” (od grčkog τόρυτόν).
To ime im je ostalo u arheološkoj nauci sve do da-
nas. Danilsko naselje, inače, pripada srednjem neolit-
skom dobu.
Uskoro se pokazalo da ritoni u Danilu nisu usa-
mljena pojava. Još veći broj divno ukrašenih primje-
raka sakupio je Šime Batović u slojevima srednjeg ne-
olita na naselju u Smilčiću kod Zadra (Sl. 31). Dolaze
onda nalazi u Markovoj špilji na otoku Hvaru (Grga
Novak) i nekim drugim lokalitetima duž jadran-
ske obale. Ubrzo je postalo evidentno da su ritoni
predstavnici nekog posebnog izraza duhovnog života
neolitskog stanovništva na čitavom prostoru istočnog
Jadrana. Odatle se, vjerovatno, ovaj manir proširio i u
pozadinu Jadrana, te na područje prelazne zone. Po-
jedinačni ostaci ritona su nađeni u slojevima Crvene
Stijene nad Trebišnjicom i Zelenoj pećini nad izvorom
Bune u Hercegovini. Najbrojniji su, međutim, sakup
ljeni u neolitskom naselju u Kaknju, centralna Bosna,
a pojedinačno u Reštanima, južna Metohija. I tu nije
kraj. Sistematskim istraživanjima arheoloških lokalite-
Albanski stručnjaci Muzafer Korkuti i Zhanetta centralnoj Bosni su prije ritona upotrebljavani žrtve-
Andrea su s pravom, uzimajući u obzir navedeni ge- nici na četiri noge, sa vrlo niskim i kružnim recipijen-
ografski pojas, oblast sa ritonima nazvali “jadransko- tom, tzv. portabl-žrtvenici. Oni pripadaju duhovnoj
egejska zajednica” poštovalaca ritonskog kulta. Ostaje tradiciji starčevačke kulture i sa njom su dospjeli u Bo-
otvoreno pitanje da li će ritoni biti pronađeni u Epiru, snu. Međutim, na području rasprostiranja starčevačke
odnosno zapadnoj Grčkoj, na području zaleđa Jonskog kulture nigdje nisu zapaženi ritoni, nego je došla smje-
mora. S obzirom na označeni pojas, treba očekivati ri- na sa bogatom plastikom vinčanske kulturne grupe.
tone i na nekim tamošnjim neolitskim nalazištima. Prema tome, potrebe vezane za ritona su se pojavile
dosta iznenadno, u vrijeme postepenog nestajanja car-
U vezi sa pojavom i rasprostiranjem ritona postav- dium-impresso kulture, koja je u starijem neolitskom
ljaju se dva osnovna pitanja: gdje je njihovo porijeklo i dobu dominirala na Mediteranu i u zemljama Jadran-
kakva je njihova uloga u duh ovnom životu odgovara- skog bazena.
jućih populacija?
Šta je bio osnovni podsticaj ove pojave, ostaje za
Do sada su iznesene tri teze o izvornom području sada neriješeno pitanje, jedno između mnogih, koji-
ovih izrađevina: ma će se arheološka nauka baviti u idućim periodima
a) ritoni su porijeklom iz Dalmacije, odnosno iz istraživačkog rada.
oblasti istočnog Jadrana, jer su u toj oblasti naj- Nije mnogo jasnije ni pitanje čemu su služile izra-
brojnije zastupljeni, a sakupljen je i najveći broj đevine u obliku ritona. No, pokušajmo bar ovdje dati
divno ukrašenih primjeraka (Josip Korošec, Šime neko prihvatljivije rješenje. Draga Garašanin je ove
Batović, pa i pisac ovog teksta); posude nazvala “obredni sudovi – ritoni”. Služili su, po
b) poticaj za njihovu izradu je došao iz neolitske Grč- njenoj ocjeni, u obredne svrhe i u tome se slažu gotovo
ke, pošto je tamo neolitska kutura najrazvijenija u svi autori koji su se bavili problemom ritona. Tako
jugoistočnoj Evropi, pa bi tamo bila i polazna tač- Josip Korošec pledira za tezu da su oni služili u kul-
ka za danilsku kulturu srednjeg neolita (Dragoslav tu vode, s obzirom na njeno pomanjkanje u kraškim
Srejović); regionima. Šime Batović ne prihvata ovu tezu, nego
c) srednja Albanija je pružila najstarije primjerke smatra da su ritoni najvjerovatnije bili reprezentativan
ritona, pa bi ova oblast predstavljala izvorno po- oblik svjetiljki-lojanica, upotrebljavanih u svakodnev-
dručje za nastanak izrađevina u obliku ritona (na- nom životu ili prilikom posebnih obreda, odnosno
vedeni albanski arheolozi). procesija. Ni on im ne odriče kultnu namjenu. Neki
Nijedna od ovih teza nije dosad potkrijepljena si- važni detalji, ipak, ne doprinose takvim rješenjima.
gurnom argumentacijom. Na lokalitetu Cakran u Al- Crvenom bojom koja se otire često su obojeni donji
baniji ritoni su, navodno, nađeni sa keramičkim ele- dijelovi recipijenta, donji dijelovi drški ili, što je naro-
mentima koji pripadaju starijem neolitskom dobu. čito bitno, unutrašnjost samih recipijenata. Ta boja se
Mora se reći da stratigrafija Cakrana nije jasna, dobro održala u zemlji sve do momenta iskopavanja.
jer je teško vjerovati da kulturni slojevi debeli oko tri Voda bi je sigurno isprala, a lojanica barem djelimično
metra pripadaju samo jednoj hronološkoj i kulturnoj istopila i pokrila lojem. Čini se da su oba ova tumače-
fazi. Po toj logici bi mogli biti tretirani i ritoni u pro- nja polazila od nekih logičnih, ali sasvim nedovoljno
tokakanjskoj fazi u Bosni, pošto je u toj fazi kakanj- potkrijepljenih pretpostavki.
ske kulture još u značajnoj mjeri zastupljena keramika
starčevačko-impresso faze, dakle, arhaičnije kera- Važna je, izgleda, sama forma ritona. Gotovo da
mičke forme. Za nalaze ritona u Grčkoj nema pravih nema sumnje da je to zoomorfna forma: četiri noge,
stratigrafskih podataka i, prema nekim saznanjima, povijen recipijent i velika drška u vidu savijenih ro-
oni ne mogu nikako biti star iji od onih iz nalazišta na gova, zaista asociraju na veoma uprošten lik govečeta,
istočnom Jadranu. Zasada je najprihvatljivije rješenje bolje rečeno lik bika. Već smo na drugom mjestu spo-
da je baš u Dalmaciji izvorišno područje ritona. Vje- menuli da je i bik simbol plodnosti pa je u tom smislu
rovatno će ovo potvrditi i neko buduće otkriće tzv. korišten i u raznim kultovima. Sigurno je da je kod
protodanilske faze, sa preživjelim elementima starije, stanovnika spomenutog geografskog pojasa stočarstvo
cardium-impresso kulture. Velika je poteškoća u tome predstavljalo temelj ekonomskog prosperiteta, da je to
što u starijem neolitu Jadrana nema uopće ni žrtvenika stanovništvo bilo itekako zainteresovano za plodnost
ni obrednih posuda koje bi kasnije zamjenili ritoni. U stoke, pa onda i za plodnost agrarnih i drugih proizvo-
64 da. Na ritonima je često i vrlo obilno korišteno bojenje
crvenom bojom i umetanje crvene inkrustacije. Zna-
no je da je i crvena boja simbol života. Na nozi jednog nekoliko neolitskih naselja na tom prostoru: područje
ritona iz Kaknja urezan je dvostruki krug linijama u Predionice kod Prištine, područje Fabrike fosfata (Fa-
vidu tzv. bodljikave žice, simbol Sunca sa zracima. I fos) u Kosovskoj Mitrovici, Žitkovac, Valač kod Ko-
Sunce je simb ol života! Prema tome, sve teče u istom sovske Mitrovice. Iako je kosovs ka varijanta bliska juž-
pravcu. Ritoni su najvjerovatnije predstavljali vrlo she- nomoravskoj, ipak ju neke pojave izdvajaju u zasebnu
matiziran lik bika i u tom obliku reprezentovali nagla- cjelinu vinčanske grupe. Plastične izrađevine pružaju,
šeni simbol plodnosti. Čitava popratna dekoracija bi možda, njene najupečatljivije karakteristike, a u tom
išla u istom pravcu. I, kao što su za vrijeme mlađeg ne- pogledu su naročito važni nalazi u Valaču i Predionici.
olitskog doba u centralnobalkanskoj ili prelaznoj zoni
žitelji tamošnjih naselja držali u kućama glin ene figure Kada je riječ o plastici kosovske varijante, naročito
Velike Majke (predstavnice uglavnom agrarnog kulta), u dva spomenuta nalazišta, spomenimo slijedeće bitne
tako su i pripadnici “jadransko-egejskih” zajednica dr- osobine:
žali u kućama ritone (predstavnike stočarskog kulta). - velika sklonost ka monumentalnim figurama (po-
Oni su osiguravali željenu plodnost.
sebno u Valaču), što, inače, nije zapaženo u drugim
Treba li spominjati da su u klasičnim orijental- varijantama;
nim kulturama, ili u samom Egiptu, u liku bika bila - ima dosta figura sa predstavom maske na licu, ali
simbolizirana neka od vrhovnih bož anstava? Treba li se na njima ističu plastične bademaste oči;
spominjati minojskog Apisa i sve ono što se događalo - uz terakote sa ženskim osobinama prikupljeno je i
oko ovog svetog bika? Njegovo konačno žrtvovanje? dosta figura sa muškim osobinama, npr. figura sa
Koliko je bio ukorijenjen odnos ljudskih zajedni- vrlo jasno označenim muškim genitalijama, prema
ca prema plodonosnoj snazi bika, svjedoči i poznati tome, ovdje, uz štovanje Mater Ge – Velike Majke,
obred tauroktonije u mitraističkoj religiji. Zbog toga, dobivaju u kultu pristojno mjesto i muški partneri.
sa mnog o vjerodostojnosti se može tvrditi da je kult Pa ipak, među plastičnim izrađevinama (a to je i
oličen u korištenju ritona pripadao istom kultnom glavni razlog izdvajanja ovog poglavlja) izazivaju opću
krugu. Radi se o štovanju bika kao vječnog simb ola pozornost kombinovane zoomorfne terakote. To su fi-
plodnosti, odnosno o štovanju određenog božanstva, gure sa životinjskim tijelom i ljudskom glavom (Sl. 32).
zaštitnika plodn osti, čiji je simbol bio označen u liku
bika. Relikti davno preživjelog totemizma uporno su
se održavali na nekim prostorima!
Ostaje stvar domišljanja kako su sve korištene ove
četveronožne izrađevine od gline. Da li i u nekim sku-
pnim obredima? Da li i u posebnim prilikama? Jesu
li tim obredima rukovodile posebne ličnosti, “šamani”
ovog posebnog kultno-religioznog sistema? Da li su
ikada, prilikom obreda, ubijani izabrani bikovi? Moglo
bi se i to pretpostaviti.
Inače, ovaj kult sa ritonskom simbolikom je dosta
dugo trajao negdje od polovine V do kraja IV mileni-
ja st. e. pošto su nalaženi ritoni i u slojevima hvarske
kulture, koja pripada mlađem neolitskom dobu. Taj
kult na zapadnim stranama Jugoslavije je nesumnjivo
određen pandan kultu Velike Majke u centralnom bal-
kanskom prostoru. Pripadaju mu i najljepše izrađevi-
ne od gline na tom prostoru.
V. 2. Prakentauri Slika 32. Zoomorfna terakota sa tijelom životinje i
ljudskom glavom, Fafos kod Kosovske Mitrovice
Ranije je već rečeno da se među varijante vinčanske
kulturne grupe svrstava i posebna kosovska varijan- 65
ta. Dosada je sistematskim istraživanjem obuhvaćeno
Pri tome je potrebno naglasiti nekoliko detalja. dakle, tu hipotezu kao realnu činjenicu. Pojedine gru-
Neobično su stilizirane prednje životinjske noge: de- pe Indoevropljana, koje su se kretale iz stepskih oblasti
bele su i gore zaobljene pa se dobiva neka vrsta srco- na Istoku prema južnim evropskim predjelima i koje
likog jedinstva. Ove prednje noge su redovno i ukra- su definitivno srušile neolitsku tradiciju na tom pro-
šene raznim urezanim ornamentima, dok ornamenata storu, imale su u svom sastavu i pojedince: skupine ko-
nema na zadnjim nogama. Na srcoliko formiranim njanika, naoružane posebnom vrstom sjekira i drugog
prednjim nogama i prsima životinja nasađena je ljud- oružja, nadmoćno su prelazile preko krajeva naselje-
ska glava. Baš ove glave svrstavaju kosovske zoomor- nih neolitskim starosjediocima. Širio se strah na su-
fne figure među vinčanske plastične izrađevine. I one, sjedne krajeve, a predstave o konjanicima su dobivale
uglavnom, nose poznate vinčanske maske na licu. fantastične obrise. Glasine i opisi dotada nepoznatih
bića stizali su i do kosovskih strana, moguće da je neki
Ovdje se mora napomenuti da je u Valaču nađen u pripadnik tamošnjih neolitskih naselja, u dalekom lu-
kulturnim slojevima i izvjestan broj bakarnih predme- tanju, i sam sreo neobične došljake pa o tom pričao pri
ta. Nema sumnje da je to važna hronološka oznaka i povratku. Eto podsticaja za umjetničko oblikovanje
da slojevi sa navedenim, karakterističnim osobinama, spomenutih figura. Možda bi, u sklopu ovakvih pret-
iako još u neolitskom kulturnom ambijentu, pripadaju postavki, trebalo skrenuti pažnju na dvije činjenice.
već eneolitskom ili halkolitskom dobu. U tom periodu
se postepeno gase norme matrijarhalnog društvenog 1. Očito je da su neolitski majstori-umjetnici sa
uređenja, počinje prelaz ka patrijarhalnoj organizaci- Kosova ovako zamišljene spodobe smatrali višim bići-
ji praistorijskih zajednica. Pojavu većeg broja muških ma, iz čega su, onda, proiz išle i odgovarajuće terakote.
statueta treba upravo zahvaliti toj promjeni. Životinjsko tijelo uopće ne odgovara formama koje su
svojstvene tadanjim životinjskim figurama. Prednji
Ali, ovdje nas zanimaju spomenute zoomorfne njihov dio neosporno asocira na snažna konjska prsa,
figure; mogli bismo ih pravilnije nazvati antropozoo- dok ljudska bista, na ovako modeliranim nogama i pr-
morfnim figurama. Sam istraživač Valača, Nikola Ta- sima, oponaša u potpunosti glave antropomorfnih fi-
sić, ističe da se takve figure sreću prvi put u vinčanskoj gura uobičajenih u vinčanskoj plastici. Tadanji čovjek
grupi (pri tome misli i na Gradac kod Zlokućana iz je svoju tradicionalnu viziju viših bića – božanstava
južnomoravske regije) i da je to jedinstvena pojava na prenio i na novo, nepoznato božanstvo. Na taj način
Balkanu i u srednjoj Evropi. On sasvim decidno kaže je nastao lik “prakentaura” u plastičnoj umjetnosti ko-
da ovakve figure imaju nesumnjivo kultni karakter i sovske varijante vinčanske kulture.
da indic iraju jedan oblik vjerovanja tamošnjih stanov-
nika, sasvim poseban ritual. S obzirom na potpuno 2. Nikola Tasić u svom izvještaju o istraživanju na
određene mitološke predodžbe i likovnu interpretaci- lokalitetu u Valaču navodi da je u prvoj godini isko-
ju ljudi-konja u antičkoj Heladi, koji se tamo nazivaju pavanja nađeno sto primjeraka zoomorfnih terakota
kentaurima, Nikola Tasić – iako sa značajnim opre- i da su svima nedostajale glave. Tek u kampanji 1957.
zom – valačke figure i imenuje kao “prakentaure”. Čini godine je nađeno nekoliko primjeraka cijelih terako-
se sa punim opravdanjem. ta ovog oblika. Zašto su ove figure nađene u daleko
najvećem broju bez ljudske biste, odnosno bez ljudske
Izgleda nam da je Draga Garašanin naslutila pravo glave? Nikola Tasić iznosi tezu da su možda posebno
rješenje pitanja kako su neolitski majstori u kosovskoj modelovani životinjski trup i ljudska glava pa onda
varijanti došli na ideju da naprave fantastične životinj- međusobno sastavljeni. Da li je to uzrok obezglavlje-
ske figure sa ljudskom bistom. Jedno od rješenja, po nosti ovih figura? Naravno, nije isključeno ni tako ne-
njenom mišljenju, mogle bi biti predodžbe kosovskih što, premda nije ni mnogo uvjerljivo, jer su neolitski
neolićana o zlokobnim došljacima, odnosno pripad- majstori gline odlično znali svoj posao i nisu mogli
nicima indoevropskih grupa koje su u više talasa pro- dozvoliti tako nesigurne spojeve dijelova figura. Vje-
dirale prema Balkanu i donjem Podunavlju. Ti novi rovatno je u pitanju nešto drugo. Pretpostavljena viša
došljaci su poznavali konja i kretali se jašući na tim bića, prikazana u vidu ovih zoomorfnih (antropozoo-
životinjama. Čovjek koji nikada nije vidio konjanika morfnih) figura su, sigurno, smatrana neprijateljskim
mogao je vrlo lako da konja i čovjeka objedini u neko demonima. Pa, kako im se efikasno oduprijeti? Neoli-
nepoznato, jedinstveno, fantastično biće. Doduše, ova ćani su se služili tradicionaln im ritualnim radnjama,
autorica takvo rješenje stavlja u “domen potpune hi- upriličenim u ovakvim slučajevima. Najefikasnije je
poteze”, ali nam se čini da gotovo nema druge solucije. moralo biti sakaćenje njihovih figura. Tako se, mogli
Pa, nešto slično se dešavalo i sa Kortesovom konjicom
prilikom invazije meksičkih pokrajina. Prihvatimo,
66
bismo tvrditi sa dosta vjerovatnoće, postupalo i sa prethode mikenskom dobu na jugu Balk ana. Invazija
ovim “prakentaurima”. Pojedinačno u domovima ili za Indoevropljana prema Zapadu i njihovi konjanici bi
vrijeme prigodnih svečanosti vršeno je kidanje glava i bili realna podloga za formiranje i mnogostruku ra-
na taj način su tamošnji žitelji smatrali da će se efika- zradu mita o ljudima sa konjskim trupom. Mikenska
sno suprotstaviti neprijateljskim višim bićima, nema- epoha je takav mit samo dalje razrađivala. Izuz etno je
nima, božanstvima. U isto vrijeme, na taj način će se interesantno i samo ime: kentauri su bića koja “bodu
suprotstaviti i opasnim pridošlicama, koji, predvođeni (love) bikove”, a takvo ime bi se moglo protumačiti na
ovim svojim zaštitnicima, prodiru sve bliže domaćim dva načina. Indoevropski konjanici su zaista lovili go-
krajevima i staništima. veda – bikove, pošto su bili pokretni stočari. Ili, drugo,
bikovi su u očima autohtone neolitske populacije sim
Pokušali smo ovako oživotvoriti “potpunu hipote- bolizirali božanstvo plodnosti pa bi njihovo ubijanje
zu”, postavljenu od strane Drage Garašanin. Bila bi to i od strane indoevropskih konjanika predstavljalo pra-
zamjena za odgovorajuću naraciju. vu suprotnost njihovim kultno-religioznim shvatanji-
ma. Odatle naziv kentauri – oni koji bodu bikove. U
I još jedna napomena. svakom slučaju, nalazi antropozoomorfnih figura u
Mitološka saga o kentaurima, ovjekovječena Fi- naseljima kosovske varijante vinčanske kulture pruža-
dijinim reljefim a u Metopskim poljima na atenskom ju mogućnost širih i dubljih razmatranja o porijeklu
Partenonu (kentauromahija, borba Lapita i Kentaura) mita o kentaurima na Balkanu. Poznato je da u velikim
je sigurno veoma arhaična na Balkanu. Branko Gavela religijama na Istoku i u dolini Nila mnoga božanstva
spominje mogućnost da je ona preuzeta iz kretsko- imaju ljudsko tijelo i životinjsku glavu (iznimka je ču-
mikenske epohe, što je, naravno, sasvim logična pret- vena Sfinga!). Očita toteimistička reminiscencija. Ov-
postavka. Pitanje je samo kako je ova saga dospjela u dje je obrnut slučaj, pa ta činjenica još više podup ire
kretsko-mikensku mitološku tradiciju. Nešto bi u tom tezu o sasvim drugačijem porijeklu mita o kentaurima
pogledu mogle doprinijeti i naše figure “prakentaura” na Balkanu.
sa Kosova, jer te figure iskazuju istu ideju, a hronološki
67
VI. MORS QUID EST? AUT FIMIS AUT TRANSITUS?
/Šta je smrt? Kraj ili prelazak?/
Ovakvo pitanje postavio je učeni filozof Lucije Seneka, Gourhan, pokušao je da na jednom mjestu prikaže
Neronov vaspitač, u svojim pismima Luciliju o mora- duhovni život paleolitskih ljudi, od raznih kultova do
lu. Svakako je na to bio podstaknut učenjem pripadni- umjetničkih ostvarenja. U tom svom djelu poklonio
ka orfizma i Platonove Akademije, po kojima je smrt je dosta pažnje i pokapanju umrlih, kao i kultovima
samo prelaz iz ovog života u drugi, bolji život. Isto vezanim za smrt tadanjeg čovjeka. Evo nekoliko nje-
učenje je svojstveno i mnogim religijama kroz čitavu govih osnovnih zaključaka:
pisanu povijest. Ovdje nas zanima da li je čovjek i pri-
je pisane historije, praistorijski čovjek, postavljao sebi Vjerovatno je već neandertalac, barem u nekim
isto ovakvo ili slično pitanje? slučajevima, sahranjivao svoje umrle. Klasičan primjer
zabilježen je u Tešik Tašu (Turkestan), gdje je nađen
Sasvim je očito da su život i smrt lice i naličje iste dječiji kostur okružen skeletima pet ubijenih kozoroga.
medalje, nazovimo je bitisanje. Praistorijski čovjek se
neprestano susretao sa umiranjem svojih srodnika, za- U gornjem paleolitu (pretežno između 30–10.000
tim sa lišavanjem života pripadnika drugih grupa, sa godina st. e.) Homo sapiens je praktikovao često stere-
ubijanjem životinja, znači, sa prestankom života ljud- otipan grobni ritual: polaganje mrtvaca u jame, veći-
skih i životinjskih jedinki. Sigurno je da je najviše bio nom u zgrčenom položaju, i posipanje groba crvenim
impresioniran smrću bliskih srodnika, roditelja, vla- okerom. Zgrčeni položaj vjerovatno označava položaj
stitog potomstva i za njega je to morala biti misterija. čovjeka pri spavanju. U čuvenom paleolitskom nalazi-
A kako je razmišljao o njoj, nemamo nikakvih sasvim štu Predmost, Čehoslovačka, četrnaest mlađepaleolit-
sigurnih pokazatelja, izuzev podataka koji su dobiveni skih kostura je bilo pokriveno vapnenim pločama ili
ispitivanjem grobov a sa skeletnim ili spaljenim osta- mamutskim lopaticama. U dosta slučajeva je uz tijelo
cima praistorijskih ljudi. Naše je zak ljučivanje, prema bio položen nakit – školjke, privjesci i ogr lice od kosti.
tome, ovisno o viđenju kako su pripadnici praistorij-
skih grupa tretirali tjelesne ostatke svojih umrlih, jesu Sasvim je izvjesno da je paleolitsko doba obilježeno
li ih opremali za onaj drugi život ili su ih jednostavno i kultom lubanje i donje vilice, koje su dosta često nala-
odbacivali? Mnogo toga se može naslutiti ovim putem. žene samostalno i u različitim situacijama i okruženju.
Brojnost podataka o tretmanu mrtvih u praisto- I, konačno, više je nego vjerovatno da je za vrijeme
rijskom dobu je vrlo različita: veoma su malobrojni u paleolita u raznim krajevima vladalo ljudožderstvo,
starijem paleolitskom dobu, najbrojniji su u kasnim kanibalizam, antropofagija.
praistorijskim periodima. Iznijećemo neke od tih po-
dataka sa područja jugoslovenskih zemalja. Nemamo Pretežan broj, ili gotovo svi skeletni nalazi paleo-
pretenziju da ih u bilo kojem obliku kompletiramo, litskih individua sa prostora južnoslavenskih zemalja
nego samo da ukažemo na primjere koji na najbolji locirani su na području Hrvatske. Teško je reći da li je
način osvjetljavaju ovaj problem u pojedinim praisto- to slučajnost, da li je to pitanje istraženosti ili posljedi-
rijskim per iodima. ca nekih drugih faktora. Znamo da je na slovenačkom
tlu istraženo mnogo paleolitskih nalazišta, ali nema
VI. 1. Paleolitsko i mezolitsko doba pravih antropoloških podataka. Buduća istraživanja
će možda osvijetliti ovaj fenomen.
Jedan od najboljih evropskih poznavalaca paleolit-
skih kultura na prostoru Starog svijeta, André Leroi- Kada je riječ o skeletnim ostacima neandertalskog
čovjeka na ovim prostorima, odmah se uzimaju u ob-
zir donjopaleolitski (mousterienski) sedimenti iz Huš-
njakove pećine u Krapini. Krajem prošlog vijeka, pri-
likom kopanja pijeska za razne građevinske potrebe,
69
naišlo se na polupećinu, ispunjenu do samog vrha ple- tri čovječije lubanje iz mezolitskog doba, pokrivene
istocenskim naslagama. Istraživanja ovih, devet meta- kamenim pločama. Ovdje se sasvim vjerovatno radi o
ra debelih naslaga, objavio je D. Gorjanović-Kramber- pravom kultu lubanje i o pokapanju mrtvaca.
ger i u njima sakupio oko 650 komada ljudskih kostiju.
Bile su razbacane na raznim mjestima, fragmentirane, Kada se sve ovo sabere, ostaje jedino sasvim si-
a znatan broj cjevanica rascijepljen i opaljen vatrom. gurno da je na tlu Hrvatske otkriven značajan broj
Sam istraživač je ispravno ocijenio da su u pitanju lokaliteta sa skeletnim ostacima paleolitskog čovjeka.
kosti neandertalca – krapinskog čovjeka. Tako je Huš- Sa izvjesnom vjerovatnoćom se mogu izvesti i sljedeći
njakova polupećina postala jedno od najbogatijih na- zaključci:
lazišta sa ostacima paleolitskih ljudi na svijetu. Prou- - da je u mlađem paleolitu i epipaleolitu gotovo iz-
čavanjem krapinskih antropoloških ostataka bavio se
zaista impozantan broj stručnjaka: njihove podatke vjesno praktikovan ritual pokapanja umrlih srod-
rezimirao je Mirko Malez. Ocijenjeno je da se radi o nika (Oporovina),
ostacima 20-30 individua, iako neki stručnjac i računa- - da postoji mogućnost kulta donje vilice paleolit-
ju i sa cifrom od 80 individua. Rascijepljene i opaljene skog čovjeka (Vindija), da su zabilježeni i primjeri
cjevanice su protumačene kao dokaz da je Krapinac kulta ljudske lubanje (Veternica), da je antropofa-
bio kanibal. Suprotno tome, Đuro Basler daje pretpo- gija za vrijeme paleolitskog doba gotovo normalna
stavke da su neandertalske individue u Krapini bile pojava i na ovom tlu.
pokopane negdje u unutrašnjosti pripećka, ali je u ne- Moramo naglasiti da ni ovi zaključci nisu doku-
kom kasnijem vrem enu došlo do perturbacije usljed mentirani u zadovoljavajućoj mjeri, ali su vjerovatni.
poplava vode iz obližnjeg potoka. Kao sigurna može se Isto tako nije potpuno jasno koji su sve povodi doveli
uzeti konstatacija Mirka Maleza do je krapinski čovjek do kulta lubanje ili do kanibalizma. Čovječiju lubanju
bio dolifokefalan (duge glave), što je izvjesna novina u je svakako i paleolitski, odnosno epipaleolitski čovjek
proučavanju neandertalske rase u Evropi. smatrao centralnim sjedištem ljudske moći. Iz istog
razloga su skoro do savremenih dana egzistirala div-
Iz vremena mlađeg paleolita, u kojem je živio lja plemena “lovaca na ljudske glave”. No, poznat je i
Homo sapiens, dosada je na tlu Hrvatske otkriveno običaj čuvanja lubanja vlastitih predaka, kako bi za-
šest lokaliteta sa antropološkim ostacima. Među njima držali i njihovu moćnu zaštitu u svom staništu. Šta je
su najvažniji Šandalja II kod Pule i Vindija kod Donje od ovoga primjenjivo za tumačenje kulta lubanje u
Voće (Varaždin). Tokom istraživanja u Šandalji II je davnim vremenima? Možda, obadvoje. Slično je i sa
sakupljeno 39 komada ljudskih kostiju u fragmentar- ljudožderstvom. Neandertalac, pa i Homo sapiens, su
nom stanju. Vidi se da su sve lubanje i kosti ekstremi- – po svoj prilici – ubijali pojedince drugih grupa da bi
teta bili razbijeni i pobacani po pećini, što bi, možda, se hranili njihovim mesom; bio bi to klasičan primjer
upućivalo na kanibalizam. Istraživač ove pećine, Mirko antropofagije. Ali se ne možemo zadovoljiti samo ova-
Malez, upućuje na ubijanje pa zamišlja da su nekadanji kvim tumačenjem. Zar nam ništa ne govore podaci da
stanovnici Šandalje II bili iznenađeni i napadnuti od mnoga plemena na području Papue Nove Gvineje sve
neke druge, brojnije i jače skupine mlađepaleolitskih do nedavno nisu imali groblja, jer su umrle pripadnike
lovaca. Starosjedioci su poubijani i, možda, pojedeni, plemena jednostavno pojeli i kosti pobacali. Po čemu
kosti bez pijeteta razbacane po unutrašnjosti pećine. bi paleolitske skupine postupale na drugi način? Da li
Analize C-14 daju cifru 12.320±100 od današnjeg vre- nam i ovako tumačenje pom aže da shvatimo otkuda
mena. Gornji slojevi u Vindiji su također dosta bogati nedostatak većeg broja ljudskih ostataka iz paleolit-
skeletnim ostacima, naročito fragmentima lubanje i skog doba, a, konačno, i nedostatak pravih podataka
ekstremitetnih kostiju. Tu je zabilježeno i više nalaza na tlu južnoslavnskih zemalja – osim u pojedinačnim
donjih čeljusti Homo sapiensa. slučajevima – o načinu sahranjivanja u tom dobu.
Spomenuli smo otprilike sve ono što bi nam moglo
Još tri podatka iz vremena tzv. epipaleolita i mezo- pomoći da sagledamo, bar donekle, onoj dio duhov-
lita zaslužuju pažnju. nog života paleolitskog čovjeka koji se odnosio na po-
stupak sa umrlim srodnicima, na kult mrtvih. Iznijeli
U pećini kod Baderne u Istri (valjda Dančeva peći- smo i sve velike dileme koje su prisutne u razmatranju
na) otkrivena je dosta dobro sačuvana cijela ljudska lu- ovog problem a. Ostavljamo čitaocu da se i sam upu-
banja. U pećini Oporovina u kanjonu Lovranske drage sti u odgovarajuća razmišljanja i da sam iskombinuje
zatečen je veći dio skeleta čovjeka u horizontaln om svoju priču o odgovoru paleolitskih ljudi na pitanje šta
položaju i uz njega priloženi ukrasi od jelenjeg roga.
Konačno, u pećini Veternici kod Zagreba otkrivene su
70
se to događa poslije smrti samog čovjeka! Ili, za sada Za vinčansku, najrašireniju neolitsku grupu na
nema odgovor a. Balkanu i u Podunavlju, karakteristične su dvije ne-
kropole – Botoš i Gomolava. Nekropola u Živanovića
VI. 2. Neolitsko doba Dolji (Botoš) sadržavala je 18 grobova i, pored toga, tri
izdvojene lubanje i nekoliko hrpa ljudskih kostiju. Svi
Nešto bolje smo obaviješteni o kultu mrtvih u neolit- mrtvaci su bili položeni u zgrčenom položaju. Kerami-
skom dobu na tlu južnoslavenskih zemalja. Ipak, samo ka pripada mlađoj vinčanskoj kulturi, dok hrpe kostiju
relativno bolje, jer ni dalje nema dovoljno nalaza za svjedoče o raščišćavanju grobljanskog areala za nove
neku sasvim dovršenu sliku o ovom vidu duhovn og ukope. Na Gomolavi kod Hrtkovaca je, uz samo na-
života kod ovdašnjih ljudi. Neki zaključci se oslanjaju selje, otkrivena nekropola od 23 ukopa, čiji su skeleti
samo na pojedinačne primjerke. zatečeni također u zgrčenom položaju. Na ruci jednog
mrtvaca je ostavljena bakarna narukvica pa čitava ne-
U svim južnoslavenskim zemljama je dosada ot- kropola pripada samom kraju vinčanske kulture.
kriven velik broj nalazišta – naselja iz neolitskog
doba. Ima tu i vrlo velikih naselja, na primjer Vinča Neosporno je da je pojedinačno sahranjivanje u
kod Beograda, Smilčić kod Zadra, Fabrika fosfata kod okviru samih naselja praktikovano tokom čitavog tra-
Kosovske Mitrovice, Okolište kod Visokog i druga. Svi janja neolitskog doba i u svim jugoslovenskim kraje-
krajevi su, dakle, bili solidno naseljeni od neolitskog vima. Za starčevačku kulturnu grupu ovakav običaj je
stanovništva pa bismo očekivali i veliki broj nekropola posvjedočen na neolitskim lokalitetima u Vojvodini
uz ta naselja, ili negdje u njihovoj blizini. Takve ne- (Kozluk, Obrež-Baštine), Slavoniji (Vukovar), Podu-
kropole nisu dosad pronađene, osim jednog broja izu- navlju (Vinča), Pomoravlju (Tečić), Podrinju (Više-
zetaka, pa se još uvijek osjeć a veliki raskorak između sava – Bajina Bašta). Sahrana je obično obavljana u
velikog broja naselja i znatno manjeg broja neolitskih jamama, a mrtvaci su polag ani u zgrčenom položaju.
grobalja. Izdvaja se tzv. zemunica “Z” u Vinči, sa prilaznim hod-
nikom, u kojoj su zatečeni ostaci od devet, relativno
Još 1956. godine Milutin Garašanin je u svom radu razbacanih skeleta. Ovi skeleti pripadaju kasnoj fazi
o sahranjivanju u balkansko-anadolskom kompleksu starčevačke kulture i ostavljaju otvoreno pitanje da li
mlađeg neolita objavio da je u vinčanskoj grupi bila je to neka kolektivna grobnica (ubijenih ili obuzetih
poznata samo jedna prava nekropola – Botoš, Živano- zaraznom bolešću individua) ili su odraz sukcesivne
vića Dolja kod Zrenjanina. sahrane jednog broja stanovnika. Neuobičajeni prila-
zni hodnik bi možda govorio za ovu drugu soluciju.
Inače, ljudski skeleti su nalaženi samo pojedinač- U tom slučaju i ovo bi bila neke vrsta nekropole, ali u
no u naseljima ili – mjestimično – i izvan naselja. Ova samom naselju.
konstatacija se ni danas nije mnogo izmijenila i mo-
gla bi se primijeniti na veliku većinu neolitskih grupa. Da ovdje spomenemo zanimljiv ukop u istovreme-
Nešto posebno su bile sahrane u Lepenskom Viru, o nom naselju Anzabegovo u istočnoj Makedoniji. Radi
čemu je naprijed bilo dovoljno rečeno. U međuvreme- se o dva skeleta odraslih individua, pokopanih u zgr-
nu otkriveno je nekoliko manjih nekropola, ali sve to čenom položaju i položenih jedna uz drugu u suprot-
ne može ni izdaleka ispuniti brojčani nesrazmjer iz- nom pravcu. Uz njih se nalazio i jedan dječiji kostur,
među naselja i nekropola. Svaki dan se pojavljuju nova a ispod njega veći zemljan i sud bez odsječenih drški i
neolitska naselja, vrše se istraživanja savremenim me- dna, u kojem je zatečen još jedan mali dječiji kostur.
todama, a samo odgovarajuća groblja izmiču. Sa tom Kakvi su sve rituali u tom slučaju izvedeni!
činjenicom se mora danas računati, bez obzira na to
što je teško iznaći prave razloge takvom stanju. Kada je riječ o jadranskoj zoni, po dva cijela ljudska
kostura su otkrivena u slojevima starijeg i srednjeg ne-
Sigurna je jedino činjenica da su se u neolitskom olitskog doba u Smilčiču kod Zadra i pripadaju, osim
dobu na tlu južnoslavenskih zemalja počele formirati jednog, odraslim osobama, sahranjenim u zgrčenom
prave nekropole i da je pokapanje mrtvih na zajednič- položaju. Tokom istraživanja slojeva mlađe neolitske
kom počivalištu ulazilo postepeno u pogrebnu praksu. hvarske kulture u Grapčevoj špilji na Hvaru, Grga No-
Nekoliko manjih nekropola sa grobovima u kojima je, vak je sakupio veliki broj razbacanih ljudskih kostiju,
uz skelete, bila priložena keramika starčevačke kul- dijelova lubanja, rebara, cjevanica, čeljusti, prstiju, u
ture, potvrđuje da je već u ovoj grupi ulazio u modu svemu 90 kostiju i od toga 3 komada koja su pripa-
ovakav pogrebni običaj. Među takvim nekropolama dala dječijim lubanjama. Grga Novak je iznio tezu da
možemo spomenuti lokalitete Ajmana u Maloj Vrbici, je ova pećina služila u obredne svrhe. Ogroman broj
Padinu na Đerdapu i Vinkovce.
71
keramičke robe, predmeta od kamena, kremena i ko- keramičkih objekata. U drugom slučaju, na žrtvenom
stiju ne bi podupirali ovaku tezu. Prije će biti da je i u prostoru potaracanom oblucima, zatečeni su dijelovi
ovoj peć ini praktikovano pokapanje mrtvih u samom dječijeg kostura i neke životinjske kosti, oko toga su
naselju, pa da su kasnije životinje rasturile kosti. ležale kamene sjekire, jelenji rog i posuda ukopana u
zemlju. Sve je onda pokriveno kamenim oblucima i
Prilično velik broj izdvojenih ljudskih lubanja u zemljom. Prava gomila-tumul!
neolitskim naseljima je, sasvim vjerovatno, znak da je
i u neolitskom dobu kult lubanje igrao određenu ulo- Izgleda da je u ovom pogledu najinteresantnija
gu u duhovnom životu tadanjeg stanovništva. Među situacija u naselju Obre II kod Kaknja, koje pripada
najstarije primjerke ubrajamo tri lubanje iz sloja sa Butmirskoj kulturnoj grupi. Ovdje je otkriveno 11
impresso keramikom u Smilčiću, a osim izdvojenih dječijih kostura, uglavnom, opet, kostura novorođen
lubanja u istom naselju, koje su ležale u sloju srednje čadi. Svi su locirani u središtu naselja, na slobodnom
neolitske danilske kulture, spominjemo i jednu lu- prostoru između nastambi. Osam skeleta je zatečeno
banju u samom Danilu kod Šibenika. U već spome- ispod najstarijih slojeva, odnosno na samoj zemlji
nutoj nekropoli iz Botoša, među skeletnim ukopima, zdravici, a ukopani su pretežno u zgrčenom položaju.
bile su položene i tri izdvojene lubanje, zatim jedna Samo dvoje od ovih novorođenčadi je bilo stavljeno na
u Višesavi kod Bajine Bašte i tako dalje. Gledajući na leđa, sa raširenim nogama, dakle, upravo onako kako
kvantitet nalaza, kult lubanje je imao znatno veću ulo- se novorođenče polaže u običnom živ otu. Tri skeleta
gu na području jadranske zone nego u nekim drugim su pripadala najstarijem kulturnom sloju. Uočen je
krajevima na Balkanu. Inače, jedino u Lepenskom različit postupak pri ukapanju djece. Jedna su ležala
Viru su lubanje (obično bez donjih vilica) polagane u plitkim jamama na zemlji ili na keramičkim frag
na veće kamene ploče i oko toga je, onda, napravljen mentima, druga su bila pokrivena polovinom grube
vijenac od lomljenog kamena. To je pravi ukop, odno- posude, treća su bila pokrivena kamenom, pločom ili
sno istinski pokazatelj kulta ljudske lubanje u mlađim ilovačom. Svi bez priloga, žrtvovani!
fazama kulture Lepenskog Vira. Zanimljivo je da su
pored ognjišta u ovom naselju bile položene i donje vi- Na osnovu iznesenih podataka dobivamo sljedeću
lice lubanja. Još više je zanimljivo da lubanje pripadaju okvirnu sliku u neolitskom dobu na tlu južnoslaven-
odraslim muškarcima, a mandibule odraslim ženskim skih zemalja: bez obzira na njihovu malobrojnost, si-
individuama. Samo usput spominjemo da se u naselju gurno je posvjedočeno pokapanje mrtvih u zajednička
u Lisičićima kod Konjica, uz jedno čvrsto vatrište, naš grob išta; općenita je pojava pojedinačnog pokapanja u
la donja čeljust odrasle osobe. Da li je i ona znak kulta samom naselju; mrtvaci su gotovo redovno polagani
donje čeljusti? I još jedan fenomen iz oblasti sepul- u zgrčenom položaju (u položaju spavanja); kult luba-
kralnog rituala. U značajnom broju neolitskih naselja nje u ovom periodu je višestruko potvrđen; vjerovatan
na području južnoslavenskih zemalja primijećeni su je i kult donje vilice; žrtvovanje male djece i novoro-
– pojedinačno ili skupno – ukopi sasvim male djece, đenčadi je, izgleda, neosporno. Prema tome, ovdašnji
često novorođenčadi. Navešćemo neke primjere. neolitski čovjek je već mnogo određenije razm išljao o
zagrobnom životu nego što je to bio slučaj u dugim
Gotovo u svim fazama kulture Lepenskog Vira prethodnim periodima.
(tzv. protoneolita) i u svim staništima-svetilištima ot-
kriveni su na ovom lokalitetu dječiji kosturi, pretežno Ovdje su, možda, od prvenstvenog značaja dva
novorođenčadi. Tako je iz faze Ib zabilježen nalaz 4-5 pitanja: šta znači pokapanje pojedinaca u neolitskim
kostura novorođenčadi. Gotovo redovno su bila sa- naseljima i kako objasniti toliki broj dječijih ukopa?
hranjena u zadnjem dijelu kuće, i to ispod tvrde pod-
nice. U nešto starijoj fazi Vlasca (Vlasac Ia), tokom Na prvo pitanje je moguće samo jedno objašnjenje:
istraživanja su očišćene elipsoidne jame u kojima su u naselju se postavljao umrli srodnik koji je u njemu
bila sahranjena sasvim sitna djeca, posuta crvenkastim za života obnašao neku posebn u dužnost. Mogla je to
okerom. Očito stara tradicija! biti glavna žena u matrijarhalnoj zajednici, vrač, izuze-
tan lovac i slično. Očekivana je pomoć i zaštita ovakve
Kasnijoj starčevačkoj, odnosno kombinovanoj ličnosti i poslije smrti. A to bi značilo da je neolitski
starčevačko-impresso kulturi, u naselju Obre I kod čovjek već sasvim određeno vjerovao u život i sa one
Kaknja, Bosna, pripadaće dva sasvim posebna ukopa. strane neprozirne zavjese. Manje je vjerovatno da su
U jednom grobu (grob 7) je zatečen dječiji skelet u sje- to bile žrtve.
dećem položaju, opkoljen uspravnim kamenim plo-
čama, a uz njega priložena dva sunčeva diska i dosta Sasvim mala djeca i novorođenčad su sigurno žr-
72 tve određenih vjerovanja i obreda u neolitskim nase-
ljima. Uostalom, to nije nikakva specijalnost ovdašnjih
grupa, već je klasičan primjer ovakvih nalaza sa po- kamenim oblucima pa su nastavljene ritualne radnje,
dručja kulture Cucuteni-Tripolje u Rumuniji, za koje kojima pripadaju dijelovi dječijeg kostura i životinjske
Hortensia Dumitrescu smatra da predstavljaju žrtvo- kosti. Sve je, najzad zatrpano, ili je ostalo i dalje neko
vanje djece vezano za izazivanje plodnosti. Korijeni “sveto” mjesto, jer je oko njega čitav niz nalaza koji po-
ovog rituala bi vodili prema istočnom Mediteranu. svjedočuju neku vrstu “hodočašća” ovom mjestu.
Šime Batović je u svom radu o Smilčiću i kultu mrtvih
u neolitu Dalmacije prikupio dosta odgovarajućih po- Sve u svemu, žrtvovanje djece u raznovrsnim va-
dataka iz mediteranskih oblasti i došao do zaključka rijantama je očit znak jedne religiozne manifestacije,
da je to jedinstvena pojava na Mediteranu povezana sa u kojoj su višim silama prin ošene tako dragocjene žrtve
nekim zemljoradničkim ritualom. Pošto je u Obrima kao što su sitna djeca otrgnuta sa majčinih prsa. Širom
II veoma snažno zastupljena kulturna komponenta sa svijeta su kod primitivnih plemena poznate ljudske žrtve
Jadranom, a stanovništvo se intenzivno bavilo zemljo- (stari stanovnici Meksika prednjače u tom pogledu!). No
radnjom, takav ritus je sasvim razumljiv. u neolitskom dob u na tlu južnoslavenskih zemalja je u
prvom redu prakticirano žrtvovanje djece u slavu viših
Gotovo je sigurno da su nalazi kostura sitne djece bića, bogova! I bez obzira na majčinske suze!
i odojčadi svjedoci posebnih žrtvenih radnji. Većina
stručnjaka ih povezuje sa izazivanjem plodnosti. Ži- Najzad, još jedna napomena.
telji Obra II su se, kao što je rečeno, intenzivno bavili Ako se vratimo na konstataciju da je na našem tlu
zemljoradnjom, ali je ovdje simptomatično da je naj- zabilježen o relativno malo ljudskih sahrana u nekro-
veći broj dječijih ukopa obavljen na zemlji zdravici, u polama ili u naseljima, možda bi bilo logično pomi-
vremenu pred izgradnju prvih nastambi, koje su po- šljati još na jedno rješenje – odnošenje i izlaganje mr-
dizane u krugu oko tog žrtvenog prostora. Zbog toga tvaca daleko od naselja. Ni ovakav način nije nepoznat
je, u ovom slučaju, mnogo vjerovatnije da su djeca žr- kod primitivnih plemena. U tom slučaju bi se odmah
tvovana prilkom odluke budućih stanovnika da se tom nametnulo i pitanje da li se tak o postupalo iz straha
žrtvom postigne “blagoslov” onih viših sila koje su, po od mrtvaca (što također znači vjerovanje u zagrobni
njihovom shvatanju, imale najveći uticaj na život i pro život!) ili se umrli srodnici prepuštaju izvan naselja
speritet naselja, pa i njihovih žitelja. Moglo je to biti višim silama koje vladaju nepoznatim prostorima, sa
božanstvo Sunca, Velika Majka, neka agrarna plodo- onu stranu svakodnevnog životnog kretanja. Ovo dru-
tvorna sila i slično. Tek slijedeće troje djece je moglo go ima više izgleda. Čini nam se da ovu pretpostavku
biti žrtvovano radi izazivanja plodnosti, jer njihovi treba ozbiljno uzeti u obzir.
ukopi već pripadaju starijim kulturnim slojevima, vre-
menu već ustaljenog prebivanja u naselju. VI. 3. Eneolitsko ili bakarno doba
Jedinstven je slučaj na lokalitetu Anzabegovo u Jedno od najkomplikovanijih prelaznih perioda u pra-
Makedoniji. Žrtvovano dijete je stavljeno u veliku ze- istorijskom vremenu bilo je baš ovo doba. Bio je to su-
mljanu posudu, kojoj su prije toga odbili dno i ruč- mrak matrijarhalnog neolitskog društva, nastupila je
ke. Kroz oslobođeno dno krv žrtve se sliva direktno puna degeneretivna faza, unutarnje raspadanje poje-
u zemlju, a bez ručki posuda se ne može premještati dinih neolitskih rodova usljed istrošenosti sistema, a u
na drugo mjesto. Da li je ovo čist primjer žrtve radi iza- isto vrijeme su se sa raznih strana, sručile na područje
zivanja plodnosti? Vjerovatno. Ali, zbog čega su, onda, južnoslavenskih zemalja mnoge nove grupe sa istoka i
iznad ove neobične žrtve sahranjene dvije odrasle indi- sjevera. One su bile svježe, drugačije uređene, sa pu-
vidue i jedno dijete? Da li je u pitanju sahrana ličnosti nom dominacijom patrijarhalnog sistema, često vrlo
izuzetnog poštovanja i njihova djeteta, pa su sahrane pokretljive i bolje naoružane.
obavljene na već “posvećenom” mjestu? Možda.
Odjednom se poremetio tradicionalni red stvari,
Nešto su drugačije žrtve u naselju Obre I. Prije mirni život dotadanjih, vidno oslabljenih neolitskih
svega, sahranjeno dijete u sjedećem položaju je žrtva grupa, sve je više pripadao prošlosti. Nove grupe su
Sunčevu božanstvu, pošto su uz njega stavljeni odgo- ih uništile, protjerale ili – u vrlo rijetkim slučajevima
varajući diskovi, simboli kulta Sunca. Na drugom po- – inkorporirale u svoje redove. Zbog toga se i nalaze
strojenju je ritual trajao nešto duže vremena. Prvo je ostaci nekih neolitskih kultura na brežuljcima, iako to
načinjeno vatrište-žrtvenište na taj način što je ome- mirni zemljoradnici i stočari nisu voljeli, nego su na-
đeni prostor pokriven naslag om ilovače. Na njemu je selja osnivali uz potoke i rijeke. Sada su to jednostavno
ložena vatra i vjerovatno su prinošene određene žrtve bile izbjeglice. Brzo će tu i izumrijeti.
pred osnivanje naselja. Zatim je žrtvenište prekriveno
73
Razgradnja neolitskog, mirnog i međusobno do- su nekropole u grupi Tiszapolgar-Bodrogkeresztur,
bro organizovanog svijeta na ovom tlu počela je u među kojima se ističu one u Čoki, Batki kod Sente,
toku IV milenija st. e. Krajem toga milenija pojačava Nosi kod Subotice. Pokopi su vršeni u jamama i u zgr-
se nemir zbog nadiranja nepoznatih invazora, dok je čenom položaju, sa tačno određenim pravilima ritua-
III milenijum uglavnom ispunjen trajnijim razmješta- la: oko glave su stavljane manje posude, a u predjelu
jem novih kulturnih grupa na prostorima ranijih ne- karlice veći sudovi, kao što su oni za držanje mlijeka.
olitskih kultura i naselja. Nešto drugačiju sudbinu do- Ponekad se prilažu kremeni noževi, bakarni predmeti,
živjele su neolitske skupine na kraškom području, na pa i ukrasi od zlata. Smišljena oprema za prelazak u
jadranskim obalama i na ostrvima, pa na jadranskom drugi svijet. Velike posude su vjerovatno bile pune te-
zaleđu. Nove grupe nisu ovamo prodirale sve do mla- kuće hrane, a male posude bi trebale služiti za zahvata-
đeg eneolitskog doba (nenaviknute na kraške uslove nje te hrane. To je očito shvatanje da mrtvac nastavlja
života!), pa su stare neolitske kulturne grupe preživjele da živi i u drugom, nazovimo ga, podzemnom svijetu,
mnoge udare u susjednim krajevima i proživjele – do- Nekropole su poznate i u okviru badenske (npr. Bo-
duše u degenerisanom obliku – sve do duboko u treći gojevo – Zgrčenci) i kostolačke kulturne grupe (npr.
milenij st. e. Padina kod Gospođinog Vira na Đerdapu – paljevin-
ski grobovi). U okviru nekropole u Bogojevu je, među
Koje su to nove grupe? ostalim, nađen jedan dvojni grob, te grob čovjeka, go-
Najstarija među njima je Tiszapolgár-Bodrogke- večeta i pernate životinje. Ovom drugom je ostavljena
resztúr grupa u Potisju, usko povezana sa odgovara- solidna poputbina za drugi svijet!
jućim pojavama na području Mađarske, gdje je dobila
i ovo ime. Savremena je mlađoj vinčanskoj kulturi. Kada je riječ o pojedinačnim ukopima u okviru
Zapadnije i južnije od te grupe se redaju, idući ne- naselja (a ima dosta primjera), vrijedi se ponovno za-
kim hronološkim redom: lasinjska kultura (Slovenija, ustaviti na lokalitetu Gradac u Vučedolu i na nekim
Hrvatska, sjeverozapadna Bosna), badenska kultura, podacima koje je R. R. Schmidt objavio u svojoj mo-
jedna od najraširenijih eneolitskih kultura u Evropi nografiji. Vremenu badenske kulture će pripadati dva
(Banat, južna Bačka, Srem, Baranja, Slavonija, sjeverna pojedinačna groba žena, ukopanih u zgrčenom polo-
Srbija, sjeveroistočna Bosna), kostolačka kultura (opet žaju, i dječija grobnica u nadsvođenoj komori. U unu
Banat, Bačka, Srem, Slavonija, srpsko Podunavlje, sje- trašnjosti, uz rubove komore, tekla je zemljana klupa
verna i srednja Bosna), vučedolska kultura (Slavonija, na koju je bilo položeno pet dječijih kostura, troje no-
Srem, zapadna i centralna Bosna, djelimično Srbija, vorođenčadi, jedno polugodišnje i jedno četvorogo-
dolina Neretve, srednji Jadran). dišnje dijete. Uz njih su priložene samo školjke i neke
Upada u oči da su neke od eneolitskih kulturnih životinjske kosti. Indikativno je da je ova dječija ko-
grupa locirane na terenu istih oblasti. Ne treba to da sturnica ležala ispod kasnije zgrade tzv. Megarona II.
zbunjuje. Svaka od tih grupa zaposjedala je određen
rejon u tim oblastima i vrlo rijetko nadslojavaju jedna Pa ipak, daleko je najzagonetniji dvojni ukop u
drugu u istim naseljima. Primjera radi, lasinjska kul- grobnoj komori, sa ulazom širokim jedan metar, pred
turna grupa prodire u zapadnu Bosnu, sredinu zapo- Megaronom II, koji pripada procvatu vučedolske kul-
sjeda kostolačka i prodire dolinom Bosne do Obra kod ture na ovom lokalitetu. Tijela muškarca i žene su bila
Kaknja, a badenska se uglavnom zadržala sjeveroistoč- položena na debljoj naslazi pepela u zgrčenom položa-
no od tih teritorija. Naravno, ovo ne znači da nije dola- ju, okrenuti jedan prema drugom. Glave im se dodiru-
zilo do sukoba među njima, ali je toga bilo vjerovatno ju. Žena rukama pokriva lice, dok lijeva ruka muškar-
u manjoj mjeri nego što bismo očekiv ali. ca počiva na ženinom bedru, a desnom drži jedan sud.
U ovom uzbudljivom vremenu propadanja jednih Glavu žene prekriva najljepša posuda u grobu, ukraše-
i nadolaska drug ih populacija, sukobljavanja pa i mije- na sunčevim i nekim drugim astralnim simbolima. Uz
šanja, nije izostala ni očekivana raznovrsnost posmrt- muškarca su stavljena dva šiljka za koplje, buda od je-
nog rituala ili kulta mrtvih. Sve navedene grupe, osim lenjeg roga, nakit od školjke, uz leđa žene bio je ostav-
lasinjske, su, na ovaj ili na onaj način, pokazale svoj ljen velik sud. U grobu je, dalje, sakupljeno; 21 čitava
odnos prema fenomenu smrti, prema kultu mrtvih i 30 razbijenih posuda, 80 keramičkih fragmenata, pa
srodnika. kosturi janjeta i psa, kosti govečeta, jelena i svinje. Ve-
Prije svega, u ovom periodu se nešto više prakti- lika većina keramičke robe je lijepo ukrašena vučedol
kovalo sahranjivanje mrtvih u nekropolama, ali se po- skim stilom. Autori djela “Praistorija jugoslavenskih
kapalo i pojedinačno u samim naseljima. Najbrojnije zemalja III” nazivaju ovaj grob bračnog para “proto-
74 kneževski pokop”. Prije ukopa je u komori naložena
velika vatra očišćenja i žrtvovanja. Na pepeo očišćenja - Arađanska humka kod Mokrina (tumul visok oko
su položeni mrtvaci. Priređivači ukopa su ovaj bračni 4 m, u centru podnožja urna sa pepelom pokojni-
par položili u stavu bračne bliskosti, uz muškarca je ka, pokrivena trbušastom zdjelom, kao prilog još
ostavljena njegova lovačka ili ratnička oprema, žena je jedna zdjela; pripada badenskoj kulturi);
dobila na glavi najljepšu posudu i lonac sa hranom.
Uz to “mesna poputbina”, pa i muškarčev pas. Količina - Velika humka u Batajnici (pokojnik spaljen na
keramičke robe je više nego imp resivna. Moglo bi se istom mjestu, povrh spališta urna sa pepelom i
pretpostaviti da je muškarac zaista bio poglavica, pa nagorjelim kostima, od žrtvenog obreda preostale
i prvosvećenik u jednom već sasvim patrijarhalnom životinjske kosti i keramički fragmenti, sve prekri-
društvu, da je umro ili poginuo u borbi i da ga je žena veno zemljom; kasnije obnovljen obred od koga su
nasilno (ili dobrovoljno!) pratila na drugi svijet. Vje- ostali keramički fragmenti i onda tumul definitiv-
rovatno ono prvo i, u tom slučaju, ovo bi bio jedan od no formiran; pripada vučedolskoj kulturi);
najstarijih, koliko-toliko dokumentiranih, primjera
o prisilnoj pratnji žene mrtvog supružnika, naravno, - Humka u Vojki (isti obred kao u Batajnici, ali
na ovom tlu. (Ukoliko Krestonci ili neka druga tračka nema tragova naknadnog rituala; pripada također
plemena, pa Gali i niz antičkih i primitivnih skupina vučedolskoj kulturi);
njeguju običaje da žena prati muža u grob, ništa neo-
bično ne bi trebalo da znači ni “poglavičin” pogreb u - Nekropola u Padini na Đerdapu, u kojoj su zdjele
Vučedolu.) sa paljevinom poredane u redu i jedan grob sa spa-
ljenim kostima pokrivenim zdjelom u Silajetu kod
Samo uzgred spominjemo da je Megaron II bio Dvorova u sjevernoj Bosni ukopani su u zemlju,
sagrađen nad komorom sa dječijim ukopima. Održa- bez vanjskog obilježja, a pripadaju kostolačkoj kul-
vana je tradicija posvećenog mjesta dječ ijim žrtvama. turi. Teško je zasada utvrditi da pripadnici kosto-
lačke kulture nisu koristili pokapanje pod tumuli-
U eneolitskom dobu su, više nego sve što je rečeno, ma. Još je relativno malo podataka u tom pogledu.
važna dva fenomena: spaljivanje mrtvaca prije ukopa Izvan panonskog, odnosno podunavskog prostora
(incineracija, inkremacija) i pokapanje pod grobnim
humkama – tumulima. daleko su najv ažniji kneževski ukopi pod tumulima u
Maloj i Velikoj Grudi na Tivatskom polju, koji Stojan
Svakako je važno napomenuti da su neki od najsta- Dimitrijević pripisuje jednoj varijanti ljubljanske kul-
rijih primjera spaljivanja pokojnika u panonskoj obla- turne grupe. Tumul, prečnika oko 20 m, bio je visok
sti vezani za sahranjivanje pod tumulima. gotovo 4 m. Pokojnik u zgrčenom položaju je pokopan
u sanduku od kamenih ploča, ekscentrično lociranom
Slika 33. Grob bračnog para iz Vučedola kod Vukovara
75
Slika 34. Centralni grob iz humke Velika Gruda kod Tivta
u tumulu. Uz kosti mrtvaca bogati prilozi dvije lijepo Nedavno istraženi tumul u Velikoj grudi kod Tivta,
ukrašene posude, zlatni triangularni bodež, pet zlat- odražava sličan pogrebni ritual kneževskog ukopa kao
nih karičica za kosu, dva dugm eta od bakarnog lima. i onaj u Maloj Grudi od kojeg je udaljen oko 270 m.
Bio je to pravi “kneževski” grob, bolje rečeno grob Tumul je imao prečnik od 26 m, i visinu od 6,30 m
lokalnog rodovskog princepsa. Predmeti od zlata su u odnosu na okolni teren. Pokazalo se da humka sa-
egejskog porijekla, po čemu se vidi da je tivatski knez drži dva centralna groba, jedan iznad drugog, jedan
za života bio vrlo cijenjen i bogat: predmete je, iz po- primarni i jedan sekundarni. Grobna konstrukcija se-
štovanja, dobio na poklon ili ih je nabavljao na jugu kundarnog groba, datiranog u bronzano doba, u kome
preko posrednika, sasvim je sigurno da je u to vrijeme je bio pokojnik u ispruženom položaju, bila je oivičena
južni Jadran održavao stalne kulturne i ekonomske širim kamenjem i pokrivena tankim kamenim ploča-
veze sa kretsko-egejskim naprednim svijetom. Kera- ma i oblucima. Primarni centralni grob, radi kojega je
mičke posude su izrađene u domaćem stilu pa je na tumul bio i podignut, oblikom je sličan glavnom grobu
taj način došlo do sretne kombinacije za hronološke u centru tumula Mala gruda. Jama je bila izdubljena
odrednice domaće proizvodnje. Tumul u Maloj Gru- u prirodnoj podlozi i ograđena kamenom. U grobu je
di je imao omotač od kamenih oblutaka, a na raznim bio sahranjen muškarac u zgrčenom položaju, ležeći
krajevima su konstatovani ostaci spališta od naknad- na svojoj lijevoj strani, glave okrenute u prema sjeve-
nih ritualnih radnji. I ovaj detalj pogrebnog rituala je roistoku. Uz pokojnika, koji je po svemu sudeći bio
imao širok smisao, a kasnije je vrlo često ponavljan. vrlo istaknuta osoba, pronađene su obredna keramič-
76
ka šolja sa urezanim i bijelo inkrustiranim motivima osnovu ovih pokazatelja nije teško zaključiti da su prvi
ljubljanskog tipa, dva bronzana sječiva (brijača), bron- tumuli bili podignuti nad ukopima rodovsko-brat-
zana sjekira, te osam zlatnih karičica za kosu, od kojih stvenih prvaka. Grobovi iz tumula u Velikoj i Maloj
tri karike odgovaraju onima iz Male Grude, a pet se Grudi jasno ukazuju na južne veze. Kasnije se običaj
vezuju za nalaze iz grobova sa ostrva Leukas u Jon- podizanja tumula nad grob ovima srodnika omasovio
skom moru. i u mnogim krajevima dobio prioritetno mjesto u po-
grebnom ritualu. Kao takav, zadržao se do kraja prai-
I, najzad, pretežno na području Banata i Bačke storijskog doba. Ima dosta stručnjaka koji smatraju da
je istraženo nekoliko tumula koji svjedoče o prilično je i spaljivanje pokojnika, incineracija, južnog porije-
snažnom prodoru stepske populacije sa istoka na pa- kla. Čini nam se da je ovo manje vjerovatno. Postoje
nonski prostor. Borislav Jovanović je posvetio niz ra- indicije da je kremiranje pokojnika počelo već u neo-
dova ovoj pojavi i obradio nalaze iz Uljme, Vlajkovca litskom dobu. Milutin Garašanin spominje neke ostat-
kod Vršca, Batke na ušću Begeja u Tisu, Vojlovice kod ke ovog rituala u Vinči kod Beograda i u Potpornju
Pančeva te iz Srpskog Krstura i Đale. Radi se uglav- kod Vršca, gdje je uz kalcinisane kosti nađena i tipična
nom o vrlo velikim tumulima, prečnika 35-30 m. kamena sjekira, a čini se da bi i spomenuto žrtvenište
u Obrima I upućivalo u tom pravcu. Duboke korije-
Sahrane su izvršene u jamama, obloženim i po- ne kremiranja pokojnika u panonsko-podunavskom
krivenim drvenom građom i, obično, bogato posutim prostoru potvrđuju i primjeri iz vremena badenske i
okerom. U Uljmi, Batki i Vojlovici pokojnik je poko- kostolačke grupe (Arađanska humka, Padina na Đer-
pan u zgrčenom položaju, s tim što je položen na leđa, dapu). Zato danas sve više preovlađuje mišljenje da je
a noge mu uvis povijene. Dakle, poseban zgrčeni polo- pogrebni ritual incineracije samostalna pojava na tom
žaj! Prilozi nisu brojni, a najizrazitiji su oni iz Srpskog prostoru, pa čak i teza da je panonsko-podunavski
Krstura i Đale – sudovi ukrašeni vrpčastom ornamen- prostor primarna oblast za nastanak ovog rituala. Ne
tikom, izrazito karakteristični za stepske populacije. U treba zaboraviti da je incineracija na tom prostoru i u
panonskom prostoru Jugoslavije je evidentiran velik bronzanom dobu igrala izuzetno važnu ulogu. Napri-
broj sličnih tumula; oni nisu istraženi pa se ne može jed smo spomenuli i ulogu heliolatrije u svemu tome.
još reći koliko ih pripada stranoj, stepskoj populaciji.
Tumuli sa grobovima pripadnika stepske popu-
Dugo vremena se vodila, i još se vodi, diskusija o lacije su stranog porijekla. Oni imaju veoma važnu
tome odakle potiču dva nova ritualna običaja – sahra- ulogu samo u pogledu izučavanja indoeuropeizacije u
njivanje pod tumulima i spaljivanje pokojnika. Mnogo pojedinim dijelovima evropskog tla.
toga ni do danas nije razjašnjeno.
Obavezna je na kraju ovog razmatranja konstataci-
Za običaj pokapanja pod tumulima u opticaju su ja da se kod stanovništva eneolitskog doba na područ-
stalno dva tumačenja; preuzet je pod uticajem stepskih ju južnoslavenskih zemalja uglavnom, pa i definitivno,
ritualnih obreda, i drugo, preu zet je iz južnih obla- učvrstilo vjerovanje u zagrobni život čovjeka. To, me
sti Balkana, odnosno sa kretsko-egejskog prostora. đu ostalim, potvrđuju i slijedeće pojave:
Stepska plemena i narodi su zaista masovno koristili - naknadne obredne radnje – nazovimo ih daće –
običaje sahranjivanja pod tumulima-kurganima, ali
ima problema sa hronološkim odrednicama. Tumuli nad grobovima pokojnika, posvjedočene keramič-
sa grobovima-jamama stepskog porijekla u panon- kim fragmentima i životinjskim kostima na nekim
sko-podunavskom prostoru su vremenski mlađi od tumulima (Batajnica, Tivat), što znači da se ovim
onih koji su nastali u doba badenske kulture. Prema doprinosi boljem bivstvovanju pokojnika na du-
tome, pokapanje pod tumulima je ušlo u upotrebu i gom svijetu ;
prije dolaska stepskih populacija. Uzgred spominjemo - kameni vijenac oko groba pod tumulom (Tivat),
da stepske populacije nisu spaljivale svoje pokojnike, što, bez obzira da li se time željelo zaštiti spoljni
a u Arađanskoj humci se radi o tipičnoj incineraciji. svijet od djejstva pokojnika ili samog pokojnika
Možda je vjerovatniji južni uticaj i zbog hronoloških od zlog uticaja spoljnjeg svijeta, samo potvrđuje
razloga. Tamo je ovakav običaj vrlo rano ušao u modu vjerovanje da pokojnik i na drugom svijetu ima
u okviru kulta mrtvih i shvatanja o zagrobnom životu. određenu ulogu ili potrebu; u kasnijim periodima
Istakli smo već da su najstariji tumuli velikih dimenzi- kameni vijenac pod tumulima je dosta uobičajena
ja i oni su mogli da budu podignuti samo kolektivnim pojava;
naporom. Tako nešto je pripadalo samo rodovskim i - dvojni grob muškarca i žene iz Vučedola, pri čemu
bratstvenim prvacima. Pa i tumule u Velikoj i Maloj se sasvim logično nameće zaključak da takav par i
Grudi smo označili kao grobove takvih prvaka. Na
77
na drugom svijetu nastavlja svoj bračni život; već kojima ona upravlja – pretežno na brežuljcima – pa i
smo spomenuli slična vjerovanja potvrđena pisa- grobni ritual. I, treće, pojačavaju se ekonomske veze
nom dokumentacijom; sa okolnim svijetom, što se lijepo može pratiti prema
- donekle i incineracija, ako se tim činom osloba- ostacima materijalne kulture. Neki elementi ukazuju,
đa onaj prometejski dio čovjeka od materijalnog ipak, na stare zakonitosti gentilnog društvenog uređe-
oklopa. nja, na primjer na suživot dva ili više rodova u istom
Naravno, čovjek se od starine vrlo teško mirio sa naselju radi ženidbenih odnosa.
pomišlju da poslije smrti prestaju svi elementi življe-
nja. Neprestano je stvarao svoje vizije o zagrobnom U bronzanom dobu je na temelju svih navedenih
životu kao važnom segmentu religioznog sistema. društveno-ekonomskih kretanja formirana na tlu juž-
Za eneolitsko doba smo naveli neke od tih vizija. noslavenskih zemalja velika masa kulturnih grupa –
malih zajednica, velikih zajednica, čitavih kulturnih,
VI. 4. Bronzano doba pa i “etničkih” kompleksa. Njihovo izdvajanje je mu-
kotrpan posao za prahistoričare-arheologe, ali su u
Približavamo se sve više onom vremenu u kojem nas na djelu “Praistorija jugoslavenskih zemalja IV”, Bronza-
nekim okolnim područjima pisani izvori obavještavaju no doba, Sarajevo 1983. god. uglavnom naznačene sve
o društveno-ekonomskim kretanjima i duhovnim zasa- te zajednice. Sistematsku, odnosno sintetsku obradu
dama na tim područjima. Na teritoriju južnoslavenskih tih zajednica izvršili su u ovom monumentalnom dje-
zemalja u tom vremenu vlada bronzano doba (pretežno lu: Borivoj Čović, Milutin Garašanin, Stane Gabrovec,
drugi i početak prvog milenija stare ere) i ono u potpu- Ivan Marović, Ružica Drechsler-Bižić, Šime Batović,
nosti pripada ovdašnjem praistorijskom vremenu. Iako Ksenija Vinski-Gasparini, Draga Garašanin.
pojedini pisani izvori sa juga i jugoistoka tu i tamo
spominju ove krajeve, velike koristi za rekonstrukciju Nema danas nikakve sumnje da se kod populacio-
života na ovom prostoru od tih napomena nema. nih grupa bronzanog doba u ovim krajevima još više
učvrstilo vjerovanje u zagrobni život, kao i vjerovanje
Bronzano doba na području južnoslavenskih ze- o uticaju umrlih srodnika na svakodnevni život njiho-
malja se obično dijeli na tri faze. U prve dvije faze vih potomaka. Ogroman broj otkrivenih i istraživanih
(rana i srednja bronza) društveno-ekonomski razvoj nekropola i pojedinačnih grobnica o tome rječito go-
teče dosta ravnomjerno, na osnovama iz prethodnog vori. Pri tome se očituje velika raznolikost u sahranji-
vrem ena i bez većih potresa. U kasnom bronzanom vanju, u kultu mrtvih, ali bi u globalu trebalo istaknuti
dobu su se, međutim, desila velika previranja. Došlo je dvije stvari: paralelno javljanje grobova u tumulima i
do populacionih pokreta velikih razmjera, do snažnih ravnim nekropolama, kao i istovremeni biritualizam,
sukoba, do nekih sudbonosnih razaranja. Pokreti su tj. pokapanje i spaljivanje mrtvaca u istim grobištima.
počeli dobrim dijelom iz panonskog prostora, proširili U svemu tome izdvajaju se i neke velike regije. Bori-
se prema jugu, zahvatili i većinu ovdašnjih krajeva. Na voj Čović je ovako ocrtao dva osnovna kompleksa u
jugu je razorena visoka mikenska civilizac ija, pokreti odnosu na pokapanja mrtvaca pod tumulima i na sa-
su prešli na sjeveroafričko kopno (Egipat) i na Malu hranjivanje u ravnim grobovima (dakle, bez ikakvih
Aziju. Bila je to prvenstveno ekspanzija nosilaca kul- vanjskih oznaka). Kompleksu sa tumulima bi pripadali:
ture polja sa urnama (nazvani po pogrebnom ritualu) jadranski pojas od Istre do Crne Gore, Hercegovina, juž-
koji su značajno uticali i na kulturnu fizionomiju u na i istočna Bosna, zapadna Srbija, dijelovi Kosova i Ma-
mnogim ovdašnjim krajevima. kedonije, a kompleksu ravnih grobova istočnoalpska re-
gija, panonsko-podunavska regija, Pomoravlje i istočna
U ovom vremenu na tlu južnoslavenskih zemalja se Srbija, dijelovi Kosova i Makedonije. Tako bi tumuli pre-
paralelno odvijalo nekoliko društvenih procesa. Zna- težno karakterisali zapadnije, a ravni grobovi sjevernije
tan broj manjih grupa se bavio tzv. transhumantnim i istočnije krajeve u Jugoslaviji. I sam autor, međutim,
stočarenjem, kretao se sa stokom u potrazi za boljom napominje da bi to bila samo podjela u najg rubljim cr-
pašom. Iza njih su ostajali samo pojedinačni ili ma- tama, jer nisu nikako zanemarljivi ni primjeri miješanja
nje skupine grobova. Nema gotovo nikakvih ostataka ovih običaja na istom prostoru. To se najviše odnosi na
naselja. S druge strane, kod većih grupa se pojačava kasno bronzano doba, kada običaj sahranjivanja u rav-
patrijarhalni društveni sistem; karakteriše ga izrasta- nim grobovima prodire u Istru, na liburnsko područje
nje lokalne rodovske aristokratije i utvrđivanje naselja u sjevernoj Dalmaciji, u srednju Dalmaciju, Bosnu i
78 Makedon iju, pa se tamo ovakvi grobovi pojavljuju za-
jedno sa grobovima pod tumulima.
Ogromna raznovrsnost vlada u pogledu samog uz snabdijevan je mrtvaca poputbinom ili – kada je ri-
rituala sahrane. Tako je na području glasinačke gru- ječ o kamenom vijencu – uz strah živih od djelovanja
pe u istočnoj Bosni kroz čitavo bronzano doba izra- umrlih članova roda. A možda se ovim vijencem osi-
zito dominantna inhumacija – pokapanje mrtvaca guravao sam mrtvac od ulaska zlih demona u njegovo
pod tumulima, a samo u kasnoj bronzi su se tu i tamo počivalište.
mrtvaci spaljivali. S druge strane, na panonsko-podu-
navskom prostoru je već od srednjeg bronzanog doba Pošto ovdje nije mjesto da se detaljnije bavimo
dominantna incineracija – spaljivanje mrtvaca (npr. ovim pojavama, njihovoj međuzavisnosti i rasprosti-
grupa sa inkrustriranom keramikom, dubovačko-žu- ranju, iznijećemo preciznije podatke o dva izuzetno
tobrdska pa i vatinska grupa). Vrlo rano se kod nekih zanimljiva primjera obrednog rituala na području juž-
kulturnih grupa javlja i biritualizam. Među takve gru- noslavenskih zemalja u bronzanom dobu.
pe se npr. ubrajaju vinkovačka grupa, moriško-mo-
krinjska grupa u Panoniji, cetinska grupa u Dalma- Prvi se odnosi na tumule na Kupreškom polju,
tinskoj zagori, grupe Belotić – Bela Crkva u zapadnoj kraškoj visoravni na području jugozapadne Bosne. Vi-
Srbiji. U kasnom bronzanom dobu apsolutnu prevagu šekratnim istraživan jem ovdje je registrovan 51 tumul
u panonsko-podunavskom prostoru ima incineracija, različite veličine, od onih monumentalnih, prečnika
a značajno je ona prisutna u Pomoravlju (paraćinska 35-45 m, do malih, prečnika 10-15 m. Svi su oni iz
grupa) i na Kosovu (grupa Donja Brnjica – Stražava). građeni uz upotrebu zemljanih nanosa. Istraživano je
U tom periodu ritual spaljivanja je zabilježen i u alp- sedam tumula, od čega su četiri sistematski i u potpu-
skom području (dobovsko-ruška i ljubljanska grupa), nosti ispitana. Najznačajnije podatk e dao je jedan ve-
u Istri i Lici. Kao izvanredan primjer biritualizma u liki tumul, promjera u bazi oko 30 m i visine oko 3,60
kasnom bronzanom dobu može poslužiti jedan tumul m, na onom dijelu Kupreškog polja koji narod naziva
na Lećištu u Ličkom Vrepcu, u kojem je na istoj dubini Pustopolje. To je jedini od ispitivanih tumula koji je
zatečeno jedanaest skeleta i ostaci šest spaljenih pokoj- pokrivao izuzetno interesantnu grobnicu. Tokom si-
nika. Oni su hronološki istovremeni ili sasvim bliski. stematskog iskopavanja mogle su se u potpunosti re-
konstruisati faze izgradnje ovog grobnog monumenta.
Neosporno je u pravu Ksenija Vinski-Gasparini Prvo je uglačana i pokrivena ilovastim nabojem povr-
kada tvrdi da su u sjevernim dijelovima Jugoslavije vrlo šina na kojoj će biti izvršen sam ukop. Nakon tog a je
stari korijeni incineracije i da se odatle ovaj ritual širio izvedena neka vrsta “posvećenja” toga mjesta, o čemu
u druge krajeve zemlje. Ona, isto tako, smatra da su svjedoče znatn i ostaci goretine i pepela. Kada je na
na tom prostoru u bronzanom dobu potisnuti agrarni ovaj način pripremljena baza, u njenu sredinu je do-
kultovi i da je prevladalo obožavanje Sunca i vatre. U vučena, vrlo vješto sagrađena, drvena grobnica sa mr-
poglavlju o heliolatriji i mi smo istakli slično uvjerenje. tvacem. Čitav prostor oko drvenog sanduka je zasut
debelim naslagama trav e Camellia sativa koja posjedu-
Mnogostruki mozaik raznolikosti pogrebnog ri- je izvjesna toksična svojstva (Sl. 35). I pojedini dijelovi
tuala u bronzanom dobu ogleda se i u nizu pojedi- drvene grobnice su bili zašuškani ovom travom pa je
nosti. Tako se u nekim krajevima mrtvaci sahranjuju ona skoro hermetički zatvorena. Nakon toga nanesena
u sanducima od kamenih ploča (npr. u Dalmaciji), je ogromna masa busenja, čiji su komadi, sa nadolje
u drugim su okruženi kamenim oblucima, u trećim okrenutom travom, prekrili debelim naslagama grob-
su polagani na zemlju itd. Podjednako su zastupljeni nicu i čitavu njenu okolinu. Tako je formirano jezgro
pogrebi mrtvaca u zgrčenom položaju, poglavito u za- tumula. Poslije novog rituala “posvećenja” na ovoj
padnijim oblastima, i u okruženom položaju, kao što površini, nastavljeno je nasipanje tumula istovjetnim
je naprimjer sluč aj na glasinačkom području. Pripad- komadima busenja i nanosima zemlje, dok nije ofor-
nici vatinske grupe su svoje mrtvace spaljivali u sa- mljen željeni oblik monumentalne veličine. U toku na-
mom grobu, dok su pripadnici dubovačko-žutobrdske sipanja još nekoliko puta je ložena vatra zbog vršenja
grupe pravili spališta (ustrine) nešto dalje od samog određenih ritualnih radnji. Sama grobnica, odnosno
groba. Kada je, pak, riječ o pokopima pod tumulima, drveni sanduk je izgrađen od začuđujuće dobro otesa-
veoma često se u podnožju tumula grob okružuje vi- nih dijelova: s donje i gornje strane su bile položene po
jencem od kamena, a razbijeno posuđe, keramički fra- dvije široke, horizontalno položene daske, a sa bočnih
gmenti, nalaze se i u grobovima i u slojevima tumula i čeonih strana po jedna debela, uspravno položena
iznad grobnica. Oba navedena vida pogrebnog rituala daska. Svi sastavi su precizno izvedeni i međusobno
su sigurno vezana uz vjerovanja u zagrobni život, uz uklopljeni. Na mjestu pokopa drveni sanduk je bio
odavanje počasti mrtvacu ili vladarima drugog svijeta, veoma solidno učvršćen sa po tri debela drvena klina
79
Slika 35. Drvena grobna konstrukcija u centru tumula 16, Pustopolje kod Kupresa
sa svake duže strane, spojene preko gornje površine od pripitomljenog muflona) i bio pokriven velikim
poprečnim prečkama (jedna od njih je bila izvanred- tekstilnim pokrovom – plaštom, sa različito i vrlo pre-
no uglačan donji plaznik saonica!). U tom sanduku je cizno tkanim dijelovima. U sanduku je bio pokopan
ležao mrtvac u zgrčenom položaju, sa desn om rukom muškarac od 60 godina, bez ikakvog odjevnog pred-
ispod glave i gornjom šakom na gornjoj strani lubanje. meta na sebi. Sanduk je bio pun vode, koja je kroz
Ležao je na prostirci od životinjske kože (vjerovatno neke sitne pukotine prodrla u unutrašnjost grobnice,
pa su tako svi predmeti i sam mrtvac izvrsno konzer-
Slika 36. Pokojnik iz centralnog groba tumula 16 virani. Na lubanji je, na primjer, ostala kratko ošišana
umotan u vunenu tkaninu, Pustopolje kod Kupresa brada. Nema nikakve sumnje da je u ovom tumulu bio
80 pokopan neki čelnik, starješina roda ili šire društvene
zajedn ice (Sl. 36).
Gotovo isti interes su izazvali i rezultati istraživa-
nja tzv. Dokanove glavice, jednog od najvećih tumu-
la na Kupreškom polju, promjera oko 35 m i visine u
središnjem dijelu oko 4 m. Dokanova glavica je bila
podignuta na sličan način kao i ovaj prethodni tumul,
dakle od nanosa zemlje i komada busenja sa dolje
okrenutom travom. Negdje od polovine ovog tumu-
la busenje je sve izrazitije, da bi površina na samom
dnu bila pokrivena isključivo ovakvim busenjem. U
Dokanovoj glavici nije postojala direktna sahrana. U
središnjem dijelu je na samom dnu iskopana jama,
veličine 1,85 sa 1,60 m i dubine oko jedan metar. U
njoj su zatečeni samo ostaci dosta dugačke, izgorjele
daske i dijelovi neke spaljene vunene materije. I, još
nekoliko podataka. Iznad jame su u sloj busenja bila
zabodena dva cijela drvena bodeža i donji dio trećeg
bodeža (Sl. 37). Nedaleko od toga mjesta je uspravno
stajao drveni kolac, zaboden također u nanos busenja.
Na raznim dubinama tumula su evidentirane manje
ili veće fleke izgoretine, fragmenti keramike, živo-
tinjske kosti, izgorjeli dijelovi manjih dasaka i gomile
drvenog iverja. Pojedine keramičke forme pripadaju Slika 37. Drveni bodeži iz centralnog dijela tumula
tipologiji ranog bronzanog doba ovog dijela Balkana, Dokanova glavica, Kupreško polje
dok analize ugljena – C14 analize – daju vrijeme prve
polovine XVII vijeka st. e. (jedna analiza? 1676±82). imitirana i ukopna jama, a spaljena vunena materija je
Dokanova glavica, prema tome, pripada sredini ranog možda ostatak njegove odjeće. Ovaj poglavar je sma-
bronzanog doba. tran i vrlim ratnikom, jer drveni bodeži sasvim vje-
rovatno treba da upućuju na to da je ovakav počasni
Pored Dokanove glavice, ispitana su i dva mala spomenik podignut u čast jednom priznatom ratniku.
tumula: prvi na Pustopolju, uz veliki tumul sa drve- Mali tumuli bez grobnice, o kojima je ovdje bilo riječi,
nim sandukom i drugi u istočnom kraju Kupreškog zaslužuju isti tretman kao i Dokanova glavica.
polja. U njima također nije bila izvršena sahrana, a u
slojevima su se pojavili isti ostaci paljevine, keramički Stočarska grupa, bratstvo ili pleme, koje je koristilo
fragmenti i životinjske kosti. Keramika odgovara onoj sjajnu ispašu na Kupreškom polju, ovo polje je smatra-
u Dokanovoj glavici, pa je sasvim sigurno da i tumul sa lo nekim svojim domicilom, svojom svetom zemljom.
ukopom “kneza” na Pustopolju pripada istom periodu Zbog čega bi, inače, baš ovdje podizali kenotafe srod-
starijeg bronzanog doba. nicima umrlim u drugim krajevima? Zato i nije daleka
pomisao da je ovo polje bilo neka vrsta campus sacer u
Po čemu je izuzetna važnost zemljanih tumula na kasnijem smislu tog pojm a, što je također nov prilog
Kupreškom polju? Po čitavom nizu uočenih elemena- vjerovanjima u zagrobni život tokom bronzanog doba.
ta! Sahrana u drvenom sanduku pod velikim tumu- Da bi pokojnik na drugom svijetu imao sve pogodno-
lom na Pustop olju nesumnjivo asocira na ukope nekih sti, morao je na doličan način biti sahranjen, makar i
stepskih populacija iz Panonije i dalje na istoku. Zbog simbolično. Pogotovo kada se to čini na svetom polju.
toga je gotovo sigurno da su do Kupreškog polja stigli
posljednji valovi velike seobe stepskih populacija, po- Prilikom podizanja tumula sa kovčegom na Pusto-
znate pod imenom indoevropska seoba. polju, kao i onih bez grobnice, vršene su ritualne rad-
nje očišćenja vatrom, a o žrtvovanju svjedoče pojedi-
Formiranje tumula uz korištenje mase busenja sa načne životinjske kosti. Keramički fragmenti upuć uju
travom je prilično jedinstvena pojava. Da bi se pri- u istom pravcu. Opet već poznati elemenet vjerovanja
premila takva količina busenja, bila je potrebna dobra u zagrobni živ ot.
saradnja velikog broja ljudi. Znači da je rod, bratstvo
ili pleme koje je u tome učestvovalo imalo čvrstu druš- Samo usput spominjemo da je pokojnik sa Pusto-
tvenu organizaciju, patrijarhalnog karaktera. Pokojnik polja sahranjen u položaju spavanja (sa rukama pod i
sahranjen na Pustopolju je zasigurno obnašao visoku nad glavom) i potpuno nag. Prostirka od kože i tek-
čast u toj zajednici. stilni pokrivač su, isto tako, jedinstven, bare m osvje-
dočen, slučaj. Uz pokojnika nisu bili položeni prilozi,
Posebno su zagonetni Dokanova glavica i spome- iako se plaznik saonica, vjerovatno njegovih saonica,
nuti mali tumuli. U njima nisu izvršene sahrane, ali, može tretirati kao svojevrsna poputbina ovom “kne-
inače, pokazuju istovjetna svojstva sa velikim tumu-
lom na Pustopolju. Iskopavanje jame u Dokanovoj 81
glavici to eksplicitno potvrđuje i ovaj tumul se može
jedino protumačiti kao kenotaf – grob bez mrtvaca.
Na Kupreškom polju su živjele stočarske zajednice i
napasale svoju stoku na ovom prostoru prekrivenom
ogromn im brojem različitih trava i biljki. Zimi je polje
prekriveno debelim naslagama snijega (odatle i pla-
znik saonice na sanduku u Pustopolju!) pa su stočari
tjerali stoku u pitomije krajeve, pravcem prema Jadra-
nu. U toku tog perioda neki članovi su umirali ili po-
stali žrtve divljih zvijeri, a po povratku na Kupreško
polje, takvim umrlim srodnicima su podizali grobne
tumule kao da su u njima sahranjeni. Na taj način
smrt je zadesila i pripadnika ove populacije kojemu
je izgrađena Dokanova glavica. S obzirom na ogro-
mne dimenzije tog tumula, sasvim je očito da je ona
podignuta također u čast nekog od poglavara. Čak je
zu”. Nešto je to slično pokopanim konjima uz odlični- mni svijet! Jer te prostorije, u totalnom mraku, su ne-
ke u nekim kurganima na području Skita pa i drugih osporno mogle ostavljati na tadanje ljude utisak nekog
stepskih populacija. Ako bi mu bile potrebne saonice, drugog svijeta. I u mnogim drugim krajevima južno-
barem njihov dio mu je stajao pri ruci. slavenskih zemalja je bilo sahranjivanja u pećinama,
ali nigdje sa ovakvim ceremonijalom i ovako duboko
Za ilustraciju drugog primjera uzeli smo u obzir pod zemljom. Baš zbog toga se postavlja pitanje kome
izuzetno karakterističnu nekropolu u Bezdanjači kod je služila ova nekropola? Jednom naselju ili širem re-
Vrhovina u Lici. Ovu pećinsku nekropolu istraživala gionu? U rejonu Bezdanjače je locirana jedna gradina
je Ružica Drechsler-Bižić i višestruko objavila rezul- za koju bi bilo teško pretpostaviti da je samo za sebe
tate svoga rada. Bezdanjača pruža zaista jedinstven stvorila ovo podzemno groblje. Prije će biti da su u
pećinski prostor: ulaz se nalazi na sredini strmog bri- Bezdanjaču donošeni pokojnici i sa šireg područja i
jega, niz gotovo vertikalnu stijenu spušta se preko 30 ovdje, specijalno opremljeni, sahranjivani. Pri tome
m naniže do prostora sa urušenim stijenama i raznim prvenstveno mislimo na čelnike rodova i na ličnosti
nanosom, a odatle se silazi još 18 m do glavnog prosto- koje su obnašale dužnosti u kultovima, na vrače, mage,
ra pećine koji se račva u dva kraka. U tim prostorima službenike nekih viših bića – božanstava. Ne bi bilo
pećine vlada vječita tama pa se doimaju kao prave ka- isključeno da se takva privilegija odnosila na službe-
takombe. Istraživanje Bezdanjače je predstavljalo pra- nike onih sila koje vladaju podzemnim svijetom. Jesu
vu avanturu, ali je i samo sahranjivanje mrtvaca u ove li, onda, prinošeni darovi pokojnicima ili tim silama?
katakombe izazivalo izuzetne napore. U pećini je bilo Otvoreno je pitanje.
sahranjeno oko 200 osoba, od čega 31 pojedinačna i
četiri dvojna groba in situ, 12 djelimično dislociranih U svakom slučaju, Bezdanjača je mogla igrati za
i 10 skupnih grobova 15-20 osoba. Svi su mrtvaci bili stanovnike bronzanog doba ovog kraja istu ulogu koju
uglavnom pokopani pored bočnih zidova u većem je imalo Kupreško polje za tam ošnje stočare. Bila je,
kraku glavne prostorije, u nišama, uz zidove ili – izu- možda, opće kultno mjesto. Baš zbog toga smo i istakli
zetno – opkopljeni kamenim vijencem. Bez posebnih ova dva primjera u oblasti kulta mrtvih na prostoru
konstrukcija ležali su jednostavno na leđima, u opru- južnoslavenskih zemalja.
ženom položaju i ničim nisu bili pokriveni. Uz glave
pokojnika je obično stavljana zemljana posuda, u koju VI. 5. Željezno doba
je prethodno usuta zrnasta ili tekuća hrana. Uz mno-
ge grobove je formirano malo vatrište-žrtvenište, na Definitivno usvajanje tehnologije potrebne za preradu
kojem je tokom pogrebnog rituala prinošena žrtva, željezne rude i prelazak na masovnu proizvodnju že-
vjerovatno dijelovi životinjskog tijela, o čemu svjedoče ljeznog oruđa i oružja snažno su djelovali na sve vido-
nalazi kostiju zeca, koze, govečeta, srne. Uz jedan ljud- ve društveno-ekonomskih kretanja. Naoružanje je po-
ski skelet ležao je i cijeli skelet jelena, uz drugi, skelet stalo mnogo efikasnije, zemljoradnička i druga oruđa
srne; u dvojnom grobu broj 22 su ljudski skeleti ležali od ovog metala su doprinosila značajnom povećanju
direktno nad cjelovitim kosturom srne. Pored ostalog, produktivnosti u svim vidovima proizvodnje, a sve
na vatrištima i oko nekih skeleta je pronađen veći broj to je ubrzavalo razne procese u društvenim zajedni-
drvenih štapića, zašiljenog i nagorelog vrha. Pokojnici cama. (Ovaj prelazak je na tlu većine južnoslavenskih
su kod sahrane bili poškopljeni crvenom bojom. Ru- zemalja počeo krajem IX i početkom VIII vijeka st. e.;
žica Drechsler-Bižić ovako rekonstruiše samu cere- željezno doba se inače, računa sve do vremena rimske
moniju pokapanja: u predvorju ukopnih prostorija, u okupacije.) Raslojavanje društvenih zajednica, koje
kojem je stajala neka drvena konstrukcija, pokojnik je pratimo od kraja eneolitskog doba, sada dobiva puni
pripreman za sahranu, potom je prenesen do mjesta zamah. Formiraju se manje ili veće vojne formacije,
polaganja, pored uzglavlja stavljen je zemljani sud, na na njihovom čelu se pojavljuju plemenske poglavice,
vatrištu-žrtveništu paljena je žrtva i time bi ukop bio međusobni sukobi se umnožavaju. Bilo je to istovre-
završen. Zašiljeni drveni štapići bi, po njenom mišlje- meno učvršćivanje robovlasničkih gradova-država,
nju, služili za nab adanje komadića mesa i prinošenja polisa, na egejskom jugu, u kojima i proizvodnja sva-
mrtvaca. Naravno, nagoreni štapići su mogli biti upo- kovrsne robe, pa i luksuzne, raste nevjerovatnom br-
trebljavani i za potpaljivanje vatre ili njeno prenošenje zinom. Komun ikacije između Balkana i Podunavlja s
iz predvorja. jedne i helenskog svijeta s druge strane se učvršćuju,
razmjena dobara, trgovina na čitavom tom prostoru
Sahranjivanje u pećinskim prostorijama Bezdanja-
če znači, ustvari, unošenje mrtvih srodnika u podze-
82
sve više cvjeta. Kulturni uticaji sa juga prema sjeveru nje oružja uz mrtvace u grobovima. Prirodno je da
se pojačavaju. Na području južnoslavenskih zemalja oružje nedostaje u ženskim grobovima i da u njima
postepeno se formiraju velike plemenske zajednice preovladava metalni nakit. Ali, na tome se stvar ne
i plemenski savezi, koje danas pripisujemo ilirskom, završava. Postoje čitava područja, odnosno kulturne
dako-mezijskom, panonskom ili nekom drugom “et- grupe, koje uopće ne stavljaju oružje u grobove. Takve
ničkom” stablu, a krajem željeznog doba na ilirskom su npr. svetolucijska grupa na krajnjem sjeverozapadu
jugu će doći i do stvaranja pravih državnih tvorevina. zemlje, notranjska grupa u Sloveniji, liburnska grupa
na prostoru od Raše do Krke, japodska grupa u Lici i
Bio bi to neki društveno-historijski, izuzetno redu- u dolini Une. Obratno, u glasinačkoj i srednjebosan-
ciran, okvir. Ovdje je, međutim, riječ o pogrebnom ri- skoj grupi, pa u kneževskim grobovima Glasinca do
tualu i odmah treba naglasili da su svi ovi procesi imali Ohrida, oružje je stalna poputbina ratnika-pokojnika.
neosporan uticaj i u sferi kulta mrtvih. Teško je zaista Očito je da se mora pomišljati na razlike u kultno-reli-
registrovati sve promjene i varijacije koje su se dešava- gioznim shvatanjima žitelja pojedinih oblasti, a nikako
le u ovoj sferi, ali je vrijedno da se zadržimo na nekim na ekono msku uslovljenost tih pojava. Ne bi se moglo
zanimljivim pojavama iz željeznog doba. reći da su Liburni ili Jap odi bili manje ratnički raspo-
loženi od Autarijata u istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji
Stručnjaci se pitaju – i nisu saglasni u odgovoru – pa ipak, njihove ratnike nije u smrti pratilo i njihovo
zbog čega se na nekim područjima napušta incinera- oružje. Biće da su drugačije zamišljali onozemaljski ži-
cija i prelazi na inhumaciju pokojnika. Na panonskom vot svojih ratnika, bolje rečeno, njihovog duha poslije
i istočnoalpskom prostoru, na kojem je stoljećima vla- smrti.
dalo spaljivanje pokojnika, početkom željeznog doba
prelazi se na skeletno sahranjivanje u dolenjskoj grupi Uz ove napomene zadržaćemo se nešto podrobnije
i grupi Martijanec-Kaptol, a istovremeno ovdje ula- kod nekoliko kulturnih grupa, kod nekoliko sinhronih
zi u modu podizanje tumula nad grobom. Suprotno pojava na širem prostoru. Zaustavićemo se prvo kod
tome, na područjima sjevernog i srednjeg Jadrana, pa pojave velikih porodičnih tumula, čiji tipični pred-
i u jadranskom zaleđu, sve više se napušta sahranji- stavnici, koji su istraživani i prikazani u literaturi, pri-
vanje pod tumulima, a ravni grobovi dobivaju preva- padaju prvenstveno dolenjskoj grupi, nekim grupama
gu. Jedino je glasinačka kulturna grupa ostala vjerna zapadne Srbije i glasinačkoj kulturi željeznog doba.
tumulima, iako se i kod njenih pripadnika od VI vijeka
st. e. sve više uvlači biritualizam, spaljivanje pokojnika Dolenjska grupa je locirana između Save i Krke, sa
postaje uobičajena pojava. U centralnim i južnim dije- Belom Krajinom, Zasavljem i Grosupskom kotlinom.
lovima zemlje su brojne lokalne varijante pogrebnog Već početkom željeznog doba na ovom području je
rituala, kako u pogledu spaljivanja ili sahranjivanja, napušten, do tada njegovani, ritual inkremacije u rav-
tako i oblika i obilježavanja grobova. To se odnosi, na nim grobljima; izvršen je prelaz na inhumaciju, odno
primjer, na Pomoravlje, Kosovo, na Makedoniju. Na sno skeletno sahranjivanje pod tumulima. Tamošnji
prostoru južnoslavenskih zemalja sreće se pravi mo- tumuli su posebna porodična groblja, korištena tokom
zaik samog oblika groba i u jamama, sanducima od više generacija, ponekad i kroz dva stoljeća. U nekim
kamenih ploča, na malim platformama od oblutaka i tumulima je pokopano i 200-350 pokojnika (Stična,
tome slično. Kod spaljivanja su spališta u samim jama- Magdalenska gora, Podzemelj), a veličina im se kre-
ma, pored grobova, izvan tumula, u središtu tumulom će od 50-70 m u promjeru i 5-6 m u visini. Sredina
pokrivene površine, zajednička, individualna. Ovdje velikih tumula je ovdje pretežno prazna, samo rijet-
izdvajamo podatak da su kod Liburna novorođenčad ko se nađe i centralni grob. Kao tipski primjerak uzi-
do jedne godine starosti često sahranjivana i u velikim ma se obično tumul br. 48 u Stični, veličine 50 m, sa
glinenim posudama, pokrivenim zdjelama ili kame- 183 groba, u kojima su mrtvaci pokopani u drvenim
nim pločama. sanducima pokrivenim najčešće kamenim pločama.
Kraj nogu pokojnika su polagani keramički prilozi. U
I, naravno, nisu izostala ni dva već poznata i dugo posebnim jamama, uz neke grobove su sahranjivani
praktikovana kultna običaja: razbijanje glinenog po- konji skitskog tipa – cijeli konji, konjska glava ili gornji
suđa u grobu i nad grobom, te opkoljavanje grobnog dio konja. U tom slučaju konjska oprema je polagana
prostora kamenim vijencima. Ovo posljednje se po- uz pokojnika. Ovaj tumul u Stični je karakterističan i
sebno praktikovalo u tumulima iz željeznog doba. po načinu formiranja. Prvo je nasut mali tumul (24 m
u promjeru i 3 m u visini) pa su oko njega smješteni
Konačno, vrijedno je spomenuti da su tokom najstariji grobovi. Kada se zatv orio krug tih grobova,
istraživanja velikog broja nekropola širom zemlje
ustanovljene i upadljive razlike u odnosu na prilaga- 83
Slika 38. Bronzana situla s prikazima ritualnih scena, Vače kod Ljubljane
prostor je zajedno s malim tumulom prekriven no- sku, razvija se trgovina, razmjena dob ara, uspostavlja-
vim nanosom zemlje, tako da je sada tumul bio širi ju se čvršće veze sa okolnim svijetom. S jedne strane je
za 5-6 m i viši preko jedan metar. Takvo koncentrično u pitanju mediteranski svijet, etrurski u Italiji pa i onaj
sahranjivanje i dosipavanje zemlje izvedeno je još dva helenski, a s druge strane u to vrijeme su se odigrava-
puta, da bi na kraju čitavo počivalište bilo opkoljeno li trakokimerski prodori sa Istoka i jugoistoka. Bio je
kamenim vijencem i tumul doveden do spomenutih ovo dovoljan podsticaj da vodeći sloj dolenjske grupe
razmjera. prihvati određene kultno-religijske norme sa tih stra-
na, pa je dosta vjerovatno da je prihvatanje pokapanja
Zagonetno je zašto je prvo nasut mali tumul, jer u pod tumulima posljedica bližeg dodira sa grupama sa
njemu nije vršeno nikakvo pokapanje. Stane Gabrovec istoka. Postepeno je taj ritual općenito prihvaćen od
iznosi dilemu: kenotaf ili kultni simbol. Čini mi se da pripadnika dolenjske grupe.
je drugo rješenje mnogo jednostavnije. Malim tumu-
lom je, vjerovatno nakon prethodne i za to predviđe- Ipak, ostaje teško objašnjiva činjenica da su one
ne kultne radnje – libacije ili žrtve, označeno posve- bliže, osim jedne grupe, ostale gotovo imune pred ta-
ćeno mjesto za počivalište umrlih srodnika (“grobna kvim promjenama. Bliska svetolucijska grupa i dalje
kapelica”!). Posve je onda prirodno da se oko takvog zadržava spaljivanje mrtvaca i ravna groblja, dok je
posvećenog centra pokapaju mrtvaci. I to kroz niz ge- u notranjskoj grupi praktikovan biritualizam. Sve to
neracija. samo potvrđuje koliko su bile raznovrsne forme du-
hovnog života kod pojedinih kulturnih grupa i koliko
Dolenjska grupa je bila snažna jedinstvena etnič- su, zasada nedovoljno utvrđeni, elementi unutarnjeg
ka cjelina. U vezi s tim postavlja se i drugi problem: razv oja i spoljnih uticaja doprinosili bliskosti ili pod-
da li je to nova populacija na ovom terenu ili je ona vojenosti pojednih grupa u željeznom dobu.
stara pod uticajem određenih faktora promijen ila na-
vedeni oblik duhovnog života? Bilo je domišljanja da Dolenjska grupa je poznata u Evropi i po tzv. si-
bi to mogli biti doseljenici iz nekih ilirskih oblasti, ali tulskoj umjetnosti, ali je na ovom mjestu ne bismo
takvo rješenje se nije moglo prihvatiti zbog toga što spominjali da i ona, najv ećim dijelom, nije povezana
zaista nedostaje bilo kakva sigurnija geografska veza sa posmrtnim ritualom. Nazvana je po situlama, bron-
se ilirskim plemenima. Stane Gabrovec, ne odbacujući zanim posudama sličnim kanti, na kojima su, obično
potpuno ni mogućnost imigracije, ipak daje prednost u tri friza, prikazane neke scene sa ljudima i životinj-
nekim drugim aspektima. Područje dolenjske grupe ski likovi. U tehničkom pogledu ukrašavanje frizova je
je izuzetno bogato željeznom sirovinom i tamo je bila izvođeno na slijedeći način: prvo se dlijetom naglase
razvijena prerada željeza i produkcija željeznih pred- konture likova i objekata, a onda se sa unutarnje strane
meta. Samim tim naglo je porastao interes za Dolenj- iskucavaju same forme da bi se dobio utisak nekog sa-
84
svim plitkog reljefa. Situle su, inače, uglavnom nalaže- grobn ih urni sa japodskih nekropola. Te urne su rela-
ne u grobovima sa bogatijim prilozima i kao klasičan tivno velikih dimenzija, imaju oblik kvadra, sa pravo-
primjer ove umjetnosti uzima se situla iz Vača. Na tom ugaonim otvorom sa gornje strane za polaganje pepela
primjerku svaki od tri friza pruža različite prizore. Na pokojnika i poklopcem na dvije vode. Samo neke od
gornjoj traci su predstavljeni vodiči konja, konjanici ovih urni imaju dva ispusta sa prednje strane. Ono što
i kola sa konjskom zapregom i vozačem, na srednjoj asocira na situlsku umjetnost jesu urezane ili plastič-
traci dominira ličnost koja sjedi na prijestolju i kojoj no izvedene figuralne predstave i geometrijski orna-
prinose posudu sa pićem, uz njega su predstavljena menti na bočnim stranama urni. Na ovim urnama su
dva čovjeka koji ubacuju tamjan u za to određenu po- prikazani konjan ici (sa drugačijim kacigama nego što
sudu i dvoboj dvojice boraca s čudnim napravama na nose konjanici na situlama), povorke žena u pogreb-
rukama (za nagradu služi kaciga!) i konačno, u donjem noj svečanosti, heroizirani pokojnik ili pokojnica koji
frizu defiluje povorka jelena i divojaraca. Na drugim primaju žrtveni pehar, scena izlijevanja tečne žrtve i
situlama, naravno, variraju scene, iako se može govori- sl., figure riba, goveda i nekih drugih životinja. Sve
ti o određenim standardima (Sl. 38). Ova umjetnost je su te predstave povezane sa zagrobnim kultom i time
trajala u dolenjskoj grupi preko 200 godina – od kraja navode na analogije sa dolenjskom situlskom umjet-
VII do početka IV vijeka st. e. Ona još jednom potvr- nošću. Kada treba protumačiti značenje prizora na
đuje široke kulturne veze pripadnika te grupe, jer se japodskim urnama, stručnjak se nalazi pred sličnim
porijeklo takvog umjetničkog stila dovodi u vezu sa dilemama, iako, možda, nešto lakšim. Povorka žena
nekim oblastima Male i Prednje Azije, uz posredova- u pogrebnoj svečanosti, pa izlijevanje žrtvene tečnosti
nje etrurskih susjeda sa druge strane Jadrana. su scene koje neposredno oslikavaju pogrebni ritual.
Heroizirani pokojnik (pokojnica) koji prima pehar sa
Daleko je najteže odgovoriti na pitanje šta zapravo – vjerovatno – posebnom tečnošću odgovara potpuno
znače scene na dolenjskim bronzanim situlama. Od- figuri na prijestolju sa situle u Vačama. (Sl. 39) Ostaje
govor se traži u tri pravca: to su scene iz svakodnevnog pitanje konjanika i životinjskih likova, o čemu smo već
života, svečanosti za vrijeme plemenskih praznika, govorili kod vačke situle.
grobni kult. Kako nas ovo podsjeća na slična pitanja
koja se postavljaju uz proučavanje scena na srednje- Branka Raunig, koja se najviše bavila ovom spo-
vjekovnim stećcima (lov na jelene, dvoboji, igre u meničkom grupom, smatra da su se ove urne počele
vidu kola). Jedan od najboljih poznavalaca umjetnosti izrađivati negdje od 6/5 vijeka st. e., dok ih Dimitrije
željezn og doba u Evropi, Georg Kossack, smatra da si- Sergejevski, zbog nekih detalja, datira mnogo kasnije,
tulske scene pripadaju grobnom kultu i da asociraju na na sam kraj stare i na početak nove ere. Ako se oslo-
mitski, odnosno prekogrobni svijet. Pošto se stavljaju nimo na paralele sa situlskom umjetnošću, ona prva
u grobove, izgleda da je zaista najprikladnija njiho- hronologija bi bila prihvatljivija. U svakom slučaju i
va uloga u svojevrsnom grobnom kultu. Tako bismo, Japodi iz doline Une su, pored niza drugih original-
eventualno, prizore sa situle iz Vača mogli protumačiti nih tvorevina, sa kamenim spomenicima od bihaci-
na slijedeći način: ličnost sa prijestolja na centraln om ta također unijeli nešto sasvim novo u praistorijsku
frizu bi predstavljala samog pokojnika, svakako ro- umjetnost i pogrebne rituale u ovom dijelu Balkana.
dovskog prvaka, tamjan se potpaljuje u znak oproštaja Aleksandar Jovanović iznosi mišljenje da se u spome-
i dvoboji se odigravaju u ritualu igre na grobu. Sasvim nutom slučaju ne radi o heroiziranom pokojniku ili
je moguće da povorka sa konjima na gornjem frizu
treba da pokojniku dočarava njegov ratnički život, a Slika 39. Kamena japodska urna sa kultnim
životinje u donjem frizu da ga podsjećaju na lovne predstavama, Ribić kod Bihaća
poduhvate. Naravno, ovo je samo jedan od načina da 85
se dokuči zagonetka situlske umjetnosti. Ta umjetnost
sasvim sigurno unosi jednu novu notu u čitav mozaik
manifestacija oko kulta mrtvih i pogrebnih rituala u
željeznom dobu ovog dijela Evrope.
Na situlsku umjetnost veoma podsjećaju scene i
ukrasi na japodskim urnama (Sl. 39). Do danas je na
prostoru Bihaćkog polja pronađen i sakupljen priličan
broj kamenih spomenika izrađenih od mek og kamena
– bihacita, među koje se ubraja i nekoliko originalnih
pokojnici na tronu, nego o ženskom božanstvu hton- govarajući posmrtni ritual. Ne treba, naime, smetnuti
skog karaktera, dok bi pehar predstavljao pokojnikovu s uma da su na glasinačkom prostoru u istočnoj Bosni,
hipostazu (možda urnu sa njegovim pepelom!). Na u istom periodu, također mnogi tumuli bili porodična
dolenjske tumule sa skupnim sahranama podsjeća ili rodovska grobišta. Bilo je čak i kružnog sahranji-
prilično i veća skupina tumula iz Pilatovića u zapadnoj vanja. Prije nego što se zaustavimo na fenomenu kne-
Srbiji, geografski udaljenih i bez ikakve neposredne ževskih grobova ukazaćemo još na dvije interesantne
veze sa Dolenjskom. Pilatovići se nalaze na području pojave u pogrebnom ritualu, odnosno kultu mrtvih u
Užičke Požege, istraživanja su izvedena u dva navrata željeznom dobu: grupne sahrane radijalnog tipa i sa-
u osmoj deceniji ovog vijeka i to na dvije uže lokacije – hrane ispod sojeničkih nastambi u Donjoj Dolini.
u Ravnom Lugu i Trnjacima. Prema izvještaju Mihajla
Zotovića, na prvoj lokaciji je istraženo osam tumula, Kod grobišta sa sahranama radijalnog tipa susreće-
a drugoj pripada humka sa kneževskim grobovima, o mo se sa dvije hronološki odvojene skupine, od kojih
kojima će kasnije biti govora. prva pripada početku, a druga samom kraju željeznog
doba. U prvoj skupini su tipični predstavnici grobi-
Tumuli ili humke (kako ih naziva istraživač) u šta u Visojima kod Beranaca u Pelagoniji i Gomolava
Ravnom Lugu pripadaju rodovskim grobištima sa ve- kod Hrtkovaca u Srem u, a u drugoj skupna grobnica u
ćim brojem ukopa. Najinteresantniji su ovdje humka Krajčinovićima u zapadnoj Srbiji. U selu Visoji su pre-
III (prečnika do 15 m, visine oko 1,60 m) sa 24 gro- gledom terena ustanovljena tri velika tumula. Istražen
ba i humka V (prečnika oko 10 m i visine 1,60 m) sa je samo jedan među njima i on je sadržavao 44 gro-
13 grobova. U oba slučaja nedostaje centralni grob, a ba zanimljivog rasporeda. U sredini tumula je otkri-
središnji dio tumula je ostajao prazan. Prema jasnim ven centralni grob u sanduku od kamenih ploča, oko
ostacima vatrišta i fragmenata keramike u središtu kojeg je ostavljen slobodan prostor prečnika od 6 m,
humke V, ovaj prostor je služio za ritualne obrede prili- okružen vijencem od lomljenog kamena. Na taj način
kom sahrane. Dakle, slična namjena kao i u dolenjskoj centraln i grob je bio sasvim izdvojen. Oko ovog vijen-
grupi. Premda je osnovna namjena u oba slučaja ista ca su radijalno, u dva reda bila pokopana 84 pokojnika
ili slična, postoje i određene razlike. Vrlo preciznim u grobovima građenim od kamenih ploča i, onda, do-
zapažanjima na humci III u Ravnom Lugu Mihajlo lazi spoljni vijenac od kamena oko cijelog tumula. Ve-
Zotović je nedvojbeno ustanovio da su ovdje grobovi ćina grobov a je radijalno postavljena u odnosu na cen-
ukapani u tri kruga, s tim što je prvi krug formiran tralni grob. Ovo je izvršeno u prvoj fazi sahranjivanja;
sa vanjske strane, drugi bliže, a treći najbliže središtu ostali grobovi – u drugoj fazi – različito su locirani. U
tumula. To je sasvim obratno od načina formiranja centralnom grobu je bio stavljen kao poputbina jedan
krugova sa ukopima u dolenjskim tumulima. I ovdje bojeni submikenski skifos, privjesak u obliku dvojne
je poslije svakog kruga dosipana zemlja, da bi nakon sjekire i neki drugi nakitni predmeti. Među prilozim a
trećeg kruga humka dobila svoj konačan izgled. Osta- uz ostale skelete vrijedni su spomena željezni mačevi,
je nejasno pitanje da li je svaki put dosipan i središnji razne fibule i keramičke posude. Prema procjeni ovih
prostor. Izgleda da drugačije nije moglo ni biti. Druga priloga sahrane pod ovim tumulom su vršene uglav-
razlika sastoji se u tome što su u dolenjskoj grupi mr- nom u VIII vijeku st. e., a najstariji među njima je bio
tvaci pokapani u drvenim sanducima sa kamenim po- centralni grob, vjerovatno sa samog početka VIII vi-
krovom, a u Ravnom Lugu u sanducima od krečnjačih jeka. Nešto je drugačija situacija u Gomolavi na rijeci
i škriljastih ploča. Uz mrtvace, u ovakvim sanducima Savi. Ovdje su otkrivene dvije kolektivne grobnice sa
od kamena u Ravnom Lugu, po prilozima oružja ili 32, odnosno 78 skeleta. Za grobnicu sa 78 skeleta je,
nakita se prepoznaju muški i ženski grobovi. Među naprimjer, iskopana grobna jama prečnika 3 m i visine
oružjem se ističu željezna koplja, željezni mačevi i no- oko 0,50 m. U toj kružnoj jami su pokojnici ukopani
ževi, među nakitnim prilozima (koji su prilagani i u u tri reda: prvi u sredini jame se sastojao od nekoliko
muškim grobovima) razne fibule, privjesci i ogrlice. lubanja bez skeleta i nekoliko cijelih skeleta, zajedno
sa dijelovima žrvnjeva i dijelovima skeleta govečeta;
Nekropola u Ravnom Lugu u Pilatovićima hrono- drugi, najbrojniji, sa skeletima čije su glave okrenute
loški obuhvata kraj VII i gotovo čitav VI vijek st. e. Ne- prema središtu grobnice i treći sa glavama okrenutim
sumnjiv je pandan, doduše u nešto skromnijem obi- prema periferiji jame. Uz skelete su bili priloženi: ke-
mu, nekropolama pod tumulima u dolenjskoj grupi. ramička roba, nakit od bronze i ćilibara, zrna žitarica
Pošto nema geografskog dodira, i na ovom primjeru se i kameni predmeti. Antropološkom analizom je usta-
jasno vidi kako slična društvena struktura, u približno novljeno da je ovdje bilo pokopano 48 djece, 21 žena i 8
istom vremenu, često proizvodi isti kult mrtvih i od-
86
Slika 40. Skupna grobnica u centru tumula, Slana Voda, Krajčinovići kod Priboja
muškaraca. Svakako je zanimljivo da na skeletima nisu poretku položeno 60 željeznih kopalja. U grobnici,
primijećeni nikakvi tragovi nasilja. Prema analizi pri- među skeletima i kopljima, zatečeno je 50 keramičkih
loga grobnica je datirana na kraj VIII vijeka st. e. Istom sudova, mnogo željeznih noževa i nakitnih predmeta
vremenu je pripadala i druga kolektivna grobnica. (bronzanih fibula, narukvica i ogrlica). Sav ovaj in-
ventar pokazuje miješanje više kulturnih odrednica.
Kraju željeznog doba, odnosno drugoj od spome- Pored izrazito domaćih elemenata ističu se keramičke
nutih grupa pripada skupna grobnica na Slanoj Vodi u i druge izrađevine koje se mogu uvrstiti u keltski i he-
selu Krajčinovići, jugozapadno od Priboja u zapadnoj lenistički kulturni krug. Prema prikupljenim nalazima
Srbiji. To je također grobnica pod tumulom-humkom, ova skupna grobnica je datirana u polovinu II vijeka st.
u čijem je centralnom dijelu sahranjeno 25 poluspalje- e., a pripadala je vjerovatno nekoj grani plemenskog
nih individua (Sl. 40). Ovaj centralni prostor veličine saveza ilirskih Autarijata. Mihajlo Zotović spominje
oko 3 m u prečniku bio je pokriven šljunkom, na njega da bi istom vremenu pripadala i slična grobnica pod
su položeni ispruženi pokojnici u radijalnom položaju tumulom u Mahrevićima kod Čajniča.
i tako izloženi zajedničkom spaljivanju. Izglede da lo-
mača nije bila dovoljna da mrtvace potpuno spali nego Navedene grobnice (grobišta ili nekropole, sve su
su samo nagoreni. Glave su im okrenute prema peri- to ovdje sinonimi) pod tumulima ili humkama pove-
feriji kružnog ležišta. Sve je onda pokriveno tanjim zuje u isti tip radijalna sahrana pokojnika. U Visojima
slojem zemlje, preko kojeg je pljoštimice i u kružnom su mrtvaci zaštićeni kamenim pločama, dok su u Go-
87
molavi i Krajčinovićima jednostavno složeni jedan po- Donju Dolinu. Smještena na obali rijeke Save, praisto-
red drugog u kruž nom rasporedu. Drugih zajedničkih rijska naselja u Donjoj Dolini, udaljenoj oko 13 km od
karakteristika zapravo i nema pa su radijalne sahrane Bosanske Gradiške, ostavila su iza sebe obilje arheo-
praktikovane u različitim situacijama. Velika humka u loških nalaza. U nizu naseljenih prostora na blago uz
Visojima je podignuta prvenstveno u čast jedne lično- dignutoj riječnoj terasi i na Gradini se dugo vremena
sti sa posebnim statusom u odgovarajućoj zajednici – živjelo bez većih potresa. Zemljoradnja i stočarstvo su
rodonačelnika, vođe velike porodice ili bratstva, vrača. bili vrlo razvijeni, Sava je osiguravala obilan ribolov,
Njegov grob je sam za sebe zaštićen kamenim vijen- okolne šume su bile pune lovnih životinja. Zgodan
cem. Pretpostavljamo da je i tu bio nasut mali tumul položaj na obali široke rijeke je pogodovao razmjeni
nad ovim grobom, a onda su srodnici pokapali mrtva- i nije bez osnova ocjena nekih stručnjaka da je Do-
ce oko tog “posvećenog” groba i to u radijalnom po- nja Dolina vremenom postala i jedan važan trgovački
retku, ne u horizontalnim krugovima kao u Ravnom centar između panonskih i unutarbalkanskih krajeva.
Lugu. Radi se o porodičnoj ili rodovskoj grobnici-ne- O tome govore i često bogati prilozi u grobovima iz
kropoli pod tumulom. nekropola na tzv. gredama. Vjerovatno zbog izvjesne
promjene klime i učestalog plavljenja obalskih terasa,
Dvije grobnice u Gomolavi, kako to ističu istraži- stanovnici jednog broja naselja su odlučili da sagra-
vači, predstavljale su istovremeni skupni pokop. Ništa de sojeničke nastambe uz samu riječnu obalu. Desilo
ne ukazuje na to da su te dvije velike grupe bile pobi- se to negdje oko 700. god. st. e. Sojeničko naselje se
jene i ostaje realna pretpostavka da se radi o masov- sastojalo od nekoliko paralelnih terasa, izgrađenih od
nom pomoru od neke zarazne bolesti. Podaci iz veće balvana i postavljenih na debelim hrastovim stupovi-
skupne grobnice pok azuju da pretežan dio pokojnika ma. Na terasama su u određenim redovima izgrađene
pripada djeci, iza njih dolaze žene, a tek onda muškar- drvene kuće, obično sa većom prednjom i dvije manje
ci. Kao da to znači da su djeca bila najneotpornija, a prostorije pozadi (spavaonica i spremnica). Između
muškarci najotporniji (ili su ovi, jednostavno, ostavili pojedinih terasa su ostavljeni širi kanali radi priku-
djecu majkama pa su i one s njima pomrle). Pomor je pljanja vode i njenog odvođenja u rijeku, a komuni-
morao biti dosta brz, jer su pokojnici pokopani isto- kacija među terasama je osiguravan a mostovima pre-
vremeno. Ako se uzme u obzir pomor, a to je vjerovat- ko kanala. Neka vrsta drvenih skalina, načinjenih od
no, sasvim je normalno što je za zajedničku grobnicu debelih balvana, povezivala je terase sa čvrstim tlom
iskopana jama. U trećem slučaju (Krajčinovići) su u uz rijeku. Na terasama je bilo i dosta staja za stoku.
skupnoj grobnici pokopani pali ratnici, o čemu prven- Ovaj tip naselja je korišten oko dva vijeka, a onda se
stveno svjedoči masa željeznih kopalja iznad pokoj- opet prešlo na izgradnju domova na čvrstom tlu iznad
nika, oružje im se stavlja kao počast ratnicima. Zbog obala rijeke.
čega spaljivanje nije dovršeno? Da li je u pitanju žurba
ili je to namjerno učinjeno? Pravilno ređanje kopalja i Za istraživanje sojeničkog naselja u Donjoj Do-
uredno polaganje priloga ne bi govorili za žurbu. Prije lini najveću zaslugu ima Ćiro Truhelka, koji je vršio
će biti neki oblik rituala kojim se vršila određena vrsta iskopavanja ovih sojenica od 1899. do 1904. godine i o
očišćenja umrlih, palih boraca. tome objavio opširne izvještaje. Istraživanja naselja na
suhom tlu nastavili su kasnije Mihovil Mandić, Zdrav-
Da se još jednom osvrnemo na ono što povezu- ko Marić i Vera Nikolić. Bio je to i nastavak Truhelki-
je ovu vrstu skupnih grobnica. Očito je da je suština nih istraživanja nekropola na gredama.
ovakve sahrane u zrakastom poretku bila uslovljena
značajem središta grobišta. U Visojima je jasno da Na ovom mjestu interesuju nas dva detalja iz okvi-
su srodnici položeni sa namjerom da se uže povežu ra sojeničkog naselja. U većim, prednjim prostorijama
sa centralnim grobom, da se i ovdje prepuste vođstvu sojeničkih kuća je – obično u sredini prostorije – bilo
ranije umrlog prvaka. U Gomolavi i Krajčinovićima se postavljeno specijalno ognjište od gline, sa rešetkom i
mora pretpostaviti prethodna posveta centra grobnice ljevkastim produženjem ispod rešetke, kroz koje je pe-
i prema posvećenom mjestu se zrakasto polažu umrle peo padao direktno u mulj pod kućom. Ispod nekih od
individue da bi ostale u vezi sa mjestom posmrtnog ri- sojeničkih objekata nađeni su grobovi mrtvaca u dr-
tuala. Kad ovome dodamo i dosta brojne priloge uz po venim sanducima, sastavljenim od širokih dasak a, po
kojnike, sve zajedno upućuje na vjerovanje u zagrobni pravilu ispod rešetkastog ognjišta. Zbog ležanja u stal-
život, kada će im pružati pomoć ovozemaljski prvak noj vlazi mulja, drveni sanduci su bili dobro sačuvani.
ili izvršena ritualna radnja posvećivanja, a dobro će im Na isti način su sačuvana i dva dugačka drvena čamca,
poslužiti i priloženi predmeti. Spomenuli smo zatim i koji su ležali pod vanjskom sojeničkom teras om.
88
Već je Ćiro Truhelka rešetkasta ognjišta u sojeni- jedino i koristimo) sve više se množe, što je, evidentno,
cama Donje Doline doveo u vezu sa razvijenim kul- posljedica množenja rodovske aristokratije, odnosno
tom pokojnika. On je to nazvao nekim autohtonim učvršćivanja većih, dobro organizovanih rodovsko-
kultom lara – zaštitnika kuće, koji su – navodno – od plemenskih zajednica. Najzad, tokom VI i V vijeka
Ilira preuzeli i Rimljani. Aleksandar Stipčević preu- st. e. fenomen kneževskih grobova stiže do određene
zima ovako tumačenje, iako Donja Dolina, odnosno kulminacije i to je potvrđeno otkrićima u mnogim
njena populacija, nije pripadala ilirskim plemenskim dijelovima južnoslavenskih zemalja. Taj fenomen se
skupinama, nego, vjerovatno, panonskim Oserijatima uklapa u izuzetno širok pojas u kojem su zabilježe-
(Zdravko Marić). Bez obzira na neslaganja oko etničke ni kneževski grobovi, pojas koji se proteže od Crnog
pripadnosti ovog stanovništva, žitelji naselja u Donjoj mora do Atlantika, od Trakije do Lamanša. Raskošni
Dolini, naročito u sojeničkom periodu, izuzetnu su grobovi plemenskih poglavara otkriveni su i istraživa-
pažnju poklanjali kultu mrtvih. Kroz rešetkaste otvo- ni u Bugarskoj, Austriji, Čehoslovačkoj, Njemačkoj,
re u sojeničkim kućama mogli su redovno da spuštaju Francuskoj. Brojni su i dalje na istoku, prvenstveno
pokojnicima-zaštitnicima hranu i piće. Ispod kuće su, skitski kurgani u slivu Dnjepra i na Kubanu. Spomeni-
naravno, bile pokopane samo izabrane ličnosti, rodo- mo, primjera radi, grobne humke iz Pazirika na Altaju,
načelnici, “sveštena” lica, heroizirani pokojnici. Od Kukovu mogilu u selu Duvanli kod Plovdiva, knežev-
njih je očekivana zaštita. Vjerovali su, dakle, u zagrob- sku grobnicu u Magdalenenburgu kod Villingena u
ni život, u odgovarajuću moć i djelotvornost sahranje- Baden-Württenbergu, pa keltske grobnice u Hochdor-
nih prvaka i poslije smrti. U tom smislu je i ostavljena fu kod Stuttgarta, Vix u Francuskoj i tako dalje. Redaju
mogućnost da im se spuštaju darovi, libacije, neke vr- se i redaju u nedogled. Ovi kneževski grobovi, mora se
ste hrane. Zaista vrlo izgrađene i maštovite predodž- naglasiti, odraz su jednog vremena u kojem se formi-
be o zagrobnom životu. Ostali su nam još kneževski rala jedinstvena društvena struktura u najvećem dijelu
grobovi. evropskog prostora, struktura vrlo snažnih rodovsko-
plemenskih zajednica pod vođstvom jakih i bogatih
Prvo jedno objašnjenje. Termin “kneževski grobo- prvaka, političkih predvodnika i vojnih zapovjednika
vi” obuhvata dosta širok spektar grobnih cjelina, slič- (nešto slično kasnijem feudalizmu!), njima pripadaju
no njemačkom terminu “Fürsten-gräber” označava ove posmrtne počasti.
one grobove u kojima su pokopani pojedinci čija po-
putbina svjedoči o njihovom privilegovanom položaju Zašto je došlo do kulminacije baš u VI i V vijeku?
u društvenoj zajednici kojoj su pripadali. U većini slu- Možemo navesti više uzroka, ali bismo se zaustavili
čajeva, naročito u mlađim praistorijskim periodima, na tri među njima. Prvi je interne prirode. Na početku
takvi grobovi su podizani rodovskim, bratstvenim ili ovog odjeljka smo naveli šta je značio prelazak na pro-
plemenskim prvacima, rodovskoj aristokratiji najvi- dukciju željeznog oruđa i oružja u društvenom i eko-
šeg ranga – ratnicima (neka vrsta njihovog mauzole- nomskom razvitku pojedinih zajednica. To se odnosi
ja!), ali su mogli pripadati i osobama visokog ranga u na sve zemlje koje smo ovdje spomenuli i to bi bio tek
duhovnom životu, “sveštenicima”, vračima, “slugama prvi, interni uzrok fenomen a kneževskih grobova. U
božijim”. Ponek ad su u kneževskim grobovima sahra- tom vremenu – a i to je spomenuto – antički svijet,
njene i ženske osobe. Vjerovatno su to žene plemen- poglavito onaj helenski, doživljava izuzetan uspon.
skih prvaka. U ovom pretklasičnom i klasičnom vremenu Grci su
odnijeli pobjedu nad Perzijancima, stvarali djela ne-
Već u eneolitskom dobu, kada je prevladavao pa- prolazne vrijednosti, doživljavali sjaj Periklovog doba.
trijarhalni druš tveni sistem, počelo je izdvajanje poje- Atena, Korint, Megara, Milet i niz drugih grčkih gra-
dinaca, glavara rodova i većih društvenih zajednica, a dova doživljavaju svoje zvjezdane trenutke, stvaraju
kao posljedica tog procesa javljaju se u ovim krajevi- se besmrtna književna djela, nove filozofske škole,
ma monumentalni tumuli i grobovi sa bogatim prilo- redovno se održavaju olimpijske igre. Grčke koloni-
zima. Takvi su naprimjer Arađanska humka ili bogati je su gusto rasute od Sicilije do Hispanije. Preko njih
grob u Vučedolu. U tu grupu spadaju i monumentalni dolazi u zaleđe, pa i daleko u unutrašnjost evropskog
tumuli iz bronzanog doba na Kupreškom polju. Broj kopna skupocjena roba od zlata i srebr a, sjajna ratnič-
ovakvih grobova naglo se povećava u željeznom dobu. ka oprema, specijalne vrste keramike i druge izrađevi-
U početku tog doba grobovi sa bogatom poputbinom ne. Plemena u pozadini, u prvom redu njihovi prvaci,
su uglavnom locirani u kolektivnim grobnicama (npr. morali su biti zasjenjeni takvim sjajem materijalne i
Visoji, Ilijak III/9). Kasnije počinje dominacija pojedi- duhovne kulture sa juga. Nastojali su da učestvuju u
načnih sahrana. Kneževski grobovi (ovaj termin dalje
89
tome, barem nabavkom ratničke opreme, skupocjenih Slika 41. Kneževsko žezlo od kamena i bronze
metaln ih i keramičkih izrađevina i odatle one u veli- iz groba 9, Ilijak kod Rogatice
kim količinama u svim prvim kneževskim grobovima.
I treće, nije nikako za potcjenjivanje ni dosta zapažen Za proučavanje kneževskih grobova na ovom našem
skitski uticaj sa istoka. Upravo u ovom vremenu desile tlu vrlo je instruktivna situacija na već spominjanom
su se kod Skita na Kubanu, oko Dnjepra i Azovskog glasinačkom kulturnom području u istočnoj Bosni, u
mora krupne društvene promjene. Javljaju se istinski kojem je istraženo preko 1000 tumula, među kojima i
vladari pojedinih velikih plemenskih zajednica i save- nekoliko sa kneževskim grobovima. Populacija ovog
za plemena, a njihovi grobovi pod monumentalnim područja je pripadala plemenskom savezu Autarijata,
tumulima-kurganima su puni stranih zlatnih izrađe- koji pokriva istočnu Bosnu, zapadnu Srbiju i dijelove
vina, ali su pružili i obilje dragocjenih proizvoda u tzv. Crne Gore.
skitskom umjetničkom stilu. Nije stoga čudo što zla-
to iz ovih kurgana u muzejima Moskve i Petrograda Pogledajmo prvo kneževske grobove iz dvije ne-
zasjenjuje slične zbirke u drugim oblastima Evrope. kropole kod grad ine Ilijak u selu Gornja Vinča, 15 km
O sahrani takvih skitskih velikaša ili vladara detaljan južno od Sokoca. Tumul br. III iz prve nekropole je
opis je ostavio otac historije, Herodot: “Kada im kralj pokrivao devet grobova i među njima je najznačajniji
umre... stave lješ na slamu u grobnici (velikoj jami!), grob pod brojem 9, koji će predstavljati najstariji kne-
zabodu i sa jedne i sa druge strane u zemlju koplja, ževski grob ove kulturne grupe. Pripadao je kraju VIII
pa preko lješa naslažu daske, a iznad njih bace asu- vijeka ili samom početku VII vijek a st. e. Prilozi: bron-
ru. Tada udave i stave u preostali dio grobnice jednu zana dijadema na glavi, dva željezna mača, dvije želje-
od njegovih nezakonitih žena, njegovog poslužitelja, zne vojne sjekire, par bronzanih knemida (nazuvaka,
kuhara, konjovoca, sobara, glasnika, njegove konje,
i nabacaju unutra svakovrsne počasne žrtve i zlatne
zdjele, a srebro i bronzu uopće ne upotrebljavaju. Po-
slije svega toga sagrade od zemlje veliku humku, pa
se takmiče ko će više nanijeti zemlje, sa namjerom da
naprave što veću humku” (Herodot, Historija). Nave-
li smo ovaj opis, jer se i u kneževskim grobovima na
tlu južnoslavenskih zemalja ponavljaju neki elementi
sličnog rituala, očito pristiglih preko tračke teritorije
u Bugarskoj ili preko nešto sjevernijih oblasti. Poseb-
nu studiju, sintetsko djelo, o kneževskim grobovima
na centralnom Balkanu objavio je Aleksandar Pala-
vestra i u njemu dao prilič no cjelovit uviđaj u čitavu,
ovdje navedenu, problematiku, pa i ovaj Herodotov
citat (“Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba
na centralnom Balkanu”, Beograd 1984.). Po njego-
voj ocjeni zajedničke crte kneževskih grobova na
spomenutom, širokom geografskom pojasu bi sadr-
žavale: monumentalnost sahrane, pretežno pod ve-
likim grobnim humkama (tumulima, kurganima),
obilje raskošnih grobnih priloga skupocjene izrade i
od plem enitog metala, uglavnom od zlata, dosta grč-
ko-italskog importa, najčešće bronzanih i keramičkih
posuda; sahranjivanje pokojnika sa kolima, konjskom
opremom, ponegdje i sa konjskom zapregom, sa dosta
ličnog pribora, ukrasa i oružja kojim bi se pokojnik
mogao služiti u zagrobnom životu i – što se ne bi mo-
glo primijeniti na naše područje (op. a.) – četverouga-
one grobnice sa drvenom ili kamenom konstrukcijom.
Podacima iz njegovog djela sam se i sâm dosta služio.
90
štitnika donjeg dijela nogu) i dvije bronzane narukvi- red ostataka spaljenog mrtvaca, na platformi je nađen
ce. Kneževski položaj prvenstveno naglašavaju: bojne i skelet druge pokopane ličnosti. Prilozi uz spaljenog
sjekire, knemide i dijadema. Ovaj knez je sahranjen pokojnika nisu nagoreni nego su naknadno stavljeni
u porodičnom ili rodovskom grobištu pod velikim u ovaj grob. To su: bronzani šljem korintskog tipa, bo-
tumulom. Tumul br. II iz prve nekropole je veoma ve- gat okov pojasa od 86 astragalnih članaka, 7 bronza-
lik, 15 m u prečniku i 2 m visine, sadržavao je sam o je- nih narukvica, 12 bronzanih fibula i 4 bronzane igle,
dan kneževski grob. U ovom slučaju je važno istaknuti bronzana pinceta, još neki nakitni predmeti i 2 manja
da je prije sahrane bila podignuta kružna platforma od pehara od gline domaće izrade. Uz drugog mrtvaca su
lomljenog kamena, visine oko 0,70 m. Uz sahranjenog bila položena tri željezna koplja, bojna željezna sjeki-
pokojnika istakli bismo slijedeće priloge: par bronza- ra i nešto nakita. Uz Ararevu gomilu vrijedno je da
nih knemida, željezni mač, tri bronzane posude uvo- se istaknu slijedeće pojedinosti: visoka platforma od
znog porijekla, bronzano-kameno “žezlo”, i dva želje- kamena, korintski šljem, skelet sa željeznim oružjem.
zna koplja. Dakle, opet knemide. Grob pripada drugoj Veliki broj nakita je morao pripadati tekstilnim dije-
polovini VII vijeka. Važna je kamena platforma, jer je lovima odjeće koja je propala. Za skeletni grob Ćiro
to karakterističan elemenat za kasnije, velike knežev- Truhelka, istraživač Arareve gomile, kaže: “Moguće je
ske grobove. Konačno, u drugoj ilijačkoj nekropoli se da je to vojnik, koji je uz svoga vođu pao pa uza nj i
izdvaja grob 1, jer i on spada u slične kneževske gro- sahranjen, ili sluga, vjeran svome gospodaru i do smr-
bove. Prilozi: bronzano-kameno “žezlo” par bronzanih ti, koji je za njim pošao da mu i u smrti služi i oružje
knemida, bronzano posuđe stranog porijekla, željezno čuva”. Zaista logično objašnjenje. Arareva gomila pri-
oružje. Ovaj grob pripad a kraju VII ili početku VI vi- pada drugoj polovini ili kraju VI vijeka st. e.
jeka st. e. Prema navedenoj evidenciji, ilijačke knezo-
ve u toku jednog stoljeća izdvajaju izrazite kneževske Cjelovit i iscrpan prikaz kneževskih grobova sa
insignije: bronzano-kameno “žezlo” (prava oznaka glasinačkog područja objavio je Borivoj Čović. On je,
vlasti!), bronzane knemide, strano bronzano posuđe, pored ovdje tretiranog, opisao i kneževske grobove iz
bojne sjekire i neke vrste drugog oružja (Sl. 41). Brezja i Čitluka, u svemu sedam kneževskih grobo
va. Za skeletni ukop u Ararevoj gomili kaže da je to
Pored nekih drugih, ovdje bismo još spomenuli mogao biti sluga, “štitonoša”, koji je ubijen prilikom
tumul br. II u Osovu i Ararevu gromilu. Selo Osovo sahrane kneza i sahranjen sa njegov im oružjem. Ovaj
leži 6 km sjeverno od Rogatice i tumul II mjeri 17 m autor sintetizira na slijedeći način karakteristike glasi-
u prečniku i 1,15 m u visini. Njegova osnovna osobina načkih kneževskih grobova:
se sastoji u tome što je podignut u obliku kružnog na- - kao insignije vlasti u tri grobnice su stavljena bron-
sipa, sa udubljenjem u sredini, pa prekriven zemljom
i kamenom. Sadržavao je pet grobova; kneževski je zano-kamena “žezla”, u tri grobnice željezne bojne
grob 1. Prilozi: bronzano-kameno “žezlo”, dvije bron- sjekire i u jednom bronzana kaciga; željezne bojne
zane posude stranog porijekla, željezni noževi i koplja, sjekire nisu uopće nađene u drugim grobovima pa
dosta metalnog nakita, dijelovi konjske opreme (npr. ih ovdje s pravom ubrajamo u takve insignije. Od
željezne tročlane žvale) i keramičke posude. Osnovna ostalih priloga u kneževskim grobovima, onih koji
insignija osovskog kneza je “žezlo”, metalno posuđe, karakterišu tu vrstu sahrane, treba spomenuti luk-
a konjska oprema je dopuna takvih oznaka. Pripada suzno defanzivno oružje (knemide u pet knežev-
sredini VI vijeka st. e. Kružni kameni nasip spada u skih grobova) i uvozno bronzano posuđe (također
istovjetne elemente u nekim od najvećih kneževskih u pet grobova);
grobnih tumula (npr. Atenica, Pilatovići). - u dva groba – Osovo i Čitluci – stavljena je i opre-
ma jednoj jahaćeg konja;
Arareva gomila je jedan od najvećih, ako ne i naj- - priložene narukvice u ovim grobovima su vjero-
veći, tumul na području glasinačke grupe. Nalazio vatno supstitucija za supruge, koje su u nekim sta-
se osamljen, nedaleko od gradine nazvane Gradac u rijim vremenima morale da prate umrle muževe;
Kusačama, na jednom od brežuljaka koji opkoljavaju - osobito je važno da je od druge polovine VI vijeka
Glasinačko polje. Prečnik tumula u podnožju je mje- sve češća incineracija mrtvih, pošto je na glasinač-
rio 22 m, visina mu je iznosila 1,80 m, a pokrivao je kom području tradicionalno i apsolutno domini-
dva ukopa. Prilikom ukopa u ovom tumulu je pret- rala inhumacija;
hodno izgrađena kružna kamena platforma, visine - kružna kamena platforma ili kameni nasip nisu
1,20 m. Na južnom dijelu platforme je bila postavljena nikakva specijalna osobina glasinačke grupe u že-
lomača za spaljivanje pokojnika i on je tu i spaljen. Po- ljeznom dobu.
91
Slika 42. Skarabej od lapis lazulita iz centralnog dva puta nasipan, prvi put nakon ukopa kneza i djete-
groba tumula u Pilatovićima kod Požege ta i drugi put nakon ukopa žene, kada je doveden do
željene visine.
Svemu ovome dodali bismo i zapažanje da glasi-
načke kneževske grobove ne prate tako monumentalni Još dva detalja. Oko centralnog groba i u nekim
tumuli kao u Pilatovićima ili Atenici, ali su imali odre- dijelovima prvobitne površine očišćeno je 15 manjih
đenu hronološku prednost. Veliki i najbogatiji kne- kružnih uzvišenja, napravljenih od oblutaka. Služili
ževski grobovi i tumuli su oni u Pilatovićima, Atenici, su ritualnim žrtvama prilikom prvog ukopa. Drugo,
Pećkoj Banji i Trebeništu. Ukratko ćemo ih predstaviti. pored spaljenih ostataka kneza zatečena je dobro oču-
Monumentalni grobni tumul iz Pilatovića je ležao na vana figura skarabeja, izrađenog od mekog, bojenog
lokaciji Trnjaci i mjerio 45 m u prečniku i 2,50 m u kamena. (Sl. 42) Na ravnoj donjoj površini figure ure-
visini. Kružno poravnata površina grobišta bila je op- zani su: originalan lik sa rogovima, po jedna uspravna
koljena izuzetno masivnim vijencem, sklopljenim od kobra sa obe strane lika, i sa donje strane istog tog lika
tri dijela, od suhozida u sredini, visine 1,20 m i širi- krokodili. Figura je uzdužno probušena, pa je mogla
ne oko 0,90 m, te unutarnjeg nasipa od riječnih oblu- biti nošena na uzici oko vrata. Istraživač tumula u Tr-
taka i vanjskog nasipa od lomljenog kamena i ploča njacima, Mihajlo Zotović, koji je objavio detaljan opis
razne veličine. Oba ova nasipa su, u kosom položaju, svih nalaza, obratio je posebnu pažnju ovoj figuri ska-
učvršćivala centralni suhozid. Preko suhozida je na- rabeja. On smatra da ga je umrli knez za života nosio
činjena prava staza od sitnih oblutaka. Na kamenom kao amulet oko vrata. Pošto je skarabej po shvatanju
vijencu je zatečena masa gara i keramičkih fragmena- Egipćana simbol Sunca kao izvorišta života, simbol
ta, preostalih od ritualnog posvećenja grobišta; uz to procesa rađanja i reinkarnacije, on pretpostavlja da je
se na vijencu našla množina kopalja, noževa, dijelova umrli velikaš bio poštovalac kulta Sunca, a u grob ga je
štitova i druge željezne i bronzane ratničke opreme, ponio kako bi mu poslužio u procesu reinkarnacije. U
poluspaljene ili izložene visokoj temperaturi. Sve je to svakom slučaju, ova figura je svjedok živih kulturnih
pokupljeno sa lomače izvan kamenog prstena. U cen- veza domaće aristokracije sa udaljenim oblastima me-
tru kružnog grobišta bio je postavljen centralni grob, diteranskog svijeta. U isto vrijeme ona govori i o dosti-
ustvari elipsasta mala humka na koju su prenijeti osta- gnućima na planu duhovne kulture (i barska ptica u gro-
ci spaljenog pokojnika. Bio je to muškarac, što očito bu žene upućuje na kult Sunca!). Grobnica u Pilatovići-
potvđuju preostali komadi vojne opreme uz njegove ma je datirana na sam kraj VII vijeka st. e. i vjerovatno
ostatke. U blizini centralnog groba je situiran, u grob- pripada knezu sa teritorije plemenskog saveza Autarija-
nici od riječnih oblutaka, skelet djeteta, sa dosta nakit- ta. Zanimljivo je da je izvan kamenog vijenca pronađen
nih predmeta. Na nešto višem nivou, ali još uvijek u još jedan grob spaljenog pokojnika, a u njemu 25 bron-
centralnom dijelu grobišta, zatečena je još jedna dosta zanih, tropernih i dvopernih skitskih strelica i bronza-
duboka grobnica od oblutaka, u kojoj je sahranjena na figura konja. Taj grob je hronološki mlađi; može se
ženska individua. Uz njen skelet je pronađeno mnogo smjestiti u V vijek st. e. više od jednog vijeka iza ukopa
nakita od zlata i ćilibara, zatim deset bronzanih fibula, unutar kamenog vijenca. Pripada li on skitskom ratniku
bronzano posuđe stranog porijekla, pojas od astraga- ili domaćem ratniku naoružanom skitskim oružjem? S
loidnih član aka (jedna ogrlica je bila sastavljena od 88 obzirom na figuru konja, vjerovatnija je prva solucija.
ćilibarskih zrna, od čega jedno u obliku barske ptice). Iskorištena je jednostavno velika zemljana humka da
Gotovo je sigurno da se ovdje radi o grobnici važne bi se na njenoj periferiji ukopao i ovoj ratnik.
plemenske ličnosti – poglavice, kneza, pa njegovog
djeteta i nešto kasnije umrle žene. Tumul je vjerovatno Lutanje Skita i Trakokimeraca je bilo sasvim ne-
92 predvidivo pa i njihova pojava u ovim krajevima ne
treba da iznenađuje. Čini se da su među kneževskim
grobovima i tumulima-humkama daleko najmonu-
mentalnija dva tumula u Atenici kod Čačka. Locirani
su po položaju humke, upravo na izlazu iz Ovčarsko-
Kablarske klisure. Istraživanja su izvršili Milena Đu-
knić i Borislav Jovanović 1958. i 1959. godine, a po
nalazima su datirani na kraj VI ili početak V vijeka st.
e. Daćemo osnovne podatke o svakoj od ovih humki.
Humka I mjeri 35 m u promjeru i visoka je oko
1,20 m. Poravn at kružni prostor opasavao je vijenac
od šireg unutarnjeg dijela izgrađenog od bjelutaka i jekla, ogrlica od zlatnih cjevčica, 14 zlatnih privjesaka
vanjskog pojasa od lomljenog kamena. Ovaj vanjski u obliku pčele (jedinstven primjerak na Balkanu!), do-
pojas je svakako služio i za učvršćivanje tumula. Na sta zlatnih privjesaka trougaonog i romboidnog obli-
površini čitavog kamenog prstena je i ovaj put ostalo ka, 862 amorfna ćilibarska zrna, veliki broj kružnih,
dosta gara i pepela, fragmenata keramike i spaljenih valjkastih, trougaonih i četvrtastih ćilibarskih zrna.
životinjskih kostiju, svjedoka intenzivnih žrtvenih Među ovim posljednjim su i ona u obliku vaze, ptice,
obreda prilikom sahrane. Prema mnogim indicijama ovnujske i lavlje glave – sve južnoitalskog porijekla,
na istom mjestu je bila i lomača na kojoj je spaljena te ogrlica od 138 staklenih perli. Među tim nalazima
pokojnica; grobn ica je podignuta u čast ženske osobe. bili su položeni i ostaci jedne dvokolice. Sve upućuje
U centru unutarnjeg prostora bila je postavljena kame- na ženu najvišeg društvenog ranga; nema oružja, ali
na grobnica, svojevrsna kamena humka (9 m dužine u je prati njena dvokolica. Uz ovu grobnicu je bio još i
podnožju i 6 m na vrhu; podnožje je pojačano pritesa- grob spaljenog djeteta čiji su ostaci položeni na manju
nim kamenom) na koju su složeni ostaci spaljene po- polukružnu platformu od kamena. Među kamenjem
kojnice. Prilozi su stavljani među kamenje grobnice: grobnice su također ležali bogati prilozi: mnogo zlat-
obilje nakita, dijelovi bronzanog posuđa stranog pori- nog nakita, dijelovi bronzanog posuđa, dvije strelice
Slika 43. Kneževske humke u Atenici kod Čačka
93
skitskog tipa, tulac željeznog koplja. Prilozi ukazuju na Glasinca), ostaci bronzanih posuda stranog porijekla
grob dječaka, vjerovatno sina pokopane kneginje. i keramičkih posuda, 49 perli od ćilibara (neke opet
u obliku vaze i ovnujske glave), mnogo igala sa raz
Humka II je veličanstvena, mjeri u promjeru oko ličitim glavama, zlatna dugmad i aplikacije, dva para
70 m, visoka je oko 1,50 m (pošto je u dugom vreme- bronzanih bars kih ptica, dijelovi oklopa i štita, mačeva
nu erodirana, prvobitna visina je mogla biti oko 4 m). i kopalja, šest strelica skitskog tipa te dijelovi kola na
Kružno grobište je opkoljeno vijencem od slaganog četiri točka (željezni okovi, klinovi, bronzani ukrasi na
kamena, visokim oko 0,40 m i širokim oko 2 m. I na kolima i slično).
ovom prstenu se našlo dosta gara, pepela i fragme-
nata keramike. Osnova tumula je pažljivo poravnata, Prilozi pripadaju prvaku ratniku, pravom knezu.
na njoj je izvršeno ritualno žrtvovanje o čemu govore Prate ga insignije, tu su i njegova kola, ratnička opre-
spaljeni ostaci psa, govečeta i tura. Poslije izvršene žr- ma. Barske ptice i ovdje ukazuju na kult Sunca. Skit-
tve čitava površina je presuta glinom i tako je nastala ske strelice su znak stalnije veze sa skitskim nomadi-
platforma za lomaču i sahrana kremiranog pokojnika. ma. Ovaj knez je ispraćen na drugi svijet specijalnom
Kao i kod humke I, i ovdje centralni grob liči na malu kombinacijom pogrebnog rituala i u tom pogledu je
humku (5,30 x 5,20 x 0,90 m) od pritesanog kamena i humka II jedinstven “mauzolej” na Balkanu. Knez iz
oblutaka, sa masom priloga među kamenjem. Lomača Atenice je možda pripadao plemenskom savezu Tri-
je bila locirana pored groba, a uz njega je i jedna luč- bala, ali je moguće da je dovde dopirao i teritorij sa
na površina popločana kamenom, na kojoj su ležale nekim od autarijatskih plemena. Jedan broj struč-
ugljenisane drvene oblice. Sve je to bilo opkoljeno jed- njaka smatra vjerovatnijom ovu drugu pripadnost.
nim manjim prstenom od oblutaka. (Sl. 43) Među kneževskim grobovima na tlu južnoslavenskih
zemalja – koliko ih je dosada istraženo – najbogatija
Humka II je sasvim izuzetno obilježena jednom je grobnica iz Novog Pazara. Lokalitet je poznat pod
neobičnom ritualnom konstrukcijom. Ona je bila imenom Petrova Crkva. To je, ustvari, monumentalni
smještena na južnom kraju platforme, obilježena tra- tumul iznad rijeke Deževe, na mjestu njenog utoka u
kama od bjelutaka, a sastojala se od četiri pravougaona Rašku, udaljene od Novog Pazara svega dva kilome-
polja – centralnim iz dva dijela i po jednim većim sa tra. Sa ovog tumula, podignutog na već postojećem
svake strane. U istočnom bočnom polju je bilo pore- prirodnom uzvišenju, pruža se izvanredan pogled na
dano uz rubove devet ljevkastih jama (dubine do 0,50 čitavu okolinu. Lokalitet je dugovjekovno korišten u
m), a u zapadnom trinaest ovakvih jamica, od kojih bronzanom dobu, u željeznom dobu na njemu je bila
jedna u sredini polja. U ovim ljevkastim jamama je, izgrađena kasnoantička bazilika u obliku rotonde (oko
pored zemlje, zatečeno redovno dosta ugljenisanog nje su bili ukopani grobovi od VI do IX vijeka), ra-
drveta, fragmenata keramike, spaljenih životinjskih nokršćanska crkva u X vijeka i, najzad, Petrova Crkva
kostiju. Sve jamice su ozgo pokrivene također bje- u III vijeku. Prilikom konzervatorskih radova na ovoj
lucima. Ovo je, bez sumnje, jedinstvena (u pravom crkvi sv. Petra (Jovan Nešković) naišlo se ispod teme-
smislu riječi) konstrukcija. Šta označava? Aleksandar lja na bronzano praistorijsko posuđe. Poslije toga izvr-
Palavestra ne isključuje mogućnost da je to forma šeno je arheološko istraživanje 1957. godine (Ljubiša
neke sakralne građevine. U svakom slučaju, u ovim Popović, Đorđe Mano Zisi, Aleksandra Jurišić) i 1960.
ljevkastim jamama su vršene ritualne radnje, libacije do 1962. god. (Đorđe Mano Zisi, Mirjana Ljubinković,
i manje životinjske žrtve, čini se da je ovo samo druga Draga Garašanin, Aleksandra Jurišić). Tako je otkrive-
form a malih kružnih uzvišenja kneževske grobnice u na prebogata kneževska grobnica iz drugog praistorij-
Pilatovićima. Bio je to tačno isprogramiran ritual, sa skog nivoa u ovom tumulu.
zanimljivom kombinacijom magičnih brojeva 9 i 13; u
jamama su, bilo istovremeno bilo po nekom redu, iz- Zbog kasnijih stalnih oštećenja nisu se mogli u cje-
ljevane libacije, razbijano glineno posuđe i stavljani na lini otkriti svi elementi ove grobnice. Izvjesni su slije-
vatri spaljeni životinjski komadi. Podzemnim silama? deći elementi:
Ili plemenskim heroiziranim pokojnicima? Ili božan- - grobni plato je bio opkoljen kamenim vijencem i
stvima koja su suplemenici štovali? Uostalom, kako
nas to podsjeća na mnoge kasnije pogrebne ceremoni prema njegovim ostacima mjerio je otprilike 55 m
jale, pa i na paljenje svijeća na grobovima umrlih srod- u prečniku;
nika. Sve se vijekovima i milenijima ponavlja! Prilo- - spalište-lomača je bilo u odgovarajućoj jami i oko
zi u kamenoj grobnici: kameni brus sa trougaonim nje raspoređeno više malih žrtvenih jama (nešto
nosačem od bronze (slično kneževskim “žezlima” sa kao u Atenici);
94
- sam grob – ili barem jedan od grobova – je, kako Slika 44. Grčka crnofiguralna vaza sa mitološkom
izgleda, imao konstrukciju kupastog oblika, slaga- scenom, kneževska grobnica iz Novog Pazara
nu od oblutaka i drugog kamenja;
čajnom kneževskom paru. Grobnica je bila u kame-
- nikakvi ostaci samog ukopa, odnosno ostaci spalje- noj pravougaonoj konstrukciji, koja je savremenim
nog ili spaljenih pokojnika, nisu uopće pronađeni; građevinskim radovima veoma oštećena pa naknadna
istraživanja Jovana Glišića nisu omogućila detaljniji
- prilozi su položeni na dva glavna mjesta: najviše je uvid u sam pogrebni ritual. Prema prikupljenim na-
bilo deponirano u velikom drvenom kovčegu, polo- lazima, u ovoj grobnici je bio pokopan par spaljenih
ženom u jami ozidanoj komadima kamena i obluci- pokojnika – muškarac i žena. Među nalazima se ističe
ma (masa zlatnog, ćilibarskog, bronzanog, srebren og nakit od srebra i ćilibara, željezno oružje i dva grčko-
nakita), a zatim u posebnoj kamenoj komori izvan ilirska šljema. Nema zlatnog nakita. I ova grobnica je
kovčega (dvije grčke, crnofigurne vaze i sedam bron- datirana na kraj VI ili početak V vijeka st. e. Nisu još
zanih i srebrenih, uvoznih sudova, Sl. 44). publikovani nalazi. Na kraju još nekoliko relevantnih
Vrijedni su da se posebno spomenu: zlatni pektorali, podataka o bogatim kneževskim grobovima u Trebe-
ništu kod Ohridskog jezera u Makedoniji.
mitre, brakteje i pterige (krilca), par velikih pojaseva i par
istovjetnih naušnica od zlata, zlatno prstenje i igle, fibule i Kod sela Gorenci, nedaleko od mjesta Trebenište i
dugmad, zlatne trougaone (471), romboidne (131) i stre- velike gradine Trebeniško kale, nalazila se nekropola
laste (290) aplikacije za odijela, prava masa ćilibarskog ravnih grobova iz željeznog doba, čije su istraživanje
nakita (perle, pločice, pa figuralne izrađevine, kao što su počeli 1918. godine bugarski stručnjaci Bogdan Filo
one u vidu boce (36), ptice (37), ovnujske glave (30), žira i K. Škropil, iskopavanja nastavili Nikola Vulić 1930–
(14), konjske glave (3)), antropomorfne figure i, najzad,
dvije masivne srebrene grivne sa zmijskim glavama tipa 95
Mramorac i srebrene fibule (Sl. 44 i 45).
Iako nije pronađeno oružje, Đorđe Mano-Zisi i
Ljubiša Popović pretpostavljaju da su ovdje bile spalje-
ne i pokopane tri osobe, od kojih je jedna morala biti
ženskog pola. Iako oni, dalje, smatraju da bi ovaj knez,
odnosno članovi porodice, pripadali Autarijatima,
prije će biti da su oni bili članovi nekog dardanskog
plemena. Nedostatak skitskog naoružanja također
upućuje u ovom pravcu, jer su Skiti bili saveznici Au-
tarijata. Prema tipologiji priloga grobnica je podignu-
ta krajem VI ili početkom V vijeka st. e.
Sjajni zlatni prilozi i oni od ćilibara, kako misle isti
autori, imaju i apotropejski karakter (zaštita od zlih
sila!). Kada je riječ o kulturnim odnosima, zlatni nakit
i drugi zlatni predmeti su kulturno i stilski vezani za
halkidsko zlatarstvo i za odgovarajuće zlatne proizvo-
de jonskih kolonija i kolonija u Maloj Aziji, a bronzano
i srebreno posuđe za južnoitalske radionice. U svakom
slučaju, kneževska grobnica iz Novog Pazara je imala
sve građevinsko-kultne elemente kao i drugi knežev-
ski grobovi, s tim što je dragocjena poputbina posebno
deponirana i time se ova grobnica izdvaja od sličnih
grobnica na navedenim prostorima. Depoi dragocje-
nih priloga u grobovima poznati su, inače, u egejskoj
Makedoniji (Vergina Patela), Etruriji (npr. Tomba del
Duce u Vetuloniji) i Dakiji, pa i to upućuje na čvrste
veze sa egejskim, odnosno mediteranskim svijetom.
Po svemu izgleda da je i jedna grobnica u Pećkoj
Banji u Metohiji, sa bogatim prilozima, pripadala zna-
Slika 45. Dio inventara apotropejskog karaktera, kneževska grobnica iz Novog Pazara
1934. god. i Vasil Lahtov sa Jožetom Kastelicem 1953– Kneževski grobovi I-XIII ukopani su u velike i du-
1954. god., da bi najnovija istraživanja izveo 1972. boke (oko 5 m dužine, i 2-3 m širine i 1-2 m dubine),
god. Vlado Malenko. U okviru ove nekropole posebno ispunjene do određene visine kamenom i šljunkom, a
mjesto zauzimaju bogati kneževski grobovi obilježeni iznad toga obložene kamenim pločama. U samim gro-
brojevima I-XIII. O njima je ovdje riječ. bovima gotovo da nema kostiju pa se još uvijek pos
96 tavlja pitanje da li su u njima bili pokopani spaljeni
pokojnici ili se radi o inhumaciji. S obzirom na nađene Slika 46. Zlatna maska iz kneževskog groba (grob 8),
zlatne maske, na nepostojanje spališta i na neke ele- Trebenište kod Ohrida
mente u drugim grobovima, preovladava mišljenje da
su mrtvaci inhumirani i da su kosti u posebnim uslo- storijsko stanovništvo vjerovalo u zagrobni život? Po
vima istrulile. Inače, ovi grobovi su bili poredani u tri svemu izgleda da može. Praistorijske populacije na tlu
reda: prvi red – grobovi II-VII, drugi red – grobovi I i južnoslavenskih zemalja su vjerovale da smrt ne zna-
VIII i treći red grobovi IX-XIII. či apsolutni kraj, nego prelazak u neki novi oblik po-
stojanja. To se posebno odnosi na mlađe praistorijske
U trebeniškim kneževskim grobovima su prona- periode, one od eneolitskog doba do kraja praistorije.
đene mnogobrojne dragocjenosti, većinom izrađevi- Kao prilog takvom tumačenju iznosim jedan broj ka-
ne iz kruga grčkog i južnomakedonskog importa te rakterističnih pojava.
predmeti izrađeni prema stranom uzoru. Najvažniji
su: zlatne maske (Sl. 46), zlatne rukavice i sandale (Sl. 1. U grobove svojih pokojnika praistorijski ljudi su
47), zlatni privjesci, srebreno posuđe, srebrene igle i gotovo redovno stavljali određenu poputbinu:
narukvice sa zmijskim glavama, desetine komada razne vrste posuđa, oruđa i oružja, nakit, hranu
bronzanog posuđa svih vrsta iz repertoara grčke tore- i druge priloge, Sve je to trebalo da služi umrlim
utike (među ostalim i dva velika kratera sa figuralnim srodnicima i na onom drugom svijetu ili, u nekim
ukrasima), veći broj raznih šljemova, knemida i štito- slučajevima, da posluži za darivanje onih nadna-
va, zatim željezna koplja i mačevi, crnofigurna grčka ravnih sila koje će pokojnik sresti u tom svijetu.
ker amika i ćilibarske perle.
2. U istu svrhu su vršeni ritualni obredi nad grobo-
Milutin Garašanin posebno izdvaja grobove I i vima, o čemu posebno svjedoče nalazi u slojevima
VIII, u kojima su nađene zlatne maske, rukavice i san- mnogih grobnih tumula. U većini slučajeva radi se
dale, kao i veliki krateri, pa ih pripisuje pripadnicima o komadima razbijenog zemljanog posuđa, o fra-
“prave” kraljevske porodice; grobove X i XII pripisuje gmentima keramike. Zanimljivo je da je Milenko
ženskim članovima takve porodice, jer su u njima bile Filipović u svojoj stud iji o magijskom razbijanju
priložene samo zlatne sandale. Ostali grobovi uglav- posuđa ustanovio kako je ovaj običaj ostao u funk-
nom pripadaju uvaženim ratnicima, a ističe se grob ciji sve do najnovijeg vremena. Iznio je čitav niz
XIII u koji je bio stavljen i raskošan grčki tronožac. podataka iz Srbije, Crne Gore i Kosova o razbijanju
Čitava nekropola, po mišljenju ovog autora, pripada glinenih sudova nad mrtvač kim sandukom u gro-
jednom od plemena iz velikog plemenskog saveza bu ili, kasnije, nad samim grobom, i to sudova u
Enhelejaca. Zlatne insignije, međutim, ne označavaju kojima je bila sveta vodica, pšenica ili nešto drugo.
etničku nego stalešku pripadnost, jer su iste maske i Tumačenje tih običaja kreće se od mišljenja da je to
slične insignije poznate npr. iz Sindosa na ušću Varda simbolično obnavljanje života (D. Zelenin), sprje-
ra, gdje su živjeli pripadnici Migdonaca. Neosporno čavanje povratka pokojnikove duše (E. Schneewe-
je da je ovakva ocjena Milutina Garašanina jedino i iss), do tumačenja samog Milenka Filipovića da je
prihvatljiva. Samo usput napominjemo da je širom to magijska radnja u kojoj se razbijanjem glinenog
zemlje, od Alpa do Ohrida, otkriven veliki broj poje- 97
dinačnih grobnica i grobnih nalaza donekle sličnog
karaktera kao što su ovi iz opisanih kneževskih gro-
bova. Svi oni ukazuju na vrlo rasprostranjenu društve-
nu diferencijaciju od kraja VII do kraja V vijeka st. e.,
ali nisu tako upadljivi kao što su konstrukcije pravih
kneževskih grobova i nalazi u njima. Sintetičku kartu
rasprostranjenosti takvih nalaza načinio je Aleksandar
Palavestra.
***
Može li se na osnovu svih ovih – iako samo odabra-
nih – podataka o posmrtnim ritualima odgovoriti na
pitanje postavljeno u naslovu poglavlja: da li je prai-
Slika 47. Zlatne sandale iz kneževskog groba (grob 8), Trebenište kod Ohrida
suda simbolično vrši uništavanje neprijateljskog izlaska iz grob nice. Prvo nam rješenje izgleda vje-
demona koji prijeti duhu pokojnika. U praisto- rovatnije za praistorijske periode. Zagrobni život
rijskim periodima možda je to samo kasnije dari- treba učiniti što ugodnijim!
vanje pokojnika, a ova druga tumačenja je dosta 4. Spaljivanje mrtvaca ili incineracija javlja se dosta
teško, sa koliko-toliko sigurnosti, ugraditi u misa- ran o na tlu južnoslavenskih zemalja; od eneolit-
oni domet tad anjih grupa i pojedinaca. Osnovna je skog doba (npr. Arađanska humka) taj ritus traje
stvar da su i ti naknadni rituali izvršavani u okviru sve do kraja praistorije. Prednjače sjeverni krajevi,
vjerovanja u zagrobni život sahranjenog pokojnika. Panonija i Podunavlje u prvom redu, u mnogim
3. Kada je riječ o inhumaciji mrtvaca, vrlo često i u regionima je zabilježen biritualizam, u drugim po-
raznim kulturnim grupama primjenjivan je običaj vremena smjena inhumacije i inkremacije. Najte-
da se pokojnik polaže u zgrčenom položaju (Mala že je odgovoriti na pitanje šta je suština ovakvog
Gruda kod Tivta, ukopi stepskog tipa, Kupres itd.). pogrebnog rituala? I tu se može navesti više teza:
Dva su osnovna objašnjenja za to: mrtvac se sa- prihvatanje jednog vida prahelenske i helenske ci-
hranjuje u položaju spavanja, jer će tako najbolje vilizacije, katarza ili očišćenje duše, posljedica kul-
nastaviti svoje životne navike, i drugo, mrtvac se ta vatre i Sunca (veza sa Malom Azijom i Iranom),
na ovaj način vezuje da ne bi došlo do njegovog onemogućavanje duši da se vrati u svoj raniji stan
98
itd. Već u ranijim odjeljcima smo dali prednost zir ono najjednostavnije objašnjenje. U najmanju
kultu Sunca, čija bi jedna čestica bio i duh – duša ruku tumulima treba pripisivati višestruku ulogu;
čovjeka. Spaljivanjem tijela ova čestica se vraća u ona iz sfere duhovnih shvatanja je svakako izuzet-
svoje izvorište (Prometejski mit!). Vidjeli smo koli- no važna.
ko je kult Sunca bio razvijen baš u krajevima u ko- 6. Baš uz tumule se najčešće vezuje i podizanje kame-
jima je incineracija rano i često masovno prihva- nog vijenca ili prstena oko grobova i grobnica. Da
ćena kao primarni pogrebni ritual (npr. Vučedol, li samo zbog stabilnosti samog tumula? Nikako.
Dupljaja). Zato bi Panoniji i pripadao epitet jednog Aleksandar Palavestra doslovno kaže: “... periferni
od najranijih centara u kojem je uvedena inkrema- krug od slaganog kamena u okviru tumula imao
cija u pogrebni ritual. Teško bi to sve bilo shvatiti je svakako pored često konstruktivnog značenja
ako se istovremeno ne bi prihvatilo vjerovanje u i jasnu kultnu namjenu. Krug simbolizuje nepre-
postojanje duše i njen dalji život poslije smrti čo- koračivu magijsku granicu; krugovi oko grobova
vjeka. Kako stare predstave o ljudskoj duši! sprečavaju lutajuće demone da uđu u posvećeni
Neobično je zanimljivo da je ovaj ritual pripadao po- prostor, ali i pokojnika da izađe iz groba, a zadr-
nekad samo plemenskoj aristokraciji, što je potvr- žavaju i bolest od koje je pokojnik umro. Čini se
đeno analizom kneževskih grobova VI i V vijeka da je ovim sve rečeno. Naravno, prvobitno određe-
st. e. Kao da je više bio u pitanju društveni rang po- nje može da pređe u običaj bez jasnog značenja, ali
kojnika nego kultno-religiozno shvatanje. U Ara- nama je važna suština pojave.
revoj gromili knez je spaljen, dok je njegov “ko- 7. Sahrane u pećinama približavaju pokojnika pod-
pljanik” inhumiran; knez sahranjen pod velik om zemnom svijetu, u kojem bi on trebao da nastavi
humkom u Pilatovićima je spaljen, a njegovo dijete svoje bivstvovanje. Tipičan je primjer nekropola u
sahranjeno uz njega bez spaljivanja! Zaista, oda- Bezdanjači, kod koje se mrtvaci neposredno spu-
kle ta diferencijacija? Možda su knezovi prihvatili štaju u donji svijet.
određene egejske običaje, možda su samo oni ima- 8. Vjerovanje u nadnaravne sile potvrđuju i mnogi
li materijalne mogućnosti za skupu incineraciju, a primjeri žrtvovanja male djece. Ovim žrtvama se
možda su uz sebe držali pos većene ličnosti, Sunče- uglavnom umiruju one sile koje prouzrokuju ne-
va božanstva, koja su kod knezova učvršćivali vje- sreće, bolesti, suše i sva druga negativna događanja
rovanje u zagrobno putovanje duše poslije smrti. I, u životu čovjeka i društvene zajednice. Žrtvovana
ovi su u tu svrhu određivali posmrtno spaljivanje. djeca moraju, dakle, svojim prelaskom preko ži-
Dosta prihvatljivo rješenje. votnog zida da odigraju ulogu ublažitelja bijesa tih
5. Podizanje tumula, odnosno zemljanih ili kameno- zlih demona.
zemljanih humki nad grobom pokojnika moglo bi 9. I konačno, u kneževskim grobovima važnu ulogu
se također razmatrati u okviru kultno-religioznih igraju predmeti izrađeni od zlata i ćilibara. Nema
vjerovanja u život poslije smrti. Bilo bi najjedno sumnje da to nije slučajno da ne pokazuje samo
stavnije reći da su tumuli obilježje groba, svojevr- društveni status pokojnika. Naprotiv, predmeti na-
stan spomenik nad grobom pokojnika, zaštita po- činjeni od ovih materijala imaju, prema vjerovanju
kojnika od onih koji bi htjeli da raskopavaju nje- tadanjih ljudi, izr azitu magijsku snagu (ćilibar npr.
govo počivalište (uključujući, naravno, životinje). trenjem izaziva elektricitet!). Pokojnicima su takvi
Postoji, međutim i druga strana. Na tumulu se s predmeti potrebni i na drugom svijetu kao zaštita
vremena na vrijeme vrše ritualne radnje, a to očito od djelovanja istih zlih demona.
nije potrebno za običnu fizičku zaštitu. Još su indi- U ovih devet tačaka je naznačen jedan broj poka-
kativniji kenotafi pod tumulima. Oni ništa ne štite, zatelja koji potvrđuju vjerovanje praistorijskih ljudi na
na njima se vrši žrtvovanje i libacija, oni ustvari tlu južnoslavenskih zemalja u zagrobni život. Bilo bi
označavaju “posvećene” objekte u funkciji odre- više nego neobično da to nije tako s obzirom na, rekli
đenog vjerovanja. U ovom slučaju tumuli nikako bismo, univerzalnost ovakvog vjerovanja. Dakle, mors
ne služe ni zaštiti živih od negativnog djelovanja non est finis!
mrtvaca, što se ponekad uzima u obzir. U takvim
tumulima nema mrtvaca! Stoga, ne dolazi u ob-
99
The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Alojz Benac - Religijske predstave prastanovnika juznoslovenskih zemalja
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search