„Da ga izvučem? Jeste li sigurni?”
„Da.”
„Ako to ž elite”, izgovori Buhanan. Znajuć i š ta ć e se desiti, on uhvati
koplje i povuče ga.
Delgado vrisnu. Odjednom, taj vrisak se pretvori u grgutanje, jer je
uklanjanje koplja izazvalo unutrašnje krvarenje. Krv izbi iz njegovih
usta.
„Ovo je za Mariju Tomez”, izjavi Buhanan. „Zaslužio si i gore.”
Holi mu se baci u naručje. Sunce je zalazilo. Dim je obavijao
okolinu koja je izgledala potpuno opustošeno.
„Blagi bože”, reče Holi, „da li su svi oni mrtvi? Svi?”
„Maje. Ne vidim ih”, konstatova Buhanan. „Gde li su?”
Prasak klade koja se rušila rasprši iluziju. Buhanan pogleda
udesno. Uočio je još jednog preživelog.
Alistar Dramond se teturao iz ostataka kancelarije, brvnare koja je
polako dogorevala.
Najzad su se na njemu videle njegove godine. Cak i viš e, nego š to
ih je imao. Upalih obraza i očiju, pognut, tresao se. Buhananu se činilo
da je to najstariji čovek koga je ikada video.
Primetivši Buhanana, starac hramljući pokuša da pobegne. Zbog
iznemoglosti je pao nekoliko puta. Buhanan takođe, ali je uporno
promicao pored kamenih blokova sa ugraviranim hijerogli ima,
približavajući se Dramondu.
Dramond se spotače, gledajući ispred sebe. Pokušao je da se
ponosno uspravi, ali se mlitavo sruši, kada se Buhanan pojavi ispred
njega.
„Mislio sam da si umro u helikopteru”, reče Buhanan.
„Nisu hteli da me povezu.” Dramondova seda kosa je bila oprljena
vatrom. Bio je skoro ć elav. „Mož ete li to da poverujete?” Dramondov
glas je podrhtavao. „Toliko su ž eleli da pobegnu, da mene nisu hteli da
povedu.”
„Recite mi”, poče Buhanan, „kako ste uopšte mogli da pomislite da
ćete se iz ovoga izvući?”
„Da pomislim? Znam. Cime bi iko smeo da me kazni u ovim
godinama, znajući koliki uticaj imam? Ne zaboravite koliko sam
bogat.”
„Ti si obično kopile.”
Buhanan ga gurnu desnim kažiprstom. I ta mala sila je bila
dovoljna da starca izbaci iz ravnoteže. On se zatetura i uzdišući pade.
Ono š to ga je zaustavilo da dalje bež i od Buhanana, je bila duboka i
široka rupa, iznad koje su drevne Maje izgradile kamenu piramidu,
koja je skrivala i kontrolisala boga tame, boga crne vode, boga, koji je
kuljao iz zemlje. Celič na piramida, koju je Dramond postavio umesto
originalne, kamene, je propala u rupu i nafta se talasala, ispuštajući
svoj težak miris.
Dramond je stigao do površine nafte, koja ga je progutala.
„Želeo je tu naftu tako očajnički. Dobio ju je”, zaključi Buhanan.
On pade na zemlju. Svest mu se pomutila.
11
Holino zabrinuto lice na nadvi nad njim.
Poglavica Maja, koji se suočio s njim na terenu, se našao pored nje,
šareno perje na njegovoj glavi se presijavalo na zalazećem suncu.
Pojavili su se i ostali ratnici, č isteć i okrvavljene mač ete i koplja. Holi
kao da nije ni shvatala u kakvoj se opasnosti našla.
Buhanan je pokušao da podigne ruku i upozori je. Nije mogao da je
pomeri. Onda je pokušao da otvori usta i izgovori upozorenje. Ni njih
nije mogao da pomakne. Reči nisu izašle. Pao je, kao da se zemlja
otvorila, uvlačeći ga u sebe.
Poglavica Maja se sagao, približivši svoje široko lice
Buhananovom.
U delirijumu, Buhananu se č inilo da ga podiž u i spuš taju na nosilo.
Imao je osećaj da lebdi. Iako su mu kapci bili zatvoreni, video je neke
predstave. Vrh piramide, statue koje su predstavljale ogromne zmijske
glave, hijeroglife, veličanstvene hramove i palate.
Onda je oko njega svuda bila prašuma, i nosili su ga pored stabala i
ž bunja, dugo, dugo, oni su hodali po sivom kamenom putu, koji je bio
iznad površine prašume. Cinilo mu se da su zmije posvuda, osim po
putu.
Noć se spustila. Ali, oni su i se i dalje kretali. Holi je bila uz
nosiljku. Poglavica Maja ih je vodio po mesečini.
Ovako je bilo pre hiljadu godina, pomisli Buhanan.
Stigli su do sela, proš li kroz veliku kapiju i ugledali kolibe. Zidovi
koliba su napravljeni od isprepletanog granja, a krovovi su bili od
palminog lišća. Svinje i pilići koje je probudila povorka su počeli da
prave buku. Stanovnici sela, niski, crnokosi, okruglih lica i očiju u
obliku badema su čekali. Žene su bile obučene u bele haljine.
Buhanana su odveli u jednu od koliba. Stavili su ga u viseću
ležaljku, kako zmije ne bi stigle do njega, pomisli on. Zena ga je
presvukla. Pod svetlom vatre, poglavica je pregledao njegove rane.
Holi se raš iri, pokuš avajuć i da ga spreč i, ali ostali stanovnici su je
drž ali, dok je poglavica zaš ivao Buhananovu ranu od nož a, na leđima.
Posle toga je stavio oblogu na skoro zalečenu ranu od metka na
ramenu. Onda je mazao neku mast na Buhananove ogrebotine i
posekotine, pregledao mu je naduvene oč i, uzeo nož i obrijao mu kosu
sa jednog dela glave.
Uzeo je drvenu bušilicu i prineo je Buhananovoj glavi koja je
pulsirala od bola.
Oštar vrh je izazvao stravičan bol.
Kao kada se ključala tečnost rasipa iz kazana, tako je i Buhanan
osetio olakšanje, padajući u nesvest.
12
„Koliko dugo sam bio u nesvesti?” uspe Buhanan da upita. Svest mu je
bila zamagljena. Nije osećao svoje telo. Reči koje je izgovorio, kao da
su bile od kamena.
„Dve nedelje.”
Od iznenađenja mu se misli malo razbistriš e. On podiž e desnu ruku
ka zavojima na glavi.
„Ne diraj to”, reče Holi.
„Šta se desilo sa mojom...? Kako je...?”
Holi ne odgovori. Stavila je čistu krpu u koru kokosa u kojoj je bila
voda. Dok je Buhanan skoro nag ležao u ležaljci ispred kolibe, blago
popodnevno sunce mu je zagrevalo rane.
„Kaži mi.” On obliza svoje suve i naduvene usne.
„Bio si na samrti. Izgubio si mnogo krvi, ali njihov vidar je to uspeo
da zaustavi.”
„Moja glava. Šta je sa...?”
„Buncao si. Grčio si se. Oči su ti bile ogromne. Plašila sam se da će
iskočiti iz glave. Očigledno je iza njih postojao ogroman pritisak. On te
je operisao.”
„Šta?”
„Tvoju glavu. Napravio je rupu na tvojoj lobanji. Krv je pokuljala
kada je...”
Buhanana napusti snaga. Njegovi kapci padoš e. Ponovo je oblizao
svoje suve usne. Holi podiž e drugu polovinu kokosove kore i dade mu
kišnicu da popije.
Voda se slivala niz njegovu bradu, ali je najveći deo uspeo da
proguta, uživajući u hladnoj slatkoći.
„Izbušio rupu u...” mrmljao je.
„Primitivni hirurški zahvat, star hiljadu godina. Ovde kao da je sve
stalo. Nema ni struje. Sve što im je potrebno, nabavljaju u šumi. Odeću
sami prave. Njihov sapun... Pale kočanjke kukuruza i taj pepeo
stavljaju u ključalu vodu. U to dodaju prljave stvari, potom ih stavljaju
u kazan sa č istom vodom i na kraju ih ispiraju. Stvari su zapanjujuć e
čiste. A ta voda služi kao đubrivo. Njome zalivaju bašte.”
Buhanan se teško koncentrisao. Njegovi kapci su se lagano
zatvarali.
„Primitivni hiruški zahvat”, ponavljao je u bunilu.
Probudio se ponovo posle dva dana. Holi mu je rekla da je uspela
da ga natera da proguta nešto tečnosti, vode i pileće supe, dok je bio u
nesvesti. Dehidrirao je i izgubio dosta na težini, tako da je morao
makar nešto da jede.
„Spreman sam”, reče Buhanan.
Ona zahvati drvenom kašikom kašu iz posude, proveri da li je
prevruća i prinese mu ustima.
„Izvrsno.”
„Ne moraš da mi laskaš, nisam je ja napravila. Hranu donosi jedna
žena iz sela. Ona mi mimikom pokazuje, šta treba s tobom da radim.”
„A vidar?”
„On dolazi dva puta dnevno i daje ti kašiku gustog, slatkastog
sirupa. Zahvaljujući tome, verovatno nisi dobio nikakvu infekciju. Zao
mi je što ne razumem njihov jezik. Pokušala sam da se sporazumemo
na španskom, ali oni ga uopšte ne razaznaju. Komuniciramo samo
pomoći znakova.”
„Zašto se toliko trude oko nas?” čudio se Buhanan. „Zašto su nas
uopšte ostavili žive?”
„Ne znam”, odgovori Holi. „Prema tebi se ponašaju, kao da si heroj.
Ništa mi nije jasno.”
„To verovatno ima neke veze sa igrom”, zaključi Buhanan. „Ona
borba protiv Rejmonda. On i Dramond su im očigledno, bili
neprijatelji. Domoroci su zaključili da smo mi na njihovoj strani.”
Buhanan je razmišljao „Izgubio sam igru, i sada... Nekada su Maje
verovatno sažaljevale gubitnike, pa su se starali o njima.”
„Zašto bi ih sažaljevali?”
„Jer je pobednik žrtvovan i tako se pridruživao bogovima.”
„Rejmond sada nije sa bogovima.”
„Ne. Ni on, ni Dramond. Oni su u paklu, to su i zaslužili”, primeti
Buhanan. „Podseća me na pukovnika.”
„Na pukovnika?”
Buhanan je oklevao. „Piši kako si se osećala dok si posmatrala
operaciju lobanje. Samo izostavi mene. A ovo što ću ti sada reći,
strogo je poverljivo.”
„Ako do sada nisi shvatio, da možeš da mi veruješ...”
Buhanan je ponovo oklevao, ali onda donese odluku. „Možda je
poverenje sastavni deo onoga, što nazivamo ljudsko biće. Ponovo sam
ti verovao kada smo bili na terenu. Bila si ubedljiva, a verujem da si
glumila, kada si rekla da si sa mnom ostala samo zbog priče.”
„A ja sam ti verovala, iako si Dramondu rekao da te nije briga i ako
umrem. Bila sam ubeđena da glumiš i zato sam i sledila tvoje
instrukcije, iako nisam znala kuda nas to vodi. Sta si time hteo da
postigneš?”
„Rejmond je delimično bio u pravu. Zeleo sam da ih toliko zbunim,
da budu primorani da nas ostave žive, dok ne saznaju ko je od nas
dvoje govorio istinu. Mož da su hteli da okrenu one telefonske brojeve
koje smo im dali. Pukovnik bi odmah locirao poziv i znao bi da smo
ovde. Poslao bi momentalno svoj tim za eliminaciju. Uz sreć u, zatekli
bi nas žive.”
„Riskantno.”
„Sališ se. U takvoj situaciji, nema planiranja na duge staze. Ali, ti i
ja smo, zasigurno, dobar tandem.”
„Pa, imala sam dobrog nastavnika”, primeti Holi.
„Počeo sam da ti pričam o mom komandnom o iciru. Pukovnik i
Dramond su vrlo slični. Pukovnik ima svoj cilj, i sve ostalo je nebitno,
osim ostvarenja tog cilja.”
„Ali to je standardna vojna doktrina.”
„Ne. Vojska je moralna. Političari nisu. Političari su ti, koji vojsci
postavljaju nemoralne zadatke. Ali, ponekad se pojavi vojnik kao š to
je pukovnik...” Buhanan oseti zamor. Samo ga je ljutnja terala da
nastavi dalje. „Poč injem da verujem, da je pukovnik ubio Dž eka i Sindi
Dojl. I Bejlija. A sve zbog fotogra ije na kojoj smo on i ja. Ti si je
napravila. Plašio se da će ga prepoznati i povezati sa ’Viskijem i
sodom’, što bi automatski bio kraj njegove karijere. A mislim i da je
pukovnik uredio da me ubiju nož em u Nju Orleansu. Tako ti viš e ne bi
imala koga da ispituješ. Znači, sa mnom bi umrla i priča. Okrenuo se
protiv svojih ljudi, kako bi zaš titio sebe. Mož da mu je poš ao naopako
posao sa prodavcima droge u Juž noj Americi, koji sarađuju sa ’Viski i
sodom’.”
„A šta je sa Huanom?”
„Dramondovi ljudi će prestati da tragaju za njom, jer on je mrtav i
nema ko da ih plaća. Imajući u vidu, koliko se specijalizovala u
prerušavanju, mislim da je nikada neću naći.”
„Ali, nameravaš li da nastaviš sa potragom?”
„Misliš, da li mi je još uvek stalo do nje?”
Holi potvrdno klimnu glavom.
„Da”, reče Buhanan.
Holi spusti pogled.
„Ali, ne na način, na koji mi je do tebe stalo”, izjavi Buhanan.
Holi ga pogleda.
„Ona je prijateljica, kojoj je trebala pomoć . Predugo u svom ž ivotu
nisam bio u mogućnosti da pomognem prijateljima, koje sam upoznao
pod različitim identitetima. Moram da saznam da je bezbedna.
Pretpostavljam, kada Huana dozna, da su Delgado i Dramond mrtvi,
postepeno će se vratiti u normalan život. Očekujem da ćemo se
ponovo sresti.” Buhanan joj dotač e ruku. „Ali, kunem ti se, ona ti nije
suparnica.”
Holi oseti da je preplavljuju emocije. „Šta će biti sada s nama?”
„Jedno je sigurno. Pukovnik nas ovde garantovano neće naći.”
„Tačno. To je pozitivna strana.”
„Je li ovde tako loše?”
„S tobom, nije”, reče Holi. „Cudno. Ovako isprebijan, kako ti
izgledaš, ima nečega... tvoje oči. Iako si ljut na pukovnika, izgledaš mi
smireno.”
„Sada sam samo ja, lično.”
Holi ga pogleda zbunjeno.
„Neš to mi izgleda nedostaje”, primeti Buhanan. „Mož da je to zbog
svih ovih stvari, kroz koje smo prošli. Ili... Kada je vidar napravio rupu
na mojoj glavi, čini mi se da nije ispustio samo krv. Mislim da je
izvadio sve ono što me je mučilo godinama. Raščistio sam sa
prošlošću. Hoću da nastavim dalje, i to sa tobom. Sada je bitna samo
sadašnjost.” Buhanan stegnu Holinu ruku. „I budućnost. Neću više ni
da pokušavam da bežim od samoga sebe. Gotovo je sa lažnim
identitetima.”
„Biće mi zadovoljstvo da te upoznam”, reče Holi.
„I ja sam radoznao, kakav sam.”
„Da.” Holi ga poljubi. „Na ovo sam tako dugo čekala.”