Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

Timothy
Zahn

USPON
MRAČNE

SILE

SADRžAJ:



GLAVA 1

Ravno pred njima, zvijezda je nalikovala žuto-
narančastoj lopti. Bila je velika poput dječje špekule. Snaga
njezina svjetla bila je ublažena udaljenošću koja ih je dijelila
i automatskim štitnicima protiv sunca na osmatračnici. Tu
loptu i sami brod, okruživale su druge zvijezde. Vatromet
bijelih plamtećih iskri na pozadini gustog crnila svemira.
Pod samim brodom, na zapadnoj granici Velike Sjeverne
Šume na planeti Myrkr, svitala je zora.

Posljednja koju će ugledati neki od onih koji su se tog
trenutka nalazili u šumi.

Stojeći pred jednom od bočnih osmatračnica
zapovjednog mosta imperijalnog Zvjezdanog Razarača
Chimaera, kapetan Pellaeon je promatrao kako se na planeti
pod njim nejasna crta koju su oblikovali terminatori, polako
približava cilju napada. Desetak minuta ranije pješadijske su
jedinice koje su opkolile cilj javile da su u pripravnosti.
Sama Chimaera je bila u položaju za opsadu već duže od
sata. Sve na što se još čekalo bila je zapovijed za napad. Vrlo
polako, osjećajući se kao da potajno pokušava izvesti nešto
nedopušteno, Pellaeon okrene glavu nekoliko centimetara u
stranu. Iza njegovih leđa, malo udesno od mjesta gdje je
stajao, sjedio je Veliki Admiral Thrawn za svojim
zapovjednim mjestom. Njegovo lice plave puti bilo je
bezizražajno, a plamteće crvene oči usredotočene na konzolu
koja je okruživala njegov stolac, konzolu na kojoj su se
ispisivali podaci o statusu njihovih snaga. Nije se ni
pomakao niti progovorio još od onog trenutka otkako je
posljednja pješačka jedinica javila da je zauzela položaj i da
je u pripravnosti. Pellaeon je mogao osjetiti kako posada

zapovjednog mosta postaje nemirna.
Što se samog kapetana tiče, on je poodavno prestao s

pokušajima da razumije Thrawnove akcije. Činjenica da je
pokojni Imperator smatrao primjerenim imenovati Thrawna
jednim od svojih dvanaest Velikih Admirala bila je dovoljan
dokaz njegova povjerenja u tog čovjeka. Čak i nešto više,
uzme li se u obzir Thrawnovo potpuno neljudsko porijeklo i
dobro poznate Imperatorove predrasude spram toga.
Uostalom, u godini dana otkako je Thrawn preuzeo
zapovjedništvo nad Chimaerom i započeo s provedbom
svoje zadaće da Imperijalnoj Floti vrati staru slavu, Pellaeon
je bio u prilici uvidjeti vojnički genij Velikog Admirala,
demonstriran nebrojeno puta. Što god da je bio razlog
Thrawnovog zadržavanja početka napada, Pellaeon je znao
da razlog zasigurno postoji.

Jednako polako, baš kao što je i okrenuo glavu u
Admiralovom smjeru, kapetan vrati pogled ka osmatračnici.
Ali, bilo je očito da njegovi pokreti nisu ostali nezamijećeni.

- Nešto Vas muči, kapetane? - presječe tihi žamor
razgovora koji je brujao zapovjednim mostom mirni i
odmjereni Thrawnov glas.

- Ne, gospodine. - odvrati Pellaeon pokušavajući
zvučati uvjerljivo, ponovno se okrenuvši kako bi pogledao
svog nadređenog.

Užareni pogled crvenih očiju na trenutak se zadrži na
njemu proučavajući ga, a Pellaeon se nesvjesno ukoči,
očekujući ukor ili čak i nešto gore. No Thrawn se nije
odlikovao legendarnim smrtonosnim temperamentom kakav
je imao Gospodar Darth Vader i Pellaeon je tu činjenicu
redovito zaboravljao.

- Možda se pitate zašto već nismo krenuli u napad? -
primjeti Admiral jednakim, uglađenim glasom.

- Da, gospodine, pitao sam se. - prizna Pellaeon. - Čini

se da su sve naše jedinice raspoređene i spremne.
- Naše vojne snage jesu, da. - složi se Thrawn. - Ali ne

i promatrači koje sam poslao u Hyllyard City.
Pellaeon trepne. - Hyllyard City?
- Da. Vidite, ne vjerujem da bi netko tko je lukav kao

Talon Karrde smjestio svoj tabor usred šume, a da pri tom ne
osigura vezu s ostalim članovima svoje skupine koji su izvan
neposredne okoline. Hyllyard City je predaleko od
Karrdeova tabora da bi itko u njemu mogao biti neposrednim
svjedokom našeg napada. Stoga, bude li bilo kakovih
naznaka nenadanih aktivnosti u gradu, znat ćemo da ipak
postoji neki način komunikacije među njima. Time ćemo
identificirati Karrdeovu vezu i staviti je pod nadzor na dulje
vrijeme. A na kraju ćemo ga se na taj način i dočepati.

- Da, gospodine. - reče Pellaeon, osjetivši kako mu se
čelo nabire. - Ali, to znači da ne očekujete da ćete ikoga od
Karrdeovih ljudi uhvatiti živog?

Osmjeh Velikog Admirala pojača se za nijansu. -
Naprotiv, očekujem da će naše snage Karrdeovu bazu zateći
praznu i napuštenu.

Pellaeon svrne brz pogled prema osmatračnici, na
djelomično osvjetljenu planetu pod njima. - U tom slučaju...
zašto smo se uopće upustili u napad?

- Zbog tri razloga, kapetane. Kao prvo, čak i čovjek
Karrdeovog kalibra povremeno pogriješi. Lako je moguće da
je u žurbi u kojoj je evakuirao tabor napravio neki previd i
ostavio bar djelić neke informacije koja bi mogla biti
ključna. Drugo, kako sam već spomenuo, napad na tabor
mogao bi nam otkriti Karrdeove veze u Hyllyard Cityu. I
treće, bit će to prava prilika našem pješaštvu da stekne bar
malo terenskog iskustva koje im je toliko potrebno.
Admiralove plamteće oči usredotoče se na Pellaeonovo lice.
- Nikada ne zaboravite, kapetane, da naš cilj više nije samo

sažaljenja vrijedno pozadinsko čarkanje s neprijateljem. S
planinom Tantis i zbirkom Spaarti cilindara našeg pokojnog
Imperatora koje su sada u našim rukama, ponovo pruzimamo
inicijativu. Vrlo skoro ćemo moći vratiti pod našu kontrolu
one planete koje su sada pod pobunjeničkom upravom. I baš
zato će nam trebati vojska koja je izvježbana u svakom
pogledu, upravo kao što su to i časnici i članovi posade naše
Flote.

- Razumijem, Admirale. - odgovori Pellaeon.
- Vrlo dobro. - Thrawn ponovo spusti pogled na svoje
displeje.. - Vrijeme je. Pošaljite generalu Covellu znak za
početak napada.
- Da, gospodine. - odvrati mu Pellaeon, napuštajući
osmatračnicu i vrativši se na svoje zapovjedno mjesto. Brzo
provjeri ispis stanja, pa pritisne prekidač odašiljača, tek
maglovito svjestan da je i Thrawn uradio isto. Je li slao
privatne upute svojim agentima u Hyllyard City?
- Ovdje Cimaera. - progovori Pellaeon. - Započnite s
napadom!
- Primljeno, Chimaera! - odgovori general Covell u
svoj odašiljač ugrađen u kacigu, vrlo oprezno, kako se
nervoza koja mu se širila želucem ne bi odala i u njegovom
glasu. Bilo je to tipično. Tipično i prokleto predvidivo. Prvo
se razletiš naokolo kao muha bez glave, razmjestiš jedinice i
vozila po terenu, pripremiš sve... a zatim satima stojiš ne
radeći ništa i čekaš da ti gizdavci iz Flote, u svojim
besprijekornim odorama, na lijepim, čistim brodovima,
završe s pijuckanjem čaja i konačno se odluče obavijestiti te
da možeš krenuti.
Pa, neka se samo lijepo i udobno smjeste, pomisli
Covell zajedljivo, uputivši isti takav pogled u pravcu
Zvjezdanog Razarača nad sobom. Bez obzira je li Veliki
Admiral Thrawn htio prave rezultate ili pak vrhunsku,

zabavnu predstavu - svakako će dobiti ono što mu je volja.
Posegnuvši prema konzoli pred sobom, utipka u napravu
ulaznu šifru za frekvenciju lokalne veze.

- General Covell svim jedinicama: dobili smo zeleno
svjetlo. Krećemo!

Jedince odgovore potvrdom prijema. Uz lagano
podrhtavanje čelične platforme pod njim, general osjeti kako
se AT-AT transporter pokrenuo, teturajući se i probijajući se
naprijed na svoj varljivo nespretni način kroz šumsko
prostranstvo prema kilometar udaljenom taboru. Pred AT-
AT-om, tek povremeno vidljiv kroz gusto raslinje i čeličnim
šipkama oklopljenu osmatračnicu transportera, žurila je
grupa AT-AS izvidničkih transportera u dvojnim
formacijama, prteći i krčeći put pred AT-AT-ima.
Istovremeno su osmatrali teren u potrazi za neprijateljskim
položajima ili zamkama. Iako takovi jalovi pokušaji ne bi ni
malo pomogli Karrdeu. Covell je do sada, u svim godinama
svog službovanja Imperiju, vodio doslovno stotine napada i
vrlo je dobro znao kakove su zastrašujuće mogućnosti ratne
mehanizacije kojim je zapovijedao.

Holografski taktički displej ispod osmatračnice svjetlio
je poput ukrasne ploče. Treperave svjetlucave točkice
crvenog, bijelog i zelenog svjetla predočavale su položaje
Cavellove kružnice koju su formirali AT-AT-i, AT-ST-i i
izvidničko-jurišne lebdjelice. Kružnica se usklađeno
sužavala oko Karrdeova tabora

Vrlo dobro, ali ne i savršeno. AT-AT na sjevernom
krilu i njegova prateća skupina vozila primjetno su zaostajali
za ostatkom oklopljene omče koja se neumitno stezala oko
cilja.

- Tim dva, ubrzaj! - zapovijedi general u odašiljač.
- Pokušavamo, gospodine. - javi se vezom glas,
zvučeći čudno i daleko zbog neobičnog prigušavajućeg

učinka koji je na sustav veze imala nesvakidašnja, metalom
bogata vegetacija Myrkra. - Borimo se s nekom čudnom
gustom lozom koja nam usporava izvidničke transportere.

- Smeta li loza AT-AT transporterima?
- Ne, gospodine, ali htio sam vozila održati na okupu...
- Dosljedna primjena taktičkih uzoraka je cilj
vježbovnih manevara na Akademiji, bojniče. - prekine ga
Covell. - Ali nikada se ne provodi na terenu na štetu
opsežnog borbenog plana. Ako AT-ST-i ne mogu pratiti vaš
tempo, ostavite ih.
- Da, gospodine!
Covell prekine vezu prijezirno frknuvši. Veliki
Admiral je bio u pravu što se tiče jednoga: njegovim će
jedinicama biti potrebno puno više borbenih iskustava prije
nego što dosegnu realne standarde Imperija. Ali ipak, sirovi
je materijal bio tu. Gledajući ekran pred sobom, vidje kako
sjeverno krilo mijenja postav formacije. Lebdjelice su se
raspršile i zauzele prijašnje čelne pozicije AT-ST-a, dok su
se ovi drugi razmjestili u pozadinske pozicije zbog svoje
sporosti.
Energetski senzor zapijuće upozoravajući na nešto u
neposrednoj blizini: stigli su pred sam tabor.
- Status? - upita Covell posadu.
- Sve je naoružanje napunjeno i spremno. - izvjesti ga
oružar, pogleda uprtog u ciljni displej.
- Nema nikakovog znaka otpora, ni aktivnog niti
pasivnog. - doda upravljač transportera.
- Budite oprezni! - zapovijedi Covell, ponovo se
priključivši na frekvenciju lokalne veze. - Svim jedinicama:
ulazimo!
Bučno se probivši kroz raslinje koje je skršio pred
sobom, AT-AT iziđe na čistinu.
Bio je to impresivan prizor. Sa sve četiri strane

otvorenog prostora, u gotovo savršenoj paradnoj
sinkronizaciji, pojave se i ostala tri AT-AT a iz šumskog
zaklona, obasjana blagim svjetlom svitajućeg dana, dok su se
AT-ST lebdjelice rojile oko dugih, nezgrapnih 'nogu' AT-
AT-a i na brzinu sa svih strana opkoljavale zamračene
zgrade taborišta.

Covell brzo i pažljivo provjeri senzore. Dva su
energetska izvora u taboru još uvijek funkcionirala: jedan u
središnjoj zgradi, a drugi u jednoj od građevina nalik baraci,
na samom rubu tabora. Nije bilo ničega što bi ukazivalo na
operativne senzore, niti na oružje ili energetska polja.
Oprema za analizu oblika života izvela je potrebne operacije
po svojim kompliciranim algoritmima i izvela zaključak
kako nema nijednog znaka života u vanjskim zgradama. Ali,
u velikoj središnjoj zgradi...

- Prema podacima koje primamo, imamo najmanje
dvadeset živih stvorenja u glavnoj zgradi tabora, generale. -
izvijesti zapovjednik AT-AT tima četiri. - Svi su smješteni u
središtu zgrade.

- Ali, ne radi se o ljudskim oblicima života. -
promrmlja upravljač Covellova transportera.

- Možda su zakriveni štitom. - progunđa Covell zureći
kroz osmatračnicu. U cijelom se taboru nije ništa micalo. -
Otkrijmo o čemu se radi. Jurišne desetine: pokret! Na
lebdjelicama se pootvaraše krmena vrata sa silaznim
rampama i iz svake se na tlo spusti vod od po osam vojnika,
s laserskim puškama kruto položenim na prsa u borbenim
oklopima. Polovina svakog voda odmah zauzme pozadinske
položaje za podršku, pa napola zaklonjeni trupom letjelice
upere oružje prema taboru. Druga polovina vodova trkom
prijeđe komad čistine koji ih je dijelo od najbližih zgrada
tabora. Čim su se dokopali zaklona, postave se tako da
ostalima pruže podršku vatrom u slučaju potrebe i tako

omogućiše svojim suborcima iz pozadine da i sami izvedu
isti manevar. Bila je to stoljećima stara vojna taktika,
izvedena s tolikom preciznom odlučnošću kakovu bi Covell
očekivao samo od neiskusnih vojnika. Ipak, sirovi je
materijal bio tu, na raspolaganju, podsjeti se.

Vojnici nastaviše napredovati tim čudnim skakutavo
puzajućim nastupom prema središnjoj građevini. Omanje su
se skupine povremeno odvajale iz obruča koji se stezao kako
bi nanovo provjerile vanjske linije tabora, dok je glavnina
jedinice nezaustavljivo napredovala.

Vođa skupine stiže do središnje zgrade. Zasljepljujući
bljesak eksplozije kojom su raznijeli vrata osvjetli šumu, a
zatim se začuje pomalo nesiguran topot koraka kada je
ostatak jedinice nahrupio unutra.

Potom zavlada potpuna tišina.
Tišina je potrajala dugi niz minuta, tek bi je
povremeno poremetile kratke zapovjedi vođa skupina.
Covell je napeto osluškivao, promatrao senzore... Napokon
se začuje izvješće o stanju:
- Generale Covell, ovdje poručnik Barse. Osigurali
smo cilj napada, gospodine. Nema ovdje nikoga.
Covell kimne. - Vrlo dobro, poručniče. Kako vam se
čini?
- Izgleda kao da su se povukli u velikoj žurbi,
gospodine. - odgovori Barse. - ostavili su za sobom
poprilično stvari, ali sve se zapravo čini bezvrijednim.
- O tome će odlučiti jedinica za skeniranje. - reče mu
Covell. Ima li naznaka da su nam postavili zamke ili neka
druga neprijatna iznenađenja?
- Ništa ni nalik tome, gospodine. Oh, da: oni živi oblici
koje smo detektirali... nisu ništa drugo nego neke dugačke,
krznate životinjice. Žive na drvetu koje raste kroz središte
stropa.

Covell ponovno kimne glavom. Ysalamiri, čini mu se
da ih tako zovu. Thrawn je tijekom nekoliko posljednjih
mjeseci pridavao izuzetnu važnost tim glupim stvorenjima,
ali Covell se nije mogao domisliti od kakove bi koristi ta
bića mogla biti ratu koji je Imperij vodio. Ipak,
pretpostavljao je da će ga glavonje iz Flote prije ili kasnije
uputiti u tu veliku tajnu.

- Postavite obrambenu mrežu. - zapovijedi poručniku. -
Pošaljite znak jedinicama za skeniranje kada budete spremni.
I opustite se, ne žurite. Veliki Admiral želi da rastavimo taj
tabor na dijelove, a upravo to ćemo i učiniti.

- Vrlo dobro, generale. - reče glas, gotovo previše tih
da bi se uopće čuo, uprkos jakim pojačalima i
kompjuterskom pročišćavanjnu zvuka. - Nastavite s
rasklapanjem.

Posjednuta za upravljačem Wild Karrdea, Mara Jade
napola okrene lice prema muškarcu koji je stajao za njezinim
leđima. - Pretpostavljam da je to sve. - reče mu.

Na trenutak se činilo da je Talon Karrde nije čuo.
Samo je stajao, netremice gledajući kroz osmatračnicu prema
udaljenoj planeti. Sve što je zapravo vidio bio je maleni,
plavičasto-bijeli polumjesec koji je provirivao iza
nazubljenog ruba asteroida iza kojeg se Wild Karrde skrivao.
Mara je upravo htjela ponoviti primjedbu, kada se Karrde
pokrenuo.

- Da. - odvrati mirnim, ravnodušnim glasom, ničim ne
odajući osjećaje koji su ga preplavili. - Pretpostavljam da je
tako.

Mara izmjeni začuđen pogled s Avesom koji je sjedio
za kopilotskim mjestom, a zatim ponovno pogleda u
Karrdea. - Ne bi li u tom slučaju trebali krenuti? - pokuša ga
požuriti. Karrde duboko udahne... i dok ga je ljubopitljivo

promatrala, Mara u izrazu njegova lica primjeti nagovještaj
emocije koja je odala koliko je tabor na Myrkru značio
Karrdeu. Više nego samo tabor - bio je to Karrdeov dom.

Mara s naporom potisne svaku misao o tome. Znači,
Talon Karrde je ostao bez doma. Strašna stvar. Ona sama je
u životu izgubila puno više od toga i preživjela je, usprkos
svemu. I njega će proći nakon nekog vremena.

- Pitala sam ne bi li trebali krenuti?
- Čuo sam te. - odgovori joj Karrde, a onaj tračak
osjećaja nestane mu s lica, a pojavi se uobičajena podrugljiva
maska. - Mislim da bi trebali još malo pričekati. Tek da
vidimo jesmo li ostavili za sobom bilo što što bi moglo odati
lokaciju našeg tabora na Rishiu.
Mara ponovno pogleda u Avesa. - Sve smo temeljito
očistili. - dometne ovaj. - Mislim da nije bilo ni spomena o
Rishiu nigdje osim u glavnom računalu, a njega smo izvukli
s prvom skupinom koja je evakuirana.
- Slažem se. - reče Karrde. - Ali, jesi li spreman za to
jamčiti svojim životom?
Aves stisne usne. - Ne baš.
- Niti ja. Zato ćemo sačekati.
- Što ako nas primjete? - bila je uporna Mara. -
Skrivanje iza asteroida je najstarija varka od svih za koje
znam.
- Neće nas primjetiti. - odvrati Karrde tihim, uvjerenim
glasom. - Zapravo, sumnjam da bi im nešto takovo moglo
uopće pasti na pamet. Svatko normalan tko pokušava pobjeći
od Velikog Admirala Thrawna i njemu sličnih, nikako se ne
bi zaustavio u bijegu sve dok se ne bi od njega udaljio puno
više no što smo to mi učinili.
Jesi li spreman za to jamčiti svojim životom, pomisli
Mara zajedljivo. Ipak, zadrži tu primjedbu za sebe.
Vjerojatno je bio u pravu. U svakom slučaju, čak da ih TIE

lovci i ugledaju i krenu prema njima, ne bi bio problem
potjerati strojeve punom snagom i prijeći u brzinu svjetlosti
puno ranije nego što bi napad realno i mogao započeti.

Logika i taktika su se činile jasnima. Ali ipak, Mara je
mogla osjetiti upozoravajuće kuckanje negdje u dubini svoje
podsvjesti. Nešto je upozoravalo na nevolju.

Tiho škrgučuči zubima, Mara podesi brodske senzore
na najviši mogući stupanj osjetljivosti i dodatno provjeri jesu
li motori podešeni za pokretanje i spremni. A zatim se
pripremi na čekanje.

Jedinica za skeniranje radila je brzo, učinkovito i
temeljito. Trebalo im je tek tridesetak minuta da zaključe
kako tamo dolje nema baš ničega.

- Pa, to bi bilo to. - namršti se Pellaeon dok je
proučavao izvješće o negativnom nalazu koja su se ispisivala
pred njim na ekranu. Bila je to dobra praktična vježba za
dečke na terenu, činilo se, ali u svemu je ostalom akcija bila
potpuno nepotrebna i beskorisna. - Osim ako vaši promatrači
nisu zamjetili neke aktivnosti u Hyllyard Cityu. - dometne,
okrenuvši se prema Thrawnu.

Žarko crvene oči Velikog Admirala Thrawna bile su
usredotočene na displeje. - Samo neznatne naznake, zapravo.
- reče. - Komunikacija je bila prekinuta prije no što je
zapravo i počela, ali je sama njezina implikacija dovoljno
jasna, mislim. Pa, i to je bilo nešto.

- Da, gospodine. Trebam li narediti službi nadzora
neka opremi jedinicu za dugoročno promatranje na terenu?

- Strpljenja, kapetane. - odvrati Thrawn. - Možda to na
kraju i ne bude potrebno. Uključite skener na srednju valnu
dužinu i recite mi što vidite.

Pellaeon se okrene prema zapovjednoj ploči i unese
zapovijed za traženu vrijednost. Na ekranu ugleda sliku

Myrkra, naravno, te uobičajeni obrambeni roj TIE lovaca
koji je okruživao Chimaerau. Jedini drugi oblik u srednjem
dometu skenera bio je...

- Mislite na onaj maleni asteroid?
- Upravo to. - kimne Thrawn. - Nema baš ničeg
čudnog u vezi s njim, zar ne? - dodao je, prije no što se
Pellaeon mogao dosjetiti da nešto upita. - Ne bismo htjeli
preuranjenno upozoriti našu lovinu, ili?
- Našu lovinu? - ponovi Pellaeon, namršteno
pogledavajući podatke koje je senzor iščitavao. Rutinska
skenerska provjera koju su izveli na asteroidu prije tri sata
nije pokazala ništa, a u međuvremenu se baš ništa nije moglo
nezamijećeno prikrasti i sakriti iza njega.
- Sa svim dužnim poštovanjem, Admirale, ne vidim
nikakve indikacije da tamo nečega ima.
- Niti ja. - složi se Thrawn. - Ali to je jedini stabilni
zaklon koji se može naći u okrugu od oko deset milijuna
kilometara. Zaista, ne postoji druga pozicija s koje bi Talon
Karrde mogao promatrati tijek operacije.
Pellaeon naškubi usne. - S vašim dopuštenjem,
Admirale, sumnjam da bi Karrde bio dovoljno glup da
jednostavno sjedi i čeka da se pojavimo i pokupimo ga.
Dva crvena zažarena oka se samo neznatno suze.
- Kapetane, zaboravljate da sam imao čast sresti tog
čovjeka. - reče tiho i mirno. - Što je još važnije, vidio sam
kakove umjetnine sakuplja. - Admiral se okrene nazad prema
svojim displejima.
- Ne, on je tamo vani. U to sam uvjeren. Talon Karrde
nije samo krijumčar, o tome se radi. On možda u osnovi
uopće i nije krijumčar. Njegova prava strast nisu materijalna
dobra, niti novac, nego informacije. Više od bilo čega na
svijetu, on žudi za znanjem i saznanjima. A spoznaja o tome
što bi mogli pronaći ovdje, predragocjena je za Karrdea da bi

je samo tako propustio.
Pellaeon je proučavao Admiralov profil. Po njemu, u

toj je tvrdnji manjkalo logike. Ali, s druge strane, bio je
svjedokom tolikim Admiralovim tvrdnjama do sada da se
nije usuđivao upravo ovu ne uzeti za ozbiljno. - Želite li da
pošaljem TIE eskadrilu u izviđanje, gospodine?

- Kao što sam vam rekao, kapetane: strpljenja. - reče
Thrawn. - Čak i s pritajenim senzorima i isključenim
motorima, vjerujem da se Karrde pobrinuo za to da se može
pokrenuti i pobjeći prije nego što mu se bilo koja napadačka
skupina uspije približiti. - Admiral se nasmješi Pellaeonu.

- Ili, da budemo precizniji, bilo koja napadačka
skupina koja bi došla s Chimaerae.

Kapetanu glavom proleti bljesak prisjećanja. Admiral
je bio s nekim na vezi upravo u isto ono vrijeme dok je
Pellaeon izdavao zapovijed za početak napada snagama na
terenu. - Poslali ste poruku ostatku posade. - reče. -
Istovremeno kada sam ja zapovijedio napad, s namjerom da
vaša transmisija prođe nezamijećeno!

Thrawnove se plavo-crne obrve malko izvinu u gesti
odobravanja. - Vrlo dobro, kapetane. Zapravo, izvrsno!

Pellaeon osjeti kako mu se obrazi lagano zažariše.
Admiral je doista rijetko dijelio pohvale. - Hvala, gospodine.

Thrawn kimne. - Zapravo, moja je poruka bila upućena
samo jednom brodu, Constraineru. Stići će do cilja za
približno deset minuta. - reče Admiral - A tada ćemo... - oči
mu zasvjetlucaju - ...vidjeti koliko je ispravna bila moja
procjena Talon Karrdea.

Izvješće jedinice za skeniranje odjekne kroz zvučnike
na zapovjednom mostu Wild Karrdea. - Čini se da nisu ništa
pronašli. - primjeti Aves.

- Baš kao što si i rekao: sve smo temeljito počistili. -

podsjeti ga Mara, iako nije bila u potpunosti svjesna svojih
riječi. Ono nešto bezimeno što je zvonilo na uzbunu u dubini
njezine podsvjesti bilo je sve jače i sve ju je više
uznemiravalo. - Možemo li sada krenuti? - upita, okrenuvši
se kako bi pogledala Karrdea.

Ovaj se namršti i uzvrati joj pogled. - Pokušaj se
opustili, Mara. Nikako ne mogu znati da smo tu. Nisu ni
pokušali fokusirano senzorima pretražiti asteroid, a bez toga
nema mogućnosti da otkriju kako je naš brod ovdje.

- Osim ako senzori zvjezdanog razarača nisu bolji nego
što misliš. - odvrati mu Mara.

- Znamo baš sve o njihovim senzorima. - umješa se
Aves. - Opusti se, Mara. Karrde zna što radi. Wild Karrde
ima vjerojatno najnezamjetniji senzor u ovome dijelu sve...

Aves zastane u pola rečenice, prekinut bučnim
otvaranjem vrata na zapovjednom mostu iza njihovih leđa.
Mara se okrene dovoljno brzo da vidi kako Karrdeovi
vornskr mezimci nahrupiše u prostoriju. Za sobom doslovno
dovukoše i svog vodiča.

- Što se to događa, Chin? - upita ga Karrde.
- Žao mi je, šefe. - prodahće Chin, pokušavajući
istovremeno uprijeti petama u palubu i suprotstaviti se
inerciji, potežući napete uzice kojima su ga životinje
potezale za sobom. Sav je njegov napor urodio samo
djelomičnim uspjehom jer su ga grabežljivci i dalje, mic po
mic, povlačili prema naprijed. - Nisam ih mogao zaustaviti.
Mislio sam da su te se poželjeli, ha? Ali vornskri nisu
obraćali pozornost na Karrdea. Zapravo, činilo sa kao da ni
ne primjećuju njegovo prisutsvo. Nastavili su zuriti ravno
pred sebe kao da Karrdea tamo uopće nema. Bjesomučno su
zurili u Maru.
- Hej! - poviče Karrde, pruživši ruku kako bi lagano
lupio po njušci jednu od životinja. - Tebi pričam, Sturm.

Koji li je vrag ušao u vas? - I sam pogleda u pravcu onoga u
što su životinje netremice zurile.

Zastao je na trenutak i pogledao pozornije. - Radiš li
im ti nešto, Mara?

Mara odmahne glavom, dok su joj se niz kralježnicu
spuštali tihi trnci hladne jeze. Vidjela je ona taj pogled i
ranije, na mnogim divljim vornskrima koje je susretala u ona
beskonačna tri dana dok je lutala kroz šume Myrkra s Luke
Skywalkerom.

Jedino što ti pogledi grabežljivaca tada nisu bili
upereni u nju. Umjesto toga, Luke Skywalker je bio predmet
njihove mržnje. A obično bi ga tako gledali trenutak-dva
prije nego što bi ga napali.

- To je Mara, Sturm. - reče Karrde životinji, obraćajući
joj se kao što bi se obratio djetetu. - Mara. No, hajde, pa
viđali ste je i ranije, kod kuće.

Polako, gotovo kao protiv svoje volje, Sturm prestane
potezati povodac i obrati pozornost na svog vlasnika. - Mara.
- ponovi Karrde, netremice gledajući životinji u oči. -
Prijatelj. Čuješ li me, Drang? - doda, posegnuvši rukom
prema njušci druge životinje. - Ona je prijatelj. Razumijete
li?

Činilo se kao da Drang još uvijek razmatra tu
činjenicu. Zatim oklijevajući, baš kao i Sturm koji trenutak
ranije, povine glavu i prestane potezati uzicu. - Tako je puno
bolje. - reče Karrde, nakratko pogladivši obje životinje, te se
ponovo uspravi. - Bolje ih vrati natrag u potpalublje, Chin.
Ili bi ih možda mogao prošetati po glavnom spremištu, neka
se malo izmore.

- Naravno, samo ako pronađem dovoljno prostora
među svim onim stvarima koje imamo, ha? - promrmlja
Chin, cimajući povodac. - Hajdemo, maleni, idemo se
prošetati.

Tek malo oklijevajući, oba mu vornskra dopuste da ih
odvede sa zapovjednog mosta. Karrde ih je pratio pogledom
sve dok se vrata ne zatvoriše za njima. - Pitam se o čemu se
tu zapravo radilo. - prozbori, uputivši zamišljen pogled
prema Mari.

- Ne znam. - odvrati mu ona, ne uspjevši prikriti
napetost u svom glasu. Nakon što joj je ovaj događaj
privremeno odvratio pozornost s onog lošeg predosjećaja,
ista se zvonjava sada vratila i to punom snagom. Okrenula se
u svom sjedalu natrag prema komandnoj ploči, napola
očekujući da će ugledati cijelu eskadrilu TIE lovaca kako se
obrušavaju na njih.

Ali pred njima nije bilo ničega. Ničeg osim Chimaerae
koja je, bezopasna, nepomično lebdjela u orbiti Myrkra. Nije
bilo nikakove prijetnje, ništa na što bi uređaji Wild Karrdea
upozoravali. Ali zvonjava u njezinoj podsvjesti bivala je sve
glasnija i glasnija...

I odjednom Mara više nije mogla mirno sjediti.
Posegnuvši prema komandnoj ploči, počne unositi zapovijed
za pokretanje motora.

- Mara! - poviče Aves, skočivši sa svog sjedala kao
podboden. - Što do sto vragova...?

- Dolaze! - zaurla ona, začuvši u svom glasu splet
nekoliko međusobno oprečnih osjećaja. Šteta je bila
nepopravljiva, bilo je gotovo: aktiviranje motora Wild
Karrdea mora da je uključilo sve moguće senzorske alarme
na Chimaeri. Sada nisu imali drugog izlaza doli bijega.

Mara pogleda prema Karrdeu, iznenada prestrašena
onim što bi mogla vidjeti na njegovom licu. Ali on je samo
stajao tamo, gledajući na dolje prema njoj, dok mu je lice
odavalo pomalo zatečen i zbunjen izraz. - Čini mi se da ih
još nema na vidiku. - samo je blago naglasio. Ona odmahne
glavom, osjećajući cijelim tijelom preklinjanje koje joj se

iskralo iz pogleda. - Moraš mi vjerovati, - reče mu,
neugodno svjesna činjenice da ni sama nije vjerovala u sve
to što je osjećala. - Spremaju se za napad.

- Vjerujem ti. - uvjeri je Karrde umirujućim glasom. Ili
je možda i on shvatio da im nije preostalo ništa drugo.

- Aves, proračun brzine svjetlosti! Uzmi
najjednostavniji kurs, jedino pazi da nije na pravcu na kojem
se nalazi Rishi. Kasnije ćemo se zaustaviti i promijeniti kurs.

- Karrde...
- Mara je dozapovjednik. - presječe ga Karrde. - I kao
takva, ima i pravo i dužnost donositi odluke od važnosti.
- Ma da, ali... - Aves zastane, piskutavo protiskujući
posljednju riječ iz sebe. - Da.. - napokon procijedi kroz
stisnute zube. Bacivši još jedan gorući pogled prema Mari,
okrene se ka navigacijskom računalu i prihvati se posla.
- Možeš krenuti, Mara. - nastavi Karrde, krenuvši
prema praznom sjedalu pred konzolom za vezu i svalivši se u
njega. - Pokušaj se kretati tako da asteroid ostane između nas
i Chimarae što je duže moguće.
- Na zapovijed, gospodine. - odvrati Mara. Emotivni
grč koji joj je zahvatio tijelo, sada je polako popuštao,
ostavljajući za sobom samo mješavinu bijesa i temeljitog
osjećaja neugode koji su je naizmjenice prožimali. Ponovo je
to učinila. Povela se za svojim osjećajima, pokušala uraditi
ono za što je znala da nikako ne može uraditi i u svemu tome
ponovo je završila viseći na vrlo tankoj niti.
A vjerojatno je ovo i posljednji put da je Karrdeov
dozapovjednik. Zapovijedati na svoju ruku pred Avesom je
jedna stvar, ali čim se izvuku iz ovoga i ostane nasamo sa
svojim šefom, sigurno će to skupo platiti. Bit će sretna ako je
ne izbaci u potpunosti iz svoje organizacije. Divlje tipkajući
po komandnoj ploči, zaokrenula je Wild Karrdeom,
odmaknuvši pramac broda od asteroida i zaputila se prema

beskrajnom, dubokom svemiru...
Tek nečim što je nalikovalo kratkom, nesigurnom

trenutku kretanja, nešto se veliko pojavi pred njima izlazeći
iz brzine svjetlosti, savršeno se prikazavši na pozadini crnog
svemira, na udaljenosti manjoj od dvadesetak kilometara.

Imperijalna Presretačka Krstarica.
Aves se iznenađeno oglasi, procijedivši zbunjenu
psovku. - Dobili smo društvo. - zaurla potom.
- Vidim. - odvrati Karrde. Hladan i smiren kao i
uvijek... Ali Mara je jasno čula primjesu iznenađenja u
njegovu glasu. - Koliko nam još vremena treba do brzine
svjetlosti?
- Još koju minutu. - odgovori Aves napetim glasom. -
Imamo previše sranja u vanjskom susutavu koje glavno
računalo treba iskalkulirati i obraditi.
- Onda ćemo se morati utrkivati. - dometne Karrde. -
Mara?
- Na stupnju sedam-tri smo. - reče ona, izvlačeći
najveću moguću snagu iz još uvijek uspavanih motora.
Karrde je bio u pravu, doista će to biti utrka. Sa svoja četiri
ogromna generatora gravitacijskih valova, kojima su mogli
simulirati mase planete, Presretačke su Krstarice bile idealno
imperijalno sredstvo za hvatanje neprijateljskih brodova u
zamku gravitacijskih sila iz kojih se ne može u brzinu
svjetlosti. TIE lovci bi ih potom pretvarali u prah i pepeo.
Ali s obzirom da je sama Krstarica tek izišla iz brzine
svjetlosti, trebat će im minuta ili dvije prije no što budu
mogli pokrenuti svoje generatore. A ako Mara za to kratko
vrijeme uspije izvesti Wild Karrde izvan njihova dometa...
- Stiže nam još posjetitelja. - javi se Aves. - Par
eskadrila TIE lovaca pristiže s Chimaerae.
- Sada smo na stupnju snage osam-šest. - izvjesti Mara.
- Spremni smo za brzinu svjetlosti čim od navigacijskog

računala dobijem kurs.
- Kakav je status Presretača?
- Zagrijavaju gravitacijske generatore. - obavijesti ih

Aves. Na Marinom taktičkom displeju pojavi se sablasan
konusni oblik, prikazujući područje na kojem će se uskoro
pojaviti umjetno gravitacijsko polje, ono koje će ih
onemogućiti da uđu u brzinu svjetlosti. Ona neznatno
promijeni kurs, navodeći brod prema njima najbližoj granici
polja, pa brzo baci još jedan pogled na navigacijsko
računalo, riskirajući time da izgubi djelić dragocjenog
vremena. Još trenutak i sve će biti spremno za ubrzanje.
Zastrašujući gravitacijski konus postajao je svakim
trenutkom sve konkretniji na displeju...

Računalo konačno piskom javi da je sve spremno.
Mara rukama obuhvati tri ručice hipersvemirskog upravljača
na prednjem kraju zapovjedne konzole i blago ih povuče
prema sebi. Wild Karrde se lagano zatrese i na trenutak im se
svima učinilo da je Presretač pobijedio u toj smrtonosnoj
utrci. Ali zatim, iznenada, zvijezde oko njih pretvoriše se u
igličaste linije. Uspjeli su.

Aves ispusti uzdah pun olakšanja kada se zvjezdane
linije stopiše u iscrtkani hipersvemir koji ih blago obgrli.

- Izvukli smo se za dlaku. Kako li su uopće skužili da
smo ovdje?

- Nemam pojma. - reče Karrde hladno. - Mara?
- Ni ja ne znam. - Marin je pogled bio uprt u displeje,
nije smogla hrabrosti pogledati nijednog od njih. - Thrawn je
vjerojatno samo slijedio predosjećaj. Znao je to i ranije
povremeno raditi.
- Na našu sreću, Thrawn nije jedini kojem se javljaju
predosjećaji. - javi se Aves, pomalo čudnim glasom. - Lijepo
si to izvela, Mara. Sad mi je žao što sam ti se suprotstavio.
- Da. - dometne i Karrde - Doista dobro obavljen

posao.
- Hvala. - promrmlja Mara, još uvijek zureći u

komandnu ploču, pokušavajući treptanjem potisnuti suze
koje joj navriješe na oči. Znači, vratilo se. Svesrdno se
nadala da je činjenica da je otkrila Skywalkerov X-krilac u
dubini svemira bila samo puka slučajnost. Tek neočekivan
uspjeh za koji je više bio zaslužan on nego ona.

Ali ne. Sve se vraćalo, isto ono što se vraćalo toliko
puta u posljednjih pet godina. Predosjećaji i osjeti,
podsvjesne uzbune i pritisci.

Što je značilo da će je vrlo skoro mučitii noćne more.
Bijesno otare oči i s mukom opusti mišiće. Sve joj je to
bilo i previše poznato... ali ovaj će put stvari biti malo
drugačije. Ranije, kad god bi prolazila kroz to, nije bilo
ničega što bi mogla učiniti da se odbrani od glasova i nagona
koji bi je opsjedali. Ništa, osim da se prepusti i pati sve
vrijeme tog začaranog ciklusa. Da pati i bude spremna otići
iz zaklona koji bi si uspjela priskrbiti.
Ali ovaj put Mara nije radila kao konobarica u Phorliss
baru, niti je bila novak u presretačkoj bandi na Capriorilu,
niti mehaničar za pogone za brzinu svjetlosti nasukan u
najudaljenijim krajevima Isonskog koridora. Ovdje i sada,
Mara je bila zamjenik najmoćnijem krijumčaru galaksije, sa
svim onim sredstvima, mogućnostima i pokretljivošću
kakovu nije imala sve odkad je Imperator napustio ovaj
svijet.
Imala je na raspolaganju sva sredstva kojima bi mogla
pronaći Luke Skywalkera. I ubiti ga. Možda se u tom slučaju
glasovi u njezinoj glavi zauvijek utišaju.

Jedan dugi trenutak, Thrawn je stajao na osmatračkom
mostu pogleda uprtog u udaljeni asteroid i presretačku
krstaricu ukotvljenu pored njega. Bio je to, pomisli s

nelagodom Pellaeon, gotovo identičan stav onome koji je
Admiral zauzeo i onaj put kada im je Luke Skywalker
nedavno izmakao iz slične zamke. Zadržavajući dah,
Pellaeon je zurio u Thrawnova leđa, pitajući se hoće li i ovaj
put netko od članova posade biti pogubljen zbog ovog
neuspjeha.

Thrawn se okrene prema njemu. - Zanimljivo. - oglasi
se gotovo nehajnim glasom. - Jeste li dobro uočili tijek
događaja, kapetane?

- Da, gospodine. - oprezno odgovori Pellaeon. - Naša
je meta pokrenula motore i prije nego što se Constrainer
uopće pojavio.

- Da. - kimne Thrawn. - Što nam ostavlja mogućnost
da izvučemo tri različita zaključka: ili je Karrde već bio na
odlasku ne sluteći ništa, ili su se zbog nečeg drugog
uspaničarili... - crvene Admiralove oči podlo bljesnu - Ili je
nekako bio upozoren na ono što mu spremamo. Pellaeon
osjeti kako se sav napeo. - Nadam se da ne mislite da mu je
netko od naših ljudi to dojavio, gospodine.

- Ne, naravno da ne mislim. - Thrawnove se usne
neznatno istanje. - Čak i ako zanemarimo odanost naše
posade, radi se o tome da nitko na Chimaerai nije znao da je
Constrainer na putu prema ovamo, a nitko s presretača nije
mogao odaslati poruku da je i mi ne čujemo. - Admiral pođe
prema svome zapovjednom mjestu i zavali se u sjedalo,
zamišljenog izraza lica. - Vrlo zanimljiva zagonetka,
kapetane. Mislim da ću morati malo dublje razmisliti o njoj.
Ali u međuvremenu, imamo hitnijih stvari kojima se
moramo pozabaviti. Naprimjer, zadatkom pribavljanja novih
ratnih brodova. Jesmo li u posljednje vrijeme dobili povratne
informacije na naše upite?

- Ništa što bi nam bilo pretjerano zanimljivo,
Admirale. - odgovori Pellaeon, pogledom pretražujući zapise

o komunikacijama na tu temu, kako bi mogao pružiti
vjerodostojnu informaciju Thrawnu. - Osam od petnaest
skupina kojima smo se obratili pokazale su zanimanje, ali
nijedna od njih nije bila voljna obvezati se na nešto
konkretno. Još uvijek čekamo na odgovore ostalih s kojima
smo bili u vezi.

Thrawn kimne. - Dat ćemo im još nekoliko tjedana.
Ukoliko do tada ne budemo imali nikakovih rezultata,
potrudit ćemo se da naš zahtjev dobije više obvezujuću
formu.

- Da, gospodine. - potvrdi Pellaeon malo oklijevajući. -
I, dobili smo još jednu poruku s Jomarka.

Thrawn uperi pogled svojih užarenih očiju u Pellaeona.
- Bio bih vam zahvalan, kapetane... - reče Admiral, a svaka
mu je riječ sjekla zrak kao zamah oštricom - ...kada bi
pokušali objasniti našem cijenjenom Jedi Gospodaru
C'baothu da nas, ukoliko bude i dalje uporno slao poruke
kako to već čini, njegov boravak na Jomarku neće dovesti do
onoga što smo očekivali kada smo ga poslali tamo. Ukoliko
pobunjenici samo naslute da postoji neki sustav veze između
njega i nas, moći će napustiti svaku nadu da će se Luke
Skywalker ikada pojaviti na Jomarku.

- Sve sam mu to objasnio, gospodine, - namršti se
Pellaeon. - Nebrojeno puta. Ali njegov je odgovor uvijek
jednak: Luke Skywalker će se pojaviti na Jomarku. I odmah
zatim zahtjeva da mu se točno kaže kada će vam biti moguće
isporučiti Skywalkerovu sestru.

Admiral je šutio jedan dugi trenutak. - Pretpostavljam
da ga nećemo moći ušutkati sve dok mu ne damo ono što
želi. - konačno reče. - Niti ćemo ga moći iskoristiti za bilo
kakav ozbiljan posao dok to ne sredimo.

- Da, mrmljao je nešto i o koordinaciji napada za koju
vam je potreban. - kimne Pellaeon. - Nekoliko me je puta

upozorio da on ne može točno predvidjeti kada će Skywalker
stići na Jomark.

- Te vas vjerojatno upozorio na odmazdu kojom će
nam se osvetiti ukoliko on ne bude tamo onog trenutka kada
Skywalker stigne. - zareži Thrawn. - Da, njegov mi je pristup
vrlo dobro poznat. I počinje me već i pomalo zamarati. -
Admiral duboko udahne, potom polako ispusti zrak iz svojih
pluća. - U redu, kapetane. Kada C'baoth sljedeći put stupi u
vezu s nama, možete mu reći kako će operacija Taanab biti
njegov posljednji zadatak do daljnjeg. Ne vjerujem da će se
Skywalker pojaviti na Jomarku za manje od dva tjedna. Bura
koju smo zakuhali u političkom loncu vrhovnog
zapovjedništva Pobunjenika ne bi se trebala stišati tako brzo
i mislim da će ga u potpunosti zaokupiti. Ali što se tiče
Organe Solo i njezinih nerođenih Jedija... možete mu reći da
ću se odsada osobno pozabaviti tim problemom.

Pellaeon baci brz pogled preko ramena, pogledavši u
Rukha, Admiralovu tjelesnu stražu, koji je tiho i nepokretno
stajao kraj stražnjih vrata zapovjednog mosta. - Znači li to da
ćete opozvati Noghrije sa tog zadatka, gospodine? - tiho
upita.

- Smeta li Vam to, kapetane?
- Ne, gospodine. Ali, usudio bih se podsjetiti Velikog
Admirala kako Noghriji nikada nisu rado napuštali zadaću
koju nisu priveli kraju.
- Nogriji su podanici Imperija. - hladno mu odvrati
Thrawn. - Čak i više, odani su meni osobno. Učinit će ono
što im se naredi. - Admiral zastane. - Bilo kako bilo, uzet ću
u obzir vašu primjedbu. U svakom slučaju, mislim da smo
završili naš zadatak na Myrkru. Zapovijedite generalu
Covellu da opozove svoje postrojbe i vrati ih na brod.
- Da, gospodine. - reče Pellaeon, signalizirajući
časniku na vezi neka proslijedi zapovijed.

- Želim generalovo izvješće na uvid u roku od tri sata.
- nastavi Thrawn. - Za dvanaest sati želim vidjeti njegove
preporuke o trojici najboljih izvidničkih jurišnika i dvojici
strojnih operatera tijekom napada. Ta će petorica biti
prebačena na operaciju Planina Tantiss, i neka ih se odmah
preveze na Wayland.

- Razumijem! - kimne Pellaeon, bilježeći po dužnosti
zapovijedi jednu za drugom u Covellov popis zaduženja.
Takve preporuke nadređenih časnika bile su već nekoliko
tjedana dio standardne imperijalne procedure. Zapravo, sve
otkada je operacija Planina Tantiss uopće i započela. Ali bez
obzir na to, Thrawn je povremeno podsjećao svoje časnike
na tu praksu. Možda je to bio njegov manje izravan način da
ih podsjeti koliko su te preporuke važan čimbenik
Admiralovog plana čišćenja kojim je planirao skršiti
Pobunjenike.

Thrawn ponovno uperi pogled kroz osmatračnicu
zapovjednog mosta, prema planeti koja je ležala pod njima. -
Dok čekamo generalov povratak, stupite u vezu s odjelom
nadzora i dogovorite s njima tim za dugoročno osmatranje u
Hyllyard Cityu. - Thrawn se nasmješi. - Ovo je velika
galaksija, kapetane, ali čak i čovjek kao što je Talon Karrde
može bježati samo po njoj. Prije ili kasnije, morat će se
zaustaviti.

Visoki Dvorac na Jomarku zapravo ničim nije
zasluživao svoje ime. Bar ne po Joruus C'baothovim
mjerilima. Bio je on onizak i prljav, kamenje kojim je bio
ozidan loše je prijanjalo jedno uz drugo, te je bio toliko
čudan i stran kao i sama rasa koja ga je sagradila i davno
nestala s lica ove planete. Dvorac se neudobno stisnuo
između dvije poveće litice koje su preostale od onoga što je
nekada bilo vulkansko grotlo. Ali ipak, s ostacima oboda

koji je naširoko okruživao grotlo i nazirao se u daljini, i
brilijantno-plavom vodom jezera Prstena koje je ležalo na
četiri stotine metara gotovo ravno pod njim, C'baoth je
morao priznati da su domoroci bar odabrali grandiozno
okruženje u kome će sagraditi svoj dvorac. Dvorac, ili hram,
ili što god je to već bilo. Bilo je to dobro i primjereno mjesto
za boravak Jedi Gospodara, ako ni zbog čega drugog, a ono
zato što se činilo da kolonisti osjećaju strahopoštovanje pred
tom građevinom. Zatim, bilo je tu i tamno ostrvce koje se
smjestilo u sredini kraterskog jezera, i ono je zapravo jezeru
davalo taj prstenoliki oblik, te je pružalo primjereno
prikriveno sletište dosadnoj navali Thrawnovih letjelica koje
su neprestano dolazile.

Ali C'baoth, koji je stajao na terasi dvorca i zamišljeno
zurio nadolje u Jezero Prstena, nije u tom trenutku razmišljao
ni o krajoliku koji ga je okruživao, ni o moći, niti o samom
Imperiju. Zapravo je razmišljao o čudnom treptaju koji je
upravo osjetio u Sili.

Osjetio ih je on i ranije, te treptaje. Ili je bar mislio da
jeste. Uvijek je bilo tako teško pratiti niti koje vode ka
prošlosti, ona se tako lako gubila u magli i užurbanosti
sadašnjosti. Čak i kad je u pitanju bila njegova vlastita
prošlost, mogao je vidjeti samo kratkotrajne vizije
nepovezanih sličica, prizore koji kao da su potjecali iz
povjesnih zapisa. Bilo mu je draže misliti da se prisjetio
nekoga tko mu je objašnjavao zašto je tomu tako, ali je
objašnjenje odavno nestalo u tami onoga što je prošlo.

Ionako sve to i nije bilo važno. Sjećanja nisu imala
nikakovu važnost, niti je njegova vlastita prošlost bila od
bilo kakove vrijednosti. Mogao je dozvati Silu kad god je to
poželio i to je bilo ono što je bilo važno. Sve dok je to
mogao uraditi, nitko mu nije mogao nauditi niti mu oduzeti
ono što je posjedovao.

Jedino što mu je Veliki Admiral Thrawn to već
oduzeo. Ili nije?

C'baoth se osvrne po terasi. Da. Da... Ovo nije bio
dom, grad i svijet koji je sam odabrao da ga oblikuje i vlada
njime po svojoj slobodnoj volji. Ovo nije bio Wayland koji
je oteo od Tamnog Jedija kojeg je Imperator postavio da mu
čuva skladište u planini Tantiss. Ovo je bio Jomark, na
kojem je čekao... nekoga.

C'baoth provuče prste kroz svoju dugu bijelu bradu,
sileći sam sebe na koncentraciju. Čekao je na Luke
Skywalkera, to je bilo to. Luke Skywalker će doći k njemu,
baš kao i njegova sestra i njezini još nerođeni blizanci i on će
od njih stvoriti svoje sljedbenike. Veliki Admiral Thrawn mu
ih je obećao, kako bi mu uzvratio uslugu koju je učinio
Imperiju.

Starac trepne pri toj pomisli. Pomoć koju je Veliki
Admiral tražio bilo je teško pružiti. Morao se jako
usredotočiti kako bi uradio ono što su tražili od njega, morao
je držati svoje misli i osjećaje koncentrirane... i sve je to
trajalo predugo. Na Waylandu nije morao raditi ništa nalik
tomu, ne otkada je pobijedio imperatorovog Čuvara Planine.
C'baoth se nasmješi. Bila je to veličanstvena bitka, borba
između njega i Čuvara. Ali iako se pokušavao točno prisjetiti
kako je to bilo, pojedinosti su mu izmicale, poput lišća na
jakome vjetru. Bilo je to tako davno. Davno... baš kao i ovi
treptaji u Sili.

Starčevi prsti kliznu s brade i obuhvate medaljon koji
je ležao na goloj koži njegovih grudi. Stišćući toplu kovinu u
svojoj ruci, borio se protiv izmaglice prošlosti, pokušavajući
pogledom svog unutarnjeg bića prodrijeti kroz nju. Da. Da,
nije pogriješio. Iste te treptaje osjetio je tri puta ranije, u
nekim prošlim vremenima. Nadolazili su, bivali tu neko
vrijeme, te zatim ponovno nestajali ne ostavljajući

posljedice. Kao netko tko je naučio kako usmjeriti Silu na
neko vrijeme, ali je to i nakako zaboravio. On to nije mogao
razumjeti. Ali od toga mu nije prijetila nikakova opasnost, pa
je smatrao da to i nije bitno.

Mogao je iznad sebe osjetiti Imperijalni Zvjezdani
Razarač kako ulazi u orbitu planete, visoko iznad oblaka,
gdje ga nitko drugi s Jomarka nije mogao vidjeti. I kada
padne noć, doći će letjelica koja će ga odvesti nekamo. Na
Taanab, pomisli, gdje će im pomoći da koordinira još jedan
od onih višestrukih imperijalnih napada.

Nije se radovao tom naporu i boli koju će osjetiti pri
tom. Ali sve će mu se to isplatiti kada bude imao svoje
Jedije. On će ih preoblikovati prema svojim vizijama i oni će
mu služiti i bit će njegovi sljedbenici sve do svog sudnjeg
dana.

I tada će čak i Veliki Admiral Thrawn morati priznati
da je on, Joruus C'baoth, pronašao iskonsko i pravo značenje
moći.

GLAVA 2

- Žao mi je, Luke. - začuje se na vezi glas Wedge
Antillea. Riječi su zvučale pomalo isprekidano zbog
povremenih statičkih smetnji. - Iskušao sam sve veze i
smicalice kojih sam se mogao dosjetiti, uključujući čak i sve
činove, privilegije i zasluge koje imam, a tako mi svega, čak
i one koje nemam. Ali ne ide. Netko od onih bezveznjaka s
vrha, oni koji barataju bazom podataka i operacijama, izdao
je naredbu da su vlastite borbene letjelice sa Sluissija u
apsolutnoj prednosti pri popravcima. Sve dok ne pronađemo
tog bezveznjaka i ne nagovorimo ga na specijalni ustupak,
nitko se neće ni približiti tvom X-krilcu.

Luke Skywalker se namršti, osjećajući kako se
frustracija koju je satima skupljao u sebi uzburkava i prijeti
da će eruptirati. Četiri dragocjena sata proćerdana su uludo, a
kraj svemu se još uvijek nije niti nazirao. Za to vrijeme je na
Coruscantu budućnost cijele Nove Republike još uvijek
visila o niti. - Jesi li saznao kako se zove taj operater na
bazi? - upita.

- Nisam mogao čak ni to otkriti. - reče Wedge. - Sve
veze koje sam pokušao povući završavale su se otprilike na
šefu šefova mehaničara i dalje ne ide. I dalje pokušavam, ali
cijelo je ovo mjesto trenutno u potpunoj zbrci.

- Događa se to, posebice nakon opsežnog napada
imperijalnih snaga. - zaključi Luke uz bespomoćan uzdah.
Mogao je razumjeti zašto je zapovjedništvo Sluissija
postavilo prioritete upravo na taj način, ali ni njemu letjelica
nije trebala samo za puku zabavu. Odavdje do Coruscanta
trebalo mu je dobrih šest dana leta i svaki sat odgađanja
njegova odlaska značio je sat prednosti za političke sile koje

su pokušavale istisnuti Admirala Ackbara, sat više da učvrste
svoje pozicije. - Pokušavaj i dalje, hoćeš li? Moram otići
odavde.

- Naravno da hoću. - odgovori Wedge. - Čuj, znam da
si zabrinut zbog onoga što se događa na Coruscantu. Ali
nitko ne može u ovome trenutku učiniti više od ovoga. Čak
ni jedan Jedi.

- Znam. - nevoljko se složi Luke. Ali Han je bio na
putu prema Coruscantu, a Leia je bila tamo... - Jednostavno
me muči to što ovdje beskorisno sjedim umjesto da sam
tamo.

- I meni je tako. - Wedge malko stiša glas. - Ali, ne
zaboravi da ti još uvijek ostaje ona jedna mogućnost.

- Neću zaboraviti. - pokuša ga uvjeriti Luke. Bila je to
svakako mogućnost koja je mamila da bude iskorištena. Ali
Luke službeno više nije bio djelatnik vojske Nove
Republike, a s obzirom na to da su snage Nove Republike u
orbitnom pristaništu još uvijek bile u punoj gotovosti,
Wedge se u tren oka mogao naći pred vojnim sudom zato što
je svoju X-letjelicu prepustio na uporabu jednom civilu.
Vijećnik Borsk Fey'lya i njegova frakcija koja se podigla
protiv Ackbara možda se uopće ne bi htjeli zamarati
slučajem nekoga tko je tako nisko pozicioniran kao što je to
zapovjednik eskadrile zvjezdanih lovaca. Ili možda i bi?

Wedge je, naravno, sve to znao puno bolje nego Luke.
Što je njegovu ponudu samo činilo još velikodušnijom.

- Cijenim to što činiš. - reče mu Luke. - Ali sve dok se
stanje ne približi krajnjem očaju, mislim da je bolje za sve
nas da se strpim i sačekam dok skrpaju moju letjelicu.

- U redu. Kako je general Calrissian?
- Manje-više u jednakoj situaciji kao i moj brod. -
odgovori Luke s gorčinom. - Svi liječnici i medicinski droidi
u pristaništu zauzeti su obrađivanjem žrtava napada. Povaditi

sitne krhotine kovine i stakla iz nekoga tko ne krvari
preobilno, trenutno je pri dnu njihove liste prioriteta.

- Kladim se da mu ta činjenica pruža posebno
zadovoljstvo!

- Viđao sam ga i zadovoljnijeg. - prizna Luke. - Ipak,
idem pokušati nagovoriti bolničare na ustupak. Ti bi mogao
početi požurivati Sluissi birokrate sa svoje strane. Budemo li
ih dovoljno ganjali, možda se nađemo na pola puta.

Wedge se zagrcne od prigušenog podsmijeha - Može.
Čujemo se kasnije.

Veza se prekine uz glasno krčanje i pucketanje. - I
dobru ti sreću želim! - tiho dometne Luke dok se dizao sa
sjedala javne komunikcijske jedinice. Uputi se kroz
predvorje središnje prijemne dvorane Sluis Vana prema
hodniku koji je vodio ka bolničkom odjelu. Ukoliko je
ostatak opreme na Sluissiju bio oštećen koliko i interni
sustav veze, bit će potrebno doista dugo čekati dok netko od
lokalnih mehaničara ne nađe dovoljno vremena za popravak
motivatora brzine svjetlosti na civilnom X-krilcu. Ipak,
stvari ni u kom slučaju nisu stajale tako loše kao što su
mogle, zaključio je Luke dok je oprezno manevrirao kroz
užurbanu gomilu koja je, činilo se, istovremeno jurila u svim
smjerovima. Bilo je tu nekoliko brodova Nove Republike i
bilo je moguće da će njihove tehničke ekipe biti voljnije
"zaobići" važeća pravila i prihvatiti se rada na letjelici
jednog bivšeg časnika kao što je Luke, nego što su to bili
tehničari sa Sluissija. A u krajnjoj nuždi, mogao je pokušati
stupiti u vezu s Coruscantom i provjeriti može li Mon
Motma na neki način požuriti cijelu stvar.

Loša strana toga pristupa problemu bila je ta da bi to
traženje pomoći dalo dojam o njegovoj slabosti i nemoći... a
pokazati slabost pred Vijećnikom Fey'lyaom u ovome

trenutku nikako ne bi bilo mudro.
Bar je Luke tako mislio. Ipak, s druge strane, pokazati

da bez poteškoća može postići da se čelnica Nove Republike
osobno umješa u nešto jednako bi moglo biti protumačeno
kao znak moći i solidarnosti.

Luke odmahne glavom, pomalo frustriran svime.
Pretpostavljao je da je mogućnost sagledavanja obiju strana
jednog argumenta bila od općenite koristi jednom Jediju. No
ipak, ta mu je mogućnost prikazivala političke spletke čak i
mračnijima nego što su tog trenutka bile. Upravo je to bio
razlog zašto je vođenje politike uvijek prepuštao Lei.

Trenutno se mogao samo nadati da će Leia biti dorasla
ovom izazovu pred kojim se upravo nalazila.

Bolnički je odjel bio pretrpan baš kao i ostali dijelovi
središnje svemirska postaje Sluis Vana, ali tu je bar najveći
dio ljudi šutke sjedio ili ležao po strani, bez gužve i jurnjave.
Probijajući se između stolaca i lebdećih bolničkih nosila,
Luke stigne u veliku prijemnu salu u kojoj su organizirali
čekaonicu za pacijente koji nisu zahtijevali hitnu obradu.
Lando Calrissian, čiji je izraz lica odavao nešto između
dosade i nestrpljenja, sjedio je u najudaljenijem uglu
prostorije, jednom rukom držeći medicinski desenzibilator
čvrsto pritisnut na grudi, dok je u drugoj ruci balansirao
posuđenu informacijsku karticu. Upravo je namrgođeno
buljio u nju kada mu je Luke prišao. - Loše vijesti? - upita
ga.

- Ništa lošije od svega onoga što mi se u posljednje
vrijeme dogodilo. - odgovori Lando, spustivši karticu na
prazno sjedalo kraj sebe. - Cijena hfrediuma ponovno je pala
na glavnoj burzi. Ukoliko se bar malo ne digne u sljedećih
mjesec ili dva, izgubit ću preko nekoliko tisuća.

- Ajoj! - primjeti Luke. - To je zapravo glavni proizvod
tvojih postrojenja u Nomad Cityu, zar ne?

- Jedan od nekoliko glavnih proizvoda, zapravo. -
odvrati Lando namršteno. - Dovoljno smo razgranati da nam
pad cijene ne bi naudio u normalnim okolnostima. Ali
problem je u tome što sam u posljednje vrijeme skladištio
hfredium na veliko, očekujući da će mu cijena rasti. I sada se
dogodilo upravo suprotno.

Luke s naporom potisne osmjeh. Lando je jednostavno
bio takav. Bez obzira na to koliko je pošteno i legalno radio,
još uvijek nije mogao odoljeti ponekom kockarskom riziku
sa strane.

- Pa, ukoliko te to može imalo utješiti, imam zapravo
dobre vijesti za tebe. S obzirom na to da su svi brodovi koje
je Imperij oteo pripadali izravno Novoj Republici, nećemo
morati prolaziti kroz zamršene birokratske kanale Sluissija
kako bi ti vratili u posjed tvoje rudarske strojeve. Moraš
samo podnijeti zahtjev za povrat imovine vojnom
zapovjedniku Republike i odvesti ih odavde.

Landovo se napeto lice malo opusti. - To je sjajno,
Luke! - reče - Ne mogu ti opisati koliko sam ti zahvalan za
to. Ni zamisliti ne možeš kroz što sam sve prošao kada sam
ih nabavljao. Da ih moram nabavljati ponovo, mislim da bih
izludio.

Luke odmahne rukom na to, kao da nije uradio ništa
posebnoga. - U danim okolnostima, to je bilo najmanje što
smo mogli učiniti za tebe. Idem sad do operative za nadzor
prometa, vidjeti mogu li cijelu stvar malo požuriti. Jesi li ti
završio s tom informacijskom karticom?

- Naravno, vraćam ti je. Ima li novosti o tvojoj
letjelici?

- Zapravo ne. - odgovori Luke, primaknuvši se Landu i
posegnuvši za karticom. - Još uvijek me uvjeravaju da će
proći bar nekoliko sati prije nego što...

Primijetio je naglu promjenu u Landovom stavu

nekoliko trenutaka prije nego što ga je ovaj zgrabio za ruku.
- Što je? - upita ga Luke.
Lando je buljio u prazno, čela naboranog od

usredotočenosti. Njuškao je zrak. - Gdje si bio prije no što si
došao ka meni? - oštro ga upita.

- Prošao sam kroz prijemnu dvoranu i bio u jednoj od
javnih komunikacijskih jedinica. - odgovori mu Luke. Tada
shvati da Lando ne njuška samo zrak, njušio je i njegov
rukav. - Zašto pitaš?

Lando naglo pusti Lukeovu ruku. - Carababba duhan. -
polako reče. - S nešto primješane armudu arome. Taj miris
nisam osjetio od... - pogleda na gore prema Lukeu, sve
napetiji i napetiji. - Niels Ferrier. To može biti samo on.

- Tko je Niels Ferrier? - upita Luke, osjetivši kako mu
srce ubrzava otkucaje. Landov je nemir bio zarazan.

- Čovjek. Velik i pomalo nabijene građe. - odgovori
Lando. - Tamne kose, vjerojatno nosi bradu, ali ne uvijek.
Vjerojatno je i pušio, dugu i tanku cigaru. Ma ne, naravno da
jeste pušio, na tebi je ostao miris dima. Možeš li se prisjetiti,
jesi li ga vidio?

- Trenutak. - Luke zatvori oči, porinuvši Silom duboko
u svoju unutrašnjost. Prizivanje svakog detalj a nekog
događaja iz neposredne prošlosti bilo je jedna od Jedi
vještina koju je naučio od Yode. Slike se počeše prikazivati
unazad u njegovoj glavi. Njegov prolazak kroz predvorje
prema bolničkom odjelu, razgovor s Wedgeom, potraga za
javnom komunikacijskom jedinicom...

Sada ga je vidio. Izgledao je upravo onako kako ga je
Lando i opisao, a prošao je na manje od tri metra od Lukea. -
Imam ga. - reče Landu, zadržavajući scenu nepokretnom u
svom sjećanju.

- Kamo ide?
- Hmmm... - Luke ponovno pokrene sliku. Čovjek je

ulazio i izlazio iz njegovog vidokruga na trenutke, da bi mu
se konačno potpuno izgubio iz vida u onome trenutku kada
je Luke konačno pronašao komunikacijsku jedinicu koju je
tražio. - Čini mi se da su on i nekolicina drugih bili na putu
prema hodniku šest.

Lando na informacijskoj kartici pronađe šematski
prikaz postaje. - Hodnik broj šest... do vraga! - Naglo se
osovi na noge, te odbaci i karticu i desenzibilator na stolac
koji je ostao prazan. - Hajde, bit će najbolje da to
provjerimo!

- Provjerimo što? - upita Luke, pruživši korak kako bi
sustigao Landa koji se žurno probijao prema vratima kroz
gužvu pacijenata koji su čekali. - I tko je uopće Niels
Ferrier?

- Jedan od najboljih kradljivaca svemirskih brodova u
cijeloj Galaksiji. - dobaci mu Lando preko ramena. - A
hodnik šest vodi prema jednoj od rampi za remontne timove.
Bolje bi bilo da stignemo tamo prije nego što se dočepa
jedne od corellianskih topovnjača ili nešto slično i odleti s
tim.

Probili su se kroz prijemnu dvoranu i prošli ispod
svoda s istaknutim natpisom "hodnik šest", ispisanim i
delikatnim Sluiss hijeroglifima i malo uglastijim Basic
slovima. U hodniku, na Lukeovo iznenađenje, gomila ljudi
koja je izvirala odasvuda u svim ostalim dijelovima postaje,
svela se tek na nekolicinu. Tek što su prošli stotinjak metara
hodnikom, ostadoše potpuno sami.

- Rekao si da je ovo jedan od odjela za remont i
popravke, ili? - upita, prepustivši se u hodu Sili kako bi
provjerio šire područje oko njih. Činilo se da svjetla i
oprema u prostorijama i uredima oko njih funkcioniraju na
uobičajen način, a mogao je osjetiti i prisustvo nekoliko
droida koji su se motali naokolo, vođeni svojim poslom i

zadacima. Ali osim toga, činilo se je da je to područje
potpuno napušteno.

- Da, upravo tako. - namrgođeno odvrati Lando. -
Prema šematskom prikazu, koriste se i hodnici pet i tri, ali i
ovi ovdje bi trebali imati posla preko glave u ovome
trenutku. Pretpostavljam da nemaš jedan laserski pištolj
viška?

Luke odmahne glavom. - Uopće više ne nosim pištolj
sa sobom. Misliš li da bi trebali alarmirati službu osiguranja?

- Ne, ukoliko želimo saznati što Ferrier namjerava.
Dosada je već vjerojatno sredio središnje računalo i
komunikacijske sustave. Ako pozovemo osiguranje,
jednostavno će uteći i zavući se u najbližu mišju rupu. -
Lando proviri kroz otvorena vrata jednog od ureda kraj kojih
su prolazili. - Ferrier je grabežljivac, znaš. Jedan od njegovih
omiljenih trikova je krivotvorenje operativnih naredbi. Tako
se na jednostavan način riješi radnika i ostaje mu slobodan
prostor...

- Stani! - prekine ga Luke. Nešto je osjetio svojim
izoštrenim čulima... - Mislim da sam ih pronašao. Šest ljudi i
dva stranca, najbliži je na oko dvije stotine metara ravno
pred nama.

- Koje su vrste stranci?
- Ne znam. Mislim da dosada nisam naišao niti na
jednu od te dvije vrste.
- Pa, pazi na njih. Kada Ferrier unajmljuje strance,
unajmljuje ih samo zbog njihove snage, nikako pameti.
Idemo!
- Možda bi ti trebao ostati ovdje, - predloži Luke,
otkapčajući svoju sablju s pojasa. - Nisam siguran koliko ću
te moći zaštititi ukoliko se naši prijatelji odluče na borbu.
- Riskirat ću. - odgovori Lando. - Ferrier me poznaje,
možda ću ga moći odvratiti od borbe. Usput, palo mi je na

pamet nešto što bih želio iskušati.
Bili su na manje od dvadeset metara od prvog čovjeka

kada je Luke osjetio promjenu u grupi pred njima. -
Primjetili su nas. - prošapće Landu, malo pojačavši stisak
oko drška sablje. - Želiš li pokušati razgovarati s njima?

- Ne znam. - promrmlja Lando u odgovor, istežući vrat
kako bi pogledao niz hodnik koji je djelovao potpuno
napušten. - Možda bi se trebali malo više približiti...

Pojavilo se kao treptaj pokreta koji je izronio kroz
jedna od vrata u hodniku, a Luke ga je osjetio kao paranje
kroz zid Sile. - Sagni se! - poviče Landu, aktivirajući svoju
sablju. Uz zvuk koji je bio i prasak i pisak, pojavi se
blještava bijelo-zelena oštrica...

Sablja se pomakne gotovo sama od sebe i bez greške
odbije lasersku zraku koja je tog trenutka bljesnula prema
njima.

- Stani iza mene! - naredi Luke Landu kada i drugi
laserski hitac propara zrak pored njih. Vođene Silom,
njegove ruke ponovno podignu sablju koja zaustavi
smrtonosnu putanju hica. Oružje se oglasi po treći, a ubrzo
zatim, i četvrti put, ne zadavajući veće poteškoće Jediju. Iz
zaklona dovratka na drugom kraju hodnika oglasi se još
jedan laserski pištolj, pridruživši se svojom praskavom
paljbom prvom napadaču.

Luke se nije dao pokolebati, osjećajući kako ga Sila
preplavljuje i napogriješivo vodi njegovu ruku, sabijajući
cijeli prizor u čudnu, tunelsku viziju, koja je dozvoljavala
Jediju da se usredotoči samo na napad, a ostavljajući sve
ostalo zaklonjeno plaštom tame. Lando, u polučučnju,
zaklonjen iza Lukea, nije u tom trenutku bio ništa više doli
maglovita predodžba u njegovoj svijesti. Prisutnost ostalih
Ferrierovi ljudi nije gotovo uopće registrirao. Čvrsto
stisnuvši zube, pustivši Sili da ga vodi kroz obranu, pažljivo

je pregledao hodnik, spreman odgovoriti na novi napad.
Gledao je ravno u tu čudnu sjenku kada se ona odvoji

od zida i krenu naprijed.
Na trenutak nije vjerovao svojim očima. Sjenka nije

imala teksturu, niti bilo kakovog detalja. Nije bila ništa više
no prozračni fluidni oblik i gotovo potpuno crnilo. Ali bila je
stvarna... i krenula je prema njemu. - Lando! - poviče
nadglasavajući praskanje laserske pucnjave. - Pet metara
pred nama, u kutu od četrdeset stupnjeva na lijevo... imaš li
pojma što je to?

Luke začu šumno udisanje zraka za svojim leđima. -
Nisam nikada vidio nešto takvo. Povlačenje?

S naporom, Luke svrne s obrane onoliko pozornosti i
koncentracije koliko je smio i usredotoči se na sjenu koja im
se približavala. Tamo je doista bilo nečega, zapravo je to bila
jedna od stranih inteligentnih vrsta, jedna od onih koje je
osjetio malo ranije. Što je značilo da je "to" jedan iz
Ferrierove grupe.

- Ostani uz mene. - reče Landu. Ono što je planirao
izvesti bilo je riskantno, ali ako podvije rep i pobjegne
sigurno neće postići ništa. Krećući se vrlo polako,
uravnoteženog i gipkog stava, uputi se ravno na sjenku.

Stranac zastane i Luke jasno osjeti kako je iznenađen
činjenicom da potencionalna žrtva ide prema njemu umjesto
da se uklanja što dalje. Luke odmah iskoristi trenutak
protivnikova oklijevanja kako bi promakao prema naprijed,
ka zidu hodnika njemu s lijeva. Prvi pištolj, čiji su se hici
opasno približili sjenci nakon što je ona krenula za Lukeom,
naglo utihne. Oblik sjenke se neznatno izmjeni, a Luke
dobije utisak da mu nešto proviruje preko ramena. Nastavio
se kretati duž zida, navodeći time paljbu i drugog laserskog
pištolja da se približi sjenci. I drugi pištolj nakon kratkog
vremena utihne.

- Jako dobro. - promrmlja Lando s odobravanjem. -
Ako dopuštaš...

Lando se malo odmakne od Lukea. - Ferrier! - zazove.
- Ovdje Lando Calrissian. Slušaj, ako želiš da ti ovaj pajdaš
ostane u komadu, najbolje bi ti bilo da ga opozoveš. Ovo je
Luke Skywalker, Jedi vitez. Tip koji je sredio Darth Vadera.

Što naravno, nije bilo baš istina. Ali dovoljno blizu
istini. Luke je ipak, naposljetku, pobijedio Darth Vadera u
njihovom posljednjem mačevalačkom dvoboju, iako nije
zapravo otišao tako daleko da ga ubije.

Bilo kako bilo, taj je podatak ipak ostavio nekakav
utisak na njihove nevidljive protivnike na kraju hodnika.
Luke je mogao osjetiti njihove dvojbe i kolebanja, a tek
neznatno pomicanje svjetlosne sablje u njegovoj ruci
zaustavilo je svaki pokret sjenke. - Kako si rekao da se
zoveš? - upita nečiji glas.

- Lando Calrissian. - ponovi Lando. - Sjeti se neuspjele
operacije Phraetiss od prije deset godina.

- O, sjećam se. - javi se glas, pomalo mračno. - Što
želiš?

- Nudim ti pogodbu. - reče Lando. - Izađi pa ćemo
razgovarati.

Uslijedi trenutak oklijevanja. Zatim krupni lik čovjeka
iz Lukeova sjećanja istupi iz zaklona od sanduka koji su bili
naslagani uz zid hodnika. U zubima je još uvijek držao
tinjajuću cigaru. - Neka svi iziđu. - bio je uporan Lando. -
Hajde, Ferrier, izvedi ih. Ili možda ozbiljno misliš da ih
možeš sakriti pred Jedijem?

Ferrierove se oči zapilje u Lukea. - Mislim da se uvijek
pretjerivalo u pričama o mističnim Jedi moćima. - frkne. Ali,
usne su mu se pomicale pomalo nesigurno. Sljedećeg
trenutka, dok im se približavao, jedan po jedan iz zaklona
izrone preostala petorica i visoki i mršavi zeleni insektoidni

stranac.
- Tako je već bolje. - reče Lando glasom punim

odobravanja, potpuno se odmaknuvši od Lukea. - Verpin,
ha? - dometne, kimnuvši glavom prema insektoidu. - Moram
ti priznati, Ferrier, brzo djeluješ. Prošlo je tek nešto oko
trideset sati od imperijalnog napada, a ti si već na poprištu
zbivanja. I to s pripitomljenim Verpinom. Luke, jesi li ikada
imao prilike čuti o njima?

Luke potvrdno kimne. Izgled stranca mu nije bio
poznat, ali ime je puno govorilo. - Navodno su genijalci kada
se radi o popravljanju i prepravljanju uređaja visoke
tehnologije.

- I s pravom zaslužuju glas koji ih prati. - doda Lando.
- Razne glasine tvrde da su opravo oni pomogli Admiralu
Ackbaru pri konstrukciji B-krilnih zvjezdanih lovaca. A ti si
napustio svoju specijalnost, otimanje oštećenih brodova,
Ferrier? Ili je tvoj Verpin tek slučajno ovdje s tobom?

- Spomenuo si pogodbu. - hladno odvrati Ferrier.
- Pričaj!
- Prvo želim znati jeste li sudjelovali u napadu na Sluis
Van od samog početka. - reče mu Lando, jednakim tonom. -
Ako radite za Imperij, nemamo se o čemu dogovarati.
Jedan od otimača, čvrsto držeći pištolj u ruci, tiho
udahne, pripremajući se. Luke polako usmjeri sablju prema
njemu u znak upozorenja. Zamisao o tome da bi mogao
ispasti junak na brzinu ga napusti. Ferrier pogleda u čovjeka,
a zatim ponovo u Landa. - Imperij traži dodatne brodove. -
reče namrgođeno. - Posebno ratne brodove. Ponudili su i
nagradu od dvadeset posto iznad tržišne cijene za sve što je
većeg kapaciteta od tisuću tona i može se uporabiti za borbu.
Luke i Lando na brzinu razmjeniše poglede. - Čudan
zahtjev. - reče Lando. - Izgubili su jedno od svojih
brodogradilišta, ili što?

- Nisu ništa rekli, a ja nisam pitao. - kiselo odgovori
Ferrier. - Ja sam poslovan čovjek, dajem mušteriji ono što
traži. No, hoćemo li mi nešto dogovoriti, ili samo
razgovarati?

- Nudim ti posao. - uvjeri ga Lando. - Znaš, Ferrier,
nekako mi se čini da si upravo u popriličnoj nevolji. Uhvatili
smo te na djelu, takoreći još prljavih prstiju, u pokušaju
krađe ratnih brodova Nove Republike. A mislim da smo
dokazali da Luke može srediti sve vas bez ikakovog
problema. Sve što moram uraditi jest uzbuniti službu
osiguranja i svi ćete zajedno završiti u kažnjeničkoj koloniji,
s boravkom od nekoliko godina.

Sjena, koja je dotada nepomično stajala, primakne im
se korak bliže. - Jedi bi možda i preživio. - reče Ferrier
opako - Ali ti sigurno ne bi.

- Možda, ali možda i ne. - nehajno odgovori Lando. -
Manje-više, ovo svakako nije situacija u kojoj bi se poslovan
čovjek kao što si ti rado zadržavao. Evo mog prijedloga:
kreni odmah, a mi ćemo ti dati dovoljno vremena da napustiš
Sluis Van sustav prije no što obavijestimo nadležne o ovome
što se dogodilo.

- Doista vrlo velikodušno od vas. - odvrati Ferrier, vrlo
posprdno. - A što je zapravo ono što doista želite? Prekinuti
operaciju? Ili jednostavno hrpu novca?

Lando odmahne glavom. - Ne želim tvoj novac. Samo
želim da se izgubite odavde.

- Ne mogu reći da sam lud za prijetnjama.
- Onda ovo shvati kao prijateljski savjet, u ime stare
suradnje. - reče mu Lando čvrstim glasom. - Ali shvati to
ozbiljno.
Nekoliko dugih trenutaka u hodniku se nije čulo ništa
drugo osim udaljenog zujanja strojeva. Luke je i dalje bio
spreman, u borbenom stavu, pokušavajući pročitati burkanje

osjećaja u Ferrierovoj nutrini. - Tvoja će nas pogodba koštati
poprilično novaca. - reče Ferrier, prebacivši cigaru u drugi
kut usana.

- To mi je jasno. - prizna Lando. - I vjerovao mi ili ne,
doista mi je žao zbog toga. Ali Nova Republika u ovom
trenutku ne može podnijeti gubitak niti jednog broda.
Uostalom, pokušaj na drugoj strani, u Amorris sustavu. Kako
sam nedavno čuo, Cavrilhu gusari su ga koristili kao bazu, i
vjerujem da su stručni mehaničari kod njih uvijek dobro
došli. - baci podsmješljiv pogled na sjenku. - A i, mišićavci.

Ferrier pogleda u istome smjeru. - Ah, sviđa ti se moja
utvara?

- Utvara? - ponovi Luke namrštivši se.
- Sami sebe zovu Defelima. - reče Ferrier. - Ali ja
mislim da im "utvara" puno bolje odgovara. Njihova tijela
apsorbiraju sve vidljivo svjetlo. Mislim da je u pitanju neki
evolucijski mehanizam opstanka. - pogleda u Lukea. - A što
ti misliš o našem dogovoru, Jedi? Ti, koji provodiš zakon i
pomažeš pravdi da pobijedi?
Luke je očekivao to pitanje. - Jesi li uspio ukrasti bilo
što odavde? - uzvrati mu pitanjem. - Ili uradio bilo što
protuzakonito, osim što si provalio u operativno računalo
postaje?
Ferrierove se usne stisnu u tanku crtu. - Pucali smo na
nekoliko pametnjakovića koji su gurali nos tamo gdje mu
nije mjesto. - odgovori podrugljivo. - To se računa?
- Ne, ako ih niste i pogodili. - ravnodušno odvrati
Luke. - Što se mene tiče, možete ići.
- Previše ste ljubazni. - zareži Ferrier. - To je, dakle,
sve?
- Da. - kimne Lando. - Oh, da, želim i vaše upadačke
kodove za pristup računalu.
Ferrier je mrko zurio u njega, ali ipak da kimanjem

znak Verpinu koji je stajao kraj njega. U potpunoj tišini,
visoka zelena spodoba dotetura se do Landoa i pruži mu
dvije informatičke kartice. - Hvala. - reče Lando. - U redu.
Dajem vam sat vremena da poletite i izgubite se iz sustava,
prije nego što dignemo uzbunu. Ugodan vam put!

- Aha, svakako. - zareža Ferrier. - bilo mi je
zadovoljstvo sresti se s tobom, Calrissian. Možda ću sljedeći
put ja tebi moći učiniti uslugu.

- Ipak iskušaj Amorris. - podsjeti ga Lando. - Kladim
se da imaju bar nekoliko starih Sinerskih patrolnih brodova
od kojih bi ih mogao osloboditi.

Ferrier mu ne odgovori. Skupina prođe pored Landoa i
Lukea u potpunoj tišini, i uputi se niz prazan hodnik prema
prijemnoj dvorani.

- Jesi li siguran da je predlaganje Amorrisa bila dobra
zamisao? - promrmlja Luke promatrajući ih kako odlaze. -
Može se dogoditi da Imperij ipak izvuče par patrolnih
brodova iz našeg dogovora s Ferrierom.

- Da li bi ti bilo draže da su se dokopali Calamarijske
Zvjezdane Krstarice? - odvrati mu Lando. - Mislim da je
Ferrier toliko dobar u poslu da nam ga je mogao oteti.
Posebice sada kada je sve u totalnoj zbrci. - zamišljeno
odmahne glavom. - Zanima me što se to događa tamo u
Imperiju. Ne čini mi se logičnim da plaćaju dodatna sredstva
za polovne brodove, kada imaju postrojenja u kojima ih
mogu proizvoditi.

- Možda imaju poteškoća. - primijeti Luke,
deaktivirajući svoju sablju i zataknuvši je natrag za pojas. -
Ili su možda izgubili jedan od svojih Zvjezdanih Razarača, a
spasili posadu, pa sad pokušavaju nabaviti brodove na koje
bi rasporedili ljudstvo.

- Vjerojatno je i to moguće. - zamišljeno se složi
Lando. - Ali teško je zamisliti nesreću koja bi uništila brod u

tolikoj mjeri da se na može popraviti, a da posada ostane
netaknuta. No, možemo o tome obavijestiti Coruscant. Neka
glavonje iz obavještajne službe pokušaju otkriti o čemu se tu
radi.

- Ako nisu svi previše zauzeti igranjem političkih
igara. - reče Luke. Jer ako je skupina vijećnika Fey'lya
pokušala preuzeti i vojnu obavještajnu službu... odmahne
glavom pokušavajući se otresti tih strahovanja. Brinuti se
zbog nečega nikada nije bilo produktivno. - I, što ćemo sada?
Dali smo Ferrieru sat vremena prednosti, a nakon toga ćemo
kodove predati vlastima?

- Oh, da, Ferrieru ćemo dati tih sat vremena. -reče
Lando, namršteno gledajući za skupinom koja je odlazila. -
Ali kodovi su nešto drugo. Dok smo dolazili ovamo, palo mi
je na pamet da, ako ih je Ferrier koristio da prerasporedi
radnike s ovog kraja postaje, nema razloga da i mi ne
iskoristimo kodove i upišemo tvog X-krilca na vrh popisa
prioriteta.

- Ah. - oglasi se Luke. Znao je da ta operacija nije u
potpunosti u skladu sa zakonom i da jedan Jedi nikako ne bi
trebao postati suučesnikom u tom djelu. Ali u danim
okolnostima i uzimajući u obzir hitnost koju je zahtijevala
situacija na Coruscantu, zaobilaženje nekih pravila je
vjerojatno bilo opravdano. - Kada počinjemo?

- Odmah. - odgovori Lando i Luke nije mogao ne
primjetiti olakšanje u njegovom glasu i držanju. Bilo je jasno
da se pribojavao da će Luke početi s tiradom pitanja o
etičnosti i opravdanosti čim Lando iznese svoj prijedlog.

- Budemo li imali sreće, bit ćeš spreman za polijetanje
i prije nego što ove kodove budem morao predati vlastima.
Hajde, idemo pronaći terminal.

GLAVA 3

- Zahtjev za slijetanje primljen i odobren, Millenium
Falcon. - začuje se na vezi glas upravitelja kontrole letenja u
Carskoj Palači. - Slijećete na pistu broj osam. Vijećnica
Organa Solo će vas tamo dočekati.

- Primljeno, hvala, - reče Han Solo, usmjeravajući brod
prema Carskome Gradu, s gađenjem promatrajući tamni
pokrov od oblaka koji je visio nad cijelim područjem poput
neke mračne prijetnje. Solo nikada nije pridavao previše
pažnje takvom znamenju, međutim ti oblaci nikako nisu
mogli popraviti njegovo već loše raspoloženje.

Govoreći o lošem raspoloženju... nagnuvši se prema
naprijed, uključi sustav brodske interne veze. - Pripremi se
za slijetanje. - reče - Približavamo se slijetnome mjestu.

- Hvala, kapetane Solo. - odgovori uštogljeni glas C-
3PO-a. Zapravo, malo uštogljeniji nego što je to inače bio.
Droid je još uvijek liječio povrijeđeni ego, ili ono što bi bio
droidski sinonim za ego.

Han isključi vezu, malo namrgođen jer se i sam osjetio
zamoren situacijom. Nikada nije odista volio droide. Rabio
ih je povremeno, ali nikada više nego li je stvarna potreba
nalagala. Threepo nije bio toliko loš kao neki drugi koje je
znao... ali s druge strane, s tim drugim droidima nije nikada
sam samcat proveo šest dana u dubokom svemiru.

Pokušao je. Doista jeste, ako ne zbog nečeg drugog,
makar zato što je Threepio bio drag Leiai i njoj bi bilo drago
da se njih dvojica slože. Prvi dan nakon što su napustili Sluis
Van, dopustio je Threepiou da sjedi s njim u upravljačnici,
trpeći njegov zamorni glas i smiono pokušavajući uspostaviti
s njim nešto što bi manje - više nalikovalo pravom

razgovoru. Drugi je dan prepustio Threepiou najveći dio
pričanja, a on sam je najveći dio vremena proveo radeći u
brodskim zakutcima, koji su bili dovoljno tijesni da u njih ne
mog stati dvije osobe. Threepio je prihvatio to ograničenje s
tipičnom mehaničkom razdraganošću, te je veselo brbljao
stojeći na ulazima tih zakutaka.

Trećeg dana popodne, Solo se potpuno odrekao
droidova prisustva.

Lei se to nikako neće dopasti kad sazna. Ali, ne bi joj
se dopala ni njegova prvotna zamisao koja ga je čak dovela u
iskušenje da droida konvertira u pričuvni set aluvijalnih
prigušivača. Tog se trenutka Falcon probio kroz sloj oblaka i
pred njima se ukaže monstruozan pogled na staru Carsku
Palaču. Lagano nagnuvši brod, Han dodatno provjeri je li
staza broj osam prazna i nakon toga prizemlji brod. Leia ih je
vjerojatno već čekala pod nadstrešnicom koja je natkrilila
prilaz slijetnoj stazi, jer ju je Han zatekao kako stoji pored
broda dok se spuštao s Falcona prilaznom rampom. - Han. -
reče ona - Hvala Sili što si se konačno vratio!

- Zdravo, srce! - odvrati joj Solo, pazeći dok ju je grlio,
da je ne stisne previše zbog sve primjetnijeg nabreknuća
njezina trbuha. Pod rukama je osjetio kako su mišići njezinih
leđa i ramena vrlo napeti.

- I menije drago što te vidim.
Leia se na trenutak tijesno priljubi uz njega, ali ga
zatim brzo i nježno oslobodi svog zagrljaja.
- Hajde, moramo poći!
Chewbacca ih je čekao pod nadstrešnicom prilaza, sa
samostrijelom ovješenim preko ramena, ali nadohvat ruke. -
Hej, Chewie! - pozdravi ga Han, na koji Wookie odgovori
sebi svojstvenim režanjem. - Hvala ti što si se pobrinuo za
Leiu.
Chewie zabrunda nešto što je zazvučalo kao neobična

suzdržanost. Han ga promotri, ali zaključi da tog trenutka ne
bi bilo pravo vrijeme pitati ga o detaljima njihova boravka na
Kashyyku. Umjesto toga, uputi pitanje Lei - Što sam
propustio?

- Ništa značajnoga. - odgovori mu ona dok ga je niz
hodnik prilaza vodila prema Palači. - Nakon prve bure koju
su izazvale početne optužbe, Fey'lya je očito odlučio malo
primiriti cijelu situaciju. Nagovorio je Vijeće neka mu se
dopusti preuzeti neke od Ackbarovih dužnost u vezi s
unutarnjom sigurnošću, ali se prema tome postavio više kao
skrbnik, a manje kao novi upravitelj. Također je diskretno
napomenuo kako bi se mogao prihvatiti upravljanja
Vrhovnim Zapovjedništvom, ali još uvijek nije krenuo s
konkretnim probojem prema toj dužnosti.

- Ne želi da se bilo tko uspaniči zbog toga. - zaključi
Han. - Optužiti za izdaju nekoga kao što je Ackbar povelik je
zalogaj za sve one koji su zagrizli u to. Ako zagrizu malo
više, zalogaj bi ih mogao udaviti.

- U tome se slažemo. - dometne Leia. - I to bi nam
trebalo dati bar malo manevarskog prostora u kojem bi mogli
pokušati rasvijetliti tu zagonetku s bankom.

- Da. Što se do sada doznalo o tome? - upita Han. - Sve
što si mi rekla jeste da se kroz rutinsku bankovnu provjeru
otkrilo da na jednom od Ackbarovih bankovnih računa leži
veeelika gomila novaca.

- Na kraju se ispostavilo da se nije radilo o rutinskoj
provjeri. - reče Leia. - U pitanju je profinjena elektronska
provala u sustav središnje banke Coruscanta, upravo onog
jutra kada je započeo napad na Sluis Van, a meta provale
bilo je nekoliko najvećih bankovnih računa. Istražitelji su
tim povodom provjerili sve račune koje banka opslužuje i pri
tom otkrili da je tog jutra na Ackbarov račun pristigla velika
uplata, iz središnje banke Palanhija. Znaš li za Palanhi?