350 dobročinstvo i podjednako sam koristan svima bednicima iz svih mesta moje države. — Dobro. To je u redu, Sire, u pogledu imena mesta koje oni izgovaraju, ali zašto vi svima odgovarate: „Kaor”? — Šta? — odgovori Anri s iznenađenjem koje je bilo savršeno izvedeno. — Zar sam im odgovarao „Kaor”? — Pa, nego šta? — Misliš! — Siguran sam. — To je zato, vidiš, što smo razgovarali o Kaoru i stalno mi je ta reč u pameti. Tako je to često sa stvarima koje čovek želi, a ne može da ih ima; stalno se na njih misli i tako se njihovo ime izgovara. — Ah! — reče Šiko i s nepoverenjem pogleda u pravcu u kome su prosjaci otišli. To je objašnjenje mnogo nejasnije no što bih ja želeo, Sire. A ima sem toga… — Šta! Ima još nešto? — Ima taj broj koji je svaki od njih izgovarao i čiji zbir iznosi preko osam hiljada. — Ah, taj broj, Šiko, ne razumem isto tako kao i ti. Sem ako to nije broj članova njihovih udruženja, jer, kao što znaš, svi ti prosjaci su podeljeni na pojedina udruženja, i možda je svaki od njih rekao koliko ih gde ima. To će biti najverovatnije. — Sire! Sire! — Hajde, prijatelju, da večeramo. Po mome mišljenju ništa tako ne razvedrava duh kao jelo i piće. Za stolom ćemo promisliti i videćeš da su moje boce pune, iako su mi dukati prepolovljeni. I kralj pozva skutonošu i poruči večeru. Zatim prijateljski uhvati Šikoa ispod ruke i pope se u svoju sobu za rad gde je već bila večera spremna. Kada je prolazio pored odaja u kojima je bila kraljica, on pogleda na prozore, ali ne vide svetlost. — Skutonošo, — reče — zar Njeno Veličanstvo nije u svojim odajama? — Njeno Veličanstvo — odgovori skutonoša — otišlo je da obiđe gospođicu od Monpansijea, jer kažu da je ozbiljno” bolesna. — Ah, jadna Foseza! — reče Anri. — Zaista ta kraljica ima zlatno srce. Hajde, Šiko, da večeramo!
351 PRAVA LJUBAVNICA NAVARSKOG KRALJA Večera je protekla u dobrom raspoloženju. Anri je izgledao kao da mu ništa ne pritiska ni srce ni misli, a kada je bio u dobrom raspoloženju, onda bi se pokazao kao odličan domaćin. Šiko je prikrivao što je bolje umeo početak svog nespokojstva koje je nastalo od onog trenutka kada je video španskog izaslanika i kada je prisustvovao deljenju milostinje u dvorištu. Nespokojstvo se povećavalo prilikom deobe zlata prosjacima i od onda ga nikako nije napuštalo. Anri je želeo da njegov prijatelj Šiko večera nasamo s njim. Na dvoru kralja Anrija uvek se osećala neka potreba za Šikoom, potreba koju osećaju ljudi od duha za drugim ljudima od duha. A i sam Šiko, samo da nije bilo španskog izaslanika, prosjaka s lozinkama i isečenih dukata, osećao je veliku naklonost prema navarskom kralju. Kada je Šiko video da je kralj promenio vino i da se u svakom pogledu ponaša kao dobar domaćin, odluči da se malo pričuva, tako da ne dopusti sebi neki ispad usled prisnosti samog ofoeda i dobrih vina Bearnenca. Anri je dobro pio i imao je neki način da za sobom povlači i goste, tako da je Šiko jedva uspeo da podvali kralju jednu čašu od tri popijene. Ali, kao što znamo, Šiko je mogao dobro da podnosi vino, a kralj od Navare govorio je da su sve to vina iz okoline i pio ih je kao mleko. Sve je to još bilo začinjeno ljubaznim recima koje su jedan drugome govorili. — Kako vam zavidim — reče Šiko kralju — i kako je vaš dvor prijatan, a vaš život divan, Sire! U ovoj kući vidim toliko prijatnih likova, pa šta je samo bogatstva u lepoj gaskonjskoj zemlji! — Da je moja žena ovde, dragi moj Šiko, ne bih ti nikada rekao ovo što ću ti reči; ali pošto ona sada nije tu, mogu ti reći da je najlepši deo moga života onaj koji ti ne vidiš. — Ah, Sire! Zaista se pričaju mnoge stvari o Vašem Veličanstvu. Anri se. zavali u svoju naslonjaču i poče da gladi bradu smeškajući se. — Jeste, jeste, tako je! — reče on. — Pričaju da ja mnogo više vladam nad podanicama nego nad podanicima. — To je istina, Sire, a tome se čudim. — A zašto, prijatelju?
352 — Zato što vi imate mnogo od pokretljivosti duha koja je svojstvena velikim kraljevima. — O, Šiko, varaš se — reče mu Anri. — Ja sam više len no što sam pokretljiv, a to dokazuje ceo moj život. Ako mi se prohte kakva ljubav, uzimam uvek najbližu; ako mi se pije vino, izaberem uvek iz najbliže boce. U tvoje zdravlje, Šiko! — Sire, vi mi činite veliku čast — odgovori Šiko i iskapi čašu — jer ga je kralj posmatrao oštrim okom каб da je hteo da prodre u njegove najskrivenije misli. — I samo zato, prijatelju, — nastavi kralj i diže oči k nebu — da znaš šta je svađa u mojoj kući! — Razumem. Sve vas kraljičine počasne dame obožavaju, Sire. — Pa, one su moje susetke, Šiko. — He, he, Sire, po tom vašem pravilu izlazi da kada biste vi stanovali u Sen-Deniju mesto u Neraku, kralj ne bi živeo tako spokojno kao sada. Anri se namrgodi. — Kralj! Šta mi tu, Šiko, pričate — nastavi Anri od Navare. — Kralj! Mislite li vi da sam ja Giz? Ja priželjkujem Kaor, to je istina, ali zato što je Kaor pred mojim vratima. Uvek staro pravilo, Šiko. Ja imam pretenzija, ali samo kada sedim; čim ustanem, ništa više ne želim. — Sto mu muka, Sire! — odgovori Šiko. — To priželjkivanje stvari koje su na domašaju ruke u mnogome liči na politiku Cezara Bordžije koji je od kraljevine cupkao grad po grad, govoreći da je Italija salata koju treba pojesti list po list. — Taj Cezar Bordžija, izgleda, nije bio rđav političar, prijatelju, — reče Anri. — Nije, ali je bio vrlo opasan sused i zao brat. — Ah! Pa da me ti ne upoređuješ s papinim sinom, mene, vođu hugenota. Jedan trenutak, gospodine izaslanice. — Sire, ja vas ni s kim ne upoređujem. — A zbog čega? — Zato što mislim da bi se prevario svako ko bi vas uporedio s nekim drugim, a ne sa vama samim. Vi ste Sire, ambiciozni. — Ovo je baš čudno! — reče Bearnenac. — Ovaj čovek hoće pošto-poto da me primora da nešto zaželim.
353 — Bože sačuvaj, Sire. Naprotiv, ja iz sveg srca želim da Vaše Veličanstvo ništa ne zaželi. — Slušajte, Šiko, — reče kralj. — Sad nemate nikakva važna posla u Parizu? — Nemam, Sire. — Onda ćete provesti nekoliko dana sa mnom. — Ako mi Vaše Veličanstvo čini tu čast da želi moje društvo, onda bih mu vrlo rado poklonio osam dana. — Osam dana. Dobro, prijatelju. Kroz osam dana poznavaćete me kao da sam vam brat. Pijmo, Šiko! — Sire, nisam više žedan — reče Šiko koji je počeo da odustaje od svoje prvobitne narnere da opije kralja. — Onda vas ja napuštam, prijatelju, — reče Anri. — Kad čovek ništa ne radi, ne treba da ostane više za stolom. Pijmo, kažem vam! — A zašto? — Da bolje spavamo. Ovo ovdašnje vince daje tako tih san. Volite li lov, Šiko. — Ne tako mnogo. A vi, Sire? — Ja sam strastan lovac otkako sam bio na dvoru kralja Šarla IX. — A zašto mi Vaše Veličanstvo čini tu čast i pita me da li volim lov? — upita Šiko. — Zato što sutra idem u lov i mislim i vas sa sobom da povedem. — Sire, to bi bila suviše velika čast, ali… — O, pobratime, budite bez brige! Ovo je lovv da bi se vitezi razgalili i nauživali. Ja sam dobar lovac, Šiko, i voleo bih da me vidite onde gde sam u preimućstvu. Vi ste kazali da hoćete da me upoznate? — Sire, to mi je najveća želja, priznajem. — E pa lepo! Kao lovca me još niste proučavali. — Sire, uradiću sve što se kralju dopada. — Dobro! Onda je to svršeno! Gle! Evo skutonoše. Uznemiravaju nas. — Sigurno neka važna vest, Sire? — Važna, vest, kada sam za stolom! Čudnovato, taj Šiko stalno misli da se nalazi na francuskom dvoru. Šiko, prijatelju, znaj jednu stvar: u Neraku…
354 — Šta, Sire? — Kada se dobro večera, onda se spava. — Ali ovaj skutonoša?… — Pa zar taj skutonoša ne može da mi javi nešto drugo, a ne u vezi sa važnim poslovima. — Ah, razumem, Sire. Idem da legnem. Šiko ustade, a za njime i kralj koji uze svoga gosta pod ruku. Ova žurba da ga što pre isprati učini se sumnjiva Šikou, kome su, uostalom, sve stvari izgledale sumnjive otkako je prijavljen španski izaslanik, i zato odluči da iziđe iz kraljeve sobe što je mogućno docnije. — Oho! — poče on teturajući se. — Šta je ovo, Sire? Bearnenac se nasmeja. — Šta tu ima čudnovatog, pobratime? — Sto mu muka! Vrti mi se u glavi. Dok sam sedeo, sve je išlo sjajno; ali čim sam ustao, brrr. — Pih! — reče Anri. — Pa mi smo samo probali vino. — Šta? Probali, Sire! I vi to nazivate probom? Bravo, Sire! Vi možete, znači, dobro da popijete i ja vam priznajem kao svom najvećem gospodaru! I vi to nazivate probom? — Šiko, prijatelju, — reče Bearnenac — pokušavajući oštrim pogledom, koji je bio samo njemu svojstven, da utvrdi je li Šiko bio zaista pijan ili se samo petvarao. — Šiko, prijatelju, ja mislim da bi sad najbolje uradio kada bi otišao da spavaš. — Jeste, Sire. Laku noć, Sire! — Laku noć, Šiko. Sutra ćemo se videti! — Tako je, Sire, sutra ujutru. I Vaše Veličanstvo ima pravo, najbolje što Šiko može da uradi, to je da ide da spava. Laku noć, Sire! I Šiko leže na pod. Kada vide ovakvu odluku svog gosta, Anri pogleda prema vratima. Ma koliko da je taj pogled bio munjevit, Šiko ga primeti. Tada Anri priđe Šikou: — Ti si se toliko napio, jadni moj Šiko, da nisi primetio jednu stvar. — Koju? — Da si pobrkao zastore u mojoj sobi sa posteljom. — Šiko je ratnik i ne obraća pažnju na te sitnice.
355 — Onda, znači, nisi primetio dve stvari. — A koja je druga? — Vidiš da nekoga očekujem. — Je li na večeru? Dobro, da večeramo! I Šiko načini uzaludan napor da se podigne. — Sto mu gromova! — uzviknu Anri. — Što te je naglo uhvatilo! Idi, molim te! Vidiš da joj je već dosadno toliko da čeka. — Njoj! — reče Šiko. — A koja je ta? — Pa, bože moj! Žena koju očekujem i koja sad čeka pred vratima, tu.. — Neka žena! Pa što nisi kazao, Anriću… Ah, pardon, reče Šiko, mislio sam… mislio sam da sam na francuskom dvoru. Mnogo me je razmazio, vidite, taj dobri Anrić. A šta mi rekoste, Sire? Idem, idem. — Sjajno! Ti si pravi plemić, Šiko. Tako! Vidiš! Ustani i idi, jer ču imati posla cele noći. čuješ li me? Cele noći. Šiko ustade i posrćući dođe do vrata. — Zbogom, dragi prijatelju, i spavaj dobro. — A vi, Sire? — Pst! — Jest, jest, pssst! I otvori vrata. — U hodniku ćeš naći skutonošu i on će ti pokazati sobu. Idi. — Hvala, Sire. I Šiko iziđe, pošto se pokloni duboko, ukoliko to pijan čovek može da učini. Ali čim se za njim zatvoriše vrata, iščeze svaki trag pijanstva. Pođe tri koraka, a zatim se odjednom vrati i prisloni oko na široku rupu od brave. Anri je već bio pošao da otvori vrata nepoznatoj, a Šiko, radoznao kao i svaki izaslanik, hteo je po svaku cenu da vidi koja je to žena. Ali umesto žene u sobu uđe čovek. I kada je taj čovek skinuo svoj šešir, Šiko poznade plemenitu i strogu pojavu Diplesi-Morneja, neumoljivog i uvek budnog savetnika Anrija od Navare. — „Do đavola!” — pomisli Šiko. — „Ovo će da iznenadi našeg ljubavnika i sigurno da ga malo omete, i to više no što sam mu ja smetao”.
356 Ali lice Anrija od Navare izražavalo je samo radost kada je ugledao svog savetnika. On stisnu ruku novodošavšem, prezrivo odgurnu sto i pozva Morneja da sedhe kraj njega sa svim žarom kojim jedan ljubavnik poziva svoju dragu. Izgledalo je kao da jedva čeka da čuje prve reči savetnika, ali odjednom, pre no što je Mornej progovorio, on se diže i davši mu znak da čeka, ode do vrata i povuče vezu sa podozrivošću koja je mnogo zabrinula Šikoa. Zatim žurno poče da pregleda karte, planove i pisma koja mu je ministar redom podnosio. Kralj potom upali još nekoliko sveca i poče da piše i stavlja neke znake na geografske karte. — Oho! — reče Šiko. — Ovako, dakle, provodi noć kralj od Navare! Sto mu muka! Ako su mu sve noći ovakve, Anri od Valoa će doživeti onda nekoliko zaista groznih noći. U tom trenutku ču kako neko ide iza njega. To je bio skutonoša koji je čuvao hodnik i čekao na njega po kraljevoj naredbi. Bojeći se da ga ne iznenade ako i dalje bude prisluškivao, Šiko se ispravi i upita dečaka za svoju sobu. Uostalom, više nije imao šta da sazna: Diplesijeva pojava mu je sve govorila. — Pođite, gospodine, sa mnom, molim vas — reče mu d’Obijak. — Ja sam određen da vas odvedem do vaše sobe. I on odvede Šikoa na drugi sprat, gde mu je bila spremljena soba. Za Šikoa više nije bilo sumnje, znao je za polovinu slova te zagonetke koju su nazivali navarskim kraljem. I, umesto da zaspi, on sede natmuren i zamišljen na svoj krevet dok je mesec s vrha šiljastog krova, kao iz nekog srebrnog oluka, rasipao svoje blede zrake na reku i na polja. — Dakle, — šaptao je Šiko zamišljen. — Anri je pravi kralj, on kuje zavere. Ceo ovaj dvor, ceo ovaj park, grad oko parka, predeo oko grada, sve je to žarište zavere. Sve žene provode ljubav, ali političku ljubav; svi ljudi kuju nade za budućnost. Anri je lukav, a njegova oštroumnost doseže do genijalnosti. On šuruje sa Španijom, zemljom podvala. Ko zna da onaj dostojenstveni odgovor izaslaniku nije samo suprotnost onome što on misli ili da čak nije i obavestio izaslanika nekim migom, ili nekim drugim znakom, koji ja, onako
357 skriven, nisam mogao da primetim. Anri drži uhode. Plaća ih ili ih za njega plaća neko drugi. Oni prosjaci nisu bili ništa drugo nego prerušeni plemići. Oni vešto isečeni zlatnici su znak za raspoznavanje, materijalne i opipljive lozinke, Anri se pretvara da je zaljubljen i lud i, dok svi misle i veruju da on misli samo na ljubav, on provodi noći u radu sa Mornejem, koji nikada ne spava i ne poznaje ljubav. Eto, sve što sam imao da vidim, video. sam. Kraljica Margarita ima ljubavnike i kralj to zna. On ih poznaje i trpi ih, jer su mu on ili ona još potrebni, a možda oboje. Pošto nije ratnik, mora da pribira oko sebe kapetane, a pošto nema novaca da ih plaća, primoran je da ih pusti da oni sami izaberu nagradu koja im se najviše sviđa. Anri od Valoa mi kaže kako ne može da spava. Sto mu muka! I ne treba da spava. Sreća što je ovaj podmukli Anri dobar plemić, kome je bog dao smisao za buškanje, ali je zaboravio da mu podari i moć pothvata. Priča se da je Anrija strah od pucnja musketa, a kada je bio mali i kada su ga počeli učiti viteštvu, nije mogao da se drži više od četvrt sata u sedlu. To je sreća, — ponovi Šiko, — inače kakvo je vreme, da taj čovek pored lukavosti ima i snagu, bio bi kralj sveta. Ali tu je vojvoda od Giza, on ima obe osobine, i snagu i lukavstvo. Ali on ima i taj nedostatak što ga svi znaju kao veštog i hrabrog, dok se od Bearnenca niko ne boji. Samo sam ja to prokljuvio. I Šiko zadovoljno protrlja ruke. — Pa lepo! — nastavi on. — Pošto sam sve to prokljuvio, više nikakva posla nemam ovde. Dakle, dok on radi ili spava, ja ću tiho i lagano da iziđem iz grada. Mislim da nema mnogo izaslanika koji se mogu pohvaliti da su za jedan dan potpuno završli svoju misiju. A ja sam to učinio. Dakle, idem iz Neraka, a kada iz Neraka iziđem, teraću galopom sve do Francuske. To reče i poče da namešta mamuze koje je skinuo kada je hteo da iziđe pred kralja.
KOD NEUSTRAŠIVOG MAČA...................................................... 5 KAPIJA SENT–ANTOAN ................................................................ 7 ONO ŠTO SE DOGAĐALO IZVAN KAPIJE SENT-ANTOAN13 PROLAZ............................................................................................ 21 LOŽA NJ. V. ANRIJA III NA TRGU GREV................................. 28 KAZNA.............................................................................................. 37 DVA ŽOAJEZA ................................................................................ 45 U ČEMU JE „MAČ NEUSTRAŠIVOG VITEZA” IMAO PREDNOST NAD „LJUBAVNOM RUŽOM” ............................. 56 SILUETA GASKONJCA.................................................................. 64 GOSPODIN OD LOANJAKA........................................................ 72 ČOVEK S OKLOPIMA................................................................... 78 OPET LIGA....................................................................................... 86 SOBA NJEGOVOG VELIČANSTVA ANRIJA III U LUVRU... 92 SPAVAONICA ................................................................................ 102 ŠIKOOV DUH................................................................................ 109 TEŠKOĆE NA KOJE NAILAZI JEDAN KRALJ KADA HOĆE DA NAĐE DOBRE AMBASADORE.......................................... 123 VELIKA ZAVERA.......................................................................... 135 KAKO JE I ZAŠTO UMRO ŠIKO................................................ 137 SERENADA..................................................................................... 141 ŠIKOOVA KESA............................................................................. 149 MANASTIR JAKOBINACA......................................................... 153 DVA PRIJATELJA.......................................................................... 158 RUČAK............................................................................................ 164 BRAT BOROME............................................................................. 172 LEKCIJA.......................................................................................... 179 POKAJNICA................................................................................... 184 ZASEDA.......................................................................................... 192 SADRŽAJ
GIZOVI ........................................................................................... 200 U LUVRU........................................................................................ 204 OTKRIĆE........................................................................................ 208 DVA PRIJATELJA.......................................................................... 214 SEN-MALIN................................................................................... 219 GOVOR GOSPODINA OD LOANJAKA................................... 225 GOSPODA PARIŠKI GRAĐANI................................................. 234 BRAT BOROME............................................................................. 245 ŠIKO ZNA LATINSKI................................................................... 251 VETROVI........................................................................................ 254 KAKO JE ŠIKO NASTAVIO SVOJ PUT I ŠTA MU SE DOGODILO ................................................................................... 261 TREĆI DAN PUTOVANJA.......................................................... 266 ERNOTON OD KARMENŽA..................................................... 272 ŠTALSKO DVORIŠTE................................................................... 278 SEDAM MAGDALENINIH GREHOVA.................................... 286 BEL-EZBA....................................................................................... 293 PISMO GOSPODINA OD MAJENA.......................................... 301 KAKO JE DON MODEST GORENFLO BLAGOSLOVIO KRALJA KADA JE OVAJ PROLAZIO PORED JAKOBINSKOG MANASTIRA ................................................................................. 308 KAKO JE ŠIKO BLAGOSILJAO KRALJA LUJA XI ŠTO JE IZMISLIO POŠTU I KAKO SE ODLUČIO DA SE TIM IZUMOM KORISTI....................................................................... 316 ALEJA OD TRI HILJADE KORAKA.......................................... 321 MARGARITINA SOBA ZA RAD................................................ 325 TUMAČENJE PISMA ................................................................... 330 ŠPANSKI IZASLANIK .................................................................. 336 SIROMASI KRALJA OD NAVARE ............................................. 342 PRAVA LJUBAVNICA NAVARSKOG KRALJA........................ 351