51 RUŽINA TAJNA Črlienu roužu v ruoki držiš I svojoj dragoj po stiha veliš: Ja imam te rad. Ti budi moja. (Za to ti treba sekunda koja.) Nigdar ruoža poveidala ne bu Kakšno to čudo ona ti daje. Za povedati trebaš sekundu A cieli život traje. esssf
52 Nermina Adžović Mustagrudić, Koordinator Resursnog Centra Z.Službe Ministarstva Prosvjete i Nauke Podgorica – Montenegro. Rodjena u Tuzi -varoš/ gradić, ponosna na svoje porijeklo,od oca Ćazima i majke Šerife. Život sam usmjerila davanju sebe i osposobljavanju, još uvijek nijesam rekla i neću reći, to je to, dovoljno je, ne nije, idem dalje dok postojim, to je moj Zavjet i moj gen od Zejnela (Zekuljan) Derviša medj’ prve visoko obrazovane ljude/ ljudine,koji su ostali riječju i slovom u istoriji sjajnoj vječno. Djetinjstvo je moje bilo srećno i cvijetno. Školske spreme: medicina, prosvjetarstvo, muzička skola i td.Ostvarena familijom i ponosna .Život je, jačao moja krila i na ramenu, i u mom srcu je sreća-moj Soko. Autor je preko 170 Zbirki i Antologija, takođe, i na državnom i u regionu, Evropskog i Svjetskog Šampionata Poezije. Dobitnik mnogih nagrada priznanja, potvrda, zahvalnica, diploma, plaketa, povelja, zlatnih medalja i zlatnih plaketai td. Dobitnik Specijalne nagrade i član žirija na Evropskom šampionatu poezije, Šampion Svjetskog Šampionata poezije. Moji radovi, su prevedeni, na nekoliko, svjetskih jezika. Emituju se i programski, širom svijeta.Književnik/ u Forumu. Senator Svjetske Unije pjesnika, Potpredsjednik Svjetske Književne Akademije. Dobitnik nagrade u Salonu Svjetske Književnosti i umjetnosti, dobitnik Džek popularnosti, autor u Antologiji „Najbolji pjesnici svijeta“. Svjetska Unija pjesnika. -Predsjednik S. Komore pisaca. Još u ranoj mladosti nagrađivana na regionalnom, opštinskom, republičkom i saveznom nivou. Mojih nekoliko već izdatih knjiga, hrle u nove brojke, da grle do sada napisanih 6057 tekstova. esssf Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Poezija je moj život,ja tako živim od kad i postojim i pamtim neke trenutke koji ostavili trag na meni, i na mojim roditeljima i ubrzo zatim, na one koji su veoma brzo zapazili moj dar za stvaranjem . esssf
53 Da li pišete još što osim poezije? Moje stvaranje je još od trećeg razreda Osnovne Škole,tada sam imala sedam ipo godina ,drugo polugodište, često se sjetim tih detalja kad je moja prva pjesma Potočić bila tema i na Skolskom odboru. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Pišem poeziju za djecu i odrasle, bajke, basne, romane, tekstove za izvedbu i td. Da li ste kao osoba pesimista ili optimista? Često sam u mojim gostovanjima na rtv i tv emisijama i intrrvjuima uopšte imala pitanje - gdje pronalazim inspiraciju, i uvijek osjetim neki poseban dašak u meni tada. Ja pišem u dahu najčešće,same riječi kroz ideje se rađaju u nizu i to je tokom mog cijelog stvaranja,dok takođe, postoje tekstovi koji se u mislima vijore i ne budem nekad u prilici da iste svedem na papir, i tako odu nestanu, ali se iznova druge rađaju i stvaraju svoje niti svaka je moj korak života. Isto tako, moje stvaranje je i na temi koja je tokom stanja ili nekih dešavanja, bilo ličnih, obilježja, posveta i svega onoga što iziskuju potrebe i situacije u svoj želji ili pak, htijenju. Što je poezija za vas, što ona vama znači? U stvarnosti je mnogo i nestvarno stvarnog i šta sve, da ne možemo dosegnuti dio kazivanja tako da uvijek ma šta bilo ja sam optimista. Vjerujem,nadam se i volim. U dijelu koji je očiglidan da nema smisla vjerivati shodno ishodu, tj. krajnosti koja je činjenica ,pesimizam je nažalost stvarnost, ali otvara vidike optimizma gdje se rađaju nove misli, želje, ideje i podsticaj za ostvarenje koje treba imati svoj put i javu. Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Svijet mog stvaranja poezija je cijeli svijet. Kad kažem to, mislim na ljubav, mir i blagostanje. Sve ljepote svijeta počivanju u razumu,duši i srcu a to je najljepši glas čovjeka sveden kroz slovo,onako,toplo i milo poput svile i lahora koji miluje i ujedinjuje sve ljude - to je ljubav,jer ljubav govori sve jezike svijeta. esssf
Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Uzor je uvijek ono što osjetimo da vrijedi. Kao dijete nijesam mogla znati da li imam uzora, jer sam u djetinjstvu počela da pišem dječiju poeziju, zatim, sam nastavila i dalje, zatim, poeziju za odrasle gdje su me oduševljavale pjesme Sergeja Jesenjina i naravno još jedan dio poznate svjetske književnosti. Moje književno stvaranje je moj gen koji je naslijeđen i naravno prirodno nadalje građen što me čini srećnom i ponosnom. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. Nije dovoljno maštati i složiti redove u tekstu da bi neko bio stvaralac, pjesnik, mislim da ne,čak nerijetko se susrećemo sa tzv. samovoljom koju smatram, odvažio se neko ili kako li to razmišlja taj neko,jer nije sve što se napiše poezija. Ako je sloboda govora i stvaranja lična, onda ima i svoje kriterijume po kojima se sagledava kako se piše i kako se ne treba pisati. To su nažalost, usko povezane grane koje su po mom viđenju široko razdvojene.Nepoznavanje i neimanje osnova znanja, pismenosti, zrelosti i nečeg posebnog u sebi, smatram da se ne treba latiti olovke,jer to je pucanj u poeziju i skrnjavljenje slova. Papir kažu trpi sve, a mislim, da ne treba da trpi, papir je bijela hartija koja se slika najljepšim bojama, ali svako daruje i pruža ono sto posjeduje u sebi. Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… Objavljenih do sada imam sedam knjiga, u pripremi još nekoliko u skorijem vremenu, materijala imam još velik broj da objavim, jer moje se pjesme svakodnevno rađaju. Uvijek postoji nešto posebno što smo iznjedrili, i ako je svaka pjesma dio našeg života. Izdvojiću pjesmu Ako te pjesnik ljubio nije. Upravo je tu i stavljen akcenat o ljubavi - to je poezija a ona je cijeli svijet. Srdačno i toplo se zahvaljujem na prostoru i poštovanju pisane riječi i izboru da čujete moj glas duše. esssf 54
55 Pričaću o nama Ako ljubav nije plam što tiho gori I sjaj sunca mio sto umiva lice Ni vatra se neće raspiriti sama Pepeo će tako harat nemilice Čekanje će svoju ispričati priču Na trenutke tako gromke tajne Opominje srce da uzdah je češći Ili tako počinju sve ljubavi trajne Pričaću o nama samo duši mojoj Povjerim joj često i nade i tajne Daleko od šutnje zagrlismo želje I mjesec u hodu grli zvijezde sjajne Zračak nek obasja sivilo na nebu Neće munja htjeti po zemlji da bije Koprivu i korov i munja zaobidje Sunce mjesec svojim sjajem grije esssf
RADOJKA MUGOŠA-PETRIĆ rođena je 1965. godine u Titogradu, današnjoj Podgorici, gdje živi i stvara. Pisanjem se bavi od rane mladosti. Član je Udruženja književnika „Crne Gore“,Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade - UCPDM, član je Književnog kluba ,,Skadarlijska Boemija“ iz Beograda, član Udruženja ,,Svjetskih pjesnika” i Udruženja ,,Zlatna reč” iz Austrije. Zastupljena je u više knjiga, zbornika i časopisa. Njeni radovi prevođeni su na engleski, njemački, španski, italijanski i ruski jezik. Više puta je nagrađivana i pohvaljena. 56 Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Poeziju pišem od ranog djetinjstva, počela da objavljujem tek 2013. godine. Kao dijete koje je ostala rano bez majke, a bilo mi je svega 6,5 godina, prvu pjesmu posvećujem njoj “Dragi lik – majci”. Da li pišete još što osim poezije? Pored poezije pišem i prozu, u pripremi je i roman. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Nijesam od onih koji pišu svaki dan po pjesmu, uglavnom to bude 4-5 pjesama mjesečno. Tačno je i to da u mojoj poeziji, ima previse emotivnosti. Poezija mi je zamjena umjesto antibiotika. Poezija je moj lijek. Najljepše u stvaralštvu je ono što se piše srcem, a kada se piše srcem piše se krvlju, a ja sam svaku knjigu pisala srcem. 40% mojih pjesama je odbolovano. Dali ste kao osoba pesimista ili optimista? Kao osoba sam pesimista. esssf
57 Što je poezija za vas, što ona vama znači? Poezija je po meni upravo kako je i Isidora Sekulića navela u svom citatu: Bez čega poezija ne može, to je život i smrt: bez čega život i smrt ne vrijede, to je poezija. – Isidora Sekulić Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Moji uzori su: Sergej Jesenjin, Neven Milaković Podgorički i nedavno preminuli književnik Veselin Brnović. Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Po meni pjesnik se ne postaje on se u utrobi začne i oglasi prvim plačem. Pjesnik se rađa. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. Do sada sam izdala pet knjiga: tri poezije za odrasle, jednu proze i zbirku poezije za djecu. Uskoro će ugledati svjetlost dana i šesta knjiga pod nazivom “KRČAG LJUBAVI”, koja je u dvije cjeline. Prvi pjesme i drugi “REKLI SU O MENI”. Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… Moram priznati da mi je najdraža pjesma, ne mogu reći da je najkvalitetnija posvećena je mojim unučadima, t.j iz moje pete knjige, t.j. prve poezije za djecu “Bakina unučad”. Jer oni su ti, koji su mi unijeli radost, posle smrti majke, dva brata i supruga. esssf
BAKINA UNUČAD Skupili se unučići ko male šišarke, da im baka pjeva i kazuje bajke. Tad Hristina veli: „Draga bako moja ja u školu polazim nauči me slova“. Viktor gleda slike lica zabrinuta: „Je li crvenkapa baš na vuka ljuta“. Heleni se ne spava mozaik sastavlja naučila da broji drvca razvrstava. Saška i Darija prve riječi zbore, a baka ih uči da s njom progovore. Baka je sva srećna pa pomaže svima takvu dobru unučad rijetko ko ima. esssf 58
59 Siti Ruqaiyah Hashim (pravo ime Rokiah Hashim), rođena u Penangu u Maleziji. Pohađala je Sveučilište znanosti u Penangu i diplomirala kazalište i dramu 1977. Bila je predavač 20 godina na učiteljskom fakultetu u Kuala Lumpuru, u glavnom gradu Malezije u to vrijeme. Predavala sam jezik, književnost i kulturu učenicima koji su se pripremali za učitelje u malezijskoj školi. S učenicima sam formirala i kazališne skupine te smo postavljali predstave za natjecateljske i izvannastavne aktivnosti. Odatle sam pokrenula klubove kreativnog pisanja za studente i počela se i sama baviti pisanjem. Ovo je bilo oko 1985. i počela pisati i postala pisac s punim radnim vremenom te se prijevremeno povukla sa predavanja u dobi od 45 godina, 1999. godine. esssf Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Počela sam pisati pjesme sa 16 godina u školi. Moje su pjesme objavljivane u školskim časopisima. Zaboravila sam prvu pjesmu, žao mi je. Godine 1987. jedna moja pjesma objavljena je u uglednom književnom časopisu u Maleziji pod imenom DEWAN SASTERA. Zvale su se: PORT DICKSON DAN SENJA ili PORT DICKSEN I ZALAZAK SUNCA i tu pjesmu uvijek smatram svojom prvom objavljenom pjesmom. Bila je to eko-poema o smanjenju plaža zahvaćenih brzim gospodarskim razvojem i uništavanju prekrasnih krajolika zemlje. Da li pišete još što osim poezije? Več dugo sam slobodna spisateljica. Nekada sam imala kolumnu kao filmsku kritiku u velikom malezijskom dnevniku Berita Harian. Od 2006. do 2014. radila sam filmsku kritiku pod naslovom rubrike Variasi (Varijanci) nedjeljom. Prestao sam pisati o filmu kada sam se vratila pisanju pjesama 2013. g. nakon dugo vremena, od 1990. Spriječena sam pisati pjesme, jer mi je moj izdavač rekao da ne smije objavljivati moje pjesme zbog jakih društvenih kritika koje uvijek pišem u svojim pjesmama. Bila je to duga priča i kulminirala je tako što sam zbog vlastite sigurnosti morala napustiti Maleziju 2018. Takav sam na Balkanu od rujna 2018. do studenog 2022. godine.
Povrh toga, radim mnoge intervjue s književnicima koje susrećem na svojim putovanjima. Nekada sam bila ko-scenarist i kolumnist uglednog online časopisa Diogen Pro Culture sa sjedištem u SAD-u. Specijalizirala sam se za intervjuiranje pisaca, znanstvenika, pjesnika i osoba povezanih s ljudskim pravima pod imenom: Diogen Pro Culture And World Peace zbog mog fokusa na pitanja mira, antirata i ljudskih prava. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Moji sinovi su me zvali ‘Ovisnik o vijestima’ jer sam gledala puno vijesti na TV-u sa postaja diljem svijeta. Također sam čitanla novine. I mnoge stvari koje su se događale oko nas kroz izvještavaje u vijestima i stvari koje su utjecale na ljudske živote su ono što me najviše inspiriralo. Pretpostavljam da je to ono što dobijete kada gledate vijesti! Od mladosti sam mrzila rat iz osobnog razloga. Moj pokojni tata je bio u ratu kada sam bila vrlo mlada i jako mi je nedostajao kada je otišao u rat. A oko nas postoje mnoge konfliktne zone koje su život učinile lošim i nepodnošljivim. Stoga sam se mogla dobro odnositi prema djeci koja su ostala siročad u ratovima. Majke koje su godinama čekale svoje izgubljene sinove u ratu itd. Ove su me priče najviše dirnule i uvijek su me inspirirale za moje pisanje. Istodobno, duboko me dirnulo i promatranje ljudi i događaja oko nas u svakodnevnom životu. I tu su dolazile inspiracije. Siguran sam da se takve situacije događaju mnogim piscima, a ne samo meni. Da li ste kao osoba pesimista ili optimista? Nekada sam bila optimistična osoba i ljudima oko mene poznata kao ‘neizlječivi optimist’. ‘Never Give Up’ je nekada bio moj životni slogan. Ali kako starim, neke stvarne činjenice uzimaju svoj danak u životu. No, unatoč tome, uvijek postoje opcije u životu i raditi stvari drugačije od onoga što smo radili do sada. Tako da još uvijek imam nade i treba im širom otvoriti oči da poduzmu neobavezne mjere u životu. Kada sam 2018. došla na Balkan, nisam poznavala nikoga, ni organizacije, sve sam riskirala. Ali nakon što sam prisustvovala Ditetu E Naimit 2018 u Tetovu u Makedoniji i poznavajući nekoliko prijatelja osobno, ponovo sam se počela nadati i znala sam da je samo pitanje vremena i stvari će za mene biti bolje. Istina, srela sam malo ljudi koji vjeruju u mene kao mirovnog i antiratnog pjesnika u mnogim dijelovima Europe. Mnogi aktivisti za ljudska prava i prijatelji članovi PEN-a iz udruženja književnika u Berlinu, Palestini, New Yorku itd. također održavaju bliske kontakte sa mnom i hvala Bogu, sve je u redu dok sam bila u Europi. I uz njihovu podršku i priznanja i nominaciju za Nobelovu nagradu za književnost (na moje veliko iznenađenje!) i dobivanje nekoliko nagrada za ljudska prava i prestižnih književnih nagrada iz Belgije-Prištine IWABOGDANI, nagradu festivala Chekov, nagrade Krima i 60
61 nagrade za ljudska prava iz Maroka. Mislim da mnogi moji neprijatelji u Maleziji i drugim mjestima dvaput razmisle prije nego što me ponovno žrtvuju. Evo me, opet sam optimist! Što je poezija za vas, što ona vama znači? Nekada je to bio medij za izražavanje mojih osjećaja, razmišljanja i stavova o životu. Tako je bilo na početku. Ali kako se zrelost i naši pogledi na svijet produbljuju, te pišem sve više humanitarnih, pravnih, mirovnih i antiratnih tema, poezija je za mene definitivno više od toga. To je uvjerenje i platforma za pisanje o čovječanstvu i njegovom nedostatku. I to je uvjerenje koje uključuje um, tijelo i dušu. Zahtijeva ozbiljnost, a ne platformu za stvaranje imena i proslavljanje. I sklona sam zahtijevati iste stvari od drugih pjesnika. Nemojte sebe nazivati pjesnikom mira ako napišete samo nekoliko pjesama o miru i ne radite puno više od toga. I kako to ide, moje pjesme dotakle su se vrlo velikih i ozbiljnih svjetskih problema i definitivno su privukle pažnju mnogih ljudi. A uz odabir neprijatelja, dobivate iskrene i vjerne prijatelje koji će stajati uz vas. Dakle, vjerujem da je to balansiranje i došla sam do točke da više ne brinem što govore o meni. Nije važno. Jer to je samo dio života. Sa slavom i biti na vrhu, dolazi i tamnija strana ljudskih bića. To je sasvim normalno i to ćete dobiti svugdje gdje god idete. Još uvijek dobivam sve te snajperske napade od nekih malezijskih pisaca, ali kao što sam rekla, oni nisu važni i više ne obraćam pažnju na te ljude. Moje vrijeme je dragocjenije pa ga trošim na pisanje, čitanje i gledanje dobrih, objektivnih i ozbiljnih povijesnih dokumentaraca što je isto kao i samo čitanje. Život je prekratak da bismo ga trošili na te nevažne stvari. Zasto se zamarati? To je dio optimizma, mislim! Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Mislim da je Mahmoud Darwish, palestinski nacionalni pjesnik moj idol i uzor. Njegova snažna uvjerenja u palestinskoj borbi učinila su ga većim od života. Njegove snažne sročene pjesme napisane od mladosti i njegova iskrenost u njima jako su mi drage i utjecale su na mene. Pošto sam bila solidarna s palestinskom borbom, zaljubila sam se u njegove pjesme. Također imam nekoliko prijatelja palestinskih pisaca koji su mu bili bliski i dobro ga poznavali, zbog kojih sam mu se mnogo divila kao svom uzoru. Osim toga, Rumi mi se jako sviđa. Budući da sam prakticirajući musliman, mnoge stvari u pjesmama Mawlane Jalaludina Rumija su mi bliske jer većina njegovih spisa potiče iz Kur’ana, hadisa i knjiga u islamu. Tako da sam se mogla dobro povezati s njegovim pjesmama. A malezijski pjesnik Usman Awang ili njegov pseudonim Tongkat Waran, indonežanski pokojni W S Rendra, Chairil Anwar i Amir Hamzah, Pablo Neruda i mnogi drugi pjesnici su oni koje volim i često ih čitam.
Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Usamljenik. Uglavnom ste sami sa svojim mislima i živite s tim. Osim nekoliko članova bliske obitelji i prijatelja koji dijele moje ideje, nemam puno prijatelja. I navikla sam na to i to je u redu. Zato sam mogla biti na Balkanu nekoliko godina sama. Neki ljudi su me nazvali ludom. I mogla sam preživjeti. I dobro sam preživivjela! To je pozitivna strana, biti sam. Sami možete preživjeti bilo gdje. Osjetljivost i biti vrlo osjetljiv na druge nevolje i život dio je života pjesnika. Skloni ste vidjeti druge s gledišta koje normalni ljudi ne vide. U isto vrijeme, njegova istina i poštenje se računaju. Pjesnik nije pjesnik ako poštenje nije dio njih. A to je najteži dio. Jer moraš izreći stvari onakve kakve jesu. Ne ono što je politički korektno ili ne. U Maleziji je važno biti politički korektan ako želite dobro. Ali ja to ne mogu. Moram govoriti istinu. Zato sam prošla kroz mnoge poteškoće. U Europi su stvari puno bolje kada je sloboda govora u pitanju i to je ono što mi se u njoj najviše sviđa. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. 10 knjiga ukupno. a to su: Filmski kritičar Siti Ruqaiyah Hashim - 2015 Dvojezična zbirka poezije KATARSIS./CATHARSIS na malajskom i engleskom jeziku-2015. Dvojezična zbirka poezije CATARSIS /CATHARSIS na španjolskom i engleskom jeziku-2016 Dvojezična antologija prve svjetske pjesme mira VIJESTIIZ STRASBOURGA s 12 drugih -2017. Dvojezične pjesme Shaipa Emmerllahua prevedene na malajski i engleski jezik EPAL TETOVO/JABUKE TETOVA– 2019. Dvojezična 2. svjetska antologija pjesama o miru MIR NEKA TI DAVOS sa još 16 drugih – 2019. Dvojezične pjesme Jetona Kelmendija prevedene na malajski i engleski jezik CINTA DI MUSIM PERANG/LJUBAV U VRIJEME RATA – 2020. Dvojezična zbirka poezije IZMEĐU UKRADENIH POGLEDA/ANTARA MENCURI PANDANG- 2020. Dvojezična 3. svjetska antologija pjesama o miru MOLITVE ZA AISHU LULU s još 23 osobe -2021. Radim na svojoj 4. antologiji svjetskih pjesama o miru. Rekli su kritičari, recenzenti i prijatelji World Peace Anthology da je to moja jača strana i da trebam nastaviti s njom. Ja dosta uživam prevoditi pjesme i objavljivati ih. esssf 62
63 Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… Pod nazivom MIR TEBI DAVOS. Neke recenzije nazvale su ga remek-djelom, ali meni je to samo tužna pjesma o ratom razorenim ljudima, izbjeglicama, raseljenim osobama itd. To ide ovako: esssf MIR TEBI DAVOS Neka je mir s tobom Davos Hvala ti Zbog želje da se napravi Ovaj svijet Bolje mjesto Sretnije mjesto Ali za koga? Mir budi Davos Što je s mojim prijateljima Osama iz Bagdada Mohamedom iz Jericha Shaifa iz Alepa Brahima s Kosova i Ziaura iz Rakhinea Neka je mir s tobom Davos Da! Znam Treba prodati američke borbene avione Potrebno je istražiti i proizvesti sofisticirane izraelske dronove Da bi se moglo više ubiti Pritiskom na gumbe Tvornice oružja u Engleskoj moraju raditi Pa da tvoji ljudi imaju posao I mogli otići na praznike U zemlje Trećeg svijeta svake godine itd… itd… itd… esssf
Neka je mir s tobom Davos ne zaboravi Osama iz Bagdada nije odlučio zauvijek biti izbjeglica Mohamed iz Hebrona nije želio izgubiti svoj identitet Dunya iz Alepa nije htjela živjeti nesretno Shaif se želi vratiti u svoju voljenu Sanu Rane na Brahimovoj duši su još uvijek tu traumatiziran NATO bombama na Kosovu Rahman ne želi imati djecu i unuke u Cox’s Bazaaru Neka je mir s tobom Davos Svi moji prijatelji Također želim da ovaj planet bude bolji Da budem sretniji Da bude miran Zauvijek esssf 64
65 Snežana Liber majka je dviju kćeri i ponosna baka triju unučica i jednog unuka. Cijeli radni vijek provela je u „ Varteksu „ kao konfekcijski radnik. 2002. godine prisilno je umirovljena zbog teške bolesti, no pošto je nemirna duha bolest je nije spriječila da živi svoj život. Naprotiv ona ju je okrenula poeziji koju je voljela još od školskih dana, posebno „ KAJ „ i vratila joj svjetlost u njezin život. Izdala je dvije zbirke pjesama i u svom selu okupila žene i školsku djecu koji pišu poeziju i tako su svi zajedno izdali jednu zbirku pjesama na kajkavskom, odnosno na srakarskom narječju. Poezija je njezin život kao i umirovljenici čiji je član i predsjednica u Sračincu Udruge umirovljenika. Sudjelovala je na mnogim pjesničkim festivalima ( gdje su njezine pjesme bile čitane ) na pjesničkim natječajima i književnim susretima, a njezine su pjesme ( kajkavština ) našle svoje mjesto u mnogim zajedničkim zbornicima i zbirkama a nisu izostale ni nagrade, prva, druga i treća, kao i mnoge pohvale. Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Poeziju sam počela pisati još u osnovnoj školi sa 13 godina, ali samo do srednje škole da bi je ponovno intenzivnije počela pisati 2013. g. Moja prva pjesmica bila je na kajkavštini - PURA Da li pišete još što osim poezije? Osim poezije pišem HAIKU i pjesme u AKROSTIHU. Prije nekoliko godina započela sam pisati roman ali još dan danas stoji nedovršen. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Inspiraciju za svoje pjesme nalazim svuda oko sebe, u prirodi, u kući, u svojoj mašti. Inspiriraju me razni događaji, svakodnevica, ljubav, bol, tuga, razni osjećaji pa i najmanje sitnice koje me okružuju. Da li ste kao osoba pesimista ili optimista? Uvijek pokušavam biti optimista, što za sebe smatram da i jesam.
Što je poezija za vas, što ona vama znači? 6. Za mene je poezija lijek, utjeha, opuštanje, odmor, druženje……znači da se uz poeziju opuštam, odmara me od ludih svakodnevica, lijek je za razne „ bolesti „ kao što su tuga, žalost, razočaranje, nepravda. Uz poeziju sam upoznala mnogo dobrih i dragih ljudi i sklopila mnoga prijateljstva sa kojima se rado družim i razmjenjujem svoje stihove sa njihovim, uvijek rado slušam sve vrste poezije i radujem se svakom novom susretu. Tko su vaši uzori, (pjesnici)? 7. Uzor u poeziji mi je pjesnikinja Vesna Parun, a od pjesnika Dobriša Cesarić, no u današnje vrijeme ima mnogo pjesnika, nazovimo ih „ amateri “ koji pišu na našoj dragoj kajkavštini pa mi je veliki uzor današnjice pjesnik iz malog Međimurja Ivan Grahovec koji me uvijek oduševljava svojom kajkavštinom u kojoj ima mnogo šale i humora, a ponekad me vrati u dane djetinjstva i nekadašnji život koji se na žalost pomalo zaboravlja. Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? 8. Smatram da svaki čovjek ima u sebi skriveni talent za poeziju, ili da napiše bar neki stih, za koji mnogi i ne znadu. Potrebno je samo dublje zaviriti u samoga sebe i pustiti van sve što je u nama, ništa i nitko nas ne smije sputavati ni u čemu pa tako ni u tome da postanemo pjesnik. Potrebno je samo hrabrosti, volje i riječi. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. 9. Do sada sam izdala dvije zbirke pjesama. Prva zbirka „ DVIJE DUŠE „ nastala je 2013. g. za vrijeme kada sam se borila sa teškom bolešću. U njoj ima kajkavštine i standarda. Druga zbirka je cijela na kajkavštini u kojoj se nalazi i rječnik ( značenje riječi ) a nosi naslov „ SRAKARSKI SPOMINEK“, što znači kako se govori ( spomina ) u Sračincu. 2021. g. u 11. mj. izašla mi je iz tiska dječja slikovnica za vrtićku djecu i djecu do 2. razreda osnovne škole „ BAKINE I DJEDOVE ŽIVOTINJE NA SELU“ koja uz slike životinja (koje je ilustrirala moja unuka Lana Drožđek) ima tekst na standardu i kajkavštini kako bi djeca već od rane dobi učila KAJ. U pripremi je i treća zbirka pjesama. esssf 66
67 Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… 10. Teško je napisati koja mi je najdraža pjesma. To je isto kao da ste pitali majku troje djece koje joj je dijete najdraže, ili koje najviše voli. Tako i ja smatram svoje pjesme svojom djecom koje podjednako volim, no uvijek se može jedna izdvojiti a to je pjesmica koja je posvećena osobi koja mi je podarila život, mojoj majci, a pjesma nosi naslov. esssf MAMIN VAJNKUŠ Denes vjutru da sem se zbudila na mojemu vajnkušu fleka je bila. I ščera je bila istu tak, jer saku večer mislim naju dok idem spat. Kak me je negda dragati znala prije nek sem zaspala. Priče mi puviedala i skup z menum pumali driemala, na vajnkušu ud dumačuga perja i na jemu vajnkušnica štikana biela. V kuotu z maminum ruokum ruožica našita i čuda ljubavi vu je skrita. Siera je več ruožica ta jer ju saku nuoč moja suoza namaka. Na jeni vajnkuš z oka mi curi v šterumu mi još dien denes živi i pu je mi diši. Najrajši na tom vajnkušu spim makar se saku jutru z suoznatum flekum na jemu zbudim. esssf
Snežana Panoska , rođena je 1955g. Živi u Prilepu, R. Makedonija. Piše pesme i malo proze. Ima objavljeno sedam zbirki poezije : Pesni od mojata duša, Iljada zvezdi, Sliki od životot, Životen kopnež, Zaedno do … Brzozborlivo i Svetulki - pjesme za djecu i Prikazni od životot zbirka priča. Njezine su pjesme objavljivane u zbornicima u Srbiji, Hrvatskoj, Bugarskoj i Makedoniji… esssf 68 Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Pišem od najranijih godina. Jas am znala da čitam sa tri godine, rasla sam u školi, jer je moja majka bila učiteljica, i jako često sam znala da sedim na časovima sa drugom decom. Ne bih znala koja je moja prva pjesma, ne sjećam se, znam da sam pisala za školske priredbe. U školi u kojoj sam učila , za svaki državni praznik smo spremali školski zidni vjesnik, I tamo se objavljivala poezija djece. Ako se dobro sjećam, moj otac je sačuvao neke moje sveske, pa možda je ovo moja prva pjesmica Padajte sneguljice Padajte sneguljice, nežne i bijele, letajte radosno, vesele i smjele. Pokrijte livade, šume i brijeg, koliko je lepo djeco na snijeg. Da li pišete još što osim poezije? Da, osim poezije, pišem I kratke priče, bajke za djecu…. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Inspiracija je kao lahor vjetra. Ona dolazi u trenu. Samo jedan akord neke pjesme može da me inspiriše, stih neke poezije, knjiga koju čitam, zalazak sunca, huk valovitog jezera koji se pjeni…. esssf
69 Dali ste kao osoba pesimista ili optimista? Po prirodi sam uvijek optimista. Vjerujem da se sve može riješiti,. Što je poezija za vas, što ona vama znači? Poezija je život, to je ono što me pravi srećnom, odušak od svakodnevnih problema, ja pišem srcem I dušu ostavljam na papiru. Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Najrpije je to bio Jesenjin, kasnije su to bili makedonski autori, Ante Popovski, Mateja Matevski, pjesnici koji pišu o ljubavi I rodoljublju, pjesnici svih meridijana. Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Ne znam, to imate u sebi ii nemate. Svako može da piše, ali svako ne može da bude pjesnik I da svoju dušu izlagati drugima na dar. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. Imam izdato pet knjiga poezije, dije knjige poezije za djeci I jednu knjigu kratkih priča. U pripremi je knjiga kratkih suvremenih gajki za djeci, kombinirano sa pjesmama za djecu sa radnim naslovom, Babinite medeni bajki, isto taka I jošjedna knjiga poezije sa radnim naslovom Duge, ali to nije sve, ja I dalje pišem, pa ko Bog da, ko zna…. Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… Puno ih je ali… ova je jedna od najdražih .... esssf
ONA JE… Ona je prvi zagrljaj što osjetiš, kada se od njene utrobe odjeliš, kap toplog mleka kada ispiješ, prvi dah kada uzmeš. Ona je prvu reč što izgovoriš, ruka koja te digne kada padneš, bela maramica koja ti oči briše, da olakšaš tugu ljubavi prve. Ona je osmijeh na maturskoj večeri kada kreneš, ponosna na tvoje diplome kući kada ih doneseš, pjesma i prvo kolo na tvojoj svadbi , i ruke što će tvoje prvo dete prihvatiti. Ona je stub tvoga života, vječno uspravljena, kada te dočekuje, i kada odlaziš, sa očima okeanima punim, ali ipak nasmijana, da ne vidiš koliko je bole odlaženja. Ona je sve ono što ne možeš u pjesmi da napišeš, u slici da naslikaš, u život ti je istkana, u venama istočena, niz tvoju djecu u budućnost produžena. Ona je..ona je.. ona, koja će te uvijek voljeti, zadnja misao ka tebi i tvojot djeci. Ona će se nesebično uvijek davati, ona je …,ona je.. tvoja MATI. esssf 70
71 ŠTEFANIJA LUDVIG, Rođena je 1950. u Strugi-Sv.Đurđ, Podravina. Završila srednju Ekonomsku školu u Zagrebu. Sada u mirovini živi u Dubravici kraj Zaprešića. Piše poeziju i kratke priče na hrvatskom standardnom i na kajkavskom idiomu rodnog kraja, Svetog Đurđa. esssf Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Poezijom sam se počela baviti u osnovnoj školi. To su bili počeci moje mašte i opisi doživljaja. Odlaskom u mirovinu počela sam pisati pjesme za objavu na recitalima. Moja prva pjesma - Zakrpana duša - objavljena mi je na recitalu Krapina 2010, što mi je dalo poticaj da pišem, sve do danas. Da li pišete još što osim poezije? Povremeno pišem i prozne sastave, kao što su kratke priče, no moj je fokus na poeziji, jer osobno smatram da se tako mogu emotivnije izraziti.Isto tako pišem i haiku poeziju, japansku kratku formu, gdje se ističem u haiku i senrju uratcima, a pišem i tanke. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Inspiracija mi skoči sama, dovoljna mi je neki puta samo jedna riječ, pa da napišem cijelu pjesmu. Isto vrijedi i za haiku, kod kojeg pogledom na vrt ili oblake ili cvijeće, napišem pjesmu. Dali ste kao osoba pesimista ili optimista? Optimista, ne bi se bavila poezijom da sam pesimista, volim humor u poeziji, iako neki puta tuga iznjedri dobru pjesmu. Što je poezija za vas, što ona vama znači? Poezija je lijek za dušu i ventil za frustracije, a jednako tako i uživancija kad se sroči dobar stih.
Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Teško je imati uzore u pjesništvu, možete voljeti nečiju poeziju ili ne. Naročito me dojmi poezija Vesne Parun, koja je najbolje pjesme napisala u trenucima osobne patnje. Od hrvatskih pjesnika volim čitati pjesme Ane Horvat, Božice Jelušić, Tina Ujevića... Američka pjesnikinja Emily Dickinson me je posebno oduševila, a volim i francuskog pjesnika Arthura Rembauda, Jesenjina sam voljela još iz osnovne škole i da ne nabrajam puno je pjesnika koji su me nadahnuli. Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Dar, koji imaš ili ne, volja koja te gura naprijed i upornost, kad poklekneš i kad te netko povrijedi, da se podigneš i uprkos svemu nastaviš stvarati. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. Do sada sam objavila četiri zbirke pjesama i to; “Čarolija sunca”,” Vu srcu mi kaj spi”, “Kap ljubavni daruj mi Bože”, i “Vrček živlenja” U pripremi mi je moja prva haiku zbirka za koju se nadam da će izaći na svjetlost dana u prvoj polovici ove godine. Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali? Napišite je… Teško mi je odvojiti najbolju pjesmu, svaka je moje dijete stvoreno mojim umom i mnoge od njih su mi posebno prirasle srcu. No, ako već moram izabrati samo jednu, neka to bude pjesma objavljena u Zbirci recitala u Bedekovčini 2015. -Slika pod črešnjom- koja je napisana u mom zavičajnom govoru i posvećena mojoj majci. esssf 72
73 SLIKA POD ČREŠNJOM Gda mi trunka od peluda vu joko dojde počnem si ruliti vjeđe vu misli mi navek dojdeš ti moja draga mati Saki pot vu protuletje gda vu našem dvoru črešnja se razbeli sediš spodi najlepšeg soncobrana na stolcu ziblečem Čmelice nad tobom zujiju matulji cvete kušujeju A ti … heklaš miljé moju mustru najdrajšu Došla sem ti denes dimo i čekam da boš glovu zdigla priglila me svojim smehom doteknula rukami toplim A ti … prignjenu glovu držiš konec i heklač ne gibleju se vu rokami tvojim samo bela čipka od rožic na kolenu prostrta Stolec se zaglavil ne zible se več Kak vu sliki goblena si našita spodi rascvele črešnje Od tihoče me vuha boliju po zrulenim se jočima zvirek razlejal tvoja slika mi vu nebo zgine
Terezija Flegar rođena je 30. rujna 1963. godine u Varaždinu. Osnovnu školu pohađala je u Sračincu,tu i danas živi s obitelji. Zaposlena je na administrativnim poslovima u Ljevaonici Varaždin (MIV d.d. Varaždin). Poeziju piše od osnovne škole. Pisanju se vratila u zrelijim godinama, 2004. godine, a od 2009. sudjeluje na brojnim natječajima, recitalima i književnim susretima. Pjesme objavljuje na mrežnim književnim časopisima i portalima. Osim sudjelovanja na susretima i recitalima, promiče pisanu riječ i kajkavsku književnost u svom kraju sudjelovanjem na pjesničkim večerima i prigodnim susretima. Članica je Hrvatskog sabora kulture. 74 Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Poeziju pišem od školskih dana. Već dva desetljeća samozatajno, a tek od 1919. intenzivnije sudjelujem na natječajima i recitalima. Da li pišete još što osim poezije? Pišem poeziju na standardu i kajkavskom, pišem i haiku, no želja mi se okušati u prozi i dramskom tekstu. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Inspiracija je svuda oko mene. Život, ljudi, događanja, priroda no često je to i neka anegdota s kave s prijateljicama. Da li ste kao osoba pesimista ili optimista? “Moja je čaša uvijek napola puna”. Nemojte shvatiti doslovno. To znači da sam optimista. Što je poezija za vas, što ona vama znači? Uživam čitajući moje omiljene pjesnike. Poezija je moj pogled na svijet, moj ispušni ventil, ali i uspavanka u smiraj dana. Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Nemam poseban uzor. Sve volim čitati. Svaki pjesnik ima nešto posebno u svom načinu pisanja. Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Nadarenost i talent su potrebni za pisanje. Postoje u novije vrijeme škole pisanja. One samo mogu pomoći da otkrijemo i izvučemo ono što već pjesnik nosi u sebi.
75 Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. Objavila sam zbirku pjesama na kajkavskom “Bara na fejsbuku i kajkaj”. Ove godine planiram objaviti prvu zbirku na standardnom jeziku. Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… Nemam najdražu pjesmu. Sve su mi na neki način drage, no jedna od dražih mi je “Žena od pjene”. esssf ŽENA OD PJENE Pretvorena u čipku i pjenu što miluje kamenu stijenu, ja plešem na vrhovima vala u dvoranama pješčanog žala. Bliještim kao rosa posrebrena Kao paučina sam isprepletena. Biserna mi se haljina bijela U sunčane nijanse preljeva. Maglenim velom sam ovijena Svim bojama duge obojena. Na krilima vjetra sam nošena Od kamenih hridina isprošena. Dok sunce skute mi miluje, plešem uz valova šumove. A bespuće mora me zove na horizonte plavetne, nove. Danas molim vas ne tražite mene, danas sam nježna žena od pjene. Sutra ću opet ja biti kao stijena. Sutra ću biti čvrsta, jaka žena. esssf
Vera Tomić rođ. Banjalučanka 1950. Doselila u Hrvatsku 1964 s obitelji, rodila divnu kćer. Zaposlena 1971.pa razvedena, postala sam druga žena. Konačno imala radio i svoj stan i mir. Jedna velika pozitiva me nadahnula te sam prve rime počela pisati 1979. Sreća ili bol te uvijek ponesu da izbaciš emocije. Pisala za RVG, radio Martin, Narodni radio, te Fio-shou na jabuka TV. i OTV. Opisivala sam osobe, razne čestitke, ljubavne zgode i slavlja do 2004. Nakon toga sam se uspješno posvetila slikarstvu 2006. Imam 7 samostalnih izložbi i humanitarnih kolonija POU me 2013. potaklo na sudjelovanje 76 Anđelek festu, gdje sam osvojila 1.nagradu uz priznanje, a god. kasnije za priču 3. mj. Pokušala sam pisati poeziju i kajkavštinu. Sudjelovala sam u Noći knjige u ZG, tri zbornika, Književnom kutku Zagreb. Veseli me što sam inicijator osnivanja Kluba pisaca i član Gradske knjižnice D.Selo. esssf Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Pišem od 1979.god. Da li pišete još što osim poezije? Napišem i poneku priču ili prozu. Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Inspiraciju nalazim u svom životu punom loših trenutaka iz prvog braka, ili sretnih ljubavi, te događanjima poput potresa, vremenske nepogode, nestanak majke. Opisujem obitelj, drage prijateljice Da li ste kao osoba pesimista ili optimista? Optimista...o da, veliki. Što je poezija za vas, što ona vama znači? Obožavam rime i ako je teško ponekad naći pravu rijeć, ponekad lektori obrišu.
77 Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Moji uzori su: Dalida Knežević, Davorka Črnćec, Snežana Liber, Ivan Grahovec, Darko Folder i Želimir Novak. Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Pisac, biti talenat, emotivna duša, i pismenost. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. Moja prva zbirka Ranom Zorom, e-knjiga na vašem linku, 10 str. U 3. Dugoselskom zborniku. Voljela bi izdati bar još jednu za života ako dođem na red u klubu Gradske knjižnice, D. Selo čiji sam član Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… esssf Suprugu Antunu 2000.g. Dragi moj mužu u znak naše ljubavi, dignimo čaše na ovoj predivnoj zabavi. Rodbini i prijateljima od srca nazdravimo, sve loše u ovih 25 sada zaboravimo. Pamtimo samo lijepe i svete dane, za naš životni put u braku dabrane. Nisam bila svetica pa ni vrag za pakao, valjda sam zaslužila što si oko mene skakao. Život je satkan od suza i veselja, uvijek postoji bolji dan i nova nedjelja. Hvala ti za sve što si od života mi dao, volio, kudio, razumio i praštao. Pružimo si priliku još mnogo sretnih ljeta, u zdravlju dočekajmo rođenje unučeta. Gostima i čestitarima zahvalimo na odanosti, za sve što nije valjalo Bog će da nam oprosti. Zahvalite životu ako uživate s’ nama, za ovu noć svima hvala a krivac je moja mama. esssf
Željko Bajza rođene je 1946. godine u Poznanovcu u Hrvatskom zagorju u skromnom domu oca postolara i majke domaćice, gdje se cijenilo učenje i knjiga. Djed mu je pričao da su mu stari govorili da su došli iz Mađarske. Navodno da potiču iz velike grofovske familije Bajza, te da je jedan predak bio špan kod grofa Sermagea. Bio je znatiželjan, živahan dječak, spretan u poljoprivrednim poslovima i uspješan u školi. Sada je umirovljeni profesor dr. kemije Fakulteta za kemijsko inženjerstvo i tehnologiju Sveučilišta u Zagrebu. Kako je rođen u provinciji sagledao je svu njezinu prednost 78 kao sustava koji oblikuje umjetnika, a to je u stvari bivanje u središtu, jer provincija sama jest središte, jedino središte. Provincija nema periferiju. To sa središtem ima i neku svoju potvrdu. U Poznanovcu je bio putokaz Varaždin 51 kilometar, Zagreb 51 kilometar, dakle samo središte. esssf Od kada pišete poeziju, koja je bila vaša prva pjesma? Pišem već od prvog razreda Osnovne škole. Jedne pjesmice, “Proljetno jutro” /U proljetno jutro vjetar grane njiše/ mala ševa pjeva bit će bit će kiše/ i dok vjeverica ganja malog miša/ na šumicu gustu spustila se kiša./, živo se sjećam i sada, jer su curice njome bile oduševljene, a ja sam postao glavni u razredu. Pišem dakle od kad znam za sebe. Na pisanje u Osnovnoj školi putem literarne sekcije poticao nas je agilni profesor Tomislav Dorotić i sam pjesnik. Naše uratke slao je časopisima diljem cijele bivše države. Tako sam za pjesme objavljene u Beogradskom „Politikinom zabavniku“ pisanjem zaradio čak i honorar. Kad sam 1970. organizirao „Susret riječi u Poznanovcu“ (danas „Susret riječi u Bedekovčini“) pokrovitelj je bio „Večernji list“. Po završetku priredbe pitao sam člana ocjenjivačkog stručnog žirija, urednika kulture u „Večernjem listu“, pisca Danka Oblaka, hoće li napisati koje slovo o „Susretu riječi“. ON me pogledao i rekao: „ Tu ima puno talenta, napišite to vi i pošaljite nam“. Nakon tog njegovog poticaja sam uz redoviti znanstveno - stručni rad na fakultetu objavio oko 1000 novinskih članaka za „Večernji list“, „Vikend“, „Arenu“, „Gloriju“. Da li pišete još što osim poezije? Pišem kratke priče, kratku prozu za časopise “Kaj”,” Kolo”, “Republika”, “Zadarska smotra”. “Kvaka”, za radio Zagreb. Pišem eseje, imam dvije drame i nekoliko monodrama. Dosta sam pisao humor izdao sam dvije knjige humora.
79 Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme? Inspiraciju pronalazim u prirodi, djetinjstvu, rodnom kraju, tradiciji, povijesnim književnim djelima, ljubavi, općenito svojem društvenom okruženju. Kad se počneš sjećati djetinjstva ideš tako daleko da možeš jedino čeznuti. To je bliskost i zavičajnost u dobru i zlu. Gdje god da se čovjek zatekne uvijek nosi sa sobom granice svoga rodnog mjesta, kao na primjer Fellini u svom „Amarcordu“. Ne može, ipak, biti umjetnik sve dok se on ne oslobodi svoje provincije. Ne navodi se svoja provincija kada se u njoj čami. Čovjek radi sve da bi se dočepao velikog svijeta želeći promijeniti poboljšati svoju sudbinu. Dali ste kao osoba pesimista ili optimista? Trudim se biti realista. Što je poezija za vas, što ona vama znači? Poezija je strategija, nama jednima pomaže, druge pak odvraća. Poezija nam omogućava da letimo. Beskonačnost i beskraj – to su riječi koje kao pjesnici propitujemo, koje istražujemo i u kojima se po mjeri svojih moći nastanjujemo. Za mene je poezija i prisila i obaveza i odgovarajući način obaveza prema društvu. Što je stvaranje svijeta ni iz čega nego pjesnička igra. Slažem se s pjesnikom Lorcom da su i pjesnik i Bog “daleki i sami”. Poeta je tvorac novoga svijeta. Tamo gdje bi poezija prestala pjevati ne bi nam ostalo ništa doli nastaviti pripovijedati. Poezija je u stvari privid koristi kao da je riječ o vjerodostojnim činjenicama. Poezija mi mora biti iskrena. Poezija mi je uvijek pomalo naivna, ali ima veliku snagu jer vjeruje u regenerirajuću moć jezika. Tko su vaši uzori, (pjesnici)? Svi kojih me tekstovi - stihovi dotaknu u dušu i potaknu na razmišljanje. Strani od baroknog Calderona de la Barce i etablirani stariji domaći Krleža, Domjanić, Galović, Matoš. Dosta sam se bavio starim hrvatskim piscima Belostencem, Vramcem, Pergošićem, Kristijanovićem, Jambrešićem, Brezovačkim. Imam jedan cijeli ciklus pjesama “Stare pisce čitajući”. Što je po vama potrebno da bi netko postao pjesnik? Potrebna je mašta kao najvažnija sposobnost na svijetu. Za pjesništvo oduvijek se zna da je poželjno ostati nejasnim, jer ono poput ogledala priča o nemogućem i nepostojanom. S time postavlja zagonetku koja podriva svijet života baš kao što i Bog koji je sam po sebi zagonetka do koje se treba uspinjati ljudima previsokim ljestvama. Pitam se zar su uopće kakvi god tekstovi tada čovjeku potrebni da u njima može naći utočište utjehu i nadahnuće.
Treba se iznaći postupati na način kao da imamo cijelu vječnost na raspolaganju, dokazivati životu njegov smisao. Trebamo otvoriti um mogućnosti da živimo isključivo u našoj poeziji i literaturi koja postaje slična životu. Da li ste izdali (koliko) ili imate namjeru izdati knjigu poezije. Izdao sam 10 knjiga različite tematike tri su putopisne knjige dvije knjige humora jedna knjiga popularizacija znanosti jedna knjiga poezije i tri stručne knjige. Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali?. Napišite je… Teško je izdvojiti najdražu pjesmu sve su mi drage i ni jedne se ne bih odrekao. No nedavno sam napisao dvije pjesme, prvu posvećenu sjećanju na majku, a drugu na oca. Njih bi izdvojio. Prvo sam napisao pjesmu posvećenu majci. esssf MOJA MATER Gda nam je listopad odjemput iskoristil stabla, a vuletje oderalo z kože led, z mojega srca tekla je same voda... Sunce je vekše od sakog človeka i seh ljudi skupa Bog me miluje po lasmi sunce ravna svetom izidem li z večera z hiže čini mi se da bum srečen. Pak bolje rečete, kak sačuvati srce i još govoriti ob dugu zemlje, kaj dugujemo roditeljima i Bogu, o nigda neisplačenom životu, gda sme bili robi brez nade i gda nas je razdirala mržnja nagovarajuči da sme mi pravedni i dan, kaj nije volil nikuga promaknul nas je za svoje sine. Mislim na mater tera je na umoru i zamišljam ju kak deklicu gda je bosa nosila sene pak zdaj jedri iznad zemaljskeh patnji znad brestova, znad lipa. Cvet vene ali nekaj ostaje ne gubi nadu i ostaje trava tera ne vumire ne lomi kruh rasipnosti i ropstve za plaču duša ti se duzava z travum i kamenjem vane je opala noč ake odustanem od reke budeš li znala da sam ti na pragu bila buš blaga kak jesen gda više ne bude ni potoka ni cveta. Ake je istina da hodiš naokole i spominaš se z stablima ake more dreve misliti, našli se bume negde izmed smrti i života. esssf 80
81 Urednik, prijelom, priprema za web:Ivan Grahovec